PREGLED

ODABRANE PRESUDEEUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA ZA 2019. GODINU

Izdavač: Kuća ljudskih prava ZagrebSelska cesta 112 a/c, 10000 Zagreb www.kucaljudskihprava.hr

Za izdavača: Ivan Novosel

Autorica: Tea Dabić

Lektura i korektura: Tina Đaković

Dizajn i prijelom: Radnja, www.radnja.hr

Zagreb, prosinac 2019.

Kuća ljudskih prava je Centar znanja u području zaštite i promicanja ljudskih prava u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva. Izdavanje ove publikacije omogućeno je financijskom po-drškom Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Sa-držaj ove publikacije isključiva je odgovornost Kuće ljud-skih prava Zagreb i nužno ne izražava stajalište donatora.

Kuća ljudskih prava Zagreb je organizacija za ljudska pra-va osnovana 2008. godine kao mreža organizacija civilnog društva s ciljem zaštite i promicanja ljudskih prava i te-meljnih sloboda. Vizija KLJP-a je izgradnja demokratskog, pluralističkog i inkluzivnog društva utemeljenog na vrijed-nostima zaštite ljudskih prava, vladavine prava, socijalne pravde i solidarnosti. Istraživanjem, monitoringom, javnim zagovaranjem i edukacijama, KLJP doprinosi zaštiti, promi-canju, razvitku i unapređivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda. Objavljivanjem godišnjih pregleda stanja ljudskih prava, tematskih izvještaja i podnesaka doprinosimo izradi kvalitetnijih zakona i javnih politika.

PREGLED ODABRANIH PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA PROTIV HRVATSKE ZA 2019. GODINU

PRESUDA NARODNI LIST PROTIV HRVATSKE (BROJ ZAHTJEVA 2782/12)

PRESUDA ULEMEK PROTIV HRVATSKE (BROJ ZAHTJEVA 21613/16)

PRESUDA ŠKRLJ PROTIV HRVATSKE (BROJ ZAHTJEVA 32953/13)

PRESUDA ČUTURA PROTIV HRVATSKE (BROJ ZAHTJEVA 55942/15)

PREGLED ODABRANIH PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA PROTIV HRVATSKE ZA 2019. GODINU

Kuća ljudskih prava Zagreb izradila je pre-gled četir odabrane presude Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), koje su ili donesene ili postale konačne u 2019. godine, u cilju informiranja šire javnosti o sadržaju donesenih odluka. Imajući na umu da su domaći sudovi dužni tumačiti nacionalno pravo u skladu s izraženim zaključcima, utvrđe-njima i praksom Europskog suda, od ključne je važnosti poznavanje i razumijevanje judikature Europskog suda.

Presude Europskog suda imaju veliki utjecaj na sve države članice potpisnice Europske konven-cije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija)1, a ne samo u odnosu na tuženu državu. Naime, presude Eu-ropskog suda daju mjerodavan prikaz o tome što predstavlja povredu ljudskih prava kako bi se spriječila kršenja prava drugih pojedinaca u budućnosti. Upravo zbog navedenog važno je ne samo utvrditi neku povredu već poduzeti sve što je potrebno kako bi se sprječile takve i/ili slične povrede u budućnosti.

Stoga, možemo reći da presuda ima dva života - prvi - njezinim donošenjem deklarira se neka od konvenijskih povreda, a drugi je njezina pravilna implementacija. Prema tome, donoše-nje presude nije kraj kako se često u javnosti smatra i percipira, već početak složenog pro-cesa koji od tužene države zahtijeva identifici-ranje uzroka povrede, detektiranje mjera koje je nužno provesti kako bi se otklonila povreda konkretnog podnositelja a i spriječile iste i/ili

1 Europska konvencija za zaštitu ljudskih pra-va i temeljnih slobo-da (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), link dos-tupan na: https://www.zakon.hr/z/364/(Europska)-Konvenci-ja-za-zaštitu-ljud-skih-prava-i-temel-jnih-sloboda

4

slične povrede u budućnosti. To za konkretnu državu može značiti izmjenu zakonodavstva, prakse, politika kako bi se spriječila takva bu-duća kršenja.

Nadzor nad izvršenjem presuda Europskog suda u nadležnosti je Odbora ministara Vijeća Europe kako je to određeno člankom 46. Kon-vencije. Proces izvršenja presuda Europskog suda započinje nakon konačnosti presude. Po konačnosti presude ona se prosljeđuje Odboru ministara. U toj prvoj fazi, u roku od 6 mjeseci od konačnosti presude, tužena država dužna je dostaviti Odboru ministara Akcijski plan koji je izrađen u suradnji s Odjelom za izvršenje pre-suda, kojim se utvrđuje što je sve država dužna poduzeti kako bi se presuda u cijelosti imple-mentirala.

Odbor ministara 2006.g. usvojio je Pravila Od-bora ministara za nadzor izvršenja presuda i uvjeta prijateljskih nagodbi, koja su dopunjena 2017.g. na 1275. sastanku zamjenika minista-ra, kojim je organizacijama civilnog društva (u daljnjem tekstu: OCD) i nezavisnim institucija-ma dana mogućnost da posreduju u postupku izvršenja odluka Europskog suda. Prema Pra-vilu 9.2. Odbor ministara ima pravo razmotriti svaku obavijest nevladinih organizacija, kao i nacionalnih institucija za promicanje i zaštitu ljudskih prava, u pogledu izvršenja presuda iz članka 46. stavka 2. Konvencije.”

