PRAVILNIK O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA LJEVAONIČKU … · Odjeli za taljenje, lijevanje, istresanje, brušenje i bojenje, u kojima se izdvaja najviše štetnih plinova i prašine,

Abeceda Zaštite d.o.o. Križna 18, 10000 Zagreb Telefon: 01 5803 711

Za tehnička ispitivanja i analizu Korzo 30, 51000 Rijeka e-mail: [email protected]

PRAVILNIK

O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA LJEVAONIČKU INDUSTRIJU

(Sl. list, br. 14/79., 11/80. i čl. 193. Pravilnika…-65/91.)

I. OPĆA ODREDBA

Član 1.

Ovim se pravilnikom propisuju tehnički normativi koji se odnose na ljevaonice za

proizvodnju odljevaka sivoga žilavoga (nodularnoga), kovkastoga (temperovanog) čeličnog lijeva te lijeva od teških i lakih obojenih metala i njihovih legura.

II. LOKACIJA LJEVAONICA

1. Opća lokacija ljevaonica

Član 2.

Ljevaonički kompleks locira se i izgrađuje na zemljištu koje se nalazi na uzvišenom mjestu tako da dubina podzemnih voda na tom mjestu iznosi najmanje 5 metara

od površine.

Ako su podzemne vode manje dubine, moraju se poduzeti mjere odvodnjavanja.

Član 3.

Svaki ljevaonički kompleks mora imati sanitarno-zaštitnu zonu koja predstavlja najmanju udaljenost između izvora izdvajanja pojedinih štetnih tvari u atmosferu

i objekata naseljenog mjesta.

Član 4.

Veličina zaštitne zone pri izgradnji novih ljevaonica ovisi o kapacitetu ljevaonice i mora iznositi najmanje:

1) za ljevaonice željeznog i čeličnog lijeva, kapaciteta do 10000 t/godišnje – 100

m

2) za ljevaonice lijeva od obojenih metala, kapaciteta do 100 t/godišnje – 100 m



3) za ljevaonice željeznog i čeličnog lijeva, kapaciteta 10000 do 20000 t/godišnje

– 300 m

4) za ljevaonice lijeva od obojenih metala, kapaciteta 100 do 3000 t/godišnje – 300 m

5) za ljevaonice željeznog i čeličnog lijeva, kapaciteta više od 20000 t/godišnje –

1000 m

6) za ljevaonice lijeva od obojenih metala, kapaciteta više od 3000 t/godišnje – 500 m.

2. Lokacija ljevaonica u odnosu prema drugim pogonima

Član 5.

Ako se u okviru organizacije udruženog rada nalazi veći broj različitih pogona,

ljevaonički pogoni se moraju razmjestiti u zoni grupe toplih pogona i u blizini energetskih izvora.

Član 6.

U odnosa prema drugim pogonima u organizaciji udruženog rada, ljevaonički

pogoni razmještaju se na rubu zemljišta u smjeru dominantnih vjetrova koji pušu u toplom razdoblju godine.

Član 7.

Između ljevaonice i ostalih pogona mora postojati najmanja udaljenost koja,

ovisno o kapacitetu ljevaonice, iznosi:

1) pri kapacitetu do 10000 t/godišnje – 20 m

2) pri kapacitetu 10000 do 20000 t/godišnje – 25 m

3) pri kapacitetu 20000 do 50000 t/godišnje – 30 m

4) pri kapacitetu više od 50000 t/godišnje – 50 m

Član 8.

Zgrada ljevaonice magnezijevih legura mora biti odvojena od ostalih objekata najmanje 15 do 20 m, što ovisi o otpornosti zidova susjednih zgrada prema vatri.



III. GRAĐEVNI OBJEKT LJEVAONICE

1. Oblik zgrade ljevaonice

Član 9.

Da bi se osigurao slobodan dotok svježeg zraka, zgrada ljevaonice može se sastojati najviše od 3 lađe, širine najviše po 30 m, odnosno ukupne širine cijele

zgrade najviše 90 m.

Odredba stava 1. ovog člana ne primjenjuje se na ljevaonice s konvejerskim transportom i centraliziranim odvodom topline, plinova i prašine preko ugrađene

mehaničke ventilacije.

Član 10.

Zgrada ljevaonice može imati i poprečne lađe širine najviše po 30 m.

Član 11.

Zgrada ljevaonice može biti prizemna i jednokatna.

Ako je zgrada jednokatna, u prizemlju se smještaju sanitarno-higijenske prostorije

i prostorije za boravak radnika, ventilacijski uređaji, transformatorske podstanice, međuskladišta alata i pribora, sredstva kontinualnog transporta i komunikacija, a na katu se nalaze osnovne proizvodne prostorije ljevaonice.

2. Razmještaj odjela u ljevaonici

Član 12.

Odjeli za taljenje metala i legura moraju se, u pravilu, postavljati na kraju duljeg

dijela zgrade ljevaonice, u smjeru puhanja dominantnih vjetrova, da bi se spriječilo zagađivanje ostalih odjela plinovima i prašinom.

Član 13.

Odjeli za pripremu pijeska i čišćenje odljevaka, u pravilu, postavljaju se tako da

se ispred njih nalaze ostali odjeli, u smjeru puhanja dominantnih vjetrova.

Član 14.

Sanitarno-higijenske prostorije i prostorije za odmor i prehranu radnika mogu se locirati uz glavnu zgradu ljevaonice, ali tako da ne pokrivaju više od 40% vanjske

površine zgrade ljevaonice.



Prostorije iz stava 1. ovog člana mogu se nalaziti u posebnoj zgradi udaljenoj od

zgrade ljevaonice s kojom se moraju povezati s pomoću zatvorenih prolaza koji se zagrijavaju.

Član 15.

Prostorije za prehranu i odmor radnika i sanitarno-higijenske prostorije moraju biti

locirane tako da radnici ne prolaze kroz zagađene dijelove pogona pri odlasku u te prostorije.

Član 16.

Zabranjen je ulaz u pogon iz prostorija za prehranu i odmor i kretanje radnika pri

dolasku i odlasku s posla kroz odjele za lijevanje, istresanje i čišćenje odljevaka, a i svako drugo kretanje radnika koji u njima ne rade.

Član 17.

Za smještaj uređaja za zagrijavanje i ventilaciju (filtera, hvatača prašine, komora,

zavjesa i dr.) moraju se predvidjeti posebne površine i prostorije.

Član 18.

Novi ili rekonstruirani pogoni za proizvodnju magnezijevih odljevaka lociraju se u prizemlju nezapaljive zgrade.

Odjeli za taljenje i lijevanje u zgradama iz stava 1. ovog člana od ostalih odjela

ljevaonice odvajaju se zidovima otpornim prema vatri ili pregradama.

Član 19.

Odjeli za taljenje, lijevanje i svarivanje magnezijevih legura mogu se locirati i u zajedničkim proizvodnim prostorijama ljevaonice, ali samo ako su za cijeli objekt

predviđene posebne mjere zaštite od požara.

Odjeli za taljenje, lijevanje, istresanje, brušenje i bojenje, u kojima se izdvaja najviše štetnih plinova i prašine, moraju se u slučaju iz stava 1. ovog člana locirati

duž vanjskih zidova zgrade.

Član 20.

Odjel za obradu magnezijevih legura brušenjem, poliranjem i drugim operacijama pri kojima se javlja povećana količina magnezijeve prašine, mora se locirati u posebno izoliranim i nezapaljivim prostorijama, duž vanjskih zidova glavne zgrade

i sa zidovima premazanim uljanim bojama.



Član 21.

U prostorije u kojima se nalazi peć za taljenje magnezijevih legura zabranjeno je

postavljanje trakastih ili kružnih pila za rezanje uljevnih sistema ili otpadaka.

3. Veličina proizvodnih prostorija

Član 22.

Veličina proizvodnih prostorija u ljevaonici određuje se na temelju ovih parametara, koji iznose:

1) površina radne prostorije po svakom radniku – 4,5 m2;

2) obujam radne prostorije po svakom radniku – 15,0 m3;

3) visina radne prostorije u kojoj se obavlja lijevanje:

- s dizalicama najmanje – 10 m;

- bez dizalica najmanje – 7 m.

Član 23.

Talionice opskrbljene kupolnim pećima smještaju se u lađe širine najmanje 18 m u rekonstruiranim pogonima, a najmanje 24 m u novim pogonima.

Visina lađe od poda do krovne konstrukcije ovisi o kapacitetu kupolne peći i kreće

se od 11 do 20 m za zatvorene kupolne peći koje su opskrbljene sistemom za otprašivanje i odvojenim rekuperatorom za predgrijavanje zraka.

Širina lađe od 12 m dopuštena je samo za kupolne peći kapaciteta od 6 t/h pri

rekonstrukcijama pogona.

Kupolne peći i skladišta za šaržu mogu se smjestiti u poprečne lađe samo ako to ima bitnih tehnoloških i organizacionih prednosti.

Član 24.

Talionice s elektrolučnim pećima smještaju se u lađe širine najmanje 18 m u

rekonstruiranim pogonima i najmanje 24 m u novim pogonima.

Visina lađe od poda do krovne konstrukcije, ako je peć smještena na podu, ovisi o obujmu peći i kreće se od 11 do 16 m. Ako se peć postavlja na katu zgrade, visina lađe računa se od razine poda kata do krovne konstrukcije.



Visina staze električne dizalice za posluživanje elektrolučne peći, računajući od

poda lađe iznosi 8 do 16 m ako je peć postavljena na podu, odnosno 12 do 20 m ako se peć nalazi na posebnoj platformi iznad poda. Te visine rastu s porastom

obujma peći i nosivosti dizalice.

Elektrolučne peći i skladišta za šaržu mogu se smjestiti u poprečne lađe samo ako to ima bitnih tehnoloških i organizacionih prednosti.

Horizontalna udaljenost između kuke dizalice u krajnjem položaju i osi staze

dizalice treba da iznosi 1,1 do 1,9 m, ovisno o nosivosti dizalice i obujmu peći.

Član 25.

Odjeli za sklapanje kalupa i lijevanje u ljevaonicama željeznog i čeličnog lijeva lociraju se u lađama širine najmanje 18 m za rekonstruirane pogone i najmanje

24 do 30 m za nove pogone.

Visina lađe od poda do krovne konstrukcije ovisi o najvećoj masi odljevka i kreće se od 8 do 16 m, pri čemu se visine iznad 11 m odnose na prizemne lađe.

Visina nosača staze dizalice, računajući od poda lađe, iznosi za mosnu dizalicu 8 do 15 m, a za konzolnu dizalicu 4 do 6 m, pri čemu se konzolna dizalica

upotrebljava za lađe šire od 24 m.

Visina lađe u slučaju visećeg transporta (monoreji) od poda do krovne konstrukcije mora iznositi 8 do 10 m.

Za jednokratne lađe visina do krovne konstrukcije računa se od razine poda kata.

Udaljenost između najniže točke pokretnog dijela dizalice i najviše točke uređaja koji se poslužuje mora iznositi najmanje 500 mm.

Član 26.

Odjeli za izradu jezgara u ljevaonicama željeznog i čeličnog lijeva smještaju se u lađe širine najmanje 18 m za rekonstruirane pogone i 24 do 30 m za nove pogone.

Visina lađe od poda do krovne konstrukcije ovisi o masi odljevaka i kreće se od 8 do 12 m, pri čemu se visine iznad 11 m odnose na prizemne lađe.

Visina dijela lađe u koji se smješta vertikalna sušara projektira se ovisno o visini sušare.

Visina jednokratnih lađa do krovne konstrukcije računa se od razine poda kata.

Visina nosača staze dizalice, računajući od poda lađe, iznosi za mosnu dizalicu 8 do 10 m.



Visina lađe u slučaju visećeg transporta (monoreji) od poda do krovne konstrukcije

iznosi 8 do 10 m.

Udaljenost između najniže točke pokretnog dijela dizalice i najviše točke uređaja koji se poslužuje mora iznositi najmanje 500 mm.

Član 27.

Veličine navedene u čl. 28, 29, 30. i 31. ovog pravilnika međusobno se usklađuju

pri projektiranju zgrade u cjelini.

4. Transportni putovi, prijelazi i prolazi

Član 28.

Između zidova i stupova zgrade ljevaonice i pojedinih uređaja mora se uvijek osigurati određena udaljenost koja se, ovisno o gabaritu uređaja, kreće od 0,6 do

1,2 m.

Udaljenost između pojedinih uređaja utvrđuje se pri projektiranju, ovisno o konkretnim uvjetima i potrebama.

Pri posluživanju uređaja dizalice, udaljenost između zidova i stupova zgrade i

uređaja utvrđuje se u skladu s normalnim položajem kuke dizalice iznad uređaja.

Pri postavljanju uređaja na posebne temelje, udaljenost uređaja od zidova i stupova zgrade usklađuje se s konfiguracijom susjednih temelja.

Član 29.

Ulaz u pogon ljevaonice osigurava se posebnim otvorima s vratima najmanje 2,4

m i za propuštanje prijevoznih sredstava s teretom koja se ne kreću po tračnicama. Vrata moraju biti široka najmanje 2,1 m.

Širina vrata za željeznički transport pri ulazu u prostor ljevaonice mora iznositi

najmanje 4,9 m, a za dvoosovinske kamione – najmanje 4,5 m.

Ulaz u proizvodnu zgradu ne smije imati nagib.

Dopušteni kut spajanja ulaza u zgradu s prolazima u njoj iznosi 90 stupnjeva.



Član 30.

Sva vrata na zgradi ljevaonice moraju se otvarati u smjeru izlaza.

U prostorijama u kojima boravi do 15 radnika, u skladištima površine najviše 100 m2, a i u sanitarnim čvorovima dopušteno je otvaranje vrata u smjeru ulaza u prostoriju.

Na zgradama koje se zagrijavaju upotrebljavaju se vrata s automatskim

otvaranjem i zatvaranjem.

Pragovi i ispusti na ulazima u proizvodne prostorije nisu dopušteni.

Otvori za mala vrata u okviru velikih izrađuju se s donjim pragom visine 200 mm.

Član 31.

Radi posluživanja uređaja i strojeva, u ljevaonici se moraju osigurati odgovarajući

prolazi čija veličina ovisi o načinu transporta, veličini transportnih sredstava, smjerovima kretanja i veličini radne zone.

Prolazi bez zone za posluživanje uređaja moraju imati širinu od 1100 do 2000 mm za jednosmjerno kretanje i 1600 do 3000 mm za dvosmjerno kretanje.

Prolazi pri posluživanju jednog reda uređaja, uključujući i radnu zonu veličine 800

mm, moraju imati širinu od 1600 do 2300 mm za jednosmjerno i 2300 do 2700 mm za dvosmjerno kretanje.

Prolazi između dviju zona posluživanja uređaja, uključujući i radnu zonu veličine

800 mm, moraju imati širinu od 2300 do 3000 mm za jednosmjerno i 3000 do 3400 mm za dvosmjerno kretanje.

Širina prolaza manja od širina navedenih u st. 2. do 4. ovog člana odnosi se na

samokretna kolica širine do 500 mm, a širine veće od širina navedenih u tim stavovima na elektrokare širine 1200 mm.

Visina prolaza u svim slučajevima ne smije biti manja od 2300 mm.

Član 32.

Transportna sredstva mogu se smještati u podzemne tunele, ali samo ako u njima

ne postoje stalna mjesta rada i ako vrijeme boravka radnika u tim tunelima ne premašuje 25 minuta.

Ako se projektom predviđaju mehanizirani zatvarači i sita ispod bunkera za

povratnu mješavinu, pneumatski transport mješavine, automatizirano istresanje odljevaka iz kalupa i sl., visina podrumskih prostorija u koje se smještaju ti uređaji ne smije biti manja od 3 m.



Visina podzemnog tunela grane konvejera za hlađenje mora iznositi najmanje 2,5

m.

Udaljenost između dva izlaza iz tunela ne smije biti veća od 60 m.

Širina slobodnog prolaza u tunelima ne smije biti manja od 1 m, a u tunelima za transport vrućeg materijala – od 2 m.

Podzemni komunikacijski tuneli moraju se pokrivati željeznim ili željezno-

betonskim pločama potrebne čvrstoće.

Na mjestima postavljanja ventila moraju se ugraditi preklopni poklopci.

Član 33.

Normativi za osnovne i najčešće potrebne prijelaze i prolaze jesu:

1) širina pješačkih galerija – 1,5 m;

2) širina prolaza na transportnim i komunikacijskim galerijama – 0,7 m;

3) širina prolaza između konvejera i zida galerije – 0,8 m;

4) širina remontnih prostora između konvejera i zida nasuprot prolazu:

- pri širini trake 400 do 650 mm – 0,4 m;

- pri širini trake 800 mm i više – 0,5 m;

5) prolaz između konvejera (kad postoje dva ili više konvejera) – 1,0 m;

6) udaljenost između mostova za prolaz preko konvejera u proizvodnim prostorijama – 20 do 30 m;

7) visina galerije za konvejerski transport – 2,0 m;

8) širina koridora na putovima za evakuaciju radnika – 1,4 m;

9) širina vrata na putovima za evakuaciju radnika – 0,8 m.

Član 34.

Širina radnih površina postavljenih više od 0,3 m iznad razine poda (uz miješalice

za pijesak i bunkere) mora iznositi najmanje 1 m.

Slobodna visina od poda radne površine do najbližih dijelova nosive konstrukcije zgrade, cijevnih vodova, kranova itd., pri regularnom kretanju, mora iznositi

najmanje 2 m.



Širina radnih površina oko bunkera, miješalica, separatora, transportera, aeratora

i sl. uređaja, ne uzimajući u obzir širinu radne površine na mjestu postavljanja i posluživanja strojeva, mora iznositi najmanje 0,7 m.

Član 35.

Ako su duvnice kupolnih peći postavljene na više od 1,5 m iznad razine poda, oko

kupolne peći mora se izraditi platforma širine najmanje 0,8 m.

Širina platformi za posluživanje i rad oko armatura, kontrolno-mjernih uređaja i sl., postavljenih na visini većoj od 2 m iznad razine poda, mora iznositi najmanje

0,8 m.

Sve platforme moraju biti ograđene ogradom visine najmanje 1 m. Visina pune ograde iznad razine poda platforme mora biti najmanje 0,18 m.

Na visini 0,5 m iznad završetka punog dijela ograde platforme mora se postaviti

dopunska traka ograde.

Član 36.

Podovi platformi, prolaza i prijelaza izrađuju se od čeličnih ploča s reljefnim površinama da bi se spriječilo klizanje pri hodanju. Podovi moraju biti puni kako bi

se spriječilo propadanje pijeska. Na platformama se moraju na vidljivo mjesto istaći pločice s oznakom najvećega dopuštenog opterećenja.

Član 37.

Za penjanje na platforme i galerije upotrebljavaju se ljestvice koje moraju

udovoljavati ovim uvjetima da bi se njima moglo sigurno koristiti:

1) kut nagiba ljestvica koje se stalno koriste iznosi najviše - 60°;

2) najveća visina jednog stepenišnog kraka iznosi – 6 m;

3) širina površine između stepenišnih krakova iznosi – 1 m;

4) najmanja širina ljestvica koje vode na galerije uređaja za pripremu pijeska i transportnih uređaja iznosi – 0,9 m;

5) najmanja širina ljestvica koje vode na platformu za punjenje kupolne peći iznosi

– 1 m;

6) najmanja visina ograda ljestvica koje vode na platformu za punjenje peći i do ležišta sušara iznosi – 1 m;

7) najmanja širina ljestvica koje vode na radnu površinu strojeva iznosi – 0,6 m;

8) najveća udaljenost između stepenika ljestvica iznosi – 0,3 m;



9) visina ljestvica kod kojih su predviđene platforme za odmor iznosi – iznad 10

m;

10) udaljenost po visini između platformi za odmor iznosi – 5 do 6 m;

11) kut nagiba ljestvica s lučnom ogradom iznosi – iznad 75°;

12) visina ljestvica od koje počinje lučna ograda iznosi – iznad 3 m;

13) najveća udaljenost između lukova ograde iznosi – 0,8 m;

14) najmanji broj uzdužnih traka koje povezuju lukove iznosi – 3;

15) radijus luka iznosi – 0,35 do 0,40 m.

IV. SKLADIŠTA

1. Skladišta za metalnu šaržu

Član 38.

Skladišta za smještaj metalnog materijala koji služi za sastavljanje šarže peći za taljenje, moraju biti natkrivena i opskrbljena odgovarajućim sredstvima

mehanizacije koja omogućuju lak i siguran rad s materijalom.

Zabranjeni su boravak i prolaz ljudi koji ne rade u skladištu.

Član 39.

Kao skladišta za metalnu šaržu mogu poslužiti ravne površine na koje se različite vrste materijala uskladištavaju na gomile čija visina ne smije biti veća od 1,5 m.

Skladišta za metalnu šaržu mogu biti izdijeljena u veći broj posebnih dijelova – bunkera – međusobno odvojenih betonskim ili drvenim pregradama. Visina uskladištenja materijala u bunkerima ovisi o vrsti materijala, ali ne smije biti veća

od 4 m.

Pregrade između bunkera moraju biti široke najmanje 700 mm ako služe kao prolazi i prijelazi za ljude, s odgovarajućim ogradama visine najmanje 500 mm.

Dno bunkera može biti ravno ili pod nagibom, ovisno o vrsti materijala i načinu

pražnjenja bunkera.

Član 40.

Ako se materijal uskladištava u obliku gomila, između njih moraju uvijek postojati slobodni uzdužni i poprečni prolazi širine najmanje 1 m.



Član 41.

Ako se materijal za šaržu doprema željezničkim vagonima, udaljenost od zida

vagona na tračnicama do bunkera mora iznositi najmanje 2,5 m.

Udaljenost od željezničke pruge do gomile materijala uskladištenog duž pruge mora biti najmanje 2 m. Na toj udaljenosti postavlja se ograda visine najmanje

0,8 m.

Član 42.

Strugotina, prašina i drugi sitni otpaci od magnezijevih legura koji u dodiru s vlagom razvijaju vodik i toplinu koja može dovesti do eksplozije, moraju se

uskladištavati u posebnim skladištima, izoliranim od glavnih proizvodnih zgrada i ograđenim punim pregradama otpornim na vjetar.

Član 43.

Strugotina od magnezijevih legura mora se uskladištavati u željeznim, dobro

zatvorenim kovčezima. Poklopci kovčega izrađuju se od obojenih metala ili željeza s gumenim umecima radi brtvljenja.

Uskladištenje strugotine na otvorenoj gomili u skladištu nije dopušteno.

Skladište strugotine zagrijava se samo parnim grijanjem.

Član 44.

Skladište magnezijevih otpadaka mora se nalaziti na udaljenosti najmanje 20 m

od prostorije za njihovo pretaljivanje.

Visina poda skladišta iznad razine zemlje mora iznositi najmanje 0,2 m.

Širina prolaza između zidova skladišta i stelaža na kojima se nalaze metalni kovčezi sa strugotinom mora iznositi najmanje 0,2 m.

Na stelažama može se nalaziti najviše 6 redova polica.

Udaljenost donje police stelaže od poda mora biti najmanje 20 cm. Udaljenost od

gornje police do krova skladišta može iznositi najmanje 1,2 m.

Temperatura u skladištu ne smije biti viša od +20°C.

Član 45.

Skladišta za aluminijsku strugotinu mogu biti samo prizemna i izgrađena od nezapaljivog materijala.



Aluminijska strugotina može se primati na skladište samo u suhom i odmaštenom

stanju. Prije uskladištenja ona se klasira prema vrsti legure, obliku i kvaliteti i stavlja u posebne kovčege visine 0,8 do 1 m ili uskladištava na slobodnom prostoru

u obliku gomila visine najviše 1 do 1,2 m. Širina prolaza između gomila mora iznositi 0,5 do 0,7 m.

2. Skladišta za pomoćni materijal

Član 46.

Kaluparski i drugi rastresiti materijal uskladištavaju se u bunkerima (silosima) ili gomilama ukupne visine pri mehaniziranom posluživanju 5 do 8 m, a pri ručnom

posluživanju – najviše 1,8 m.

Član 47.

Između bunkera moraju se nalaziti pregrade širine najmanje 0,7 m za pješačke prolaze i prijelaze i s ogradama visine najmanje 0,8 m.

Član 48.

Ako se bunkeri nalaze uz željezničku prugu, udaljenost od osi pruge do bunkera, na visini ne većoj od 1,2 m, mora iznositi najmanje 1,9 m.

Član 49.

Radi kretanja materijala kroz bunker bez zastoja, kut nagiba bočnih strana bunkera za kalupnu mješavinu iznosi najmanje 60°, a kut čunja za čunjaste

bunkere – 2 do 3°.

Član 50.

Bunkeri se pokrivaju rešetkama veličine otvora do 30 cm x 30 cm.

Član 51.

Za ispuštanje materijala bunkeri imaju ispusne otvore najmanjih dimenzija:

1) a suhi pijesak – 15 cm x 15 cm

2) za povratnu mješavinu – 30 cm x 30 cm

3) za svježu kalupnu mješavinu – 60 cm x 60 cm.



Član 52.

Da bi se spriječili jaki udari materijala koji pada u bunker i prodiranje zaprašenog

zraka u proizvodne prostorije, visina sloja preostalog materijala u bunkeru u odnosu prema visini donjeg suženog dijela bunkera (H) iznosi 1/3 H.

Član 53.

Visina sloja preostalog materijala u bunkeru s bočnim pražnjenjem, iznad gornjeg

ruba otvora za pražnjenje, ne smije iznositi manje od 0,5 m.

Član 54.

Ako se bunker puni s pomoću transportne trake, brzina kretanja trake iznosi od 0,1 do 0,35 m/s.

Brzina kretanja pločastog transportera ispod bunkera za povratnu mješavinu iznosi

0,05 do 0,25 m/s.

Član 55.

Da bi se spriječilo stvaranje prašine pri ubacivanju pijeska i sličnih materijala, u bunkere se postavljaju prskalice za vodu tako da kut raspršivanja vode iz prskalica

pri ubacivanju materijala iznosi oko 70°.

Udaljenost od prskalice do vrha sloja materijala koji se ubacuje ne smije biti manja od 30 cm.

Kapacitet prskalica iznosi od 250 do 300 l/h pri radnom tlaku vode 0,2 do 0,3 Mpa

(2 do 3 bara).

Član 56.

Kut pod kojim se zadržava materijal na jednoj strani bunkera i pri kojem je zabranjeno spuštanje radnika u bunker ispod najviše razine materijala iznosi 60

do 70°.

Član 57.

Spuštanje ljudi u bunkere i njihov rad u bunkerima dopušteni su samo pod posebnim nadzorom i uz poduzimanje posebnih mjera opreza.

Prije ulaska ljudi u bunkere mora se provjeriti ispravnost opreme (ljestvica od

konopa, sigurnosnih pojasa s užetima, prijenosne svjetiljke od 24 V) i na vidljivo mjesto postaviti natpis: “MATERIJAL NE UBACIVATI – U BUNKERU RADE LJUDI”.

U bunkerima se postavljaju specijalne široke daske učvršćene za vrh bunkera ili

oslonjene na kose stranice bunkera. Radnicima koji rade u bunkeru zabranjeno je da slobodno stoje na materijalu.



Ako bunker ima koso dno, ispusni otvori moraju biti dobro zatvoreni.

Nije dopušteno postavljanje pneumatskih vibratora na bunkere da bi se ubrzalo

kretanje materijala, zbog buke koja djeluje štetno i razdražujuće.

Član 58.

Bunkeri za ugljenu prašinu moraju biti opskrbljeni instrumentima za kontrolu temperature koja u unutrašnjosti ne smije biti viša od +70°C.

Bunkeri moraju biti opskrbljeni uređajem za određivanje razine prašine u njima s daljine.

Rezerva ugljene prašine u bunkerima ne smije biti veća od jednodnevne potrošnje.

U bunkerima je zabranjeno pušenje i unošenje otvorene vatre.

Član 59.

Bunkeri za ugljenu prašinu izgrađuju se od metala ili betona, s glatkim unutarnjim

površinama koje omogućuju potpuno slobodno izlaženje prašine iz bunkera. Unutarnja površina betonskih bunkera oblaže se limom. Uglovi između zidova bunkera moraju biti zaobljeni.

Čišćenje unutrašnjosti bunkera i kontrola bunkera moraju se obavljati najmanje

jedanput godišnje.

3. Skladišta pribora i alata

Član 60.

Kalupnici se, u pravilu, čuvaju u natkrivenim skladištima.

Krupni kalupnici se slažu do visine najviše 2 m, a sitni i srednji – do visine najviše 1,5 m.

Član 61.

Kokile za lijevanje čuvaju se u natkrivenim skladištima ili u posebnim prostorijama.

Krupne kokile (više od 3 t) slažu se po visini najviše u 3 reda, a sitne (do 1 t) i srednje (do 3 t) do visine od 1,5 m.

Član 62.

Između slogova kalupnika i kokila moraju postojati prolazi širine najmanje 1 m.



Član 63.

Modeli, modelne ploče i ostali elementi modelnih naprava skladište se u posebnim

prostorijama u kojima se moraju održavati najprikladnija temperatura i vlažnost zraka i koje moraju biti posebno zaštićene od požara.

Naprave iz stava 1. ovog člana postavljaju se na čvrste i stabilne stelaže ili u

stabilne slogove visine najviše 2,0 m – ako je slaganje ručno, a iznad 2 m – ako je mehanizirano. Uz stelaže visine iznad 1,5 m moraju postojati sigurne prijenosne

ljestvice.

V. PRIPREMA SIROVINA I MATERIJALA

1.Priprema metalne šarže

Član 64.

