95
PRVI DEO OPŠTA PEDAGOGIJA GLAVA I VASPITANJE VASPITANJE KAO SPECIFIČNO LJUDSKA DELATNOST Vaspitanje je istorijsko-civilizacijska karakteristika čoveka i društva, ono je bitan faktor i uslov: očovečenja čoveka i humanizacije društva. Prvi je oblik čovekovog osvešćivanja nastao iz nagonske brige za opstanak, održanje i razvoj vrste, od koje se, pre svega, razlikuje: svesnim postupanjem, namerom i utvrđenim ciljem. Vaspitanje se začelo na prelasku epoha čovekovog svesnog prilagođavanja sredini i svesnog menjanja ličnosti. Svi ljudi učestvuju u procesu vaspitanja kao vaspitanici ili oni koji vaspitaju. Vaspitanje ima oblik međusobnog komuniciranja i čovekovog svakodnevnog življenja. Ljudi u delatnosti vaspitanja učestvuje svesno i namerno ili intuitivno, u oba slučaja sa namerom i intencijom. Vaspitanje povezuje pojedince, generacije i društva. Vaspitanje se vremenom konstituisalo kao svesna, celishodna, sistematična i organizovana delatnost. Vaspitanje je specifično ljudska delatnost i nije karakteristična za druga živa bića. Učenje i vaspitanje nisu identični. Učenje je značajno u procesu vaspitanja. Vaspitanje je, pre svega proces prenošenja i usvajanja tekovina jednih na druge tj. jedne generacije na drugu generacuju. Ono je svesno vođen proces sa određenim ciljem, a u kome učestvuje, direktno ili indirektno, dva ili više lica. Sistematičnost i organizovanost nužan su uslov svesne i racionalno vođene delatnosti vaspitanja. Ceo proces vaspitanja podređuje se unapred postavljenom cilju. Celishodnost se ogleda u izboru i formulisanju ciljeva vaspitanja. Svesnost u izboru najboljih puteva,načina i sredstava. 1

Pedagogija Nenad

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Priprema za nastavu pedagogije

Citation preview

PRVI DEO

PRVI DEO

OPTA PEDAGOGIJA

GLAVA I

VASPITANJE

VASPITANJE KAO SPECIFINO LJUDSKA DELATNOST

Vaspitanje je istorijsko-civilizacijska karakteristika oveka i drutva, ono je bitan faktor i uslov: ooveenja oveka i humanizacije drutva.

Prvi je oblik ovekovog osveivanja nastao iz nagonske brige za opstanak, odranje i razvoj vrste, od koje se, pre svega, razlikuje: svesnim postupanjem, namerom i utvrenim ciljem.

Vaspitanje se zaelo na prelasku epoha ovekovog svesnog prilagoavanja sredini i svesnog menjanja linosti. Svi ljudi uestvuju u procesu vaspitanja kao vaspitanici ili oni koji vaspitaju. Vaspitanje ima oblik meusobnog komuniciranja i ovekovog svakodnevnog ivljenja. Ljudi u delatnosti vaspitanja uestvuje svesno i namerno ili intuitivno, u oba sluaja sa namerom i intencijom.

Vaspitanje povezuje pojedince, generacije i drutva.

Vaspitanje se vremenom konstituisalo kao svesna, celishodna, sistematina i organizovana delatnost.

Vaspitanje je specifino ljudska delatnost i nije karakteristina za druga iva bia.

Uenje i vaspitanje nisu identini. Uenje je znaajno u procesu vaspitanja. Vaspitanje je, pre svega proces prenoenja i usvajanja tekovina jednih na druge tj. jedne generacije na drugu generacuju. Ono je svesno voen proces sa odreenim ciljem, a u kome uestvuje, direktno ili indirektno, dva ili vie lica.

Sistematinost i organizovanost nuan su uslov svesne i racionalno voene delatnosti vaspitanja. Ceo proces vaspitanja podreuje se unapred postavljenom cilju.

Celishodnost se ogleda u izboru i formulisanju ciljeva vaspitanja.

Svesnost u izboru najboljih puteva,naina i sredstava.

Vaspitanje se ostvaruje putem odreenih sadraja, ija interpretacija odruje tip, nain i rezultate vaspitanja.

U pedagogiji izraz funkcionalno vaspitanje odnosi se na uticaje koji nisu intencionalni (namerni), koji utiu na razvoj linosti, a izviru iz svakodnevnog ivota i ponaanja ljudi. Proirivanjem vaspitne delatnosti sve vie se menja odnos u korist namernih intencionalnih uticaja, to zahteva pojaan razvoj pedagoke nauke.

ZNAAJ VASPITANJA

Zbog dugog perioda detinjstva, nerazvijenog instikta i prirodnih osnova ivota, kod oveka je vei zahtev za intervenciju svesnim i namernim vaspitanjem.

Vaspitanje je nuno zbog sve vee koliine znanja i potrebe za sve veim brojem sposobnosti u urbanim uslovima ivota. Znaajno je za uspeniju komunikaciju meu ljudima sa naglaenom individualnou, ime postaje osnovni put i nain za afirmaciju linosti i za obezbeivanje njenog materijalnog i drutvenog statusa.

Pobude i razlozi za organizovanjem vaspitanja, kroz istoriju, se sve vie proiruju i obogauju. Vaspitanje postaje jedna od najrasprostranjenijih ovekovih delatnosti. Stvoreno je drutvo koje ui. ovek pojedinac, a i drutvo, danas ne mogu opstati bez sistema vaspitanja. Treina ivota oveka posveena je uenju, treina radu a treuna mirovini. Vaspitanje postaje doivotni proces.

VASPITANJE KAO NAJIRI PEDAGOKI PROCES I POJAM

Vaspitanje je najiri pedagoki pojam. Ono je svesna, namerna, sistematina i organizovana aktivnost na planu formiranja linosti.

Obrazovanje je ui proces i ono je jzgro procesa vaspitanja. Bez obrazovanja nema celovitog, harmoninog i svestranog vaspitanja linosti.

Vaspitanje, tj. proces formiranja linosti, obuhvata celokupnost uticaja drutvene zajednice i meuljudski odnos u formi dvosmernog ili viesmernog komuniciranja, a ostvarije se odreenim sadrajima putem raznovrsnih aktivnosti.

Vaspitanje je vieslojni proces koji ine tri nivoa:

a) proces usvajanja znanja, umenja i navika (obrazovanje)

b) proces razvijanja fizikih i psihikih snaga i sposobnosti

c) proces formiranja pogleda na svet

Etape u realizaciji ciljeva vaspitanja:

a) etapa racionalnog (saznato - znanje,shvatanje)

b) etapa emocionalnog (prihvaeno - uverenje stavovi)

c) etapa voljnog (primljeno - delovanje i postupanje)

Osnovna podruja razvoja linosti se dele na:

a) kognitivni razvoj (znanje i intelektualne sposobnosti)

b) afektivni razvoj (stavovi, miljenja, interesi i emocije)

c) psihomotorni razvoj (upravljanje motorikim aparatom organizma)

Preterano isticanje termina obrazovanje ukazuje na zapostavljanje vaspitanja ovekove linosti u njegovom civilizacijskom totalitu.

Vaspitanje je:

sloen, kompleksan i dugotrajan proces izgraivanja linosti

ukupnost uticaja i aktivnosti drutva, socijalnih grupa, institucija, porodice, ...

veoma razvijena drutvena delatnost

koherentan proces razvijanja svih pozitivnih psihikih i fizikih svojstava i snaga jedne linosti

socijalni prostor u kome linost moe da se dokae

individualni i drutveni in (izgradnja jedne linosti i drutveno-istorijski proces)

Kroz istoriju, razliiti autori, u razliitim vremenima, su stavljali akcenat na dve etape:

a) vaspitanje kao uvoenje mladih u ivot i svet odraslih i

b) vaspitanje kao pedagoki oblikovanu komunikaciju ljudi, sa naglaenom aktivnou onih koji se vaspitavaj

MOGUNOST I GRANICE VASPITANJA

inioci razvoja oveka: naslee, sredina, vaspitanje i aktivnost vaspitanika

Pedagoki pesimisti potcenjuju ulogu vaspitanja i precenjuju ulogu naslednih faktora, dok pedagoki optimisti precenjuju ulogu vaspitanja a potcenjuju ulogu naslea.

Epikurejci su govorili o sudbinskoj predodreenosti dok Erazmo Roterdamski kae Priroda, ako ti je poklonila sina, nije ti dala nita drugo do sirovu masu, a tvoja je stvar da toj masi da najbolju formu. Don Lok je na strani vaspitanja, kao i Lajbnic, ...

inioci koji odluujie uestvuju u razvitku linosti

inioce i faktore koji uestvuju u razvitku linosti delimo na:

bioloke (unutranje, nasledne, uroene)

socijalne (spoljanje, drutvena sredina, vaspitanje)

Naslee obezbeuje preduslove koji su osnova daljeg razvoja linosti. Ono se ne ispoljava u vidu gotovih karakteristika linosti, ve u vidu odreenih mogunosti i dispozicija - genotip. Svaki genotip ima mogunosti da se razvije u razne fenotipe.

U prolosti je dosta bila rasprostranjena nativistika (bioloka) shvatanja, naroito u epohama usporenog drutvenog razvoja ili u vremenima kriza vladajuih klasa, slojeva ili rasa. Te teorije su esto imale politiku pozadinu. U tim periodima ljudi su iveli u vrlo izolovanim i zatvorenim socijalnim grupama, vrsto vezani za svoj socijalni krug sa naglaenim antagonizmom prema drugima, to je ograniavalo uslove za vaspitanje i razvoj.

Jo neke od nativistikih teorija (teorija biolokog determinizma ili fatalizma) su:

religijsko uenje o uroenom praadamovskom grehu

teorija plave krvi

u Nemakoj ista arijevska rasa, itd.

Osnovni problem nativistikih teorija se ogleda u tome to sa organskih uroenih osobina prelaze na teren prava i moralnih karakteristika.

Teorije pedagokog naturalizma: individualistike, personalistike, pedocentristike, svode razvitak svode samo na sazrevanje.

Teorije koje precenjuju ulogu sredine nazivaju se empiristike (sociologistike). Stav da nita nema u intelektu to nije prolo kroz ila, vodi nas u zabludu o svemoi vaspitanja.

Teorija geografskog determinizma - unapred usvojene razlike u zavisnosti od toga gde su ljudi roeni - hladni i proraunati severnjaci ili topli i temperamentni junjaci i sl.

Danas se smatra da mogunosti i granice vaspitanja lee u nasleenim osnovama, uslovima drutvene sredine, u pravovremenosti i pravilnosti vaspitanja i u angaovanosti i motivaciji samog ispitanika, a ostaje sporno kako, u kojim uslovima i u kojoj meri, naroito kada se raspravlja o razvoju inteligencije.

ovek se svojim razvojem u toku civilizacije postepeno osamostaljuje od svoje bioloke prirode, ali i sve vie zavisi odvaspitanja.

Mogunosti i granice razvoja i vaspitanja linosti zavise od mnogih faktora koji mogu da ometaju uspostavljanje optimalnog odnosa izmeu prirodnih moi ivaspitanja. Te faktore npr. Nepravovremenost, nepovoljne ivotne prilike, boles i sl., zovemo parazitarnim ometejuim faktorima.

Teorija konvergencije je pokuaj pomirenja nativista i empirista, gde se daje podjednaka uloga nasleu i drutvenoj sredini, predstavlja vetako pomirenje jednostranih teorija.

Vaspitanjem se utie na drutvenu sredinu kao to ona utie na vaspitanje. Pedagoki radnici treba da vode rauna o meusobnoj uslovljenosti ovih faktora kako bi nali optimalni odnos istih i pravu meru u organizaciji vaspitanja i rada.

Iako je vaspitanje ovekova celoivotna karakteristika, kada se radi o institucionalnim formama vaspitanja, ono se vezuje uglavnom za pojam detinjstva.

Detinjstvo, period pripreme za ivot i ukljuenje u radno-proizvodne i drutvene aktivnosti (inicijacija), u poslednja tri veka, ima trend stalnog produavanja. Period detinjstva je apsolutno i relativno najdui, u odnosu na mladost (adolescencija), zrelo doba i starenje (senescencija).

Bioloko sazrevanje i ukupan razvoj deteta odvija se u socijalno-kulturnom kontekstu, u okviru koga je vaspitanje najorganizovanija i najsvesnija aktivnost.

VASPITANJE KAO STALNA DRUTVENA FUNKCIJA

VASPITANJE I DRUTVO

Vaspitanje je delatnost koja omoguuje funkcionisanje drutva u razvojnom smislu.

Vaspitanjem se ostvaruju pre svega integracijski vertikalni odnosi, prenoenje trajno vrednih ljudskih iskustava i tekovina, ime se ostvaruje jedan neprekidni civilizacijski lanac.