Dakle, zamjenici ministara prepoznali su važ-nost OCD-a u dijelu da, ukoliko vlasti ne izvrša-vaju svoje obveze proizašle iz presude, svojim intervencijama ukažu ili na manjkavost pred-loženih mjera ili na to da su navedene mjere nezadovoljavajuće odnosno u praksi neprimje-njive. Dakle uloga OCD-a može biti dvojaka: s jedne strane da vrše pritisak na vlasti koje

5

nevoljko izvršavaju presudu i pomoći vladinim dužnoscicima svojim savjetima i prijedlozima na mjere koje bi bilo nužno provesti kako bi se predmetna odluka u potpunosti implementira-la. S druge strane, mogu a priori identificirati ono što je potrebno kako bi se presuda imple-mentirala odnosno u odnosu na već poduzete mjere ukazati postiže li se tim mjerama zaista promjena.

Međutim, samo je nekoliko nevladinih organi-zacija iskoristilo ovu priliku. Nevladine orga-nizacije svake godine podnesu između 70 i 90 komunikacija u usporedbi sa cca 6.160 slučaja koji su bili u tijeku u 2018. godini2. U 2019. godini podneseno je više od 100 komunikacija3. Za usporedbu u 2018. godini bilo je podneseno samo 64 komunikacije. Sve veći broj rezultat je napora nevladinih organizacija i aktivnosti Odjela za izvršenje presuda Europskog suda da podignu svijest o važnosti izvršenja presuda.

*E.4. Civil society contributions

Year

Contributions from Non-Governmental Organisations (NGO) or National Human Rights Institutions (NHRI)

States concerned

2018 64 19

2017 79 19

2016 90 22

2015 81 21

2014 80 21

2013 81 18

2012 47 16

2011 47 12

2 12th Annual Report of the Committee of Ministers 2018, link dostupan na: https://rm.coe.int/annual-re-port-2018/168093f3da

3 Council of Europe, Execution of ECHR Judgments, Twitter ac-count: https://twitter.com/COE_Execution

6

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002

2001

2000

1999

1998 120 1435

168 1732

181 2298

245 2624

177 3227

283 3540

359 3970

481 4322

632 5523

686 6711

1077 7328

1194 8667

1286 9899

1337 10689

1435 11099

1497 11019

1513 10904

1555 10652

1493 9941

1379 7584

1248 6151

Leading cases pending

Total number of pending cases

A.2. Pending cases7

S tim u vezi, Kuća ljudskih prava Zagreb podni-jela je dvije komunikacije Odboru ministara i to u predmetu Skendžić i drugi protiv Hrvatske te Šečić i drugi protiv Hrvatske. Više o navedenim predmetima i podnesenim komunikaciji mogu-će je vidjeti na stranici Odjela za izvršenje pre-suda Europskog suda.

OSVRT NA REPUBLIKU HRVATSKU

Prema podacima sa web stranice Odjela za iz-vršenje presuda Europskog suda, ukupni broj predmeta koji su u tijeku pred Odborom mi-nistara iznosi 84, od kojih je 36 klasificirano kao “vodeći (eng. Leading)” predmeti. Vodeći predmeti su oni koji ukazuju na nove sustavne i strukturne probleme koji zahtijevaju usvajanje novih općih mjera kako bi se izbjeglo ponav-ljanje kršenja koje je utvrdio Europski sud, za razliku od “repetativnih (eng. Repetitive)” koji se svrstavaju u već formiranu grupu presuda iste problematike.

Predmeti koji su u fazi izvršenja pred Odborom ministara obuhvaćaju širok spektar kršenja prava iz Konvencije, s time da se većina nerije-šenih predmeta tiče povrede članka 6. Konven-cije (pravo na pošteno suđenje), koje se odnosi na kaznene postupke, konkretno pravo na pri-stup sudu uslijed neučinkovitog funkcioniranja pravosuđa. Neki od predmeta su - Hodžić protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 28932/14); Gregače-vić protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 58331/09); Petrina protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 31379/10); Dvorski protiv Hrvatske (broj za-htjeva: 25703/11); Sanader protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 66408/12); Zahirović protiv Hr-vatske (broj zahtjeva: 66408/12) te Erkapić protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 51198/08).Druga skupina predmeta odnosi se na neučin-

8

kovitu istragu čime je došlo do povrede član-ka 3. Konvencije u proceduralnom smislu. Neki od predmeta su - Šečić protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 40116/02); Mađer protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 56185/07); M.M. protiv Hrvat-ske (broj zahtjeva: 10161/13); Đurđević protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 52442/09), V.D. protiv Hrvatske (broj zahtjeva 15526/10) te Dolenc protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 25282/06).

Treća veća skupina predmeta obuhvaća sluča-jeve koji se tiču neuspjeha domaćih vlasti da podnositeljima pruže odgovarajuću zaštitu od napada na njihov fizički integritet čime je došlo do povrede iz članka 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života). Neki od predmeta su sljedeći: M.M. protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 10161/13); Sandra Janković protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 38478/05); A. protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 55164/08).

Međutim, bitno je za naglasiti i kako su presu-de Europskog suda dovele su do različitih refor-mi i poboljšanja u Hrvatskoj, posebice u vezi s reorganizacijom pravosudnog sustava radi po-boljšanja učinkovitosti sudova kao što je refor-ma zemljišnoknjižnog sustava radi smanjenje prekomjernog trajanja zemljišnoknjižnih postu-paka u skladu sa zahtjevom “razumnog roka” (presuda Buj protiv Hrvatske, broj zahtjeva: 24661/02); školovanje romske djece odnosno ukidanje izdvajanja romske djece u posebne razrede (presuda Oršuš i drugi protiv Hrvatske

- broj zahtjeva: 15766/03), jednakost u postu-panju posvojitelja i bioloških roditelja u vezi s porodiljnim dopustom i pripadajućim doplatci-ma nakon usvajanja Zakona o rodiljnim i rodi-teljskim potporama iz 2009.g. (predmet Top-čić protiv Hrvatkse, broj zahtjeva: 19391/11); istrage ratnih zločina prema kojima se osigura-va da istrage ratnih zločina provode neovisne

9

policijske jedinice (Skendžić i drugi protiv Hr-vatske - broj zahtjeva: 16212/08); donošenje Protokola o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje te osnivanje Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje (Šečić i drugi protiv Hrvatske, broj zahtjeva: 40116/02).