Usitnjavanje lomljenjem metalnih otpadaka, neuspjelih (škartiranih) odljevaka,

dijelova starih strojeva i uređaja, dotrajalih kokila itd., radi njihova pripremanja za pretaljivanje u pećima za taljenje, može se vršiti samo na posebnom za to

određenom mjestu u ljevaonici i u posebno izgrađenim objektima – lomarama i jamama za usitnjavanje eksplozijom.

Član 65.

Prostor koji zauzima lomara, zajedno s ostalim pripadnim dijelovima, mora biti

ograđen i opskrbljen natpisima koji zabranjuju pristup nezaposlenim osobama u zoni lomare.

Lomara mora imati svjetlosne signale koji pokazuju kad radi.

Član 66.

U novim i rekonstruiranim ljevaonicama lomara se smješta na udaljenost ne manju

od 100 m od radnih, sanitarno-higijenskih i drugih prostorija i putova za prolaze.

U ljevaonicama koje nisu rekonstruirane privremeno je dopušteno postavljanje lomare na udaljenost manju od 100 m od najbližih zgrada i uređaja, uz uvjet da se svi ulazi i izlazi na tim zgradama nalaze na strani suprotnoj od lomare i da

prozori imaju čvrste rešetke i mreže.

Član 67.

Čvrstoća ograde i vrata lomare moraju biti takvi da spriječe probijanje i prodor komada metala izvan radnog prostora lomare.



Član 68.

Ukupna visina lomare pri ručnom radu iznosi 8 do 10 m, a pri mehaniziranom – do

30 m.

Lomara se ograđuje čvrstim zidovima čija je visina najmanje 3 visine maksimalnog podizanja kruške za razbijanje.

Debljina ograde od drvenih oblica ili željezničkih pragova mora iznositi najmanje

150 mm.

Donji dio ograde na visini od 4 m izrađuje se u obliku dvostrukog zida od oblica debljine 20 do 30 mm.

Član 69.

Ulazi u ograđeni prostor zatvaraju se specijalnim vratima koja sprečavaju da

razbijeni komadi metala izlijeću.

Vrata iz stava 1. ovog člana izrađuju se od čeličnog lima debljine najmanje 10 mm ili drvenih oblica dovoljne čvrstoće.

Član 70.

Na vrhu lomare postavljaju se krov i platforma koji omogućuju neopasno

posluživanje sistema za kačenje kruške za razbijanje. Ljestvice za penjanje na platformu moraju, počevši od visine 3 m, na svakih 0,6 m imati leđobrane koji

sprečavaju da radnici pri penjanju padnu.

Član 71.

Uređaji za podizanje kruške (motor i dr.) lomare moraju biti smješteni u posebnu prostoriju izgrađenu pored lomare, sa čvrstim zidovima i stropom, koji sprečavaju

proboj metalnih komada.

Član 72.

Širina opasne zone oko lomare u koju je zabranjen pristup za vrijeme rada lomare, mora iznositi najmanje 50 m.

Član 73.

Površina u lomari na kojoj se razbijaju metalni dijelovi mora se nalaziti na 1,5 do

1,6 m ispod razine poda lomare da bi se spriječilo kotrljanje kruške za razbijanje i smanjilo rasipanje usitnjenih komada metala.



Član 74.

Uređaj za podizanje kruške mora udovoljavati uvjetima iz Pravilnika o općim

mjerama i normativima zaštite pri radu s dizalicama (“Službeni list”, br. 30/69) i posjedovati uređaj za kočenje radi zaustavljanja kruške na bilo kojoj visini.

Uređaj za podizanje mora biti opskrbljen posebnim automatskim priborom za

zaustavljanje kruške u njezinu krajnjem gornjem položaju.

Član 75.

Kruška za razbijanje vješa se specijalnim prihvatnim alatom koji mora uvijek biti ispravan.

Ako kruška dosegne zadanu maksimalnu visinu, alat se mora automatski otpustiti.

Pri padanju kruške radnici se moraju nalaziti u sigurnim zaklonima izrađenim u

neposrednoj blizini lomare.

Član 76.

Masa kruške za ručno dizanje iznosi od 0,75 do 1 t, a za mehanizirani rad – od 5 do 10 t.

Odnos visine na kojoj razbijeni komadi imaju najveću snagu i ukupne visine

podizanja kruške iznosi 0,33.

Odnos mase temelja ispod ploče za razbijanje i mase kruške ne smije biti veći od 20.

Član 77.

U gornjim dijelovima radnog prostora lomare umjesto punih zidova postavljaju se zaštitne čelične mreže s otvorima 20 mm x 20 mm.

Član 78.

Metalni dijelovi postavljaju se posebnom dizalicom s elektromagnetom na ploču za razbijanje. U tu je svrhu zabranjena upotreba dizalice koja služi za podizanje

kruške za razbijanje.

Član 79.

Dizalice za posluživanje lomara moraju biti povezane s dizalicom za podizanje kruške preko sistema blokade koji sprečava da dizalica uđe u zonu lomare za

vrijeme njezina rada.

Kabina i mehanizmi dizalice moraju biti zaštićeni metalnim oklopom ili čvrstim mražama od mogućih udara komada metala.



Član 80.

Lomara mora imati sigurnu dvostruku – zvučnu i svjetlosnu signalizaciju

postavljenu na sigurnim mjestima.

Član 81.

Strojevi i preše za lomljenje blokova sirovog željeza ograđuju se prikladnim ogradama koje sprečavaju da se radnici ozlijede izlomljenim komadima.

Pri ručnom lomljenju blokova čekićima radnik mora na licu imati štit od plastične mase, debljine 3 do 5 mm, koji se ne zamagljuje, s neograničenim vidnim poljem i koji ne nadražuje kožu lica, odnosno glava radnika mora biti zaštićena prema

Pravilniku o sredstvima osobne zaštite na radu i osobnoj zaštitnoj opremi (“Službeni list”, br. 35/69).

Član 82.

Mehaničke škare za rezanje otpadaka moraju imati zaštitne uređaje koji

sprečavaju da ruke radnika dospiju nadohvat noža. Svi ostali pokretni dijelovi škara moraju biti zaštićeni oklopom.

Za vrijeme rezanja nije dopušteno podmazivanje škara.

Član 83.

Acetilenski aparati za rezanje metalnih otpadaka moraju se upotrebljavati u skladu

s propisima o radu s tim aparatima.

Član 84.

Razbijanje iznimno golemih i masivnih metalnih komada eksplozivom obavlja se samo u organizacijama udruženog rada koje imaju specijalno uređene površine i

zaštićene jame.

Jame za razbijanje eksplozivom moraju se nalaziti na udaljenosti od najmanje 200 m od zgrada i uređaja i biti ograđene čvrstim ogradama u promjeru od 25 m.

Zidovi jame moraju biti obloženi čeličnim pločama, a jama mora imati čelični

poklopac debljine najmanje 15 mm koji je na četiri mjesta posebno učvršćen čeličnim kukama da se poklopac ne bi podizao za vrijeme eksplozije.

Član 85.

Zabranjena je upotreba dinamita za razbijanje metala eksplozivom, a dopušteno

je korištenje amonala i drugim materijalima tipa amonita.



Član 86.

Rad s eksplozivom mogu obavljati posebno stručno osposobljeni radnici koji imaju

odobrenje za taj posao. Radom smije rukovoditi samo iskusan pirotehničar.

Član 87.

Komadi metala razbijaju se eksplozijom samo izvan radnog vremena u organizaciji udruženog rada ili smjeni u kojoj radi najmanji broj radnika.

2. Priprema ostalog materijala

Član 88.

Za drobljenje taljiva, ferolegura, gline i ostalog materijala radi njihove pripreme

za upotrebu, upotrebljavaju se čeljusne drobilice, drobilice s glatkim ili nazubljenim valjcima i mlinovi čekićari.

Član 89.

Konstrukcija čeljusne drobilice mora biti takva da kut trenja između čeljusti

drobilice i komada materijala koji se drobi iznosi 16°, a kut između ploča za drobljenje – najviše 32°.

Najpovoljniji odnos između najveće dimenzije komada koji ulazi u drobilicu i širine

njezine čeljusti je oko 0,85. Povećanjem tog odnosa odnosno smanjenjem širine čeljusti drobilice povećava se opasnost od izbacivanja komada iz čeljusti.

Član 90.

Visina iznad razine poda otvora za primanje materijala čeljusne drobilice pri

ručnom radu ne smije biti manja od 0,8 m.

Pri ručnom punjenju iznad otvora za punjenje mora se postaviti željezna rešetka s otvorima najviše 40 cm x 40 cm.

Vrijeme pokusnog rada čeljusne drobilice bez opterećenja i pri punom broju

okretaja treba da se kreće od 5 do 15 minuta.

Član 91.

Ako se čeljusna drobilica postavlja iznad razine poda prostorije, oko nje se mora predvidjeti radna površina širine 1 m, s ogradom.

Širina prolaza oko drobilice ne smije biti manja od 1 m.



Član 92.

Konstrukcija drobilice s valjcima treba da je takva da se periferna brzina valjaka

smanjuje s porastom krupnoće materijala koji se drobi.

Periferna brzina drobilica s glatkim valjcima iznosi 2 do 3 m/s, a glatkih brzohodnih valjaka 3,0 do 4,5 m/s.

Kut zahvaćanja glatkih valjaka za drobljenje ugljena treba da iznosi:

1) pri promjeru komada iznad 50 mm – 23°;

2) pri promjeru komada 25 do 50 mm – 19°;

3) pri promjeru komada 12 do 25 mm – 14,5°.

Koeficijent drobljenja glatkih valjaka iznosi 3 do 5, a zupčastih i profiliranih do 8.

Član 93.

Drobilice s valjcima za drobljenje povratne kalupne mješavine moraju biti opskrbljene hermetičkim plaštom koji ima otvor za punjenje i priključak za

spajanje s odsisnom ventilacijom.

Donji dio valjaka mora čvrsto nalijegati na gornji dio bunkera postavljenih ispod valjaka.

Član 94.

Mlinovi čekićari imaju konstrukciju koja osigurava perifernu brzinu od 20 do 50

m/s. Koeficijent drobljenja je 6 do 12.

Član 95.

Pri konstruiranju elektrokoronarnih separatora, uređaje za visoki i niski napon treba smjestiti unutar kabina u posebnim odjelima.

Električne tračnice u kabini moraju biti odmaknute od metalnih zidova i izbočenih

dijelova najmanje 200 mm, a u radnoj komori – najmanje 250 mm.

Član 96.

Vrata visokonaponske kabine i vrata komora elektrokoronarnih separatora moraju biti blokirana visokonaponskim sklopkama. Na vrata kabine stavljaju se pločice s

natpisom: “VISOKI NAPON”, “OPASNO ZA ŽIVOT”.

Sva vrata moraju imati brave za zaključavanje.



Član 97.

Svi mehanizmi za transport kaluparskih materijala u elektrokoronarnim

separatorima moraju biti zatvoreni u hermetičke plašteve koji sprečavaju prijelaz prašine u okolinu.

Plaštevi moraju imati priključak za spajanje s odsisnom ventilacijom.

VI. PRIPREMA KALUPNE I JEZGRENE MJEŠAVINE

Član 98.

Svi procesi pripreme kalupne i jezgrene mješavine, transport polaznih materijala i

gotovih mješavina su, u pravilu, mehanizirani.

Član 99.

Pri izgradnji novih i rekonstrukciji postojećih ljevaonica moraju se koristiti transportni uređaji koji isključuju stvaranje prašine i drugih štetnih tvari iznad

dopuštenih granica.

Član 100.

Nadzemni transporteri za prijenos povratne mješavine i novopripremljene mješavine moraju imati plašteve s bočnim otvorima koji se mogu zatvarati

posebnim vratima, koja se mogu učvršćivati u otvorenom položaju.

Član 101.

Kalupna i jezgrena mješavina prije upotrebe moraju se očistiti od metalnih dijelova.

Član 102.

Cilindrična i čunjasta poligonalna sila za prosijavanje moraju imati čvrste plašteve

s otvorima za punjenje i u njihovoj blizini priključke za spajanje s odsisnom ventilacijom.

Obujam odsisavanog zraka u m3/h mora biti 3,5 puta veći od promjera sita.

Donji dio okvira sita mora dobro nalijegati na gornji dio bunkera postavljenih ispod

sita.

Član 103.

Zaštitni plašt poligonalnih sita mora imati kontrolni otvor opskrbljen uređajem koji prekida rad sita kad je otvor otvoren.



Član 104.

Punjenje i pražnjenje ravnih sita za prosijavanje pijeska i povratne mješavine

obavlja se mehanizirano. Ta sita moraju imati nepropusne plašteve s radnim otvorima koji se zatvaraju vratima i priključak za odsisnu ventilaciju kapaciteta

1500 m3/h po 1 m2 površine sita.

Član 105.

Miješalice za miješanje komponenata kalupne i jezgrene mješavine moraju imati nepropusni zaštitni plašt i priključak za lokalnu odsisnu ventilaciju.

Radi sigurnog i neopasnog punjenja, miješalice moraju imati dozirne bunkere s

čeljusnim zatvaračima.

U zaštitnom plaštu miješalice mora postojati kontrolni otvor opskrbljen uređajem koji prekida rad miješalice kada je otvor otvoren.

Uzimanje uzoraka mješavine za pokuse za vrijeme rada miješalice mora biti

mehaničko. Prije ručnog uzimanja uzoraka za pokus, miješalica se mora zaustaviti.

Član 106.

Aeratori s lopaticama moraju imati nepropusni plašt s otvorom za punjenje i zamjenu lopatica te kontrolni otvor s uređajem koji prekida rad aeratora kad je

otvor otvoren.

Član 107.

Suha regeneracija kaluparskih materijala obavlja se samo ako su osigurani uvjeti za lokalizaciju stvorene prašine lokalnom odsisnom ventilacijom.

Član 108.

Primjena mazuta umjesto ugljene prašine za kalupne mješavine dopuštena je

samo u mehaniziranim ljevaonicama, a u suglasnosti s nadležnim organima.

Član 109.

Sulfitna lužina za upotrebu u ljevaonicama je, u pravilu, u tekućem stanju.

U slučaju kuhanja sulfitne lužine u pogonu, kotao za kuhanje mora se nalaziti u posebnim ormarima kroz koje prolazi zrak brzinom od 0,7 m/s.

Član 110.

Svi uređaji za mljevenje ugljena, bunkeri, separatori, cikloni i cijevni vodovi moraju

biti takvi da u njima pri radu ne može nastati eksplozija.



Član 111.

Nakon završetka rada svi uređaji za mljevenje i transport ugljena moraju se očistiti

od prašine, alatom koji ne iskri u kontaktu s čelikom.

Član 112.

Upravljanje sistemom mehaniziranih postrojenja za pripremu kalupnih mješavina mora biti centralizirano.

Puštanje u rad i obustava rada strojeva i mehanizama obavljaju se određenim redom prema uputi proizvođača.

Član 113.

Svi agregati u odjelu za mehaniziranu pripremu mješavina moraju biti povezani s centralnim upravljačkim pultom s pomoću individualne signalizacije.

Član 114.

Miješalice, transporteri, sita, elevatori i drugi uređaji u sistemu pripreme mješavina moraju imati individualna dugmeta “STOP”, svijetlocrvene boje, za slučaj havarija, postavljena na mjestima najprikladnijim za upotrebu.

Član 115.

Za vrijeme remonta, podmazivanja, čišćenja i unutarnjeg pregleda postrojenja za pripremu kalupnih mješavina i transportnih sredstava, obustavu rada i ponovno puštanje u rad tog postrojenja obavlja stručni radnik po odobrenju osobe ili organa

koji je zahtijevao obustavu rada.

VII. MODELARNICA

Član 116.

Modelne se naprave izrađuju u posebnim prostorijama – modelarnicama, koje moraju udovoljavati općim uvjetima sigurnosti.

Podovi modelarnica moraju biti drveni ili betonski, ravni i glatki, ali ne skliski.

Širina glavnog prolaza u modelarnici iznosi 2 m, a pomoćnih 1 m. Prolazi moraju

biti vidljivo i jasno obilježeni.

Međusobna udaljenost najizbočenijih dijelova strojeva mora iznositi najmanje 0,8 m.

Strojevi u modelarnici se postavljaju stepenasto u kosom poretku.



Član 117.

Materijali za izradu modelnih naprava i gotove modelne naprave čuvaju se na

posebno označenim površinama i policama i u određenim priručnim skladištima.

Član 118.

Otpaci koji nastaju pri radu u modelarnici moraju se redovno uklanjati.

Za uklanjanje sitnih otpadaka – drvene pilovine i iveraka može se koristiti i

pneumatski transport.

Za uklanjanje pilovine i prašine sa strojeva može se koristiti i uređaj za otpuhivanje odnosno cijev sa zrakom pod tlakom od 5 do 15 Mpa.

Član 119.

Radi osiguranja odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta i zaštite od prašine,

modelarnica mora imati dobru prirodnu ventilaciju – aeraciju i lokalnu odsisnu ventilaciju.

Ventilacijski uređaji modelarnice ne smiju se priključivati na opći sistem ventilacije zbog lake zapaljivosti drvene prašine.

Član 120.

Vodovi (električni, komprimiranog zraka, vode za hlađenje) moraju biti dobro učvršćeni i postavljeni tako da ne smetaju pri prolazu i transportu.

Električni uređaji i armatura za rasvjetu moraju biti zaštićeni od požara i eksplozije.

Ložišta za zagrijavanje prostorija modelarnice moraju biti smještena izvan tih

prostorija. Pušenje i unošenje otvorene vatre u modelarnicu zabranjeno je.

Član 121.

Pri konstruiranju uređaja koji se upotrebljavaju u modelarnicama moraju se predvidjeti zaštitne naprave i uređaji za zaštitu radnika od ozljeda i zaštitu od oštećenja uređaja (zaštitne ograde, poklopci, branici, uređaji za kočenje i dr.). Da

bi se izbjegle vibracije, ti dijelovi moraju biti dobro učvršćeni i ispravno raspoređeni.

Rad na uređajima za obradu i izradu modelnih naprava mogu obavljati samo

posebno stručno osposobljeni radnici.



Član 122.

Pri radu na strojevima za obradu drveta:

1) svakodnevno prije početka rada moraju se provjeriti ispravnost i stabilnost uređaja i njegovih dijelova te rad zaštitnih uređaja za kočenje;

2) strojevi se moraju zaustaviti prije početka čišćenja, popravaka i pri prekidu rada i napuštanju mjesta rada;

3) rad se mora obavljati prema tehničkoj uputi s ispravnim ručnim alatom.

Član 123.

Pilovina i iverci ne smiju se uklanjati rukom, već s pomoću specijalne kuke ili četke ako ne postoji uređaj za otpuhivanje.

Ako pilovina i iverci ugrožavaju susjedne radnike, oko stroja se mora postaviti

zaštitni paravan.

Član 124.

Pri radu na bojenju i lakiranju modela:

1) u prostorijama u kojima se radi s bojama i lakovima nije dopušteno nanošenje premaza i laka i štrcanje nitrolaka komprimiranim zrakom;

2) prostorije se moraju svakodnevno čistiti i iz njih uklanjati prašina da bi se

spriječila eksplozija;

3) pored dobre prirodne ventilacije nužna je i djelotvorna mehanička ventilacija;

4) zapaljive tekućine mogu se držati u radnoj prostoriji samo u količini potrebnoj za rad u jednoj smjeni, i to u dobro zatvorenim posudama;

5) priručni vatrogasni aparati moraju uvijek biti ispravni, a izlazi za slučaj opasnosti

uvijek slobodni.

VIII. IZRADA KALUPA

1. Strojna izrada pješčanih kalupa

Član 125.

Visina postavljanja pokretnih dijelova strojeva i prijenosnih mehanizama iznad

razine poda ili radne površine kojoj je potrebna ograda iznosi najviše 2 m.



Ako je ograda izrađena od žičane mreže, veličina otvora na mreži ne smije biti

veća od 20 mm x 20 mm, a debljina žice mora biti od 1 do 1,5 mm.

Član 126.

Visina iznad razine poda mjesta rada na koju se postavljaju komande za upravljanje pri posluživanju “stojeći”, iznosi od 1 do 1,6 m, a pri posluživanju

“sjedeći” – od 0,6 do 1,2 m.

Član 127.

Tlačna sila na pedali radi uključivanja u rad ne smije pri radu “stojeći” iznositi više od 35 N, a pri radu “sjedeći” više od 27 N.

Širina pedale mora iznositi najmanje 80 mm, a njezina duljina do oslonca 110 mm

do 130 mm.

Član 128.

Visina pedale iznad razine poda iznosi najviše: prije uključivanja pedale – 120 mm, a nakon uključivanja pedale – 60 mm.

Član 129.

Najveća dopuštena tlačna sila na komandne palice s volanom i na ručice je 50 N,

a na ručice koje se rijetko koriste – 150 do 200 N.

Najprikladnija duljina komandnih ručica je 100 mm, a njihov promjer 35 mm.

Član 130.

Dubina na koju se spušta dugme za puštanje stroja u rad od površine poklopca

komandne kutije iznosi 3 do 5 mm.

Visina na koju se podiže dugme “STOP” iznad površine poklopca komandne kutije iznosi 3 do 5 mm.

Član 131.

Ograde oko svih dijelova strojeva i prijenosnih mehanizama koji se kreću za

vrijeme rada moraju biti sigurne i organski povezane s čitavom konstrukcijom uređaja i stroja.

Viseće ograde moraju biti pokretne (na šarke i sl.).

Nepokretne viseće ograde mogu se koristiti samo uz uvjet da imaju vrata na šarke koja omogućuje pristup dijelovima stroja koji zahtijevaju često posluživanje.



Član 132.

Upravljanje strojevima ostvaruje se u prvom redu s pomoću sistema dugmeta koji

treba da bude jednostavan i s najmanjim nužnim brojem dugmeta.

Komandne poluge i dugmeta moraju se nalaziti u granicama dohvata poslužioca.

Konstrukcija sistema komandnih dugmeta i njihov smještaj moraju biti takvi da se stroj ne može neočekivano (slučajno) uključiti u rad.

Član 133.

Komandna dugmeta električnih uređaja moraju biti zaštićena tako da prašina i ulje ne padaju na kontakte i opskrbljena natpisima ili oznakama o njihovoj namjeni.

Natpisi i oznake moraju biti izbočeni, jasni, otporni prema koroziji i habanju i ne smiju reflektirati svjetlost.

Član 134.

Dugmeta “STOP” moraju biti veoma uočljiva, izrađena od materijala crvene boje koji ne provodi toplinu i električnu struju.

Član 135.

Komandne ručice, poluge, pedali i dr. moraju čvrsto stajati u isključenom položaju

tako da se ne mogu proizvoljno ili slučajno uključivati i moraju imati odgovarajuće natpise koji pokazuju njihovu namjenu.

Član 136.

Komande za upravljanje strojem moraju se nalaziti na mjestima koja osiguravaju

lako rukovanje i dobar pregled radne zone.

Član 137.

Sistem upravljanja automatima ili automatskim linijama mora biti takav da sprečava proizvoljno prebacivanje s ručnog na automatski način rada.

Strojevi i mehanizmi automatskih linija moraju biti opskrbljeni samostalnim

uređajima za upravljanje radi puštanja u rad, reguliranja rada i zaustavljanja.

Član 138.

Raspored i konstrukcija podsklopova i mehanizama ljevaoničkih strojeva moraju omogućiti neopasan i lak pristup radi njihova popravaka, čišćenja i sl.



Član 139.

U konstrukciji strojeva moraju biti poduzete mjere protiv samoodvrtanja spona i

drugih dijelova za spajanje.

Član 140.

Strojevi i uređaji moraju biti opskrbljeni blokadama koje sprečavaju preopterećenja, isključuju nespojivo istovremeno kretanje mehanizama i isključuju

uređaj u slučaju pada napona u električnoj mreži ili iznenadnog pada tlaka u pneumatskom ili hidrauličnom sistemu.

Član 141.

Lijevana postolja strojeva i uređaja te njihovi izbočeni dijelovi ne smiju imati oštre

uglove i tragove ljevačkih šavova.

Član 142.

Cijevni vodovi za vodu, zrak, ulje, tekućinu za hlađenje i dr., a i ventilacijski uređaji, razmještaju se na stroju tako da ne otežavaju posluživanje radne zone.

Član 143.

Protuutezi strojeva i uređaja stavljaju se u čvrsto zatvorene cijevi ili se spuštaju

tako da u toku kretanja ulaze u poseban prijamnik smješten ispod razine poda.

Član 144.

Raspored mazalica na strojevima i uređajima mora biti takav da im je pristup slobodan i lak. Sve teško pristupačne dijelove strojeva koji se često podmazuju

treba povezati u sistem centraliziranog podmazivanja.

Sistem podmazivanja mora biti zabrtven.

Član 145.

Za izradu pješčanih kalupa upotrebljavaju se kalupnici izljeveni od sivog ili čeličnog lijeva ili izrađeni od čeličnog lima.

Kalupnici moraju imati čvrste i sigurno učvršćene rukavce, ručice i spone koji osiguravaju uravnoteženo i neopasno spajanje kalupnika u kalup i transport dizalicama.

Na kraju rukavaca mora se nalaziti prstenasto zadebljanje koje sprečava da

kalupnik sklizne s lanca na kojem visi pri okretanju i premještanju.



Član 146.

Kalupnici koji se prevoze na valjkastim transporterima moraju imati graničnike koji

sprečavaju prignječivanje ruku između kalupnika.

Član 147.

Spajanje kalupnika u kalup mora biti sigurno i čvrsto, a izvodi se pomoću specijalnih alata i naprava koji moraju uvijek biti ispravni.

Član 148.

Ukupna površina otvora u zidovima kalupnika za odvod plinova iznosi 8 do 15% od bočne površine kalupnika.

Član 149.

Kalupni strojevi s okretnim stolovima moraju biti opskrbljeni uređajima za sigurno

učvršćivanje podmodelnih ploča i kalupnika za stolove strojeva.

Član 150.

Svi dijelovi strojeva koji se pokreću (njišu ili okreću) moraju biti ograđeni sigurnosnim ogradama.

Član 151.

Kalupni strojevi moraju biti opskrbljeni bunkerima s dozatorima za usipanje

kalupne mješavine u kalupnike na stroju. Poluge za otvaranje i zatvaranje dozatora moraju se nalaziti na sigurnom i za rukovanje prikladnom mjestu na kojemu kaluparnica radi. Protuutezi na polugama moraju biti dobro učvršćeni i zaštićeni.

Član 152.

Radi odstranjivanja prašine s površina kalupa i modela, strojevi moraju imati pribore za usisavanje prašine. Čišćenje kalupa komprimiranim zrakom je zabranjeno.

Član 153.

U novoizgrađenim ljevaonicama, oko temelja strojeva postavlja se rešetka kroz koju propada kalupna mješavina koja se rasipa pri punjenju kalupnika i izrade polukalupa.

Član 154.

Pri izradi temelja strojeva moraju se poduzeti mjere za izolaciju buke i sprečavanje

vibracija.



Član 155.

Na neautomatskim kalupnim strojevima koji obavljaju sabijanje treskanjem

vibracijama odnosno prešanjem, operacija okretanja kalupnika mora biti mehanizirana.

Strojevi iz stava 1. ovog člana moraju imati mehanizme za skidanje polukalupa.

Član 156.

Na poluautomatskim i automatskim strojevima koji obavljaju sabijanje treskanjem, vibracijama odnosno prešanjem mora postojati blokada koja sprečava sipanje kalupne mješavine iz bunkera ako se na stroju ne nalazi kalupnik, i blokada

koja onemogućuje početak rada sve dok se odgovarajući elementi mehanizma ne nađu u utvrđenom položaju.

Član 157.

Kod vibracijskih strojeva na električni pogon ekscentrična masa mora biti čvrsto i

sigurno spojena s rotorom elektromotora.

Član 158.

Treskalice s dopunskim prešanjem moraju imati mehanizam za sipanje kalupne mješavine u kalupnik i za poravnavanje mješavine prije dopunskog prešanja.

Član 159.

Udaljenost između kalupnih strojeva, koja ovisi o potrebnoj površini mjesta rada,

mora osigurati neopasno posluživanje stroja i transport kalupnika i modelnih ploča.

Član 160.

Kod pjeskometa za izradu kalupa treba, po mogućnosti, primijeniti rješenje kojim se glavom pjeskometa upravlja s komandne ploče udaljene od radne zone, a ne

neposredno rukovanje glavom.

Komandna ploča treba da bude smještena u posebnoj kabini iz koje radnik ima dobar pregled čitave radne zone.

Član 161.

Pokretni pjeskometi moraju imati zvučnu signalizaciju.

Član 162.

Omotač glave pjeskometa mora biti izrađen od veoma čvrstog materijala koji će

spriječiti nezgode u slučaju kidanja lopatica. Omotač ne smije imati pukotine i šupljine na zavarenim i drugim mjestima kroz koje bi mogao izbacivati pijesak.



Član 163.

Kotači vagoneta pokretnih pjeskometa moraju biti ograđeni u smjeru tračnica po

kojima se kreću i s bočnih strana.

Okviri pokretnih pjeskometa moraju imati stopala (oslonce) na udaljenosti 10 mm od tračnica za slučaj pucanja osovine kotača.

Električni pogon pokretnih pjeskometa mora na prikladan način biti zaštićen od

mehaničkih povreda i oštećenja.

Član 164.

Glave pjeskometa moraju biti opskrbljene lokalnom rasvjetom jakosti koja osigurava rasvijetljenost radnih površina najmanje 150 lux.

Član 165.

