of 16/16
povijest pripada i drugima povijest pripada i drugima Želimo li da nova generacija bude bolja, humanija i prije svega sretnija nego što je to naša generacija kojoj je rat presjekao život i uništio srce, onda se nju mora odgajati bolje i humanije od naše. U okviru ovog novog odgoja čine mi se najvažnijim novi oblik i drukčije poimanje povijesti od onoga kako smo to mi učili u školi. Jer povijest o nastanku čovječanstva, te povijest vlastitog i svih drugih naroda stvara u mladom čovjeku njegovu buduću sliku svijeta. Ništa tako odlučujuće ne oblikuje politički, individualni i ćudoredni stav prema životu kao način na koji se povijest uči i razumijeva. Stefan ZWEIG

Povijest u udžbenicima (Posebni prilog Svjetla riječi, siječanj 2009.)

  • View
    321

  • Download
    6

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Posebni prilog svjetla riječi, siječanj 2009.

Text of Povijest u udžbenicima (Posebni prilog Svjetla riječi, siječanj 2009.)

povijest pripada i drugimaelimo li da nova generacija bude bolja, humanija i prije svega sretnija nego to je to naa generacija kojoj je rat presjekao ivot i unitio srce, onda se nju mora odgajati bolje i humanije od nae. U okviru ovog novog odgoja ine mi se najvanijim novi oblik i drukije poimanje povijesti od onoga kako smo to mi uili u koli. Jer povijest o nastanku ovjeanstva, te povijest vlastitog i svih drugih naroda stvara u mladom ovjeku njegovu buduu sliku svijeta. Nita tako odluujue ne oblikuje politiki, individualni i udoredni stav prema ivotu kao nain na koji se povijest ui i razumijeva.Stefan ZWEIG

Ovaj tekst ulomak je iz predavanja koje je poetkom 1939, za vrijeme turneje kroz petnaest amerikih gradova odrao austrijski knjievnik Stefan Zweig (18811942). Zweig, koji se rodio u Beu i koji je odrastao u svijetu i duhu Austro-Ugarske Monarhije, morao je kao idov god. 1938. pred sve jaim pritiscima nacionalsocijalizma napustiti Europu. Preko Velike Britanije doao je u Brazil, gdje je u Petrpolisu kraj Rio de Janeira okonao svoj ivot. Autor je brojnih novela, eseja, romana, drama i biograja. U autobiografskom djelu Die Welt von gestern (Jueranji svijet, 1942) portretirao je kao oporuku i apoteozu ambijent svoga podrijetla. Gotovo idealizirajuu sliku toga svijeta naruio je rat, uostalom onaj rat na ijem je samom poetku i sm Zweig u patriotskom raspoloenju euforino digao svoj spisateljski glas, da bi ubrzo nakon toga svoj mir i smisao svoga djelovanja naao u pacizmu. To je Zweig kakvog poznajemo iz njegovih djela i javnih nastupa. U ovom duhu nastao je i tekst Geschichtsschreibung von morgen (Historiograja sutranjice) iz kog je preveden donji ulomak.