Iz gore svega izloženog, razvidna je važnost i doseg presuda Europskog suda za ljudska pra-va kao i njihova pravilna implementacija. Stoga, kao što je i uvodnom dijelu navedeno, prika-zom odabranih presuda Europskog suda, uka-zuje se na neke od postojećih problema s ko-jima se građani i dalje susreću i za koje će biti potrebno donijeti nove mjere, sudske prakse ili možda čak zakone, kako bi se spriječila takva kršenja u budućnosti.

Riječ je o sažetom prikazu koji za svaku presu-du obuhvaća sažetak činjeničnog stanja, istica-ne konvencijske povrede te odluku suda o do-puštenosti zahtjeva.

10

11

Presuda Narodni list protiv Hrvatske (broj zahtjeva 2782/12) dostupna na LINKU

PRESUDA NARODNI LIST PROTIV HRVATSKE (BROJ ZAHTJEVA 2782/12)

Dana 8. studenog 2018. g. Europski sud donio je odluku da je Republika Hrvatska povrijedila pravo izdavača tjednika Narodni list d.d. iz Za-dra, na slobodu izražavanja zajamčenu člankom 10. Konvencije zato što je na temelju sudskih odluka domaćih sudova tjednik morao platiti sucu Županijskog suda u Zadru odštetu u izno-su od 50.000,00 kn zbog objave članka kojim je kritiziran sudac. Navedena presuda postala je konačna dana 18. ožujka 2019.g.

ČINJENIČNO STANJEU listopadu 2008 godine, tjednik Narodni list objavio je članak zajedno sa fotografijom pod naslovom “Suca B. treba prikovat na stup sra-mote” u kojem je kritiziran zbog prisustva otva-ranju dnevnih novina kontroverznog lokalnog poduzetnika te nezakonitog izdavanja naloga za pretragu prostorija Narodnog lista dvije go-dine ranije, zbog navodno neovlaštenog snima-nja sutkinje Z.S.K. ispred zgrade suda. Nakon objave članka, sudac B.B. tražio je od tjednika da objavi ispriku, što je tjednik odbio zbog čega je protiv tjednika pokrenut parnični postupak radi naknade štete zbog povrede prava osob-nosti. Općinski sud u Benkovcu dosudio je sucu B.B. odštetni zahtjev u iznosu od 50.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti, što je Županij-ski sud u Splitu potvrdio. Ustavni sud je odbio ustavnu tužbu navodeći da sloboda izražavanja nije apsolutna već da podliježe ograničenjima propisanim Ustavom i zakonima, kao što su za-štita dostojanstva, časti i ugleda.

12

PRIGOVORIPozivajući se na članak 10. Konvencije, tjednik je prigovarao da mu je dosudom naknade štete sucu zbog povrede prava osobnosti povrijeđena sloboda izražavanja. U zahtjevu je tjednik ista-knuo tri prigovora: nedovoljna obrazloženost odluka domaćih sudova u dijelu ograničenje slobode izražavanja, neproporcionalno visoko dosuđen odštetni zahtjev te navodno uvredljiv sadržaj iz spornog članka.

ODLUKA SUDAEuropski sud utvrdio je da je miješanje u pod-nositeljivu slobodu izražavanja bilo propisano nacionalnim zakonima (Zakonom o medijima i Zakonom o obveznim odnosima) i kao takvo te-žilo legitimnom cilju zaštite ugleda suca, među-tim da nije bilo nužno u demokratskom društvu.

Kriterij “nužno u demokratskom društvu” objaš-njeno je u presudi Europapress Holding d.o.o. protiv Hrvatske (broj zahtjeva 25333/06), na koju je uputio Europski sud. Sud tako mora utvrditi je li miješanje kojemu se prigovara do-seglo određenu razinu ozbiljnosti koja dovodi u pitanje osobno uživanje prava na privatni život, te je li bilo u skladu s prevladavajućom društve-nom potrebom, pri čemu države imaju određe-nu slobodu procjene postojanja takve potrebe.

Također, sud je utvrdio da mediji imaju važnu ulogu u demokratskom društvu. Istaknuo je da, iako mediji ne smije prekoračiti određene gra-nice, posebno u pogledu prava i ugleda drugih, njihova je dužnost da u skladu sa svojim pra-vima i obvezama, pružaju informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa. Dakle, ne postoji samo obveza medija da takve informa-cije pruži već i pravo javnosti da ih primi. U pitanja od javnog interesa svakako podpadaju pitanja koja se odnose na funkcioniranje sud-bene vlasti.

13

Imajući na umu da se predmetni slučaj odnosi na slobodu medija, a sporni članak na pitanje od javnog interesa, Europski sud je ponovio da ima slučajeva kad je potrebno zaštititi sudebnu vlast od iznimno štetnih i neosnovanih napada s obzirom na važnost povjerenja u taj sustav i činjenicu da suci ne smiju javno reagirati na takve napade. Međutim, to ne može dovesti do zabrane izražavanja mišljenja pojedinaca o pi-tanjima od javnog interesa povezanima s funk-cioniranjem pravosudnog sustava ili do zabrane bilo kakvog kritiziranja sudbene vlasti uobliče-nih u vrijednosne sudove koji imaju dostatan činjenični temelj.