Vaspitanjem se takoe ostvaruju i horizontalni odnosi ljudi koji ive u jednom vremenu. Vaspitanje ima jedan reciproan i povratni odnos razmene.

Drutvena uslovljenost vaspitanja postoji od samih poetaka ove delatnosti i oitava se kao tekovina drutvenog razvoja, a ne prirode. Vaspitanje vodi jednom sveoptem prograsu i razvoju drutva.

Znaaj organizovanog vaspitanja velik je naroito danas tj. u doba intenzivne nauno-tehnoloke revolucije praene informatizacijom i kibernetizacijom na svetskim prostorima.

Analize pokazuju da je vaspitanje uslovljeno socijalnom, stalekom, klasnom i politikom strukturom drutva. Osnovno pitanje koje se postavlja, kroz sve epohe, je koje drutvene snage koriste vaspitanje i koja je to politika kojoj ono slui. Vaspitanje usmereno samorealizaciji i razotuenju linosti je oslobaajui proces. Tendencija da se vaspitanje pretvori u sredstvo manipulacije i pranja mozgova u skladu sa ideolokim, politikim ili ekonomskim interesima vladajuih struktura, vaspitanje se pretvara u proces alinacije (otuenja) linosti.

U prosvetnoj politici jednog drutva nije lako odrediti pravu meru drutvene uslovljenosti vaspitanja, a da ono sauva progresivni karakter.

Vaspitanje je istorino u smislu stalne promenljivosti u skladu sa drutveno istorijskim promenama. Kada se bitnije promeni drutveno ureenje, menja se i vaspitanje.

VASPITANJE I KULTURA

Vaspitanje se posmatra kao istorijski mogua transformacija niih oblika postojanja u vie humane oblike egzistencije oveka tj. stvara mogunost ovekove samoaktuelizacije putem rada i stvaralatva u atmosferi dobro organizovanog drutva.

Razvojem kulture, u svim njenim oblicima, razvijano je i vaspitanje. Ta veza je uvek obostrana: vaspitanje omoguuje irenje, prenoenje i bogaenje kulturnih dobara, a kultura vri unapreivanje procesa vaspitanja. Danas ih je teko odvojiti mada je greka poistoveivati ih.

Kad god je ovek napravio pomak u oblasti kulture, uvek je dolazilo do prave revolucije u vaspitanju i do ekspanzije u kolskom sistemu (npr. prelazak sa govora na pismo, sa pisma na tampu, sa tampe na elektroniku).

inom vaspitanja stvaraju se novi ljudski potencijali za svet kulture, te stoga vaspitanje nema samo transferni i reproduktivni karakter ve i produktivni karakter.

Kulturoloki aspekt vaspitanja ogleda se konkretnom uslovljenou odreenim tipom kulture.

VASPITANJE I RAD

Vaspitanje i rad su meusobno povezane i uslovljene drutvene funkcije, nastale paralelno i kao preduslov nastanka samog drutva. Kada se pojavio rad i vaspitanje se pojavilo kao sredstvo prenoenja tih ovekovih prvih radnih iskustava.

Usavravanjem procesa rada usavravao se i proces vaspitanja. Podelom (parcijalizacijom) rada deli se i proces vaspitanja tj. stvara se intelektualno i radno-proizvodno vaspitanje. Otuenjem od pojedinih vrsta rada, vaspitanje postaje jedna od formi alijeniranosti oveka (posebno u industrijskom drutvu). Vaspitanje ne sme u potpunosti biti podreeno samom radu ve mora imati ire ciljeve koji se odnose na linost u celini i na linost u budunosti.

Radikalne promene u svetu rada i proizvodnje, dovode da umesto uskog, parcijalnog i utilitarnog tehnikog intelektualizma, dolazi vreme opteg obrazovanja, visoke specijalizacije i osloboene kreativnosti.

KONCEPCIJE VASPITANJA

Pedagoke koncepcije nikada nisu bile jednoznane i univerzalno prihvaene, posebno kada se radi o vaspitanju dece.

Lista onih koji su nudili odreivanje pravaca i naina vaspitanja, dakle koncepcije, je velika: roditelji, vrai, plemenske stareine, uitelji, filozofi, dravne vlasti i politiari, ...

U istoriji pedagogije je bilo na stotine koncepcija vaspitanja. Nije jednostavno nai princip njihovog grupisanja i klasifikovanja.

Bogdan Suhodolski: Dve pedagoke koncepcije - pedagogija esencije (insistira na optosti, univerzalnosti, trajnosti, ... i okrenuta ka budunosti, ka idealnom) i pedadogija egzistencije (insistira na razliitosti, individualnosti, pojavnom, ... i okrenuta je ka sadanjosti, ka postojeem).

Frantiek Singule: Jedanaest glavnih pravaca, koncepcija...

F. Majer, Don Brubaher, Nikola Potkonjak, ...

Za neke koncepcije je polazni osnov dete, za druge drutvo (interesi drave), za neke nasledna osnova, vrednosti van samog oveka (transcedentalno), bog, pojedinac, ...

Poznavanje starih i postojeih koncepcija vaspitanja omoguuje kompetentnu analizu svih novih ideja i samokritiku ocenu stavova o vanim pitanjima u vaspitanju.

CILJ I ZADACI VASPITANJA

Cilj vaspitanja je uvek bio drutveno-istorijski uslovljen i odreen. Svako konkretno drutvo je kroz njega saoptavalo svoje interese u odnosu na proces razvoja i ponaanja ljudi, a posebno u odnosu na pravce formiranja mlade generacije.

Cilj vaspitanja predstavlja idealno zamiljen i generalizovan lik oveka, kojim se eli i nastoji da vaspitanjem formira kod svakog lana odreenog drutva.

Opti cilj obrazovanja i vaspitanja u naem drutvu je slobodna, svestrano razvijena linost.

Funkcije ciljeva vaspitanja su:

izricanje poeljnih i oekivanih ishoda akcija,

usmeravanje, usklaivanje i praenje vaspitno-obrazovne delatnosti i

postavljanje osnova za norme i standarde vaspitno-obrazovnih postignua.

Razvijena i demokratina drutva podstiu raznovrsnost i pluralitet u ciljevima, samoizbor i promenljivost u toku realizacije. Totalitarna drutva se zadovolavaju linostima uskog profila i zato nemaju problema u definisanju ciljeva i zadataka vaspitanja.

U savremenoj pedagokoj praksi postoje dva osnovna nauno formulisana i definisana cilja vaspitanja:

cilj kao gotova statina idealna slika i idealno zamiljen model i

cilj kao odlika i svojstvo samog procesa kojim se dolazi do njega

... ovo je uslovilo postojanje, s jedne strane, imperativne, odosno normativne pedagogije i s druge strane, procesualne, komunikacijske, samoaktuelizacijske pedagogije.

Procesualno formiranje cilja vaspitanja, ne govori samo o tome ta se eli vaspitanjem ve i kako, na koji nain. Ovim se pedagogija afirmie kao integrativna nauka koja se bavi procesom formiranja linosti oveka u celini.

Procesualnim pristupom prihvata se stav da je cilj izraz strategije, a da su zadaci izraz taktike.

Procesualnim formiranjem cilja vaspitanja, klasine formulacije cilj vaspitanja je svestrano razvijena linost i slino, zamenjuju formulacije svestrano razvijanje svih potencijala linosti i sl.

Drutveno-istorijska uslovljenost ideala svestrano razvijene linosti

Svestranost nije samo problem elje i mogunosti pojedinca i samo je delimino mogua u drutvu proizvodnih, socijalnih i linih protivrenosti i ogranienja.

Jednostranost je neizbena odlika nerazvijenih proizvodnih snaga i neusavrenih drutvenih odnosa.

Nauno tehnoloka revolucija, odnosno, visok stepen razvoja stedstava za proizvodnju daju veu mogunost da se ovek razvija u svestranu linost, tj. stvaraju se potrebni materijalni, vremenski, drutveni, pa i obrzovni uslovi za celovito razvijanje linosti za sve ljude u drutvu.

Ako u nekom drutvu ne postoje potrebni svi uslovi uslovi za potpuno svestrano razvijanje svih ljudi, cilj se ipak formulie, to predstavlja sutinu perspektivnosti i motivacione funkcije cilja vaspitanja.

Ova ideja o svestranom razvoju svake linosti ima, pre svega, etiku dimenziju, gde je ovek najvea vrednost, polazite i cilj svih drutvenih reformi.

Svestranost, individualnost i specijalnost

Protivrenost izmeu svestranosti i specijalnosti je drutveno-istorijski uslovljena i prolaznog je karaktera. Postepeno se pribliavamo uslovima za razreenje ove protivrenosti, time to se visoka specijalnost moe ostvariti jedino na temeljima svestranosti, tj. svestranost i specijalnost se meusobno ujedinjuju, proimaju i dopunjuju. Ovim se prevazilazi dualizam u kolskom sistemu i u procesu formiranja konkretne linosti, tako to se integrie opte i struno obrazovanje.

Ima miljenja da ideja svestranosti gui individualnost linosti, to je samo privid zbog nesavrenosti drutva ili neizgraenosti pojedinca, upravo svestranost i individualnost se proimaju, dopunjuju i meusobno uslovljavaju.

Svestranost je i rodno svojstvo oveka koje u njemu moe da se pokrene i izgradi. U izgradjivanju linosti treba, dakle, uzeti u obzir sva tri aspekta strukture linosti: genetiki, drutveno-istorijski i personalni.

Determinante cilja i zadataka vaspitanja

Ciljevi vaspitanja moraju se stalno redefinisati i menjati u skladu sa optim drutvenim promenama i potrebama ljudi.

Osnovne determinante cilja i zadataka vaspitanja su:

dosadanji ukupni razvitak oveka,

razvitak ljudskog drutva u celini,

razvitak konkretnog drutva kome pojedinac pripada,

drutveno ureenje

karakter ljudskog rada

sistem vrednosti, ideoloka i politika shvatanja

saznanja o oveku i njegovoj linosti

drutvena tradicija

razvijenost pedagoke nauke i sistema vaspitanja (kolstva)

elje, potrebe i interesi linosti na koje se vaspitanje odnosi ...

Konkretizacija cilja vaspitanja - stvaranje sistema zadataka vaspitanja

Cilj vaspitanja daje odgovor na pitanje ta elimo, a zadaci vaspitanja odgovaraju na pitanje ta treba da uradimo, da bi taj cilj ostvarili.

Ono to elimo u vaspitanju definie se na nekoliko razliitih nivoa, u rasponu od najoptijeg, do konkretnog, tj. od vaspitnog ideala (koji je najoptiji), do zadataka vaspitanja (koji predstavljaju konkretizaciju cilja). Veoma je znaajno postizanje skladnosti i bliskosti izmeu optih vaspitnih ideala i konkretzovanih zadataka u realnim vaspitnim situacijama.

Postoje pedagoki pravci (koncepcije) koji insistiraju na jasnom i preciznom formulisanju cilja vaspitanja koji svi moraju potovati (religijske koncepcije, varijante dravnog vaspitanja, marksistike pedagogije, ...). Drugi, pak, polaze od stanovita, da niko sem same linosti nema pravo da odreuje ciljeve vaspitanja (pravci kao to su individualistika i personalistika pedagogija i sl.)

Formuliu se jasni ciljevi vaspitanja, za odreenu oblast, aktivnost, podruje delovanja. Za svaku zaokruenu aktivnost (odreenu celinu, program) odreuje se cilj, koji se konkretizuje kroz zadatke vaspitanja (ta treba uraditi). Realizacijom zadataka ostvaruje se cilj. Ono to je u jednoj zaokruenoj celini cilj, u nekom drugom, irem vaspitnom prostoru, moe biti zadatak, a cilj e biti neto optije.

Dostignue bliih i konkretnih ciljeva i zadataka, otvara vidike za jasnije definisanje onih udaljenih, koji su do tada bili apstraktni i uopteni.

Vano je da ciljevi i zadaci vaspitanja budu formulisani i interpretirani tako da ih svi vaspitanici prepoznaju kao svoje. Oni, stoga, ne smeju biti apstraktni, nerealni i udaljeni od ivota i stvarnih ljudskih potreba. Takoe je potrebna konkretizacija ciljeva i zadataka vaspitanja u zvaninoj i pisanoj formi (npr. Nastavni plan i program).

Konkretizacija ciljeva i zadataka vaspitanja

prema podrujima razvoja i stranama vaspitanja

Prema stranama vaspitanja svestrane linosti, da bi videli ta sve, kod iste, treba vaspitanjem izgraditi, postoji podela na:

umno i radno vaspitanje

drutveno-moralno vaspitanje

estetsko vaspitanje

fiziko-zdravstveno vaspitanje

Zadaci umnog i radnog vaspitanja su:

usvajanje naunih znanja i sistema vrednosti;

formiranje neophodnih navika i umenja;

negovanje i razvijanje umnih i logiko-saznajnih svojstava i sposobnosti linosti;

razvijanje stvaralakog aktivnog stava prema okruenju i samom sebi;

negovanje i razvijanje radne kulture i

osposobljavanje za dalje obrazovanje i permenentno samoobrazovanje.