Kako smo uili povijestStefan ZWEIG

elimo li da nova generacija bude bolja, humanija i prije svega sretnija nego to je to naa generacija kojoj je rat presjekao ivot i unitio srce, onda se nju mora odgajati bolje i humanije od nae. U okviru ovog novog odgoja ine mi se najvanijim novi oblik i drukije poimanje povijesti od onoga kako smo to mi uili u koli. Jer povijest o nastanku ovjeanstva, te povijest vlastitog i svih drugih naroda stvara u mladom ovjeku njegovu buduu sliku svijeta. Nita tako odluujue ne oblikuje politiki, individualni i udoredni stav prema ivotu kao nain na koji se povijest ui i razumijeva. A kako smo mi, posebno u Europi, uili povijest u koli? Moram iskreno priznati da sam to i sm ve zaboravio. Ali dogodilo mi se da mi je nedavno prigodom selidbe dopao u ruke moj vlastiti udbenik iz austrijske gimnazije usput reeno, ne postupamo pametno ako svoje kolske udbenike to prije bacimo, jer nita nam drugo nakon godina ne moe jasnije pokazati s kakvom se brzinom mijenjaju predodbe i stajalita u naem vremenu. Sada je bila tu, ta stara izlizana knjiga, a s njome i prilika da se sagleda kakve je vrste bila povijest koja je oblikovala nau sadanju generaciju. Poeo sam itati i bio sam istinski okiran Gospode Boe, tako su nama naivnim, neiskusnim mladim ljudima prikazivali povijest svijeta! Tako lano, tako pogreno i tako hotimino! Odmah mi je bilo jasno a to u ono vrijeme kao djeaci nismo mogli slutiti da je ovdje povijest bila umjetno preparirana, obojena, krivotvorena, i to s dobro smiljenom konkretnom namjerom. Budui da je knjiga bila tiskana u Austriji i odobrena za austrijske kole, spoznao sam kako je preko nje mladome ovjeku trebalo biti utisnuto shvaanje kako je Weltgeist s tisuama svojih emanacija imao samo jedan konani cilj, naime veliinu Austrije i njezino carstvo. Meutim, dvanaest sati vonje vlakom dalje ili danas dva sata leta zrakoplovom u Francuskoj ili u Italiji, za nae je tamonje vrnjake povijest bila preparirana isto tako u nacionalnom smislu: Bog ili Duh povijesti djelatni su iskljuivo za Italiju, za Francusku, za domovinu. Jo prije nego to smo mogli pravo i progledati, nama su nataknuli naoale u svakoj zemlji u drugoj boji kako ve od poetka ne bismo mogli svijet gledati slobodnim i ljudskim oima nego iz perspektive nacionalnog interesa. Ve je tada, dakle, poelo ono to se danas u Njemakoj zove nacionalnim odgojem, pravodobno uniformiranje duha i nazora prema jednoj iskljuivojPosebni prilog Svjetla rijei sijeanj 2009.

abloni. Povijest, koja ima smisla samo ako sadri najveu moguu objektivnost, nama su utuvljivali jedino sa svrhom da od nas naprave domoljubne graane, budue vojnike i pokorne podanike. I kao to smo trebali biti smjerni prema vlastitoj dravi i njezinim institucijama, tako smo istodobno trebali biti nadmeni i skeptini prema svim drugim dravama, narodima i rasama u nametnutom uvjerenju da je naa domovina najizvornija, njezini vojnici najbolji, njezine vojskovoe najhrabriji. Da je na narod tijekom povijesti uvijek imao pravo i da e u svemu to bude radio uvijek i nadalje imati pravo: right or wrong, my country (ispravno ili ne to je moja zemlja). Ovo je bilo prvo pogreno usmjerenje koje smo dobili preko naih kolskih udbenika, a drugo sam brzo uoio nakon to sam od prve do zadnje stranice ponovno proitao ovu staru knjigu dakako ovoga puta ne vie s naivnim, po-

Odlazak S velikim se oduevljenjem odlazilo i ispraalo u rat (Simplicissimus br. 51 od 23. oujka 1915, str. 663)

2

Pozor Ni nakon dvije godine rata, radost odlaska na bojite ne poputa. Ispod ove slike stoji reenica: Dakle, i sljedei put e Viktoria biti ljubljena (Simplicissimus br. 1 od 4. travnja 1916, str. 13)

slunim oima nekadanjeg djeaka. ime su nam zapravo u toj knjizi punili glave? Knjiga je bila tako podijeljena da su uz najvanije dogaaje na rubu bile otisnute godine koje su poput miljokaza na cesti pokazivale prijeeni put, a njih smo morali uiti napamet. Koji su to dogaaji bili posebno istaknuti? Prelistao sam knjigu i ustanovio da su to u devet desetina bili datumi bitaka i ratova. Morali smo uiti koje je godine prije Krista bila bitka kod Salamine i kada bitka kod Kane [u Italiji]. Koliko je vremena trajao Prvi punski rat, a koliko Drugi, i sve tako dalje kroz stoljea. Bitka za bitkom, rat za ratom do Trafalgara, Waterlooa i Sedana datume [Prvog] svjetskog rata imali smo priliku upoznati osobno u neto opipljivijem obliku od onoga opisanog u knjigama. Da se tijekom ovih triju tisuljea dogaalo i neto drugo, po emu se ovjek od peinskog stanovnika razvio u nositelja kulture, o tome je u onoj staroj knjizi bilo malo spomena, a jednako tako malo i o carevima i kraljevima, o velikim dravnicima i mudrim predsjednicima koji su znali svojim tihim i samozatajnim radom sauvati mir u svojoj zemlji i poticati napredak. Vani su bili samo Hanibal, Scipion, Atila i Napoleon, samo oni koji su vodili ratove prikazivani su nam kao junaci. Tako su od poetka u nae sitne glavice kao upornim udarcima ekia zabijali misao da je rat najvanija stvar na svijetu, a ratna pobjeda jednog naroda njegov najvei uspjeh. Naoj je generaciji, a bojim se da to vai i za ovu dananju u svim europskim zemljama, od poetka bilo utuvljivano da u ovome svijetu odluuje samo uspjeh, da je svaka primjena sile, pa i ratne, ne samo doputen nego i poeljan in, samo ukoliko on koristi domovini. Sada doivljavamo posljedice. One su dovele do pomutnje, mrnje i nemira koji danas vladaju naim svijetom. Ali rat je doveo do toga da su skupa s mnotvom drugih stvari porazbijane i razne naoale koje su nama mladim