Stoga, zadaća je Europskog suda bila da utvrdi da li je sporni članak činjenično utemeljen ili predstavlja vrijednosni sud.Sud je prihvatio zaključak domaćih sudova da je sporni članak sadržavao vrijednosne sudo-ve. Međutim, domaći sudovi nisu ispitivali jesu li ti vrijednosni sudovi bili činjenično utemelje-ni. Premda je članak sadržavao vrlo oštre kri-tike, pretjerivanje i grubu metaforu, Europski sud nije smatrao da je članak bio uvredljiv jer sarkastični navodi nisu nespojivi sa slobodom izražavanja.

Sud je ponovio kako suci mogu biti kritizirani u okviru dopuštenih granica, a kada djeluju u službenom svojstvu mogu biti predmet šire kritike od kritike kojoj se mogu izložiti obični građani. Uzimajući sve navedeno u obzir, Eu-ropski sud je utvrdio da je dosuđena naknada štete bila nerazmjerna težini povrede ugleda suca. Naime, sud smatra da šteta ugledu suca nije bila toliko ozbiljna da bi opravdala iznos naknade neimovinske štete od 50.000,00 kuna, jer hrvatski sudovi dosuđuju 2/3 tog iznosa za duševne boli zbog smrti brata/sestre.

14

Tako visok iznos naknade mogao bi odvratiti građane od otvorene rasprave o pitanjima od javnog interesa.

PRAVIČNA NAKNADATjednik Narodni list nije podnio specificiran zahtjev za pravičnom naknadom štete navo-deći da su pobijane presude domaćih sudova rezultirale „podložnom uređivačkom politikom“ Narodnog lista i trajnom samocenzurom njego-vih novinara. Upravo zbog navedenog, tjednik Narodni list pozvao je Europski sud da donese diskrecijsku odluku u pogledu pravične nakna-de uzimajući u obzir trajne posljedice koje su nanesene demokratskim slobodama u Hrvat-skoj, a koje su vidljive kroz autocenzuru i strah novinara.

S obzirom da temeljem Pravila 60. Poslovnika Europskog suda za ljudska prava, podnositelj koji želi, u slučaju da Europski sud utvrdi po-vredu njegovih prava zaštićenih Konvencijom, ostvariti naknadu štete, mora iznijeti određeni zahtjev o tome. Budući da podnositelj nije spe-cificirao zahtjev, Europski sud nije mogao odlu-čiti o naknadi štete kao i troškovima postupka.

S druge strane, što se tiče neimovinske štete koja po prirodi nije podložna preciznom izraču-navanju, a da Pravilo 60 Poslovnika ne spre-čava Europski sud da o istoj odluči na temelju diskrecijske odluke. Zbog navedenog, Europski sud je na ime ne imovinske štete podnositelju dosudio iznos od 5.000,00 EUR uvećan za sve poreze koji bi mogli biti zaračunati na taj iznos.

15

PRESUDA ULEMEK PROTIV HRVATSKE (BROJ ZAHTJEVA 21613/16)

Dana 31. listopada 2019.g. Europski sud donio je presudu kojom je utvrdio povredu članka 3. Konvencije u odnosu na neodgovarajuće uvje-te smještaja podnositelja u Zatvoru u Zagrebu koji su dosegli razinu ponižavajućeg postupanja prema njemu, dok povreda članka 3. Konvenci-je nije utvrđena u odnosu na uvjete podnosite-lja u Kaznionici u Glini.

Ova presuda još nije konačna u trenutku pisa-nja ove analize. Postat će konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku u roku od tri mjese-ca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem.

ČINJENICEPodnositelj zahtjeva presudom Županijskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 2010.g. osuđen je na godinu i šest mjeseci zatvora zbog kaznenog djela pomaganja i poticanja pljačke. Podnositelj je izdržavao zatvorsku kaznu u zagrebačkom za-tvoru od 12. svibnja do 8. lipnja 2011.g., kada je premješten u Kaznionicu u Glini. Podnositelj je s izdržavanja kazne pušten uvjetno dana 28. rujna 2012 godine. Nakon puštanja iz zatvora, podnositelj je oba-vijestio Općinsko državno odvjetništvo u Za-grebu (u daljnjem tekstu: ODO) da namjerava podnijeti tužbu radi naknade štete protiv Re-publike Hrvatske zbog neadekvatnih uvjeta u zagrebačkom zatvoru i kaznionici u Glini. Prije podnošenja zahtjeva za naknadu štete, podnio je zahtjev za mirnim rješenjem spora ODO-u, u skladu s obvezama prema nacionalnom pra-vu. ODO je obavijestilo podnositelja zahtjeva da smatra njegov zahtjev neutemeljenim i odbio prijedlog o nagodbi.

Presuda Ulemek protiv Hrvatske (broj zahtjeva 21613/16) dostupna na LINKU

17

Dana 26. lipnja 2013. podnositelj zahtjeva pod-nio je tužbu Općinskom građanskom sudu u Za-grebu tražeći naknadu štete zbog neadekvatnih uvjeta u zagrebačkom zatvoru i kaznionici u Glini, dodatno navodeći da je za vrijeme izdr-žavanja kazne u Glini bio neopravdano odvojen od drugih zatvorenika tijekom devedeset dana, da mu je neopravdano uskraćena mogućnost da se upozna s I.P. prije njihovog braka te da mu je bila uskraćena mogućnost privremenog otpu-sta radi posjeta bolesnom ocu. U odgovoru na tužbu ODO je tvrdio da je podnositelj zahtjeva bio smješten u odgovarajućim uvjetima u dva zatvorska objekta i da nije bilo neopravdano ograničenje njegovih prava. Općinski građanski sud u Zagrebu odbio je podositeljev zahtjev kao neosnovan s obrazloženjem da nije dokazao da je pretrpio bilo kakvu štetu u vezi s njegovim boravkom u zatvoru. Županijski sud u Zagrebu potvrdio je presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, dok je Ustavni sud odbio ustavnu tužbu kao neosnovanu navodeći da pobijane presude sadrže jasno i valjano obrazloženje, a u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost.