Pjeskometi moraju imati ove električne blokade:

1) blokadu koja ograničava kretanje pjeskometa u krajnjim točkama puta;

2) blokadu koja ograničava podizanje rukavaca (glave);

3) blokadu koja sprečava istovremeno uključivanje mehanizama za kretanje u suprotnom smjeru.

Član 166.

Kalupna mješavina za upotrebu u pjeskometima ne smije sadržavati metalne

uključke.

2. Ručna izrada kalupa

Član 167.

Ručna izrada sitnih kalupa obavlja se na radnim stolovima duljine 1,5 m.

Udaljenost između osi stolova po duljini pri izradi sitnih kalupa iznosi od 2,3 do 3,0 m.

Udaljenost od radnog stola do mjesta postavljanja gotovih kalupa ne smije iznositi

više od 1,5 m.



Član 168.

Gotovi kalupi slažu se na određene površine u kaluparnici čija veličina ovisi o

vanjskim dimenzijama kalupnika.

Za kalupnike veličine 300 mm x 400 mm do 1200 mm x 1400 mm, udaljenost između redova kalupa iznosi 0,8 do 1,4 m, a udaljenost između kalupa – od 0,15

do 0,30 m.

Za jednog kalupara duljina zone na kojoj se slažu kalupi iznosi od 1 do 1,5 m, što ovisi o veličini kalupnika.

Član 169.

Posipanje površine kalupa grafitom, milovkom (talkom) i drugima materijalima

mora se obavljati na način koji sprečava formiranje prašine.

Član 170.

Pneumatski sabijači koji se upotrebljavaju za izradu kalupa treba da budu konstruirani tako da im prosječna učestalost vibracija iznosi najviše 10 Hz,

amplituda vibracija najviše 16,2 mm, srednja amplituda vibracija najviše 24,0 mm.

Član 171.

Duljina rada s pneumatskim sabijačima kreće se od 15 do 57% od raspoloživog vremena u smjeni.

Pri radu s pneumatskim sabijačima razina buke na radnim mjestima kalupara ne

smije biti viša od 80 dB.

Član 172.

Pneumatski sabijači moraju imati uređaje za prigušivanje vibracija.

Pri radu s pneumatskim sabijačima obavezna je upotreba rukavica za prigušivanje vibracija.

Kad god je moguće, pneumatske sabijače treba zamijeniti pjeskometima s

daljinskim programiranim upravljanjem.

3. Izrada kalupa u podu

Član 173.

Pri izradi kalupa u podu, udaljenost između zona izrade kalupa, sklapanja i hlađenja kalupa u podu mora iznositi najmanje 1,5 m.



Dubina podzemnih voda od površine pri kojoj je dopuštena izrada kalupa u podu

bez kesona mora biti veća od 3 m.

Udaljenost između najviše razine podzemnih voda i najdubljeg dijela kalupa u podu mora iznositi najmanje 1,5 m.

Član 174.

Pri izradi tvrde postelje na podu, visina sloja troske i tucane opeke, nasutog i

sabijenog na dnu jame, mora iznositi 100 do 200 mm.

Promjer ventilacijskih cijevi, postavljenih radi odvoda plinova iz sloja troske i opeke, treba da bude od 50 do 100 mm.

Debljina sloja kalupne mješavine za popunu mora iznositi 100 do 150 mm, a

promjer ventilacijskih kanala u njemu 6 do 10 mm, pri međusobnoj udaljenosti 50 do 70 mm. Kut nagiba ventilacijskih kanala iznosi 5 do 10°.

Debljina sloja modelne kalupne mješavine mora iznositi 40 do 60 mm, a promjer

ventilacijskih kanala u ovom sloju 3 do 4 mm, pri dubini kanala od 150 do 200 mm.

4. Izrada školjkastih kalupa

Član 175.

Proizvodnja odljevaka lijevanjem u školjkastim kalupima mora biti, po mogućnosti, izdvojena u posebne prostorije, izolirane od ostalih dijelova pogona, pri čemu se u

izolirane prostorije moraju izdvojiti ovi procesi: 1) priprema mješavine, 2) izrada, sušenje i lijepljenje školjki i 3) lijevanje.

Član 176.

Prostorije za proizvodnju odljevaka lijevanih u školjkastim kalupima moraju imati

opći sistem usisno-odsisne ventilacije s lokalnim odsisavanjem zraka.

Član 177.

Priprema mješavina za izradu školjki je mehanizirana i obavlja se u specijalnim miješalicama hermetički zatvorenim i opskrbljenim odsisnom ventilacijom.

Pripremljena mješavina mora se čuvati u dobro zatvorenim metalnim kovčezima

na temperaturi ne višoj od +40°C.



Član 178.

Sve operacije izrade školjkastih kalupa moraju biti mehanizirane ili automatizirane.

Stroj za izradu školjki i mjesta za lijepljenje školjki moraju imati lokalnu odsisnu ventilaciju na svim mjestima na kojima se izdvajaju plinovi i prašina.

Član 179.

Svi dijelovi stroja za izradu školjkastih kalupa moraju imati toplinsku izolaciju.

Strojevi sa zagrijavanjem modelnih ploča plinom moraju imati hermetički

zatvorene sve plinovode. U pećima treba predvidjeti ventilaciju da bi se izbjegle eksplozije.

Član 180.

Spoj između modelne ploče na stroju i okretnog bunkera s mješavinom mora biti

čvrst i ne smije dopustiti ispadanje mješavine u času okretanja.

Član 181.

Plinovi koji se razvijaju pri premazivanju modelnih naprava silikonskim premazima za razdvajanje, a i plinovi koji se stvaraju u peći pri polimerizaciji školjki, moraju se potpuno odvesti lokalnom odsisnom ventilacijom.

5. Izrada kalupa za lijevanje s taljivim modelima

Član 182.

Pri izgradnji novih ljevaonica za lijevanje odljevaka s taljivim modelima, u

posebnim prostorijama moraju se obavljati:

1) priprema modelne mase i izrada modela;

2) hidroliza etilnog silikata, premazivanje i posipanje modela;

3) priprema mješavine za popunu, kalupljenje i istresanje kalupa;

4) taljenje modela, žarenje kalupa, taljenje metala i ulijevanje tekućeg metala u

kalupe;

5) čišćenje odljevaka.

U pogonima s potpunim ciklusom proizvodnje treba predvidjeti i dopunske prostorije:



1) za kuhanje u alkalijama;

2) za odrezivanje uljevnog sistema.

Član 183.

Pri uvođenju tehnologije lijevanja s taljivim modelima u postojeće pogone, u posebnim prostorijama moraju se obavljati ove operacije:

1) priprema modelne mase i izrada modela;

2) hidroliza etilnog silikata, premazivanje i posipanje modela;

3) taljenje modelne mase i žarenje kalupa.

Član 184.

U odjelima za pripremu modelne mase, izradu modela, hidrolizu etilnog silikata i

pripremu keramičke vatrostalne mase za pokrivanje modela, zidovi, stropovi i unutarnje konstrukcije prostorija moraju imati površine koje se lako čiste, peru i

degaziraju.

Član 185.

U odjelima za žarenje i lijevanje metala podovi moraju biti izrađeni od neizgorivog materijala (beton i sl.), a u ostalim odjelima mogu biti od drveta, od plastičnih

masa ili drugoga sličnog materijala.

Član 186.

Ventilacijski uređaji u odjelima za izradu taljivih modela moraju imati naprave koje sprečavaju zagađivanje plašta i lopatica ventilatora talogom iz para modelne mase.

Recirkulacija zraka u odjelima iz stava 1. ovog člana zabranjena je.

Član 187.

U svim radnim prostorijama zimi mora biti osigurana temperatura zraka u skladu

s odredbama ovog pravilnika, s iznimkom odjela za izradu i uskladištenje modela u kojima tehnološki proces zahtijeva temperaturu od +15 do +25°C čitave godine.

Član 188.

Za izradu taljivih modela zabranjena je upotreba kloriranog naftalina (halovoska).

Član 189.

Zastakljene površine u radnim prostorijama moraju se čistiti barem jedanput

mjesečno.



Član 190.

Operacije pri kojima se stvaraju prašina i plinovi štetnih tvari, koje bi mogle

zagađivati zrak u radnim prostorijama, moraju se izvoditi u zatvorenim komorama opskrbljenim djelotvornom odsisnom ventilacijom. Izvođenje operacija je

zabranjeno ako ventilacija ne postoji ili je neispravna.

Član 191.

Modelna masa priprema se u specijalnom uređaju za taljenje.

Stolovi za pripremu modelne mase moraju imati ventilacijske komore iz čije se gornje zone odsisava zrak. Brzina kretanja zraka u radnoj zoni komore ne smije

biti manja od 0,5 m/s.

Član 192.

Uređaji za taljenje modelne mase smiju se komponentama modelne mase puniti najviše do 3 obujma kupelji uređaja.

Da bi se smanjilo izdvajanje štetnih plinova, uređaji se zagrijavaju vodom ili

parom.

Član 193.

Uređaj za lijevanje modela i uljevnih sistema mora imati kosi odsisni ventilacijski zaslon (ekran) s brzinom kretanja zraka u radnoj zoni od 0,6 m/s.

Član 194.

Ručno prenošenje rastaljene modelne mase kroz pogon dopušteno je samo u

zatvorenim posudama obujma najviše 10 kg.

Modelna se masa, u pravilu, transportira do preše za izradu modela s pomoću pumpe kroz toplinsko izolirani cjevovod.

Član 195.

U odjelu za pripremu modelne mase mora se uvijek nalaziti kovčeg sa suhim

pijeskom i azbestno odijelo za gašenje modelne mase u slučaju ako se ona zapali.

Član 196.

Preše za izradu modela moraju biti ograđene ogradama koje štite radnike od rasprskavanja modelne mase.



Član 197.

Izljeveni modeli prije dorade i sklapanja u blokove moraju se čuvati na stelažama

udaljenim od mjesta pripreme modelne mase najmanje 2 m.

Član 198.

Stolovi za doradu i sklapanje modela u blokove moraju imati kosi odsisni zaslon (ekran) s brzinom kretanja zraka u radnoj zoni najmanje 0,6 m/s ili ventilacijske

komore s brzinom kretanja zraka u radnoj zoni najmanje 0,5 m/s.

Zabranjeno je sklapanje modela na stolovima bez lokalne odsisne ventilacije.

Član 199.

Aparati za električno lemljenje, ako se njima koristi pri popravcima i sklapanju modela u blokove, ne smiju imati napon veći od 36 V.

Član 200.

Lonac s rastaljenom modelnom masom na mjestu na kojemu se sklapaju modeli mora se držati u tekućoj kupelji.

Član 201.

Zabranjeno je taljenje modelne mase na otvorenim električnim pločama.

Član 202.

Prostorije za hidrolizu i hidrolizer moraju imati usisno-odsisnu ventilaciju koja

sprečava pojavu štetnih para u prostoriji. Brzina kretanja zraka u ventilacijskoj komori hidrolizera ne smije u radnoj zoni biti manja od 0,5 m/s.

Član 203.

Etilni silikat mora se čuvati u hermetički zatvorenim posudama od nehrđajućeg

čelika ili, iznimno, u dobro začepljenim bocama smještenim u ispravne zaštitne košare.

Član 204.

Špirit i etersko-aldehidne frakcije mogu se čuvati u prostoriji za hidrolizu etilnog

silikata samo ako se nalaze u metalnim posudama.

Član 205.

Sipki materijali mogu se čuvati samo u kovčezima opskrbljenim lokalnom odsisnom ventilacijom gornjeg dijela kovčega koja osigurava brzinu kretanja zraka najmanje

0,7 m/s, kad je otvor za punjenje otvoren.



Član 206.

Prosijavanje kremenog brašna mora biti mehanizirano tako da se isključuje

zaprašivanje mjesta rada.

Član 207.

Mjesta rada na kojima se ručno ispravljaju nedostaci modela s pomoću vatrostalne mase moraju imati lokalnu odsisnu ventilaciju.

Član 208.

U prostoriji za pripremu vatrostalne mase i njezino nanošenje na modele mora se postaviti umivaonik za pranje ruku i fontana za ispiranje očiju.

Član 209.

Nanošenje vatrostalnog sloja na model metodom potapanja mora se obavljati

ispred zaslona (ekrana) odsisne ventilacije brzinom kretanja zraka u radnoj zoni najmanje 0,5 m/s.

Član 210.

Posipanje modela pijeskom nakon nanošenja vatrostalnog sloja mora se obavljati u komori s odsisnom ventilacijom koja osigurava odstranjivanje zagađenog zraka

iz gornje i donje zone komore. Brzina kretanja zraka u radnoj zoni komore ne smije biti manja od 0,7 m/s.

Član 211.

Sušenje modela pokrivenih vatrostalnim slojem u atmosferi amonijaka mora se

obavljati tako da bude isključena mogućnost prijelaza para amonijaka u radnu prostoriju.

Član 212.

Komora za sušenje modela u pari amonijaka mora imati:

1) uređaj za hermetičko pokrivanje komore u razdoblju njezina vjetrenja;

2) zasun za zatvaranje zrakovoda odsisne ventilacije;

3) uređaj za dovod zraka u donji dio komore u razdoblju njezina vjetrenja;

4) blokadu za pokrivanje komore pri otvaranju poklopca u donjem dijelu komore.

Pri vjetrenju komore zrak se mora mijenjati 400 do 500 puta za 1 h pri brzini na ulazu u donji dio komore od 2 do 2,5 m/s.



Nakon sušenja u atmosferi amonijaka modeli se moraju držati u komori najmanje

5 minuta pri pokrivenoj komori i otvorenom zasunu na zrakovodu odsisne ventilacije i otvorenim otvorima u donjem dijelu komore.

Član 213.

Stelaže za sušenje modela s nanesenim vatrostalnim keramičkim slojem moraju

imati lokalnu odsisnu ventilaciju.

Član 214.

Ispuštanje sipkih materijala iz mlinova, drobilica, miješalica, ispod sita itd. mora se obavljati tako da se maksimalno ograniči i spriječi rasprostiranje prašine u

prostoriji.

Član 215.

Prerada suhih punila kremenog pijeska, kremenog brašna itd. mora se obavljati samo u prostoriji s usisno-odsisnom ventilacijom.

Član 216.

Sita za prosijavanje punila i kremenog brašna pokrivaju se plaštom priključenim

za lokalnu odsisnu ventilaciju. Pri otvorenom radnom otvoru u plaštu, brzina ulaska zraka u plašt mora iznositi najmanje 0,7 m/s.

Član 217.

Mljevenje kremenog pijeska i prosijavanje kremenog brašna u prostoriji za izradu

modela nije dopušteno.

Član 218.

Mlin s kuglama za mljevenje povratnog punila mora biti izoliran ili pokriven plaštom izoliranim od buke i opskrbljen lokalnom odsisnom ventilacijom koja kroz plašt

odstranjuje 750 do 1000 m3/h zraka. Brzina ulaska zraka pri otvorenom radnom otvoru ne smije biti manja od 0,7 m/s.

Član 219.

Pijesak i kremeno brašno mogu se ubacivati u električnu peć za žarenje ili izbacivati

iz nje samo kad peć nije pod naponom.

Član 220.

Regulacija frekvencije vibratora na vibracijskom stroju pri prosijavanju kremenog brašna može se obavljati samo prije početka rada stroja.



Član 221.

Radni stol za izradu kalupa mora imati ventilacijsku komoru s brzinom ulaska zraka

u radnu zonu komore najmanje 0,7 m/s.

Član 222.

Konstrukcija komore s električnim zagrijavanjem za sušenje kalupa i taljenje modelne mase mora biti takva da pri podizanju jedne od polica plinovi rastaljene

mase ne prelaze u radnu prostoriju.

Rastaljena modelna masa koja izlazi iz kalupa ne smije padati na zagrijane elemente komore.

Član 223.

Unošenje (iznošenje) kalupa u komoru za taljenje modelne mase ili u peći za

žarenje, a i prenošenje žarenih kalupa do mjesta lijevanja, moraju biti mehanizirani.

Član 224.

Taljenje modela parom, zrakom ili vrućom vodom mora se obavljati u specijalnim

uređajima s odsisnom ventilacijom koja osigurava potpuno hvatanje i odstranjivanje iz prostorije stvorenih plinova i pare. Cijevni vodovi za vruću vodu

i paru moraju biti toplinski izolirani i ograđeni na mjestima gdje se nalaze radnici.

Član 225.

Peći za izgaranje ostataka modelne mase i žarenje kalupa moraju imati dimnjake koji odstranjuju plinove izgaranja.

Iznad vrata žarnih peći postavlja se odsisna ventilacija koja potpuno odstranjuje

plinove koji izlaze iz peći u trenutku otvaranja vrata radi punjenja ili pražnjenja.

Član 226.

Radnici koji rade na operacijama u kojima se primjenjuje etilni silikat i na punjenju uređaja za taljenje komponenata modelne mase moraju imati gumene rukavice i

zaštitne očale.



IX. IZRADA JEZGARA

1. Strojna izrada pješčanih jezgara

Član 227.

Strojevi za izradu jezgara moraju udovoljavati uvjetima iz čl. 125. do 144. ovog pravilnika, a i uvjetima iz čl. 149. do 159. ovog pravilnika za kalupne strojeve ako

se oni upotrebljavaju za izradu jezgara.

Član 228.

Konstrukcijom strojeva za uduhavanje i ispucavanje jezgara mora se predvidjeti:

1) za univerzalne strojeve – automatizacija operacija pritezanja jezgrenika, ubacivanja jezgrene mješavina, podizanja i spuštanja stola;

2) za specijalne strojeve – osim onoga što je navedeno u točki 1. ovog člana još i automatizaciju donošenja jezgrenika ispod glave za uduhavanje;

3) za strojeve za jezgre mase iznad 10 kg – uređaj za okretanje i izvlačenje jezgara.

Član 229.

Strojevi za izradu jezgara moraju imati blokadu koja sprečava uduhavanje mješavine ako nema jezgrenika na stolu i pri donjem položaju stola i otvorenom zasunu za zrak.

Radna ploča stroja i radno čelo jezgrenika moraju biti brižljivo obrađeni da raspor

između njih u pritegnutom stanju ne bi premašivao dopuštene granice.

Član 230.

Konstrukcijom jezgrenika i ploča mora se osigurati njihov siguran i prikladan ovjes i transport.

Član 231.

Jezgrenici moraju imati naprave za sigurno učvršćivanje za stol stroja.

2. Ručna izrada pješčanih jezgara

Član 232.

Ručna izrada pješčanih jezgara obavlja se na samostalno postavljenim stolovima duljine 1,5 do 1,8 m ili na većem broju samostalnih stolova u grupnom rasporedu, duljine po 1,2 do 1,5 m.



Član 233.

Za sklapanje sitnih i srednjih jezgara treba se koristiti stolovima duljine 2,5 do 3,0

m, širine 0,7 do 1,0 m i visine 0,5 do 0,6 m.

Član 234.

Gotove jezgre postavljaju se na stelaže dimenzija 1,2 x 1,5 m.

Udaljenost od radnog stola do stelaža za jezgre koje se sklapaju mora iznositi oko

1 m.

Udaljenost između stelaža s gotovim jezgrama i stelaža s jezgrama za sklapanje treba da iznosi 1,2 m.

Član 235.

Ukupna masa jezgara i jezgrenika za sitne jezgre za ručno za ručno prenošenje ne

smije biti veća od 25 kg.

Član 236.

Za izradu jezgara u nemehaniziranoj jezgrarnici za svako radno mjesto mora se osigurati površina od 6 m2 za izradu sitnih i 8 m za izradu srednjih jezgara.

3. Izrada školjkastih jezgara

Član 237.

Za izradu školjkastih jezgara primjenjuju se odredbe ovog pravilnika koje se odnose na izradu školjkastih kalupa.

Član 238.

Strojevi za izradu školjkastih jezgara moraju biti opskrbljeni uređajem koji sprečava uduhavanje mješavine u razdvojni prostor između ploče za uduhavanje i jezgrenika.

Član 239.

Strojevi za izradu školjkastih jezgara moraju imati blokadu koja sprečava uduhavanje mješavine ako jezgrenik nije postavljen na stroju ili je neispravan.



X. ZAGRIJAVANJE, SUŠENJE I TOPLINSKA OBRADA

Član 240.

Peći koje se u ljevaonicama upotrebljavaju za zagrijavanje, sušenje i toplinsku

obradu moraju biti opskrbljene ventilacijskim uređajima koji osiguravaju atmosferu određenu hrvatskim normama HRN Z.B0.001.

Član 241.

Peći za zagrijavanje, sušenje i toplinsku obradu moraju biti izolirane tako da se

spriječi ili smanji izdvajanje konvencionalne i radijacijske topline u radnu zonu.

Član 242.

Peći za zagrijavanje i sušenje smještaju se u krajnje dijelove zgrade lijevaonice.

Član 243.

Peći za sušenje u kojima se izdvajaju plinovi moraju imati dimnjak visok 30 do 35 m iznad razine tla.

Član 244.

Za prosušivanje površine kalupa, umjesto dimnih plinova koristi se topli zrak, čime

se sprečava zagađivanje atmosfere pogona ugljičnim monoksidom.

Član 245.

Količina ugljičnog dioksida koja prelazi u atmosferu pogona pri očvršćivanju kalupa i jezgara po postupku CO2 ne smije biti veća od 40% potrošnje predviđene

tehnološkim postupkom.

Član 246.

Ako se za sušenje upotrebljavaju vertikalne konvejerske sušare, one se mogu postavljati samo u jednom redu po duljini zgrade.

Član 247.

Udaljenost vertikalne konvejerske sušare od zidova zgrade mora iznositi najmanje 10 m, od sušare do osi stupova najmanje 1 m, između sušara postavljenih paralelno 1 do 2 m, od sušare do proizvodnog uređaja 1 do 2 m, od ložišta sušare

do skladišta krutog goriva 3 m i od sušare do skladišta materijala najmanje 1 m.

Član 248.

Ako se peći za zagrijavanje i sušenje lože tekućim gorivom, doziranje tog goriva u peć mora biti pod tlakom.



Spremnici iz kojih se gorivo transportira pod tlakom moraju biti izrađeni prema

propisima o izradi posuda koje rade pod tlakom.

Član 249.

Ventili kojima se regulira dovod goriva i zraka u gorionike peći ili mehanizmi za rukovanje ventilima postavljaju se na suprotnu stranu od otvora gorionika da bi se

izbjeglo djelovanje plamena na njih.

Član 250.

Ložišta plinskih peći postavljaju se iznad razine poda. Komore za izgaranje i horizontalni dio dimovoda ne smiju skupljati i zadržavati izgarne plinove.

Konstrukcija peći treba da omogući ventilaciju (propuhivanje) prije početka rada

peći.

Član 251.

Plinske peći moraju imati ventile koji automatski prekidaju dovod plina ako se plinski tlak smanji ispod dopuštene vrijednosti, a i ako se prekine dovod zraka.

Ako se za nekoliko peći upotrebljava zajednička ventilatorska stanica, dopušteno

je postavljanje zajedničkog ventila u plinovodu koji opskrbljuje peći.

Član 252.

Reguliranje rada gorionika i propuha mora biti automatsko.

Član 253.

Mehanizmi za podizanje zatvarača peći i mehanizmi za pokretanje ubačenog

materijala moraju imati uređaje za blokiranje.

Član 254.

Peći s pokretnim podom moraju imati mehanizam za pokretanje poda i zvučnu signalizaciju.

Član 255.

Iznad vrata peći koje nemaju horizontalni dio dimovoda ili drugu vrstu odsisne

ventilacije mora se postaviti odsisna kapa.

Član 256.

Vrata sušare moraju se dobro zatvarati. Iznad vrata postavljaju se odsisne kape u ovim slučajevima:



1) pri upotrebi krutog goriva ili mazuta;

2) pri sušenju kalupa i jezgara koji izdvajaju štetne plinove.

Član 257.

Vrata sušara koja se podižu pri otvaranju moraju biti opskrbljena uređajem koji brzo djeluje i koji automatski sprečava da, ako se uže prekine, vrata padnu.

Član 258.

Izvlačenje i uvlačenje u sušaru kolica s kalupima i jezgrama mora biti

mehanizirano.

Član 259.

Prijamne jame sušara moraju biti ograđene metalnim ogradama visine najmanje 1 m.

Prijamne jame koje se nalaze u zonama transporta tereta kranovima moraju biti

pokrivene čvrstim rešetkama.

Prijamne jame sušara koje se nalaze izvan radnih prostorija moraju biti natkrivene.

Član 260.

Električne peći u kojima su operacije punjenja i pražnjenja skopčane s opasnošću od strujnog udara moraju imati blokade koje isključuju električnu struju pri

otvaranju vrata peći.

Svi izvodi grijača peći moraju biti zatvoreni odgovarajućim plaštevima.

Član 261.

Pri sušenju materijala koji izdvajaju eksplozivne plinove, konstrukcija peći mora biti takva da sprečava eksplozije.

Član 262.

Peći koje rade s kontroliranim atmosferama moraju biti hermetički zatvorene i

opskrbljene uređajima za izgaranje ili hvatanje eksplozivne atmosfere koja prelazi iz radnog prostora u ventilacijski sistem.

Kontrolirana atmosfera sa sadržajem vrućih plinova (ugljični monoksid i vodik)

iznad donje granice koncentracije koja izaziva eksploziju mora se unositi u peć zagrijana na temperaturi od najmanje 760°C da bi se spriječila eksplozija.



Član 263.

Peći koje rade s kontroliranim atmosferama moraju imati blokade ili sisteme

signalizacije kad temperatura u peći padne ispod 760°C.

Član 264.

Peći koje imaju komoru za hlađenje s temperaturom ispod 760°C moraju imati sistem za propuhivanje radnog prostora inertnim plinom ili sistem za izgaranje

kisika u radnom prostoru peći.

Član 265.

Sušenje kalupa u podu i jezgara s pomoću otvorene vatre (mangala) zabranjeno je. Dopušteno je sušenje primjenom:

1) kemijskog očvršćivanja po CO2 postupku;

2) površinskog prosušivanja infracrvenim zrakama;

3) elektrokalorifera;

4) plinskih sušara.

Član 266.

Kalupna mješavina za lijevanje magnezijevih legura ne smije sadržavati više od 7% vlage ljeti i 6% vlage zimi.

Količina fluorida u mješavini ne smije biti veća od 5%.

Član 267.

Pri sušenju jezgara visokofrekventnom strujom, udaljenost od površine jezgre do

metalne armature u jezgri ne smije biti veća od 15 mm.

Član 268.

Sila za ručno otvaranje peći uz pomoć poluge ne smije biti veća od 120 N.

Član 269.

Temperatura sušenja vlažnog fluorida ne smije biti viša od 120°C.

Član 270.

Temperatura jezgara koje izlaze iz sušare u radnu prostoriju pogona ne smije biti

viša od 60°C.



Član 271.

Hlađenje osušenih kalupa i jezgara, a i odljevaka nakon toplinske obrade, mora se

obavljati tako da toplina i plinovi koji se pri tome izdvajaju ne prelaze u radnu prostoriju.

Član 272.

Ložišta novih i rekonstruiranih komornih sušara, koje se lože krutim gorivom,

moraju se smještati u posebne prostorije.

XI. AGREGATI ZA TALJENJE

1. Kupolne peći

Konstrukcija i razmještaj kupolnih peći

Član 273.

Tijelo kupolne peći postavlja se na metalne stupove na visini koja osigurava

slobodno otvaranje dna kupolne peći.

Omotač kupolne peći mora biti čvrst i ne smije propuštati plinove.

Žlijeb za ispuštanje tekućeg lijeva mora biti sigurno i čvrsto spojen s omotačem peći.

Dno kupolne peći mora imati male otvore za izlazak vodene pare za vrijeme

sušenja dna peći.

Otvaranje i zatvaranje dna peći mora biti mehanizirano za kupolne peći kapaciteta iznad 3 t/h.

Član 274.

Međusobni razmještaj kupolnih peći mora biti takav da osigurava normalne radne

uvjete.

Udaljenost između osi kupolnih peći ne smije biti manja od 6 m.

Slobodan prostor ispred baterije kupolnih peći ne smije biti manji od 6 m.

Član 275.

Otvor za punjenje kupolnih peći, mora se nalaziti najmanje 0,5 m iznad razine

poda, a pri mehaničkom punjenju – najmanje 0,7 m.

Visina otvora za punjenje pri ručnom punjenju ne smije biti veća od 0,7 m.



Nakon punjenja, otvor se mora zatvarati mehanički, vratima obloženim

vatrostalnom masom ili s pomoću štitnika.

Pri ručnom punjenju peći koristi se žlijeb postavljen pod nagibom prema unutrašnjosti peći.

Član 276.

Ljestvice koje vode na platformu za punjenje moraju biti metalne, s ogradom visine

0,8 do 1 m i s punom ogradom visine 180 do 200 mm od poda.

Dimenzije platformi za punjenje moraju biti takve da osiguravaju slobodno i sigurno posluživanje peći.

Platforme za punjenje moraju se izolirati od susjednih prostorija (odjela).

Između platforme za punjenje i tijela kupolne peći i okna za podizanje košare za

šaržiranje ne smiju postojati raspori i otvori.

Član 277.

Otvor za ručno punjenje kupolne peći mora biti opskrbljen uređajem za stvaranje zračnog protutlaka, povezanim s vratima ili štitnikom tako da djeluje kad je otvor

otvoren.

Član 278.

Podizanje košare sa šaržom i punjenje kupolne peći treba da je, u pravilu, mehanizirano.