naivnim ljudima nataknuli i ja mogu samo ponoviti da sam uistinu bio okiran nakon to sam sada drugim oima ponovno proitao ovu istroenu kolsku knjigu. Jer to se zapravo postie time ako se povijest prepriava iskljuivo kao povijest ratova? Neto strano pesimistino, neto krajnje deprimirajue. Jer to u konanici pokazuje ova vjena povijest ratova i pobjeda? Potpunu besmislenost, dosadno ponavljanje. Jedna vojska pobjeuje drugu, jedan general drugoga, jedan narod drugi, utvrde se osvajaju ili ne osvajaju, zemlje aneksijom postaju vee pa opet manje. Ovaj vjeiti kalendar svih ljudskih ratova izgleda mi, dakle, u viem smislu isto tako dosadnim kao kad bi se u jednoj knjizi nabrojala povijest svih nogometnih utakmica posljednjih pedeset godina te da je neko Tom pobijedio Jacka, a sada Jack Toma. Da je tijekom etiriju tisua godina jedan narod pljakao, udarao, krao i podjarmljivao drugi narod, da zapravo ovjeanstvo nije nimalo otilo naprijed nego da jo uvijek tapka u krugu u ustajaloj krvavoj movari. Ili bismo napredak ovjeanstva od vremena Kserksove bitke do one generala Ludendorffa trebali po tome prepoznati to se sada ne bori prsa u prsa i ratnom sjekirom nego se strojnicom obaraju itavi redovi? Da se sada ne lijeva vrue ulje s bedema opkoljene utvrde nego da se vjeto konstruiranim plamenim bacaem sipa uarena vatra? Da se ponaamo prema istim starim instinktima, samo to se sluimo boljim instrumentima i da se sada ne bore vie male kanibalske horde nego milijunske vojske i da se namjesto nezgrapnih ratnih povika barbara sada s radija i gramofona dere propaganda? Moram priznati da, dok sam itao ovaj stari kolski udbenik iz svoje mladosti, u njemu nisam naao nita to bi moglo utjecati na mlade ljude u smislu pozitivnih pobuda i humanosti osim grdnog dokaza naeg vjenog povratka i pada u staro barbarstvo. Na kraju nisam mogao svladati svoj gnjev, pa sam knjigu bacio u kut, jer sam vidio da je ovim pisanjem naa generacija bila odgajana za svjetski rat. Bio je to udbenik svih opasnih i loih instinkta koji truju nae vrijeme. Ali tako smo odgajani, tako smo u svim zemljama Europe uili povijest. I sada vidimo posljedice. Stalno nam se trubilo u ui i urezivalo u srce da je pobjeda ono najvie to je jedan ovjek odnosno narod u stanju ostvariti i da je potpuno svejedno s kojim e se sredstvima ovaj uspjeh izboriti. Svejedno isto tako koja e se cijena za to platiti deset tisua, sto tisua, milijun ljudi. I umjesto da se nakon stranog iskustva svjetskog rata ovo nehumano i nemoralno poimanje raskrinka kao zloinako, vidimo da se ono danas mladei i odraslima sugerira s nevienim intenzitetom i pretjerivanjem u najveem broju europskih zemalja. Sve do nas dopire dernjava diktatora koji zahtijevaju takozvano herojsko poimanje ivota, koji propovijedaju da je mirotvorstvo razmaenost i da za ovjeka nema nita vanije nego umrijeti za svoju domovinu. Oni proglaavaju pravom da je doputeno ono to koristi njihovu narodu, oni izmiljaju ideologije kojima bi opravdali svaki zloin. Mi smo danas u Europi svjedoci tako sustavnog oboavanja lai u obliku propagande kakve nije bilo nikada u tritisuugodinjoj povijesti. Svjedoci smo velianja rata kao najvieg smisla ivota to se nisu usuivali initi ak ni Spartanci ni najbarbarskija plemena. Doivljavamo takvo krivotvorenje nacionalne povijesti da nam se iz odvratnosti krv u ilama uspali i spopadne nas jeza da e ovaj nain odgoja mladih i neiskusnih ljudi gurnuti sljedeu generaciju u jedno jo stranije krvoprolie nego to je bilo ovo zadnje. S njemakoga: Jozo DAMBOsijeanj 2009. Posebni prilog Svjetla rijei