Uvjeti u zatvoru u ZagrebuPodnositelj zahtjeva tvrdio je da je prilikom bo-ravka u Zatvoru u Zagrebu bio smješten zajed-no sa sedam, a ponekad i osam ljudi, u ćeliju s 21,10 m2. U ćeliju nije imao odgovarajući sani-tarni čvor budući da je unutar ćelije smješten i sanitarni čvor veličine 1,57 km2. Sanitarije su bile samo djelomično pregrađene od ostatka će-lije. Hrana je bila posluživana u ćeliji, iako je iz sanitarnog čvora neprestano smrdjelo. Zatvore-nicima je bilo dopušteno da sat vremena ho-daju izvan ćelije, a ostatak vremena su proveli zaključani u ćeliji. Zatvorenici nisu imali odgo-varajuće higijenske i sanitarne prostore, poput tuširanja, te u zatvoru u Zagrebu nisu organi-

18

zirane rekreacijske ili profesionalne aktivnosti. Ćelija nije bila klimatizirana i imala je samo vrlo ograničen pristup dnevnoj svjetlosti.

Suprotno od onoga što je podnositelj naveo, Vlada je istaknula kako su zatvorenici imali mo-gućnost dva sata vježbanja na otvorenom, da su bili opskrbljeni svim odgovarajućim higijen-skim i sanitarnim uređajima, te da je higijena u ćeliji bila odgovarajuća.

Uvjeti Kaznionice u GliniPrema navodima podnositelja zahtjeva, bio je smješten u nekoliko ćelija, ovisno o veličini i broju zatvorenika. Ćelije su bile pretrpane. Za-tvorenicima je nedostajala osnovna higijenska i sanitarna oprema. Nisu mu bile ponuđene nika-kve profesionalne aktivnosti. Zlostavljali su ga i napadali drugi zatvorenici, pa se odvojio od njih i držao u izolaciji. Nije mu bilo dopušteno posjetiti bolesne članove obitelji, niti su mu bili dopušteni bračni posjeti dok se nije oženio svo-jom partnericom. Iako mu je bilo potrebno hitno stomatološko liječenje, podnositelj ističe da je isto neopravdano kasnilo pet mjeseci.

Podnositelj je na vlastiti zahtjev zbog straha od napada drugih zatvorenika bio smješten u ćeliju za poseban tretman u razdoblju od 20. rujna do 19. prosinca 2011. Površina ćelije je 11,70m2 te je sanitarni čvor bio odvojen od ostataka ćelije pregradom.

Suprotno od onog što je podnositelj naveo, Vla-da je tvrdila da je podnositelj zahtjeva za vri-jeme svog boravka u kaznionici u Glini imao dovoljno sanitarnih i higijenskih potrepština i da je imao na raspolaganju odgovarajuće re-kreacijske i obrazovne (knjižnične) aktivnosti. Konkretno, zatvorenicima je bilo dopušteno dva sata vježbanja na otvorenom i bavili su se razli-

19

čitim sportskim aktivnostima. Štoviše, podnosi-telju je pružen odgovarajući medicinski tretman. Od 4. listopada 2011.g., tijekom zatvora je de-vet puta posjetio stomatologa i pruženo mu je psihijatrijsko liječenje, posebice jer je i prije za-tvora bio psihijatrijski liječen.

Za vrijeme boravka u ćeliji za poseban tretman, podnositelj je imao omogućen pristup svježem zraku i dnevnoj svjetlosti. Također, prema navo-du Vlade, imao je svako jutro mogućnost jedno-satnog vježbanja na otvorenom.

Vlada je dodatno istaknula da je podnositelj za-htjeva dobio mogućnost primanja paketa i po-sjeta dok je bio u zatvoru. Jedino ograničenje u tom pogledu bilo je postavljeno u odnosu na posjete I.P., koja u vrijeme zatvora podnosite-lja zahtjeva nije mogla dokazati da su partneri. Međutim, na zahtjev podnositelja zahtjeva, za-tvorske su vlasti dopustile podnositelju da oženi dotičnu osobu i nakon toga su mu u više na-vrata bile omogućene posjete. Vlada je također objasnila da su početni zahtjevi podnositelja zahtjeva za privremeno puštanje na slobodu te posjete izvan zatvora, bili ograničeni zbog či-njenice da su još uvijek u tijeku bila tri odvo-jena kaznena postupka protiv njega. Međutim, do kraja zatvorske kazne, bio mu je dopušten kratki posjet izvan zatvora kako bi vidio svoju obitelj.

PRIGOVORIPodnositelj zahtjeva prigovorio je na neodgo-varajuće uvjete smještaja u Zatvoru u Zagrebu i u Kaznionici u Glini, čime je došlo do povrede članka 3. Konvencije. Također, podnositelj je prigovorio da su zatvorske vlasti neopravdano ograničile pravo na posjete njegove partnerice I.P. tijekom prvih šest mjeseci boravka u Ka-znionici u Glini kao i njegove kontakte s obitelji,

20

čime je došlo do povrede iz članka 8. Konven-cije.

ODLUKA SUDA

Boravak podnositelja zahtjeva u zatvoru u ZagrebuEuropski sud se u obrazloženju svoje odluke pozvao na presudu Longin protiv Hrvatske (broj zahtjeva 49268/10) budući da je podnositelj za-htjeva 2011. godine bio smješten u zagrebački zatvor, što je otprilike isto razdoblje ispitivano u predmetu Longin vezano za uvjete u pritvoru.

