1

1

Dr sc. Fehim Rošić, vanr. prof.

TEME IZ PREDŠKOLSKE PEDAGOGIJE (kompendij)

Tema 1:

EVOLUCIJA IDEJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA

- antiĉko razdoblje, - period klasika pedagoške misli - savremeno razdoblje

Platon (428-342. p.n.e)

zalagao se za odgoj djece vladajuće klase na uzrastu od 3. do 6. godine

naglašavao odgojnu ulogu priče, bajke i igre u ovom periodu Aristotel (384-322p.n.e.)

djeca predškolske dobi trebaju se odgajati u obitelji,

razlikuje dvije etape predškolskog odgoja: a) od roĎenja do 5. godine (odgoj usmjeriti na ishranu i razvoj pokreta, odnosno

tjelesni razvoj) b) od 5. do 7. godine (usmjerenost na učenje i pripremanje djece za školu)

Marko Fabije Kvintilijan (42-118 n.e.) («O odgoju govornika»):

od njegovateljice i roditelja zahtijeva, pored tjelesnog zdravlja, pravilan jezik i visoku tazinu moralnosti,

u ovom periodu djeca stiču prva znanja o svijetu i prve moralne predstave, posredstvom osoba koje ih odgajaju, pa je izbor ovih osoba veoma značajan i delikatan,

pored igre treba koristiti i druge organizirane aktivnosti. Jan Amos Komensky (1592-1670) «Informatorium za materinsku školu» - prvi sistem znanja o odgoju djece predškolske dobi.

prvi sistematski razradio zadatke, sadrţaj i metode odgoja djece predškolske dobi

odgoj djece od roĎenja do 6. godine ţivota zadatak je obitelji, koju on naziva materinskom školom,

odgoj treba potpomoći, ne samo tjelesni, već i intelektualni i društveno-moralni razvoj djeteta,

zadatak materinske škole je da djeci omogući sticanje elementarnih znanja i predstava o sredini u kojoj dijete ţivi, kao priprema za odgojno-obrazovni rad u školi,

na kraju ovog perioda djeca bi trebala ovladati slijedećim znanjima i pojmovima: a) brojanje do 20; razlikovanje veličina i relacija: kratko – dugo, usko – široko,

veliko – malo; poznavanje osnovnih geometrijskih oblika: krug, kvadrat, trokut; b) imati formirane pojmove: voda, zrak, vatra, zemlja, kiša snijeg, led sunce,

zvijezde, mjesec, olovo, sat, dan, sedmica, mjesec godina c) poznavati odreĎene geografske pojmove: grad, selo, polje, naziv svog mjesta

ili grada.

2

2

Johan Heinrich Pestalozzi (1782-1852) «Lienhard i Gertruda», «Knjiga za majke ili rukovodstvo za majke kako one mogu da nauče djecu da opaţaju i govore»:

isticao vaţnost, značaj i ulogu porodice, a posebno ljubavi izmeĎu roditelja i djece,

porodica je primaran faktor predškolskog odgoja u ranom djetinjstvu, ali istovremeno predlaţe i osnivanje specijalnog razreda («KInderklasse») za pripremanje djeteta za školu

odgoj u ovom periodu treba biti tjelesni, intelektualni, radni i moralni,

moraju se uvaţavati osobenosti dječje prirode na ovom uzrastu. Jean Jaques . Rousseau (1712-1778.)

odgoj u predškolskoj dobi mora proizlaziti iz djeteta i prilagoditi se njegovim osobinama,

dijete nije «čovjek u malom» - umanjeni čovjek

odgoj mora započeti odmah po roĎenju i od prvih postupaka s djetetom zavise kasniji odgojni rezultati

Robert Owen (1771-1858)

zbog razvoja industrije i sudjelovanja ţena u proizvodnji, socijalisti-utopisti naglašavaju ulogu društva u predškolskom odgoju,

smatra se da je Owen prvi realizirao ideju institucionalnog predškolskog odgoja,

Owen-ov odgojni sistem je obuhvatao: jasle (od roĎenja do 3. godine), školu za malu djecu (3-5 godina) i osnovnu školu za djecu (od 5 do 10 godina)

odgojni rad se odvija u specijalno opremljenim prostorijama i na igračištima,

najveći dio vremena djeca trebaju provoditi na otvorenim prostorima,

tokom igre odgajatelji trebaju voditi slobodne razgovore s djecom, objašnjavajući im pojave koje su djeca zapazila u svojoj okolini,

odgajatelj treba da posjeduje ljubav prema djeci, dobrotu i čestitost Friedrich Fröbel (1782-1852), Pestalozzijev učenik:

1836. godine u Blankenburgu organizirao predškolsku ustanovu kojoj je dao ime dječji vrtić («KIndergarten»)

odgoj treba početi od roĎenja, a period do polaska u školu je veoma značajan za razvoj i formiranje ličnosti čovjeka,

odgoj ne daje ništa novo, već samo razvija ono što je dato u prirodi čovjeka,

već u trećoj godini ţivota djetetu treba omogućiti odgoj u grupi njegovih vršnjaka (zbog djetetove specifične potrebe za drugom djecom i na tome zasnivao zahtjev da se djeca ovog uzrasta trebaju odgajati u predškolskim ustanovama)

odgojni cilj je «voĎenje djetetovog duha i srca»

osnova odgojnog rada su igra i razna zanimanja sa odgovarajućim didaktičkim materijalom, sačinjenim od specijalno odabranih igračaka («Fröbelovi darovi» - lopte od vune i drveta, kocke izdijeljene u dijelove za slaganje i graĎenje),

insistiranje na aktivnosti, redu i pedantnosti,

prijemčivost djece za estetsku djelatnost – korištenje estetskog izraţavanja i doţivljavanja kroz likovne i muzičke aktivnosti (nije bio sretne ruke – pjesmice koje je komponovao bile su djeci dosadne),

3

3

kritički osvrt - slabosti: priča, pjesma ili bajka djeluje na djete samo ako je prirodna, neusiljena, uzeta iz fantazijskog svijeta djeteta, bliska djetetovom načinu doţivljavanja i ako ima istinsku umjetničku snagu i vrijednost – on je kroz svoje priče i pjesme pokušavao davati usiljene odgojne i moralne pouke

kritički osvrt - vrijednosti: pionirske zasluge za razvoj ideje, pretvaranje vrtića po organizaciji i ureĎenju iz socijalne u odgojnu ustanovu; pravilno usmjeravanje odgojnog rada prema cilju svestranog razvoja sposobnosti djeteta;nije se mogao osloniti na dostignuća dječje psihologije koja je tad bila nedovoljno razvijena, ali je to što je učinio prevazilazilo snagu jednog čovjeka (posvetio se odgoju radničke djece, kao što se Pestalozzi posvetio odgoju siročadi).

Ruski teoretičari (Pirogov, Ušinski, Tolstoj) kritizirali su nedostatke njegovog modela zbog pedantnosti i unaprijed postavljenim i do detalja razraĎenim aktivnostima djeteta koja su sputavala njegovu slobodu i kreativnost. (Ušinski: zalaţe se za obiteljski odgoj u predškolskom periodu, njega ne moţe zamijeniti nijedna institucija, glavno sredstvo odgoja je narodno stvaralaštvo, posebno bajke i igre)

Maria Montessori (1870-1952) italijanska liječnica, bavila se liječenjem djece sa posebnim potrebama na psihijatrijskoj klinici:

stvorila specijalnu metodz odgoja i primjenila je u odgojnoj ustanovi koju je otvorila pod nazivom «Dječji dom» («Casa del Bambini»)

svoj sistem odgoja je zasnivala na shvatanju da se intelektualni ţivot zaostale djece moţe probuditi putem vjeţbanja čula, te da se ovakva metoda moţe koristiti i za normalnu djecu

četiri osnovna načela a) prvo naĉelo: vjeţbanje čula kroz igru (poseban materijal – štapići razne

veličine, geomtrijska tijela, zvončići i dr) b) drugo naĉelo: odgoj mora biti inspirisan prirodom i zakonitostima razvoja

djece c) treće naĉelo: značaj osjetljivih perioda (rano djetinjstvo, sedma godina,

adolescencija kao novo roĎenje i uvertira u društveni ţivot) d) ĉetvrto naĉelo: rad odgajatelja i aktivnost djeteta moraju biti usmjereni prema

djetetovim potrebama i njegovom razvoju.

nije potencirala značaj kreativnih sposobnosti djeteta, već je naglašavala da dijete prvenstveno treba da uči,

uloga odgajatelja je u indirektnoj intervenciji: da stvori povoljnu sredinu i indirektno interveniše potpomaţući djetetov «samoodgoj»

kritika: pretjerani metodizam i komplicirani instrumenti i postupci, koji ograničavaju dječju slobodu,

doprinos: - razvijanje motoričkih i čulnih funkcija putem stalnog vjeţbanja i aktivnosti; - potreba organiziranog voĎenja djeteta u ovom periodu.

OSNOVE SAVREMENE KONCEPCIJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA

razvoj naučnih dostignuća uslovio izmjene u sadrţaju, metodu, ciljevima i zadacima i potrebu institucionalnog i organizacionog mijenjanja i osavremenjavanja: 1) značaj ranog djetinjstva u čovjekovom tjelesnom i psihičkom razvoju

4

4

2) napušta se shvatanje da je osnova odgoja u ovom periodu sticanje navika i socijalno prilagoĎavanje (doprinos Pijaţe-a i Vogotskog)

3) uticaj sredinskih faktora (tradicija, običaji, vrijednosti, uvjerenja, kultura), 4) uticaj porodice, kao posrednika izmeĎu društvene zajednice i djeteta 5) nejednakosti u mentalnim sposobnostima 6) Svjetska organizacija za predškolski odgoj – OMEP (Organisation pour l´

education prescolaire), osnovana uz podršku UNESCO-a 1948. godine

po definicij: nauka o osnovnoj, primarnoj socijalizaciji djeteta od roĎenja (od prve godine) ţivota. - porodični predškolski odgoj, - pedagogija u predškolskim odgojnim ustanovama

zadaci predškolske pedagogije:

1) intenzivnija interdisciplinarna istraţivanja - korištenje savremenih saznanja: pedagogije, psihologije, biologije, fiziologije,

medicine i dr - bez integriranja multidisciplinarnih teorijskih saznanja predškolska pedagogija

ne moţe predstavljati koherentan sistem niti kompletnu naučnu teoriju predškolskog odgoja.

2) prouĉavanje prakse predškolskog odgoja - uočavanje, identifikovanje i proučavanje problema koje nameće praksa 3)primjena savremene metodologije u ovim istraţivanjima - do pred kraj 18. vijeka teorijska promišljanja nisu bila rezultat istraţivanja,

veš spekulativnog individualnog mišljenja pojedinca, - Tideman (Tiedemann): prva studija djeteta, - S.Hol (S. Hall), pedologija – pokret za proučavanje djeteta - A. Bine (A. Binet, Dţ. Votson (J.Watson), Frojd (S.Freud)-posljedice odbijanja

djece od dojenja a) Deskriptivno-analitiĉka metoda - značajna za komparativnu analizu, a sluţi kao osnova za eksperimentalna

istraţivanja, te analizu situacija – to je metoda deskriptivnog snimanja, - analiza dječjih radova vrši se ovom metodom (analiza dječjeg crteţa: K-D-O,

Gudinaf-test) - mora se obezbijediti:

a) objektivnost (definirati precizno kategorije analize: šta je dijete izrazilo u svom radu i kako je to izrazilo)

b) sistematičnost (prema odgovarajućim kategorijama konkretnog problema)

c) kvantifikacija (ljestvice – Torndajkova i Mekartnijeva ljestvica) b) Eksperimentalna metoda

- varijable u eksperimentu, - tok eksperimenta - vrste eksperimenta (eksperiment jednostavne sukcesije, eksperiment sa

paralelnim grupama

5

5

PLATON:

ODGOJ DJETETA DO ŠESTE GODINE

NovoroĎenče, odmah nakon raĎanja, pušta glas i viče. Pripadnici ljudskog roda, osim vike, imaju prednost i da plaču kada im nešto treba. Majka ili dojilja probat će mu udovoljiti, pogaĎajućţi što dijete traţi, sve dok ono ne prestane plakati. Na taj način će se odvijati komunikacija slijedeće tri godine. Stoga, kroz ove tri godine treba nastojati i primjenjivati sva moguća sredstva, kako bi dijete osjetilo što je moguće manje bola, straha, ţalosti. Cilj je odgajanja vedrog i veselog djeteta, ali ne i razmaţenog.

Uţivanju i potpunom izbjegavanju boli ne smije teţiti niko, a pogotovo to ne smijemo dozvoliti onome ko je tek došao na svijet. Jer je zapravo ovo period u kojem se izgraĎuje karakter, koji će kasnije doći do izraţaja, a uvjetovan je navikama. Čak bi i trudnica trebala paziti da se ne preda mnogobrojnim uţivanjima, niti bolovima, nego vrijeme trudnoće provesti u vedrom, ugodnom i spokojnom raspoloţenju.

Za duševni razvoj djeteta od 3, 4, 5, 6 godina potrebna je igra. Sva djeca od 3. do 6. godine skupljaju se pod nadzorom odgojiteljica na dječjim igralištima, pred hramovima. Tu se djeci pripovjedaju pripovjetke, a osobito bajke, ali ne one u kojima se bogovi prikazuju u lošem svjetlu, što im ruši autoritet; iz glazbe je potrebno odstraniti tuţne i njeţne melodije.

U ovom periodu polako se prestaje maziti djecu, a počinje ih se kaţnjavati. Kazna ne smije kod djeteta izazvati bijes, ali ne smije biti ni preblaga da dijete ne postane razuzdano.

Sa navršenih sedam godina dječaci i djevojčice odvojeno odlaze u drţavne škole s programom atenske škole.

Odgojem se treba izgraditi i duša i tijelo, da budu što bolji i ljepši.

Za tjelesni i duševni razvoj sasvim male djece potrebna je neprestana njega i kretanje u što većoj mjeri. Dijete bi trebalo ţivjeti kao na nekoj neprestanoj plovidbi. To kretanje moţe biti samo od sebe na nekoj ljuljašci, moru, konju, ili da ga na neki drugi način nosi neko drugo tijelo. Kretanje tijela olakšava probavljanje hrane i pića, te pruţa zdravlje, ljepotu i snagu.

Uznemirenost djeteta najčešće se manifestira kroz nesanicu ili nervozu, a uvjetovana je nemirom duše. Da bi se duša oslobodila nemira, treba mu suprostaviti potres izvana. Stoga svaka majka svoje uznemireno dijete treba uzeti u naručje, lagano ga ljuljati i pjevušiti mu. Taj potres izvana stišat će snaţno lupanje srca, te dovesti do spokojstva duše, a dijete će se umiriti ili zaspati.

6

6

ARISTOTEL:

NJEGOVANJE DOJENČADI

Kod novoroĎenčadi treba, prije svega, imati u vidu da je kakvoća hrane od ogromnog značaja za razvitak njihovih fizičkih snaga. Paţljivo promatranje ţivota ostalih ţivih bića, kao i onih plemena koja su sebi postavila za glavni cilj stjecanje ratnih odlika, pokazuje da obilna mlječna hrana najviše koristi mlječnom zdravlju.

Zatim, dijete treba da se kreće, onoliko koliko se samo u to njeţno doba moţe uopće kretati. A da se njeţni udovi dojenčadi ne bi povrjeĎivali i iskrivili, ima plemena koja još i danas upotrebljavaju neke mehaničke sprave koje tijela mališana štite od povreda i iskrivljenja. Korisno je, dalje, još od malena navikavati djecu na hladnoću, to je odlično sredstvo i za jačanje zdravlja i za razvijanje ratne sposobnosti.

Uopće, bolje je da se dijete, na sve ono na što se samo moţe navići, navikava još od prvih dana i to postepeno. A dječji organizam od prirode ima veću toplotu, nego organizam odraslih ljudi i to im olakšava da se naviknu na hladnoću. Korisno je, dakle, da se već i odgoju dojenčadi posveti takva i slična briga.

ARISTOTEL:

ODGOJ DJECE DO PET GODINA

U doba koje dolazi poslije ovoga, sve do pete godine – u kome dijete, razumije se, još ne treba ništa da uči, niti da vrši neki ozbiljan rad, da to ne bi sprečavalo njegovo rastenje – dijete mora da se kreće onoliko koliko je potrebno, da tromost tijela ne uzme maha. A da bi se to postiglo,, pored drugih zabava koje odgovaraju dječjem uzrastu, odlično sredstvo je igra. Ali igra mora biti dostojna slobodnog čovjeka. Ona ne smije biti ni suviše zamorna, ni suviše laka.

Činovnici postavljeni za odgoj, takozvani pedonomi, moraju dobro paziti na govore i priče, koje djeca u to doba mogu slušati, odstranjujući od njihovih ušiju sve što je nepristojno. Jer, sve te zabave treba da budu priprema za njihov budući poziv. Većina igara, dakle, treba da bude po mogućnosti, podraţavanje one djelatnosti, koju će dijete, docnije kad odraste, ozbiljno obavljati.

Djeca ovog uzrasta, pa sve do sedme godine, treba da se odgajaju u roditeljskoj kući.

7

7

PROTIV PREKOMJERNO TEŠKIH GIMNASTIČKIH VJEŢBI

Pošto po prirodi stvari, najprije odgajamo navikavanjem i tek poslije učenjem, i pošto isto tako najprije formiramo tijelo i tek onda duh, očevidno je da odgoj treba početi gimnastikom i vještinom borenja. Prva daje tijelu lijepo drţanje, a druga umješnost.

Da je gimnastički odgoj potreban, ali da se u odgoju fizičkih snaga ne smije pretjerivati, u tome se svi slaţu. Do doba puberteta djeca smiju da vrše samo lakše gimnastičke vjeţbe, a forsiranu hranu i svaki nasilan rad moramo isključiti iz odgoja, ako hoćemo da ne nastupi zastoj u njihovom fizičkom razvitku. MeĎutim, ne smijemo u isto vrijeme suviše jako naprezati i tijelo i duh, jer svako od njih ima da vrši drugi posao: naprezanje tijela sprječava razvitak psihičkih snaga, a naprezanje duha sprječava razvitak fizičkih snaga.

Tema 2:

ODGOJNO ZNAĈAJNE KARAKTERISTIKE PREDŠKOLSKE DOBI

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA I NJEN UTJECAJ NA PREDŠKOLSKU PEDAGOGIJU

- na prijelazu u 20. stoljeće intenzivan razvoj eksperimentalne psihologije (osjetni organi, pamćenje, povezanost fizioloških i psihiĉkih procesa)

- razvoj sturkturalizma: iz kojih je jednostavnih svjesnih elemenata sastavljen svaki doţvljaj – šta je struktura svijesti,

- izrastanje razvojne psihologije: a) nakon 1850. godine pojavljuju se prve monografije o psihiĉkom

ţivotu djeteta, b) 1882. Preyer: Die Seele des Kindes, psihiĉki razvoj djeteta do

treće godine ţivota c) 1910. Wundt i Stern upozoravaju na emocionalno, nagonsko i

voljno doţivljavanje djeteta - nedostaci:

a) precizno utvrĊivanje i klasificiranje osnovnih razvojnih razdoblja, b) oštro razdvajanje jedne razvojne faze od druge, c) zanemarivanje znaĉaja faktora okoline, d) skretanje i zaostajanje izmeĊu dva rata: „slobodni odgoj“ - kao

u tjelesnom, tako i u psihiĉkom razvoju, sposobnosti se javljaju u jednakom, taĉno odreĊenom redosljedu – zanemarivanje i negiranje socijalnih i kulturoloških faktora razvoja.