Košara sa šaržom mora se podizati do platforme za punjenje kroz okno ograđeno

metalnom mrežom. Gornji dio okna mora imati visinu najmanje 1 m iznad platforme za punjenje i otvora u ogradi za pražnjenje košare. Donji dio okna ne

smije se nalaziti na visini većoj od 2 m iznad poda prostora za sastavljanje šarže.

Prostor za sastavljanje šarže ispod okna za podizanje košare mora biti ograđen sa svih strana, osim strane s koje se puni košara.

Pri podizanju šarže na platformu za punjenje kroz okno, nužno je da vrata okna

budu blokirana tako da se ne mogu otvarati pri podizanju i spuštanju košare.

Član 279.

Kupolne peći kapaciteta iznad 5 t/h moraju biti opskrbljene uređajem za granulaciju i mehaničko odstranjivanje troske.



Član 280.

Između omotača kupolne peći i njezine unutarnje obloge mora postojati raspor

veličine 20 do 50 mm ispunjen izolacijskim materijalom koji smanjuje gubitke topline zračenjem.

Član 281.

Sve duvnice na kupolnoj peći moraju imati preklopne okvire s otvorima zatvorenim

nesalomljivim obojenim staklom, koji omogućuje kontrolu procesa taljenja i čišćenja duvnica od troske.

Ako se duvnice nalaze više od 1,5 m iznad razine poda oko kupolne peći, za

posluživanje duvnica mora postojati posebna platforma izrađena od čelika, širine najmanje 0,8 m i ograđena ogradom.

Član 282.

Kupolne peći koje imaju zajednički dimnjak moraju imati uređaj za zatvaranje koji

sprečava prodiranje plinova iz kupolne peći u radu u peć koja se popravlja.

Za nove kupolne peći ne treba izgrađivati zajednički dimnjak za nekoliko peći.

Udaljenost između prstenastih platformi po visini dimnjaka, predviđenih za kontrolu dimnjaka i povezanih ljestvicama sa zaštitnim lukovima, treba da iznosi

8 do 10 m.

Član 283.

Unutarnji promjer kupolne peći ispod kojega se ne primjenjuje vodeno hlađenje obloge iznosi 0,8 m.

Temperatura vode nakon hlađenja obloge peći treba da iznosi 40 do 80°C.

Potrošnja vode za hlađenje kreće se od 700 do 3000 l/h.

Član 284.

Radnici koji rade na platformi za punjenje peći i na sastavljanju šarže moraju biti

među sobom povezani odgovarajućom signalizacijom.

Član 285.

Okretne pretpećice kupolnih peći moraju biti opskrbljene uređajem za mehaničko okretanje.



Član 286.

Kontrola i upravljanje procesom rada kupolne peći i pojedinim aparatima i

instrumentima za mjerenje temperature, tlaka, kemijskog sastava plinova i dr. obavlja se, u pravilu, sa centralnoga komandnog pulta smještenog u posebnu

prostoriju.

Član 287.

Uz kupolnu peć mora postojati uređaj za čišćenje od prašine i dopunsko izgaranje izlaznih plinova.

Uređaj iz stava 1. ovog člana mora udovoljavati ovim uvjetima:

1) ne smije sprečavati izlazak plinova kroz dimnjak;

2) ne smije dopuštati ulazak plinova na platformu za punjenje;

3) ne smije dovoditi do opasnosti od eksplozije;

4) ne smije dopuštati u izlaznim plinovima više od 0,1% ugljičnog monoksida ni više od 80 do 100 mg/m3 prašine, ovisno o njezinu karakteru.

Član 288.

Da bi se smanjila polazna količina prašine mehaničkog porijekla u plinovima

kupolne peći, primjenjuju se ove mjere:

1) upotrebljava se prosijani koks propisane mehaničke čvrstoće;

2) smanjuje se potrošnja koksa (eventualno primjenom prirodnog plina);

3) biraju se optimalne mase metala i goriva u šarži;

4) prije ubacivanja u peć dobro se očiste neuspjeli odljevci i uljevni sistemi od zaostalog pijeska.

Rad kupolnih peći

Član 289.

Platforma za punjenje kupolne peći ne smije se koristiti za radove koji se ne odnose

na posluživanje i rad peći.

Član 290.

Ako se obustavi uduhavanje zraka u peć za vrijeme taljenja svi otvori na duvnicama moraju se otvoriti, a zasun u zračnom vodu zatvoriti. Za prekid dovoda



zraka koriste se pneumatski ili elektromehanički ventili koji u slučaju obustave

uduhavanja zraka, automatski zatvaraju zračni vod.

Član 291.

Nakon svakog taljenja dno peći se otvara da bi se ispustio zaostali materijal. Prije otvaranja peći ispod dna se postavlja čelična ploča na koju se ispušta zaostali

materijal, a oko nje čelični štitnici koji sprečavaju prskanje tekućeg metala i troske.

Dno peći se mora otvarati i zaostali materijal ispuštati iz peći u prisutnosti rukovaoca peći, a radnici moraju biti na udaljenost 10 do 15 m.

Užareni ispušteni materijal može se polijevati vodom samo u obliku rasprašenog

mlaza.

Operacija otvaranja i zatvaranja dna peći mora biti mehanizirana za peći kapaciteta većih od 5 t/h.

Ispušteni materijal može se odstraniti tek nakon hlađenja na temperaturi od 50 do

60°C.

Član 292.

Popravak peći i priprema za iduće taljenje mogu se obavljati samo nakon hlađenja peći (komprimiranim zrakom ili prirodnim propuhom) na temperaturi u

unutrašnjosti peći do 40°C odnosno 30°C – za kupolne peći s vodenim hlađenjem zidova.

Radnici koji obavljaju popravke moraju se nakon svakih 20 minuta rada odmarati

izvan peći.

Popravci za vrijeme rada peći dopušteni su samo pod neposrednim rukovodstvom odgovorne tehničke osobe u talionici.

Član 293.

Kad se popravlja obloga peći, ispod otvora za punjenje moraju se postavljati

poklopci ili kape koje sprečavaju da opeka i drugi predmeti padnu na radnika kroz otvor za punjenje u donjem dijelu peći.

Član 294.

Očvrsli lijev u otvoru za ispuštanje iz peći ili pretpećice progorijeva se kisikom. Pri tome se upotrebljava šipka koja se čvrsto nasađuje na čeličnu cijev duljine

najmanje 4 m.



Član 295.

Ako tekući lijev prodre kroz dno peći odnosno kroz spoj pretpećice i kupolne peći,

uduhavanje zraka u peć mora se obustaviti, mjesto prodora lijeva zatvoriti pijeskom i glinom, obložiti opekom i brižljivo učvrstiti.

Član 296.

Ako se nakon otvaranja vrata na dnu peći dno peći ne može probiti da bi se ispustio

zaostali materijal poslije taljenja, ostatak poda treba probijati čeličnim šipkama.

Član 297.

Ako zaostali materijal nakon taljenja i otvaranja dna peći ne može ispasti iz peći zbog ohlađenog sloja metala na dnu uslijed visoko postavljenog otvora za

ispuštanje ili izlijevanje u pretpećicu, kroz otvor za punjenje peći ubacuju se 2 do 3 teška bloka sirovog željeza ili 2 do 3 teška komada otpatka, uz prethodno

probijanje ruba poda s pomoću dugih šipki.

Član 298.

Ako u toku rada progori obloga peći, plašt peći treba polijevati vodom radi hlađenja i obustaviti daljnji rad peći ako je prostor veći, odnosno nastaviti rad još kraće

vrijeme ako je prodor slabiji i ne širi se. Pri tome se ne smije dopustiti da se voda skuplja ispred i ispod peći.

2. Električne peći

Član 299.

Konstrukcija temelja električne peći mora osigurati laku kontrolu omotača poda peći i remont mehanizma za naginjanje. Temelj mora imati nagib prema

ljevaoničkoj hali za slučaj da metal prodre kroz pod peći.

Član 300.

Širina radne platforme električne peći ne smije biti manja od 18 m za peći snage do 3500 kVA i 24 m – za peći snage 3500 kVA.

Međuprostor između radne platforme i platforme koja se naginje, zajedno s peći,

pri ispuštanju tekućeg metala ne smije biti veći od 20 mm.

Član 301.

Radna platforma peći mora biti ograđena metalnom ogradom koja je pri dnu puna do visine od 200 mm.



Član 302.

Kut nagiba peći na stranu izljevnog žlijeba treba da iznosi od 40 do 45°.

Kut nagiba peći na stranu otvora za punjenje iznosi od 10 do 15°.

Kut nagiba izljevnog žlijeba prema horizontali iznosi 10 do 12°.

Član 303.

Kod elektrolučnih peći podizanje svoda iznad kupelji peći iznosi 150 do 200 mm.

Kut pomicanja svoda peći u stranu treba da je 95 do 110°.

Prosječna brzina pokretanja svoda iznosi 1 m/min.

Brzina podizanja elektroda iznosi 1 do 6, a brzina spuštanja – 1 do 1,5 m/min.

Član 304.

Elektrolučne peći sadržaja do 6 tona smještaju se u zgradu, a njihove

transformatorske stanice – izvan zida zgrade ili između peći u zgradi.

Transformatorske stanice elektrolučnih peći sadržaja iznad 12 tona postavljaju se između peći.

Član 305.

Udaljenost od zida transformatorske stanice do osi elektrolučne peći iznosi od 4 do

10 m, ovisno o sadržaju peći.

Član 306.

Nagibne i njihajuće električne peći na električni pogon moraju imati graničnike naginjanja, samokočeće uređaje i blokade za automatsko isključivanje električne

struje pri naginjanju peći radi ispuštanja tekućeg metala.

Član 307.

Pojedini stupnjevi napona transformatora za elektrolučne peći mogu se uključivati samo pri isključenoj uljanoj sklopki (ako transformator nema sklopku pod opterećenjem).

Član 308.

Uključivanje elektromotora za naginjanje peći smije se obavljati samo pri isključenoj uljanoj sklopki. Pri nagibu peći za 15° elektromotor se mora automatski isključiti.



Član 309.

Pri mehaniziranom punjenju peći s gornje strane zabranjeno je naginjati peć ako

nije blokiran mehanizam za pokretanje svoda ili tijela peći da bi se izbjegao pad pokretnog dijela peći pri naginjanju.

Član 310.

Prenošenje ili okretanje svoda peći dopušteno je samo ako je svod podignut.

Član 311.

Ako električna peć pri naginjanju dosegne granični kut nagiba prema izljevnom žlijebu, elektromotor mehanizma za naginjanje mora se automatski isključiti s pomoću krajnje sklopke koja je sinhronizirana s mehaničkim graničnikom

naginjanja.

Član 312.

Komande za naginjanje peći moraju se nalaziti na mjestu koje omogućuje radniku da vidi struju tekućeg metala koja izlazi iz peći i rukovaoca dizalice koji sudjeluje

u toj operaciji.

Smjer okretanja kotača komande mora se poklapati sa smjerom naginjanja peći.

Član 313.

Na komandnim pločama i pultovima električne peći mora postojati svjetlosna signalizacija koja pokazuje da li se peć nalazi pod naponom.

Član 314.

Stavljanje peći pod napon radi prosušivanja ili taljenja dopušteno je samo nakon što stručni radnik pregleda peć.

Član 315.

Za vrijeme taljenja struju može uključivati i isključivati samo talioničar ili osoba koju on odredi, i to s pomoću palica, ručica i dugmeta postavljenih na gornjoj strani

komandne ploče.

Član 316.

Elektrode elektrolučne peći moraju biti dobro učvršćene, a cjevovodi sistema za njihovo hlađenje uvijek ispravni.

Uključivanje i isključivanje struje za vrijeme taljenje dopušteno je samo pri

podignutim elektrodama.



Regulacija elektroda u procesu taljenja mora biti automatizirana.

Član 317.

Postavljanje elektroda, kontrola peći i drugi radovi u vezi s neposrednim dodirom s elektrodama, a i zamjena zatvarača otvora za punjenje, dopušteni su samo kad se peć ne nalazi pod naponom.

Nastavljanje elektroda za vrijeme rada zabranjeno je. Radovi u vezi s

nastavljanjem elektroda obavljaju se na specijaliziranim strojevima.

Član 318.

Ispravnost i učvršćenost držača elektroda mora se sistematski kontrolirati i u svim slučajevima neispravnosti peć se mora brzo isključiti.

Otvori za elektrode u svodu peći moraju imati brtvene prstenove da bi se spriječilo

izdvajanje plinova u radne prostorije.

Član 319.

Elektrolučne peći čije su elektrode na velikoj i nepristupačnoj visini od poda moraju imati platforme i ljestvice koje omogućuju brzu i neopasnu zamjenu elektroda. Pri

zamjeni elektroda mora se upotrijebiti dizalica.

Član 320.

Pod ispred komandne ploče ili pulta, a i na mjestu komandi za naginjanje peći, mora biti pokriven gumenim zastiračima.

Član 321.

Ubacivanje šarže u električne peći mora biti mehanizirano.

Ako masa komada u šarži ne premašuje 25 kg, mogu se upotrijebiti i viseće lopate.

Član 322.

Udaljenost između kabine stroja za punjenje peći i same peći pri ubacivanju šarže, udaljenost između kabine stroja za punjenje peći i stupova zgrade te između poda

radne platforme i kabine stroja za punjenje peći pri njezinom najnižem položaju, ne smiju biti manje od 0,5 m.

Član 323.

Oko otvora u podu radne platforme, koji služi za prolazak košare za šaržiranje, mora se nalaziti puna ograda visine najmanje 0,8 m.



Udaljenost radnika od košare za šaržiranje pri njezinom transportu ne smije biti

manja od 0,6 m.

Član 324.

Visina rubova bunkera iznad razine poda radne platforme ne smije biti veća od 100 mm.

Član 325.

Visina praga radnog otvora elektrolučne peći od razine površine za posluživanje, neovisno o sistemu razmještaja peći (s posluživanjem na razini poda ili na specijalnoj radnoj površini), iznosi 600 do 900 mm.

Član 326.

Podizanje i spuštanje zatvarača otvora za punjenje električnih peći mora biti

mehanizirano s ugrađenim automatskim graničnikom podizanja.

Pod zatvarača se sprečava ugradnjom vodilica s donjim osloncima.

Član 327.

Jama ispred peći za primanje rasutog metala i troske mora biti vodonepropusna i pokrivena metalnom pokretnom rešetkom.

Član 328.

Za ispuštanje troske ispod otvora za punjenje peći mora se nalaziti ispusni žlijeb koji vodi ispod radne platforme. Otvor u radnoj platformi za prolazak žlijeba mora biti pokriven pokretnim poklopcem obloženim vatrostalnim materijalom.

Za vrijeme ispuštanja troske postavljaju se zaštitni zasloni (ekrani) koji štite radnike od rasprskavanja troske.

Član 329.

Troska iz peći smije se ispuštati samo u suhe prijamnike za trosku čije se stanje prije ispuštanja mora brižljivo provjeriti.

Troska se može gasiti samo suhim pijeskom ili opekom.

Hlađenje troske vodom zabranjeno je.

Član 330.

Pokretni svod peći ne smije se skidati i prenositi uz pomoć lanaca. U tu svrhu mora postojati posebna naprava.



Član 331.

Svi sistemi za vodeno hlađenje okvira, poklopaca i zatvarača otvora za punjenje

električnih peći moraju imati cijevi za odvod vodene pare.

Član 332.

Slijevni lijevci otpadne vode za hlađenje moraju biti smješteni tako da vodenu struju talioničar može uvijek vidjeti sa svoga radnog mjesta.

Otpadna voda ne smije biti toplija od + 50°C.

Član 333.

Ako se prekine dotok vode u sistem za hlađenje i ako dođe do velikog gubitka vode, stvaranja pare ili pucanja cijevi zbog pare, peć se mora odmah isključiti.

Ponovno puštanje vode u sistem za hlađenje mora se izvoditi postupno da bi se

izbjeglo intenzivno stvaranje pare i moguća eksplozija.

Zagrijani hlađeni dijelovi kroz koje prolaze elektrode moraju se ohladiti komprimiranim zrakom prije nego što se u njih ponovo pusti voda za hlađenje.

Član 334.

Ako pregori pod ili zidovi peći, pregrijana (pocrvenjela) mjesta omotača peći u toku

taljenja smiju se hladiti samo komprimiranim zrakom.

Hlađenje vodom zabranjeno je.

Član 335.

Otpaci i troska uklanjaju se ispod peći samo ako je peć isključena i pod nadzorom odgovorne osobe.

Član 336.

Materijal šarže koja se unosi u peć te alati i pribor koji se upotrebljavaju u procesu

taljenja moraju biti suhi.

Član 337.

Na svim električnim pećima (osim elektrootpornih peći s loncem) unošenje šarže i dodataka, miješanje rastaljenog metala, skidanje troske i uzimanje uzoraka za

pokuse smije se obavljati samo kad grijači elementi peći nisu pod naponom.

Napon mora biti isključen i pri obavljanju remontnih radova na svodu peći, rukavcima, mehanizmu za naginjanje i nosačima peći, a i pri čišćenju električnih

uređaja, jama za trosku i slijevne jame.



Član 338.

Konstrukcija elektrootpornih peći mora biti takva da se između šarže i grijaćih

elemenata osigura slobodan prostor najmanje 100 mm.

Član 339.

Legirajući i drugi dodaci unose se u rastaljeni metal zagrijani.

Fosfor kao dodatak mora se izrezati u komade samo u vodi i osušiti upojnim

papirom.

Član 340.

Nagibne elektrootporne peći s loncem moraju u donjem dijelu imati otvore za izlazak metala ako dođe do progorijevanja lonca.

Šaržni materijal mora se unositi u lonac suh i bez prisilnog sabijanja.

Član 341.

Sve elektrootporne peći s otvorenim grijaćim elementima moraju imati blokade

koje isključuju električnu struju pri otvaranju vrata za punjenje.

Član 342.

Vađenje lonaca iz peći mora biti mehanizirano. Naprava za vađenje lonaca mora čvrsto obuhvaćati lonce i sigurno ih držati u tom položaju.

Član 343.

Pri radu s indukcijskim visokofrekventnim pećima, sve operacije u vezi s dodirom

s loncem (ubacivanje šarže, miješanje legure, skidanje troske i dr.) mogu se obavljati samo kad induktor nije pod naponom.

Član 344.

U slučaju nepredviđenog prekida napajanja električnom strujom, električne peći se

moraju brzo isključiti iz mreže.

Član 345.

Svaki dan se moraju kontrolirati elektrode i nosači elektroda elektrolučnih peći, a i dijelovi mreže tih peći koji prolaze neposredno kroz pogon.



Član 346.

Obavezna je stalna provjera zagrijavanja transformatora i ventilatora, rada

automatske regulacije elektroda, rada pumpi i hidrauličnih vodova te protoka vode u svim dijelovima koji se hlade (poklopci, otvori, ekonomajzeri, hladionici i dr.).

Svaka dva sata mora se provjeriti funkcioniranje zračnih i uljnih sklopki, a i

signalnih i sigurnosnih uređaja.

Član 347.

Jedanput tjedno kontroliraju se relej za protjecanje vode u cjevovodu za hlađenje transformatora, relej za protjecanje ulja u mreži hladionika, isključivač

transformatora pri maksimalnoj temperaturi filtera u prigušnom ventilu, provjeravaju i udešavaju elektrode te kontroliraju, čiste i podmazuju svi spojevi i

kontaktne površine nosača elektroda elektrolučnih peći bez vodenog hlađenja.

Član 348.

Tri puta tjedno obavlja se vanjska kontrola zračnih i uljnih sklopki, čiste kleme nožastog kontakta i podmazuju vazelinom i kontroliraju kontaktni mjerač tlaka i zračne komande, pomoćna sklopka i ventil za odvod zraka duhaljki.

Dva puta tjedno kontrolira se ispravnost graničnika mehanizma za naginjanje peći.

Član 349.

Jedanput mjesečno očiste se svi razvodi sistema i manipulacijski razdjelnik i kontaktne površine nosača elektroda elektrolučnih peći s vodenim hlađenjem.

Član 350.

Jedanput u dva tjedna obavlja se čišćenje transformatora, prigušnog ventila i

sklopki, kontroliraju električni i mehanički dijelovi okretnih peći i mehanizma za podizanje svoda te kontroliraju i čiste svi spojevi i izolacije regulacijske sklopke.

Član 351.

Jedanput u dva mjeseca ispituju se električne osobine ulja u spremniku sklopke

napona pećnog transformatora.

Jedanput u dva do tri mjeseca kontrolira se kvaliteta ulja u hidrauličnim sklopkama u pogledu prisutnosti ugljika.

Jedanput u šest mjeseci provjeravaju se električne osobine ulja u pećnom

transformatoru.



Član 352.

Kontakti releja snage (za transformatore pod opterećenjem) kontroliraju se nakon

svakih 5000 uključenja, kontakti uzemljenja (za transformatore bez opterećenja) – nakon svakih 10000 uključenja, releji snage – nakon 20000 preklapanja, a

sklopke uzemljenja – nakon 10000 uključenja.

Član 353.

Na visokofrekventnim indukcijskim pećima svakih šezdeset minuta kontroliraju se klizni ležaji, dotok ulja i registriranje temperature ulja koje izlazi iz ležaja,

opterećenje generatora, veličina struje i napona, rad uljnih pumpi, dotok i temperatura vode. Temperatura mora biti u namotu statora 32 do 40°C, u spirali – 32 do 55°C, u kliznim ležajima i hladionicima ulja – 25 do 34°C.

Svakih šezdeset minuta kontroliraju se ispravnost uključivanja kondenzatora, uređaj za komprimirani zrak i njegov tlak, zagrijanost vodova za dovod struje do transformatora, napon i jačina struje u komori transmisije i u komori

transformatora (ako postoji), zaštitni pribor za slučaj maksimalne struje, napon generatora i relej napona.

Član 354.

Jedanput tjedno kontroliraju se četkice, stanje ulja u kućištu transmisije,

podmazanost ležaja mehanizma za naginjanje peći, stanje ulja u mehanizmima s kliznim ležajima, izolacija i učvršćenost bakrenih vodiča, optok vode za hlađenje u

spirali peći, učvršćenost i spajanje kondenzatora, kontakti rastavljača, zračne sklopke i punjenje uljem. Jedanput tjedno čiste se električni uređaji i uljni filteri, podmazuju dodirne površine, kleme i opruge u hidrauličnim sklopkama.

Član 355.

Jedanput mjesečno kontroliraju se zračne i uljne sklopke u komori za dovod struje,

kontakti za puštanje u rad elektromotora visokofrekventnog uređaja, sigurnosni pribor za slučaj maksimalne struje, protok ulja, blokada sklopki kondenzatora,

odstranjivanje elektromagnetne eksitacije pri naginjanju peći, uljna pumpa i njezini električni dijelovi, ventilator za hlađenje kondenzatora, kondenzator s vodenim hlađenjem, elektromagnetne kočnice i krajnje sklopke pri okretanju,

reduktori transmisije, uže za okretanje i uključivanje kondenzatora. Jedanput tjedno čiste se i podmazuju kontakti mehanizama za naginjanje peći, kondenzatori

i suhi ispravljač te kontrolira okretni pretvarač.

Član 356.

Jedanput u tri mjeseca kontroliraju se svi ležaji motornog generatora i mehanizma za naginjanje peći, a i viskozitet ulja u elektromotorima s kliznim ležajima.

Jedanput u pola godine kontrolira se kvaliteta ulja u transformatoru i startnom

autotransformatoru i zamjenjuje ulje u motornom generatoru s kliznim ležajima.



Član 357.

Jedanput godišnje se kerozinom ispiru svi kotrljajući ležaji i pune vazelinom.

Jedanput u tri godine kontrolira se i zamjenjuje ulje u transformatoru i autotransformatoru.

Član 358.

Jedanput mjesečno provjerava se hermetičnost svih brtvi elektrootpornih peći koje

rade sa zaštitom ili neutralnom atmosferom ili pod vakuumom.

Jedanput u dva do tri mjeseca kontroliraju se prisutnost ugljika i kvaliteta ulja u hidrauličnim sklopkama.

Jedanput u šest do devet mjeseci kontroliraju se svi grijaći elementi, a jedanput godišnje – vanjske površine peći boje se aluminijskom broncom.

3. Plamene peći

Član 359.

Spremnici goriva pod tlakom za loženje plamenih peći moraju se nalaziti na

metalnim platformama sa strane peći.

Spremnici moraju biti dobro zatvoreni poklopcima i opskrbljeni pokazivačem razine goriva, ispusnom slavinom sa cijevi koja vodi u podzemni sigurnosni spremnik,

cijevi za povezivanje s vanjskom atmosferom i preljevnom cijevi povezanom s podzemnim sigurnosnim spremnikom.

Na ispusnoj cijevi oko ventila mora stajati natpis: “OTVORITI PRI POŽARU”.

Ispusna i preljevna cijev moraju imati hidraulične zatvarače.

Obujam sigurnosnih spremnika mora odgovarati ukupnom obujmu svih spremnika

za gorivo u radnoj prostoriji.

Član 360.

Na vodu za gorivo svake peći (naftne ili plinske) moraju postojati dva ventila – jedan na gorioniku, a drugi iza glavnog zida hale ili na udaljenosti 15 m od peći.

Član 361.

Punjenje spremnika tekućim gorivom mora biti mehanizirano. Ručno punjenje

zabranjeno je.



Član 362.

Podzemni spremnici iz kojih se gorivo potiskuje pod pneumatskim tlakom izrađuju

se i upotrebljavaju u skladu s važećim propisima o konstrukciji i upotrebi posuda koje rade pod tlakom.

Glavni vod za gorivo na mjestu ulaska u pogon mora imati ventil s natpisom:

“ZATVORITI PRI POŽARU”.

Član 363.

Mazut u spremnicima podgrijava se parom ili vrućom vodom do temperature utvrđene za određenu vrstu mazuta.

Za kontrolu temperature u spremnicima moraju biti ugrađeni termoelementi s

uređajima za registriranje.

Član 364.

Ventili koji reguliraju dovod goriva i zraka u gorionike ili pribor za rukovanje moraju se postavljati sa strane otvora gorionika da bi se izbjegao utjecaj plamena.

Član 365.

Jamske peći s loncima koji se vade moraju imati mehanizirane naprave za vađenje

i premještanje lonca.

Član 366.

Ložišta plinskih peći moraju se nalaziti samo u nadzemnom položaju. Komore izgaranja i dimni kanali ne smiju skupljati i zadržavati plinove.

Član 367.

Prije paljenja plinskih gorionika, zračni vod i komora peći moraju se propuhivati zrakom.

Član 368.

Plamene peći koje se lože krutim odnosno tekućim gorivom moraju biti opskrbljene

lokalnom odsisnom ventilacijom.

Član 369.

Da bi se izbjegao ulazak rastaljenog metala u dimni kanal plamene peći, donji rub obloge dimnog kanala mora biti najmanje 100 mm iznad donjeg ruba otvora za punjenje.



Peć mora biti konstruirana tako da materijal šarže pri ubacivanju u peć ne pada u

dimni kanal.

Član 370.

Dimni kanal plamenih peći mora uvijek biti ispravan, čist i suh te zaštićen od prodora podzemnih voda.

Kontrolni otvori na dimnom kanalu moraju biti dobro zabrtveni opekom.

Čišćenje dimnih kanala i popravci u njihovoj unutrašnjosti obavljaju se samo kad je rad peći potpuno obustavljen i kad temperatura u dimnom kanalu ne premašuje + 40°C. Prije početka tih radova obavezno je odstranjivanje sakupljenih štetnih

plinova i zagrijanog zraka s pomoću lokalnih ventilacijskih uređaja.

Radnici koji rade u dimnom kanalu moraju prekidati rad i izlaziti iz dimnog kanala nakon svakih 20 minuta.

Član 371.

Dimni kanal popravljaju, kontroliraju i čiste samo posebno stručno osposobljeni

radnici.

Dimni se kanal popravlja, kontrolira i čisti svaki put nakon davanja odgovarajućih uputa, a prije početka radnog procesa.

Član 372.

Proizvodi koji se izvuku iz dimnog kanala nakon čišćenja ne smiju se dalje

prerađivati, nego se moraju odmah ukloniti iz pogona i smjestiti na mjesta određena u tu svrhu.

Član 373.

U svakom pogonu moraju postojati potanje upute o kontroli i čišćenju dimnog

kanala koje obuhvaćaju sve lokalne uvjete rada peći. Upute se daju uz potpis svim radnicima koji sudjeluju u obavljanju tih radova.

4. Konvertori

Član 374.

Odjeli s Bessemerovim konvertorima moraju biti odvojeni od ostalih proizvodnih

odjela.



Član 375.

Mehanizam za okretanje mora imati električni pogon i uređaj za samokočenje.

Osim električnog pogona, preporučuje se i postavljanje uređaja za ručno okretanje konvertora.

Svi pokretni dijelovi mehanizma za okretanje moraju biti pokriveni specijalnim

zaštitnim omotačima.

Član 376.

Za punjenje i popravke konvertora sadržaja više od 10 t moraju postojati čelične platforme postavljene na razini spajanja kljuna s konvertorom, s najmanje dva

izlaza s ljestvicama.

Član 377.

Kljun konvertora mora biti opskrbljen čvrstim ušicama za vezivanje lancima.

Član 378.

Prijamna jama ispod konvertora mora biti vodonepropusna i obložena vatrostalnom oblogom.

Prije punjenja konvertora jama se mora prosušiti i posuti slojem suhog pijeska.

Član 379.

Za vrijeme punjenja i pražnjenja konvertora, osobe koje ne sudjeluju u tim operacijama moraju biti udaljene najmanje 10 m.

Član 380.