Kao dodatni argument, Europski sud je izrazio zabrinutost zbog uvjeta pritvora u zagrebačkom zatvoru koji su izrazili Pučka pravobraniteljica te Odbor Vijeća Europe za sprečavanje muče-nja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u svom izvješću (CPT).

Europski sud je zaključio da je u utvrđenim okolnostima, pritvor kod podnositelja zahtjeva mogao stvoriti osjećaje tjeskobe i inferiornosti koji su ga mogli poniziti i ponižavati. Stoga, po-sebno s obzirom na činjenicu da ograničenji-ma nije nadoknađena sloboda kretanja tijekom dana, Sud smatra da su uvjeti pritvora podnosi-telja zahtjeva u zagrebačkom zatvoru bili poni-žavajući postupci koji nisu u skladu sa zahtjevi-ma iz Konvencije, slijedom čega je Europski sud utvrdio povredu iz članka 3. Konvencije.

Boravak podnositelja zahtjeva u Kaznio-nici u GliniU kaznionici u Glini uvjeti zatvora podnositelja bitno su se razlikovali tijekom boravka u razli-čitim ćelijama i zatvorskim režimima. Sud pro-cjenjuje da je tijekom većeg dijela boravka u kaznionici u Glini podnositelj imao na raspola-ganju ćelije veličine 3,1m2 do 4,11m2, dok je

21

posljednjih deset dana bio u ćeliji veličine ma-nje od 3m2.

Europski sud navodi, da prostorni faktor, iako važan u procjeni adekvatnih uvjeta, mora biti povezan s drugim aspektima neprimjerenih fi-zičkih uvjeta zatvora kako bi predstavljao krše-nje članka 3. Konvencije.

S tim u vezi, Europski sud primjećuje da je podnositelju zahtjeva tijekom boravka u kazni-onici u Glini bilo dopušteno kretanje van ćelije pretežno tijekom dana, da je redovito dobivao toaletne potrepštine; da mu je bilo dopušteno primiti pakete izvan zatvora; da je hrana bila pod stalnim nadzorom, redovita i raznolika; i da je podnositelj zahtjeva bio uključen u aktivnosti izvan ćelije.

Također Europski sud napominje da je CPT ti-jekom posjete 2012.g. primijetio da u zatvoru u Glini nije bilo prenapučenosti i da su uvjeti zatvora, posebno u novoizgrađenom dijelu za-tvora, u cjelini bili zadovoljavajući. U tim okol-nostima, Europski sud nije našao da su uvjeti zatvora podnositelja zahtjeva u kaznionici u Gli-ni suprotni članku 3. Konvencije.

Medicinsko liječenjeVezano za podnositeljevo stomatološko liječe-nje za koje je tvrdio da mu je bilo hitno potreb-no, a da je neopravdano kasnilo pet mjeseci. Europski sud je utvrdio da nema dokaza da je podnositeljevo liječenje bilo hitno, a da je ti-jekom cijelog razdoblja u kojem je čekao lije-čenje bio pod stalnim medicinskim nadzorom. Štoviše, Europski sud navodi da je podnositelj stomatologa vidio ukupno devet puta i da ništa ne sugerira da je provedeni tretman bio neo-dgovarajući, zbog čega nije došlo do povrede članka 3. Konvencije.

22

Smještaj u ćeliji za poseban tretmanEuropski sud je naglasio da se ne može reći da je u predmetnom razdoblju podnositeljev režim zatvora predstavljao samicu, odnosno potpu-nu izolaciju. U ovom razdoblju podnositelj za-htjeva bio je odvojen od ostalih zatvorenika na temelju svog zahtjeva za zaštitu od navodnih prijetnji drugih zatvorenika. Sud navodi da su mu, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, tijekom odvajanja od ostalih zatvorenika bili dozvoljeni posjeti članova njegove obitelji i čak mu je bilo dopušteno da se vjenča u zatvoru. Nadalje, tijekom dotičnog razdoblja, njegova supruga imala je i bračni posjet. Zbog sve gore navedenog, Europski sud je zaključio da uvjeti njegova boravka u ćeliji za poseban tretman ne predstavlja kršenje članka 3. Konvencije.

Ograničenje kontakata sa članovima obitelji i partnericomEuropski sud nije našao povredu članka 8. Kon-vencije vezano za pritužbu podnositelja da mu je za vrijeme boravka u kaznionici u Glini bio neopravdano i nerazmjerno ograničen kontakt sa članovima obitelji. Naime, Europski sud je zaključio da prije podnositeljevog braka s I.P. zatvorske vlasti opravdano su je svrstale u ka-tegoriju ostalih osoba budući da podnositelj nije mogao dokazati da se nalaze u izvanbrač-noj zajednici. Štoviše, I.P. je bila evidentirana u policijskim evidencijama kao počiniteljica kaznenog djela, što je razumno opravdanje za odluku zatvorskog sustava da joj ograniče kon-takt s podnositeljem. Nakon što je podnositelju omogućeno da se oženi za vrijeme izdržavanja kazne, Europski sud ističe da je posljedično podnositelj dobio pravo da I.P. vidi kao člana njegove obitelji.

23

U odnosu na pritužbu podnositelja da mu nije bilo dopušteno posjetiti bolesnog oca, Europ-ski sud ponavlja da članak 8. Konvencije ne osigurava osobi u zatvoru bezuvjetno pravo napuštanja zatvora radi posjeta bolesnom ro-đaku. Na domaćim vlastima je da ocijene osno-vanost svakog zahtjeva. Provjera Europskog suda ograničena je na razmatranje osporenih mjera u kontekstu prava podnositelja zahtjeva iz Konvencije, uzimajući u obzir slobodu procje-ne koja je ostavljena državama ugovornicama. Slijedom navedenog, Europski sud utvrđuje da nema povrede iz članka 8. Konvencije.