3

Predstavljanje prve knjige francusko-njemakog udbenika povijesti u svibnju 2006. godine. Lijevo Peter Mller, predsjednik pokrajine Saarland i opunomoenik njemake vlade za njemako-francusku kulturnu razmjenu, desno Gilles de Robien, francuski ministar obrazovanja

Meunacionalni konikti i kolski udbeniciUnato oskudnoj i mravoj udbenikoj materiji, unato ideoloki jednostranim tivima i lekcijama dobar pedagog znat e obaviti dobar posao. Stoga vanije od brige za dobre udbenike jest briga za obrazovanje dobrih uitelja i pedagogaPie: Jozo DAMBO Pitanje koje se ovdje konkretno postavlja jest dvojako: U kojoj se mjeri konflikti, koji su neizbjeni u svim drutvima i svim vremenima, odraavaju u kolskim udbenicima, a u kojoj mjeri su kolski udbenici sami (pre)nositelji konflikata. Ovo drugo povlai za sobom daljnja potpitanja, naime, u kojoj mjeri udbeniki medij konflikte pojaava, a u kojoj ih mjeri razrauje i razgrauje. Tema je po sebi vrlo iroka i gotovo prisiljava da se ona na ovako malom prostoru skicira samo teorijski. Ali to bi bilo manje korisno, stoga e ovdje pozornost biti usredotoena na odabrane konkretne primjere koji mogu biti posebno in-

O4

dnos prema kolskim udbenicima esto je kao odnos prema potronoj robi. kolske su knjige materijal koji se nakon uporabe, kao odraen, odstranjuje ili, sauvan, vrlo rijetko ponovno uzima u ruke. Pri tome udbenici nisu nipoto bezazlena stvar. To posebno vrijedi za udbenike povijesti, to jest one knjige koje acima svih uzrasta posreduju slubenu verziju povijesti i oituju kakvo pamenje dravni sustavi ne samo preporuuju nego i odreuju.Posebni prilog Svjetla rijei sijeanj 2009.

formativni, a moda i pouni. Primjeri se nee ticati naih ili prolih kolskih knjiga nego sadanjice i tuih drutava u kojima udbenici igraju mnogo veu ulogu od one koja se od njih u normalnim sluajevima oekuje.