Zadaci drutveno-moralnog vaspitanja su:

izgradnja moralne svesti na osnovu usvojenih moralnih normi;

razvijanje i negovanje moralnih oseanja;

usvajanje moralnog ponaanja i

razvijanje moralne savesti.

Postoje tri odnosa putem kojih se ispoljava moralna linost oveka: odnos prema zajednici, odnos prema drugim i odnos prema samom sebi.

Zadaci estetskog vaspitanja su:

razvijanje sposobnosti za uoavanje i procenjivanje estetskih vrednosti;

razvijanje sposobnosti za doivljavanje estetskih vrednosti;

osposobljavanje oveka za stvaranje lepog u okruenju i u sebi samome;

Zadaci fiziko-zdravstvenog vaspitanja su:

razvijanje organizma u celini i po delovima, ouvanje i jaanje zdravlja, ... ;

sticanje znanja iz oblasti fizike i zdravstvene kulture;

navikavanje oveka da pravilno koristi slobodno vreme i

osposobljavanje oveka da se bavi nekom granom fizike kulture i sportske delatnosti.

*

Rezime ili lista elemenata za saeto definisanje pojma vaspitanja:

vaspitanje se odnosi na linost,

vaspitanje je svesna aktivnost,

vaspitanje je celishdna (ciljevita) delatnost,

vaspitanjem je ovek, od prirode predodreen razvoj, uinio promenljivim,

vaspitanje je specifino ljudska delatnost,

vaspitanje je intencionalna (namerna) delatnost,

vaspitanje je organizovana i sistematina delatnost,

vaspitanje je drutvena aktivnost i delatnost,

vaspitanje predstavlja ukupnost svih pozitivno usmerenih uticaja na linost,

vaspitanje se ostvaruje uvek i jedino posredstvom odreenih sadraja,

vaspitanje je sve sloenija i odgovornija delatnost,

vaspitanje je meugeneracijska pojava i viesmeran komunikacijski proces,

vaspitanje ima konzervirajui i dinamiki karakter,

vaspitanje je doivotni proces,

vaspitanje se ostvaruje u institucionalnim i vaninstitucionalnim formama,

vaspitanje je individualni i drutveni in,

vaspitanje tei da obogati ovekove generike potencijale,

vaspitanje je najiri pedagoki proces i pojam i

GLAVA II

PEDAGOGIJA

PEDAGOGIJA OD UOPTAVANJA DO NAUKE

Re pedagogija potie od grke rei paidagogus - onaj koji vodi dete.

Kao to su se sa kolena na koleno i sa generacije na drugu, prenosila ivotna i radna iskustva, tako je prenoeno, odabirano i uoptavano iskustvo o nainima vaspitanja.

Sa umnoavanjem ljudskog iskustva, proirivanjem komunikacija, razvijala se delatnost vaspitanja, poveavao se broj kojima je vaspitanje profesija, a time i onih koji su ga prouavali.

Istorija vaspitanja je starija i bogatija od istorije pedagogije. Pedagogija se definie kao nauka o vaspitanju.

Pedagogija, kao i veina drutvenih nauka, ima korene u filozofiji. Osamostalila se tokom XIX veka. J.F. Herbart (1806), se smatra sistematizatorom i ne jedinim osnivaem pedagoke nauke. Evropska civilizacija je jo od Herbarta uvela u upotrebu termin pedagogija.

U nauci postoje etiri uslova koje neka oblast treba da ispuni, da bi se smatrala posebnim naunim sistemom:

da ima predmet svoga prouavanja i istraivanja,

da ima akumuliran i bogat fond znanja (sadraja),

da ima razvijenu metodologiju za istraivanje svoje oblasti i

da ima izgraen pojmovno-terminoloki i leksiki sistem (jezik nauke).

Pedagogija celovito izuava vaspitnu problematiku, u jedinstvu i multidisciplinarno, uz angaovanje svih drugih srodnih nauka.

Pedagogija nije jedina nauka koja prouava iroku i sloenu problematiku vaspitanja. Razvile su se i tzv. meugranine i pomone discipline, kao to su: pedagoka psihologija, filozofija vaspitanja, ekonomija obrazovanja, pedagoka sociologija, ...

Mada ima i bioloku i drutvenu dimenziju, pedagogija spada u grupu drutvenih nauka, sa naglaenom humanistikomorijentacijom.

Posebno se istiu tri funkcije pedagoke nauke:

deskriptivna (opisuje vaspitanje kao pojavu),

regulativna (normativna - vrednuje vaspitnu realnost, ...) i

dinamika (unapreivanje vaspitanja, ...).

Postoji vrsta povezanost izmeu pedagoke teorije i prakse (mnogi je zbog toga proglaavaju vetinom). Analizom, sistematizacijom i uoptavanjem pozitivnog pedagokog iskustva, pedagogija dolazi do odreenih naunih saznanja o vaspitanju.

Danas se pedagogija se sve vie orijentie na druge oblike savremenog istraivanja (simulacije, eksperimenti, timska i institutska istraivanja, ...).

ISTORIJSKI PREGLED RAZVOJA VASPITANJA I PEDAGOGIJE

OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVOJA VASPITANJA

Istorija vaspitanja je neposredno integrisana u istoriju drava. Posmatramo samo osnovne i najvanije etape u razvoju vaspitanja.

U prvobitnoj zajednici vaspitanje jo nije izdvojeno u posebnu drutvenu delatnost. Odvijajui se sa znaajnim elementima oponaanja i u sklopu brige za odranje vrste, vaspitanje se svodi na prenoenje radnih iskustava (sakupljanje, lov, ribolov, zemljoradnja). Vaspitanje je priblino isto za sve i svi odrasli uestvuju u brizi o mladima. Razvojem sredstava za proizvodnju, pojavom privatne svojine, tj. pojavom socijalnih podela i razlika, pojavljuju se vrai, reci, islueni ratnici i prvi uitelji koji vaspitaju mali broj privilegovane dece i odraslih.

Najstarije ljudske civilizacije su se upravo po organizovanosti vaspitanja i stepenu pismenosti razlikovale od divljih varvarskih plemena koja su ih okruivala.

Kod Sumera - klinasto pismo, u Indiji - obrazovanje samo za najvie kaste, Persijanci su obraali panju fizikom zdravlju i borilakim vetinama, Stari Kinezi - usvajanje komplikovanog pisma. Stari Egipat - ezoterika (duhovne vrednosti) i egzotika (geometrija, graevinarstvo, navodnjavanje, ...)

Antiko drutvo: Spartanci su imali tipino vojenizirano vaspitanje u nekoj vrsti vaspitno-vojnih logora, gde se vebaju ratnike vetine, dok se intelektualnom vaspitanju ne pridaje znaaj. Atina dostie visok stepen kulturnog razvitka i bogat drutveni ivot. Konstituisan je prvi sistem vaspitanja - dve vrste kola: kola gramatista (itanje, pisanje raun) i kola kitarista (muzika, literatura, umetnost). Za odrasle postoje filozofske kole (Akademija, Liceum). U Rimskom carstvu - tri vrste kola: elementarna (itanje, pisanje, raun, gramatika), gramatika (latinski, gramatika, knjievnost) i retorska (zakoni, pravo, istirija, filozofija, geografija, govornitvo).

U srednjem veku vaspitanje je staleko. Feudalci prolaze kroz obuku riterskih vetina, ue se ponaanju na dvoru i vitekim turnirima. Pojava institucije domaeg, dvorskog, uitelja. Duhovni stale (svetenstvo) je sticalo znanja iz teologije i drugih disciplina (gramatika, retorika, aritmetika, astronomija, ...), u parohijskim i manastirskim kolama. Jaanjem gradova i graanskog stalea pojavljuju se gradske i esnafske (cehovske, gildske) kole.

U novom veku dominantni graanski stale realizuje progresivan razvoj vaspitanja: 1) omoguuje se obrazovanje velikom broju dece, ideja narodne kole; 2) nastava na maternjem jeziku (umesto latinskom); 3) u nastavu se uvode vie prirodne nauke; 4) grade se i opremaju kole; 5) vri se postepena etatizacija kole...

Industrijska revolucija (kraj XVIII i poetak XIX veka) dovodi do masovnosti obrazovanja to organizovana drutva i drave ini zavisnim od od vaspitanja i njegove efikasnosti. Konstituie se posebna nauka pedagogija, koja se bavi sve sloenijim pitanjima vaspitanja i obrazovanja.

Socijalistiki ureene zemlje nastavlja tendencije iz industrijskog perioda i pojaava se etatizacija nad sistemom vaspitanja.

Na samom kraju dvadesetog veka smanjenje potreba za fabrikim radnicima, a raste potreba za visoko obrazovanim, kadrovima kreativnog i komunikacionog profila.

NAJPOZNATIJI PEDAGOZI I NJIHOVA DELA

Pedagogija roena u krilu filozofije pa prve rasprave o vaspitanju nastaju iz pera filozofa Sokrata, dobrog i popularnog vaspitaa atinske omladine. Platon u delima Drava i Zakoni razrauje itav sistem obrazovanja za jedno idealno drutvo. Aristotel u delu Politika, vaspitanje smatra sredstvom jaanja drave. Za Kvintilijana se moe rei da je, itavim svojim praktinim i terijskim opusom, pedagog.

U periodu humanizma sve se vie raspravlja o vaspitanju i sve vie veruje njegovu snagu. Iz ovog perioda su Vitorino de Feltre, Ludvig Vives, Fransoa Rable, Miel Montenj, Erazmo Roterdamski, ...

Na prelazu iz starog u novi vek, jedan od najveih pedagokih teoretiara i praktiara, je eki pedagog i humanist Jan Amas Komenski. Naroito se bavio pitanjima didaktike i smatra se osnivaem te pedagoke discipline i pretea je pedagogije kao samostalne nauke. Dao je i razradio razredno-predmetno-asovni sistem nastave, ...

Don Lok - porodino vaspitanje dece viih stalea tj. graanske klase.

an Zak Ruso zastupa interese sitne buroazije. Dao je originalne pedagoke koncepcije koje se temelje na slobodnom razvoju i vaspitanju, vaspitanju saobraenom prirodi deteta, ...

Popularni pedagoki klasik, Johan Hajnrih Pestaloci, veliki humanista i demokrata, poznat po ljubavi prema deci. Rado itano njegovo delo Kako Gertruda ui svoju decu.

Herbert Spenser, najpopularniji engleski teoretiar XIX veka, proteirao je prirodne nauke, polazei od shvatanja . Darvina, tj. teorije evolucije. Bio je protiv toga da drava koluje decu radnika i sirotinje.

Od svih pedagokih teoretiara, po znaaju i po shvatanjima izdvaja se Johan Fridrih Herbart, nemaki klsik pedagogije sa poetka XIX veka. Smatra se osnivaem pedagogije kao nauke. Herbartove teorije prihvatane su, sve do poetka naeg veka, u celom svetu. Postoji pedagoki pokret - herbartijanstvo.

Herbart je nastojao da pedagogiju izgradi kao samostalnu nauku i to kao normativnu teoriju, zasnovanu na etici i psihologiji.

Prvi je povukao jasnu razliku izmeu pedagogije kao nauke (teorije) i pedagogije kao praktine delatnosti (vetine), na taj nain da je teorijska pedagogija osnova i predhodi praktinoj pedagogiji.

Prema Herbartu, pedagogija treba najpre da utvrdi cilj vaspitanja, koji treba da je izgradnja moralnog karaktera, zasnovanog na hrianskoj religiji. Tri su osnovna sredstva, prema Herbartu, kojim se postavljeni cilj ostvaruje: 1) upravljanje decom (da se obuzda deja priroda, nagoni, instikti i to opomenama, zabranama, kaznama,...); 2) nastava (sticanje predstava i njihovo asociranje); 3) disciplinovanje (izgraivanje moralno vrstog karaktera).

Herbart je nastavu smatrao najvanijim sredstvom vaspitanja, ali je, po pitanju iste, esto upadao u krut ablonizam i formalizam. Ipak ne treba zaboraviti da je on detaljno razradio mnoge probleme nastave, doprineo osmiljavanju prdagoke prakse i izgradnji celovitog naunog pedagokog sistema.

Sledbenici, herbartovci, nisu se uvek drali dosledno stavova svog uitelja. Istaknutiji Herbartovi sledbenici su: Ciler, Rajn, Stoj, Vilman, ...

Herbartovoj struji u pedagogiji suprotstavljalo se vie pedagokih mislilaca i pravaca, mei kojima je i K.D. Uinski koji je pedagogiju smatrao vetinom, koja se ak pribliava umetnosti.

Don Djuj je najistaknutiji predstavnik pedagogije pragmatizma. Pedagogiju sa optih drutvenih ciljeva preusmerava na konkretne dnevne ivotne ciljeve i aktivnosti.