PRAVIČNA NAKNADAPodnositelju je dosuđen iznos od 1.000,00 Eura na ime neimovinske štete, te iznos od 2.890,00 Eura na ime troškova postupka.

24

PRESUDA ŠKRLJ PROTIV HRVATSKE (BROJ ZAHTJEVA 32953/13)

Dana 11. srpnja 2019. Europski sud donio je presudu kojom je utvrdio da je podnositelju za-htjeva povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije zbog propu-sta suca da se izuzme od suđenja u predmetu, iako je bio svjestan okolnosti koje zahtijevaju njegovo izuzeće. Presuda je postala konačna dana 11. listopada 2019.g.

ČINJENICEPred Prekršajnim sudom u Pazinu vođena su dva postupka protiv podnositelja radi poči-njenja prometnih prekršaja u kojima je sudio isti sudac. U prvom postupku, u lipnju 2012.g. podnositelj je putem odvjetnika zatražio izuze-će suca zbog postojanja okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost budući da je isti radio s podnositeljevom majkom koja je bila predsjednica suda na kojem je radio. Nakon što je sudac saznao da je stavljen zahtjev za nje-govo izuzeće, zastao je s radom na predmetu te dao pisanu izjavu Predsjedniku Prekršajnog suda u Pazinu u kojem je potvrdio navode pod-nositelja te predložio da se zahtjev za izuzeće prihvati budući da je postojao animozitet izme-đu njega i majke podnositelja zahtjeva zbog čega su često dolazili u sukob. Međutim, svega nekoliko dana kasnije, u drugom postupku taj se sudac nije izuzeo već je zakazao raspravu. Prije održavanja rasprave, podnositelj je putem odvjetnika uputio fax Prekršajnom sudu u Pa-zinu, u kojem je tražio izuzeće suca zbog istih razloga koji su i ranije isticani. Prema navodi-ma Vlade, Prekršajni sud u Pazinu nikada nije zaprimio taj fax. Na raspravi koja je održana u srpnju 2012.g., podnositelj kao ni njego odvjet-nik nisu se pojavili te je sudac održao raspra-vu u odsutnosti okrivljenika te donio osuđujuću presudu i podnositelju izrekao novčanu kaznu.

Presuda Škrlj protiv Hrvatske (broj zahtjeva 32953/13) dostupna na LINKU

26

PRIGOVORIPodnositelj zahtjeva prigovarao je da u postup-ku za prekršaj protiv njega nije sudio nepristra-ni sud zbog čega je došlo do povrede iz članka 6. Konvencije.

ODLUKA SUDAEuropski sud se u obrazloženju svoje odluke pozvao na stajališta izražena u presudi Denisov protiv Ukrajine (broj zahtjeva 76639/11), u ko-joj je pobliže određen kriterij “nepristranosti”. U pravilu, nepristranost označava odsutnost pre-drasuda ili pristranosti. Prema ustaljenoj sud-skoj praksi, postojanje nepristrasnosti u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije, mora se utvr-diti prema; (i) subjektivnom testu, pri čemu se mora voditi računa o osobnom uvjerenju i ponašanju određenog suca - je li sudac imao bilo kakve osobne predrasude ili pristranosti u određenom slučaju i (ii) objektivnom testu, od-nosno utvrđivanjem je li, osim osobnog pona-šanja bilo kojeg od njegovih članova, sam sud, između ostalog, njegov sastav pružio dovoljna jamstva za isključenje bilo kakve sumnje u nje-govu nepristranost.

Europski sud primjećuje kako je konkretni su-dac samo nekoliko dana ranije bio svjestan okolnosti koje opravdavaju njegove izuzeće u drugom predmetu te nije vjerojatno da se situ-acija u samo nekoliko dana mogla promijeniti, onako kako je to tvrdila Vlada. Prema mišljenju suda, konkretna situacija dovela je do oprav-dane sumnje u njegovu pristranost, a koje nisu bez objektivnog opravdanja i koje čak ukazuju na osobnu pristranost motiviranu sučevim ani-mozitetom prema majci podnositelja zahtjeva. To više što sam podnositelj u zahtjevu za izu-zeće nije navodio postojeći animozitet, već je isti prvi puta spomenut upravo od suca kada je prihvatio izuzeće u prvom predmetu.

Europski sud je ponovio da se svaki sudac za kojeg postoji legitimni razlog koji dovodi u sumnju njegovu nepristrasnost mora izuzeti

27

(Ramljak protiv Hrvatske, broj 5856/13, stavak 31., 27. lipnja 2017.). Suci trebaju održavati i provoditi visoke standarde ponašanja i osobno ih poštivati kako bi održali integritet pravosuđa. Svako kršenje takvih standarada umanjuje po-vjerenje javnosti u pravosuđe.

Europski sud dodatno je istaknuo, da u kon-kretnom slučaju, u kojem je sudac bio svjestan okolnosti koje opravdavaju njegovo izuzeće, nije bilo potrebe odlučivati o tome je li podno-sitelj uistinu i podnio zahtjev za izuzeće suca ili nije, već je sudac trebao odmah obavijesti-ti predsjednika suda i zatražiti otklon od rada na predmetu. Sama činjenica da je sudio su-dac koji je i sam priznao postojanje okolnosti koje opravdavaju njegovo izuzeće, dovela je do umanjenja izgleda za poštenim suđenjem. Na-vedeni nedostatak nije ispravio niti Ustavni sud, iako je bio ovlašten ukinuti predmetnu odluku.