Granice i kako ih prijeiSusjede nita tako ne spaja kao ograda izmeu njihovih vrtova opisuje slikovito jedan aforizam dvojnost blizine. Dravne granice su takve ograde. Jedna od posljedica Drugog svjetskog rata jesu nove dravne granice koje su, stvorene s namjerom da donesu mir, u dijelovima Europe donijele pomutnju i izazvale osjeaje nezadovoljstva ili ak nepravde. Nove su granice crtane za pregovarakim stolovima, uglavnom od onih koji su u tom trenutku bili jai. I ne samo da su mijenjane granice, nego su preseljavanjem stanovnitva, za koje je kraj 20. stoljea naao i pojam etniko ienje, protjeravani milijuni ljudi iz jedne zemlje u drugu i premjetani s rodnoga tla na njima do tada manje ili vie strana podruja. Prema priblinim procjenama, na podruju Istone i Zapadne Njemake bilo je 1950. god. 12 milijuna prognanika, brojka koja je stubokom promijenila sliku Europe i stvorila nove politike probleme. Nakon oruanog nastupio je hladni rat od kojega nisu mogli biti poteeni ni kolski udbenici, posebno oni za povijest i zemljopis. Geografske i povijesne karte u kolskim knjigama s novim i starim granicama, izbor tekstova i tema, njihova prezentacija i interpretacija bili su kamen spoticanja i razraunavanja, to jest nastavak rata drugim sredstvima. Sa svrhom uklanjanja ili ublaavanja ovih antagonizama neke su europske zemlje osnovale bilateralne povijesne komisije koje na visokoj znanstvenoj razini pokuavaju artikulirati i pomiriti suprotstavljena stajalita i posredovati ih javnosti. U tom duhu stvorena je njemako-poljska i njemako-eka povijesna komisija. U istom smjeru djeluju i meunarodna povjerenstva za kolske udbenike koja imaju za cilj usklaivanjem kolskih udbenika raznih zemalja korigirati jednostrane povijesne predodbe i predrasude. Takva povjerenstva postoje izmeu Njemake i Francuske (od 1951), Njemake i Poljske (od 1972), Njemake i ehoslovake odnosno eke (od 1967), Palestine i Izraela (od 1985). Na tom podruju profilirao se u meunarodnim razinama 1951. osnovani Institut za meunarodno istraivanje kolskih udbenika Georg-Eckert iz Braunschweiga. Uz mnoga europska i izvaneuropska podruja ima ovaj Institut na programu i podruja zemalja nastalih raspadom bive Jugoslavije. Ovdje emo se osvrnuti na dosadanje rezultate rada zajednike francusko-njemake i izraelsko-palestinske komisije.

luciji iz godine 1789. Na francuskoj strani opet Nijemci su vaili kao narod racionalne organizacije, visoke discipline, perfekcionizma i upornosti. Sva ta svojstva, i na jednoj i na drugoj strani, poela su Napoleonovim osvajakim ratovima poetkom 19. stoljea dobivati suprotna znaenja. Pruski inovnik Ernst Moritz Arndt pisao je 1813. Moja mrnja prema Francuzima bit e trajna. U francusko-njemakom ratu 1870/71. odnosi izmeu ovih dvaju naroda pretvorili su se u zakleto neprijateljstvo koje je Prvi svjetski rat samo jo pojaao. Sve ono nekada pozitivno i s udivljenjem gledano mutiralo je u negativno i prezira vrijedno. Na objema stranama troene su silne energije da se stvori i uvrsti stereotip o protivniku kao divljem, agresivnom, nekulturnom i neuraunljivom lanu europske zajednice. U kolskim su itankama na prvome mjestu stajali tekstovi koji su u svoj drastinosti odgovarali na pitanje: Tko je na najvei neprijatelj? Nakon zavretka Drugog svjetskog rata Francuska, koja je iskusila sve strahote osvajakih nagona Hitlerove Njemake, nala se na strani pobjednika.

Francusko-njemaki udbenik Histoire/Geschichte u praksi

Galija i Germanija ljubav i mrnjaFrancusko-njemako susjedstvo najbolje ilustrira kako blizina moe spajati i razdvajati. U odnosima tih dvaju naroda smjenjuju se i mijeaju simpatije i antipatije, divljenje i prezir, bratimljenja i krvavi obrauni. Pjesnik i sveznadar Goethe tvrdio je o svojim Nijemcima da ne vole Francuze, ali vole njihovo vino. U njemakim su predodbama dugo vremena dominirale slike o Francuzima kao narodu poezije i umjetnosti, o trubadurskom duhu i gurmanskom umijeu, ali i narodu koji poznaje courage kako je to pokazao u revo-

Proces francusko-njemakog pomirenja u poslijeratnom periodu tekao je sporo, ali, kako su pokazali rezultati, na njemu se radilo sustavno i vrlo brino. Primjer za to jesu i zajednike komisije koje su nastojale koordinirati nastavne programe i radile na zbliavanju posebno mladei. Po uzoru na susrete njemakih i francuskih uitelja, koji su nakon Prvog svjetskog rata zajedniki kritiki pregledali kolske udbenike, nakon Drugog svjetskog rata organizirali su njemaki i francuski sindikati kolstva i obrazovanja reviziju kolskih udbenika u duhu povijesne istine i razumijevanja meu narodima. Slogan koji se pritom mogao esto uti glasio je detoksikacija, to jest eliminiranje otrova iz udbenika. Njemako-francuska konferencija za udbenike postavila je sebi cilj ustanoviti, nude li udbenici to je mogue potpuniju i ispravniju sliku kulture jednog i drugog naroda. Rezultat ovih nastojanja bio je ugovor o prijateljstvu koji su 1963. god. potpisali njemaki savezni kancelar Konrad Adenauer i francuski predsjednik Charles de Gaulle. God. 2003. u povodu 40. obljetnice ovog ugovora donesena je u redovima njemako-francuske mladei rezolucija da se napie zajedniki udbenik povijesti koji bi vrijedio jednako za francuske kao i za njemake gimnazije. Tri godine nakon toga pojavio se prvi takav udbenik pod jednostavnim naslovom Geschichte/Histoire (2006) koji obrauje povijest Europe i svijeta od 1945, a ove godine (2008) objavljen je isijeanj 2009. Posebni prilog Svjetla rijei