Anton Semjonovi Makarenko je najpoznatiji pedagog socijalistike epohe. Bavio se, najvie sledeim pitanjima: vaspitanje u kolektivu i putem kolektiva, vaspitanje socijalistikog humanizma. Odlaskom socijalizma, iznete su na povrinu brojne zablude, nedostaci i greke socijalistike pedagogije (uniformnost i etatizovanost kolskog sistema, dogmatinost vaspitanja, idejno politika jednostranost, zanemarivanje talenata i sl.).

U XX veku je teko govoriti pedagokim klasicima, ve vie o velikom broju istaknuti pojedinaca, pedagokih pravaca, institucija, pa i meunarodnih organizacija i asocijacija.

Nai prvi pedagozi se koluju u Nemakoj u drugoj polovini XIX veka. Za razvoj pedagokih ideja kod nas, svakako je najzasluniji krug koji se itavih sto godina formirao i razvijao na Katedri za pedagogiju, a kasnije na posebnoj Grupi za pedagogiju pri Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Strani uticaji na razvoj nae pedagoke nauke su veoma znaajni. U XIX veku dominantan je uticaj nemake pedagogije, jer se veina naih prvih pedagoga kolovala u Nemakoj odnosno Austro-ugarskoj. Izmeu dva svetska rata blago je prisutan uticaj francuske pedagogije jer se velik broj srpskih intelektualaca kolovao u Francuskoj. U periodu neposredno posle drugog svetskog rata, radikalan je uticaj sovjetske, socijalistike, pedagogije. Poslednje decenije XX veka, prvladava uticaj raznovrsne naune literature o vaspitanju, nastale u okviru govornog podruja na engleskom jeziku.

SISTEM NAUNIH DISCIPLINA U PEDAGOGIJI

Bogaenjem i diferencijacijom ljudskih znanja, iz opteg filozofskog konteksta, izdvajaju se, najpe, prirodne nauke (matematika, fizika, geografija, ...) a potom dolazi do naglog razvoja i diferenciranja drutvenih nauka. Prenoenje velikih koliina ljudskog znanja, opismenjavanje i nauno obrazovanje svih pripadnika mlade generacije, kao i izgradnja celovitog kolskog sistema, ubrzalo je proces konstituisanja sloenog i autonomnog naunog sistema.

Herbart prvi formulie pedagogiju kao nauni sistem, objanjava nene naune zadatke i okvire i prvi je predaje kao samostalnu univerzitetsku disciplinu. On koristi tekovine drugih nauka, pedagogiju teorijski povezuje sa svim naukama i smeta je u taj sistem nauka.

Krajem XIX i poetkom XX veka, upravo u borbi protiv herbartovskog naslea, nastaje poplava reformskih pravaca, kola, novih pedagogija, koncepcija i teorija vaspitanja, ime je pedagogija dobila nove parametre kvaliteta.

Opte, teorijske i fundamentalne probleme vaspitanja prouava opta pedagogija (predmet, ciljeve, zadatke i sl.). Istorija pedagogije prouava istorijski razvoj. Metodologija pedagokih istraivanja bavi se nauno-istraivakim metodama, tehnikama, ...

Razvijenih naunih disciplina u pedagogiji ima onoliko, koliko ima podruja vaspitno-obrazovnog rada (porodina pedagogija, predkolska pedagogija, kolska pedagogija, ...). Pojedine discipline (grane) pedagoke nauke imaju svoje podsisteme. Discipline se stalno razvijaju i granaju, povezuju meusobno i sa drugim naunim disciplinama.

Discipline moemo klsifikovati, osim po podrujima vaspitno-obrazovnog rada i po razliitim kriterijumima, npr, prema uzrastu vaspitanika (predkolska pedagogija, pedagogija odraslih, andragogija), prema mestu izvoenja vaspitanja (porodina, kolska, internatska, vankolska pedagogija), itd. Dakle pedagogija je nauka koja ima bogat i razgranat sistem naunih disciplina.

PEDAGOGIJA I DRUGE NAUKE

Ni jedna nauka ne moe biti zatvoreni sistem, niti moe bez isprepletenosti sa drugim naukama. Vaspitanje jeste predmet pedagoke nauke, ali ona nije jedina koja se njime bavi, niti ona moe prouavati vaspitanje bez prouavanja i srodnih problema.

Kroz istorijuje dolo dotendencije povezivanja srodnih nauka. To posebno vai za sloenu delatnost vaspitanja u kojoj je pedagogija taj integrativni faktor koji moe da objedini sve bitne nauke i povee istraivae razliitog profila (pedagoge, fiziologe, psihologe, sociologe, ...).

Najposrednija i oiglednija veza izmeu pojedinih nauka ostvaruje se preko tzv. graninih naunih disciplina (pedagoka psihologija, pedagoka sociologija, filozofija vaspitanja, pedagoka antropologija, ...).

Poto je vaspitanje veoma sloen i promenljiv fenomen, neophodno je da se srodne nauke meusobno povezuju, potpomau i nadopunjuju. U tom smislu, druge nauke i ulaze u tzv. osnove pedagogije kao nauke. Ona obilato koristi njihove tekovine i zajedno sa njima traga. Zato se esto govori o potrebi za interdisiplinarnim i multidisciplinarnim istraivanjima. To to pedagogija teko moe bez saradnje sa naukama iz drugih obasti, manje govori o ogranienjima pedagogije, a vie o sloenosti pojava koje istrauje.

Pedagogija i fizlozofija

Filozovija tei da odgovori na osnovna pitanja ovekove egzistencije: ta je ovek, kakva je njegova priroda i sutina, kakva je njegova misija i sudbina. Sva ta pitanja su u osnovi svake pedagoke koncepcije. S druge strane u osnovi svake pedagogije neizbeno lei odreena filozofska koncepcija, odreena filozofija. Pod direktnim uticajem poznatih filozofa konstituisale su se i odgovarajue pedagogije (pragmatistika pedagogija, egzistencijalistika pedagogija, marksistika pedagogija itd.).

U savremenim uslovima ponovne integracije svih nauka, svi koji se na nauan nain bave pitanjima vaspitanja, poznaju dobro sve relevantne naune oblasti. Pedagozi su naroito zainteresovani za razvoj filozofskih disciplina kao to su etika (moralno vaspitanje), aksiologija (sistem vrednosti), logika, estetika itd.

Filozofi su kroz istoriju za sobom ostavljali itave rasprave o vaspitanju.

Pedagogija i psihologija

Pedagogija i psihologija su srodne, bliske i tradicionalno povezane nauke. Psiholoka saznanja su u osnovi shvatanja svih koncepcija vaspitanja. U koliko su se vie oslonili na tekovinu psihologije, u toliko su i radovi teoretiara vaspitanja bili ire prihvaeni i trajnije vredni.

Za pojedine naunike je teko odrediti da li su bili vie psiholozi ili vie pedagozi. ak i do diferenciranja pedagogije i psihologije dolo tek krajem prolog veka. Proces razdvajanja psihologije i pedagogije nije tetio njihovom razvoju, ve je naprotiv doprineo da su se nih problema, vezanih za pedmet i metode ovih nauka, razjasnili i obogatili novim istraivanjima.

Zadnih decenija se, na jednom viem nivou, opet tei ka integrisanju i ostvarivanju jedinstvenog pedagoka-psiholokog pristupa u prouavanju vaspitnih pojava.

Psihologija i sociologija

Vaspitanje je oduvek drutveno uslovljeno i ostvaruje se u odreenim drutvenim strukturama, kao to su porodica, kola, deja organizacija i sl.

Za pedagogiju su znaajna socioloka prouavanja drutvene strukture, drutvenih odnosa, socijalnih razlika, a naroito istraivanje iz oblsti sociologije linosti deteta.

Drutveno ureenje, socijalna struktura drutva i pojedinih drutvenih grupa (porodice, npr.), polazna su osnova u prouavanju veine kolskih i pedagokih pitanja.

Razliiti pravci razvitka sociologije, uvek su ostavljali traga i na odgovarajue pedagoke ideje.

NAUNO ISTRAIVANJE VASPITNIH POJAVA

(Metodologija pedagokih istraivanja)

Uporedo sa razvojem pedagoke nauke, kao njen osnov i uslov, razvijena je i specifina metodologija pedagokih istraivanja. Pod pedagokim istraivanjem podrazumevamo aktivnost (delatnost) iji je cilj otkrivanje i utvrivanje zakonitosti, unutranjih veza i odnosa koji vladaju u procesima i pojavama vaspitanja. Pod metodologijom pedagokih istraivanja podrazumevamo posbnu naunu disciplinu u okviru pedagogije, koja se bavi prouavanjem i unapreivanjem svih aspekata i odlika naunog istraivanja vaspitanja. Jednostravno reeno to je deo pedagogije koji prouava puteve naunog saznavanja u podruju vaspitanja.

Metodologija pedagogije je vrsto ukorenjena u zajednikim metodolokim osnovama svih nauka: logici, optoj metodologiji naunog rada i metodologiji drutvenih nauka. Ona koristi njihova iskustva i saznanja, pozajmljuje i specifino prerauje njihove istraivake instrumente (npr. psihologija je razvila metodoloku aparaturu za praenje razvoja dece).

Specifinosti i tekoe istraivanja vaspitnih pojava

Istraivanje vaspitnih pojava je specifino i teko zbog:

sveopte uslovljenosti i uzajamne povezanost pojava u vaspitanju

promenljivosti, razvojnosti i procesualnosti vaspitnih pojava (pojave se menjaju u toku samog istraivanja)

toga to je u pedagogiji najee predmet istraivanja dete

toga to se radi o procesima, odnosima, ponaanju i sl. pojavama koje je teko meriti

Opte karakteristike pedagokog istraivanja su: nauna objektivnost, mogunost provere i uporeivanja rezultata sa rezultatima drugih istraivaa i primenljivost rezultata u obrazovnoj praksi. Zbog navedenog istraivanja toliko esto treba ponavljati, koliko je neophodno da se postigne nuni nauni kvalitet.

Vrste i tok pedagokih istraivanja

Osnovne vrste pedagokih istraivanja su: fundamentalna, razvojna i primenjena. Polazei od drugih priterijuma, pedagoka istraivanja moemo podeliti na: istorijska, savremena i prognostika; na teorijska i empirijska. Pojedini autori ih dele prema podrujima vaspitanja i oblastima rada, a drugi prema strukturi naunih disciplina u pedagogiji. Postoje i podele prema dominantnoj metodi i tehnici ili nekoj drugoj karakteristici.

U periodu kionstituisanja pedagogije u nastojanju da dokae svoj nauni karakter i nivo, pedagogija se koristi specifinim metodolokim deduktivizmom, koji se ogledao u postupku izvoenja i konstruisanja pedagokog sistema iz jedne unapred odreene i usvojene filozofije.

Kao suprotnost, u fazi osamostaljivanja pedagogije kao nauke, pojavio se metodoloki induktivizam, koji je insistirao na prouavanju pojedinih iskustvenih injenica i vodio u impirizam i prakticizam.

Ovo je specifian metodoloki dualizam postepeno se prevazilazi samim razvojem pedagogije kao jedinstvene integralne nauke o vaspitanju koje ima izgraen i celovit sistem naunih istraivakih metora, tehnika i instrumenata.

Izuzetna sloenost savremenih vaspitnih fenomena namee pedagogiji da sve ee pristupa timskim istraivanjima i da organizuje sveobuhvatna interdisciplinarna i multidisciplinarna istraivanja.

Svako istraivanja vaspitnih pojava, mora da ima jedan logian tok i da odgovori na osnovno pitanje ta prouavati, kako prouavati, pomou kojih metoda, tehnika i instrumenata.

Veina naunih istraivanja vaspitnih pojava ima sledee faze:

izbor i formulacija predmeta istraivanja

odreivanje cilja i zadataka istraivanja i postavljanja hipoteza

izbog i razrada metoda tehnika i instrumenata

preciziranje populacije i uzorka istraivanja

prikupljanje podataka

obrada podataka

analiza i interpretacija rezultata, izvoenje zakljuaka

pisanje izvetaja i eventualna primena u praksi

Zbog mnogostruke uslovljenosti i stalne promenljivosti vaspitnih pojava vano je voditi rauna o reprezetativnosti uzorka. Uzoak treba da verno oslikava populaciju na koju e se odnosti zakljuci istraivanja.

Istraivaki instrumenti, moraju zadovoljiti neke opte zahteve: moraju biti valjani, pouzdani, obuhvatni, jednostavni i praktini.

Korienje testova znanja

Iskustva i saznanja pedagoke metodologije, pored toga to koristimo u naune svrhe, koristimo i u svakodnevnom radu nastavnika i drugih koji rade u vaspitnoj, a posebno u kolskoj praksi (npr. unapreenje sopstvenog nastavnikovog rada).

Naroito su u estoj upotrebi testovi. Testovi koji su proli strogu proceduru standardizacije i koji obino imaju iru i trajniju upotrebu, nazivaju se standardni. Testovi koje naee sastavljaju sami nastavnici za svoje konkretne potrebe, nazivaju se neformalni, pri emu se u njihovoj konstrukciji treba pridravati odreenih kriterijuma.