S obzirom na sve gore navedeno, Europski sud je utvrdio povredu čl. 6. st.1. Konvencije u od-nosu na nepristranost suda.

PRAVIČNA NAKNADAPodnositelj nije zahtijevao pravičnu naknadu slijedom čega ju Europski sud nije dodjelio.

28

29

PRESUDA ČUTURA PROTIV HRVATSKE (BROJ ZAHTJEVA 55942/15)

Dana 10. siječnja 2019. g. Europski sud donio je presudu kojom je utvrdio povredu podnosi-teljevog prava na slobodu, u postupku prisil-nog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, čime je došlo do povrede članka 5. Konvencije.

ČINJENICEDana 14. siječnja 2014. godine Općinski sud u Ivanić Gradu donio je presudu kojom je pod-nositelj zahtjeva osuđen da je počinio kazne-no djelo prijetnje u stanju neubrojivosti zbog paranoidne shizofrenije, radi čega mu je odre-đen prisilan smještaj u psihijatrijskoj ustanovi. Dana 28. srpnja 2017.g., nakon šest mjeseci boravka u psihijatrijskoj ustanovi, psihijatrij-ska ustanova predložila je Županijskom sudu u Zagrebu produljenje prisilnog smještaja na osnovu toga što je liječenje počelo davati pozi-tivne rezultate, ali da je bilo kratko, pa je bilo potrebno daljnje liječenje. Na ročištu na kojem se odlučivalo o produljenju prisilnog smješta-ja podnositelju, svi prisutni (državni odvjetnik, psihijatrijska ustanova koja je predložila pro-duljenje te odvjetnik podnositelja određen po službenoj dužnosti), usuglasili su se da podno-sitelju treba produljiti prisilni smještaj za dalj-njih godinu dana. Tužitelju je prisilni smještaj produljen na daljnjih godinu dana.

PRIGOVORIPodnositelj zahtjeva istaknuo je povredu članka 5. Konvencije u materijalnom i proceduralnom smislu koji se odnose na njegovo prisilno zatva-ranje u psihijatrijskoj ustanovi te povredu član-ka 6. Stavka 1. Konvencije zbog nepristrasnosti suca žalbenog suda.

Presuda Čutura protiv Hrvatske (broj zahtjeva 55942/15) dostupna na LINKU

30

ODLUKA SUDAEuropski sud se u presudi pozvao na odlu-ku u predmetu M.S. protiv Hrvatske (br. 2.), br. 75450/12 od 19 veljače 2015.g. u kojoj su izražena opća načela ocjenu osnovanosti prisil-nog zatvaranja u psihijatrijskoj ustanovi. Sud tako naglašava da članak 5. stavak 1. točka (e) Konvencije pruža, između ostalog, postupovna jamstva koja se odnose na sudske odluke ko-jima se odobrava prisilna hospitalizacija pod-nositelja zahtjeva. Prema tome, postupak koji dovodi do prisilnog smještanja pojedinca u psi-hijatrijsku ustanovu mora nužno pružiti jasno učinkovita jamstva protiv samovolje s obzirom na ranjivost pojedinaca koji pate od mentalnih poremećaja. U tim slučajevima, sud je dužan dobro obrazložiti razloge kojima se opravdava bilo kakvo ograničenje njihovih prava.

U tome je kontekstu od presudne važnosti da dotična osoba ima pristup sudu i mogućnost da bude saslušana osobno ili, ako je potrebno, kroz neki oblik zastupanja. To između ostalog podrazumijeva da bi osoba koja je zatvorena u psihijatrijsku ustanovu zbog svog mentalnog stanja trebala, osim ako postoje posebne okol-nosti, zaista dobiti pravnu pomoć u postupcima koji se odnose na produljenje odnosno ukidanje prisilnog smještaja.

U konkretnom slučaju, Europski sud je utvrdio da je odvjetnik po službenoj dužnosti, u postup-ku odllučivanja o produženju prisilnog smješta-ja pasivno zastupao podnositelja zahtjeva, te da s tim u vezi sudac koji je vodio postupak nije poduzeo nikakve mjere kako bi osigurao učinkovito zastupanje interesa podnositelja zahtjeva. To naročito jer na raspravi na kojoj se raspravljalo o pitanju produljenja smješta-ja podnositelja zahtjeva, punomoćnik T.Ž. nije podnio nikakav podnesak u njegovo ime niti je postavio bilo kakvo pitanje imajući na umu da takva odluka nije bila utemeljena na nijednom drugom stručnom mišljenju.

31

Nadalje, sud nije osigurao nazočnost podno-sitelja zahtjeva na usmenoj raspravi na kojoj se odlučivalo o produljenju prislinog smještaja, iako nisu postojale nikakve naznake da podno-sitelj zahtjeva nije bio sposoban pratiti raspra-vu i iznijeti svoje mišljenje o produženju pri-silnog smještaja. Nadležni sud nije osigurao ni nazočnost njegove obitelji na usmenoj raspravi.

S obzirom na sve gore navedeno, Europski sud je zaključio da nadležna nacionalna tijela nisu ispunila proceduralne uvjete potrebne za pod-nositeljevu daljnju prisilnu hospitalizaciju, kako se zahtijeva člankom 5. stavkom 1. točkom (e) Konvencije.

U odnosu na povredu članka 6. stavka 1. Kon-vencije, Europski sud nije našao povredu sma-trajući da je ispitao glavna pravna pitanja po-stavljena u ovom zahtjevu u odnosu na povredu iz članka 5. stavka 1. Konvencije i da nema potrebe donositi zasebno rješenje o preostalim prigovorima.

PRAVIČNA NAKNADAEuropski sud je podnositelju dosudio iznos od 10.000 EUR na ime nematerijalne štete, te iznos od 1.730 EUR na ime troškova postupka.

32