8

8

e) idealiziranje djeteta – elementi se javljaju još od Ruso-a (glavna odlika rada pedagoga bi bila da ne odgajau – nemoguć dalji razvoj nauke)

f) suprotstavljanje: Charlotte i Karl Bühler, Thorndike Dominacija medicinskog pristupa

- smrtnost dojenĉadi i mlaĊe djece bila je visoka, preokupacija djeĉjih lijeĉnika i pedijatara – akcenat na njezi i odgoju mlaĊe i predškolske djece,

- biologistiĉki pristup: ovisnost duševnog od tjelesnog razvoja (akcenat na naĉinu ishrane, higijensko-zdravsvenim uvjetima),

- literatura se bavi savjetima za postupanje sa malim djetetom (kako hraniti, previjati, koliĉina i sastav hrane, dojenje, spavanje djeteta),

- psiholozi bihevioristiĉkog smjera pridruţili su se pedijatrima:

John B. Watson: „Obiĉaj je da se s malom djecom postupa veoma njeţno. MeĊutim, postupajte s njima kao da su ona odrasli ljudi. Odijevajte ih i kupajte ih briţljivo i obzirno. Vaše ponašanje neka bude uvijek prijazno, ali objektivno i ĉvrsto. Nikada djecu ne grlite i ne cjelivajte, nikada ih ne nosite u naruĉju. Ako već morate, poljubite ih u ĉelo kada vam poţele laku noć. Rukujte se s njima ujutro kada ustanu. Pomilujte ih po glavi ako su uĉinili nešto osobito dobro, ili ako su izvršili neki teški zadatak. Pokušajte taj naĉin. U teţim, slabijim trenucima, utvrdit ćete kako je lako biti posve objektivan, a u isto vrijeme ljubazan prema svom djetetu. Doskora ćete se stidjeti prijašnjeg sentimentalnog, plaĉljivog postupanja sa djetetom.“

Moć i nemoć odgoja

- shvatanja o faktorima razvoja liĉnosti: - 1) empirizam: presudan znaĉaj uticaja sredine (John Locke «tabula

rasa», Helvetius: «ĉovjek se raĊa bez ideje, bez strasti.Za svoje obrazovanje i karakter (on) duguje iskljuĉivo prilikama u kojima ţivi».

- posljedica: pedagoški optimizam - reakcije na empirizam i pedagoški optimizam:

a) vaspitanje kao funkcija društveno-ekonomskih odnosa, b) pedagoški pesimizam, c) nativizam

- 2) nativizam: biološki faktori naslijeĊa imaju presudnu ulogu u razvoju i

formiranju liĉnosti ĉovjeka (argumentacija: jednojajĉani blizanci) - 3) teorija konvergencije: (W.Stern).Po ovoj teoriji ĉovjek je, zapravo, ono «što od njega uĉini «priroda» u njemu i sredina izvan njega».

Etatistiĉke tendencije za podruštvljavanjem odgoja:

a) nakon 1930. u fašistiĉkoj Njemaĉkoj – „Jungdborn“ organizacija koja je pozivala mlade „rasno ĉistokrvne Njemice i Njemce“ da raĊaju djecu koju će preuzeti ta organizacija, te ih u posebnim

9

9

zavodima odgajati za djecu drţave „Reichkinder“ (malen odziv – svelo se na nahoĉad i siroĉad)

b) rezultati preranog (odmah po roĊenju) podrţavljenja odgoja djece odmah po roĊenju, kao posljedica teorije o „samoodgoju“ (i u drugim zemljama):

- veća smrtnost, - zaostajanje u tjelesnom razvoju i zdravstvenoj otpornosti, - gubitak na teţini, slab apetit i odbijanje hrane, - usporen duševni razvoj (razvojni kvocijent bio niţi nego kod

djece iz porodiĉne sredine), - nedostaci u razvoju verbalnih sposobnosti, radoznalosti i

inicijativnosti, - zaostajanje u emocionalnom razvoju (dvogodišnja djeca

nisu znala ni da se smiju). Doprinos psihoanalize – znaĉaj ranog djetinjstva: - prouĉavanje neurotiĉnosti kod djece (uzroci i korjeni u najranijem

djetinjstvu – oralna, analna i falusna faza, fiksacija libida), - znaĉaj podsvjesnog (santa leda, sluĉaj „muha“), - infantilna amnezija, - struktura i dinamika liĉnosti (id, ego, super-ego, Edipov i Elektrin

kompleks, triangulacija), - kao prvu psihodinamsku teoriju nastavili su razvijati Freudo-ovi

nasljednici - Adler: potreba za afirmacijom i društvenim priznanjem, Ana Freud: potreba za sigurnošću i ljubavlju, J.Bowlby: vezivanje i potreba za ljubavlju, E.From: potreba za razvijanjem potencijalnih sposobnosti i teţnja za osmišljavanjem svoga bivstvovanja,

- prvi porodiĉni odgoj i porodiĉna sredina znaĉajni su za razvoj djetetove liĉnosti,

- potaknut teorijski interes razvojne psihologije za rano djetinjstvo: a) nepoţeljno dijete (unwanted child), b) emocionalno zanemareno dijete (rejectedchild), c) nedovoljno voljeno dijete (deprivated child), d) odviše ĉuvano dijete (overprotected child)

Hospitalizam i separacija:

- Spitz i Wolf: objašnjenje velike stope smrtnosti male djece u zavodskom zbrinjavanju, (iako su opći higijensko-zdravstveni uvjeti bili bolji nego u mnogim porodicama): „anakliktiĉka depresija“ kod hospitalizirane djece 6 do 12 mjeseci:

- motoriĉki nemirno ili potpuno nepomiĉno, - ţalosno, utuĉeno, odbija kontakt sa drugim osobama, - ne znaju se smijati, - ne reagiraju na osmjeh i milovanje drugih, - ravnodušna prema okolini, - ne pokazuju ţelju za aktivnošću, ne igraju se, - imaju slab apetit ili potpuno odbijaju hranu, lako postaju ţrtvom

infekcije.

- J.Bowlby: privrţenost (attachment) „Materinska briga i duševno zdravlje“

10

10

- Harlovljev eksperiment (1959.) - Razvoj privrţenosti:

- tokom prva tri ili ĉetiri mjeseca ţivota interakcijska komunikacija izmeĊu djeteta i majke odvija se interakcijom lice u lice

- oko 7 mjeseci dijete puza za majkom, zove je (strah 8. mjeseca)

- oko 3 do 4 godine posljednja faza u razvoju privrţenosti („partnerstvo korigirano ciljem“)

- Tipovi privrţenosti – grupe djece (prema Marry Ainsworth)

- kriteriji: - istraţivanje okoline, - uspostavljanje prijateljskog odnosa sa majkom i nepoznatom

osobom, - reakcija u ponovnim epizodama susreta sa majkom

- grupe djece: - A-djeca: anksiozno – izbjegavajuća djeca: relativno

samostalno istraţuju okolinu, teško dijele igru sa drugima, u ponovnom susretu sa majkom radije je ignoriraju nego što traţe interakciju (SAD – 10-20%)

- B-djeca: sigurno privrţena djeca: ne pokazuju uznemirenost nakon odvajanja, u ponovnom susretu jasno naglašavaju potrebu za blizinom kontakta (osmjeh, mahanje), odmah po odvajanju aktivno istraţuju okolinu; ĉetiri podskupine (SAD: 60-80%)

- C-djeca: opirajuća ili ambivalentna djeca – traţenje blizine pomiješano sa ljutim, odbijajućim ponašanjem (dvije podgrupe) (SAD: 10-15%)

- D-djeca: nesigurno privrţena, pokazuju bizarno ponašanje – traumatizirana djeca (Belsky, prema M. Gavrandiou)

- Doprinos periodizaciji razvoja:

a) rano djetinjstvo – od roĊenja do navršene treće godine:

- faza dojenja: prvih 10 mjeseci, - faza puzanja i poĉetnog hodanja: 10 do 15 mjeseci, - srednje doba ranog djetinjstva: od 15 mjeseci do navršene

dvije godine, - starije doba ranog djetinjstva: treća godina ţivota.

b) predškolsko doba (od navršene treće godine do polaska u

školu): - mlaĊe predškolsko doba: od navršene tri godine do kraja

ĉetvrte godine, - srednje predškolsko doba: od navršene 4. do kraja 5. godine, - starije predškolsko doba: od navršene 5. godine do polaska

u školu. KARAKTERISTIKE RANOG RAZVOJA

11

11

Osnovne zakonitosti i principi ranog razvoja

a) intermitentnost: cikliĉnost u razvoju – pojava ili funkcija se javi, zatim izgubi, pa ponovo javi; intervali postaju sve kraći dok se konaĉno funkcija ne ustali,

b) alternativnost: naizmjeniĉno smjenjivanje ritma i tempau razvoju funkcija; stagniranje jedne funkcije pojavljivanjem i razvojem druge,

c) kontinuitet: osobine ili funkcije koje se uspostave u jednoj etapi prenose se i u narednu etapu; razvoj se odvija na mahove i u skokovima, ali se kontinuitet zadrţava,

d) konstantnost razvojnog reda: pravilnost uzastopnosti u razvojnom redu pojavljivanja odreĊenih funkcija i svojstava.

Odgojno znaĉajne karakteristike predškolske dobi

a) biološki deficit: - potpuna i dugotrajna bespomoćnost novoroĊenĉeta, - socijalni antropolozi govore o tzv „prijevremenom ĉovjekovom raĊanju“

(kod drugih ţivih bića ima i sliĉnih, ali i razliĉitih pojava – što su evolutivno mlaĊi bespomoćnost je veća),

- uz materijalnu potrebu za hranom, odjevanjem, higijenom, novoroĊenĉe ima i socijalnu potrebu za sigurnošću i zaštitom, ljubavlju, toplinom (Harlow)

- potreba za afirmacijom i priznanjem (dijete meĊu odraslima je kao patuljak meĊu divovima; iz njegove inferiornosti ĉesto proizlaze njegove reakcije agresivnosti, neposlušnosti, prkosljivosti)

- skretanje paţnje okoline na sebe (bijeg u bolest, neurotiĉnost, „sekundarna dobit“),

b) plastiĉnost: - osobina nervnog sistema koja se oĉituje u izvanrednoj pristupaĉnosti za

prihvatanje utisaka iz okoline, - izuzetno brz razvoj sposobnosti i napredovanje u uĉenju, u odnosu na

odrasle, - plastiĉnost u kasnijim fazama slabi (odnos zrenja i uĉenja), - nepovoljne posljedice: traumatski doţivljaji se snaţno urezuju u svijest

djeteta i ĉesto traju cijeli ţivot (vratite se u svoje djetinjstvo i sjetite se kad ste bili povrijeĊeni – a u kasnijim godinama?).

c) ĉulnost: - snaţna razvijenost ĉulnih organa (osjeti koţe, mirisa i ukusa), - zaštitna funkcija povećane ĉulne osjetljivost (refleksi novoroĊenĉeta

koji se kasnije gase), - uuuĉenje putem opaţanja (dodirivanje ustima, pipanje, bacanje), - usmjerenost odgojnog rada na jaĉanje ĉulne osjetljivost i razvoj

opaţanja (Montesori), d) sugestibilnost: - spremnost djeteta da preuzme tuĊa stanovišta i mišljenja i da slijepo

oponaša postupke drugih,

12

12

- nekritiĉan odnos malog djeteta prema preuzimanju i oponašanju postupaka odraslih,

- odgojne vrijednosti i potencijalne opasnosti i zloupotrebe djeĉje sugestibilnosti.

e) totalna afektivnost: - predškolsko dijete je prvenstveno i dominantno emocionalno, osjećajno

biće – ono misli osjećajući - oslanjanje na emocionalnost u pedagoškom radu, - fiziĉko kaţnjavanje, kao gušenje emocionalnosti, - posljedice nepravilnog emocionalnog razvoja po ukupan razvoj

(emocionalni poremećaji u djetinjstvu) f) duševna ranjivost: - nivo kognitivnih i bioloških potencijala ĉini dijete nemoćnim bićem, - generaliziranje doţivljenih iskustava na svoj naĉin, - zbog brzog razvoja mora se neprekidno prilagoĊavati novim prilikama, - niska frustraciona tolerantnost djeteta, g) izrazita egocentriĉnost: - shvata svijet kao cjelinu u ĉijem je središtu, - traţi ukazivanje paţnje – sve treba da bude podreĊeno njemu i da se

okreće oko njega, h) usmjerenost djetetove aktivnosti na igru: - dominantna aktivnost u ţivotu predškolskog djeteta, - saznajne, emocionalne i socijalne vrijednosti djeĉje igre, - igra kao dijagnostiĉko sredstvo,

Tema 3:

OBRAZOVANJE U PREDŠKOLSKOJ DOBI

1. POJAM I ODREĐENJE OBRAZOVANJA Obrazovanje je:

- segment odgojnog procesa, - najuţe povezano sa uĉenjem, pouĉavanjem i sticanjem znanja, - „najvaţniji svjetski problem: valjano upotrebljeno ono će dati bolje

društvo – u suprotnom sluĉaju moţe da nas uništi“ (Pickering, 1971.) - priprema za budućnost koja je neizvjesna.

Klasiĉni i suvremeni pristup obrazovanju:

a) klasiĉni pristup:

13

13

- zaustavlja se na prikupljanju informacija i formiranju asocijacija meĊu njima,

- zadovoljava se davanjem odgovora i objašnjenja koja treba samo upamtiti i reprodukovati

b) suvremeni pristup: - ići dalje od prikupljanja ĉinjenica i informacija (transformacije i

implikacije poznatih i otkrivenih ĉinjenica, operacije sa ĉinjenicama i divergentna produkcija)

- transfer uĉenja na nove situacije i „vaspitanje sposobnosti“ (Spearman)

OdreĊenje pojma:

- svi postupci koji doprinose sticanju iskustva i njegovom uobliĉavanju u saznanje i koji sluţe oformljivanju liĉnosti,

- pruţanje sredstava uz pomoć kojih dijete moţe, prvo na najjednostavniji, a zatim na sve sloţeniji naĉin, da sreĊuje iskustvo, rasuĊuje o njemu i na bolje organizovanoj osnovi pribavlja novo iskustvo (samoobrazovanje)

2. SPECIFIĈNOSTI OBRAZOVANJA U PREDŠKOLSKOJ DOBI

- obzirom da se ne pamti preverbalno rano iskustvo, smatralo se da je ono nebitno (doprinos psihoanalize),

- rano djetinjstvo je jedan od presudnih perioda u kognitivnom razvoju,

- zabluda 1: po psihološkoj teoriji odraza uĉenje je proces od konkretnog prema apstraktnom (Inglman: intelekt ne prelazi put od konkretnog prema apstraktnom, već od apstraktnog prema još apstraktnijem)

- zabluda 2: S-R teorija na mišljenje djeteta gleda iskljuĉivo kao na primitivno i siromašno (istraţivanja su pokazala da predškolska djeca mogu da uopštavaju principe iz svog iskustva )

3. ODNOS OBRAZOVANJA PREMA DRUGIM KOGNITIVNIM KATEGORIJAMA

a) iskustvo: - ono ĉega je pojedinac svjestan, jer ga je doţivio svojim ĉulima,

zahvaljujući spoljašnjim uticajima, - individualno: prikupljeno tokom izvjesnog perioda i integrisano

(preraĊeno) u postojeći fond iskustava, - kolektivno: temelji se na kolektivnom, a stiĉe ga ĉovjeĉanstvo

tokom svog razvoja i uobliĉava ga u sistem znanja, normi, vjerovanja, uvjerenja i dr.

- iskustvo koje djete stiĉe, biće u funkciji obrazovanja, ako je ono: - pozitivno, bogato i raznovrsno, - povezano sa ukupnim ţivotnim iskustvom koje dijete stiĉe, - steĉeno u igri, radu, uĉenju i saradnji sa drugim ljudima

14

14

b) znanje:

- za razliku od iskustva koje ima više ili manje subjektivni karakter i porijeklo, znanje u većoj mjeri predstavlja:

- objektivnu svijest o neĉem, - poznavanje i razumijevanje neke ĉinjenice, zbivanja, pojma,

pravila, principa, zakonitosti, strategija i - sposobnost njihove primjene

- javlja se kao rezultat: - uĉenja, - preraĊenog i uobliĉenog liĉnog ili usvajanja kolektivnog

iskustva, - tipovi saznanja koji nastaju na temelju kolektivnog iskustva:

- nauĉno saznanje (istinito – neistinito) - utilitarno saznanje (korisno – štetno) - moralno saznanje (dobro – zlo) - estetsko saznanje (lijepo – ruţno)

- znanje nastaje u procesu interakcije na društvenom i prirodnom sredinom i djelovanjem na nju, kada se u tu sredinu ne unose samo odreĊene promjene, već se one zbivaju i u samoj osobi koja djeluje. (Ferriere)

- znanje se ne smije svesti na puko usvajanje ĉinjenica i generalizacija, radi njihove reprodukcije, ono treba biti „znanje koje ostaje u glavi i kada zaboravimo šta smo uĉili“ (Kamenov)

c) uĉenje:

- proces u kome se stiĉu iskustva i usvajaju znanja, koji je usmjeravan obrazovanjem, ali ovisan od napora koji u njega uloţi ljudska jedinka

- vrste uĉenja: - jednostavno (uĉenje uslovljavanjem, mehaniĉko uĉenje) - sloţeno (uĉenje putem pokušaja i pogrešaka, uĉenje

uviĊanjem)

- u uţem, bihevioralnom smislu: proces svjesno usmjeren na pribavljanje, razumijevanje i usvajanje ĉinjenica, pojmova, zakljuĉaka, stavova i generalizacija o predmetima, pojavama i naĉinima postupanja s njima, preraĊenim uopštenim i sreĊenim u sistem znanja

- iskustva neće izazvati kognitivni razvoj ako nisu prilagoĊena svojom strukturom i protumaĉena,

- odnos razvoja i uĉenja: uĉenje je podreĊeno razvoju,

- socijalno uĉenje se ostvaruje kroz uĉenje po modelu, a javlja se u

oblicima: - uĉenje identifikacijom – poistovjećivanje pojedinca s drugim

osobama, kategorijama ljudi, odnosno njihovim emocijama, teţnjama, vrijednostima i stavovima,

15

15

- uĉenje imitacijom – oponašanje (beba već oko trećeg mjeseca oponaša izraze lica, razne gestove i pokrete, a krajem prve godine glasove koje ĉuje u svojoj okolini)

- uĉenje uloga – uĉenje potpuno ureĊenog sistema ponašanja koji odgovara statusu u društvenoj grupi (opasnost: pritisak društva na individuu ograniĉava razvoj njenog individualiteta)

- uĉenje kroz aktivnost: - intenzivna i kontinuirana interakcija djeteta sa sredinom je

pokretaĉka snaga razvoja i uĉenja, - razvojna je ona aktivnost koja je povezana sa nekom

djetetovom potrebom - ako je ovladavanje nekom aktivnošću samo sebi cilj, uĉenje

putem takve aktivnosti ne potiĉe razvoj već predstavlja dresuru (Venger)

- „Kada dijete djeluje, ono misli“ (Valon) - igra kao snaţna potreba djeteta predškolske dobi

4. CILJEVI OBRAZOVANJA U PREDŠKOLSKOJ DOBI

a) deperceptualizacija

- sinkretiĉko (cjelovito, nerašĉlanjeno) globalno opaţanje deformiše djeĉje mišljenje,

- spoljašnji izgled predmeta u oĉima djeteta mijenja i njegove druge osobine, što oznaĉava odsustvo konzervacije tih svojstava

- za postizanje konzervacije potrebno je prevazilaţenje onog što se trenutno opaţa, percipira (deperceptualizacija)

- djeca poĉinju shvatati da stvari imaju stalan identitet, izvan onog identiteta koji su stekle zbog neke akcije izvršene na njima

- vremenom dijete kroz akciju (akciona reprezentacija) prelazi sa jedne predstave o svijetu na predstavu zasnovanu preteţno na izgledu stvari (ikoniĉka reprezentacija) i tako poĉinje da shvata stalnost stvari

- deperceptualizacija se odigrava u konfliktu izmeĊu ikoniĉkog i simboliĉkog naĉina reprezentacije.