Sve operacije pri radu konvertora (naginjanje, uduhavanje kisika i dr.) moraju biti

povezane s komandnim pultom, na kojem se nalazi manometar za mjerenje tlaka kisika.

Radnici na komandnom pultu i talioničari kod konvertora moraju biti međusobno povezani zvučnom ili svjetlosnom signalizacijom.

Član 381.

Zabranjeno je uzimanje uzoraka za pokus iz mlaza metala za vrijeme njegova izlijevanja iz konvertora.

Član 382.

Zabranjeni su popravci i kontrola mehanizma za okretanje za vrijeme rada

konvertora.



Popravci u unutrašnjosti konvertora dopušteni su samo nakon njegova hlađenja

do temperature koja nije viša od 40°C.

5. Taljenje magnezijevih legura

Član 383.

Strugotina i opiljci magnezija i njegovih legura moraju se čuvati u specijalnim, dobro zatvorenim metalnim kovčezima. Strugotina pripremljena za pretaljivanje

(klasirana, očišćena od stranih predmeta i osušena) mora se nalaziti u talionici u specijalnom kovčegu, u količini dovoljnoj za punjenje peći za taljenje.

Izbacivanje otpadaka i prašine od magnezija i njegovih legura na smetlište

zabranjeno je. Ako je to potrebno, otpaci se spaljuju na posebnim mjestima osiguranim od požara.

Član 384.

Taljiva koja se upotrebljavaju pri taljenju magnezija i njegovih legura moraju se čuvati na mjestima rada u hermetički zatvorenim kovčezima.

Član 385.

Za gašenje zapaljenog magnezija i njegovih legura moraju se koristiti suha mljevena taljiva kao i za taljenje magnezijevih legura.

Za gašenje zapaljenog magnezija i njegovih legura zabranjena je upotreba vode, ugljičnog dioksida i protupožarne pjene.

Član 386.

Prije potapanja u rastaljeni metal ili taljivo, blokovi i otpaci magnezija i njegovih legura moraju se zagrijati na temperaturu od 120°C.

Prije početka taljenja, lonac za taljenje se mora zagrijati na temperaturu od 500

do 600°C.

Član 387.

Svaka peć s loncem za taljenje magnezijevih legura mora u podu imati jamu za primanje tekućeg metala u slučaju havarije. Jame moraju biti dobro zaštićene od ulaska vode i s toplinskom izolacijom, uvijek suhe i čiste. Prije početka svakog

taljenja, jame se moraju zagrijati najmanje na temperaturu od 150°C.



Član 388.

Obloga peći za taljenje magnezijevih legura mora biti izrađena od materijala koji

se ponašaju neutralno prema magneziju.

Zabranjena je upotreba dinas-opeke, vezivnih otopina na bazi vodenog stakla ili drugih silikata i drugih materijala.

Član 389.

Pristup komandama za upravljanje radom peći (ventilima, kranovima i sl.) mora uvijek biti slobodan. Za slučaj havarije moraju postojati dopunski uređaji koji isključuju iz rada grupu peći ili sve peći.

Član 390.

U slučaju neispravnosti peći ili lonca za vrijeme taljenja (prodor metala ili druge

nenormalnosti koje mogu dovesti za havarija), rad peći se mora odmah obustaviti.

Član 391.

Lonci za taljenje, a i instrumenti i pribor za prenošenje lonaca nakon izrade ili popravka, moraju se prije upotrebe podvrgnuti kontroli.

XII. RAD S TEKUĆIM METALIMA I TROSKOM

1. Ljevački lonci

Član 392.

Ljevački se lonci izrađuju od čeličnog lima, pri čemu odnos debljine lima i promjera

lonca treba da iznosi 1:100.

Visina lonca prema njegovu promjeru treba biti u odnosu 1:1.

Odnos debljine obloge lonca i njegova promjera u prosjeku iznosi 0,07. Taj odnos treba da je za čelik manji, a za željezo veći.

Odnos debljine dna lonca i njegova promjera iznosi do 0,1.

Najmanji nagib bočnih zidova lonca kreće se od 3 do 5°.

Član 393.

Težište lonaca u okomitom položaju, napunjenih tekućim metalima, mora se

nalaziti za 50 do 100 mm ispod osi okretanja. Ovaj uvjet obavezan je za sve lonce, bez obzira na način prenošenja (ručno ili mehanički).



Član 394.

Broj slojeva obloge lonca može iznositi najviše 3.

Obloga lonaca sadržaja do 5 tona može se izrađivati nabijanjem vatrostalne mase u jednom neprekidnom sloju.

Član 395.

Ljevački lonci sadržaja iznad jedne tone moraju imati posebnu površinu za

popravke i sušenje.

Član 396.

Najveća dopuštena masa lijeva i lonca koji prenosi jedan radnik iznosi 20 kg.

Najveća dopuštena masa lijeva i lonca za ručno prenošenje iznosi 60 kg.

Ako lonac s tekućim metalom prenose dva radnika, najveća dopuštena masa tereta koji može nositi jedan radnik iznosi 30 kg.

Član 397.

Lonci sadržaja iznad 0,5 tona, koji se prenose dizalicama, monorejima i

vagonetima, moraju imati mehanizme za okretanje čvrste konstrukcije, s pužnim samokočnim prijenosom i graničnikom okretanja, zaštićene omotačima od

prskanja metala i troske.

Lonci bez pužnog prijenosa, sadržaja ispod 0,5 tona, koji se prenose dizalicom, moraju imati uređaj koji sprečava da se prevrnu.

Član 398.

Lonci sadržaja iznad 15 tona moraju imati mehanički pogon za okretanje.

Član 399.

Pri prenošenju lonaca s tekućim metalom na vagonetima, lonci se moraju pričvrstiti

da se ne bi prevrnuli.

Član 400.

Nosači za lonce koji se prenose ručno moraju se brižljivo ispitati prije upotrebe, i nakon izrade i nakon popravaka. U toku upotrebe ispitivanje se mora obavljati

jedanput u dva mjeseca.

Nosači se ispituju pod statičkim opterećenjem koje je za 50% veće od maksimalnoga radnog opterećenja, i to u toku 15 minuta. Pri ispitivanju kontrolira

se i vanjština nosača očišćenih od metala, troske, ulja i drugih nečistoća.



Član 401.

Na loncima za lijevanje čelika koeficijent sigurnosti za čvrstoću rukavaca lonaca

treba da iznosi najmanje 15.

Dopušteno habanje rukavca lonaca u svim dimenzijama u odnosu prema prvobitnim dimenzijama iznosi najviše 10%.

Najmanje dva puta u toku godine rukavci lonaca moraju se kontrolirati metodom

defektoskopije.

Član 402.

Nakon ispitivanja i pregleda lonaca kontrolira se rad mehanizama za okretanje, pri čemu kut okretanja lonca treba da iznosi 180°C.

Član 403.

Lonci sadržaja iznad 5 tona moraju imati dva uređaja za kočenje.

Član 404.

Prsteni nosača za prijenos grafitnih lonaca moraju biti omotani azbestnim užetom i opskrbljeni uređajem koji sprečava ispadanje lonca pri naginjanju.

Član 405.

Čelična užeta i lanci transportnih sredstava predviđenih za prenošenje lonaca s

tekućim metalom, a i traverze samih lonaca, moraju biti zaštićeni omotačima od djelovanja toplinskog zračenja tekućeg metala.

Član 406.

Rukavci lonaca moraju biti od kovanog čelika. Prsteni i rukavci moraju se žariti.

Svarivanje pojedinih dijelova prstena i rukavaca zabranjeno je.

Član 407.

Izrada lonaca za lijevanje kroz dno i njihova eksploatacija moraju udovoljavati ovim uvjetima:

1) mehanizam za zatvaranje otvora na dnu lonca mora imati regulacijski navoj;

2) ručica zatvarača mora biti povratna;

3) raspori između pojedinih cijevi mehanizma za zatvaranje otvora na dnu moraju

biti dobro zabrtveni;



4) otvor za izlijevanje na dnu mora biti izrađen od magnezita, grafita ili

visokokvalitetnog šamota;

5) čep za zatvaranje mora biti dobro učvršćen za mehanizam za zatvaranje dna i dobro nalijegati u otvor na dnu lonca;

6) mehanizam za zatvaranje dna i vatrostalni otvor smije se zamijeniti nakon

hlađenja lonca;

7) postavljanje mehanizma za zatvaranje dna u lonac koji se nalazi ispod žlijeba peći zabranjeno je;

8) prije postavljanja mehanizma za zatvaranje dna mora se provjeriti ispravnost

obloge i osušenost lonca.

Član 408.

Zabranjena je upotreba lonca za ponovno lijevanje ili razlijevanje tekućeg metala ako prije toga nije zamijenjen mehanizam za zatvaranje dna i vatrostalni otvor za

izlijevanje na dnu lonca.

Član 409.

Zabranjeno je držanje lonaca u rukama za vrijeme dok se oni pune tekućim metalom.

Lonci se mogu puniti tekućim metalom najviše do 7/8 njihova obujma.

Član 410.

Prije svake upotrebe, odgovorna osoba u talionici mora provjeriti ispravnost svih

lonaca i njihovih dijelova.

Član 411.

Prije upotrebe lonci se moraju dobro osušiti i zagrijati.

Pri sušenju lonaca temperatura se postupno povišava na 250 do 300°C.

Za sušenje lonaca u komornim pećima potrebna je temperatura od 300 do 400°C.

Temperatura na koju se lonac mora zagrijavati prije ulijevanja željeza iznosi 500

do 600°C pri lijevanju u kalupe obične namijene, i 700 do 750°C – pri lijevanju odljevaka koji zahtijevaju visoku temperaturu lijevanja.

Temperatura lonca prije ulijevanja tekućeg čelika mora iznositi 700 do 750°C.

Temperatura vanjske površine plašta lonca prije ulijevanja tekućeg čelika iznosi

45 do 60°C.



Član 412.

Kad se lonci popravljaju na posebnim mjestima ili u posebnim jamama, ta mjesta

i jame moraju biti ograđeni ogradom visine najmanje 800 mm i opskrbljeni mehaničkom ventilacijom.

Lonci se mogu popravljati samo nakon što se ohlade na temperaturu ne veću od

40°C.

Radnicima je dopušteno da ulaze u velike lonce radi popravaka samo nakon provjere da nema visećih ostataka troske, metala i obloge.

Obloga se mora čistiti i skidati samo odozgo prema dolje.

Član 413.

Ljevački se lonci suše koksnim ili prirodnim plinom, a ako koksnog ili prirodnog

plina nema tekućim gorivom.

Pri sušenju lonaca plinom, dovodi plina i zatvarači moraju u svemu biti izvedeni prema propisima o zaštitnim mjerama u plinskim postrojenjima.

Prije paljenja plina u loncu mora se potpaliti vatra od drva. Plin se može pustiti

samo na zapaljenu vatru.

Član 414.

Lonci za taljenje magnezijevih legura podliježu posebnim postupcima kontrole i kriterijima za isključivanje iz upotrebe.

Smanjenje debljine zida i dna zavarenog lonca u odnosu prema prvobitnoj debljini

ne smije biti veće od 50%.

Smanjenje debljine zidova lijevanog lonca ne smije biti veće od 50%. To važi i za smanjenje mase lonca u odnosu prema prvobitnoj masi.

Ako uvjetima iz st. 2. i 3. ovog člana nije udovoljeno lonci se isključuju iz upotrebe.

Član 415.

Novi lijevani lonci za taljenje taljiva prije upotrebe se iskušavaju 8 sati.

Član 416.

Neprekidno vrijeme rada lonca od početka do druge kontrole ne smije biti dulje od 24 sata.

Dopušta se vrijeme rada lonca između kontrolnih pregleda od 48 do 72 sata.



Ako se na loncu pojavi opće ili lokalno smanjenje debljine zidova ili dna, pregledi

lonca moraju se obavljati nakon svaka 24 sata.

Zavareni lonci moraju se kontrolirati najmanje svakih 8 sati.

Član 417.

Prije upotrebe lonci za taljenje magnezijevih legura moraju se sušiti nekoliko dana u specijalnim komorama za sušenje na temperaturi od 70 do 80°C ili na svodu

plamene peći.

Nakon sušenja lonci se moraju zagrijati i žariti 2 do 3 sata na temperaturi od oko 600°C.

2. Ispuštanje tekućih metala iz peći i uzimanje uzoraka

Član 418.

Prije ispuštanja čelika iz peći, otvor i žlijeb za ispuštanje moraju se potanko

popraviti i premazati, a zatim osušiti na temperaturi od 600 do 800°C.

Član 419.

Nagib žlijeba za ispuštanje tekućeg metala mora iznositi 2 do 5°.

Žlijeb za ispuštanje čelika, izrađen od opeke, mora se popraviti ili zamijeniti ako nije u ispravnom stanju.

Član 420.

Pri ispuštanju tekućeg metala kroz otvor, pored svake peći moraju se nalaziti

najmanje po dvije šipke duljine po 1,5 m i rezervni čepovi za zatvaranje otvora na peći.

Član 421.

Za vrijeme otvaranja peći i ispuštanja tekućeg metala, dizalica za transport

tekućeg metala mora se pomaknuti na mjesto na kojemu tekući metal pri prskanju ne može dosegnuti kabinu dizalice.

Radnici koji rade na ispuštanju tekućeg metala iz peći moraju imati odgovarajuća

osobna zaštitna sredstva.

Član 422.

Prije uzimanja uzoraka tekućeg metala za potrebe kontrole i ispitivanja kvalitete, žlice, ručni lonci i drugi alati moraju se dobro osušiti i zagrijati.



Uzorci tekućeg metala smiju se izlijevati samo u poseban kalup, koji je prethodno

osušen.

Nakon izlijevanja uzorka i skidanja ostatka metala, žlica i drugi alat moraju se odmah odnijeti na mjesto čuvanja koje se nalazi sa strane peći.

Član 423.

Zabranjeno je kretanje ljudi i rad ispod žlijeba za vrijeme njegova popravka,

sušenja i ispuštanja tekućeg metala.

3. Obrada tekućeg željeza magnezijem

Član 424.

Dodavanje magnezija rastaljenom željezu obavlja se u loncima smještenim u specijalnu zatvorenu komoru u hermetiziranim loncima ili u pretpeći posebno

prilagođenoj u tu svrhu.

Član 425.

Hermetizirani lonci moraju se dobro zatvoriti teškim čeličnim poklopcem koji ima priključak za odvod plinova i ograditi zaštitnim zaslonima (ekranima) da bi se

spriječilo štrcanje metala pri podizanju poklopca nakon završenog dodavanja magnezija.

Član 426.

Komora za smještaj lonaca u koje se dodaje magnezij mora imati odsisnu

ventilaciju i kontrolne otvore zatvorene modrim staklom dovoljne čvrstoće.

Član 427.

Potapanje u tekuće željezo zvona s magnezijem ili njegovom predlegurom obavlja se s pomoću specijalnog uređaja i nakon prethodnog zagrijavanja.

Radnici koji rade na poslovima iz stava 1. ovog člana moraju imati osobna zaštitna

sredstva i specijalno zaštitno odijelo.



4. Rafinacija aluminijskih legura

Član 428.

Rafinacija aluminijskih legura klorom (kloriranje) obavlja se u loncima smještenim

u specijalne komore ili neposredno u pećima s loncima opskrbljenim odsisnom ventilacijom.

Član 429.

Komora za kloriranje metala može se dozidati uz prostoriju u kojoj se nalaze

radnici koji obavljaju taj posao ili smjestiti odvojeno.

Komora mora imati vrata koja se čvrsto zatvaraju izvana, hermetički zastakljen otvor za kontrolu toka procesa i odsisnu ventilaciju koja odstranjuje plinove.

Član 430.

Prostorija za radnika koji radi na kloriranju mora imati dvosmjernu svjetlosnu ili

zvučnu signalizaciju za vezu s mjestom za kloriranje, usisnu ventilaciju kojom se zrak mijenja deset puta u toku jednog sata i hermetički zatvorene kontrolne otvore prema pogonu i susjednoj prostoriji s bocama klora.

U prostoriji se uvijek moraju nalaziti po dva ispravna indikatora za utvrđivanje pojave klora, a i regenerativni kisični respiratori.

Član 431.

Prostorija s bocama klora mora udovoljavati ovim uvjetima:

1) pod prostorije mora biti otporan prema kemijskom djelovanju klora i slabih

kiselina i mora imati dovoljan nagib;

2) zidovi prostorije moraju biti premazani smolom na visinu 1 m od poda;

3) zidovi na razini poda moraju imati zastakljene otvore za utvrđivanje prisutnosti plina;

4) prozorska stakla okrenuta na južnu stranu moraju biti obojena bijelom bojom

ili mutna;

5) vrata za izlaz van i u prostoriju za radnike moraju se hermetički zatvarati;

6) boce s klorom moraju biti smještene u specijalna ležišta koja imaju naprave za učvršćivanje boca;

7) za slučaj izlaska klora iz boce mora postojati kupelj dovoljnih dimenzija

napunjena do 2/3 obujma, sa 20%-nom otopinom natrijeva tiosulfata, sa sodom, u koju se potapaju boce koje propuštaju klor. Visina otopine iznad potopljenih boca



mora iznositi najmanje 150 mm, a otopina natrijeva tiosulfata u kupelji mora se

mijenjati svakih 10 dana;

8) prostorija mora imati usisno-odsisnu ventilaciju kojom se zrak mijenja petnaest puta u toku jednog sata, a u toj prostoriji pri dnu moraju biti smješteni odsisni

otvori i u njoj se mora osiguravati temperatura zraka ne viša od +25°C;

9) prostorija mora imati uređaj za degazaciju raspršivanjem otopine natrijeva tiosulfata i sode. Uređajem se mora rukovoditi izvan prostorije;

10) ulazi u prostoriju za radnike iz pogona i iz prostorije za radnike u prostoriju s

bocama klora moraju imati pragove koji sprečavaju ulazak plina u talionicu ako on izlazi iz boce;

11) ventilima na bocama i glavnim ventilom na vodu za odvod klora mora se

rukovati iz prostorije za radnike.

Član 432.

Rezervne boce s klorom moraju se čuvati u specijalnim zatvorenim prostorijama, čija izgradnja i oprema odgovaraju uvjetima propisanim za čuvanje jakih otrovnih tvari.

Član 433.

U prostoriji za boce s klorom ne smije biti više od jedne boce s klorom za rafinaciju i jedne boce s dušikom za propuhivanje cjevovoda za klor.

Član 434.

Boce s klorom moraju imati redukcioni ventil s manometrima za visoki i niski tlak

smještenim u prostoriji za radnike.

Član 435.

Cjevovodi za klor moraju biti otvoreni, postavljeni na udaljenosti najmanje 50 mm od zidova, odvojeni od ostalih cjevovoda i komunikacija i smješteni na mjestima

na kojima nema opasnosti od mehaničkih oštećenja. Cjevovod mora biti pristupačan za kontrolu na svim mjestima i obojen tamnozelenom bojom.

Cjevovodi za klor koji se nalaze iznad prolaza za radnike ne smiju imati veze preko prirubnica.

Umeci na mjestima spajanja cjevovoda ne smiju propuštati plin u prostoriju.



Član 436.

Novi cjevovod za klor ispituje se pod ispitnim tlakom od 90 Mpa, a u toku

eksploatacije cjevovod se mora svakih 6 dana provjeravati na zabrtvenost s pomoću dušika pod tlakom od 60 MPa.

Član 437.

Na cjevovodu koji dovodi klor do nekoliko peći prigradni ventili se moraju

postavljati na dovodnu cijev za svaku peć.

Regulacija dodavanja klora u rastaljeni metal s pomoću ventila postavljenih na pojedinim dovodnim cijevima za svaku peć zabranjena je.

Dodavanje klora u rastaljeni metal regulira se s pomoću ventila na boci s klorom

ili glavnog ventila na cjevovodu koji polazi od boca.

Član 438.

Klor iz boce u cjevovod mora se ispuštati preko reduktora koji je reguliran na tlak potreban za kloriranje tekućeg metala, u skladu s proizvodnim uputama.

Radi upijanja vlage potrebno je da se klor, po mogućnosti, propušta preko

sumporne kiseline ili na drugi način.

Član 439.

Kremena cijev kroz koju se klor uvodi u tekući metal mora biti čvrsto spojena s cjevovodom za klor s pomoću gumene cijevi.

Prije unošenja u tekući metal, kremena se cijev mora zagrijati, a nakon spuštanja

u metal mora se držati u tom položaju s pomoću specijalnog pribora.

Zabranjeno je kremenu cijev držati u rukama pri kloriranju.

Član 440.

Čvrsto zatvoreni ventili na bocama s klorom moraju se otvarati samo specijalnim ključevima.

Boce s neispravnim ventilima vraćaju se organizaciji udruženog rada koja ih puni klorom.

Popravci ventila na bocama u ljevaoničkom pogonu zabranjeni su.

Član 441.

Prijevoz boca s klorom u pogonu može se obavljati samo na specijalnim

vagonetima (kolicima).



Prijevoz mogu obavljati samo radnici koji su dobro upoznati s pravilima o

rukovanju bocama s klorom.

Član 442.

U prostoriji za kloriranje moraju postojati signalizacija za kemijsku uzbunu i ispravne plinske maske za sve osobe koje sudjeluju u otklanjanju kvara.

Za utvrđivanje mjesta propuštanja klora dopuštena je upotreba samo kemijskih

indikatora.

Član 443.

Klorne, fluorne i druge soli koje se upotrebljavaju za rafinaciju metala moraju biti usitnjene, pomiješane u određenim proporcijama i prosušene.

Uređaji za usitnjavanje, miješanje i sušenje moraju imati lokalnu odsisnu

ventilaciju.

Član 444.

Soli pripremljene za rafinaciju moraju se čuvati u hermetički zatvorenim posudama ili u zagrijavanim ormarima za sušenje.

Član 445.

Cinkov klorid koji se upotrebljava za rafinaciju aluminijskih legura mora se prije upotrebe osušiti, rastaliti i razliti u kalupe određene veličine da bi se dobile tube određene mase. Izljevene tube moraju se čuvati u hermetički zatvorenim

posudama ili u zagrijavanim ormarima za sušenje.

Član 446.

Soli za rafinaciju (stopljene i u obliku praška) unose se u tekući metal u suhom stanju.

Član 447.

Tube s cinkovim kloridom unose se u tekući metal s pomoću zagrijanog i

izbušenoga metalnog cilindra koji se učvršćuje za dugačku metalnu šipku.

Član 448.

Usitnjene soli za rafinaciju unose se u tekući metal s pomoću zagrijane metalne kutije učvršćene za dugačku metalnu šipku.



5. Lijevanje

Član 449.

Prevoženje tekućeg metala do mjesta lijevanja i vraćanje praznih lonaca obavlja

se po unaprijed utvrđenim pravilima.

Pri ručnom prenošenju tekućeg metala u loncima, moraju postojati prolazi širine najmanje 2 m, a između redova kalupa najmanje 1 m.

Član 450.

Brisan.

Član 451.

Brzina kretanja radnika pri ručnom nošenju praznog lonca ne smije iznositi više od

1 m/s, a pri nošenju lonca napunjenog tekućim metalom – više od 0,75 m/s.

Član 452.

Masa lonca s tekućim metalom koji se prenosi s pomoću monoreja ne smije biti veća od 500 kg.

Član 453.

Pri brzini kretanja konvejera iznad 4 m/min, stanica za lijevanje mora imati platformu koja se kreće brzinom konvejera.

Metal se ne smije ulijevati u kalupe u hodu ako je brzina kretanja konvejera 6 m/min i veća.

Duljina stanice za lijevanje iznosi od 6 do 8 m pri brzini kretanja konvejera do 5

m/min i 10 do 12 m pri brzini kretanja konvejera iznad 5 m/min.

Član 454.

Vrijeme koje protekne između završetka sklapanja sirovih pješčanih kalupa s hladilima i njihova lijevanja ne smije biti dulje od 3 do 4 h.

Član 455.

Visina pada tekućeg metala pri lijevanju iz ručnog lonca ne smije iznositi više od 150 mm, a pri lijevanju iz lonca koji prenosi dizalica – od 250 do 500 mm.

Član 456.

Svi alati koji se upotrebljavaju pri ulijevanju tekućeg metala u kalupe i koji dolaze

u dodir s tekućim metalom moraju biti čisti od rđe, suhi i zagrijani.



Član 457.

Troska i ostaci metala nakon završenog lijevanja izlijevaju se u zagrijane kokile ili

košare. Izlijevanje na pod ili u jamu nije dopušteno.

Član 458.

Rasklopivi metalni kalupi (kokile) moraju biti izrađeni tako da osiguravaju hermetičko spajanje dvaju polukalupa.

Pribor za zatvaranje mora omogućiti sigurno spajanje polukalupa za vrijeme lijevanja i očvršćivanja tekućeg metala.

Član 459.

Ručice i poluge na metalnim kalupima predviđene za zatvaranje i rasklapanje polukalupa, izbacivanje i vađenje jezgara moraju biti konstruirane i postavljene

tako da se ne mogu ozlijediti ruke, bez obzira na to u kojem se položaju nalaze.

Član 460.

Metalni kalupi koji se upotrebljavaju na specijaliziranim mehaniziranim uređajima i strojevima (karusel i dr.) moraju biti opskrbljeni istiskivačima odljevaka koji

isključuju potrebu unošenja ruku u opasnu zonu.

Član 461.

Prije lijevanja metalni kalupi moraju se sigurno učvrstiti na stolu stroja. Stolovi stroja s nagibom moraju imati graničnike okretanja.

Član 462.

Prije lijevanja sve vrste metalnih kalupa i jezgara moraju se zagrijati do temperature od 150 do 200°C, a metalni kalupi za lijevanje sitnih odljevaka – od 300 do 350°C.

Temperatura zagrijavanja pojedinih dijelova metalnih kalupa pri lijevanju složenih

odljevaka s nejednakom debljinom zidova ne smije premašiti 500°C.

Zagrijavanje metalnih kalupa tekućim metalom nije dopušteno, osim pri centrifugalnom lijevanju.

Član 463.

Grijaći elementi za električno zagrijavanje metalnih kalupa, smješteni u tijelu

kalupa ili u ploči, ne smiju imati napon struje veći od 12 V. Oni moraju biti zatvoreni radi zaštite od slučajnog dodira i prskanja tekućim metalom.



Član 464.

Prije zagrijavanja metalni kalupi se premazuju specijalnim premazima u sloju

debljine 0,3 do 0,5 mm, koji se nakon premazivanja osuši.

Član 465.

Metalni kalupi koji se hlade vodom moraju biti hermetički spojeni s cjevovodom da ne bi došlo do propuštanja vode u šupljinu kalupa.

Član 466.

Lonci i drugi alati koji se upotrebljavaju pri lijevanju u metalne kalupe moraju se prije upotrebe zagrijati.

Član 467.

Širina ljevaoničke hale pri postavljanju stroja za lijevanje pod tlakom u dva reda

mora iznositi najmanje 12 m.

Udaljenost između strojeva, u ovisnosti o njihovim gabaritnim dimenzijama, iznosi 3 do 4 m. Tolika udaljenost treba da bude i između osi strojeva ovisno o tipu stroja.

Član 468.

Između strojeva za lijevanje pod tlakom moraju se postavljati štitnici od čeličnog

lima čija duljina nije manja od stroja, a visina – manja od 2 m.

Udaljenost između štitnika i stroja sa strane posluživanja mora iznositi najmanje 1,5 m, a udaljenost između zida ili štitnika i stroja na čelnoj strani – najmanje 1 m.

Član 469.

Strojevi za lijevanje pod tlakom moraju imati blokade koje sprečavaju stvaranje tlaka prije zatvaranja kalupa i čvrstog nalijeganja muštikle s metalom na uljevnik.

Član 470.

Sve zone stroja za lijevanje pod tlakom, u kojima je moguće prskanje tekućeg

metala, moraju biti zatvorene zaštitnim omotačima ili štitnicima.

Član 471.

Lonci s tekućim metalom na strojevima za lijevanje pod tlakom smiju se zagrijavaju samo električnom strujom ili plinom.



Član 472.

Poklopci otvora za lijevanje moraju se zatvarati s unutrašnje strane autoklava.

Konstrukcija i izrada poklopaca moraju osiguravati čvrsto i brzo zatvaranje otvora mehanizmom koji se nalazi s vanjske strane autoklava.

Član 473.

Radne površine uz otvore za lijevanje autoklava moraju biti široke najmanje 1,5

m i obložene metalnim pločicama.

Površine koje se nalaze iznad razine poda moraju imati ograde visine 1 m, koje u donjem dijelu do visine najmanje 180 mm moraju biti pune.

Pristup radnim površinama mora biti bez stepenica, s nagibom najviše 20° i s bočnim ogradama visine 1 m.

Član 474.

Za pristup autoklavima smještenim u udubljenju u podu postavljaju se ljestvice širine najmanje 0,6 m, s ogradom. Udubljenje u podu mora imati ogradu visine 1 m koja je puna u donjem dijelu najmanje do visine od 180 mm.

Član 475.

Konstrukcijom stroja za lijevanje pod tlakom mora se predvidjeti zaštita koja sprečava da se osoblje nađe između nepokretnih i pokretnih ploča u času čišćenja, premazivanja kalupa i popravaka.

Član 476.

Za izradu, premazivanje, sušenje, zagrijavanje i hlađenje metalnih kalupa za lijevanje pod tlakom važe odredbe čl. 458. do 466. ovog pravilnika.

Član 477.

Strojevi za lijevanje pod tlakom moraju imati lokalnu odsisnu ventilaciju.

Član 478.