5

njegov drugi dio o povijesti Europe i svijeta od Bekog kongresa 1815. do 1945. U pripremi se sada nalazi i trei svezak koji e obraivati povijest od antike do Francuske revolucije. Prijedlog mladei bio je smion i inio se u prvi mah gotovo nerealistian. Za njegovo ostvarenje trebalo se suoiti s duboko ukorijenjenim mentalitetom nepovjerenja i odbojnosti, te ukloniti itav niz politikih barijera. Na njemakoj je strani stvar bila utoliko jo kompliciranija to Njemaka ne posjeduje jedinstven kolski i obrazovni sustav, tako da je za ostvarenje projekta trebalo dobiti suglasnost svih 16 saveznih pokrajina. Realizacija udbenika u praksi izgledala je ovako: Prvo su bili usporeeni francuski i njemaki kolski planovi, zatim odabrane teme, da bi se na kraju tandemski prilo pisanju tekstova, pri emu su se morali uzeti u obzir razliiti stilovi nastave i posredovanja gradiva acima u Francuskoj i u Njemakoj: u francuskom sluaju vie uenja napamet i reproduciranje nauenog, a u njemakom pokuaj motiviranja za stvaranje vlastitih sudova. Pri pisanju multiperspektivnost vailo je kao glavni princip koji je poivao na uvjerenju da nisu mogui neutralni sudovi o prolim zbivanjima budui da su ovisni o socijalnim, kulturnim i drugim imbenicima. Kao didaktiko naelo postavljena je premisa da uenike treba osposobiti za samostalno povijesno razmiljanje i razliitost perspektiva kao podlogu za vlastitu identifikaciju. Pohvala udbenika bilo je u izobilju, ali ni kritike nije izostalo. Povjesniari su knjizi predbacivali nedostatak znanstvene preciznosti i reduciranost perspektive u izlaganju, na to su pedagozi kao praktiari odgovorili da oni iz didaktikih razloga moraju akceptirati povrnost, jer da bi pretjerana znanstvena preciznost za udbenik bila optereenje. Osim toga, kau autori, teme poput Holokausta tee je prikazati na dvije nego na 200 stranica. Desetorica autora udbenika nisu namjeravali ponuditi korpus povijesnih tema koje bi uenici trebali zapamtiti nego pomou te materije stei poimanje o povijesnim tokovima i povijesnosti zbivanja, a onda i o razliitim pristupima povijesnim faktima. Naravno da je tema Drugog svjetskog rata bila posebno izazovna i riskantna. Iluzorno je bilo oekivati jedan tekst o nacionalsocijalizmu i njegovim posljedicama; autorima je stoga didaktiki cilj bio njemakim uenicima pokazati kako se u Francuskoj (ko)memorira Drugi svjetski rat, a francuskim uenicima kako Nijemci obrauju i doivljavaju povijest Treeg Rajha. Upravo se ovakvim kontrastiranjem uspjelo pokazati da povijest nije neto po sebi dano nego neto post festum konstruirano filtrirano kroz nacionalne slike, mitove i stereotipe. Kada uenici jednom ovo shvate, postat e prije imuni protiv starih i novih stereotipa, ali i protiv iskrivljivanja povijesti i protiv povijesnih legendi. U fazi pripremanja udbenika izili su na vidjelo opreni stavovi u pogledu ocjene amerike politike. Na kraju su autori ovu toku formulirali kompromisno i time zorno pokazali kako je teko, zapravo nemogue napraviti jedinstven udbenik. (Jedan od najveih problema u svim historiografi6Posebni prilog Svjetla rijei sijeanj 2009.