- greška tradicionalnog pristupa: od bliţeg ka daljem; od lakšeg ka teţem,

- ne treba shvatiti kao potrebu podcjenjivanja vjeţbanja ĉula - Kami razlikuje „njegovanje perceptivnih aktivnosti“ (izdvajanje i

analiza osobina predmeta) od percepcije

b) interiorizacija praktiĉnih radnji - prema Pijaţeu mišljenje je internalizovana radnja: unutrašnjim

intelektualnim procesima prethodi spoljašnja predmetna djelatnost, - interiorizacija se odreĊuje kao „proces formiranja radnji koji se

sastoji u njihovom pretvaranju od spoljašnjih materijalnih, u unutrašnje koje se izvode mislima“ (L.S.Vigotski, A.N.Leontijev, P.J.Galjperin),

- taj proces prolazi kroz etape ili nivoe (aktivnosti sa materijalnim predmetima, glasni govor) u kojima se radnja mijenja po:

16

16

- obimu uopštenosti, - postupnosti operacija, i - stepenu postignuća

- interiorizacija je uslovljena procesima deperceptualizacije, - proces interiorizacije se završava formiranjem unutrašnje radnje –

nastavlja se procesom usloţnjavanja i razvijanja unutrašnje psihiĉke djelatnosti kod djeteta, što je posebno znaĉajno za intelektualni odgoj u ovoj dobi.

c) distanciranje u odnosu na neposredno dato

- tri vrste reprezentacije: akciona, ikoniĉka i simboliĉka (Bruner) - izmeĊu spoljašnjeg svijeta i djeteta stvara se sve veća distanca uz

pomoć posrednika (Walon), - sinkretizam (jedinstvenost, nerašĉlanjenost, spajanje raznovrsnih

protuslovnih nazora nespojivih meĊu sobom) kao odlika djeĉjeg mišljenja predstavlja posebnu prepreku u formiranju pojmova,

- „djecu treba obrazovanjem osposobljavati da upravljaju svojim mišljenjem na nove vankontekstualne naĉine, osloboĊene starih veza koje taj proces sputavaju“ (Donaldson)

d) izgraĊivanje bogate slike svijeta

- dijete uĉi od roĊenja, primajući preko ĉula mnogobrojne informacije, na koje reagira (u poĉetku reakcije nisu voljne i akcione su naravi),

- dijete dolazi do dvije vrste saznanja: - svojstva predmeta, - odnosi meĊu predmetima (znaĉaj govora),

- u procesu bogaćenja djetetove slike o svijetu znaĉajan je uticaj djetetovog egocentrizma (dijete neće vidjeti predmete onakvim kakvi jesu, nego onakvim kako bi ih ono sebi predstavilo prije nego što ih vidi“ (E.Kamenov),

- znaĉaj brojnosti iskustava u stvaranju bogate slike o svijetu: „Jedno iskustvo, ma koliko bilo uspješno, nije dovoljno da se izgradi jedan pojam“ (Mukerji),

- znaĉaj transfera steĉenih iskustava i znanja na nove okolnosti

e) njegovanje komunikacije i izgraĊivanje bogatog simboliĉkog repertoara - komunikacija je neophodan uslov djetetovog opstanka, - razvija se u „socijalnom nukleusu“ u dvosmjernom obliku (dijete –

odrasli), - komunikacija za dijete predstavlja uspostavljanje odnosa sa

drugima, ali i naĉin boljeg razumijevanja sebe, - komunikacija uvijek podrazumijeva razmjenu poruka (verbalnih i

neverbalnih), - izraţavanje poruka jezikom, „govorom tijela“, grafiĉkim

izraţavanjem, putem igre.

17

17

Tema 4:

ODGOJ I RAZVOJ KARAKTERISTIKE I ZAKONITOSTI RAZVOJA U RANOM DJETINJSTVU

- razvoj ubuhvata promjene do kojih dolazi u fiziĉkim, intelektualnim i

socijalnim funkcijama, kao i u liĉnosti djeteta u cjelini, pod namjernim i nenamjernim uticajima sredine, sazrijevanja i aktivnosti djeteta.

- poĉinje od trenutka zaĉeća i traje do postizanja zrelosti, - razvoj se oĉituje kroz:

a) funkcionalno i strukturalno razdvajanje funkcija (koje su meĊusobno stopljene ili nepovezane, ili nestabilne i labilne) i

b) hijerarhijsku integraciju i centralizaciju dijelova u mentalnu organizaciju (Langer)

Karakteristike:

a) intenzitet – period najburnijeg rasta i razvoja (najbrţi do treće godine, a u prvih šest godina trostruko je veći nego u slijedećih 12 godina)

b) dijete je aktivan ĉinilac sopstvenog razvoja, c) djeĉje uĉenje nije minijatura uĉenja odraslih – da bi dijete steklo svojih

prvih pet aktivnih rijeĉi potrebna mu je cijela prva godina, a u desetoj godini moţe za svega nekoliko minuta nauĉiti pet rijeĉi nekog stranog jezika,

d) djeĉji razvoj se odvija u socijalnom kontekstu (govor – «vuĉja djeca»). „Svaka simboliĉka radnja djeteta bila je nekada socijalni oblik saradnje“

e) nestabilnost djeĉje paţnje «uslovljena je djeĉjom potrebom za aktivnošću, koja iskorištena na odgovarajući naĉin sadrţi ogromne odgojno-obrazovne mogućnosti.» (M.Montesori)

Zakonitosti ranog djeĉjeg razvoja:

a) intermitentnost – djeĉji razvoj, naroĉito u prvim godinama ne teĉe ravnomjerno, već cikliĉno: pojedini oblici ponašanja se pojave i gube, da bi se ponovo pojavili i gubili. Ovi intervali se se sve više skraćuju, dok se na kraju taj oblik ponašanja ne ustali.

b) alternativnost – kada se jedna funkcija naglo razvija, druga stagnira (« ... ima se utisak kao da beba planski savlaĊuje jednu vještinu, a ostale ostavlja po strani, kako bi kad onu prvu usavrši mogla preći na grugu» Ĉolanović-Smiljanić)

c) konstantnost razvojnog reda - bez obzira što se jedna djeca razvijaju brţe od drugih, razvojni red u pojavljivanju funkcija ostaje ne promijenjen (sjekutići – kutnjaci, krug – kvadrat – trokut). Po Pijaţeu ovo je najjaĉi dokaz da se razvoj nalazi pod uticajem bioloških mehanizama, zavisnih od sazrijevanja. (K.Kami: konzervacija diskontinuiranih koliĉina, kao osnov za formiranje pojma skupa i pojma broja, je nusprodukt pokretljivosti djeĉje misli).

d) cefalo-kaudalni pravac pravac razvoja – fiziĉki, motorni i senzorni razvoj se odvija od glave prema donjim ekstremitetima (U prenatalnom razvoju

18

18

prvo se uobliĉava glava; po roĊenju dijete prvo savlaĊuje zemljinu teţu podizanjem glave, taktilna osjetljivost prvo je javlja u predjelu usta i nosa)

e) proksimo-distalni pravac razvoja – motorni i senzorni razvoj se odvija od kiĉmene moţdine ka dijelovima tila udaljenijim od nje (pedagoške implikacije: mišići šake, pošto su udaljeniji od glave i kiĉme, razvijaju se sporije – znaĉenje vjeţbanja)

f) razvoj od podjednake kontrole bilateralnih ka boljoj kontroli unilateralnih organa- anatomski, fiziološki i funkcionalno dijete je po roĊenju simetriĉno, a razvojem postaje asimetriĉno ili unilateralno (sinistrizam i dekstrizam; motorika, vid, sluh)

g) tendencija eliminisanja suvišnog angaţovanja mišića – djeca u obavljanju neke radnje u poĉetku angaţiraju znatno više mišića nego što je to potrebno (dohvatanje igraĉke, pisanje)

PRIPREMA DJECE I ISPITIVANJE ZRELOSTI ZA POLAZAK U ŠKOLU

Dva znaĉenja pojma ZRELOST:

a) dostignuti stupanj u toku razvoja koji se smatra za nešto dovoljnim b) punoljetstvo, kao opća zrelost

ODNOS ZRENJA I UĈENJA uĉenje kao relativno trajno mijenjanje jedinke pod uticajem sredine i

vlastite aktivnosti (podrazumijeva postojanje biološke osnove), zrenje i uĉenje su sloţeno i neraskidivo povezani

EKSPERIMENTI:

1) HICKS: - vjeţbanje ucrtavanja linija u lavirint,

- djeca 2-3 godine, - E-grupa nije pokazala bolju uspješnost od K-grupe

2) Mc GRAW: jednog blizanca vjeţbao, a drugoga ne, u:

- sjedenje - klizanje - stajanje - plivanje - puzanje - voţnja bicikla - hodanje

Rezultat: a) vjeţbanje NE UTIĈE na filogenetske funkcije b) vjeţbanje UTIĈE na ontogenetske funkcije

3) HILGARD:

- uzrast 2-3 godine - E-grupa vjeţbana 12 nedjelja - aktivnosti: - zakopĉavanje dugmadi,

19

19

- sjeĉenje makazama - penjanje uz stepenice

Rezultat: - po isteku vjeţbanja E-grupa ispoljila superiornost, - za samo jednu nedjelju naknadnog vjeţbanja K- grupa je sustigla E-

grupu (jer je u meĊuvremenu dostigla odgovarajući stupanj zrelosti za uĉenje ovih aktivnosti)

ZAKLJUĈAK: vjeţbanje utiĉe na uĉenje ontogenetskih funkcija, ali samo nakon postizanja odreĊenog stupnja zrelosti za to uĉenje. ODLAGANJE UĈENJA ILI AKTIVNOSTI: SPALDING:

- ponašanje pilića (da li se reagiranje pilića na kvocanje kvoĉke uĉi ili se rpĊenjem donosi na svijet),

- odvojio dvije grupe odmah po izlaţenju iz jajeta: a) 2 dana: reagiraju na njeno kvocanje i prate ju (uroĊena

reakcija), b) 10 dana: nisu reagirali, niti ju pratili!!!

W. DENIS: eksperiment sa mišarima

- sprjeĉavao ih 10 nedjelja da lete, - nikada kasnije nisu letjeli tako dobro kao mišari koji nisu

sprjeĉavani da lete kad su sazreli ZAKLJUĈAK: a) iako vjeţbanje ne utiĉe na filogenetske aktivnosti, sprjeĉavanje u

vrijeme dozrelosti pogubno je za tu aktivnost. b) uporedo sa sazrijevanjem potrebna je i aktivnost c) pošto se djeĉije sazrijevanje i ranije iskustvo isprepliću, pri

utvrĊivanju stupnja djeĉijeg razvoja uveden je u psihologiju pojam GOTOVOST za uĉenje (kao najpovoljnije vrijeme kada je dijete u stanju da nauĉi odreĊenu aktivnost)

ŠTA OBUHVATA ZRELOST DJETETA

ZA POLAZAK U ŠKOLU

a) dovoljna fiziĉka razvijenost b) dovoljna razvijenost osjetila (vid, sluh, motorika), c) razvijenost govora, d) razvijenost mišljenja

a) FIZIĈKA RAZVIJENOST

- neravnomjernost razvoja (mozak, leĊna moţdina, organ vida razvijaju se znatno brţe od općeg razvoja tijela),

- visina: 110-125 cm (prosjek 118 sa navršenih 6. godina),

20

20

- teţina: 18-25 kg (6-7 puta veća od one kad se rodilo), prosjek: za djevojĉice 18 kg, za djeĉake 19,5 kg.

- okoštavanje: kostur postaje ĉvršći, ali još uvijek osjetljiv na deformacije i iskrivljenja,

- kljuĉni kriteriji - da je dijete: 1) zdravo, 2) visoko barem 100 cm, 3) teško barem 17 kg, 4) poĉelo mijenjati mljeĉne zube, 5) ne osjeća teškoće pri stajanju, hodanju, sjedenju, 6) steklo navike da se normalno hrani, 7) kontrolira rad ekskretornih organa, 8) dobro vidi i ĉuje

b) GOVORNA RAZVIJENOST

- u predškolskoj dobi dijete koristi samo usmenu govornu komunikaciju,

- povećanje broja rijeĉi, upotreba reĉenice, - bogatstvo rjeĉnika zavisi od kulturnog uticaja okoline, - za nastavu poĉetnog ĉitanja i pisanja vaţan je IZGOVOR - kako

dijete percipira govor (nagluha djeca: do 10%), - kriteriji:

1) usvojenost rjeĉnika koji se odnosi na svakodnevna zbivanja, predmete i bića u njegovoj okolini,

2) upotreba reĉenice: prostoproširena, djelimiĉno nezavisno sloţena,

3) razumijevanje govora odraslih, 4) iz govora moţe izdvojiti traţene grupe ili vrste rijeĉi, 5) u rijeĉima moţe uoĉiti glasove (konsonante i vokale), 6) ispravno izgovaranje svih glasova (R, L, Š, Ţ, Ĉ), da ne tepa, 7) spremno komunicira sa svojim vršnjacima i odraslim

osobama

c) INTELEKTUALNA RAZVIJENOST IQ = (MD/KD) x 100

KATEGORIJE IQ

I – darovita, nadarena, talentirana djeca iznad 130

II – bistra djeca 110 – 129

III- prosjeĉna djeca 90 - 109

IV- ispodprosjeĉna djeca 70 - 89

V – duševna zaostalost ispod 70

- kriteriji:

1) nivo mentalnog razvoja, 2) razvijenost paţnje (10 minuta moţe paziti na nešto što nije igra), 3) stalnost paţnje (npr., 3 minuta pratiti kazaljku na satu), 4) pamćenje (pjesmice, dogaĊaji iz okoline), 5) analiza, sinteza, generalizacija, pojmovi), 6) uoĉavanje zajedniĉkog (šljiva i banana),

21

21

7) elementi logiĉkog mišljenja i zakljuĉivanja (npr., na godinama starosti)

d) EMOCIONALNA I SOCIJALNA ZRELOST:

- koliko su izdiferencirane emocije, - koliko dijete moţe kontrolirati emocije,

- kakva je stabilnost emocionalnih stanja, - kvalitativna analiza osnovnih emocija:

1) strah: ĉega se boji, separacijski strah, 2) srdţba: moţe li se suzdrţati od agresivnosti, 3) tuga: moţe li se suzdrţati od plaĉa, 4) radost: vriskanje, urnebesno smijanje – u odnosu na

kontrolu, 5) radoznalost: kako ispoljava i kojim intenzitetom

SOCIJALNA ZRELOST: - sklad izmeĊu društvenih i liĉnih interesa, - interesiranje za društvene probleme i njihovo rješavanje, - kooperativnost - kompetetivnost,

POSTUPAK I INSTRUMENTARIJ

Upitnik za roditelje, Upitnik za ljekare, Protokol psihološkog ispitivanja:

- T1: uporeĊivanje znakova, - T2: neposredno pamćenje slika, - T3: pamćenje rijeĉi, - T4: lavirint (vizuo-motoriĉka sposobnost) - T5: test perceptivne organizacije, - T6: PM-u boji (Raven), - T7: GUDINAF – test - T8: test porodiĉnih odnosa: - materinska zaštita i djeĉija zavisnost od majke, - iskljuĉivanje djeteta iz intimnosti roditelja - sigurnost , - odnos prema mlaĊem bratu ili sestri, - odnos prema usamljenosti, - agresija - izdaja roditelja, - vjerojatnoća kazne, - djeĉje reakcije na sukob roditelja

22

22

Tema 5:

ODGOJNO-OBRAZOVNE METODE I SREDSTVA U RADU SA PREDŠKOLSKOM DJECOM

I - ODGOJNO OBRAZOVNE METODE

- razlikovati aktivnosti vaspitaĉa od aktivnosti djece (eksperiment koji izvodi dijete pretpostavlja već stvoreni interes – Kamenov E.)

RAZLIĈITI PRISTUPI ODREĐENJU ZNAĈENJA I KLASIFIKACIJI:

a) u metodici koja se bavi naĉinima djelovanja na djeĉji razvoj (kao postupci za potpomaganje, podsticanje i usavršavanje djeĉje liĉnosti)

- djelovanje specijalno pripremljenom sredinom i situacijom, - pokazivanje, predstavljanje i prikazivanje - ţiva rijeĉ odgajatelja (priĉanje, ĉitanje, razgovor, diskusija)

b) kao naĉini prenošenja društveno-historijskog iskustva (Poddjakov)

1) u obliku obrazaca odreĊenih djelatnosti (preko sredstava i naĉina rada – naglasak na fiziĉkom saznanju, najĉešće u socijalnom kontekstu)

2) verbalno (naglasak na socijalnom saznanju): - operativno: unošenjem promjena u predmete ili situacije, radi

praćenja njihovog djelovanja) - figurativno: sticanjem predstava bez djelovanja na stvarnost,

njenim kopiranjem ili posmatranjem

c) kao naĉini sticanja informacija djelovanjem djeteta u fiziĉkoj stvarnosti (Miker N.) – ĉetiri grupe metoda

- figuralne: informacije u konkretnom obliku (posmatrane ili dozvane u sjećanje, moguće u obliku slika)

- simboliĉke: informacije se prenose u obliku denotativnih znakova, koji nemaju znaĉenje po sebi, ili u sebi (slova, brojevi, muziĉki znaci, šifre, rijeĉi)

- semantiĉke: informacije se prenose u obliku znaĉenja (obiĉno se identifikuju sa rijeĉima, ali obuhvataju i slike sa znaĉenjem)

- bihejvioralne: informacije su bitno neverbalne i odnosre se na ljudsku interakciju (stavovi, potrebe, ţelje, raspoloţenja, namjere – o drugim ljudima ili o sebi)

NEKE PRAKTIČNE KLASIFIKACIJE

1) Sa aspekta pouĉavanja djeteta, kao postupci kojim odrasli organizuju sticanje saznanja, unutar specijalno pripremljenih situacija: a) otkrivaĉka i problemska metoda: odgajatelj organizuje uslove za

saznajnu aktivnost i djecu usmjerava u tu aktivnost

23

23

b) verbalna i pokazivaĉka metoda: odgajatelj prenosi djeci ĉinjenice saopštavanjem, upućivanjem, tumaĉenjem ili njihovim ilustriranjem)

Otkrivaĉka metoda

- osnovni problem obrazovanja na svim uzrastima jeste da se poveća njegov razvojni uĉinak (Kamenov E.)