GLAVA III KOLA I KOLSKI SISTEM

OSNOVNI INIOCI SISTEMA VASPITANJA

Postoje brojni raznoversti inioci, odnosno fakturi vaspitanja koji direktno ili indirektno uestvuju u vaspitanju i doprinose ostvarenju cilja zadataka vaspitanja (porodica, drugovi, deiji vrtii, razni tipovi kola, biblioteke, muzeji, ...).

Pojedini inioci koji su nekada bili odluujui (stari ljudi, crkva i sl.), danas imaju sve manji uticaj, a javljaju se novi sve raznovrsniji inioci (tampa, televizija, putovanja i sl.).

Sistem vaspitanja je drutvneo istoriji uslovljen i primenljiv. Nekada je sistem vaspitanja shvatan ue i odnosio se preteno na kole i ustanove koje je organizovala drava za potrebe vaspitanja dece i omladine. Danas se vaspitni proces odvija permanentno, tokom itavog ivota pojedinca i sve je manje lociran u kolama.

Poto su sistemi vaspitanja, a posebno kolski sistemi, danas u procesu kontinuirane promene, porastao je i znaaj njihovog prouavanja. To nije bi sluaj u vreme statikih kolskih sistema, kada po nekoliko decenija nije bilo kolskih reformi. Danas je nauno prouavanje kolskih sistema postalo jedno od osnovnih i najvanijih pitanje pedagogije. Do polovine XX veka se obino govorilo o kolskim reformama, koje su bile sve ee i radilanije, a danas se govori i pie o kontinuiranom i neprekidnom preobraaju sistma vaspitanja u celini.

PREDKOLSKO VASPITANJE

U razvoju i vaspitanju oveka, predkolsko vaspitanje ima izuzetan i presudan znaaj, upravo zbog injenice to se u periodu od roenja do polaska u kolu pokreu i aktiviraju fizike i psihike osobine i dispozicije donete nasleem. Mnoga istraivanja govore da se itav razvoj oveka zasniva na pravovremenom poetnom razvoju veine ovekovih funkcija.

Pedagoko vaspitanje je u funkciju ostvarenja ideala, vaspitanja svestrane linosti. Ostvarenje zadatka predkolskog vaspitanja se sve vie pomera sa porodice na druteno organizovane oblike vaspitanja.

Na ovom uzrastu se vie nego kasnije poklanja panja zdravlju, ishrani i fizikom razvoju deteta. Intelektualni razvoj predkolskog deteta je vrlo intenzivan, poev od razvoja ula i njegovog stavljanja u funkciju intelekta, preko formiranja sistema predstava, do razvijanja umnih snaga i sposobnosti linosti.

Rano vaspitanje se ogleda u zadovoljenju linih potreba, deteta, navikavanje na samoposluivanje i njegovo angaovanje da pomae u kui i obavlja deo svojih kunih obaveza, su put za formiranje trajnih i vrstih radnih navika. U elji da porastu, da budu veiki, deca ispoljavaju elju da rade.

Zadatke moralnog vaspitanja ostvarujemo na ovom uzrastukroz aktivnost dece i njihovo emocionalno vezivanje za konkretne pozitivne primere. U ovom periodu dete se navikava da prima i daje, da deli, da sarauje, da gubi bez ljutnje i sl.

Ove su godine presudne za stvaranje odnosa prema druvneo prihvatljivim estetskim vrednostima.

Pripremanje dece za polazak u kolu je zadatak porodice i ustanova koje se bave predkolskim vaspitanjem. Polazak u osnovnu kolu jedan je od najvanijih trenutaka u ivotu oveka i dete treba da ga doivi pripremljeno. Dete iz uskog socijalnog kruga odjednom treba da se ukljui u sloen kolski kolektiv u kome postoji relativno trogo odreen reim ivota i rada, da upozna nova lica, nove situacije i mnogo novih obaveza.

U predkolskom periodu treba obezbediti zdravstvene, higijenske, psiholoke, pedagoke i druge uslove, tako da sam polazak u kolu ne predatavlja neki dramatini trenutak

USTANOVE ZA PREDKOLSKO VASPITANJE

Drutvena sredina u skladu sa svojim potrebama, interesima i mogunostima, organizuje raznovrsne oblike vaspitnog rada sa predkolskom decom (deiji vrtii, vaspitne grupe i drugi organizacioni oblici vaspitno-obrazovnog rada sa predkolskom decom).

Zadaci deijih vrtia i vaspitnih grupa pri osnovnim kolama imaju zadatak ouvanja zdravlja i fizikog razvoja dece, da razvijaju njihove intelektualne i druge sposobnosti, formiraju rane navike i navike kulturnog ponaanja, navikavanje dece na kolektivan ivot i rad, njihovo pripremanje za polazak u kolu kao i pedaka pomo roditeljima u njihovom vaspitnom radu sa decom.

Osnovne aktivnosti putem kojih se ostvaruju programi vaspitanja su: usmerene aktivnosti i slobodne samostalne aktivnosti. Osnova tih aktivnosti su: igra, rad i uenje.

OSNOVNA I SREDNJA KOLAZnaaj i speicifinosti kolskog vaspitanja

i obrazovanja

kola je, svakako, osnovna i najznaajnija institucija vaspitanja u savremenim drutvima. Ona pokriva najdue razdoblje organizovanog vaspitanja i obrazovanja linosti u toku ivota, tj. period detinjstva i mladosti. Ono je, kao osnovno, u svim organizovanim drutvima obavezno, dakle nije stvar same linosti ili porodice, ve drutvena norma i zahtev.

kola je znaajna zbog toga to organizuje vaspitanje dece i mladih upravo u periodu njihovog najintenzivnijeg razvoja.

kola je institucija preko koje se najbre desiminiraju i distribuiraju najnovija nauna dostignua i popularie nova forma drutvenog ivota. Takoe predstavlja centar za irenje prosvete i kulture. Zbog svega navedenog kola je ustanova od posebnog drutvenog interesa i znaaja.

Razvoj kole i kolskog sistema

Proces instuticionalizacije vaspitanja u vidu kole je samo jedan od najorganizovanijih i danas dominantnih formi vaspitnog uticaja na razvoj linosti.

Prvi uitelji u prvobitnoj zajednici su bili vrai, mudri starci, ... Na pojavu kola uticala je i injenica da su ljudi stvorili takve fondove znanja, vetina i navika da ih vie nisu mogli prenositi na mlade neposredno kroz vakodnevni ivot, ve u posebno organizovanim ustanovama kolama. Pre kole nastale su kao izraz potrebe da se ostvari mo i uticaj i steeno sauva ga (pisarske, inovnike, svetenike kole).

Najstarije kole se javljaju u bogatim drutvima, kao to su Egipat, Atina ...

U svom razvoju kola je bila u stalnoj transformaciji. Nekada su to bile grupe mladih okupljene oko uenog oveka ili filozofa, grupe dece okupljenih u manastirima, rad uitelja u kui imunog oveka, ponekad su kole nalik na vojne zavode, poput Sparte.

Crkva i kola su tesno povezane sve do pojave industrijskog drutva. Uloga crkve je znaajna za pismenost i kolovanje naroda.

kola i drava postaju povezane od vremena kada kola postaje masovna i ire znaajna institucija. Zavisnost od drave, tj. porces etatizacije, zapoinje odrivanjem kolske obaveze i obezeivanjem dravnog finansiranja. Rad kola se ureuje spoljnom voljom dravnih organa.

Konstituisanje celovitih kolskih sistema zapoelo je u periodu etatizacije kola i stvaranja industrijskog drutva. Unicifiranju kole i objedinjavanju dravnih kolskih sistema naroito je doprinela buroazija u tenji da razvije nauku, tehniku osnovu industrijske proizvodnje i da putem trgovine proiri svoje bogatstvo. Time je zatvorena konstrukcija, ve klasinog kolskog sistema, koji u sebi ima osnovnu kolu, srednju kolu i fakultet.

Savremena kola i savremeni kolski sitem danas tee razbijanju uniformnosti i ponovnom afirmisanju ideje o plularitetu tj. raznovrsnosti modela i tipova kolskih institucija i naina obrazovanja.

*

Primanjem hrianstva i slovenskog jezika u varijanti irilice, stvoreni su uslovi da tokom IX veka i kod Srba u Rakoj pone da se razvija u manastirima i pri dvorovima vlastele pismenost i da se postavljaju temelji srpske kulture.

Za vreme turske vlasti kolu su imali samo manastiri.

U XVIII veku dolazi do osnivanja velikog broja kola na prostorima dananje Vojvodine, prema propisima iz Bea. U Somboru, najstarija uiteljska kola na Balkanu, u Sremskim Karlocima, otvorena I gimnazija.

Prvi razvoj kola i konstituisanje kolskog sistema u Srbiji povezano je sa procesom nacionalngo osloboenja i stvaranja drave u XIX veku. Prva srednja kola u Beogradu i Licej (Velika kola). Godine 1905 Velika kola prerasta u uniferzitet sa 5 fakulteta.

Kritika kole i kolskog naina vaspitanja

i obrazovanja

Najjai talas kritika kole pojavio se krajem XIX i poetkom XX veka. Sve ove kritike moemo rzvrstati u nekoliko osnovnih grupa: jedni su traili da se ve jednom izvri zapoeta unifikacija kola, drugi su vaspitanje shvatali kao instrument svoje vlasti i traili da se obezbedi njihov apsolutni uticaj na kolu, trei su traili da se kola vrati ambijentu prirode neposrednog uenja iz prirode...

Savremena kritika kole institucionalnog sistema vaspitanja zapoela je u II polovini XX veka kada su se pojavili prvi oblici krize klasinog ind.drutva i najave snane naune tehnoloke revolucije.

Vrsta kole

Savremena tipologija kola sve kole klasifikuje prema razliitim kriterijumima: na kole za normalno razvijenu decu i decu ometenu u razvoju; na kole oavezne za svu decu i neobavezne; na kole za opte obrazovanje i strune kole; prema stupnjevima obrazovanja na osnovne, srednje, vie, visoke kole; prema mestu rada na seoske, prigradske; prema osnivau na dravne, optinske, privatne...

OSNOVNA KOLA

Pod osnovnim vaspitanjem i orazovanjem podrazumevamo vaspitanje i obrazovanje koje je neophodno sakom naem graaninu da i se uspeno ukljuio u drutveni ivot i da bi zapoeo svoje profesionalno obrazovanje. Ono je ustavno pravo i obaveza svih graana.

Osnovno vaspitanje i obrazovanje se ostvaruje pre svega u osnovnim kolama, kao i kolama za osnovno obrazovanje odraslih. Osnovno obrazovanje je obaezno za svu decu, koje se stalno produavalo i sada je u naoj zemlji osam godina.

Drutvena zajednica obezbeuje svima osnovne usloe za sticanje osnovnog vaspitanja i obrazovanja: kolski prostor i opremu.

Postoji stalna tenja da svi uenici budu u priblino jednakim uslovima radi sticanja osnovnog obrazovanja i vaspitanja.

Postoji podsistem osnovnog obrazovanja odraslih i specijalnog kolstva koji obuhvata decu i odrasle koji su ometeni u razvoju.

Osnovna kola je vaspitno-obrazovna ustanova i u njoj se na najsistematiniji i najorganizovaniji nain ostvaruju zadaci osnovnog obrazovanja i vaspitanja.

Naa osnovna kola ima sledee bitne odlike:

daje osnovna, prva, poetna, elementarna znanja i umenja

ona je bazina jer predstavlja temelj za dalje opte i profesionalno obrazovanje

ona je besplatna

ona je najmasovnija institucija za vaspitanje i obrazovanje i

osnovna kola je kod nas dravna ustanova i ne moe biti organizovana od strane privatnih lica

danas je u naoj zemlji odvojena od crkve

nastava je na maternjem jeziku

Zbog toga to je osnovna kola jedinstvena i u osnovi ista za svu decu ona mora biti uniformna.

SREDNJE KOLE

Srednje obrzavanje u naoj zemlji prolo je vie etapa, a na njegovu promenu najvie su uticale promene u sveri rada i prozvodnje i duina osnovnog obrazovanja.

Do II svetskog rata osnovna kola traje 4 godine, a u opsegu srednjeg obrazovanja postojali su razliiti tipovi kola: egrtske kole, graanske kole, nia i via gimnazija.

Posle 1945. osnovna kola traje sedam godina, a postoje : nie gimnazije i progimnazije, vie gimnazije, kole uenika u privredi i uiteljska kola.

Od 1958. osnovna kola traje osam godina, a delimine su promene na nivou srednjeg obrazovanja. Otvara se mogunost direktnog upisa na fakultete.

Posle 1974. srednje obrazovanje se usklauje na jedinstvenim osnovama.

Ovom reformom je ukinuta gimnazija ko jedina srednja obrazovna kola.