jama jest pitanje broja rtava. Autori su ovo rijeili takoer kompromisno tako to su u biljekama naveli razliite statistike.) Upravo su kompromisi jedna od toaka koju kritiari posebno istiu. Ali neki od njih idu i dalje i postavljaju ak i pitanje smisla ovakvog udbenika u suvremenoj Europi koja je zadnjih desetljea postala etniki i religijski mnogo raznolikija i sloenija. Doseljenici iz Sjeverne Afrike (u Francuskoj) ili iz Poljske, Rusije i drugih istonoeuropskih zemalja (u Njemakoj) takoer su korisnici ovih udbenika, ali je njihova drutvena, mentalna i biografska pozadina drugaija, dok udbenici polaze od dvonacionalne, njemake odnosno francuske strukture korisnika. Unato prigovorima pothvat se openito ocjenjuje pozitivno. Njegovo opravdanje lei i u smjeni generacija: generaciju koja je doivjela rat i u poslijeratnom vremenu sa srcem radila na pomirenju i ujedinjenju Europe naslijedila je generacija koja tu prolost promatra trezvenije i s prirodnom distancom: za nju Europa nije vie stvar instinkta ili srca nego stvar razuma (Daniel Vernet). Iz racionalnih pobuda, uostalom, nastali su i ovi udbenici koji se koriste u kolama obiju drava, to je prije samo nekoliko godina ranije bilo nezamislivo. Stoga se u ocjeni ovog udbenika moe uti i rije udo. Ovdje su francuski i njemaki autori nali zajedniki jezik, dok, na primjer, u smoj Njemakoj jo uvijek ne postoji zajedniki kanon u nastavi povijesti nego svaka savezna pokrajina kroji za sebe nastavne programe. Projekt francusko-njemakog udbenika postao je simbolom razumijevanja meu narodima i znak da je mogue promatrati povijest i izvan jednonacionalnih interpretacija. Politiari ga istiu kao miljokaz u europskim integracijama, a izdavai i autori vide u njemu temelj jednog budueg europskog udbenika povijesti. Nerijetko se u ovom projektu vidi uzor za pomirenje izmeu drava i naroda koji ive u sukobima i sugerira oponaanje ovakvih inicijativa. Dakako da je sasvim opravdano pitanje, je li francuskonjemaki model primjenjiv i na druge drutvene, politike i kulturne kontekste. Ali u svakom sluaju vrijedno je zabiljeiti da je on naao odjeka i izvan europskog prostora i da je u pripremi prijevod udbenika na japanski i korejski.

Na Bliskom istoku neto novoDok je francusko-njemaki projekt nastao u dugogodinjim dijalozima i raspravama strunih gremija, te u atmosferi sreenih politikih odnosa, dotle je sljedei sluaj upravo gorui, jer je on na svoj nain dio konflikta u kojemu eli posredovati. Rije je o izraelsko-palestinskom projektu stvaranja jednog zajednikog udbenika povijesti. Ovaj se po tome razlikuje od onog francusko-njemakog to nema podrke iroke javnosti, pa ni oslonca u politikim strukturama, nego je uglavnom plod zauzimanja pojedinaca. Pri tome usporedba palestinskih i izraelskih kolskih udbenika pokazuje drastino i itljivo svu tragiku ovog prostora i estinu suprotstavljenih ideologija. Dok za palestinske ake ne postoji drava Izrael, pa ak ni njezin glavni grad Tel