- razraĊuju se problemsko-heuristiĉke ili istraţivaĉke metode obrazovanja, kojima se organizuju stvaralaĉke aktivnosti djece u toku kojih ona otkrivaju za sebe zakonitosti, pravila i naĉine rješavanja problema (Venger)

- osnovna odreĊenja i karakteristike: - uĉenje pronalaţenjem se suprostavlja receptivnom uĉenju, - opasnost: otkrivaĉka metoda asimilirana u klasiĉni sistem

pouĉavanja svodi se na to da djeca otkrivaju samo ono što je predvidio uĉitelj (Kami)

- mi ne traţimo i ne oĉekujemo da dijete izmisli okretanje toĉka ... toĉak je već davno otkriven ... dijete moţe samo da smisli i otkrije nešto što nije ranije znalo, ali na svoj sopstveni naĉin (Holt)

- kod fiziĉkog saznavanja dijete otkriva svojstva predmeta putem njihovih reakcija i moguće je ispravljati ga ukazujući mu na reakcije koje demantuju njegov zakljuĉak do kojeg je brzopleto došlo

- kod logiĉko-matematiĉkog saznavanja nema smisla proturjeĉiti.

Problemska metoda

- vezana je s problemskim uĉenjem, u kojem se do novih ĉinjenica dolazi tokom traganja za rješenjima problema,

- rješavanje problema je proces kojim se otkrivaju novi naĉini postupanja (redefinisanje, izmjena direkcije mišljenja)

- neophodno uvaţavanje i poznavanje specifiĉnosti kognitivnog razvoja

Verbalna metoda

- odgajatelj djeluje neposredno komunicirajući s djetetom svojim pitanjima, komentarima, objašnjenjima, upustvima

- znanje koje se svodi samo na priĉanje o neĉem ne doprinosi razvoju verbalne inteligencije, dijete treba osposobljavati da usvaja nova saznanja usmenim putem,

- ova sposobnost će se razvijati ako djecu stavljamo u situaciju da budu, ne samo informisana na verbalni naĉin, nego da preraĊuju svoja iskustva priĉajući o njima i raspravljajući o njima sa drugima

- najĉešći postupci: priĉanje, objašnjavanje, aktivna verbalizacija (kombinovanje govora i akcije djeteta), diskusija (grupno rješavanje problema)

Pokazivaĉka metoda

- jedna od najstarijih metoda pouĉavanja (nekad i nesvjesno pokazujemo djeci)

- neadekvatno primjenjeno pokazivanje moţe imati suprotan uĉinak,

24

24

- pokazivanje treba upotrebljavati sa ciljem da pokrene odgovarajuće mentalne procese (pokazivanje nije samo sebi svrha)

- sposobnost posmatranja je sastavni dio jedne šire kognitivne sposobnosti,

- spontano i namjerno posmatranje - pokazivanje svostava / promjena - neka opšta pravila ili principi efikasnosti metode:

- predmeti i pojave predviĊeni za pokazivanje trebaju biti zanimljivi djeci,

- odrediti trajanje i obim posmatranja, - odrediti cilj posmatranja, - odrediti redosljed posmatranja, - odrediti aktivnosti nakon završenog posmatranja

2) sa aspekta teorije i prakse odgojno-obrazovnog rada:

Metoda posmatranja

- posmatranje je aktivan i svjestan proces koji ukljuĉuje osjetila, paţnju, analizu i sintezu

- odgajatelj treba da upućuje i da potiĉe razvoj interesa u toku posmatranja (koristeći efekte i postupke koji razvijaju emocionalan odnos)

Metoda demonstracije

- demonstracija prirodnih predmeta i pojava, - demonstracija pokreta, - demonstracija radnih operacija

Metoda objašnjavanja - oslanjanje na ranija iskustva i predstave, - razumljivost - djeĉja zainteresiranost i radoznalost

Metoda priĉanja i pripovijedanja - znaĉaj neverbalne komunikacije

Metoda razgovora - pitanja (jezički kratka, tečna, razumljiva, nesugestibilna)

- ostvarivanje bliskosti u kontaktu, - odnos odgajatelja i druge djece prema djetetovom odgovoru i pitanju

Metoda grafiĉkih i drugih radova - crtanje, modelovanje, izrada predmeta, ilustracije - vrijednosti djeĉjih radova

Metoda vjeţbanja - ponavljanje neke radnje radi sticanja vještina i navika

25

25

- uloga odgajatelja u procesu vjeţbanja (poticanje, potkrepljenje, otklanjanje suvišnih i pogrešnih elemenata radnje ili vještine)

SREDSTVA U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU IGRAĈKE

a) igraĉke za igre uloga (lutke, likovi ljudi i ţivotinja) b) pokretno-sportske igraĉke (lopte, kugle, koturovi, konopci) c) igraĉke za konstrukciju ili graĊenje (razne kocke, valjci, sloţivi plošni

oblici) d) didaktiĉke igraĉke (raznobojni predmeti i modeli) e) zabavne igraĉke f) igraĉke koje sama djeca izraĊuju Klasifikacija obzirom na stepen oblikovanosti: a) oblikovane igraĉke, b) neoblikovani materijal kao igraĉka c) poluoblikovane (polugotove) igraĉke

VIZUELNA SREDSTVA

a) prirodni objekti, b) modeli c) fotografije d) dija-film e) tematska ilustracija f) slikovnica g) knjiga

AUDITIVNA SREDSTVA

a) gramofonske ploĉe b) audio-kasete c) instrumenti za proizvodnju zvuĉnih efekata

AUDIO-VIZUELNA SREDSTVA

a) film b) televizija

MANUELNA SREDSTVA (alati i pribor za obavljanje razliĉitih radnih operacija i aktivnosti) KRITERIJI ZA IZBOR I PRIMJENU METODA I SREDSTAVA ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA

a) nivo razvoja predškolskog djeteta u pojedinim uzrasnim grupama i individualne osobenosti djece u okviru svake uzrasne grupe

b) oblik aktivnosti

26

26

c) materijalna opremljenost ustanove i pedagoško-metodiĉka struĉnost odgajatelja

Tema 6:

PODRUĈJA UTICANJA NA RAZVOJ LIĈNOSTI U PREDŠKOLSKOM ODGOJU

1. TJELESNI ODGOJ

1.1. Anatomsko-fiziološke i morfološke osobenosti

- period intenzivnog razvoja kostiju, mišića, nervnog sistema i motorike

- koštani sistem je nedovoljno ĉvrst - cirkulacija krvi drukĉija nego kod odraslih:

srce: do 3. godine skoro u horizontalnom poloţaju ( u prvoj godini se intenzivno razvija, a izmeĊu 2. i 5. godine usporeno)

puls: u prvoj godini 134 otkucaja u minuti, u 3. i 4. godini – 108; od 6. do 7. godine – 93.

- pluća novoroĊenĉeta 19 puta lakša od pluća odraslih - nedovršenost nervnog sistema: mozak novoroĊenĉeta 400 g, a na

kraju prve godine 900 g (u prvoj godini refleksna aktivnost, a tek kasnije voljni pokreti)

- osjetljivost na bolesti

1.2. Zadaci tjelesnog odgoja - obezbjeĊivanje zdravog i normalnog razvoja organizma i njegove

otpornosti, - otklanjanje izvjesnih nedostataka koji dolaze iz uroĊene

konstitucije - sticanje automatizama, kao osnove za savršeno izvoĊenje

sloţenijih pokreta - upoznavanje prostora putem pokreta i raznih tjelesnih vjeţbi - povezivanje pokreta sa ritmom i muzikom (pokret postaje sredstvo

komunikacije kojim dijete izraţava svoja osjećanja i svoju ukupnu liĉnost

- sa stanovišta osnovnog cilja: cjeloviti razvitak liĉnosti djeteta, mogu se formulisati slijedeća dva temeljna zadatka tjelesnog odgoja:

a) Jaĉanje zdravlja i potpomaganje pravilnog rašćenja organizma

- bolest djeteta može prouzrokovati zaostajanje i njegovog psihičkog razvoja

- osnovne mjere za obezbjeĊivanje zdravlja i pravilnog rašćenja djeteta:

higijena svakodnevnog ţivota - liĉna ĉistoća (umivanje, kupanje, pranje ruku ...)

27

27

- ĉistoća odjeće i obuće - higijena prostorija

zdrava ishrana - bjelanĉevine – neophodne za rašćenje (meso, riba, mlijeko,

kravlji sir, jaja, kupus, mrkva, riţa, krompir) - masti – lipidi iz masnoća ulaze u sastav svake stanice u

organizmu (maslac, riblje ulje, kajmak, vrhnje) - ugljiĉni hidrati – izvor energije (šećer, skrob, kruh, kukuruz,

povrće i voće) - odnos – bjelanĉevine : masti : ugljiĉni hidrati = 1:1:3 ili 1:1:4 - vitamini – štite organizam od infekcija i potpomaţu pravilan

razvoj (C-otpornost prema infekcijama, D-kosti i koţa, A-vid, B6- sinteza bjelanĉevina)

- mineralne soli: kalcijum-graĊa kostiju, kalijum i fosfor-nervni sistem)

- voda: 80 g/kg tjelesne teţine dnevno = oko 1l dnevno (odrasli 40 g/kg tjelesne teţine)

- koliĉine: doruĉak-25% dnevne koliĉine; ruĉak – 40%; uţina – 15%; veĉera 20 – 20%

- znaĉaj svjeţeg zraka i sunca

aktivnost djeteta - igra, obavezne aktivnosti i slobodne aktivnosti, - dva osnovna principa: smjenjivanje aktivnosti i prilagoĊenost

aktivnosti psihofiziĉkim mogućnostima djeteta - paţnja: 2-3 godine: 10 do 15 minuta; 5-6 godina: 25-30 minuta - spavanje: djeci 2-3 godine potrebno 14 sati (2 sata popodne); 3-

7 godina: 12 – 13 sati (2 sata poslije ruĉka)

kontrola zdravlja - u ustanovama: ljekar i medicinska sestra, odgajateljica – jutarnja

provjera i trijaţa, - u porodici: redovno vakcinisanje, sistematski pregledi

b) Razvijanje elementarnih pokreta i formiranje elementarnih navika i vještina

- razvoj krupne motorike: hodanje, dizanje, trĉanje - fina motorika: znaĉaj pokreta ruke, šake, prstiju - po roĊenju hvata predmet cijelom šakom i svim prstima (ne

upotrebljava palac) - dvogodišnje dijete: sinkinezija (istovremeno uĉešće i druge ruke) i

aksijalna sinkinezija (aktivnost ruke praćena je pokretima usta i lica)

- do 4. godine nediferenciranost pokreta i odsustvo laterizacije - praćenje razvoja (LAP-norme, nomogrami)

1.3. Metode tjelesnog odgoja

b) prirodna (Demeni-Eber-ova) metoda

aktivira cijeli organizam

28

28

harmonijski i istovremeno djeluje na razvoj svih dijelova tijela

dopušta maksimum slobode

dopušta individualni ritam

lako se primjenjuje u grupi

postiţe se sistemom prirodnih vjeţbi - hodanje, trĉanje, skakanje - puzanje, plivanje - dizanje, bacanje

c) metoda švedske gimnastike (Ling-ova metoda) - zahtijeva taĉnost i strogost u izvršavanju pokreta - mišićna aktivnost je parcijalna, tako da mnogi dijelovi tijela ostaju

neaktivni d) ritmiĉka (Ţak Dalkroz-ova) metoda

- uvoĊenje ritmiĉkih ugara u tjelesni odgoj (švicarski muziĉki pedagog Ţak Dalkroz)

1.4. Sredstva tjelesnog odgoja - igra (motoriĉke, narodne, ritmiĉke) - manuelni radovi (razvijanje pokretljivosti ruke) - tjelesne vjeţbe

vjeţbe hodanja

vjeţbe trĉanja

vjeţbe ravnoteţe

vjeţbe bacanja

vjeţbe puzanja

vjeţbe penjanja

vjeţbe skakanja - specifiĉne funkcije vjeţbi: specifiĉne vjeţbe za razvoj pojedinih

grupa mišića (mišići ramenog pojasa, leĊni, trbušni, mišići stopala)

Tema 7:

INTELEKTUALNI ODGOJ

- znaĉaj razvoja intelektualnih sposobnosti u predškolskom periodu (Piaţe, Kolberg, Vigotski)

- Benjamin Blum (Ĉikago): u prve ĉetiri godine inteligencija dostiţe polovinu ukupne inteligencije, a sa 6 godina 2/3 inteligencije koju će imati u 17. godini.

ZADACI INTELEKTUALNOG ODGOJA

1. RAZVIJANJE SAZNAJNIH PROCESA I SPOSOBNOSTI OPAŢANJE - osjetljivost senzornih sistema i uslovi koji utiĉu na sadrţaj i kvalitet opaţanja:

29

29

a) vizelna osjetljivost - oštrina vida: uoĉavanje prekida Landoltovog prstena (preĉnik 7 mm,

prekid 1mm - uzrast 4-5 godina rastojanje 2,10 m; uzrast 5-6 godina rastojanje 2,70 m

- preciznost i taĉnost razlikovanja boja (griješe u imenovanju boja koje su u spektru jedna pored druge)

- oko druge godine dosta dobro razlikuju 4 osnovne boje: crvena, ţuta, plava, zelena

b) akustiĉka osjetljivost - oštrina sluha i sluha za govor manja nego kod odraslih - govorni sluh se poĉinje razvijati krajem prve i poĉetkom druge godine, - razvoj muziĉkog sluha: na uzrastu 3-4 godine teško razlikuju visine

zvukova (iznad 5. godine mogu razlikovati da li su dva tona jednaki ili razliĉiti po visini)

c) opaţanje prostora - u prostornom izdvajanju i razlikovanju uzajamnog poloţaja predmeta,

njihove veliĉine, udaljenosti i reljefnosti bitnu ulogu igraju pokreti oĉiju i glave pri gledanju (Seĉenov)

- na osnovu razlikovanja desne i lijeve ruke dijete poĉinje da diferencira desno i lijevo oko i uho,

- znaĉaj razvoja govora u opaţanju prostora - ukljuĉivanje u rjeĉnik rijeĉi: na, pod, nad, ispred iza, ulijevo, udesno

PAŢNJA - u toku cijelog predškolskog perioda je dominacija spontanosti i

nenamjernosti, - paţnja u cjelini zavisi od neposrednih osobina predmeta, njihove

privlaĉnosti i novine, - voljna paţnja se poĉinje razvijati i formirati povećanjem govorne

sposobnosti i usmjeravanjem djeĉje aktivnosti, - kada se paţnja stimulira, ona postaje stalnija, - voljna paţnja se odrţava i izaziva motivima koji nisu u direktnom odnosu

sa njegovim predmetima, - L.S.Vigotski i A.N.Leontijev: odluĉujuću ulogu u formiranju voljne paţnje

imaju uslovi ţivota i aktivnost djeteta, - Nivo paţnje zavisi od toga koliko su jasno postavljeni:

- zadatak aktivnosti, - ciljevi i uslovi aktivnosti, - istaknuti oni elementi koji su znaĉajni za obavjanje

aktivnosti - znaĉaj razvoja govora u nastanku voljne paţnje: regulacija se ostvaruje

verbalnim postavljanjem pred dijete ciljeva i zadataka, koje ono zatim nauĉi da postavlja samo sebi,

- trajanje i obim paţnje tijesno su povezani sa: - razvojem namjerne i usmjerene paţnje, - povećanjem individualnog djetetovog iskustva i - razvojem interakcije izmeĊu djeteta i okoline.

30

30

- posebnim vjeţbama koje pripremaju dijete za promatranje, povećava se obim voljne paţnje (T.V.Endovicka – eksperiment): - Pokazivanje kartona od 6 figura u trajanju od 2 sekunde:

- sa instrukcijom: - djeca 4-5 godina u prosjeku uspiju da imenuju 1,3 figure, a

izaberu 3,5 figura - djeca 6-7 godina: imenuju 3,4 – izaberu 4,5 figura

- bez instrukcije - djeca 4-5 godina – imenuju 0,6 figura, a uspiju da izaberu 1,5

figura - djeca 6-7 godina – imenuju 1,4 figura, a uspiju da izaberu 2,2

figure PAMĆENJE - pamćenje kao psihiĉki proces zadrţavanja i reprodukovanja steĉenih

predstava nije dato djetetu kao uroĊena sposobnost, već se razvija pod uticajem ţivotnih uvjeta i odgoja,

- obim paćenja verbalnih sadrţaja djece 3-4 godine je veoma uzak (zapamte u prosjeku 2 rijeĉi, a tek nakon više ponavljanja mogu reprodukovati imena 4 predmeta ili crteţa)

- u periodu 4-5 godina poĉinje se razvijati namjerno pamćenje i reprodukovanje (T.A.Korman: sa 3-4 godine prepriĉavajući bajku samo reprodukuje osnovni dogaĊaj, a sa 4-5 godina reprodukuje i detalje prepriĉavajući vrlo taĉno tekst bajke, ĉesto istim terminima)

- na uzrastu 6-7 godina dijete uspostavlja logiĉke smisaone veze meĊu pojavama, što znatno olakšava zapamćivanje (verbalno logiĉko pamćenje),

- u odnosu na odrasle, predškolsko dijete raspolaţe sa znatno boljim mehaniĉkim pamćenjem.