Strojevi za centrifugalno lijevanje moraju imati pribor koji sprečava izlazak i

prskanje metala iz kalupa koji se okreće, a i ograde oko svih pokretnih dijelova pogonskog mehanizma.

Član 479.

Metalni kalupi za centrifugalno lijevanje moraju biti uravnoteženi da pri okretanju

ne bi stvarali vibracije.



Član 480.

Konstrukcijom stroja za centrifugalno lijevanje mora biti predviđena blokada koja

dopušta lijevanje samo pri zatvorenim vratima u omotaču i pri okretanju kokile. U donjem dijelu omotača mora se nalaziti rešetka koja zadržava rasuti metal i

kovarinu, a propušta vodu za hlađenje u sabirnik ispod stroja.

Član 481.

Na strojevima s horizontalnom osi okretanja lijevak za lijevanje mora biti učvršćen na posebnom nosaču, a na strojevima s vertikalnom osi okretanja – na vanjskom

omotaču.

Član 482.

Strojevi za centrifugalno lijevanje moraju imati svjetlosnu signalizaciju koja pokazuje je li lijevanje dopušteno, radi li stroj u automatskom ciklusu i dr.

Član 483.

Prije početka lijevanja, stroj za centrifugalno lijevanje mora se iskušati u praznom

hodu.

Član 484.

Školjkasti kalupi moraju se lijevati na posebnim mjestima u ljevaonici opskrbljenim lokalnom odsisnom ventilacijom.

U masovnoj proizvodnji odljevaka lijevanje u školjkaste kalupe, transport metala i

lijevanje na konvejeru, a i istresanje odljevaka, moraju biti mehanizirani.

Pri lijevanju na konvejeru školjkasti kalupi ispunjeni tekućim metalom moraju ulaziti u tunel za hlađenje koji je opskrbljen lokalnom odsisnom ventilacijom.

Član 485.

Da bi se spriječio prodor metala iz punih školjkastih kalupa moraju se primjenjivati

mehanički ili pneumatski stezači ili drugi sigurni načini opterećivanja školjki pred lijevanje.

Član 486.

Miješanje povratne mješavine od školjkastih kalupa i jezgara s univerzalnom

kalupnom mješavinom ili drugim vrstama jezgrenih mješavina nije dopušteno.



Član 487.

Pri lijevanju taljivim modelima. površine na kojima se lijeva, transporteri,

konvejeri itd. moraju imati naprave koje sprečavaju prevrtanje kalupa pri lijevanju.

Član 488.

Površine na kojima se lijeva moraju imati odsisnu ventilaciju.

Član 489.

Tuneli za hlađenje na konvejerima moraju biti opskrbljeni odsisnom ventilacijom koja sprečava izdvajanje plinova u radnu prostoriju pri lijevanju.

6. Ispuštanje i granulacija troske

Član 490.

Za granulaciju troske kupolnih peći koristi se voda iz sistema za hlađenje peći ili voda koja izlazi iz mokrog iskrohvatača, u količini približno 0,5 m3 po jednoj toni

metalne šarže.

Član 491.

Duljina žlijeba za granulaciju troske ne smije biti manja od 3 m.

Nagib žlijeba za granulaciju troske ne smije biti veći od 12°, ni manji od 3°.

Član 492.

Obujam lonaca za transport tekuće troske treba iznositi približno 11 m3.

Težište lonaca napunjenog tekućom troskom mora se nalaziti najmanje 200 mm

ispod osi okretanja.

Nagib tračnica za transport troske vagonima ne smije iznositi više od 0,5 mm na svaki metar duljine puta.

Član 493.

Za vrijeme ispuštanja ili skidanja troske iz električne peći, oko mjesta ispuštanja

moraju se postavljati štitnici koji zaštićuju radnike od prskanja troske.



Član 494.

Ostaci tekuće troske iz lonaca za lijevanje metala nakon lijevanja istresaju se u

lonac za trosku ili posebnu košaru.

XIII. ISTRESANJE ODLJEVAKA IZ KALUPA

Član 495.

Kalupi se smiju rasklapati i odljevci istresati samo nakon završetka procesa kristalizacije metala u kalupu. Trajanje kristalizacije metala mora biti označeno u

tehnološkoj listi.

Član 496.

U ljevaonicama s ručnim istresanjem odljevaka iz kalupa na podu ljevaonice, prije početka istresanja dio poda na kojemu se izvode ove operacije i sami kalupi

polijevaju se vodom da bi se smanjilo zaprašivanje pri istresanju.

Član 497.

Ručno se smiju istresati samo kalupi mase do 50 kg. Prazni kalupnici se pri tome smiju slagati na gomilu visine najviše 1,5 m.

Član 498.

Hladila i žičana armatura odstranjuju se iz odljevaka pri istresanju samo s pomoću

posebnih alata.

Član 499.

U ljevaonicama kapaciteta više od 5000 tona odljevaka godišnje, radovi na istresanju odljevaka iz kalupa, transportu odljevaka i povratne kalupne mješavine

moraju biti mehanizirani, a u serijskoj proizvodnji – automatizirani.

Član 500.

Krupne jezgre iz odljevaka izbijaju se hidrauličnim ili elektrohidrauličnim putem u posebnim komorama pogona izoliranim i opskrbljenim odsisnom ventilacijom.

Član 501.

Rešetke za istresanje odljevaka iz kalupa moraju imati lokalno mehaničko

odsisavanje prašine. Pri visini kalupa do 0,5 m prašina i plinovi odsisavaju se kroz rešetku prema dolje, a za kalupe visine iznad 0,5 m pored odsisavanja prema dolje

treba osigurati i bočno odsisavanje prašine i plinova.



Ako su rešetke za istresanje potpuno zatvorene, odsisavanje se obavlja iz omotača

rešetke.

Član 502.

Rešetke za istresanje i uređaj za izbijanje jezgara ne smije pri radu proizvoditi buku iznad vrijednosti propisane u članu 711. ovog pravilnika.

Član 503.

U uređajima za elektrohidraulično izbijanje jezgara iz odljevaka moraju se predvidjeti:

1) mehanizirano čišćenje mulja iz kupelji, ubacivanje i vađenje odljevaka te kretanje elektroda;

2) lokalna ventilacija koja sprečava zagađivanje zraka ozonom i oksidima dušika;

3) smještaj ispravljačkog uređaja u izoliranu prostoriju, te primjena poluvodičkog ispravljača koji ne emitira rentgenske zrake;

4) mjesto rada radnika u zatvorenoj i od buke izoliranoj kabini, zaštićenoj od prodiranja elektromagnetnih valova i opskrbljenoj općom ventilacijom.

Član 504.

Oko rešetaka za istresanje moraju postojati prolazi širine najmanje 1 m.

Duljina stanice za istresanje, u pravilu, iznosi od 6 do 10 m.

Član 505.

Konstrukcija visećih vibratora mora omogućiti siguran ovjes kalupa o kuku vibratora i osigurati radnike od posljedica djelovanja vruće mješavine koja ispada

iz kalupa.

Član 506.

Konvejeri (transporteri) s odljevcima koji se hlade moraju biti izolirani od radnih prostorija.

Temperatura odljevaka koji se skidaju s konvejera (transportera) ne smije biti viša

od 70°C.

Član 507.

Na mjestu rada istresača odljevaka mora se osigurati temperatura od 12 do 15°C zimi i 20 do 25°C ljeti.



Član 508.

Brzina kretanja zračnog mlaza iznosi:

1) pri istresanju na rešetkama uz konvejer:

- zimi - - - - - 2 do 3 m/s;

- ljeti - - - - - 4 do 5 m/s;

2) pri istresanju na krupnim rešetkama periodičnog rada – 1 do 1,5 m/s;

3) pri izbijanju jezgara na vibratorima:

- zimi - - - - - 0,7 do 1,0 m/s;

- ljeti - - - - - 1,5 do 2,0 m/s.

Član 509.

Transporteri gotovih odljevaka moraju imati nagnute žljebove za ujednačeno

primanje odljevaka i ograde koje sprečavaju da odljevci padnu s transportera.

Na visećim transporterima odljevci moraju biti dobro učvršćeni.

Član 510.

Odstranjivanje ostataka kalupne mješavine s ploča ili kolica konvejera mora biti mehanizirano – s pomoću specijalnih četaka ili skidača.

Član 511.

Ispuhivanje istresenih odljevaka komprimiranim zrakom u radnoj prostoriji

zabranjeno je.

Ako je za odljevke složene konfiguracije unutarnjih šupljina tehnološki nužno, ispuhivanje komprimiranim zrakom dopušteno je samo u posebnim komorama

opskrbljenim mehaničkim otprašivanjem.

XIV. ZAVRŠNA OBRADA ODLJEVAKA

1. Čišćenje odljevaka

Član 512.

Čišćenje odljevaka od zaostalog pijeska obavlja se u hidrokomorama s vodom i

hidrokomorama s mješavinom vode i pijeska, u uređajima za čišćenje čeličnom sačmom i u bubnjevima.



Zabranjena je primjena uređaja za čišćenje strujom suhog pijeska.

Član 513.

Komore za čišćenje odljevaka strujom čelične sačme moraju biti konstruirane tako da se radnici nalaze izvan komore. Proces čišćenja i vraćanja sačme ponovo u rad mora biti mehaniziran.

Proces čišćenja kontrolira se kroz specijalne kontrolne otvore.

Komore za čišćenje sačmom moraju biti tako konstruirane da se ne dopusti izlijetanje sačme iz komore.

Član 514.

Hidrokomore za čišćenje strujom vode ili mješavine vode i pijeska ne smiju propuštati paru i prašinu u radne prostorije.

Komore moraju imati specijalne naprave za prevrtanje odljevaka koji se čiste u komori. Tim se napravama rukuje izvan komore.

Proces čišćenja kontrolira se kroz kontrolne otvore zastakljene staklom dovoljne čvrstoće.

Komore moraju imati odgovarajuću signalizaciju koja upozorava na otvaranje

vrata na komori.

Član 515.

Vrata na komorama za čišćenje koja se otvaraju vertikalno podizanjem moraju biti uravnotežena protuutezima ograđenim na cijelom putu kretanja i opskrbljenim

priborom koji sprečava pad utega vrata u slučaju kidanja užeta.

Član 516.

Rad s hidromonitorom s privremenim površinama zabranjen je.

Hidromonitor se učvršćuje za zidove komore na kuglasti čep-rukavac ili se objesi preko amortizera.

Sadržaj pijeska u vodi ne smije biti veći od 50% po masi. Kremeni pijesak, kad je to moguće, treba zamijeniti umjetnim abrazivnim materijalima.

Član 517.

Pumpni odjel koji hidrokomoru opskrbljuje vodom mora se nalaziti u odvojenoj prostoriji, izoliranoj od drugih radnih prostorija, opskrbljenoj signalizacijom koja

osigurava dvostruku vezu s radnom površinom u hidrokomori.



Član 518.

Transport odljevaka od mjesta čišćenja i obratno, a i punjenje i pražnjenje komora

za čišćenje, mora se obavljati najprikladnijim transportnim sredstvima.

Član 519.

Pri obavljanju raznih poslova u hidrokomorama (kontrola, remont i sl.) dopuštena je upotreba električnih rasvjetnih svjetiljki s naponom do 24 V.

Član 520.

Čišćenje spremnika od nataloženog mulja ispod komora mora biti mehanizirano.

Član 521.

Bubnjevi za čišćenje odljevaka moraju imati:

1) omotač izoliran od buke; bubanj može biti i ukopan u pod, a dopušteni su i drugi načini smanjenja buke na dopuštenu razinu;

2) poseban električni pogon i blokadu koja sprečava rad pri punjenju i pražnjenju

bubnja;

3) pouzdan kočni uređaj za zaustavljanje, a i napravu koja fiksira položaj bubnja za vrijeme punjenja i pražnjenja;

4) sigurne ograde oko zupčastih i remenskih prijenosa, spojničkih naglavaka,

osovina i drugih pokretnih dijelova koji bi mogli izazvati nesreću pri radu bubnja;

5) lokalno odsisavanje prašine iz unutrašnjosti bubnja pri okretanju bubnja i pri punjenju i pražnjenju;

6) ogradu i ljestve ako se bubanj nalazi na uzdignutoj površini.

2. Brušenje, uklanjanje uljevnog sistema i obrezivanje odljevaka

Član 522.

Brušenje i obrezivanje odljevaka te uklanjanje uljevnog sistema ne smiju se

obavljati na temperaturi odljevaka višoj od 50°C.

Član 523.

Krupni odljevci složene konfiguracije obrezuju se na čvrstim i stabilnim drvenim postoljima ili na rešetkastom podu s odsisavanjem zraka prema dolje kroz rešetku

i difuznim dotokom zraka u gornju zonu prostorije.



Pri obrezivanju dubokih šupljina u odljevcima, radnici moraju imati maske s

prisilnim dovodom zraka.

Član 524.

Srednji i sitni odljevci u nemehaniziranim ljevaonicama obrezuju se na stolovima na kojima se nalaze stezaljke ili druge naprave za učvršćivanje odljevaka.

Član 525.

Za obrezivanje odljevaka po duljini stola mora se osigurati najmanje 1,2 m prostora.

Širina radnih stolova iznosi 0,7 do 0,8 m.

Udaljenost između radnih stolova, ako su smješteni poprečno prema glavnom prolazu, iznosi 0,9 do 1,6 m.

Visina radnih stolova treba da je oko 0,7 do 0,8 m, s mogućnošću prilagođavanja visini radnika.

Član 526.

Radni stolovi se ograđuju žičanim mrežama radi zaštite susjednih radnika od čestica metala pri obrezivanju.

Visina zaštitne mreže iznosi 0,5 do 1,6 m, a veličina otvora u mreži – najviše 3 mm.

Umjesto mreže mogu se postaviti štitnici visine 1 do 1,5 m od poda.

Član 527.

Razmak između osovina stezaljki na radnom stolu za obrezivanje mora iznositi

najmanje 1 m.

Član 528.

Na radni stol se postavlja drvena rešetka s razmakom između letvica 25 do 30 mm, na kojoj stoji radnik za vrijeme rada.

Član 529.

Ako se obrezivanje obavlja s pomoću strojeva, širina prolaza između strojeva ne

smije biti manja od 1 m.



Član 530.

Širina prolaza između redova stolova mora iznositi najmanje 1 m, a širina prolaza

između stolova i zidova zgrade – najmanje 1,2 m.

Član 531.

Duljina držaka lakih čekića (50 do 200 g) za ručno obrezivanje odljevaka iznosi od 250 do 300 mm, srednjih čekića (400 do 500 g) – 350 mm, a teških čekića (600

do 1000 g) – od 380 do 450 mm.

Član 532.

Masa čekića po svakom mm širine sjekača iznosi od 30 do 40 g.

Masa čekića koji se upotrebljavaju za sječenje iznosi od 300 do 500 g.

Član 533.

Masa malja za sječenje iznosi od 2 do 10 kg.

Duljina drška malja iznosi od 450 do 900 mm.

Član 534.

Otpornost drveta na udarno savijanje iznosi najmanje:

1) za drške čekića - 3,7 N/cm2;

2) za drške maljeva - 4,2 N/cm2.

Član 535.

Pri naglavljivanju držaka čekića i maljeva upotrebljavaju se željezni klinovi čija dubina treba da iznosi 2/3 od dubine otvora za naglavljivanje.

Član 536.

Za obrezivanje odljevaka upotrebljavaju se sjekači čija najmanja duljina iznosi 150

mm.

Izduženi dio sjekača dugačak je 60 do 70 mm.

Kut oštrenja sjekača iznosi:

1) za tvrde materijale (tvrdi čelik, željezo) 70°;

2) za srednje tvrde materijale (čelik) 60°;



3) za meke materijale (bakar, mjed) do 45°;

4) za aluminij 35°.

Član 537.

Nagib sjekača u vertikalnoj ravnini, pri kojemu je potrebna najmanja snaga za obrezivanje, iznosi od 30 do 40°.

Kut nagiba sjekača u horizontalnoj ravnini iznosi od 35 do 40°.

Član 538.

Pri držanju čekića udaljenost od ruke koja obuhvaća držak čekića pri radu do

slobodnog kraja drška iznosi od 15 do 30 mm.

Član 539.

Pri lakom obrezivanju broj udaraca čekićem u minuti iznosi 60, a pri teškom obrezivanju – 40.

Član 540.

Promjer kružne pile koja se upotrebljava u ljevaonicama za obrezivanje odljevaka

i odsijecanje uljevnih sistema iznosi od 500 do 1300 mm pri širini reza 4 do 8 mm.

Član 541.

Brzina kružne pile pri rezanju kranitelja za nežaren čelični lijev iznosi od 10 do 20 m/min.

Obodna brzina diska “bezube” pile za rezanje hranitelja iznosi do 140 m/s.

Brzina rezanja kružnim pilama magnezijevih legura, ovisno o promjeru diska i

namjeni, iznosi od 400 do 3000 m/min.

Član 542.

Najveći presjek predmeta koji se može rezati trakastom pilom iznosi 200 mm x 200 mm.

Najveća duljina reza trakaste pile iznosi 500 mm.

Širina reza trakaste pile iznosi od 1,5 do 1,75 mm.

Brzina kretanja trakaste pile po obodu diska pri rezanju magnezijevih legura iznosi do 1500 m/min.



Brzina kretanja trakaste pile pri rezanju limenih polufabrikata iznosi do 3000

m/min.

Član 543.

Pneumatski sjekači moraju imati osigurače koji sprečavaju ispadanje sjekača.

Ventili pneumatskih sjekača moraju biti dobro pritegnuti i zabrtveni i ne smiju propuštati zrak kad su zatvoreni.

Član 544.

Spojevi cijevi s pneumatskim alatom i ventilima cjevovoda moraju biti sigurni, čvrsti i ne smiju propuštati zrak.

Član 545.

Svi ručni pneumatski i električni alati moraju se redovno kontrolirati i rezultati

kontrole unositi u posebne izvještaje o izvršenoj kontroli.

Amplitude vibracija držača i tijela alata ne smiju premašiti propisane vrijednosti.

Član 546.

Za bušenje odljevaka upotrebljavaju se stacionarne i prijenosne brusilice.

Nakon postavljanja na brusilicu tocilj mora raditi u praznom hodu i pri punom broju okretaja najmanje 5 minuta.

Dopuštena periodična promjena amplitude vibracije vretena brusilice iznosi 0,03

mm.

Član 547.

Raspor između periferije novog tocilja i unutarnje površine zaštitnog plašta, za tocilje promjera iznad 500 mm, ne smije iznositi više od 25 mm.

Raspor između bočne površine tocilja i bočnog zida plašta ne smije iznositi više od

10 do 15 mm.

Dopušten raspor između promjera i vretena i rupe na tocilju iznosi 0,3 do 1 mm.

Član 548.

Pri radu s dva tocilja na jednom vretenu, razlika između promjera tocilja ne smije biti veća od 10%.



Član 549.

Udaljenost između zaštitnog zaslona (ekrana) s lokalnom rasvjetom i tocilja iznosi

najmanje 200 mm.

Član 550.

Nakon svake promjene elektromotora ili pogonskog mehanizma, mora se provjeriti broj okretaja brusilice i rezultat unijeti u izvještaj o izvršenoj kontroli.

Član 551.

Stacionarne brusilice moraju biti opskrbljene uređajem za lokalno otprašivanje.

XV. BOJENJE I IMPREGNACIJA ODLJEVAKA

1. Bojenje odljevaka

Član 552.

Odljevci se boje potapanjem u kade s bojom ili raspršivanjem na posebnim

rešetkama.

Član 553.

Pri bojenju odljevaka potapanjem, kade s bojom se moraju smjestiti u specijalne komore opskrbljene odgovarajućom ventilacijom.

Duljina stanice za bojenje potapanjem odljevaka mase do 500 kg treba iznositi od

6 do 12 m.

Brzina kretanja konvejera za transport odljevaka prije i nakon bojenja iznosi od 0,9 do 2,2 m/min.

Član 554.

Pri diskontinuiranom bojenju, nakon vađenja iz kade odljevci moraju stajati iznad

kade 10 do 15 minuta radi slijevanja boje.

Potrošnja otapala za boju ne treba premašiti 0,025 kg po 1 m2 površine odljevaka, a potrošnja boje – 0,1 kg/m2.

Član 555.

Pri bojenju raspršivanjem na rešetkama u komori mora postojati odsisna

ventilacija prema dolje kroz rešetku.



Radni tlak komprimiranog zraka ispred raspršivača, koji sprečava jako formiranje

magle, ne treba iznositi više od 4 bara.

Član 556.

Udaljenost od raspršivača do površine koja se boji, pri plosnatoj struji boje, iznosi od 250 do 300 mm, a pri okrugloj struji boje – do 400 mm.

Širina radnih prolaza između odljevaka koji se boje i zidova radne komore iznosi

najmanje 0,75 m.

Član 557.

Pri pneumatskom bojenju raspršivanjem u zatvorenim prostorijama zrak se mora mijenjati 2 do 3 puta na sat općom ventilacijom.

Član 558.

Zabranjeno je bojenje unutarnjih površina odljevaka raspršivanjem materijala na bazi poliuretanskih i epoksidnih smola, a i materijala koji sadrži olovne spojeve i aromatska otapala, bez racionalne i djelotvorne ventilacije i bez zaštitno-

izolacijskog pribora.

Član 559.

Nakon bojenja odljevci se suše od 15 minuta do 24 sata u komori za sušenje na temperaturi od 18 do 150°C.

Temperatura sušenja iznad 110°C može se primijeniti samo za sušenje

proizvodima izgaranja prirodnog plina.

2. Impregnacija odljevaka od magnezijevih legura

Član 560.

Odjeli za impregnaciju odljevaka od magnezijevih legura moraju imati dva izlaza.

Član 561.

Udaljenost između peći za sušenje i kupelji za impregnaciju iznosi najmanje 4 m.

Član 562.

Temperatura impregnacije odljevaka od magnezijevih legura s emajlom razrijeđenim u terpentinu ili “vajt špiritu” iznosi od 70 do 80°C.



Član 563.

Temperatura sušenja impregniranih dijelova u električnim pećima ne smije biti

veća od 250°C.

Vrijeme sušenja impregniranih dijelova iznosi 2 do 3 sata.

Član 564.

Peći za sušenje moraju imati automatsku regulaciju temperature i lokalnu odsisnu

ventilaciju.

Član 565.

Kupelji za impregnaciju se izrađuju, ispituju i koriste prema propisima za izradu i ispitivanje posuda koje rade pod tlakom.

Kupelji za impregnaciju moraju imati lokalnu odsisnu ventilaciju.

XVI. UNUTRAŠNJI TRANSPORT TERETA U LJEVAONICAMA

1. Opće odredbe

Član 566.

Organizacija udruženog rada dužna je u ljevaonici primjenjivati sredstva mehanizacije unutrašnjeg transporta u ovim slučajevima:

1) ako se radi na jednom mjestu s teretima mase iznad 50 kg;

2) ako se tereti mase do 50 kg podižu na visinu iznad 3 m;

3) ako je naprezanje radnika koji prevozi teret s pomoću ručnih uređaja za transport i podizanje veće od 15 kg.;

4) ako se po valjkastim transporterima prenosi teret mase iznad 500 kg;

5) ako se premješta, podiže i okreće teret u vrućem stanju mase iznad 10 kg.

Član 567.

Putovi za transport tereta i putovi za kretanje radnika projektiraju se tako da se

što manje presijecaju i poklapaju.

Član 568.

Na mjestima intenzivnog kretanja tereta moraju se postaviti odgovarajući natpisi koji upozoravaju na mogućnost nailaska transportnog sredstva, svjetlosni i zvučni



signali, brklje i ograde u obliku rešetaka koje sprečavaju brz i nesmotren izlazak

pješaka na mjesto kretanja transporta.

Član 569.

Pri transportu tereta najprije se provjerava ispravnost transportnog sredstva, udaljuju se ljudi s puta kretanja, pazi se da se transportna sredstva ne pretovare

i prepune i da se teret dobro učvrsti.

Član 570.

Na mjestima presijecanja puta za masovno kretanje ljudi i željezničke pruge moraju se izgraditi prijelazni mostovi ili tuneli, a duž pogona prolaza i između

pogona – pločnici.

Član 571.

Svi transportni putovi, prijelazi i prolazi za ljude moraju biti uvijek slobodni za kretanje i noću dobro osvijetljeni.

2. Diskontinuelni transport sredstvima na kotačima

Član 572.

Transport elektrokarama koristi se gdje god je to moguće zbog:

1) ujednačenosti kretanja i neznatne buke pri radu motora;

2) jednostavnosti konstrukcije i posluživanja;

3) malog radijusa okretanja;

4) odsutnosti štetnih plinova pri radu motora;

5) sprečavanja ozljeda skopčanih s postojanjem tračnica na podu pogona.

Član 573.

Pri transportu elektrokarama, pojedini dijelovi tereta mogu izlaziti izvan gabaritnih mjera platforme elektrokara najviše za 0,3 m.

Član 574.

Nagib puta po kojemu je dopušteno kretanje elektrokara ne smije biti veći od 14°.

Udaljenost između elektrokara pri kretanju i strojeva, cjevovoda peći, kotlova i

drugih uređaja ne smije biti manja od 0,5 m.



Član 575.

Pri premještanju tereta utovarivačem, visina podizanja tereta iznad površine poda

ili zemlje iznosi od 0,2 do 0,3 m.

Širina prolaza potrebnog za normalno okretanje utovarivača iznosi od 2 do 2,5 m.

Član 576.

Između mehaniziranih kolica i transporta koji se kreću ispred njih najmanja

udaljenost iznosi 10 m na ravnoj cesti i 20 m pri kretanju po nagibu.

Član 577.

Za bestračnički diskontinuelni transport sredstvima na kotačima vozač mora svakodnevno kontrolirati stanje sistema za kočenje, upravljača i njegovih spojeva.

Član 578.

Najveća dopuštena brzina kretanja vozila u krugu pogona iznosi 10 km/h, a u

proizvodnim prostorijama i u odjelima loše čujnosti signala – 5 km/h.

Član 579.

Pri kretanju unutar pogona, na ulazima i izlazima iz pogonskih prostorija na okukama i zavojima, raskršćima i prijelazima preko željezničkih tračnica, dopušta

se brzina kretanja vozila od 3 do 5 km/h, a na prilaznim cestama i prolazima, do 10 km/h.

Član 580.

Pri prijevozu opasnih tereta po tvrdim cestama dopuštena je brzina kretanja

kamiona nosivosti od 1,5 do 3 t iznosi 30 km/h, a kamiona nosivosti od 3,5 do 5 t – 25 km/h.

Član 581.

Širina prilaznih cesta ka istovarno-utovarnim površinama za teretna vozila iznosi najmanje 6,2 m – pri dvosmjernom kretanju vozila, odnosno najmanje 3,5 m – pri

jednosmjernom kretanju.

Član 582.

Najveći dopušteni nagib pri ulasku teretnih vozila u proizvodne prostorije iznosi 5%.



Član 583.

Udaljenost između teretnih vozila koja stoje jedno iza drugog na utovarno-

istovarnim površinama ne smije biti manja od 1 m, a ako stoje jedno pored drugog – 1,5 m.

Član 584.

Udaljenost između zgrade pored koje se nalazi vozilo za utovar ili istovar i

stražnjeg ruba vozila ne smije biti manja od 0,5 m.

Član 585.

Visina utovara u vozilu od površine ceste do najviše točke tereta ne smije biti veća od 3,8 m.

Član 586.

Ručna kočnica svih vozila mora potpuno natovareno vozilo držati na nagibu od 20%.

Član 587.

Zabranjen je utovar tereta mase veće nego što iznosi nosivost transportnih sredstava te vrste.

Član 588.

Zabranjen je prijevoz ljudi na papučicama i stranicama, između nedovoljno učvršćenog tereta i kabine ili stranica, a i na rastresitim materijalima u ovoj vrsti transportnih sredstava.

3. Željeznički transport

Član 589.

Udaljenost željezničkih vagona na mjestu utovara ili istovara mora biti najmanje 5

m.

Udaljenost između platforme vagona i radnika koji otvara stranice otvorenih vagona visine 0,7 m mora iznositi najmanje 1 m.

Duljina metalne šipke kojom se otvaraju stranice vagona ne smije biti manja od

1,5 m.



Član 590.

Pri utovaru i istovaru vagona mogu se koristiti mostovi izrađeni od dasaka debljine

najmanje 60 mm. Širina mosta ne smije biti manja od 1 m, a udaljenost između poprečnih letava učvršćenih po duljini s donje strane mosta mora iznositi 0,5 m.

Ispod sredine mosta duljine veće od 3 m mora se postaviti podmetač.

Član 591.

Pri utovaru i istovaru mogu se upotrebljavati i drveni valjci promjera najmanje 150 mm.

Član 592.

Debljina metalnih kuka kojima se most ili drveni valjci zakvačuju za vagone ne smije biti manja od 15 mm.

Najveći dopušteni nagib mosta iznosi 20°.

Udaljenost između poprečnih letava s gornje strane mosta po kojoj se hoda iznosi 0,3 do 0,4 m.

Član 593.

Pri istovaru metala s platforme vagona s pomoću elektromagneta, visina na kojoj

se može isključiti elektromagnet ne smije biti veća od 1,5 m.

Član 594.

Pri ručnom pokretanju željezničkih vagona najveća dopuštena brzina kretanja iznosi 3 km/h. Najveći dopušteni nagib ceste iznosi 0,25%.

Udaljenost na koju se vagoni mogu ručno pokretati ne smije biti veća od 10 m.

Član 595.

Broj osovina pri ručnom pokretanju vagona iznosi najviše četiri za grupu

sastavljenih punih vagona i osam za grupu praznih vagona.