Krajem 80.-tih i poetkom 90.-tih godina ponovo je, na novi nain oivljen tradicionalni sistem srednjih kola: rehabilituje se gimnazija.

STRUKTURA VASPITNO OBRAZOVNIH

AKTIVNOSTI OSNOVNE I SREDNJE KOLE

U klasinoj organzacionoj emi osnovne i srednje kole postojala je podela na: nastavu, vannastavni rad i kulturnu i javnu delatnost kole.

Savremena kola ima veoma bogatu strukturu raznovrsnih vaspitno-obrazovnih i drugih aktivnosti, ne samo sa uenicima ve i sa drugom decom, roditeljima i ostalim graanima. Otovrenost savremene kole se ogleda u njenom uticaju na graane, prijemu uticaja iz svog okruenja, i u opte u nainu nastupa u kreiranju i realizaciji vaspitno-obrazovnog programa.

Profesionalno informisanje i profesionalna orijentacija su aktivnosti kole koje e biti od koristi i ueniku i porodici i drutvenoj sredini.

kola inicira i vaspitno-obrazovni rad u drugim institucijama kulture i umestnosti: bibliotekama, muzejima, galerijama ...

kola, posebno osnovna, brine o svim kategorijama uenika. Ona organizuje korektivni pedagoki rad sa onima koji ne ostvaruju planirane zadatke vaspitanja, pribliava se na poseban nain deci koja su blae ometena u razvoju i sl.

kola pravi ekoloke programe i vodi akcije za zatitu unapreenja zdravlja i ivotne sredine.

Nastava je, svakako centralna aktivnost i osnovna obaveza u svakoj koli. Ona ne sme biti podcenjena, ali i ona mora biti organizovana na raznovrsne naine. Samo nastava bogata i raznovrstna u varijantama moe ivot i uenje i uenika u koli uiniti podnoljivim i uspenim.

USNOVE ZA OBRAZOVANJE I VASPITANJE

DECE OMETENE U RAZVOJU

Na posebno organizovan nain i sa posebno kolovanim kadrovima naa drutvena zajednica obezbeuje deci ometenoj u razvitku, predkolsko, osnovno i srednje vaspitanje i obrazovanje, osposbljavanje za rad i ukljuivanje u raznovrsne oblikek ivota.

Vaspitno-obrazovni rad se organizuje u zavisnosti od stepena i kategorije ometenosti:

deca ometena u metalnom razvitku

sa poremeajima govora

sa oteenim vidom

sa oteenim sluhom

telesno invalidna deca

deca viestruko ometena u razviku

U organizacionom pogledu specijalno vaspitanje i obrazovanje se ostvaruje u vie razliitih oblika u specijalnim vaspitno-obrazovnim ustanovama. Takoe se specijalna odelenja mogu osnivati i pri redovnim osnovnim kolama za odreene kategorije ometenosti.

U novije vreme sve su ea shvatanja da izolacija ove dece u specijalne kole i zavode igoe decu, pa je sve zastupljenija teza da je za odreene kategorije lake ometenosti rad bolje organizovati u redovnim kolama.

VIE KOLE I FAKULTETI

Vie kole su vaspitno-obrazovne ustanove strune orijentacije, koje osposobljavaju kadrove preteno za oblast proizvodnog rada. Traju po pravilu etiri semestra.

Fakulteti su samostlane nauno-nastvne institucije koje imaju trostruku funkciju: obrazuju visokostrune kadrove za razna podruja drutvenog ivota i proizvodnog rada, organizuju i unapreuju odgovarajuu naunu oblasti i formiraju nauni kadar.

Studije mogu biti redovne ili vanredne.

Univerzitet predstavlja samostalnu celu i vie fakulteta.

KOLA I NJENO OKRUENJE

VASPITANJE U PORODICI

Porodica je osnovno socijalno okruenje u kome se linost razvija i najznaajniji faktor u razvoju i vaspitanju linosti. Postoji vie razloga za takvu tvrdnju:

obezbeenje biloke reprodukcije oveka

fiziko odranje novoroeneta

lanovi porodice su prvi vaspitai svakog deteta

u porodici se provodi najvie vremena

bliskost i poverenje izmeu lanova porodice

omoguuje detetu psihiku sigurnost

roditelji imaju oseaj najvee odgovornosti za brigu o svojoj deci

U porodici, u uslovima porodinog ivota i ponaanja roditelja, kriju se objanjenja za kasnija ponaanja deteta u ivotu za brojne njegove prishine probleme i socijalne nesporazume, sukobe i ivotne neuspehe.

Porodica, pre svega treba da bude zdrava i stabilna socijalna zajednica, da bi bila uspean inilac u vaspitanju svojih lanova, posebno mladih.

Povoljan materijalni i zdravstveno-higijenski standard porodice je verovatno poetni i osnovni, ali ne i najvaniji uslov. Drutvenu pomo porodici u vaspitanju dece je posebno znaajna za pojedine kategorije porodice koje u oteanim uslovima ostvaruju svoje zadatke na vaspitanju dece.

VASPITANJE U SLOBODNOM VREMENU

Skraivanje radnog vremena i poveanje slobodnog vremena su jedan od osnovnih kriterijuma za merenje napretka civilizacije. Isto omoguuje poveanje vremena za uenje i permanentno obrazovanje. Menja se shvatanje pojma detinjstva, koje se oslobaanjem rada produava, u smislu dueg bavljenja vaspitanjem, obrazovanjem i pripremanjem za ivot i rad.

Slobodno vreme se moe definisati kao vreme koje nam preostaje kada zavrimo svoje obaveze i kada njime moemo raspolagati prema svome nahodjenju.

Sve ee se istie da je vano vaspitanje za slobodno vreme i u toku slobodnog vremena.

Kultivisano i pravilno korienje slobodnog vremena danas moe imati za oveka i drutvo viestruki znaaj: uspostavljanje ravnotee rada i odmora, humanizovanje rada, doprinoenje poveanju produktivnosti i poveanju standarda ljudi, otvaranje prostora i svestrani kulturni razvoj ljudi itd.

Drutvena i pedagoka intervencija u oblasti slobodnog vremena ne sme da narui osnovno obeleje sloodnog vremena: slobodu, dobrovoljnost, spontanost, samoaktivnost, kreativnost, ...

ira i ua drutvena sredina treba da stvore to povoljnije uslove u kojima e se ponuditi to vei broj i izbor aktivnosti u slobodnom vremenu za sve.

Faktori organizovanja slobodnog vremena dece i odraslih su brojni, kao i aktivnost. Medjutim, veoma je vano pitanje novioa svesti o odgovornosti svih koji se bave zadovoljenjem potrebe dece i odraslih u slobodnom vremenu (npr. niski interesi brze i lake zarade i sl.).

Potrebe dece u slobodno vreme je jedno od osnovnih pitanja kojima se bavi pedagogija slobodnog vremena. Naime, u koliko polazimo od principa dobrovoljnosti, deca e se opredeljivati za aktivnosti prema svojim potrebama. To znai da je neophodno negovati, vaspitavati i kultivisati same potrebe kod dece.

Drutvene i slobodne aktivnosti uenika

Nastava moe da realizuje samo jedan deo vaspitno obrazovnih zadataka i ima odreene ogranienosti tj. njome se teko zadovoljavaju potrebe i specifina interesovanja i sklonosti dece. Zato savremena kola ima razvijen i razgranat itav sistem drutvenih i slobodnih aktivnosti uenika koje organizuje samostalno ili u saradnji sa drugim institucijama.

Brojne vannastavne i vankolske aktivnosti se odreuju i osmiljavaju putem: uenikih organizacija, zajednica i slobodnih aktivnosti.

Osnovni vaspitno-obrazovni zadaci ovih aktivnosti su da stvaraju uslove za sticanje zananja i afirmaciju uenikih sklonosti.

Zajednice uenika se formiraju kao odeljenski, razredni i kolski kolektivi sa ciljem da, u nenastavnim formama, doprinesu osvarivanju plana i programa vaspitno-obrazovnog rada i njihovom ukljuivanju u celokupni ivot i rad kole.

Postepeno, a naroito od etvrtog razreda osnovne kole, uloga uitelja i odeljenskog stareine se menja, a ueniki kolektivi se osamostaljuju.

Zajednica uenika kole dobija na znaaju ukidanjem pionirskog odreda u kolama.

Broj i vrsta slobodnih aktivnosti nisu ogranieni ve su odraz interesovanja uenika, specifinih uslova sredine, a i posedica pedagokih angaovanja vaspitaa.

Slobodne aktivnosti se grupiu u etiri podruja i to: predmetne, kulturno-umetnike, tehnike i radno-proizvodne i sportsko-rekreativne.

Kulturno-umetnike slobodne aktivnosti ulaze u grupu sa najduom tradicijom i veoma su popularne medju uenicima.

Predmetne i naune istraivake aktivnosti imaju za zadatak da produbljuju i aktuelizuju znanja uenika, zadovoljavaju njihovu intelektualnu radoznalost i da talentovane podstaknu na istraivanje pojedinih problema.

Sportsko-rekreativne aktivnosti se odvijaju putem sekcija, klubova ili kolsko-sportskog drutva. One uenicima obezbeuju druenje, jaanju zdravlja, aktivni odmor, zabavu, ...

Uenika zadruga, jedan je od veih i znaajnijih interesa kolektiva u koli. Treba da inicira aktivnosti proizvodnog i drugog drutvenog korisnog rada.

Savremena kola, na alost, jo uvek najvie panje posveuje redovnoj nastavi i obrazovanju. Zato se sve vie istie zahtev da se kola otvori prema lokalnoj drutvenoj sredini, pre svega, prema drutvenim organizacijama za rad sa decom i omladinom, kulturno-prosvetnim institucijama, kulturno-umetnikim drutvima i sl.

Prijatelji dece, kao organizacija odraslih, i deiji savez, kao najmasovnija deija organizacija su posebno znaajne za ostvarivanje ciljeva i zadataka vaspitanja u kolama u naoj zemlji. Oblici rada u Deijem savezu mogu biti: pohodi, druenja, smotre, akcije i sl.

VASPITNI ZNAAJ SREDSTAVA MASOVNOG KOMUNICIRANJA

U oblasti vaspitanja sve izraeniji proces ukidanja monopola udbenika, kao dominantnog i jedinog izvora znanja. Sve je vei uticaj vanudbenikih, vanknjikih i vanuionikih izvora znanja listova za decu, tv emisija, filmova, ...

tampa i deija tampa

Kombinujui tampanu re sa slikom, hiljade listova i asopisa, u milijonskim tiraima, krue svetom, pruaju ljudima informaciju, pouku, pa i zabavu.

Listovi namenjeni deci i omladini imaju poseban drutveni i pedagoki znaaj i odgovornost: sadraji u njima su dati popularno, atraktivno i dinamino; ilustracije, stripovi, ...; sadraji u njima su aktuelni i odnose se na najnovije dogaaje u nauci, kulturi, sportu i drutvu u opte.

Izuzetno znaajnu vaspitnu ulogu imaju listovi, asopisi i zbornici koje pripremaju, uredjuju i izdaju uenici u kolama.

Danas u skoro svim osnovnim, a i umnogim srednjim kolama rade novinarske sekcije.

Film

Film je danas i umetnost i dokument i sredstvo vaspitno-obrazovnog rada, kao i sredstvo zabave i razonode. U vaspitno-obrazovnom radu se dosta koristimo tehnikim prednostima koje prua film (filmoteke u koli, klub prijatelja filma, kino-klub...).

Radio televizijske emisije

Za ostvarivanje ciljeva i zadataka vaspitanja, pored informativnih i opte obrazovnih programa, naroito su znaajne emisije namenjene deci i omladini. Korienjem snimaka, tv i drugih video kaseta i irenjem tzv. interne televizije poveava se mogunost korienja ovih emisija u vaspitno-obrazovnom radu.

VASPITANJE I OBRAZOVANJE ODRASLIH

Pojam obrazovanje odraslih je u svom nastanku oznaavalo preteno obrazovne aktivnosti kompenzacijskog karaktera u odnosu na kolovanje u periodu detinjstva i mladosti. Ostvaruje se u drutveno-institucionalnim i samoobrazovnim formama, sa ili bez pomoi drutvene zajednice.

Sredina aktivnost u obrazovanju odraslih je razliita, u zavisnosti od kulturnog i ekonomskog nivoa razvijenosti pojedinih drutava, njihove tradicije i perspektive.

Na planu obrazovanja i vaspitanja odraslih naroitu vanost imaju sledee institucije: posebne kole za odrsle, radniki narodni univerziteti, kulturni centri, savetovalita...

Za odrasle, posebno u veim gradovima, postoji bogata obrazovno-kulturna ponuda: predavanja, tribine, teajevi, seminari, kongresi, simpozijumi...