KARAKTERISTIKE MAŠTE - već u prvim igrama imitiranja javlja se poĉetak razvoja mašte, odnosno,

zaĉeci zamišljanja situacije (poĉinje se formirati namjerna ili aktivna stvaralaĉka mašta)

- u periodu 4. -6. godine javljaju se elementi stvaralaĉke mašte u igri s ulogama, koje nisu prosta reprodukcija,

- zakonitost u razvoju djeĉje mašte: - djeĉja mašta se ispoljava i uspješno razvija u igrama (crtanje,

modelovanje, konstruisanje), - ona nalazi svoj spoljašnji oslonac u realnim radnjama, ali i u

imaginarnim situacijama. - mišljenje da ĉudesno i fantastiĉno u bajkama odvodi dijete u svijet

nepostojećeg, u natprirodni svijet i da fantastiĉni sadrţaji negativno utiĉu na psihiĉki razvoj predškolskog djeteta (leteći ćilimi, ĉizme od sedam milja),

- istraţivanja nisu potvrdila ovakvo shvatanje: pokazao se pozitivan uticaj ovih sadrţaja na intelektualni, moralni i estetski odgoj djeteta,

2. PODSTICANJE PRIRODNE RADOZNALOSTI I RAZVIJANJE MOTIVACIJE ZA UĈENJE

31

31

- radoznalost podstiĉe predškolsko dijete na postavljanje pitanja o predmetima i pojavama i osnovni je pokretaĉ saznajne aktivnosti djeteta,

- znaĉaj razvijanja motivacije u podsticanju radoznalosti 3. RAZVIJANJE MATEMATIĈKO-LOGIĈKOG MIŠLJENJA - zasluge Pijaţea, Brunera i Galjperina u prouĉavanju odnosa i povezanosti

intelektualnog odgoja i formiranja elementarnih matematiĉkih predstava, - istraţivanje ovog problema ima u vidu tri osnovna faktora:

a) suština moderne matematike - osnovu matematike predškolskog uzrasta ĉine skupovi stvarnih

predmeta,

b) priroda saznajnih sposobnosti predškolskog djeteta - formiranje osnovnih matematiĉkih pojmova posmatra se u vezi sa

kognitivnim razvojem djeteta i sposobnošću konzervacije, kao osnovne pretpostavke misaone aktivnosti

- nemogućnost konzervacije je djetetovo neshvatanje da predmet ne mijenja masu ako promijeni oblik (tekućina presuta iz visoke ĉaše u nisku posudu ostaje ista iako ima drukĉiji oblik),

c) odnos izmeĊu uĉenja i razvoja saznajnih sposobnosti

- istraţivanja su potvrdila hipotezu da je usmjerenim uticajem moguće ubrzati razvoj mišljenja, koje je neophodno za shvatanje kvantitativnih odnosa,

- sredstva koja se upotrebljavaju sa ciljem formiranja matematiĉkih predstava:

- usmjerene aktivnosti u vidu vjeţbanja individualnim materijalom i didaktiĉke igre,

- razliĉite vjeţbe koje se obavljaju individualno ili u malim grupama u okviru igre i aktivnosti i

- matematiĉko-logiĉke igre

Tema 8:

DRUŠTVENO – MORALNI ODGOJ U PREDŠKOLSKOJ DOBI

PSIHOLOŠKE OSNOVE I ASPEKTI

- u predškolskoj dobi se stvaraju osnove za:

formiranje odnosa liĉnosti prema društvu

razvijanje moralnih pojmova

razvijanje ponašanja u skladu sa društvenim normama i moralnim vrijednostima

- malo dijete ne raspolaţe nikakvim moralnim pojmovima (nije ni moralno ni nemoralno)

- psihologija moralnog razvoja je utvrdila mehanizme uĉenja moralnog ponašanja i socijalizacije

32

32

a) Bihevioralna teorija socijalizacije (Aronfreed, Bandura, Kanfer, Miler, Rau)

moralni razvoj kao razvoj spoljašnjeg ponašanja i afektivnog usaglašavanja (djeĉje ponašanje se oblikuje društvenim uslovljavanjem)

osnovni pokretaĉi moralnog razvoja su izbjegavanje društvene kazne i ţelja za nagradom

nedostaci: ne analizira kognitivnu i afektivnu dimenziju u formiranju moralne svijesti

b) Kognitivna teorija (Piaget, Kolberg)

osnovu moralnog razvoja ĉini razvoj mišljenja, a ne strah od kazne

etape moralnog razvoja:

J. Piaget: - heteronomija apsolutnog i tipiĉnog suĊenja - autonomija i relativistiĉko prihvatanje principa

L. Kolberg: - predkonvencionalna (zasnovane na spoljašnjem - konvencionalna autoritetu) - postkonvencionalna – zasnovana na unutrašnjim principima

nedostaci: zanemarivanje emocionalne komponente i sistematskog uticaja odgoja

c) Socio-psihološka teorija

Bronfenbrener: prva tri stadijuma znaĉajni za predškolsku dob - samoorijentacija – individua je motivisana impulsima

samozadovoljenja bez obzira na oĉekivanja drugih - orijentacija prema autoritetima - moralno suĊenje i ponašanje

odreĊuju pojedinci ili grupe, koji imaju znaĉaj za zadovoljenje afektivnih i društvenih potreba djeteta (orijentacija moţe biti sukcesivna ili simultana)

- uticaj porodice, raznih organizacija i drugih društvenih faktora SADRŢAJ DRUŠTVENO-MORALNOG ODGOJA

- društveno-moralni razvoj predškolskog djeteta odvija se u konkretnom socijalnom kontekstu i rezultat je aktivnosti djeteta u tom kontekstu

- proces moralnog formiranja ne zavisi samo od individualnih dispozicija, nego i od sadrţaja koji trebaju biti usvojeni

- osnovna podruĉja:

humanizam – ljubav prema ĉovjeku, zasnivanje meĊuljudskih odnosa na uzajamnom poštovanju, razumijevanju i suradnji

patriotizam – ljubav prema zajednici, spremnost da se ĉuvaju tekovine i vrijednosti,

internacionalizam - borba za mir, slobodu, uvaţavanje ĉovjeka bez obzira na rasu, vjeroispovjest i dr.

razvijanje svjesne discipline – dobrovoljno prihvatanje društvenih normi i uviĊanje njihove neophodnosti

33

33

ZADACI DRUŠTVENO-MORALNOG ODGOJA

- razvijanje ljubavi prema roditeljima i ostalim ĉlanovima porodice - razvijanje osjećanja drugarstva i prijateljstva, uzajamne suradnje i

pomoći, te smisla za kolektivni ţivot - razvijanje elementarnih radnih i kulturnih navika (taĉnost,

organiziranost, kultura ponašanja) - razvijanje pozitivnih osobina volje i karaktera

KARAKTERISTIKE PROCESA RAZVOJA MORALNIH POJMOVA I DRUŠTVENOG PONAŠANJA

- izmeĊu 3. i 6. godine stvaraju se osnove za moralne pojmove, ponašanje i moralne stavove (više se insistira na pokazivanju a ne na objašnjavanju pojmova – ne moţe shvatiti pojmove na verbalni naĉin)

- djetetovo razumijevanje moralnih pojmova povezano je sa njegovim zrenjem, intelektualnim i socijalnim razvojem,

- faze razvoja pojma nesebiĉnosti (prema Ugurel – Semin): 1) egocentrizam – potpuno sebiĉan stav, 2) sociocentrizam – povinovanje moralnim pravilima i obiĉajima,

svjesnost socijalnih reakcija u vidu straha od društvene osude 3) površinski reciprocitet – osjećanje krivice, ako npr. podjela nije

bila ravnopravna 4) prošireni reciprocitet – ţelja za odrţavanjem dobrih odnosa sa

prijateljima, 5) altruizam – ţelja da se podnese ţrtva za druge 6) smisao za pravdu – vjerovanje da ĉini prava stvar koju treba

uraditi

- teškoća u formiranju pojmova: oni se mijenjaju sa situacijama (što je «dobro» u jednoj, ne mora to biti u drugoj situaciji – novac iz kasice i iz novĉanika)

- dijete prosuĊuje svoje postupke kao «dobre» ili «loše» na osnovu posljedica

- diskrepancija izmeĊu moralnih pojmova i ponašanja zbog emocionalnih i motivacionih faktora

- od 5. do 6. godine pravila koja se postav,ljaju djeci imaju opštiji karakter, iako još uvijek nemaju apstraktne predstave

ZNAĈAJ MOTIVA

- motivi su psihološka osnova ovog procesa, ĉiju strukturu ĉini ravnoteţa afektivnih i kognitivnih procesa

- poseban znaĉaj ima motiv postignuća: - javja se već u drugoj godini – dijete uporeĊuje ono što je

postiglo sa onim što je ţeljelo postići (autonomni motiv postignuća)

- socijalni motiv postignuća javlja se pod uticajem djelovanja sredine i društveno-moralnih normi (informacije o sebi dobijaju se poreĊenjem sa drugima)

34

34

PORODICA I PREDŠKOLSKE USTANOVE KAO FAKTORI MORALNOG ODGOJA

- porodica kao prva socijalna grupa - prvi socijalni i afektivni odnos dijete usostavlja sa majkom - presudni uslovi porodiĉne sredine:

- emotivna klima u porodici, - veliĉina porodice, - govor odraslih, - komunikacija roditelja sa djetetom, - organizacija porodiĉnog ţivota - liĉnost roditelja

RAZVIJANJE LJUBAVI PREMA PORODICI

- vaţna afektivna komponenta društveno – moralnog odgoja, - odgoj za humanizaciju odnosa - razvijanje ljubavi prema široj zajednici, domovini

ODGOJ DRUGARSTAVA, PRIJATELJSTVA I UZAJAMNE SURADNJE

- znaĉaj uticaja vršnjaka - igra, zajedniĉki rad, usmjerene aktivnosti - humanizacija odnosa meĊu spolovima

ODGOJ LJUBAVI PREMA RADU I RAZVIJANJE RADNIH NAVIKA

- igra i rad - u 6. godini javlja se rad kao nezavisna aktivnost (sposobnost postavljanja cilja, organiziranje aktivnosti i zainteresiranost za rezultate) - osnovne forme rada u predškolskoj dobi:

a) samoopsluţivanje, b) sudjelovanje u poslovima odraslih, c) rad u prirodi, d) manuelne aktivnosti, e) uĉenje

ODGOJ POZITIVNIH OSOBINA VOLJE I KARAKTERA

- osnovni smisao je usmjeravanje aktivnosti prema odreĊenom cilju i savladavanje negativnih osobina volje

- najvaţnije osobine volje koje treba odgajati u ovoj dobi: a) vladanje sobom b) ustrajnost

35

35

MŢ < MM t = 2,303* ( P = 0,022 )

c) odluĉnost, d) nezavisnost e) inicijativa f) odgoj hrabrosti

skala ustrajnosti - ukupan skor

40,035,030,025,020,015,010,05,0

100

80

60

40

20

0

Std. Dev = 7,18

Mean = 31,8

N = 249,00

skala ustrajnosti - ukupan skor

40,0

37,5

35,0

32,5

30,0

27,5

25,0

22,5

20,0

17,5

15,0

12,5

10,0

7,5

5,0

60

50

40

30

20

10

0

Std. Dev = 7,61

Mean = 30,3

N = 294,00

36

36

g) iskrenost i ljubav prema istini h) odgoj poštenja i) odgoj optimizma i samopouzdanja

METODE I SREDSTVA MORALNOG ODGOJA

a) primjer, b) vjeţbanje, c) ţivot u kolektivu, d) objašnjenje, e) podsticanje, f) takmiĉenje, g) sprjeĉavanje (kapricioznost, tvrdoglavost, neiskrenost, laţ, plašljivost

a

A) funkcionalni B) shizmatski

C) shizmatski D) iskrivljeni

E) iskrivljeni F) generacijski jaz Legenda:

otac

majka

kćerka

37

37

G) pseudodemokratski H) razjedinjeni sin

Tipovi obiteljskih saveza prema Glicku i Kessleru

(izvor: Nikolić S., 3/1992. str. 107)

Tema 9:

ESTETSKI ODGOJ ULOGA I ZNAĈAJ ESTETSKOG ODGOJA

- estetski odgoj se oznaĉava kao proces razvijanja sposobnosti opaţanja, doţivljavanja, vrednovanja i stvaranja lijepog

- po starim shvatanjima estetski odgoj bi trebao da dobije mjesto tek u dobi intelektualne zrelosti

- Portman: osnovna uloga estetskog odgoja je odgoj opaţanja i promatranja, naglašavajući vezu izmeĊu:

estetskog i percepcije

opaţajnog i racionalnog

vizije i reprezentacije - Viktor Levenfeld: estetski odgoj je naĉin na koji se ostvaruje sinteza

ljudskih sposobnosti kroz stvaralaĉki proces - dovodi u vezu estetsku aktivnost djeteta sa stvaralaĉkim

sposobnostima, pod kojima podrazumijeva:

ĉulnu osjetljivost,

sposobnost apstrakcije, sinteze i transformacije,

originalnost individualnog izraza,

sposobnost koherentne organizacije iskustva, zasnovane na integraciji misli i senzibiliteta

ZADACI ESTETSKOG ODGOJA

- razvijanje sposobnosti opaţanja i doţivljavanja lijepog u prirodi i ljudskom stvaralaštvu

- razvijanje djeĉje mašte i stvaralaštva (kroz razliĉite oblike djeĉjeg izraţavanja: igra, crtanje, pjevanje, pokret)

PRINCIPI ESTETSKOG ODGOJA

- principi proizlaze iz:

općeg cilja odgoja,

fenomena estetskog i

osobitosti estetskog senzibiliteta ovog uzrasta

- cjelokupna sredina u kojoj dijete ţivi predstavlja izvor estetskih doţivljaja,

- umjetnost se smatra najsnaţnijim sredstvom estetskog odgoja

38

38

- potencijale za razvoj estetskog ima svaki ĉovjek - estetsko u ovom periodu je još nedovoljno izdiferencirano, uslovljeno

predmetnim asocijacijama i ţivotnim funkcijama - stvarnost privlaĉi djeĉju paţnju zbog njihove radoznalosti i ţeĊi za

ĉulnim uţicima

princip integracije - usklaĊivanje svih odgojnih podsticaja i sadrţaja i njihovo

povezivanje

princip prilagoĊenosti uzrastu - sredstva, sadrţaji, metode, postupci i oblici rada moraju

odgovarati karakteristikama i migućnostima uzrasne dobi

princip estetske vrijednosti sadrţaja - (Pregrad: «Ne djeĉja ili omladinska umjetnost, već umjetnost za

djecu i omladinu, umjetnost visokog kvliteta, ali koja ulazi u okvir djeĉjih intelektualnih i estetskih snaga i mogućnosti»)

princip doţivljaja - sadrţaji trebaju pobuditi djeĉja osjećanja, koja nisu samo dio

ukupnog reagiranja na lijepo, već i osnova za razvijanje estetskog odnosa

princip individualizacije odgojnog rada - uvaţavanje razlika u interesovanju, estetskim aktivnostima,

mogućnostima, tempu napredovanja UMJETNOST KAO SREDSTVO ESTETSKOG ODGOJA

- umjetnosti se najĉešće daje primarno mjesto u ostvarivanju zadataka estetskog odgoja

- umjetnost je najpotpuniji vid estetskog osvajanja stvarnosti - izaziva u nama ĉulno reagiranje i razumijevanje onoga što je umjetnik

ţelio da izrazi - da bi uţivao u umjetnosti ĉovjek mora biti estetski obrazovan - u estetskom odgoju na ovom uzrastu, kao vidovi umjetnosti, koriste se

najviše: knjiţevnost, likovna umjetnost, muzika, pozorište i film.

Knjiţevnost - pitanje izbora literarnih sadrţaja - Šarlota Biler: prva periodizacija ĉitalaĉkih interesovanja:

- Od 2 do 4 godine – interesovanje za priĉe koje im sami roditelji izmišljaju

- Od 4. do 8. godine - „doba bajki“ - Vilson: djeca veoma rano pokazuju interes za priĉe o ţivotinjama

(basne) i ljudima iz svakodnevnog ţivota, te prema šaljivim i komiĉnim priĉama

- Bajka se smatra najpodesnijim literarnim vidom na ovom uzrastu

Likovna umjetnost - veliko interesovanje za ilustracije i slikovnice - „likovno tepanje“ – slike i ilustracije koje podraţavaju djeĉji naĉin

likovnog izraţavanja

39

39

- Ni diletantizam, ni kiĉ, ni površnost, već samo istinska i prava umjetnost.

Muzika - odgoj sluha, kao znaĉajan zadatak - sredina utiĉe na odgoj djeĉjeg sluha i ritma - rezultati istraţivanja: izmeĊu 3. i 4. godine teško razlikuju visinu

tonova - Iljinova: djeĉje pjevanje se odlikuje više reprodukovanjem ritma,

nego visine zvuka - T.V.Endovicka – specijalna obuka: izvoĊenje pokreta odreĊene

amplitude koja odgovara intervalu razlike visine tonova (brţe razvijanje muziĉkog sluha)

- Etjen Surio: muziĉko djelo izaziva kod djeteta mentalni i emotivni stav

Pozorište i film - gledanje pozorišnih komada i filmova, kao znaĉajno sredstvo

estetskog odgoja - pozorište lutaka - prilagoĊenost uzrastu (po sadrţaju i duţini trajanja) - vrijednost vlastitih igrokaza

RAZVIJANJE DJEĈJEG STVARALAŠTVA

- podsticanje djeĉjeg izraţavanja govorom, crtanjem, modeliranjem, dramatizacijom

- razliĉita gledišta na djeĉje stvaralaštvo: - djeĉje stvaralaštvo kao igra i spontano, ĉesto nesvjesno

izraţavanje djeteta (Laskaris, Pijaţe, Rid) - djeĉje stvaralaštvo kao oblik kultivisane igre (potreba i znaĉaj

organiziranih odgojnih uticaja i podsticaja)

- odnos djeĉje igre i stvaralaĉke aktivnosti: - Laskaris: igra je najprirodniji metod estetskog odgoja u ovom

periodu (uţivanje je karakteristiĉnoza umjetniĉko stvaranje) - Pijaţe:

koji su uzroci rane manifestacije estetske aktivnosti - rana manifestacija je utjelovljena u unutrašnjim potrebama

djeteta da dovede u sklad svoje inherentne tendencije i da izrazi svoju individualnu stvarnost

koje su prepreke njihovom razvoju

Tema 10: EKOLOŠKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

Ecological education Nature protection education Erziehung naturschützende Ausbildung

40

40

Def.: ekologija je nauka o odnosu organizma prema okolini, o njegovom smještaju i pojavljivanju u prostoru (grĉki: oikos = kuća + logos = rijeĉ, govor, zakon) Šire znaĉenje: ekologija se odnosi na zaštitu prirodne okoline od pretjeranog uništavanja, odnosno, bilo kakvog nepravilnog odnosa ĉovjeka prema ţivoj i neţivoj prirodi ZADACI:

- sticanje savremenih znanja, vještina i stavova o ekološkim osobenostima, procesima i zakonitostima u ţivotnoj sredini,

- upoznavanje o djelovanju ĉovjeka na ţivotnu sredinu u razliĉitim formama i dimenzijama,

- razumijevanje savremenih teţnji i mogućnosti savremene nauke, društvenih nauka i umjetnosti za cjelovitu zaštitu i unapreĊenje ţivotne sredine,

- navikavanje uĉenika na odrţavanje liĉne higijene, higijene i estetskog ureĊenja školske sredine

- navikavanje na ispravan odnos prema objektima u prirodi, prema kulturnim vrijednostima i posebno prema sveukupnim meĊuljudskim odnosima

Kako se realizuju zadaci?:

- u nastavi ekologije, - u vanškolskoj ekologiji, - u akcionim programima, - u projektima razvitka zajednice

Uzroci ozbiljnog poremećaja okoline:

- nagli porast industrijalizacije, - pojave novih tehnologija, - porast upotrebe kemikalija, - enormno povećanje potrošnje energije, - porast potrošnje raznih materijalnih dobara, - povećanje koliĉine industrijskog i komunalnog otpada, - porast saobraćaja, - brţa industrijalizacija i nekontrolisano trošenje prirodnih resursa.