Član 596.

Najmanja dopuštena udaljenost između vagona koji se istovremeno i pojedinačno ručno pokreću po jednom putu iznosi 15 m, a između grupa vagona koji se

istovremeno pokreću po jednom putu – najmanje 50 m.



Član 597.

Najveća masa vagona koji se smije ručno pokretati uz pomoć zatezača iznosi 80

tona.

Član 598.

Za ručno pokretanje vagona bez pomoći zatezača potrebna su po četiri radnika na svake dvije osovine opterećenog vagona i po tri radnika na svake dvije osovine

praznog vagona.

Član 599.

Za ručno pokretanje vagona mogu se upotrebljavati metalne poluge (ćuskije) okruglog presjeka i duljine 1,6 m.

Okrugle poluge smiju se opteretiti najviše masom od jedne tone.

Član 600.

Masa dvaju spojenih vagona, koji se pokreću s mjesta s pomoću manevarske šarnirne poluge snagom jednog čovjeka, smije iznositi najviše 86,5 tona.

Brzina kretanja vagona s pomoću manevarske šarnirne poluge može iznositi najviše 4,3 m/min.

Sila pritiska na ručicu šarnirne poluge može iznositi do 260 N.

Član 601.

Ručno pokretanje željezničkih vagona dopušteno je samo u iznimnim slučajevima.

Zabranjeno je kretanje vagona u susret drugim vagonima.

4. Transport dizalicama

Član 602.-606.

Brisan.

Član 607.

Dimenzije zatvorenih kabina na dizalicama koje se koriste u toplim pogonima moraju iznositi najmanje: visina – 2 m, širina – 2 m, a dubina – 2 m.

Obujam kabine mora iznositi najmanje 10 m3.



Član 608.

Debljina vatrostalnog stakla za zastakljivanje prozora kabina dizalica koje se

koriste za lijevanje tekućih metala, transport lonaca i mješača te istresanje odljevaka iz kalupa treba iznositi 10 do 15 mm.

Član 609.

U zatvorenoj kabini dizalice moraju se osigurati ovi klimatski uvjeti:

1) nadtlak zraka - - - - - - - -0,2 do 0,3 m bara;

2) temperatura - - - - - - - - -16 do 28°C;

3) relativna vlažnost zraka - - 50 do 70%;

4) brzina kretanja zraka - - - 0,2 do 1,5 m/s.

Član 610.

Količina zraka u kabini po jednom radniku mora iznositi od 30 do 50 m3/h.

Zrak u kabini mora se mijenjati najmanje 5 puta u toku jednog sata odgovarajućom ventilacijom.

Član 611.

Razlika između temperatura unutarnjih pregrada kabine u zimskom i ljetnom

razdoblju i temperature zraka u kabini iznosi najviše 2 do 3°C.

Intenzitet toplinskog zračenja na dizalicama kroz kontrolne otvore i puno staklo ne smije iznositi više od 0,5 kal/cm2/min.

Član 612.-615.

Brisan.

Član 616.

Broj namota užeta na bubnju pri najnižem položaju kuke iznosi najmanje 2 do 3.

Član 617.

Udaljenost po okomici između bubnja za namatanje užeta i bloka kuke ne smije biti manja od 0,5 m.

Okomita udaljenost između tereta koji se prenosi i predmeta i uređaja na koje se

nailazi na putu ne smije biti manja od 0,5 m.



Član 618.

Udaljenost na koju se od tereta mora odmaknuti u stranu radnik prije davanja

komande za početak podizanja tereta iznosi najmanje 2 m.

Udaljenost na kojoj mora pratilac ići ispred tereta koji se prenosi iznosi 2 do 3 m.

Član 619.

Koeficijent sigurnosti kuka i lanaca za prijenos kokila, a i ušica kokila mora iznositi

najmanje 10, a kuka za podizanje i prijenos lonaca s rastaljenim metalom najmanje 12.

Kuke za podizanje i prijenos lonaca s rastaljenim metalom moraju se svakih 6 mjeseci podvrgnuti defektoskopskom ispitivanju.

Član 620.

Visina na koju se teret mora podići od poda prije početka dizanja i radi provjere kočenja ne smije biti manja od 0,1 m.

Dopuštena visina prenošenja tereta iznad poda iznosi 2 m.

Član 621.

Najmanji radijus opasne zone pri radu s elektromagnetom ili grabilicom, u kojoj

ne smije biti radnika, iznosi 3 do 5 m.

Član 622.

Temperatura metala koji se podiže ne smije biti veća od 200°C, s obzirom na to da se njome smanjuje snaga elektromagneta.

Temperature tereta koji se mogu podizati samo elektromagnetima specijalne

konstrukcije s pojačanim hlađenjem iznose 300 do 700°C.

Temperatura tereta koji se mogu podizati s pomoću elektromagneta ne smije biti veća od 700°C.

Član 623.

Da bi se spriječile havarije zbog preopterećenosti dizalice iznad granice nosivosti,

ljevaoničke mosne dizalice moraju biti opskrbljene posebnim graničnikom opterećenosti kao napravom koja isključuje dizalicu čim se težina tereta poveća za 25%.



5. Kontinuelni transporti

Član 624.

U sredstva kontinuelnog transporta u ljevaonicama spadaju: transportne trake,

konvejeri, monoreji i elevatori, različitih konstrukcija i za prijenos raznih materijala, poluproizvoda i proizvoda.

Član 625.

Brzine kretanja transportnih traka moraju se prilagoditi vrsti materijala koji se

prenosi i širini trake.

Brzine iz stava 1. ovog člana iznose od 1 do 1,25 m/s za trake širine 400 mm, 1 do 2 m/s – za trake širine 500 i 600 mm i 1 do 3 m/s – za trake širine 800 do 1000

mm.

Brzina kretanja čelične trake ne smije biti veća od 1 m/s, a trake za prijenos komadnih tereta – 0,1 do 0,3 m/s.

Član 626.

Ovisno o brzini kretanja trake, mijenja se i krivulja pada materijala s trake, što

treba uzeti u obzir pri određivanju oblika i veličine prijamne posude (korita) i aspiracionog uređaja.

Za transport kalupnih mješavina mogu se upotrijebiti šire transportne trake koje su s pomoću valjaka ugnute, čime se smanjuje rasipanje mješavine.

Član 627.

Nagib transportnih traka pri kretanju tereta prema gore, ovisno o vrsti materijala koji se prenosi i materijala od kojega je izrađena traka, ne smije biti veći od 35°.

Kut nagiba pri kretanju tereta prema dolje je za 3 do 4° niži za sitnozrnaste i za 5 do 6° za krupnozrnaste materijale od nagiba pri kretanju tereta prema gore.

Kut nagiba čeličnih traka je za 2 do 5° manji nego gumenih traka za isti materijal koji se transportira.

Kut nagiba glatke gumene trake iznosi od 0,45 do 0,50 od kuta prirodnog nagiba materijala u stanju mirovanja.

Član 628.

Ako je nagib trake iznad 20°, u nju se postavljaju letve, kutnici ili piloti.

Kut nagiba transportera s glatkom trakom ne smije biti veći od 22°, a s trakom koja ima letve – od 34°.



Trake s pregradama mogu imati nagib od 65°.

Član 629.

Pri prelasku transportnih traka iz vodoravnog u kosi položaj ili na mjestima spajanja dvaju dijelova trake s različitim nagibima, moraju postojati radijusi prijelaza čija veličina ovisi o obliku krivulje i širini trake.

Za ispupčene krivulje radijus prijelaza iznosi najmanje:

1) za trake širine 400 do 500 mm - - - - - 5 m;

2) za trake širine 650 do 800 mm - - - - - 10 m;

3) za trake širine 1000 do 1200 mm - - - 15 m;

4) za trake širine 1400 do 1600 mm - - - 20 m;

Za ugnute krivulje radijus prijelaza treba iznositi najmanje:

1) za trake širine ispod 800 mm - - - - - 80 m;

2) za trake širine iznad 800 mm - - - - - 120 m.

Član 630.

Radi smanjenja prašine i prosipanja transportiranog materijala, širina transportne trake, u usporedbi sa širinom b, potrebnom za najveći računski kapacitet trake,

iznosi b + 200 mm.

Član 631.

Brzina kretanja transportne trake pri transportu komadnog materijala ne smije iznositi više od 1,6 m/s, pri transportu zrnastog materijala (3 do 4 mm) – 0,5 do

1,0 m/s, a pri transportu mljevenog materijala (ispod 0,5 mm) – 0,2 do 0,6 m/s.

Član 632.

Visina pada iznad koje se mora primjenjivati uređaj za neutraliziranje “žive” sile materijala koji pada na transportnu traku i pri tome stvara prašinu, ne smije biti

manja od 3 m.

Član 633.

Na transportnim trakama duljine više od 10 m dopušten je prekid hermetiziranih pokrivača koji sprečavaju prelazak prašine u radne prostorije.

Član 634.



Udaljenost između nosivih valjaka trake može se smanjiti najviše na 1 m.

Udaljenost između osi nosivih valjaka trake na mjestima pada materijala na traku

ne smije iznositi više od 250 mm.

Član 635.

Kut između pravca otvora za izlazak materijala na traku i same trake, promatrano u smjeru kretanja trake, ne smije biti veći od 75°.

Brzina izlaska materijala na traku treba, po mogućnosti, biti što približnija brzini kretanja trake.

Član 636.

Uređaj za otprašivanje na traci mora raditi najmanje 3 minute nakon obustave rada tehnološkog uređaja.

Član 637.

Transportne trake moraju biti opskrbljene četkama za mehaničko čišćenje od zaostalog materijala.

Promjer okretnih četaka za čišćenje trake od ljepivog materijala iznosi 200 do 300 mm.

Promjer poliamidnih vlakana od kojih se izrađuju četke iznosi 1 do 1,2 mm.

Pritisak četke na traku smije iznositi 2 do 3 N na 1 cm širine trake.

Brzina okretanja četke iznosi 4 do 5 m/s.

Član 638.

Za zatezanje trake mora postojati poseban navojni uređaj čiji hod iznosi za vodoravne trake najviše 1%, a za kose trake – najviše 1,5% od njegove duljine.

Ako je transportna traka dulja od 50 m, mora se primijeniti zatezni bubanj za

zatezanje trake.

Ako je transportna traka dulja od 100 m, mora se primijeniti okomiti uređaj za zatezanje.

Član 639.

Udaljenost između osi zateznog i pogonskog bubnja na transporterima na kojima

se trake zatvaraju ogradama iznosi najmanje 1 m.



Član 640.

Visina ograde koja se postavlja duž transportne trake iznosi najmanje 1,2 m od

poda.

Udaljenost od ruba trake do ograde na strani prolaza za ljude iznosi najmanje 0,3 m.

Član 641.

Ako se traka kreće brzinom iznad 5 m/s, mora se ograditi posebnom mrežom, neovisno o širini trake i njezinu položaju u prostoru. Udaljenost od ruba trake do ograde mora iznositi najmanje 50 mm.

Član 642.

Kut nagiba zidova prijamnih posuda (korita) iznad trake mora biti za 10 do 15°

veći od kuta trenja o zidove posude materijala koji se transportira.

Širina donjeg dijela prijamne posude iznosi 70% od širine trake.

Član 643.

Ako visina prazne grane trake od poda iznosi više od 0,7 m, traka mora imati ogradu sa strane ili odozdo.

Član 644.

U pogonskim i zateznim stanicama, u prolazima i duž puta trake moraju se rasporediti dugmeta “STOP” za obustavu rada trake na udaljenosti od 25 do 30 m.

Član 645.

Za prelazak preko transportnih traka moraju postojati mostovi na međusobnoj

udaljenosti od 30 do 40 m.

Član 646.

Ako se transport obavlja samo s jednom trakom pa i sa dvije ili više traka, širina prolaza za remont između trake i zida koji se nalazi nasuprot prolazu mora iznositi

najmanje 400 mm za trake širine 400, 500 i 650 mm, i najmanje 500 mm – za trake širine 800 mm i više.

Član 647.

Ako je broj okretaja zupčastog prijenosa za pogon transportnih traka veći od 350, cjelokupni pogon se mora smjestiti u zatvorena kućišta s uljem.



Član 648.

Dopuštena temperatura tereta i okolne sredine za trake opće namjene iznosi od –

25 do + 25°C.

Najviša temperatura koju može izdržati obična gumena traka iznosi + 70°C.

Član 649.

Najniža dopuštena temperatura okolnog zraka na kojoj mogu raditi trake otporne

prema hladnoći iznosi – 45°C.

Dopuštena temperatura okolne sredine na kojoj mogu raditi vatrootporne trake iznosi od – 20 do + 100°C.

Član 650.

Na trakama od sintetičkog kaučuka – neoprena dopušten je transport tereta čija

je temperatura do + 180°C.

Član 651.

Najviša dopuštena temperatura zagrijavanja traka od ugljičnog čelika iznosi + 120°C – pri nejednakoj zagrijanosti tereta i + 300°C – pri jednakoj zagrijanosti tereta.

Najviša dopuštena temperatura žičane trake pri transportu komadnih tereta kroz peći za kaljenje, zagrijavanje i sušenje iznosi 1000°C.

Član 652.

Kut nagiba pločaste transportne trake ne smije biti veći od 25° pri usponu trake,

25 do 30° – ako na traci postoje poprečne letve i 45 do 60° – za rastresite terete pri žlijebljenom podu trake s visokim rubovima.

Član 653.

Kut nagiba pločaste transportne trake za prijenos rastresitih materijala mora biti manji od kuta i trenja tereta o pod za 6 do 9° – za glatku površinu poda trake i za

3 do 5° – za valovitu površinu trake.

Član 654.

Brzina kretanja pločaste transportne trake iznosi 0,02 do 0,1 m/s.

Brzina kretanja pokretačkog dijela stacionarne pločaste transportne trake opće namjene iznosi 0,05 do 0,63 m/s.



Brzina kretanja pločaste transportne trake sa zavarenim okruglim karikama u

lancu i s malim korakom ne smije biti veća od 1,25 m/s.

Član 655.

Radijus zavoja pri prelasku pločaste transportne trake s vodoravnog na kosi dio iznosi 5 do 10 m.

Član 656.

Najveća dopuštena masa odljevaka koji se mogu transportirati na pločastim transportnim trakama u tunelima za hlađenje nakon istresanja iz kalupa iznosi 35 kg.

Najveća dopuštena masa odljevaka koji se mogu transportirati na pločastim

transportnim trakama iznosi 250 kg.

Član 657.

Za transport gotovih kalupa, lijevanje i istresanje u mehaniziranim ljevaonicama upotrebljavaju se vodoravni zatvoreni konvejeri s kolicima ili platformama, različite

veličine kolica i platformi i različite brzine kretanja.

Član 658.

Da bi se spriječilo ozljeđivanje radnika prskanjem rastaljenog metala, u slučaju njegova prodora iz kalupa ili prelijevanjem, između vodoravnog konvejera s

kolicima ili platformama i površine na kojoj stoji radnik pri lijevanju u lijevnoj stanici, postavljaju se pokretne ograde koje se u slučaju neispravnosti lako

zamjenjuju.

Član 659.

Premještanje kalupa s konvejera na prijamne valjkaste transportere obavlja se s pomoću pneumatskih ili elektromehaničkih potiskivača.

Član 660.

Vodoravni konvejer s kolicima ili platformama mora se puštati u rad samo s jednog

mjesta – najbolje sa stanice za lijevanje.

Prije puštanja u rad konvejera, obavezno je davanje odgovarajućeg signala.

Rad konvejera obustavlja se najmanje na tri mjesta (na dijelovima konvejera za lijevanje, kalupljenje i istresanje) da bi se spriječilo neočekivano puštanje

konvejera u rad i osigurala brzina obustave rada u slučaju potrebe.



Član 661.

Putovi po kojima se kreće konvejer i njegova kolica ili platforme moraju uvijek biti

očišćeni od ostataka metala, troske, pijeska i drugih nečistoća.

Član 662.

Brzina kretanja visećih konvejera iznosi od 0,05 do 0,35 m/s.

Član 663.

Brzina kretanja visećeg konvejera za transport vrućih odljevaka pri njihovu

hlađenju na konvejeru iznosi 0,5 do 3,5 m/min.

Brzina kretanja visećeg konvejera pri transportu suhih sirovih jezgara iznosi 2 do 8 m/min, a pri transportu gotovih odljevaka – 4 do 15 m/min.

Brzina kretanja visećeg konvejera pri ručnom punjenju ne smije biti veća od 2,5

m/min.

Član 664.

Nagib dijelova visećeg konvejera koji se spuštaju ili podižu u odnosu prema horizontali iznosi najviše 45 stupnjeva.

Član 665.

Visina visećeg konvejera od poda na mjestima utovara i istovara ne smije biti veća

od 2,2 m.

Član 666.

Lanci za pogon visećih konvejera proračunavaju se s koeficijentom sigurnosti 10 do 14.

Radijus okretanja za dvošarnirne lance i lance s okruglim karikama treba da iznosi

1 do 3,5 m.

Član 667.

Opterećenje visećih konvejera ne smije biti veće od 125 kg pri transportu sitnih odljevaka, 500 kg – pri transportu krupnih odljevaka i 250 kg – pri transportu

kalupa.

Član 668.

Da bi se spriječili nesretni slučajevi zbog kidanja vučnog lanca ili užeta, viseći konvejeri moraju imati poseban uređaj koji hvata kraj užeta ili lanca u trenutku

kidanja, isključuje pogonski elektromotor i uključuje svjetlosnu signalizaciju.



Član 669.

Ispod visećih konvejera moraju se postavljati zaštitne mreže na mjestima rada

prolaska i prelaska ljudi i ostalih transportnih sredstava.

Član 670.

Okomita udaljenost između vrha glave elevatora i stropa ili krova zgrade mora iznositi najmanje 1 m.

Okomita udaljenost od poda do mehanizma za reguliranje zategnutosti lanca (ili trake) elevatora mora biti od 0,7 do 1,2 m.

Okomita udaljenost između kontrolnih otvora na elevatoru ne smije biti veća od 4 m.

Član 671.

Temperatura materijala koji se transportira i temperatura pri kojoj se priključak za odsisavanje zraka smješta u glavu elevatora, može iznositi i više od 50°C.

Član 672.

Brzina kretanja zraka kroz otvor prijamnog dijela elevatora mora biti veća barem 1,5 puta od brzine kretanja trake.

Član 673.

Količina zraka koji se odsisava iz elevatora (u m3/h) treba da je trostruko veća od širine košarice elevatora (u mm).

Član 674.

Na elevatorima visine iznad 10 m treba osigurati odsisavanje zaprašenog zraka u

gornjem i donjem dijelu elevatora.

6. Pneumatski transport

Član 675.

Za transport rastresitih materijala sa sadržajem vlage ispod 1,5% koristi se odsisni ili potisni sistem pneumatskog transporta.

Član 676.

Pri korištenju odsisnog i potisnog sistema pneumatskog transporta treba posebice

voditi računa:



1) da se kod odsisnog sistema svi elementi nalaze pod podtlakom, čime se

isključuje mogućnost izdvajanja prašine u radne prostorije;

2) da se kod potisnog sistema svi elementi nalaze pod nadtlakom, pa je potrebno poduzimati posebne mjere za brtvljenje.

Član 677.

Da bi se spriječilo djelovanje pijeska i povratne kalupne mješavine, za koje se

najčešće koristi pneumatski transport, svi elementi sistema moraju se zaštititi bruniranjem s pomoću silikatnog cementa i zrna korunda u odnosu 1:3.

Član 678.

Brzina kretanja čestica pri pneumatskom transportu ovisi o vrsti i krupnoći

transportiranog materijala i iznosi 10 m/cm za ugljenu prašinu i do 20 m/cm za tešku mineralnu prašinu i vlažnu drvenu pilovinu, ovisno o tome je li u pitanju

okomit ili vodoravan položaj cjevovoda.

Član 679.

Najprikladniji promjer cjevovoda pri pneumatskom transportu je 40 do 50 mm.

Debljina zidova čeličnih šavnih i bešavnih cijevi iznosi od 2 do 6 mm.

XVII. VENTILACIJA, ZAGRIJAVANJE I OTPRAŠIVANJE

Član 680.

Sve prostorije ljevaonice moraju biti opskrbljene uređajima za ventilaciju i zagrijavanje.

Član 681.

Sistemi ventilacije i zagrijavanja moraju osiguravati sniženje sadržaja prašine,

štetnih para i plinova u zraku proizvodnih prostorija do ispod dopuštene koncentracije prema hrvatskim normama.

Član 682.

Sistemima ventilacije i zagrijavanja moraju se osigurati u pojedinim odjelima

ljevaonice ove radne temperature:

Odjel Zimi Ljeti



°C

1. Skladište šarže, kaluparskih materijala, kalupnika i

gotovih odljevaka

Ne normira

se

Ne normira

se

2. Jezgrarnica, kaluparnica, odjel za sušenje jezgara i

kalupa, tuneli ispod rešetke za istresanje

(+16) do

(+18)

(+20) do

(+23)

3. Odjel za pripremu mješavina, talionica, odjel za

lijevanje, istresanje, obrezivanje i čišćenje odljevaka

(+14) do

(+16)

(+17) do

(+20)

Član 683.

Sistemi zagrijavanja, u pravilu, povezuju se i usklađuju sa sistemima usisne ventilacije.

Recirkulacija zraka za radnog vremena nije dopuštena.

Za održavanje potrebnih temperatura dopuštena je upotreba sistema usisno-odsisne ventilacije koji rade na principu recirkulacije zraka.

U pojedinim slučajevima temperatura se može održavati i s pomoću grijaćih recirkulacionih agregata s kontroliranim ispuštanjem zraka ili s pomoću lokalnih

grijaćih izvora.

Član 684.

Za zagrijavanje i ventilaciju proizvodnih prostorija treba se, u pravilu, koristiti vodom zagrijanom do 90°C.

Dopuštena je i upotreba pare pod tlakom od 50 N/cm2.

Član 685.

Pri zagrijavanju s pomoću lokalnih grijaćih izvora u skladištima kaluparskog materijala, odjelu za pripremu mješavina, jezgarnici, kaluparnici i odjelu za istresanje, obrezivanje i čišćenje odljevaka, moraju se koristiti samo izvori s

glatkim površinama pristupačnim za čišćenje od prašine.

Član 686.

Pokrivačima ili poklopcima i lokalnom odsisnom ventilacijom moraju biti opskrbljeni ovi odjeli, agregati i uređaji:

1) skladište metala, koksa, taljiva, kaluparskih materijala i dr. – ako ima uređaje

koji stvaraju prašinu i plinove;



2) mlinovi s kuglama za mljevenje koksa, ugljena, gline, kremena, miješalice, sita

inerciona, mehanička, ravna, bubnjasta i poligonalna; trakasti transporteri za povratnu mješavinu, suhi pijesak, ugljen i glinu; magnetni separatori; elevatori;

mjesta presipanja s transportera na transporter i iz okomitih ili kosik otvora na transporter; mjesta ubacivanja suhe kalupne mješavine u bunkere; posude za kuhanje sulfitne lužine i posude za otapanje bakelitnog praha; uređaji za pripremu

samoočvršćivajućih mješavina;

3) kalupne mješavine; strojevi za mehaničko čišćenje površine jezgara; komore za pulverizacijsko premazivanje jezgara; sušare periodičnog i neprekidnog rada;

mjesta na kojima stoje kalupi i jezgre radi hlađenja nakon sušenja; strojevi za ručnu izradu školjkastih kalupa i jezgara; stolovi i preše za lijepljenje polukalupa;

strojevi za izradu jezgara po CO2 postupku;

4) elektrolučne peći za taljenje; visokofrekventne peći za taljenje čelika; stalci i mjesta za zagrijavanje i sušenje lonaca; stanice za lijevanje; konvejeri za hlađenje;

5) rešetke za istresanje odljevaka, pneumatske, inercione, vibracione i mehaničke;

vibracioni strojevi za izbijanje jezgara; elektrohidraulički uređaji za izbijanje jezgara; tuneli za hlađenje istresenih odljevaka;

6) bubnjevi za čišćenje; komore svih tipova za čišćenje sačmom; hidrokomore

niskog i visokog tlaka; stolovi za obrezivanje odljevaka; stacionarne i pokretne brusilice;

7) peć za taljenje i rafinaciju metala, stanice za lijevanje, stacionarne i na

konvejeru; uređaji za centrifugalno lijevanje.

Član 687.

Mjesto na kojima dulje vrijeme borave radnici, a za koja su karakteristični znatno toplinsko zračenje, visoka temperatura ili lokalna povišena koncentracija prašine i

plinova, moraju se opskrbljivati lokalnim dotokom zraka.

Temperature i brzine kretanja zraka koje se moraju osigurati na mjestima rada, ovisno o intenzitetu toplinskog zračenja, kategoriji rada i godišnjem dobu, dane su u ovoj tablici:

Red

.

broj

Mjesto

rada

(nazivi

poslova i

radnih

zadataka)

Kategorij

a rada

Računski

intenzite

t

zračenja

kJ/m2/h

Godišnj

e doba

Temperatur

a zraka °C

Brzina

kretanj

a zraka

m/s

1 2 3 4 5 6 7



1. Rukovalac

šaržirane

dizalice na

platformi za

punjenje

Lak 1260 do

2500

Zima

Ljeto

(+19) do

(+21)

(+22) do

(+24)

0,5 do

1,0

0,5 do

1,0

2. Ručno

punjenje

kupolne

peći

Težak 2500 do

5000

Zima

Ljeto

(+16) do

(+17)

(+19) do

(+21)

3. Talioničar

za

ispuštanje

lijeva za

kupolne

peći

Srednje

težak

1260 do

2500

Zima

Ljeto

(+17) do

(+19)

(+21) do (+23)

1,5 do

1,0

1 do 2

4. Rad s

mješačem

Težak 2500 do

5000

Zima

Ljeto

(+16) do

(+18)

(+20) do

(+22)

1 do 2

2 do 3

5. Lijevanje na

konvejeru

Težak 5000 do

7500

Zima

Ljeto

(+16) do

(+17)

(+19) do

(+21)

2 do 3

3

6. Čišćenje

troske

Težak 5000 do

7500

Zima

Ljeto

(+16) do

(+17)

(+19) do

(+21)

2 do 3

3

7. Punjenje

peći za

taljenje i

žarenje

Težak 2500 do

5000

Zima

Ljeto

(+16) do

(+17)

(+19) do

(+21)

2 do 3

3

8. Nastavljanj

e elektroda

Težak 5000 do

7500

Zima

Ljeto

+16

(+18) do (+20)

3

3



9. Punjenje i

posluživanje

peći za

taljenje

obojenih

metala

Srednje

težak

1260 do

2500

Zima

Ljeto

(+17) do

(+19)

(+21) do

(+23)

0,5 do

1,0

1 do 2

10. Istresanje

odljevaka

na rešetki

uz konvejer

Težak 2500 do

5000

Zima

Ljeto

(+16) do

(+18)

(+20) do

(+22)

1 do 2

2 do 3

11. Izbijanje

jezgara na

vibratoru

Težak 5000 do

7500

Zima

Ljeto

(+16) do

(+21)

(+19) do (+21)

2 do 3

3

12. Istresanje

odljevaka

na krupnim

rešetkama

periodičnog

rada

Srednje

težak

1260 do

2500

Zima

Ljeto

(+17) do

(+19)

(+21) do

(+23)

0,5 do

1,0

1 do 2

13. Priprema mješavina:

1)

miješalice

Lak

2) istovar

pijeska iz

sušare

Srednje

težak

3)

pražnjenje

mlina za

mljevenje

ugljena i

gline

ispod

1260

Zima

Ljeto

(+17) do

(+19)

(+21) do

(+22)

0,5

0,5

14. Izrada kalupa i jezgara:



1) strojevi

za

ispucavanje

i

ispuhivanje

Lak

2) strojevi

za čišćenje

jezgara

Srednje

težak

ispod

1260

Zima

Ljeto

(+17) do

(+19)

(+21) do

(+22)

0,5

0,5

15. Rukovalac

mosne

dizalice

Lak ispod

2260

Zima

Ljeto

+21

+24

1

1

U dane kad nema proizvodnje, temperatura u radnim prostorijama mora iznositi najmanje +5°C, ako tehnološki proces ne zahtijeva drugačije.

Član 688.

Suvišna toplina i štetne pare i plinovi, koji nisu lokalizirani i odstranjeni na mjestima izdvajanja, moraju se odstranjivati općom mehaničkom ili prirodnom

ventilacijom.

U slučaju izdvajanja viška topline mora se maksimalno koristiti kontrolirana i regulirana prirodna ventilacija (aeracija).

Član 689.

Sistem usisne mehaničke ventilacije mora biti takav da se vanjski zrak uzima

poglavito kroz bočne otvore na zgradi, postavljene na visini najmanje 2 m od razine tla i na mjestima gdje je zrak najmanje zagađen.

Član 690.

U radnu zonu zrak se dovodi difuzno, brzinom najviše 1,5 m/s.

Prostorija s komandnim i kontrolnim priborom i instrumentima, koja se nalazi u

pogonu, mora biti izolirana i opskrbljena čistim zrakom, čije brzine strujanja na mjestu rada radnika iznose najviše 0,5 zimi, a 0,7 m/s ljeti.

Dimenzije prostorija iz stava 2. ovog člana moraju biti takve da osiguravaju

udoban rad i unutarnji obujam najmanje 5 m3.

Razina buke u prostoriji ne smije biti veća od 75 dB.



Član 691.