GLAVA IV

OPTA PITANJA METODIKE

VASPITANJA LINOSTI

NEOPHODNOST POZNAVANJE LINOSTI VASPITANIKA

Na razvoj deteta i odraslog utiu brojni inioci, namerni ili nenamerni stalni ili povremeni. Vaspitanje se izdvaja o znaaju i moi uticaja, upravo zbog svojih karakteristika: svestnosti, celishodnosti, sistematinosti i organizovanosti.

Da bi vaspita uspeno ostvario svoje zadatke, neophodno je da dobro poznaje opti proces razvitka linosti, karkateristike etapa kroz koje prolazi taj proces, faktore koji utiu na razvitak svake linosti, kao i individualne osobenosti svakog vaspitanika.

Na osnovu poznavanja svojih vaspitanika vaspita moe odrediti aktivnosti vaspitanika, birati sredstva rada i najoptimalnije metodske postupke. U tome se i razlikuje nauno zasnovan pedagoki rad, od stihijskog.

Plansko i sistematsko praenje vaspitanika i prikupljanje podataka o njegovim razvojnim karakteristikama i aktivnostima, treba da bude u slubi boljeg upoznavanja njegove linsoti i eventualnih razvojnih problema.

Lini karton uenika, u naoj koli, treba da sadri:

opti podaci o ueniku

porodini uslovi

fiziki i zdravstveni razvoj uenika

ponaanje uenika u kolskoj sredini i odnos prema radu

drutvene aktivnosti i zaduenja u koli

interesovanja, sklonosti i sposobnosti

Za unoenje podataka su odgovorni: uitelj, odeljenski stareina i nastavnik fizikog vaspitanja, a potrebno je konsultovati i kolskog lekara, pedagoga i psihologa. Lini karton se vodi za sve vreme trajanja osnovnog kolovanja. Podaci ne registruju samo stanje ve i promenu, to je posebno znaajno u radu sa uenicima koji zaostaju u kolskom radu.

OPTA PITANJA METODIKE VASPITANJA

SVESTRANE LINOSTI

Pedagoka nauka odgovara na pitanje pomou ega (posredstvom kojih sadraja, putem kojih aktivnosti i pomou kojih sredstava), kao i na pitanje kako, tj. nudi metodika reenja za realizaciju celokupnog vaspitanja.

Metodika formiranja celovite linosti mora biti nuno zasnovana, celovita i koherentna kao sistem.

Opta metodika vaspitnog rada je povezana sa svim naunim disciplinama u pedagogiji, a posebno sa teorijom vaspitanja. Ona prethodi svim posebnim metodikama, koje vae za pojedine ue oblasti, ali ih medjusobno povezuje i integrie.

U celokupnoj organzaciji vaspitne delatnosti stalno se provlae tri osnovna pitanja: kojih se principa treba pridravati u vaspitanju, kojim nainima i metodama i pomou kojih sredstava ostvariti vaspitni rad. Ovde se govori o optim principima, metodima i sredstvima vaspitanja, koji vae u veini vaspitnih situacija i u radu sa svim kategorijama vaspitanika. U konkretnim vaspitnim situacijama imamo i konkretnije i drugaije formulisane principe,metode i sredstva. Tako govorimo o nastavnim (didaktikim) principima, metodama i sredstvima.

OPTI PRINCIPI VASPITNOG RADA

Principi su rukovodea naela kojih se moramo pridravati u vaspitno-obrazovnom radu. Oni su pretpostavka za uspean rad. Nastali su na osnovu bogatog pedagokog iskustva prethodnih generacija, kao i na osnovu rezultata najnovijih naunih istraivanja.

Principi polaze od drutvenih zahteva i psihofiziolokih karakteristika ispitanika. Zahvaljujui njima, vaspitanje nije preputeno improvizaciji i linom nahodjenju pojedinca.

Principi koji su najvaniji za pravilno i efikasno odvijanje vaspitnog procesa su:

princip naune zasnovanosti

princip svesne aktivnosti

princip humanosti i demokratinosti vaspitanja

princip individualizacije i socijalizacije u vaspitanju

princip jedinstvenog delovanja svih inilaca vaspitanja

U okviru principa vaspitanja, pedagoka nauka formulie i posebna pravila koja imaju ue podruje vanosti. Na primer: u okviru didaktikog principa postupnosti imamo etiri pravila postupnosti: od blieg ka daljem, od lakeg ka teem, od poznatog ka nepoznatom i od prostog ka sloenom.

Optu vrednost pedagokih principa ne treba shvratiti kao njihovu venost i neporomenljivost, ve kao odraz konkretnog vremena i aktuelne pedagogije.

PRINCIP NAUNE ZASNOVANOSTI

Najvei broj ovekovih radno-proizvodnih i ivotnih aktivnosti poiva na sadrajima koji su danas nauno prouavani i proveravani.

Potujui princip naune zasnovanosti, ne smemo jednostrano uploviti u vode ogoljenog scijentizma, ime se oveku odrie mogunost da i na druge naine, tumai svet i ivot oko sebe.

Prihvatajui ovaj princip, svi koji rade u oblasti vaspitanja, obavezuju se da, kada je god to mogue, koriste nauno proverena znanja, da ih tumae sa stanovitva najnovijih naunih otkria i da kod uenika razvijaju interes za nauku i poverenje u mogunost naunog objanjavanja sveta.

Koristei se tekovinama nauke, kod svojih uenika, nastavnik naune sadraje usmerava ka sveoptim ciljevima vaspitanja, tj. nauku i njena dostignua stavi u slubu linosti koja se razvija.

PRINCIP SVESNE AKTIVNOSTI

Svesnu aktivnost treba shvatiti kao uslov i rezultat vaspitanja. Do svesne stvaraleke linosti se moe doi jedino kroz punu i raznovrsnu aktivnost same te linosti. Nikakvi spoljanji stimulansi, ulovi i uticaji, koji pokuavaju da spolja unesu u pasivnu linost odreene sadraje, nee moi da pokrenu sloene unutranje mehanizme linosti koja se razvija. M.Montenj Detinja dua nije uk koji valja napuniti, ve ognjite koje treba razgoreti.

Tradicionalne pedagoke teorije linost vaspitanika gledaju kao pasivni objekt, koji je predmet, ali ne i bitan subjekt vaspitanja. Savremena pedagoka teorija svoju panju usmeravaju na subjekatsku i aktivistiku poziciju vaspitanika koji moe sebe da menja, ne samo u kvantitavnom ve i u kvalitativnom pogledu.

Ovaj princip vaspitanja nije potovan u vaspitnim sistemima koje okruuju totalitarna drutvena ureenja. U drutvima u kojima ljude vrednuju prema njihovim postupcima, vaspitanje je zasnovano na linoj aktivnosti svih uesnika u vaspitanju.

Potujui ovaj princip vaspitanja, samu linost vaspitanika stavljamo u situaciju da bude kreator i neposredni uesnik vaspitnih delatnosti u celini. On mora da utie na izbor sadraja vaspitanja i mora da bude sredinja mera pri izboru metoda i oblika rada.

Princip svesne aktivnosti ima svoju bioloku, psiholoku i socioloku uslovljenost, to jo vie obavezuje sve uesnike vaspitanja da ga potuju.

PRINCIP HUMANOSTI I DEMOKRATINOSTI

VASPITANJA

Humanost i demokratinost vaspitnog procesa su dva komplementarna zahteva koji se medjusobno uslovljavaju i dopunjuju. Humanost shvatamo kao ovenost, a demokratinost kao odliku vespitanja koje ga ini tekovinom i jednakim pravom svih.

Demokratinost porazumeva takvu organizaciju vaspitne delatnosti i primene takvih metoda i sredstava vaspitanja, u okviru kojih e se omoguiti svima da imaju isti tretman, poloaj i potovanje linosti. To se odnosi na medjusobne odnose vaspitanika i na odnose izmeu vaspitaa i vaspitanika.

Vaspitanje se sve vie pretvara, od postupka vodjenja i poduavanja, u sloen pedagoki oblikovani sistem medjusobnih komunikacija. Demokratinost je uslov uspenosti tih komunikacija.

Humanost mora biti osnovni postulat celokupne vaspitne delatnosti. Ogleda se, pre svega, u vezi u oveka i njegove snege i ljubavi prema oveku, u potovanju njegove linosti, u iskrenosti i otvorenosti... Humanou vaspitaa i svega to on preduzima i organizuje, omoguuje se formiranje humane linosti svakog vaspitanika.

Vaspitanje je delatnost koja je u svim svojim elementima izrazito humanistika, jer je u celini posveena oveku i slui njegovim individualnim i kolektivnim, trenutnim i civilizacijiskim ciljevima.

Humanitarni princip u vaspitanju ne treba shvatati kao boleivost, popustljivost i lano milosrdje. Odustaje od vanih i neophodnih zahteva u vaspitanju moe biti znak podcenjivanja uenikovih stvarnih mogunsoti, a time i tetno po njegov razvoj.

PRINCIP INDIVIDUALIZACIJE I SOCIJALIZACIJE

U VASPITANJU

U vespitnom procesu je neophodno odravati skladan odnos izmedju individualnosti i drutvenosti, uvaavajui podjednako i line karakteristike, interese i potrebe, i odlike, ciljeve i potrebe socijalnog okruenja u kojem lino ivi.

Individualizacija i socijalizacija nisu u protivrenosti, ve su u dijalektikom jedinstvu i medjuzavisnosti.

Svako ko organizuje vaspitni proces i uestvuje u njemu, treba da vodi rauna o uzrastu i individualnim karakteristikama svakog vaspitanika. Prema njima treba odrediti svaku pedagoku meru, razradu sadraja, sredstvo, oblik i postupak vaspitanja. Iz ovog principa izvodimo zahteva odmerenosti i dostupnosti. Da bi se ispotovao ovaj prinip vaspita mora da dobro poznaje svoje vaspitanike. Zahtev postupnosti obavezuje vaspitae da svoje aktivnosti prilagode, upravo, stepenima i tempu razvoja svakog uenika.

Vaspitanje u kolektivu, putem kolektiva i za kolektiv je okvir za savremeno vaspitanje i pordazumeva, ne samo proces socijalizacije pojedinca, ve i vaspitanje kolektia i javnog mnjenja, koji su najbolje sredstvo za vaspitanje pojedine linosti.

Potovanje ovog principa delimino razreava i sloeno pitanje vaspitanja uenika kao slobodne i samostalne linosti. Sloboda se ne moe ostvariti u socijalnoj izolaciji.

PRINCIP JEDINSTVENOG DELOVANJA

SVIH INILACA VASPITANJA

Poto je cilj vaspitanja jedinstven, treba obavezati sve uesnike vaspitanja (porodicu, kolu i druge vankolske inioce) da jedinstveno deluju. Jedinstveno delovanje poveava snagu i mo uticaja i ornuto. Medjutim, jedinstvena usmerenost se mora ostvariti u uslovima pluralizma delovanja i razliitosti stavova o ivotu.

U ime monolitnog jedinstva svih koji vaspitavaju moe doi do lanog mira i vetake pedagoke sterilizacije svega to okruuje dete, ime vaspitanje prestaje da bude prirodni i sastavni elemenat svakodnevnog ivota, ve njegova ulepana kopija.

Pedagoko oblikovanje ivotne sredine je neophodno i korisno, ali samo ako je sastavni deo ivota i deije svakodnevnice. To znai da svi inioci vaspitanja treba da vode rauna o svojoj pedagokoj transformaciji, adaptaciji i delovanju. Niko nije oslobodjen sloenih i vanih obaveza vaspitanja: ni porodica, ni kola, ni ustanove kulture, ...

U svakodnevnom ivotu smo esto svedoci mnogih negativnih pojava koje tetno utiu na vaspitanike, ometaju njihov razvoj i ponitavaju brojne pozitivne uticaje koje su ostv arile, npr. porodica i kola. Paralelizam medjusobno prorivurenih pedagokih dejstava moe kod vaspitanika da dovede do unutranjih konflikata i razbijanja celovite strukture linosti.

U suprotstavljanju negativnom dejstvu pojedinih inilaca, treba se osloniti, pre svega, na samog vaspitanika i njegovu osposobljenost da kritiki primi i selekcionie spoljne uticaje. Medjutim, ne treba biti u zabludi da e to vaspitanici uvek, i na svakom uzrastu eleti, moi i umeti. Zato je pomo odraslih, a posebno roditelja i nastavnika neophodna.

OPTE METODE I SREDSTVA VASPITANJA

Metoda je osmiljen i ustaljen postupak usmeren na postizanje nekog cilja u nauci ili praktinoj delatnosti.

Kada se radi o putevima, nanima i reenjima za realizaciju vaspitno-obrazovnih ciljeva i zadataka, tada govorimo o metodama vaspitanja i nima se bave opta metodika vaspitanja, didaktika i posebne metodike pojedinih vaspitnih podruja ili nastavnih predmeta.

Metode nam odgovaraju na pitanje kako postupiti, da bi se cilj vaspitanja ostvario.