Internacionalizacija problema:

- problemi okoliša prelaze granice jedne zemlje, - potrebna je aktivna suradnja izmeĊu zemalja i internacionalna

suradnja, - UN 1992., Rio de Ţaneiro: Konferencija o zaštiti okoline

(konsenzus: socio-ekonomski rast i eko-sistem moraju biti u harmoniji i meĊusobno se podrţavati)

Historijski osvrt

- ljudi su od pamtivijeka pridavali znaĉaj oĉuvanju okoline, - Ţan Ţak Ruso: predlaţe Emilu (glavni lik njegovog pedagoškog

djela: „Emil ili o odgoju“) da što više uĉi iz prirode poput Robinzona,

41

41

- Jan Amos Komensky u „Velikoj didaktici“: „Taĉan red u školi treba pozajmiti od prirode i to takav da ga ne mogu zaustavitinikakve smetnje“

- reformska pedagogija daje naglasak na sticanju znanja neposrednim iskustvom u prirodi

Utemeljenost i cilj ekološkog odgoja i obrazovanja:

- odgoj je oĉovjeĉenje ĉovjeka, - J.A. Komensky: vidljivi svijet je stvoren da sluţi za raĊanje,

odhranjivanje i odgajanje ljudskog roda, - ĉovjek je dio savršene kosmiĉke harmonije i treba, ne samo da

spozna i shvati, već i da mijenja svoje okruţenje,, - ĉovjek je podĉinio mnoge prirodne procese i zakone svom

blagostanju, ali je nekontrolisanim postupcima narušio okolinski sistem i doveo u pitanje svoju egzistenciju na planeti,

- odgoj i obrazovanje pruţaju mogućnost da se mijenja svijest o okruţenju

- CILJ: sticanje znanja o meĊuzavisnosti biljnog i ţivotinjskog svijeta i materijalnog okruţenja, te na osnovu te spoznaje, razvoj uvjerenja o ĉuvanju i zaštiti okoline od nepravilnog korištenja i uništavanja (koliko znaju djeca o prirodi: ko daje mlijeko, „zašto crna koka nema crno jaje“)

Sadrţaj ekološkog odgoja:

- globalna uzurpiranja (oštešenje ozonskog omotaĉa, promjena klime),

- urbani razvoj (kontrola, planiranje, razvoj), - zaštita voda (voda za piće, površinske vode, podzemne, morske), - odlaganje smeća u urbanim i ruralnim sredinama, - mikrobiološka i kemijska ispravnost hrane - uticaj na okolinu i zdravlje raznih energetskih izvora, - saobraćaj i njegov uticaj na okolinu (gasovi, buka), - nekontrolisana upotreba pesticida i drugih kemikalija, - genetski bioinţenjering (biotehnologija i genetski modificirani

organizmi), - kvalitet zraka (oksidi, sumpor, nitrogen, prašina, prljava kiša), - radioaktivni i drugi perzistentni otpad, - buka

Didaktiĉka rješenja:

a) izleti i ekskurzije - odgojno-obrazovni ciljevi: spoznajni, motivacioni, rekreativni - sticanje znanja o realitetu i zauzimanje stavova - spoznaja i afektivni odnos se mora pretoĉiti u aktivno djelovanje b) škola u prirodi - duga istorija ovog oblika rada - Vitorino de Feltre (poĉetak 15. stoljeća) organizira nastavu u prirodi

42

42

- posebno teţište je na zdravstvenom odgoju (uĉenici se bave raznim fiziĉkim aktivnostima)

- razliĉiti modeli ovih škola: internatski tip (djeca stalno borave u prirodi), odvoţenje djece do prikladnih terena, povremeni boravci u prirodi, logorovanja

c) proizvodni i društveno korisni rad - uĉenici u Waldorfskoj školi sami proizvode i uĉe razne zanate - rad je i danas znaĉajno odgojno sredstvo - rad u školskom vrtu, uoĉavanje lijepog u prirodi, aktivnosti na ureĊenju

okoliša

Osnovna nastavna pitanja u realizaciji ekološkog odgoja

a) Zaštita voda - znaĉaj vode za ţivot (odnos kopno – voda na planeti) - voda za piće će biti najveći problem opstanka ljudi i ţivotinja

(1999. godine 17% ljudske populacije je imalo ogromne probleme u snabdjevanju vodom

- kod obrade vode u nastavnim predmetima (kemija, fizika) potrebno isticati ekološke aspekte

- voda kao tema u umjetnosti (knjiţevnost, slikarstvo) - praktiĉni rad (ĉišćenje vodotoka)

b) Zaštita zraka

- zagaĊivaĉi zraka: sumpordioksid, nitrogenoksidi, suspendirane ĉestice, volativne i semivolativne organske komponente,hlorofluorovodonici, duhanski dim, neorganske prašine

- od 1900 do 1965. godine globalna emisija sumpordioksida porasla je šest puta

- najveća opasnost je oštećenje ozonskog omotaĉa (zaštita organizama od UV-zraĉenja, globalno zatopljenje)

- duhanski dim, pasivni pušaĉi, kancerozna oboljenja - organizovanje akcija na nivou škola, korištenje medija

c) Odlaganje otpada i zagaĊenje zemljišta

- najopasniji otpadi potiĉu iz hemijske industrije - prikupljanje sekundarnih sirovina kao mogućnost smanjenja

zagaĊenja

Tema 11.: OSNOVNE AKTIVNOSTI I OBLICI PREDŠKOLSKOG ODGOJNO – OBRAZOVNOG PROCESA

1. IGRA

43

43

DEFINICIJA I ODREĐENJE POJMA - u staroj Grĉkoj: posebne radnje koje odgovaraju djeci - stari Rimljani: radost i veselje - u staronjemaĉkom jeziku: spilän = lako ravnomjerno kretanje, sliĉno

kretanju klatna, koje izaziva veliku prijatnost - Bojtendajk - osnovne oznake igre:

kretanje,

spontanost,

sloboda,

radost

zabava - Elkonjin: igra nije nauĉni pojam u strogom smislu - Kolaritis: nemoguće je taĉno odreĊenje pojma igre i njeno razgraniĉenje

od ostalih ljudskih aktivnosti - F.Šiler i H.Spenser: estetski pogledi na igru, ĉiji su korjeni isti kao i

korjeni umjetnosti - Anri Valon: igra je svrsishodnost bez svrhe (u skladu sa Kantovom

definicijom umjetnosti – spontana aktivnost bez praktiĉnog utilitarnog cilja)

- L.Vigotski: igra je aktivnost djeteta sa ciljem, „mašta u praktiĉnom dejstvu“

- Arkin: odnos rada i igre: rad i igra se prepliću u ţivotu predškolskog djeteta – „igra za dijete predstavlja pravi rad, a ono rad pretvara u igru“

- Stav suvremene razvojne psihologije: igra je naĉin postojanja djeteta i osnovni oblik njegove aktivnosti, kojom ono najprirodnije i najslobodnije zadovoljava svoje potrebe za kretanjem i djelatnošću.

PRIRODA IGRE I NJENA ULOGA U ŢIVOTU DJETETA

- Spenser, Hol i Gros: igra kao izraz bioloških potreba i unutrašnjih instinkata djeteta (dovoĊenje u vezu sa igrom ţivotinja)

H.Spenser: igra kao posljedica neutrošene energije

S.Hol: biogenetski princip (ontogeneza je skraćeni oblik filogeneze) – igra je atavistiĉki impuls, izraz primitivnih i davno išĉezlih oblika ţivota

K.Gros: teorija vjeţbanja ili samoodgoja (povezivanje igre ţivotinja i djece): - svako ţivo biće ima naslijeĊene pretpostavke koje daju

cjelishodnost njegovom ponašanju, - u višh ţivih bića uroĊene reakcije su nedovoljne za ispunjavanje

sloţenih ţivotnih zadataka, - u ţivotu svakog višeg ţivog bića postoji djetinjstvo

(nesposobnost odrţavanja ţivota bez pomoći roditelja) - duţe djetinjstvo kod ĉovjeka: što je savršenija aktivnost, to treba

duţa priprema za nju - sposobnosti se stvaraju prirodnim putem na naslijeĊenim

predispozicijama (nedostatak: biologistiĉki pristup – ne govori o prirodi i psihološkom sadrţaju igre, već samo o njenom znaĉenju)

Karl Biler (dopuna Grosove teorije): - igra je neophodna kao vjeţba za još nezrele sposobnosti

44

44

- definiše igru kao funkcionalno zadovoljstvo (polazeći od svoje teorije primarnih reakcija: funkcionalno zadovoljstvo djeluje kao motiv, koji izaziva i potkrepljuje kretanje)

Bojtendajk: - ne slaţe se sa Bilerovim tumaĉenjem igre kao aktivnosti kja se

izraţava u prostom ponavljanju pokreta - ne prihvata Grosovu teoriju igre kao predvjeţbe ili samoodgoja,

jer je vjeţbanje moguće samo u neĉem što se već javilo u ponašanju

- igra se sastoji u aktivnosti sa stvarima koje sadrţe elemente novine

- pojmom „lik“ oznaĉava fiktivno ili simboliĉko znaĉenje, koje onaj koji igra unosi u predmet svoje igre,

- predmet moţe biti objekt igre samo kada pruţa mogućnosti fantazije

S. Frojd: - igra simbolizuje neprijatne doţivljaje, potisnute ţelje ili potrebe

djeteta - igra je terapijsko sredstvo protiv mogućih neuroza u djetinjstvu

(dijete ponavlja u igri kroz simboliku neprijatne doţivljaje, tako oni postaju podnošljiviji)

- igra omogućuje da se libido saĉuva, razvije i izrazi - nedostaci psihoanalitiĉke teorije:

- mehanizam psihiĉkog ţivota bolesnih odraslih preslikava na dijete,

- igru tumaĉi kao formu bjeţanja djeteta iz svijeta realnosti u svijet fantazije i simbolizacije

- zanemaruje istoriju razvitka ĉovjeka

Ţan Šato - igra je samopotvrĊivanje praćeno uţivanjem i zadovoljstvom - dijete samopotvrĊivanjem kroz igru otkriva nove aspekte svoje

moći i u tome je suštinska razlika u odnosu na igru kod maldunĉadi ţivotinja

Ţan Pijaţe - igra je posljedica nedovoljno razvijenih naĉina mišljenja kod

djeteta - simboliĉka igraje slobodna prerada mentalnih slika nastalih putem

asimilacije - asimilacija, nasuprot adaptaciji, je dominantno obiljeţje

simboliĉke igre, koja ima svoj vrhunac izmeĊu 3. i 4., a opada izmeĊu 4. i 7. godine

- simbolizam u igri je blizak simbolizmu snova: zaštićuje dijete od nemira, straha, agresivnosti

predstavnici kognitivistiĉko-društvene teorije djeĉje igre (Leontijev, Vigotski, Ejkonin) - igra uloga u simboliĉkoj igri utvrĊuje odnos izmeĊu funkcionalnog

i ontogenetskog razvoja - kroz igru uloga dijete oponaša odnose odraslih u specijalno

stvorenim uslovima - simboliĉka igra je sredstvo socijalizacije, jer se usvajaju modeli

djelovanja potrebni za ţivot u društvu

45

45

KLASIFIKACIJA DJEĈJE IGRE - razliĉiti pristupi kriterijima klasifikacije:

sadrţaj,

broj uĉesnika,

mjesto izvoĊenja,

naĉin organizacije - Gros i Klapared (prema sadrţaju i tendencijama – zastupajući

teoriju predvjeţbe):

Igre općih funkcija (ĉulne, motorne, intelektualne)

Igre specijalne funkcije (borba, lov, imitacija) - Karl Biler:

Funkcionalne ili senzomotorne,

Igre fikcije ili iluzije

Perceptivne

Konstruktivne

Grupne - Ţan Pijaţe:

Igre vjeţbanja ili senzo-motoriĉke

Simboliĉke

Igre reda - E.A.Arkin:

Igre u kojima se vjeţbaju neke psihofiziĉke funkcije i sposobnosti

Igre proizvodnje

Igre društvenog naĉina ţivota

Vojniĉke igre

Igre dramatizacije - Vasta – Ross: obzirom na spoznajnu sloţenost igre:

Funkcionalna

Konstruktivna

Igra pretvaranja

Igra s pravilima - Vasta - Ross – prema društvenoj organizaciji:

Promatrajuća,

Samostalna

Usporedna

Povezujuća

Suradniĉka - Mildred Parten:

Pojedinaĉn

Gledateljska

Paralelna

Asocijativna

Igra suradnjom - sa suvremenog pedagoškog stanovišta:

stvaralaĉke igre

46

46

- poĉinju igrom uloga (selektivna identifikacija) - igre dramatizacije - konstruktivne igre

igre s pravilima - narodne igre - pokretne igre - didaktiĉke igre (sadrţaj ili zadatak – didaktiĉki cilj – pravilo –

organizacija aktivnosti igre)

ODGOJNI ZNAĈAJ IGRE - savremeno gledanje na djeĉju igru kao specifiĉnu formu uĉenja - odgojno djelovanje igra ostvaruje kroz mehanizme uĉenja:

imitacija

identifikacija

interiorizacija

2. USMJERENE AKTIVNOSTI

KARAKTERISTIKE USMJERENIH AKTIVNOSTI - organizirani i planirani oblici odgojno-obrazovnog rada koji se ostvaruju

realizacijom odreĊenog programa i pod rukovodstvom odgajatelja - odvijaju se prema odreĊenom planu svakog dana u odreĊeno vrijeme

(najĉešće izmeĊu 9,30 i 11,30 sati: 1o min. Za najmlaĊu, 20 min. Za srednju i 35 min. Za najstariju grupu)

- sadrţaji: sticanje znanja iz oblasti društva, prirode, maternjeg jezika, muzike, matematike

- imaju znaĉajnu ulogu u realizaciji zadataka intelektualnog, moralnog i estetskog odgoja

KLASIFIKACIJA USMJERENIH AKTIVNOSTI

- prema sadrţaju:

aktivnosti tjelesnog odgoja

aktivnosti stjecanja znanja i razvijanja govora

aktinosti za stjecanje matematiĉkih predstava

muziĉke aktivnosti

aktivnosti crtanja i modelovanja

aktivnosti primjene steĉenih znanja u radu - prema formi:

promatranje

ĉitanje

priĉanje

prepriĉavanje

pamćenje

razgovor - prema odgojno-obrazovnim zadacima:

sticanje novih znanja i razvijanje sposobnosti

ponavljanje i uĉvršćivanje znanja

provjeravanje i sistematizacija znanja

podsticanje na slobodan rad

47

47

PLANIRANJE

- plan aktivnosti podrazumijeva:

broj aktivnosti

teme aktivnosti

cilj aktivnosti

didaktiĉki materijal

organizacija aktivnosti

proces i tok aktivnosti

SPECIFĈNOSTI RUKOVOĐENJA USMJERENIM AKTIVNOSTIMA - planiranje, pripremanje i organizovanje usmjerenih aktivnosti ima

specifiĉnosti, obzirom da li se realizuju u mlaĊoj, srednjoj ili starijoj grupi - specifiĉnosti rada temelje se na razliĉitostima u kognitivnom,

emocionalnom, socijalnom, voljnom stupnju razvoja 3. SLOBODNE AKTIVNOSTI

ODGOJNI ZNAĈAJ SLOBODNIH AKTIVNOSTI - raniji naziv „izborna zanimanja“ - obogaćuju i razvijaju djeĉje iskustvo i znanje - omogućavaju razvoj individualnih sposobnosti - podstiĉu kooperativnost, saradnju sa ĉlanovima grupe, timski rad - razvijaju interesovanje za društveno-kulturni i zabavni ţivot - predstavljaju naĉin za uspješnu samoaktualizaciju i samopotvrĊivanje

djeteta.