Lokalna mehanička odsisna ventilacija može s uspjehom izbacivati zaprašeni zrak

samo ako je koncentracija prašine u granicama od 30 do 100 mg/m3. Pri većem sadržaju prašine moraju se ugraditi prethodni prečistači.

Zrak se izbacuje van na visini najmanje 2 m iznad najviše točke stropa zgrade.

Član 692.

Odstranjivanje suhe prašine iz filtera ili otprašivača ne smije biti praćeno ponovnim zaprašivanjem.

Odstranjivanje mulja iz otprašivača mora biti mehanizirano.

Član 693.

Zračni vodovi kojima se prenosi zaprašeni zrak moraju imati hermetički zatvorene

otvore za čišćenje nataložene prašine.

Zračni vodovi se, u pravilu, polažu okomito ili koso.

Član 694.

Recirkulacija zraka radi zagrijavanja dopuštena je u radno vrijeme samo u skladištima kalupnika, metala, kaluparskih i šaržnih materijala.

Izvan radnog vremena recirkulacija se može koristiti za održavanje temperature u

svim proizvodnim prostorijama pogona.

Član 695.

Ventilatori za sistem ventilacije ne smiju se postavljati neposredno u prostorije u kojima proizvodni proces ne izaziva buku (jezgrarnica, prostorija u kojoj se obavlja

ručno kalupljenje i sl.).

Član 696.

Uređaji za mehaničku ventilaciju moraju biti opskrbljeni nužnim kontrolno-mjernim priborom.

Član 697.

Zabranjeno je puštanje u rad pojedinih pogona i odjela prije uvođenja ventilacije i

postizanja njezina projektiranog kapaciteta.



Član 698.

Analize zraka u pogledu sadržaja prašine i štetnih plinovitih tvari obavljaju se u

rokovima propisanim od nadležnih organa.

Mjesta uzimanja uzoraka za kontrolu analize su, u pravilu, uvijek ista i utvrđuju se u suglasnosti s nadležnim organima.

U slučaju prijave novih izvora zagađivanja, moraju se odrediti nova mjesta

uzimanja uzoraka.

Član 699.

Zračno tuširanje s pomoću samostalnih uređaja primjenjuje se u svim zonama i mjestima rada na kojima dolazi do toplinskog zračenja intenziteta više od 1260

m2/h.

Član 700.

Da bi se smanjio ulaz hladnog zraka, na vanjskim vratima proizvodne prostorije moraju se postavljati zračne ili zračno-toplinske donje ili bočne zavjese.

Zavjese iz stava 1. ovog člana postavljaju se ako su vrata proizvodne prostorije

otvorena najmanje 40 minuta i ako je temperatura vanjskog zraka niža od –15°C.

Član 701.

Najveća udaljenost ulaznog otvora za zrak za bočnu zračnu zavjesu od otvora vrata obično iznosi 20% od širine vrata, a za donju zračnu zavjesu najviše 20% od visine

vrata.

Član 702.

Kut nagiba struje zraka za donje zračne zavjese iznosi 35 do 40°, a za bočne 30 do 45°.

Brzina izlaska zraka za zračne zavjese treba iznositi 12 do 16 m/s.

Član 703.

Razlika između temperature zraka u radnoj zoni i temperature mješavine vanjskog zraka i zraka zračne zavjese u pogonima sa značajnim izdvajanjem topline i s donjom zračnom zavjesom iznosi najviše 5°C, a za pogon s malim izdvajanjem

topline najviše 2°C.



Član 704.

Ako iz tehnoloških i sanitarno-higijenskih razloga u proizvodnim prostorijama nije

dopušteno sniženje temperature, zračne se zavjese moraju koristiti bez obzira na visinu temperature vanjskog zraka i na vrijeme za koje su vrata otvorena.

Član 705.

Zračne zavjese moraju se postavljati također ispred otvorenih prolaza uz peći i

agregate za taljenje.

Član 706.

U toplo i prijelazno doba godine oštra izmjena zraka u radnim prostorijama može se vršiti prirodnom ventilacijom, i to infiltracijom (nekontrolirana i neregulirana

ventilacija) i aeracijom (kontrolirana i regulirana ventilacija).

XVIII. BUKA I VIBRACIJE U LJEVAONICAMA

Član 707.

Pod štetnom bukom razumijeva se, prema ovom pravilniku, svaki zvuk čija jačina izmjerena na mjestu rada i u radnoj prostoriji premašuje propisanu jačinu.

Štetnom bukom, prema ovom pravilniku, smatra se i svaka buka koja ometa razne

vrste djelatnosti, neposredno sporazumijevanje govorom, posredno sporazumijevanje sredstvima komunikacije i primanje zvučnih signala te koja oštećuje sluh i druge organe.

Član 708.

Na opremi mora biti označena jačina buke koju uređaji stvaraju na udaljenosti 1 do 5 m od mjesta rada i na mjestu rada, a i spektar buke na mjestu rada i na udaljenosti 5 m.

Član 709.

Jačina buke na mjestima rada i u radnim prostorijama ne smije premašivati 90 dB.

Član 710.

Za neometano primanje signala jačina buke u radnoj prostoriji i na mjestu rada mora biti za 10 dB niža od jačine zvučnog signala koji je potreban na određenom

mjestu.



Ako jačina buke na mjestu rada i u radnoj prostoriji iznosi više od 90 dB, vrši se

oktalna analiza na temelju koje se utvrđuje dopuštena jačina buke odnosno kreće li se buka u granicama dopuštenim propisom.

Član 711.

Dopuštena jačina buke prema vrstama poslova u ljevaonicama iznosi:

1) za poslove na izradi kalupa i jezgara - 80 dB;

2) za poslove lijevanja 90 - dB;

3) za poslove istresanja odljevaka - 80dB;

4) za poslove čišćenja odljevaka - 80 dB;

5) za poslove na pripremi mješavina - 90 dB.

Član 712.

Ako radnik u toku radnog vremena mijenja mjesto rada, za procjenu stupnja opasnosti od oštećenja sluha uzima se jačina buke na svim mjestima rada,

uzimajući pri tome u obzir trajanje određene jačine buke. Jačina buke ni u kojem slučaju ne smije biti veća od jačine dopuštene ovim pravilnikom.

Član 713.

Pneumatski vibratori, rešetke za istresanje odljevaka i kalupni strojevi – treskalice

moraju biti opskrbljeni amortizerima udara i prigušivačima na ispuhu zraka.

Iznad rešetki za istresanje postavljaju se poklopci, koji buku čine prigušenijom, manje oštrom i podnošljivijom.

Član 714.

Odljevci se čiste, u pravilu, u pneumatskim komorama, u komorama za čišćenje

sačmom i u hidrokomorama.

Bubnjevi za čišćenje odljevaka moraju imati plašteve koji prigušuju buku.

Član 715.

Upotrebu pneumatskih alata treba svesti na najmanju mjeru i zamijeniti ih specijalnim strojevima i linijama za mehanizirano i automatizirano čišćenje

odljevaka te izradu i sklapanje kalupa.



Član 716.

Radi smanjenja buke koju izazivaju oruđa za rad i uređaji, treba se koristiti, kad

je to moguće, zatvorenim pogonima, zupčanicima s kosim zupcima i pravilno izabrati materijal za izradu mehanizama potrebnih za amortizaciju vibrirajućih i

udarnih dijelova strojeva.

Ako mjere iz stava 1. ovog člana nisu dovoljne, treba poduzimati i druge mjere, kao što su: izolacija u posebnim prostorijama ili kabinama izrađenim odnosno

obloženim odgovarajućim materijalima koji apsorbiraju buku i vibracije.

Član 717.

Transportna sredstva ne smiju stvarati povišenu buku. Ako je to moguće, treba primjenjivati sredstva unutarnjeg transporta bez tračnica, kolica s gumenim

kotačima itd.

Član 718.

Sistemi ventilacije i otprašivanja moraju biti opskrbljeni prigušivačima koji smanjuju buku na razinu tako da se ne razlikuje od opće buke u prostoriji.

Član 719.

Kao osobna sredstva zaštite od buke upotrebljavaju se:

1) vata za zaštitu sluha – za buku jačine do 75 dB;

2) ušni čep za zaštitu sluha – za buku jačine do 85 dB;

3) ušni štitnik za zaštitu sluha – za buku jačine do 105 dB.

Sredstva osobne zaštite moraju biti izrađena prema propisima o odgovarajućim hrvatskim normama.

Član 720.

Ako konstrukciom alata i strojeva vibracije nisu svedene u neopasne granice, moraju se poduzimati i druge posebne mjere zaštite, kao što su: postavljanje

strojeva i uređaja u prizemne prostorije zgrada i na samostalnim temeljima, povećanje mase temelja izradom akustičnih pukotina i šavova oko temelja,

ugradnja vibracionih materijala ispod temelja strojeva postavljenih na međukatnim konstrukcijama, izrada posebnih štandova za čišćenje odljevaka krupnoserijske proizvodnje itd.

Član 721.

Pored mjera iz čl. 714. do 721. ovog pravilnika, a osobito ako one nisu dovoljne da otklone ili ublaže vibracije, moraju se primjenjivati i druge mjere zaštite, kao



što su upotreba obuće s debelim gumenim potplatima, postavljanje odgovarajućih

zastirača, upotreba klupa i stolica s amortizerima itd.

XIX. RASVJETA U LJEVAONICAMA

Član 722.

Rasvijetljenost prilaznih putova, kruga – dvorišta, radnih prostorija i mjesta rada, mora biti u skladu s propisima o hrvatskim normama i odredbama ovog pravilnika.

Član 723.

U objektima namijenjenim za radne i pomoćne prostorije u ljevaonicama, mora se

osigurati opća i dopunska rasvjeta, ovisno o vrsti poslova.

Pri projektiranju rasvjete u ljevaonicama, prirodne i umjetne, treba posebice uzeti u obzir stupanj zamazanosti zidova i svjetiljki, boju zidova te vibracije i veće

potrese.

Član 724.

Radne prostorije ljevaonice moraju imati otvore za prirodno osvjetljavanje, kao što su krovni svjetlarnici, prozori, staklene pregrade i sl.

Sve staklene površine moraju biti raspoređene tako da osiguravaju ujednačeno

osvjetljavanje svih dijelova radne prostorije, a njihova ukupna površina mora iznositi najmanje 1/8 od površine poda radne prostorije.

Član 725.

Šire radne prostorije, za koje se zahtijeva veća prirodna rasvjeta, osvjetljavaju se,

u pravilu, preko prozora na krovovima.

Ako se koriste prozori na zidovima, mora se voditi računa o dubini dnevne svjetlosti u prostoriji koja ovisi o visini i širini prozora te visini prostorije.

Član 726.

Rasvijetljenost fluorescentnim svjetiljkama u odnosu na svjetiljke s užarenim

vlaknom jača je oko 2,5 puta, za istu snagu svjetiljke.

Član 727.

Električna rasvjeta mora biti:

1) dovoljno jaka;



2) ujednačena u prostoru i vremenu;

3) ne smije zamarati oči;

4) kvalitetna i mora odgovarati namjeni;

5) bez zasjenjivanja.

Raspored svjetiljki ovisi o vrsti rasvjete, visini ovjesa svjetiljki i svjetlosnim karakteristikama.

Član 728.

Da bi se postigla ujednačena rasvjeta, mora biti udovoljeno ovim uvjetima:

1) odnos udaljenosti d između svjetiljki i visine h ovjesa svjetiljki treba iznositi:

d = (1,2 do 1,5) h;

2) odnos udaljenosti z svjetiljki od zida i od udaljenosti d između svjetiljki treba

da iznosi:

z = (1/3 do 1/2) d;

3) visina h ovjesa svjetiljki, ovisno o vrsti rasvjete (direktna ili indirektna) treba iznositi:

h = (1/6 do 1/2) d.

Član 729.

Ako se općom rasvjetom ne postiže dovoljna rasvijetljenost radne prostorije i radne površine, mora se osigurati lokalna opća rasvjeta ili posebna dopunska rasvjeta.

Član 730.

Najmanja dopuštena rasvijetljenost pojedinih radnih prostora i operacija dana je u dolje navedenoj tablici:

Red.

broj

Radni prostor - operacija Svjetiljke

s užarenim

vlaknom

fluorescentne

lx, najmanje



1 2 3 4

1. Priprema pijeska 80 120

2. Miješalica 80 120

3. Transporteri u tunelima 30 50

4. Priprema šarže 50 80

5. Prostor oko kupolne peći 50 80

6. Ručna izrada jezgara 80 120

7. Ručna izrada kalupa 80 120

8. Strojna izrada kalupa 80 120

9. Kontrola kalupa 150 230

10. Premazivanje kalupa 80 120

11. Sušenje kalupa i jezgara 50 80

12. Sklapanje kalupa 100 160

13. Skladišni prostor kalupa 50 80

14. Prostor za lijevanje 50 80

15. Istresanje odljevaka iz kalupa 50 80

16. Ručno čišćenje odljevaka 100 160

17. Čišćenje odljevaka u

komorama

80 120

18. Prostor za kontrolu odljevaka 100 160



Član 731.

Pri čišćenju odljevaka ručno s mlaznicama unutar komora, treba osigurati

stacionarne svjetiljke jačine 300 lx u pneumatskim komorama i jačine 200 lx u hidrokomorama.

Član 732.

Čišćenje u prostorijama s velikim koncentracijama prašine, dima, čađe i sl. mora

se obavljati najmanje tri puta mjesečno, a u prostorijama s malim izdvajanjem – najmanje dva puta mjesečno.

Član 733.

Za posebno osvjetljavanje iznimnih pojedinosti, otvora ili šupljina u kalupima,

komorama i sl. moraju se osigurati dopunske prijenosne svjetiljke napona do 24 V.

XX. DOVOD GORIVA DO PEĆI U LJEVAONICAMA

Član 734.

Spremnici za tekuća goriva moraju biti potpuno hermetički zatvoreni i opskrbljeni

mjeračima razine goriva, preljevnim cijevima, kranovima za manipulaciju i toplomjerima.

Spremnici moraju biti udaljeni od peći – potrošača tekućeg goriva najmanje 5 m.

Član 735.

Najmanji promjer cijevi koja povezuje spremnik za tekuće gorivo s atmosferom

iznosi 25 mm.

Član 736.

Sigurnosni cjevovod spremnika za tekuće gorivo mora biti tako proračunat da vrijeme nepredviđenog i iznenadnog ispuštanja goriva iz spremnika kroz ovaj

cjevovod iznosi 2 do 3 minute.

Član 737.

Obujam sigurnosnih spremnika za tekuća goriva mora iznositi najmanje 30% od ukupnog obujma spremnika iz kojih se gorivo troši.



Član 738.

Udaljenost između podzemnog sigurnosnog spremnika i zidova zgrade u kojoj su

smješteni spremnici za potrošnju tekućeg goriva iznosi najmanje 5 m.

Član 739.

Visina na kojoj plinovod prolazi kroz pogon, od razine poda do najniže cijevi plinovoda iznosi najmanje 2,2 m.

Pri prolasku plinovoda uz krov zgrade, udaljenost od cijevi plinovoda do krova iznosi najmanje 0,5 m.

Između plinovoda i električnih kabela mora postojati udaljenost najmanje 100 mm pri paralelnom provlačenju i najmanje 50 mm na mjestima presijecanja.

Visina prostorije kroz koju prolazi plinovod ne smije biti manja od 2,5 m.

Član 740.

Za promjere plinovoda do 100 mm krivine se mogu ostvariti savijanjem cijevi, a za promjere iznad 100 mm – svarivanjem.

Promjer ogranka plinovoda koji prolazi kroz nepristupačne kanale ne smije biti veći od 0,5 m.

Nagib plinovoda za vlažni plin iznosi najmanje 0,3%.

Član 741.

Ako se armatura plinovoda nalazi na visini većoj od 2 m, nužno je postavljanje platformi s ljestvicama ili se mora predvidjeti daljinsko rukovanje armaturom.

Član 742.

Uređaji za plin, ventili i plinovodi moraju biti udaljeni najmanje 10 m od mjesta za

ispuštanje, tekućeg metala, troske i stalnih izvora topline.

Član 743.

Tlak vrućega neočišćenog generatorskog plina pri kojemu je dopušteno podzemno provlačenje plinovoda ne smije iznositi više od 5 mbara.

Najmanji ispitni tlak unutar pogonskih plinovoda iznosi 0,3 bara.

Član 744.

Promjer plinovoda može iznositi najviše 0,8 m ako presijeca lanterne na krovu

zgrade.



Član 745.

Najmanji dopušteni tlak plina neposredno ispred potrošača, osim peći koje rade s

vrućim generatorskim plinom, iznosi 5 mbara.

Član 746.

Uvjetna brzina kretanja plina u plinovodu iznosi 8 do 10 m/s – za pročišćene plinove i 1 do 3 m/s za nepročišćene plinove.

Član 747.

Brzina kretanja zraka u zračnom vodu treba se kretati od 14 do 16 m/s.

Najmanja dopuštena brzina izlaska zračno-plinske mješavine iz plinskih gorionika iznosi 20 do 25 m/s, a najpovoljnija brzina sa stajališta sigurnosti – 35 do 40 m/s.

Član 748.

Plin koji ulazi u plinovod za zagrijavanje potrošača ne smije sadržavati prašine više

od 0,015 g/m3.

Član 749.

U trenutku puštanja plina u unutrašnjost peći, peć mora biti zagrijana na temperaturi do 750°C.

Za zagrijavanje peći koje rade s mazutom za paljenje gorionika može se koristiti

izmjenična struja napona 10 do 12 V.

Član 750.

Za gorionike s prethodnim potpunim miješanjem plina i zraka brzina izlaska zračno-plinske mješavine iz gorionika mora biti veća od brzine rasprostiranja

plamena.

Ispred gorionika u koje ulazi gotova zračno-plinska mješavina moraju se postavljati vatrostalne pregrade koje sprečavaju prodor plamena u cjevovod zračno-plinske mješavine.

Član 751.

Plinovodi se moraju bojiti svježom bojom najmanje svakih 5 godina.



XXI. ZAŠTITA OD POŽARA U LJEVAONICAMA

Član 752.

Pri planiranju i programiranju mjera zaštite od požara mora se strogo voditi računa

o fizikalno kemijskim osobinama tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji, o kojima ovisi stupanj opasnosti od požara i stvaranje eksplozivnih smjesa (obujamska masa, palište, točka samozapaljivosti, temperatura tinjanja, toplinska

moć, energija paljenja eksplozivne mase, tlak pri eksploziji itd.).

Član 753.

Plan zaštite od požara obuhvaća mjere zaštite za pojedinačne objekte ili grupe objekata koji se smatraju ugroženim od požara, plan unutarnjeg transporta, plan

opskrbe vodom, vrste opreme za gašenje požara, sistem izvještavanja i uzbunjivanja, organizaciju vatrogasne službe i jedinice, tehničku opremljenost,

plan obuke i posebne mjere za unapređivanje zaštite od požara.

Član 754.

U svim objektima i prostorijama u kojima se čuvaju ili koriste lako zapaljive i eksplozivne tvari, moraju se na vidljivim mjestima istaknuti razna upozorenja za

upotrebu sredstava za gašenje požara, a i upozorenja sa slikama o postojanju opasnosti te razne zabrane kojima se sprečava pojava požara.

Član 755.

U objektima i prostorijama u kojima se proizvode, koriste i čuvaju lako zapaljive i

eksplozivne tvari zabranjeno je:

1) pušenje i upotreba otvorene vatre;

2) korištenje instalacijama koje mogu izazvati požar i eksploziju;

3) upotreba alata koji iskri;

4) upotreba grijaćih uređaja s otvorenom vatrom, užarenim ili pregrijanim površinama;

5) držanje i smještaj materijala koji je sklon samozapaljivanju.

Član 756.

Građevni objekti i druge vrste skladišta i posuda za čuvanje i uskladištavanje lako

zapaljivih i eksplozivnih materijala moraju biti odvojeni i udaljeni od ostalih objekata, a osobito od objekata koji zbog tehnološkog procesa mogu biti uzrok

paljenja odnosno požara.



Član 757.

U objektima u kojima se uskladištavaju lako zapaljivi materijali i eksplozivne tvari,

a i u prostorijama u kojima se obavljaju tehnološki procesi uz upotrebu lako zapaljivih tvari, ili se one stvaraju u toku rada, moraju se postavljati indikatori koji

omogućuju pravovremeno otkrivanje, javljanje i gašenje požara.

Član 758.

Građevni objekti u kojima se pojavljuje povećana opasnost od požara ili eksplozije moraju imati propisani broj ulaza na određenoj udaljenosti i propisani način

otvaranja i zatvaranja vrata.

XXII. HIGIJENSKO-SANITARNE PROSTORIJE U LJEVAONICAMA

Član 759.

Higijensko-sanitarne prostorije u ljevaonicama smještaju se u anekse glavnih zgrada ili u posebne zgrade koje se nalaze u blizini glavne zgrade i s njom su povezane zatvorenim prolazima koji se zagrijavaju.

Član 760.

Proračuni površina higijensko-sanitarnih prostorija, osim garderoba, vrše se za broj radnika po popisu u najbrojnijoj smjeni. Pri proračunu se mora uzeti u obzir i mogućnost povećanja broja radnika.

Član 761.

Pod higijensko-sanitarnim prostorijama, prema ovom pravilniku, razumijevaju se garderobe, umivaonice, kupaonice, zahodi, prostorije za otprašivanje, sušenje i čišćenje radnih odijela i zaštitnih sredstava, prostorije za zagrijavanje radnika i

blagovaonice.

1. Garderobe

Član 762.

Svakom radniku u ljevaonici mora se osigurati prostor za čuvanje odijela.

Za jednog radnika predviđa se jedan dvostruki ormar za čuvanje građanskog odijela i jedan običan ormar za čuvanje radnog odijela.



Ormari za čuvanje odijela moraju biti najmanje 1,5 m visoki, 0,35 m duboki i 0,35

m široki. Dvostruki ormari trebaju biti 0,6 m široki, a visoki i duboki kao obični ormari.

Pri kombiniranom načinu čuvanja odijela mora se predvidjeti jedna kuka za

vješanje građanskog odijela, čiji se broj određuje na osnovi broja svih radnika u dvjema najbrojnijim smjenama i jedan običan ormar za čuvanje radnog odijela i

osobnih zaštitnih sredstava, čiji se broj određuje na osnovi broja radnika u svim smjenama.

Član 763.

U garderobnim ormarima ne smiju se držati drugi predmeti ni hrana.

Svaki garderobni ormar mora imati svoj ključ. Na ormarima moraju postojati

rešetke ili otvori za provjetravanje.

Član 764.

Garderoba mora biti opskrbljena klupama širine najmanje 0,3 m, računajući po 0,6 m na jedno mjesto.

Broj mjesta za oblačenje iznosi najmanje 25% od ukupnog broja radnika u

najbrojnijoj smjeni.

Širina prolaza između redova garderobnih ormara iznosi najmanje 1 m.

2. Umivaonice

Član 765.

Osobama na radu u ljevaonicama moraju se staviti na raspolaganje umivaonice.

Umivaonice se nalaze u posebnim prostorijama, i to odvojeno za muškarce odnosno za žene.

Umivaonice moraju biti predviđene za svaki pogon ili veći odjel.

Član 766.

Broj slavina u umivaonicama određuje se prema broju radnika tako da se

istovremeno može prati 1/5 radnika, a u talionicama i za ostale nečiste poslove – 1/3 radnika u najbrojnijoj smjeni.



Član 767.

Udaljenost između umivaonika treba da bude najmanje 0,6 m.

Umivaonici moraju biti opskrbljeni toplom i hladnom vodom. Temperatura hladne vode ne smije biti niža od 10°C.

Član 768.

Umivaonici moraju biti izrađeni od porculana ili umjetnog kamena, emajliranog

lima ili sličnog materijala.

Pod i zidovi umivaonice do visine od 1,5 m moraju biti obloženi materijalom koji ne propušta tekućinu i koji se lako pere.

Pod u umivaonicama ne smije biti sklizak. Armatura umivaonika treba da bude kromirana ili ponikljena radi veće otpornosti na koroziju i boljeg održavanja.

Umivaonice se moraju zimi zagrijavati.

3. Kupaonice

Član 769.

Osobama koje rade u talionici, na pripremi mješavina, u čistionici i na toplinskoj obradi, moraju se staviti na raspolaganje kupaonice s tuševima s hladnom i toplom vodom.

Član 770.

Kupaonice za muškarce moraju biti odvojene od kupaonica za žene i imati posebne

natpise.

Na svakih 10 zaposlenih radnika mora se osigurati po jedan tuš.

Član 771.

Pored kabina s tuševima moraju se nalaziti i kabine za presvlačenje, veličine 0,9

m x 0,6 m.

Kabina s tuševima mora biti veličine 0,9 m x 0,9 m, a širina prolaza između kabina 1 m.



Član 772.

Kupaonice i kabine za presvlačenje trebaju biti smješteni u posebne prostorije, s

obaveznim pretprostorom koji sprečava direktno izlaganje radnika naglim promjenama temperature. Zimi se kupaonice moraju zagrijavati.

4. Zahodi

Član 773.

U radnim prostorijama ili u njihovoj neposrednoj blizini radnicima se mora osigurati

potreban broj zahoda. Na svakih 30 muškaraca odnosno 20 žena mora se osigurati po jedan zahod. U zahodima za muškarce moraju se postaviti pisoari.

Član 774.

Ako ne postoji vodovod i nema mogućnosti redovnog ispiranja, zahodi se moraju

nalaziti izvan zgrade. Uz takve zahode moraju postojati zahodske jame izrađene od betona ili lijevanog željeza s poklopcima. Zahodske jame moraju se redovito prazniti, a njihov sadržaj mora uvijek biti za 1 visine ispod površine zemlje.

Član 775.

Zahodi s vodenim ispiranjem moraju imati prostore koji ih dijele od radnih prostorija. U njima se moraju nalaziti umivaonici za pranje ruku. Zahodi moraju biti osvijetljeni i imati prozore.

Član 776.

Pod i zidovi zahoda do visine od 1,2 m moraju biti izrađeni od materijala koji ne propušta tekućinu i koji se može lako prati i dezinficirati. Svaki zahod mora imati vrata koja se zatvaraju s unutarnje strane.

Član 777.

Uz zahode za žene moraju postojati posebni odjeli opskrbljeni najpotrebnijim uređajima, potrošnim materijalom i toplom vodom za održavanje osobne higijene žena.

5. Prostorije za otprašivanje, sušenje i čišćenje zaštitnih odijela

Član 778.

Uz garderoba moraju postojati specijalne prostorije s ventilacijom i zagrijavanjem,

za sušenje, otprašivanje i čišćenje radnih i zaštitnih odijela.



6. Prostorije za grijanje radnika

Član 779.

Radnicima koji rade vani i na nezagrijanim mjestima (skladišta, lomare, odjel za

šaržiranje i sl.) mora se osigurati posebna prostorija za zagrijavanje, koja će služiti kao sklonište od nepogoda. Prostorija mora imati klinčanice za smještaj odijela.

7. Blagovaonica

Član 780.

Uz radne prostorije ili u njihovoj blizini moraju biti uređene posebne prostorije – blagovaonice.

Blagovaonice moraju imati dovoljan broj stolova sa stolcima ili klupama.

Član 781.

U hladnom razdoblju godine blagovaonice se moraju zagrijavati. One se moraju svakodnevno čistiti.

XXIII. VODOVOD I KANALIZACIJA

Član 782.

Ako u organizaciji udruženog rada postoji vodovodna mreža, voda se mora provesti

u radne prostorije i na svakih 60 radnika postaviti po jedna higijenska slavina.

Slavine iz stava 1. ovog člana ne smiju biti udaljene više od 75 m od mjesta rada.

Član 783.

Ako vodovodna mreža ne postoji, opskrba pitkom vodom mora se obavljati s pomoću posebnih za to određenih posuda. Posude se moraju izrađivati od

materijala koji ne kvari okus vode i koji ne pljesnivi. Posude moraju imati poklopce koji se zatvaraju bravom.

Član 784.

Za otjecanje vode, dvorišta moraju imati potrebne kanale i slivnike. Ti kanali ne smiju ometati slobodno kretanje dvorištem.

Stalni prometni putovi i pješačke staze moraju biti takvi da se na njima ne zadržava voda i ne stvara blato.



Član 785.

Otpadne vode moraju se odvoditi neposredno u kanale. Odvodi moraju biti

opskrbljeni sifonima.

Kanalizacijska mreža mora se održavati uvijek u ispravnom stanju. Otpadne vode moraju se učiniti neškodljivim prije puštanja u kanalizaciju. U kanalizaciju se ne

smiju puštati mulj i talozi koji bi je mogli začepiti.

XXIV. ZAVRŠNE ODREDBE

Član 786.

Odredbe ovog pravilnika primjenjivat će se na objekte čije će projektiranje, rekonstrukcija ili izgradnja početi od 1. siječnja 1981.

Član 787.

Na dan stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje važiti Pravilnik o higijensko-

tehničkim zaštitnim mjerama pri radu na preradi i obradi metala (“Službeni list”, br. 40/61).

Član 788.*

* Redakcijski pročišćeni tekst Pravilnika o tehničkim normativima za ljevaoničku

industriju obuhvaća Pravilnik o tehničkim normativima za ljevaoničku industriju ("Službeni list", br. 14/79.), njegove izmjene objavljene u "Službenom listu", br. 11/80. te čl. 193. Pravilnika o tehničkim normativima za dizalice ("Službeni list",

br. 65/91.).

Documents

PRAVILNIK O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA LJEVAONIČKU … · Odjeli za taljenje, lijevanje, istresanje, brušenje i bojenje, u kojima se izdvaja najviše štetnih plinova i prašine,