Monometodizam je tenja da se jedan postupak proglasi najvanijim ili jedino ispravnim i efikasnim. Suprotna tendencija je ametodizam, tj. zalaganje da se odustane od bilo kakvog osmiljenog i trajnijeg naina vaspitnog postupanja i definisanja bilo kakve metodike vaspitanja. Metoda nikada ne treba da bude ablon, ema i kalup, ve se u okviru nje i vaspita i vaspitanik stvaralaki ponaaju, u skladu sa uslovima vaspitne situacije.

Postoje razliite klasifikacije metoda, a najea se pominju sledee metode:

ubeivanja i uveravanja,

vebanja i navikavanja,

podsticanja i

spreavanja.

METODA UBEIVANJA I UVERAVANJA

Metoda ubeivanja i uveravanja treba da stvori takve uslove i vaspitne situacije u kojima e vaspitanik svesno, aktivno i kritiki da prima nova znanja i sisteme vrednosti iz nauke i ivotne stvarnosti.

Ubeivanje i uveravanje je proces, iji su rezultat izgraena ubeenja i uverenja, usvojene vrednosti, stavovi i pogled n svet linosti.

Metoda ubeivanja i uveravanja nee uvek za osnovu imati znanja, fakte, lako vidljive injenice i podatke. Vrlo esto e se zadovoljiti i verovanjem. Zbog ovog, u njenoj primeni, izmeu uenika i nastavnika mora da vlada iskreno i duboko poverenje, koje se ne sme olako izneveriti.

Pravilnim i uspenim korienjem metode ubeivanja i uveravanja nastavnik usmerava uenika u pozitivnom pravcu i pomae u razvitku njrgovih osobina volje i karaktera. On kultivie njegov temperament i oplemenjuje emocionalno izraavanje.

U savremenom vaspitanju metoda ubeivanja i uveravanja ne podrazumeva samo jednosmerni oblik komunikacije, od nastavnika prema ueniku, ve dvosmernu i viesmernu komunikaciju, a takoe i vaspitne situacije u kojima uenici sopstvenom snagom i iskustvom dolaze do odreenog ivotnog uverenja, stava ili itavog sistema vrednosti. To naroito vai za period adolescencije.

Sredstva ubeivanja i uveravanja su vrlo raznovrsna:

Istinite inenice, podaci i nauna znanja koja uenici stiu prvenstveno kroz proces nastave i koja predstavljaju osnovu pogleda na svet svake linosti;

Sistem vrednosti sa odgovarajuim dokazima, koji je, pre svega, polazna osnova za vrednovanje sopstvenih i tuih stavova, odlika, svojstava, ubeena i uverenja;

Drutveni obiaji, navike, obredi i zakoni koji vladaju u odreenoj, uoj ili iroj socijalnoj grupi, u koji se linost uklapa i prema kome ona ima specifino oseanje dunosti.

Situaciono uticanje - podrazumeva raznovrsno i neposredno ukljuivanje uenika u aktuelna zbivanja u njegovom ivotnom i radnom okruenju.

Predavanja, javne rasprave i polemike o aktuelnim pitanjima ivota i ponaanja ljudi - esto se praktikuju, ne samo ukoli, ve i u tzv. Neformalnim oblicima vaspitanja i uticaja na ljude;

Objanjenja nastavnika (vaspitaa) - onoga to uenik uje, sazna i vidi ali dovoljno ne razume;

Ugledanje koje ima svoju osnovu u podraavanju i imitaciji. Ugledanjem vaspitanici slede druge, pametnije i iskusnije;

Primeri osnovni primer sa, svakako, najznaajnijim dejstvom jeste primer vaspitaa (roditelja i nastavnika);

Stvaranje ideala postupak je usmeravanja uenika prema uzoru (modelu). Koriste se primeri i ideali iz ivota, istorije, literature, umetnosti, filma i sl.;

Saveti i direktne pouke vaspitaa, roditelja i drugova - primenjuju se u cilju upuivanja, upozoravanja i savetovanja onih koji su u procesu vaspitanja;

Upozorenje, kritika i samokritika prvenstveno kao zajednika aktivnost nastavnika i uenika.

Metoda ubeivanja i uveravanja ne sme da se pretvori u moralisanje, pridikovanje, popovanje, i sl.

METODA VEBANJA I NAVIKAVANJA

Smisao vaspitnog procesa nije samo u usvajanju znanja i tuih ubeenja i uverenja, ve u osposobljavanju linosti da sama preradi i primenjuje usvojeno. Ubeenje je osnova postupanja, ali izmeu ubeenja i praktinog postupanja postoji sloen proces vebanja i navikavanja. Vaspitanik treba da proe kroz linu aktivnost, kroz napore reavanja i tekoa.

Metoda vebanja i navikavanja je istovremeno i nain da se provere efekti metode ubeivanja i uveravanja.

Navike i umenja su u ovom procesu u samom sreditu, jer su brojne i znaajne za svakodnevni ivot svakog oveka, i nemaju nikakvu svrhu vebanja i navikavanja. U vaspitanju naroita panja se posveuje higijenskim, kulturnim, radnim i profesionalnim navikama.

Do sada je postojao dualizam u procesu kolskog vaspitanja, naime, kola se postepeno odvajala od ivota i rada, zadravajui pravo da govori o tome ta i kako treba raditi, a sam proces praktinog osposobljavanja i vebanja, ostavljen je porodici, ivotnoj i radnoj sredini.

Sredstva vebanja i navikavanja su raznovrsna, meusobno povezana i treba da ine jednu skladnu celinu. Sredstva vebanja i navikavanja su:

Rad, praksa i lina aktivnost svakog vaspitanika - osnova su i sutina vebanja i navikavanja,

koldki red, reim ivota i rada uenika;

Organizovanost procesa vaspitanja - obezbeuje trajnost ponavljanja radnje i ponaanja u slinim okolnostima

ivot i rad u kolektivu ispunjavanje obaveza koje namee kolektiv i druenje su direktni oblik uenja;

Igra, zabava i kulturna razonoda;

METODA PODSTICANJA

Primena ove metode podrazumeva jedan opti stav pedagokog optimizma, vere u mogunost razvijanja svake linosti, u potovanju svakog uenika i poverenja u njegove mogunosti i snage. Metodu podsticanja primenjujemo onda kada uenik pokazuje uspeh, ime pojaavamo njegovu motivaciju, ali i onda kada se nae pred tekoama, kada se koleba i posustaje.

Motiv line afirmacije u svojoj prirodi tei osvajanju neeg novog i boljeg, kao i samo vaspitanje.

Metoda podsticanja dovodi uenika u situaciju da se oduevi za neki vaspitni rad i da kroz njega doivljava uzbuenje koje pojaava kvalitet tog uenja.

Osnovna sredstva podsticanja su:

Briga i razumevanje za ono to uenik radi;

Blago i pravino postupanje, odanost i iskren odnosprema ueniku;

Bodrenje i hrabrenje na sve vee postignue kao i vera u uenike mogunosti;

Pohvale - najee sredstvo podsticanja. Radi se o vrsti moralne nagrade;

Obeanja - sredstvo su podsticanja samo ako su realna i ako se izvravaju;

Iskustvo uspeha i prijatnost koju sa sobom nosi;

Priznanja (diplome, povelje, plakete, ...);

Nagrade (knjige, kolski pribor, stipendije, ...). Novane nagrade su relativno retke.

Takmienja - podstiu na postignua iznad prosenih rezultata.

Ocene - Pravovremeno javno i objektivno ocenjivanje informie o stepenu postignua i, kada je re o uspehu, podstie ga.

METODA SPREAVANJA

Metodu spreavanja ne treba shvatiti kao represiju ili kao oblok spoljanjeg pritiska na linost u razvoju, ve samo kao pedagoki opravdanu intervenciju u cilju spreavanja i zaustavljanja negativnih radnji i oblika ponaanja.

Metodom spreavanja onemoguujemo pojavljivanje, ispoljavanje i ustaljivanje odreenih znanja, ubeenja, stavova i ponaanja koja su suprotna cilju vaspitanja i naporima vaspitaa.

Ova metoda se koristi samo u sluajevima kada delovanje drugih metoda nije efikasno ili je samo delimino.

Sredstva metode spreavanja su:

Znaci neodobravanja i neslaganja sa tokom i nainom rada i ponaanjem uenika -najea i najblaa sredstva;

Primedbe, prigovori, zamerke i opomene;

Substitucija - skretanje i zamena motiva, navodi uenika da izvri zamenu aktivnosti nekom drugom, koja je korisnija;

Kritika - jedno od najmonijih sredstava spreavanja i zasniva se na potrebi oveka da bide prihvaen od svoje okoline;

Pretnja, zahtev, osuda, zapovest, zabrana i nareenje - po tonu i nainu formulisanja, otrija i imperativnija sredstva spreavanja;

Ocene - sredstvo su podsticanja, ali i sredstvo opomene.

Kazne - predstavljaju spoljanje sredstvo primoravanja uenika i nameru da oseti neprijatnost zbog neprihvatljivog naina ponaanja. Zabranjene su telesne kazne, kazne glai, kazne zasnovane na strahu, i sl., kao i kazne koje omalovaavaju i poniavaju uenikovu linost.

Takoe je vano istai vezu metode spreavanja i kanjavanja i principa humanosti. Osnovna namera vaspitaa, pa i onda kada primenjuje najotrija sredstva spreavanja, jeste dobro vaspitanika i njegovo preusmeravanje ka pozitivnim oblicima ponaanja.

NASTAVNIK

Nastavniki poziv spada u najui krug poziva sa izrazito humanistikom orijentacijom. Sve svoje line i profesionalne sposobnosti, svo svoje znanje i umenje, svoju opredeljenost da pomau detetu i oveku uopte, nastavnici stavljaju u slubu svoga zanimanja.

ZNAAJ I KARAKTERISTIKA NASTAVNIKOG POZIVA

Poziv uitelja i nastavnika jedan je od najstarijih poziva koji se poeo konstituisati sa prvim oblicima podele rada. Za taj poziv svako drutvo je biralo ljude koji su bili najcenjeniji i u koje su imali najvie poverenja.

Od nastavnika se oduvek oekuje da svojim znanjem, osobinama, potenjem, svakodnevnim ivotom i radom bude primer i svojim uenicima i ljudima iz svoje okoline.

Od nastavnika, njegove strune osposobljenosti i linih kvaliteta, zavisi da li e se dostignuti razvoj pedagoke nauke, uopte preneti u praksu. Narodna poslovica kae: Nije znanje znanje znanje znazi, ve je znanje znanje dati.

Lini primer je mono sredstvo vaspitanja je mono sredstvo vaspitanja, pa nije svejedno ko e i kako taj primer davati mladima.

Neprekidni ivot sa mladima ima svoje specifine drai i lepotu. Meutim, nastavniki poziv ima i puno tekoa. Ukoliko je znaajniji, on je i odgovorniji. On zahteva dosta strpljenja, istrajnost, umenosti i stvaralakog rada. Takoe obavezuje na stalni razvoj i lino usavravanje.

Profesionalne funkcije nastavnika

Poto se vie ne radi o koli memorisanja, u kojoj se uloga nastavnika iscrpljivala u rukovoenju procesom usvajanja znanja, savremeni nastavnik je dobio itav niz novih uloga i radnih zadataka: on nije samo predava, ve i vaspita; on brine o celovitom razvoju uenikove linosti, ...

Zahvaljujui novim tehnikim sredstvima i medijima za komunikaciju, informisanje i uenje, rutinski deo njegovog angaovanja na prenoenje znanja, injenica i podataka se smanjuje, a poveava se njegova kreativna uloga planera i stratega ukupnog toka nastavnog procesa.

U autoritarnoj vaspitno-obrazovnoj organizaciji nastavnik je u celokupnoj aktivnosti i okolini dominirajua linost. U demokratino organizovanom vaspitnom miljeu on postupa kao linost koja ravnopravno sa uenicima i roditeljima uestvuje u vaspitanju.

Karakteristika savremene kole jeste da ima sve vei procenat zaposlenih strunjaka bez dnevnika u ruci, tj. onih koji rade sa uenicima, nastavnicima i roditeljima, a ne izvode nastavu. Posebno je znaajno to, koliko su nastavnici spremni i osposobljeni da sarauju sa kolskim pedagozima i psiholozima i strunim slubama u koli.

OSOBINE NASTAVNIKOVE LINOSTI

Savremeni nastavnik treba:

da ima iroko i solidno opte obrazovanje i optu kulturu,

da temeljno poznaje disciplinu koju predaje,

da poznaje psiholoko-pedagoke i metodike osnove vaspitanja,

da je ovladao neophodnim pedagokim umenjima i

da je izgradio potrebu i naviku permanentnog usavravanja.

Nastavnik treba da poseduje sledee kvalitete:

ljudske kvalitete: ljubaznost, veselost, prirodnost, ...

kvalitete discipline: da je pravedan, postojan, disciplinovan, nepristrasan, ...

fizike kvalitete: privlanost, urednost, dobro zdravlje, ...

nas