SPECIFIĈNOSTI RUKOVOĐENJA SLOBODNIM AKTIVNOSTIMA - u mlaĊoj grupi odgajatelj zapoĉinje rad stavljajući odgovarajući

materijal, predlaţe teme, daje detaljne upute i radi uporedo sa djecom

- u srednjoj grupi odgajatelj interveniše kada se djeca susretnu sa teškoćama, aktivnosti su sloţenije, zahtjevnije, raznovrsnije i zahtijevaju stimulisanje djece i jaĉanje njihovog povjerenja u sopstvene snage

- starija grupa pokazuje veći stupanj inicijative i viši nivo samostalnosti

Tema 12:

KURIKULUMI (PROGRAMI) ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA

KARAKTERISTIKE I VRSTE PROGRAMA

- neujednaĉenost u odreĊenju pojmova i njihovoj distinkciji - program kao:

spisak nastavnih predmeta

obim u kojem će se izuĉavati

ciljevi, zadaci i uputstva

48

48

- kurikulum, kao sticanje pedagoški usmjerenih iskustava, obuhvata (Fullan):

filozofiju

vrijednosti

ciljeve

organizacione strukture

materijale

obrazovne strategije

djeĉja iskustva

mjerenje rezultata

odgojno-obrazovne efekte

- kao elementi (prema M.F.Klein):

ciljevi

sadrţaj

obrazovne aktivnosti

postupci za evaluaciju

- razvrstavanje:

opšti razvoj kao kriterij, da li razvoj podrazumijevaju kao: - rezultat procesa maturacije - proizvod spoljašnjih uticaja izvršenih na dijete - proizvod interakcionistiĉkih uticaja (spoljašnjih i unutrašnjih

faktora)

aspekt razvoja, kao kriterij, da li naglašavaju: - socioemocionalni ili - kognitivni aspekt

- kombinacijom kriterija: a) maturacijsko-socijalizacijski programi - minimalno strukturirani, usmjereni na dijete - zasnovani na iskustvu tradicionalnih predškolskih institucija - cilj samousmjeravajućih aktivnosti djece je razvoj unutrašnjih snaga i

dispozicija - daju prednost igraĉkim aktivnostima i prirodnom socio-emocionalnom

razvoju, u odnosu na kognitivni razvoj kroz planirane aktivnosti (bliski: «otvorenoj školi» i «programima obogaćivanja»)

b) kognitivno-akademski programi - visoko didaktiĉki strukturirani i usmjereni na predmete školskog tipa i

zadatke - zasnovani na bihevioristiĉkom shvatanju ĉovjeka - inicijativa je u rukama odgajatelja, a od djeteta se oĉekuje poslušnost i

prilagoĊavanje c) kognitivno-razvojni programi - interakcionistiĉki programi posvećeni odreĊenim aspektima kognitivnog

razvoja - djelimiĉno su strukturirani (dati su uglavnom kognitivno-razvojni ciljevi i

opća uputstva)

49

49

- svoje djelovanje vrše preko doprinosa prirodnom slijedu razvojnih stadijuma

Najbitnije razlike meĊu vrstama programa potiĉu: - od stepena njihove strukturiranosti (visoko strukturirani ili «anarhiĉni» -

otvoreni) - njihovog odreĊenja smisla obrazovanja Najbolje rješenje za problem strukturiranosti je tzv «prikriveni kurikulum»: - programi koji predstavljaju valjan oslonac odgajatelju, ne ograniĉavajući

dijete - naglašavanje baziĉnih perceptivnih i kognitivnih funkcija (nasuprot

specifiĉnim vještinama) - njegovanje dijaloga izmeĊu djeteta i odgajatelja, umjesto dominacije i

predavaĉkog stava odraslog. OTVORENI ODGOJ I KURIKULUMI

a) otvoreni odgoj oznaĉava ĉitav jedan pedagoški pravac, koji zahtijeva: - korjenite promjene filozofije odgoja - novi oblik slobode u predškolskim ustanovama i školama - otvorenost prema promjenama - redefinisanje ciljeva i metoda odgoja i obrazovanja

b) naglašava otvorenost: - u prostoru (uĉionice nisu odvojene zidovima, grupe se mogu spajati i

djeca slobodno odluĉivati o aktivnostima koje im odgovaraju) - vremenu (nema strogo propisanog rasporeda sati) - u programu (nema stroge podjele na nastavne predmete) - u odnosima odgajatelja i djece (djeca slobodno izraţavaju svoje ţelje i

osjećanja i u njima nailaze na podršku) c) cilj otvorenog odgoja je podrška totalnom razvoju djeteta, a polazi od:

- djeca imaju pravo na donošenje sopstvenih odluka u skladu sa onim što su nauĉila u ustanovi i u skladu sa vlastitim iskustvom

- djeca su sposobna da odluĉuju o mnogim stvarima uz pomoć koju im pruţaju odrasli

- osnova za svako uĉenje je radoznalost i unutrašnja motivacija koja postoji kod svakog djeteta

- saznanje je sinteza sopstvenog iskustva i razliĉita djeca u istoj instituciji razliĉito se razvijaju

d) kako se odraţava na kurikulum: - igri je namijenjena posebna uloga i ne pravi se razlika izmeĊu igre,

rada i uĉenja - sadrţaji programa su strukturirani i integrisani prema temama ili

programima koji se ostvaruju, a ne prema predmetima - nijedan sadrţaj nije obavezan (odgajatelj i djeca zajedno odluĉuju šta

će se uĉiti i na koji naĉin) - naglasak na uĉenju putem otkrivanja - rad u malim grupama ili individualno

e) teškoće i problemi - u teţnji da se negira «zatvorenost» poricano je ĉitavo pedagoško

naslijeĊe («znalo se šta se neće, ali ne i šta se hoće» - E.Kamenov)

50

50

- otvorenost za improvizacije («prljavom vodom iz kadice izbaĉeno je i dijete»)

- teškoće evaluacije - KOmpromis: odreĊene «otvorenosti» i «zatvorenosti» u odgoju su

komplementarne i ne treba ih meĊusobno iskljuĉivati) POLAZIŠTA ILI IZVORI ZA IZRADU KURIKULUMA

- društvena, sociološka, kulturološka, ekonomska uvjetovanost a) dijete kao prirodni izvor

- zahtjev za «prirodnošću» (J.J.Ruso): dijete ne treba ni na što prisiljavati – ono treba da ĉini ono za što ima prirodnu ţelju)

- teškoće u odreĊivanju šta je prirodno kada se organizira rad u instituciji

b) teorije razvoja kao izvor predškolskog programa - Gezelova teorija djeĉji razvoj razmatra kao proces sazrijevanja:

podjela u uzrasne grupe (cilj: zaštititi petogodišnju djecu da budu petogodišnjaci – individualne razlike!?)

- Pijaţe-ova teorija: u odreĊivanju aktivnosti treba voditi raĉuna kojima će aktivnostima dijete napredovati prilikom njihovog osvajanja

- sadrţaje programa više odreĊuje cilj odgoja i obrazovanja – teorije razvoja su znaĉajnije za analizu programa, nego za njegovo izvorište

c) teorije uĉenja kao izvor programa - razliĉiti pristupi osnovnim procesima kojima se odvija uĉenje - vjeţbanje odreĊenog ponašanja ne znaĉi da će i dovesti do promjene

u ponašanju d) ajtemi testova kao izvor programa

- mnogi programi su imali cilj unapreĊivanje intelektualnog razvoja - posljedice: pošlo se od ideje da se inteligencija moţe vjeţbati na

sadrţajima ajtema testova kojima se ona ispituje (npr., sedam faktora inteligencije)

e) školski sadrţaji kao izvor programa - polazište: predškolskim odgojem i obrazovanjem treba obezbijediti

dalji kontinuitet odgoja i obrazovanja - problem: stavljanje predškolske ustanove u funkciju škole – školski

programi nisu svrha, nego samo sredstvo da se nešto postigne - povezivanje kroz koncentriĉni pristup

f) društvena zajednica kao izvor programa - sadrţaji programa se izvode iz najvaţnijih aktivnosti u društvenom

ţivotu - razvoj sposobnosti za snalaţenje u društvu znatno je vaţniji od pukog

proširenja poznavanja odreĊenih ĉinjenica - opasnost: korištenje programa za indoktrinaciju djece u totalitarnim

društvima g) predškolska pedagogija kao polazište u izradi programa

- program odgojno-obrazovnog rada predškolske ustanove se oslanja na predškolsku pedagogiju u pogledu: - pojmovnog instrumentarijuma kojim operira - osnovnih ideja, - naĉela (npr., princip uzrasne primjerenosti)

51

51

- ciljeva - metoda - sadrţaja rada

- pedagogija pruţa i kriterijume za vrednovanje odgojno-obrazovnih programa i evaluaciju njihove efikasnosti

- korištenje nauĉnih dostignuća i iskustava drugih zemalja SADRŢAJ I STRUKTURA KURIKULUMA

- ciljevi: opšti i specifiĉni (šta treba postići u kognitivnom, afektivnom ili psihomotoriĉkom pogledu)

- sadrţaji (kojima će se postići ciljevi) - odgojno-obrazovna iskustva, aktivnosti djece ili interakcija izmeĊu

djece i odgajatelja (šta djeca treba da ĉine kako bi se ostvarili ciljevi) - odgojno-obrazovne strategije - metode - organizacija odgojno-obrazovnog rada - vrijeme - odgojno-obrazovni izvori i sredstva - odgojno-obrazovna sredina - evaluacija

- prilazi stvaranju kurikuluma – model B. Spodek-a:

a) polazne osnove i pretpostavke o - subjektima (samo djeca ili djeca i roditelji?) - odgojno-obrazovnom procesu (teorije razvoja i uĉenja na kojima

se program zasniva) - ustanovi - odgajatelju

d) podaci o svrsi, ciljevima, zadacima programa (povezanost, usklaĊenost, dosljednost)

e) sadrţaj programa (dometi programa, struktura, redosljed gradiva) - vertikalno organiziranje sadrţaja (ĉime se poĉinje, ĉime nastavlja,

a ĉime završava odreĊeni ciklus) - horizontalno organiziranje sadrţaja (uravnoteţenost razliĉitih

sadrţaja koji se obraĊuju unutar jednog vremenskog intervala) d) obrazovne strategije, odnosno metode za njihovu primjenu (priroda

razmjena izmeĊu djeteta i djeteta, djeteta i odgajatelja i djeteta i materijala)

e) stil, organizacija ili naĉin na koji se povezuju elementi programa - vremenski, prostorni raspored sredstava i materijala - naĉin grupisanja djece - raspored osoblja - podaci o uspješnosti programa (ako postoje podaci o komparaciji

sa drugim programima) d) praktiĉna pitanja

- cijena primjene programa - zahtjevi u pogledu osoblja - zahtjevi u pogledu prostora i opreme - izvori sredstava i materijala

52

52

ZAHTJEVI I PRINCIPI PRI IZRADI KURIKULUMA

a) povezanost kurikuluma sa realnim ţivotnim situacijama djeteta b) deskolarizacija sticanja iskustva i obrazovnog procesa c) prenošenje instrumentalnih vještina u socijalni kontakt (socijalizacija) d) konzistentnost e) sistematiĉnost f) cjelovitost

Tema 13:

OBITELJSKI I INSTITUCIONALNI ODGOJ U PREDŠKOLSKOJ DOBI 1. RAZLIĈITI PRISTUPI I POLAZIŠTA U ORGANIZACIJI PREDŠKOLSKOG

INSTITUCIONALNOG ODGOJA - znaĉaj perioda ranog razvoja djeteta za njegov kasniji ţivot

doprinos istraţivanju djeĉjeg razvoja naroĉito su dali: Sigmund Freud, William Stern, Alfred Binet, Jean Piaget, Theodore Simon, Eduard Claparede

- na funkciju predškolskih ustanova gledalo se razliĉito u razliĉitim periodima povijesnog razvoja institucionalnog i izvanobiteljskog predškolskog odgoja i obrazovanja:

a) predškolske ustanove dugo su imale zaštitno-socijalnu ulogu (sirotišta, utoĉišta, domovi za nezbrinutu djecu): - odgojni rad se svodio na razvoj moralnih ĉuvstava, uĉenje

molitvi i pravilan odnos prema skrbnicima, - nisu bili propisani ni sadrţaji ni struktura kadra - djeca su imala njegu, ishranu, odmor, spavanje, preventivnu

i korektivnu zaštitu - osnovni cilj i smisao: nadomjestiti nedostatke iz obiteljskog

doma

b) predškolski odgoj predstavlja sastavni dio društvenog ţivota (60-tih godina 20. stoljeća): - pod utjecajem Benjamina Blooma, Jeana Piageta, Benjamina

Spocka - normirani su odgojni sadrţaji poput nastavnih predmeta - osnovni cilj i smisao: priprema za osnovnu školu

c) zahtjev da se program odgoja predškolske djece formulira što

fleksibilnije, u skladu sa djeĉjim interesima (90-tih godina 20. stoljeća): - uloga obitelji u odgoju djeteta je nezamjenjiva - predškolski

odgoj predstavlja dopunu, a ne zamjenu za obiteljski odgoj, - obitelj i predškolska ustanova moraju jedinstveno odgojno

djelovati na dijete

53

53

- u obitelji se postavljaju temelji socijalizacije koja se nastavlja u predškolskoj ustanovi,

- obitelj se kao zajednica ukljuĉuje u edukativni i odgojni proces

- odgajatelji su duţni raditi na edukaciji roditelja za odgoj djeteta,

- odgojni sadrţaji nisu unaprijed i kruto propisani: kurikulumi su promjenljivi, fleksibilni, otvoreni i orijentacijski,

- sadrţaji se realizuju i interpretiraju stvaralaĉki i kreativno, - dijete postaje aktivni subjekt i u vrtiću i u obiteljskoj

zajednici, odluĉujući u granicama svojih kompetencija, - djeĉji vrtić postaje „mjesto ţivljenja, igre i uĉenja djece i

odraslih“ (A.Miljak, 1996.) 2. MAKRO I MIKRO ORGANIZACIJA PREDŠKOLSKE USTANOVE

a) makro organizacija: - odnosi se na vanjsku organizaciju (jaslice, vrtić, paralelne i

alternativne ustanove), kadrovsku strukturu i organizaciju odgojno-obrazovnog rada u ustanovi,

- polazi od institucijskog konteksta uvaţavajući: karakteristike djeteta, specifiĉnost kulture i tradicije, te savremenih znanstvenih spoznaja iz ekologije, ergologije, kreatologije, viktimologije i dr.

- aspekti makro organizacije:

intencionalni aspekt – naglašava namjernu odgojno-obrazovnu aktivnost djece predškolske dobi i podrazumijeva plansko voĊenje u odgoju i obrazovanju djece ove dobi

personalni aspekt – naglašava vaţnost komunikacije odgajatelj – dijete – roditelj

medijski aspekt – rad sa prirodnim oĉiglednim materijalima

metodiĉki aspekt – naglašava aspekt integriranog metodiĉkog rada

organizacijski aspekt – odnosi se na ureĊenost predškolske ustanove prema najsuvremenijim pedagoškim, psihološkim, medicinskim, ekološkim ergološkim, viktimološkim i kreatorskim standardima

vremenski aspekt – fleksibilnost i prilagoĊavanje vremenskog okvira interesima i potrebama djeteta

kurikularni aspekt – kurikulumi umjesto programa odgojno-obrazovnog rada

b) mikro organizacija: - organizacija i funkcioniranje procesa i odgoja u odgojnim grupama, - vrtići mogu organizirati rad poludnevno, cjelodnevno i sezonski - radna godina se obiĉno poklapa sa školskom godinom - djeca su podijeljena u odgojne grupe prema dobi:

mlaĊa odgojna grupa: 3 – 4 godine

srednja odgojna grupa: 4 – 5 godina

starija odgojna grupa: 5 – 6 godina

54

54

postoje i mješovite grupe - program odgojno-obrazovnog rada

do 1974. odine korišteni su jedinstveni programi u svim republikama

1974. godine donešen prvi program odgojno-obrazovnog rada u BiH

1994. godine donešen novi program pod nazivom Osnove programa odgojno-obrazovnog rada sa djecom predškolskog uzrasta sa programom njege i odgoja djece jasliĉkog uzrasta

3. ODGOJ I NJEGA DJECE PREDŠKOLSKE DOBI U DJEĈJIM JASLICAMA

- specifiĉnosti:

dijete se odvaja od majke i ustupa odgajatelju,

vaţnost socijalne interakcije, komunikacije i stimulacije, kako bi dijete lakše podnijelo ovo odvajanje,

odgajatelj treba stvarati povoljne govorne situacije kako bi dijete bilo stimulirano na govorno izraţavanje (umjesto mimike i gestikulacije) kao najbrţe, najjednostavnije i najodreĊenije

- vrste jasliĉkih grupa:

mlaĊa jasliĉka grupa: 12 – 18 mjeseci

srednja jasliĉka grupa: 18 – 24 mjeseca

starija jasliĉka grupa: 24 – 36 mjeseci (najĉešća aktivnost u jaslicama je razgledanje slikovnica – istraţivanje A.Miljak, 1991.)

- prednosti boravka djece u jasliĉkoj grupi – prema Stevanović, M. 2001.:

rano uspostavljanje socijalnih kontakata,

participiranje u igri s drugom djecom i razvijanje socijalne interakcije,

uĉenje od ponašanja drugog djeteta,

stjecanje društvenih navika kroz ţivot i igru u većem socijalnom okruţenju,

suradnja u igri, kao zajedniĉkoj aktivnosti, razvija toleranciju, demokratiĉnost, empatiĉnost, prijateljstvo,

vjeţbanje u neverbalnom i verbalnom komuniciranju s drugom djecom

4. PREDŠKOLSKI ODGOJ U VRTIĆU

- opšti cilj: oĉuvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja djece, poticanje

razvoja funkcija i sposobnosti u skladu sa djeĉjim mogućnostima, zakonitostima razvoja i napretkom nauke

55

55

- posebni ciljevi: oĉuvanje djeĉjeg zdravlja, razvoj samostalnosti, emocionalne stabilnosti, pozitivne slike o sebi, socijalne interakcije, komunikacije, radoznalosti, kreativnosti i intelektualnih sposobnosti

- program odgojno-obrazovnog rada se temelji na slijedećim

osnovama:

tjelesni i zdravstveni odgoj,

upoznavanje okoline,

razvoj govora,

formiranje poĉetnih matematiĉkih pojmova,

likovni odgoj,

muziĉki odgoj

- svakom djetetu treba omogućiti razvoj razliĉitih aktivnosti – prema Stevanović, M. 2001.:

ţivotno-praktiĉne i radne aktivnosti vezane za biološke potrebe, njega djeteta, svlaĉenje, oblaĉenje, samoposluţivanje, kućni poslovi, njega biljaka i ţivotinja, izrada predmeta i igraĉaka,

društvena i društveno-zabavna druţenja više djece i odraslih, zabave, sveĉanosti, šetnje, priredbe,

raznovrsne igre: funkcionalne, simboliĉke, igre graĊenja i konstruiranja, igre s pravilima,

umjetniĉko promatranje, slušanje, interpretacija umjetniĉkih tvorevina za djecu, slikovnica, likovnih, knjiţevnih, glazbenih, scenskih, filmskih i drugih djela,

raznovrsno izraţavanje i stvaranje djeteta: pjevanje, sviranje, crtanje, slikanje, modeliranje, graĊenje, konstruiranje, govorno, scensko izraţavanje, izraţavanje cjelokupnom motorikom, plesanje,

istraţivaĉko-spoznajne aktivnosti: istraţivaĉko manipuliranje predmetima, promatranje, upoznavanje nekoga ili neĉega, šetnje, posjeti, susreti s ljudima razliĉitih profesija, stvaraocima,

istraţivaĉke aktivnosti u uţem smislu: otkrivanje i praktiĉno eksperimentiranje, praktiĉno i verbalno rješavanje problema, namjerno uĉenje, vjeţbanje postupaka, ponašanja, pravila,

specifiĉne aktivnosti sa kretanjem: tjelesno vjeţbanje, plivanje, sanjkanje, klizanje, koturaljkanje, voţnja bicikla, skijanje

- dnevni raspored – primjer rasporeda dnevnog rada za mlaĊu grupu:

jutarnje okupljanje: od 5 do 6 sati – 7:30

pripreme za doruĉak i obavljanje jutarnjih potreba: 15 minuta

doruĉak: 20 – 30 minuta

slobodne igre (poslije doruĉka): oko 20 minuta

organizirane aktivnosti: oko 15 minuta (od 8:30 do 8:40 ili 8:45)

pokretne igre (šetnje, boravak na zraku): od 9 do 11 sati

pripreme za ruĉak: oko 15 minuta

ruĉak: oko 30 minuta

spavanje: traje oko 2 sata

uţina

56

56

boravak na svjeţem zraku

- organizacija prostora – centri za uĉenje

stalni: ĉitanje-pisanje, brojke, muzika-ples, biblioteka,

povremeni: gluma, servis-popravke, modeliranje

- centri aktivnosti – prema Pehar, L.:

art, likovna umjetnost

blokovi (blok, crta, kocke)

kuhanje

dramski – obiteljska igra

centar za poĉetno ĉitanje – pisanje

matematika kroz manipulativne aktivnosti

muzika

vanjske aktivnosti

pjesak i voda

nauka

- centri za uĉenje – prema Stevanović, M. 2001.:

centar za likovne djelatnosti

centar za aktivnosti graĊenja

centar za obiteljsko-dramske aktivnosti

centar za aktivnosti prometovanja

centar za manipulativne aktivnosti

centar za poĉetno ĉitanje i pisanje

centar za stvaralaštvo

centar za igru frizera

centar za igru lijeĉnika

centar za igru pošte

centar za igru cvjećarnice

centar za kuhanje

centar za igre s vodom i pjeskom

centar za igre na vanjskom prostoru

- neki nedostaci centara za uĉenje:

opasnost od formaliziranja – svaki dan svako dijete treba proći kroz svaki centar za uĉenje

nemogućnost da sva djeca u datom trenutku vrše izbor ţeljenih aktivnosti

opasnost da će se djeca zbuniti zbog cjepkanja stvarnosti na predmetne oblasti

odgajatelji su još uvijek nedovoljno educirani za rad u centrima za uĉenje

5. ULOGA I KOMPETENCIJE ODGAJATELJA U ODGOJU PREDŠKOLSKE DJECE

Odgajatelj je:

57

57

- zajedno sa djetetom, glavni subjekt odgojnog rada u predškolskoj ustanovi

- obiteljski saradnik, konsultant i savjetnik Faktori uspješnosti odgajatelja (prema Mitrović, D., 1981.):

- interesovanje i ljubav prema predškolskom pozivu - inteligencija i opšta kultura odgajatelja - posmatraĉki dar - poznavanje psihologije djeteta - poznavanje ciljeva i metoda odgojnog rada - pedagoški takt - emocionalna stabilnost

Prema Stevanović, M. odgajatelj kao „model struĉnjaka“ za odgoj djeteta u predškolskoj dobi:

- personificira cjelokupni odgojno-obrazovni kurikulum i strategije kojima se potiĉe rast, razvoj, odgoj i obrazovanje djeteta

- on je medij izmeĊu djece i kurikuluma, djece i djece, djece i roditelja, roditelja i drugih odgajatelja

- njegov rad se zasniva na znanstvenim paradigmama koje objašnjavaju biološki, socijalni, emocionalni, medicinski i pedagoški razvoj djeteta

- on je otvoreni personalni model koji svoje djelovanje zasniva na biosocijalnim, socio-emocionalnim i edukativno-kreatologijskim potrebama djeteta

- zajedno sa djecom i roditeljima je ishodište realnog kurikuluma Zadaci odgajatelja prema Koncepciji razvoja predškolskog odgoja (1991):

- voĊenje i organiziranje djelatnosti djece radi unapreĊivanje njihovog tjelesnog, umnog, društvenog i osjećajnog razvoja

- organiziranje i provoĊenje razliĉitih djelatnosti i sadrţaja radi poticanja razumijevanja fiziĉkog i društvenog okruţenja djece, stimuliranja i razvijanja njihovih interesa i mogućnosti, samopouzdanja, samoizraţavanja i socijaliziranog ponašanja

- unapreĊivanje tjelesnog razvoja, navikavanje djece na ĉistoću, pozornost, strpljenje i toleranciju

- razmatranje procesa razvoja djeteta i njegovog postignuća zajedniĉki s roditeljima

Odgajatelj u savjetodavnom i timskom radu (Mandić, P. 1986., Tomić, R. 2006.):

- cilj savjetodavnog rada je da kod mladih ljudi formira uvjerenja, stavove i poglede na društvene i meĊuljudske odnose, što je bitan ĉinilac svestranog društvenog i moralnog razvoja liĉnosti

- savjetodavni rad je proces odgojnog djelovanja u kojem se s jasno postavljenim ciljem organizirano:

raspravlja o vrijednosnom sistemu društva i društvenih odnosa

stvara atmosfera u kojoj se vrijednosni sistem pojedinca suĉeljava sa opšte prihvaćenim sistemom vrijednosti

58

58

kreira pedagoška situacija u kojoj se preispituje individualni vrijednosni sistem

formiraju opredjeljenja i stjeĉu uvjerenja da su opredjeljenja bila nuţna

- savjetodavni rad u vrtiću (prema Resman, M. 2000.):

obavlja se timski

polazi od potrebe djetetovog cjelovitog razvoja

zavisi od funkcije i programa vrtića, doktrine i teorije iz koje je izvedena „filozofija“ savjetovanja i od razvojnih osobenosti djece

- struĉni saradnici (pedagozi, psiholozi, specijalni pedagozi, socijalni radnici) pruţaju struĉnu pomoć odgajateljima

kad naiĊu na poteškoće u odgoju djece

u ostvarivanju aspekata rada za koje odgajatelji nisu dovoljno educirani rad sa djecom s posebnim potrebama, rad sa nadarenom djecom, traumatiziranom djecom)

6. RAZVOJ PREDŠKOLSKOG ODGOJA U BOSNI I HERCEGOVINI - prvo zabavište u BiH otvoreno je 1882. godine u Sarajevu - prvi program za rad sa djecom predškolskog uzrasta objavljen je kao

zvaniĉni drţavni dokument1899. godine pod nazivom „Program rada u zabavištu“ (prgram rada za muslimansku djecu donesen je i objavljen 1920. godine). Nakon izlaska ovog programa otvaraju se zabavišta u Banja Luci, Bihaću, Mostaru i u Tuzli

- za djecu radnika Fabrike sode u Lukavcu bio je obavezan predškolski odgoj, a obavljao se pri privatnoj njemaĉkoj osnovnoj školi koja je osnovana 1895. godine.

- Godine 1899. U Mostar dolaze školske sestre Trećeg reda sv. Franje po pozivu biskupa P. Buconjića i otvaraju sirotište, a nakon njihovog dolaska povećava se u Hercegovini broj zabavišta

- 1957. godine donesen je prvi zakon o djeĉjim vrtićima - predškolske ustanove su ušle u sistem jedinstvenog odgoja i

obrazovanja Opštim zakonom o školstvu 1958. godine - 1969. godine usvojen je prvi sluţbeni program za predškolske

ustanove – faforizovao obrazovnu funkciju vrtića i njegovu ulogu u pripremi djece za školu

- 1973. godine donesen Zakon o predškolskom odgoju - 1980. godine izlazi prvi udţbenik predškolske pedagogije u BiH

autorice Darinke Mitrović - obuhvat djece institucionalnim predškolskim odgojem i

obrazovanjem 1988: 4,5 10,41% (u ruralnim i urbanim podruĉjima), poslije rata: 5.6% u urbanim, 0-0,5% u ruralnim podruĉjima

- svrstavama se meĊu zemlje sa najniţom stopom obuhvata djece predškolskim odgojem

7. SURADNJA OBITELJI I PREDŠKOLSKE USTANOVE

59

59

a) Znaĉaj i potreba suradnje obitelji i predškolske ustanove - predškolska ustanova mora biti otvorena prema neposrednoj ţivotnoj

sredini i u svoj rad ukljuĉiti sve odgojne faktore, a prvenstveno obitelj - uspjeh u odgoju zavisi od usklaĊenosti djelovanja obiteljskog odgoja

i odgoja u predškolskoj ustanovi (naĉelo jedinstvenosti) - obitelj treba podrţavati odgojni rad u predškolskoj ustanovi U

predškolskoj ustanovi odgojni rad je organiziran, planiran i sistematiĉan, a u obitelji se odvija spontano)

- naĉini podrške odgajatelju u vrtiću od strane obitelji (prema Stevanović, M. 2001.):

upoznaje odgajatelja sa osnovnim crtama temperamenta i navikama djeteta

interpretiraju svoje kulturne, civilizacijske i vrijednosne sudove, koje ţele prenijeti i na dijete

predlaţe programske sadrţaje

pomaţe u izradi didaktiĉkih materijala

izravno sudjeluje u realizaciji pojedinih programskih sadrţaja

b) Odnos obitelji i institucionalnog odgoja

- reafirmacija uloge obitelji u odgoju djece bila je predmet Ministarske

konferencije evropskih zemalja u Bonu 1977. godine

usvojen stav da je obitelj „kamen temeljac društva“

razmatrane mjere za unapreĊenje njene funkcije u odgoju i njezi djece:

- obrazovanje roditelja, - savjetodavni rad s obatelji, - uĉestvovanje roditelja u institucionalnom odgoju

predškolske djece, - za odgoj djece najznaĉajnije je roditeljsko osjećanje

odgovornosti za djetetov razvoj, - podsticati i podrţavati emocionalne mogućnosti koje se

nalaze unutar obitelji

predloţeno da se konkurentski odnos obitelji i predškolske ustanove eliminira, da njihovi utjecaji konvergiraju i da se dopunjuju

predškolska ustanova bi trebala predstavljati platformu na kojoj će obitelj ostvarivati svoju funkciju na društvenom nivou

ĉinjenica da djeca pohaĊaju predškolsku ustanovu ne smije umanjiti odgovornost roditelja za podizanje djece

- vaţnost osposobljenosti odgajatelja da pridobije roditelje na suradnju (komunikacijske vještine, komplementarnost stavova i uvjerenja)

- naĉini poticanja interesovanja roditelja za suradnju:

posjete roditelja ustanovi,

posjete odgajatelja roditeljskom domu,

posvetiti veću paţnju roditeljima i djeci iz niţih društvenih slojeva i neobrazovanim roditeljima

60

60

c) Vidovi suradnje obitelji i predškolske ustanove

a) Prema Omerović, M. i sur. (2009.)

- individualni kontakti (dnevni, tjedni, mjeseĉni, planirani, spontani) - roditeljski sastanci (informativni, struĉni, , za pojedine skupine djece

ili opći za cijelu ustanovu) - kutić za roditelje – gdje mogu pregledati djeĉje radove, - posjete roditeljskom domu - neformalni, sluĉajni kontakti - tribina za roditelje - programska suradnja (ukljuĉivanje roditelja u realizaciju pojedinih

programskih sadrţaja) - donošenje odluka

b) Prema Grandić, R. (2001.)

- individualno informiranje - razgovor u vrtiću - razgovori u djeĉjem domu - pismeno informiranje - grupni razgovori - roditeljski sastanci - izloţbe - priredbe i proslave - prikazivanje usmjerenih aktivnosti

d) Uloga odgajatelja u uspostavljanju suradnje s roditeljima - uspješnost suradnje zavisi od mogućnosti odgajatelja da prilagode

svoje ciljeve i naĉine rada novim ulogama koje se nameću njima i roditeljima

- nove uloge odgajatelja (prema Kamenov, E. 1999.):

kućne posjete radi pozivanja djece da posjećuju grupu sa svojim roditeljima

kućne posjete da bi se roditeljima objašnjavali ciljevi aktivnosti u instituciji

prihvatanje majke kao ravnopravnog partnera u procesu pomaganja djetetu da uĉi i da se razvija, bez obzira na loše uslove u kojima oni ţive

prihvatanje ĉinjenice da majka uvijek ţeli zna više o razvoju i napredovanju u uĉenju sopstvenog djeteta od onog što joj saopštava odgajatelj

traganje za naĉinima da se i u instituciji razvije iteresovanje kakvo postoji u kući za pojedine aktivnosti djeteta

obostrana spremnost da se izvjesne odgovornosti i zaduţenja prenose sa institucije na obitelj

otkrivanje kompetentnosti roditelja i korištenje tih mogućnosti u dopunjavanju naĉina i mogućnosti podizanja efekata odgojne aktivnosti u vrtiću

- kvalitete koje bi trebao posjedovati svaki odgajatelj: sposobnost dubljeg uviĊanja, empatija, tolerancija i imaginativnost

61

61

Tema 14:

DJEĈJE STVARALAŠTVO

1. Pojam i karakteristike stvaralaštva

- kreativnost se izraţava u

ĉovjekovoj sposobnosti samoostvarivanja u svijetu koji ga okruţuje

konstruktivnom i produktivnom mišljenju i ponašanju kojim mijenja ovaj svijet, a time i samog sebe

- osobine kreativnosti (prema Kamenov, E. 1999.) a) fluentnost - sposobnost stvaranja ideja i hipoteza (ispoljava se

u koliĉini ideja koju je neko u stanju da stvori u jedinici vremena ili u njegovoj ukupnoj produktivnosti u rješavanju nekog problema)

b) fleksibilnost- elastiĉnost mišljenja, sposobnost brzog i lakog prelaţenja s jedne ideje na drugu, udaljenu od nje po svojim sadrţajima (sposobnost da se nova znanja brzo i uspješno povezuju sa prethodnim iskustvima)

c) originalnost- sposobnost da se doĊe do nesvakidašnjih, neobiĉnih ideja ili zapaţanja u novim odnosima, da se pronaĊu rijetka ili neobiĉna rješenja)

d) neukalupljenost- otvorenost za nove ideje, iskustva, puteve traganja za rješenjima, osjetljivost za probleme, pronicljivost, odstupanje od rutine i svakidašnje uobiĉajene logike

e) pronicljivost – sposobnost odvajanja specifiĉnog od nespecifiĉnog, sposobnost uviĊanja i uspostavljanja novih odnosa i analogija, asociranje pojmova koji su meĊusobno udaljeni po znaĉenju, kombinovanje i sinteza ideja

f) divergentno mišljenje - prilaţenje jednom problemu sa više aspekata, traganje za više rješenja koja predstavljaju drukĉija rješenja od već poznatih

g) intelektualna inicijativa - produţavanje misaone djelatnosti preko granica koje odreĊuje praktiĉna potreba (suprotna osobina: duhovna lijenost – sklonost da se ide krašim, lakšim, provjerenim putem i zadovoljava onim što je već poznato)

- djeĉje stvaralaštvo, kao ni igra, nije anarhiĉna aktivnost lišena svih pravila, njome upravljaju unutrašnje zakonitosti, koje su isto toliko stroge koliko i proizvoljne, a njihova karakteristika je da:

potiĉu od same aktivnosti i liĉnosti koja se njima bavi i upravlja

su voĊene unutrašnjim motivima te liĉnosti

se opiru spoljašnjoj intervenciji, tuĊem ukusu i šablonima koji ih narušavaju

62

62

2. Funkcija stvaralaštva u djeĉjem razvoju

- prevaziĊena stajališta:

stvaralaĉke sposobnosti su privilegija pojedinca koji su nadareni posebnim talentom

unaprijed detaljo propisanim i za sve istim programom, moguće je korak po korak u svakom djetetu formirati umjetnika

- u svim oblicima stvaralaĉkog izraţavanja, a posebno u igri djeca:

stvaraju svoje prve simbole pomoću kojih predstavljaju stvarnost

stiĉu nova iskustva

razvijaju niz intelektualnih sposobnosti: - radoznalost, - otvorenost za nove doţivljaje, - spremnost za ispitivanje svoje okoline, - eksperimentisanje bez straha od grešaka

- najvaţnija funkcija izraţavanja i stvaranja je da pomogne liĉnosti u razvoju da:

odnjeguje vlastiti estetski senzibilitet

stiĉe bogata i raznovrsna ĉulna iskustva

oplemeljuje svoje emocije

izgradi trajnu potrebu za stvaralaĉkim i konstruktivnim djelovanjem

3. Vrijednost djeĉjeg stvaralaštva

- mogućnosti djeteta u stvaralaĉkoj poziciji su brojne. Dijete moţe

osjetiti stvaralaĉki impuls

intenzivirano promatrati

osjetiti pojaĉanu misaonu i emocionalnu napetost

osjetiti otkrivaĉku uzbuĊenost

opredjeliti se i izraziti poruku

primijeniti odreĊeno gledište

jeziĉki oblikovati svoj doţivljaj

- stvaralaštvo predškolskog djeteta podrazumijeva:

slikanje

crtanje

dramatizaciju

modeliranje

istraţivanje

eksperimentiranje

rješavanje problema

otkrivanje neĉeg novog i nepoznatog

63

63

traţenje i pronalaţenje rješenja i odgovora

- u razvijanju stvaralaĉkog mišljenja veoma su znaĉajni motivi i potrebe:

za radoznalošću

za dostignućima

za traţenje novih i neobiĉnih odgovora i rješenja

za razliĉitošću

za nekonformizmom

za tolerancijom prema neodreĊenosti

- kreativnost je ovisna od predispozicija i od vanjskih uticaja a) Odgojno-obrazovni ciljevi i zadaci povezani sa stvaralaštvom

aktualna kreativnost: osoba manifestira stvaralaĉke predispozicije u odnosu na ukupne uvjete kojima je okruţena

b) potencijalna kreativnost: osoba posjeduje stvaralaĉke predispozicije, ali ih ne razvija i neusavršava

4. Edukacija za stvaralaštvo

- edukacija za stvaralaštvo ukljuĉuje:

sadrţaje koje treba ostvariti i

nosioce aktivnosti (djecu i odgajatelje)

- postupci koje odgajatelj treba planirati da bi djeca izrazila svoju kreativnost (prema Stevanović, M. 2001.) :

istraţivanje o mogućnostima i kreativnosti grupe i svakog pojedinog djeteta

poticaj potrebe za odreĊenim stvaralaĉkim aktivnostima

stvaranje predstave o predmetu (materijalu) pomoću kojeg će dijete izraziti kreativnost

motiviranje djece od strane odgajatelja raznim postupcima (izlaganjem, prezentiranjem, ohrabrivanjem)

shvatanje znaĉenja dobijenih rezultata

zajedniĉko odluĉivanje o kreativnim strategijama (promatranje, zainteresiranost, mašta, radoznalost)

procesi recepcije i shvatanja

prikazivanje dobijenih rezultata i dobijanje povratne informacije od djece

odgajatelj dolazi do zakljuĉaka koje će prenijeti kao iskustvo u nove stvaralaĉke aktivnosti sa djecom

- psihološke strategije u odgoju kreativnosti djece predškolske dobi:

a) promatranje je polazna osnova za nastajanje predstava i za uĉenje; treba osigurati emocionalni doţivljaj u promatranju

b) zainteresiranost – neophodno je poznavati djeĉije interese prije usmjeravanja djeteta na odreĊenu aktivnost

c) radoznalost – poticati djeĉje sklonosti prema odreĊenim aktivnostima, bodriti ih i hvaliti, baviti se aktivnostima za koje

64

64

dijete pokazuje interes, podsticati pitanja, izazivati problemske situacije

d) mašta – jaĉa stvaralaĉki poticaj i omogućava djeci da nadoknade ograniĉena ţivotna iskustva

- reproduktivna mašta – doprinosi shvatanju neĉega na osnovu opisa i neĉega već poznatog

- stvaralaĉka mašta – sposobnost zamišljanja i stvaranja neĉeg novog, novih ideja koje do tada nisu postojale

- vidovi igara djece predškolske dobi doprinose kreativnosti:

stvaralaĉke igre

dramske igre

igre rijeĉima

likovne igre

igre materijalom

pokretne igre

igre pogaĊanja

slikovnice

brojalice

maštaonica

glumionica

matematiĉke igre

- Lindsey, M. (prema Stevanović, M. 2001.) opisuje odgajatelja kao osobu koja:

posjeduje primarnu sliku (model) koja vodi njegovo mišljenje i djelovanje

prihvata samu sebe ĉvrsto, toĉno i realistiĉki

je svjesna drugih ljudi, osjetljiva prema njima i reagira na ljude, ideje i dogaĊaje

posjeduje osjećaj sigurnosti, koja tolerira dvosmislenost

je uĉenik

*****************************************************

PITANJA ZA PONAVLJANJE I PROVJERU ZNALJA

65

65