Aviv, dotle izraelska djeca iz svojih knjiga ne mogu saznati nita o palestinskim podrujima, da o tragediji ovog naroda i ne govorimo. Problem prikazivanja povijesti u izraelskim i palestinskim kolskim knjigama nije tek novog datuma. Odmah nakon osnivanja Izraela i kolski udbenici su postali nositelji ideologije dravnosti, glasnici i pomagai u uvrivanju identiteta mlade drave. Tekstovi su obilovali nacionalistikim tonovima; negativna slika arapskoga svijeta bila je neizostavni dio ovako programiranih udbenika. Sueska kriza (1956) i estodnevni rat (1967) samo su jo pomogli da ovakva slika ostane na snazi. O palestinskim udbenicima moe se zapravo govoriti tek od poetka 1990-ih godina, kada su Palestinci dobili autonomiju (1994); do tada su u njihovim kolama koriteni jordanski i egipatski udbenici koji su bili radikalno rasistiki i protuidovski. Dosljedno tome oni su nijekali pravo postojanja Izraela, na mnogim kartama ime ove drave kao i gradovi novijeg datuma nisu se uope spominjali, dok su Jeruzalem, Jaffa i Haifa bili obiljeavani kao isto arapski gradovi. Izraelsko-arapski konflikt prikazivan je iskljuivo kao rezultat izraelske agresije, a Izraelci kao osvajai, ubojice i sl. Izraelski psiholog Dan Bar-On saeo je svu ovu problematiku rijeima: Djeca koja rastu u ratnim i konfliktnim vremenima poznaju samo povijest vlastitog naroda koja u pravilu slui demoniziranju neprijatelja. Ministrica Yuli Tamir izjavila je: Svojim arapskim susjedima ne moemo postavljati zahtjeve sve dotle dok na vlastiti obrazovni sustav uenicima prikrauje informacije. Palestinski pedagog Sami Adwan bio je jednakog miljenja: Dok Palestinci ne shvate to je Holokaust, a Izraelci ne budu imali razumijevanja za stradanje Palestinaca, ne moe biti pomirenja. U atmosferi praha i olova, raketa, eksplozija i ubojicasamoubojica ovakve rijei zvuale su trijezno i ohrabrujue, ali one ni blizu nisu izraavale konsenzus politikog establimenta, da o irokoj javnosti i na jednoj i na drugoj strani i ne govorimo. Utoliko je odvaniji bio pothvat ve spomenutih profesora Dar Bar-Ona sa sveuilita u Beer Shevi i Sami Adwana sa sveuilita u Betlehemu, koji su osnovali Peace Research Institute in the Middle East (PRIME) i u okviru

Povijest za obje straneUenici koji ue povijesti u vrijeme rata ili konflikta ue samo jednu stranu prie vlastitu koja se, naravno, smatra onom istinitom. Uenje je esto doktrinarno, to pretpostavlja opravdavanje jedne strane a predstavljanje druge u negativnom svjetlu. Onaj tko je na jednoj strani heroj, na drugoj je udovite. Istraivanja nam pokazuju da su udbenici uglavnom usmjereni na sukob, ljudske gubitke i patnju, dok se zanemaruju razdoblja mira ili suivota izmeu dvije strane. U odreenom pogledu, nastavnici postaju kulturni glasnici jednog naroda i od njih se oekuje da naglaavaju dobrotu vlastite strane nasuprot zlu druge strane. Vjerujemo da se nastavnike moe obuiti da budu glasnici pomirenja, da pouavaju obje strane prie i dopuste svojim uenicima da preispituju ono to ue. Naravno, nastavnicima je to lake uraditi kad postoji mirovni ugovor, jer u normalnom slijedu dogaaja narodi mijenjaju obrazovne programe u pravcu kulture mira, a ne rata. Mi u PRIME-u uviamo koliko su obrazovanje i kolski udbenici vani u pomirenju te smo itekako svjesni da se danas odnosi izmeu Palestinaca i Izraelaca ne mogu okarakterizirati kao mir. Stoga, nije bilo nimalo lagano osmisliti knjiicu koja sadrava i palestinsko i izraelsko vienje tri znaajna povijesna dogaaja Balfourovu deklaraciju, rat 1948. i Palestinsku intifadu 1987. Na ovom je projektu est srednjokolskih nastavnika povijesti s obje strane zajedno radilo na koncipiranju dviju interpretacija, koje su prevedene na arapski i hebrejski jezik, kako bi se knjiica mogla izdati na oba jezika. Cilj nam nije bio da kritiziramo niti da promijenimo interpretacije, jer u ovom trenutku realno nije mogue ostvariti jedinstvenu, zajedniku interpretaciju povijesti. Ova knjiica prua mogunost i nastavnicima i uenicima da se upoznaju s drugom stranom prie. Napravljena je tako da je na svakoj stranici izmeu palestinske i izraelske strane ostavljen prazan prostor u koji uenici mogu upisivati svoje komentare. U prosincu 2002. nastavnici koji su pomogli u izradi ove knjiice poeli su predavati o ovim tumaenjima uenicima devetog i desetog razreda. Znamo da ovaj proces nije bez problema ili potekoa te ga smatramo obrazovnim eksperimentom. Pratit emo i izvoditi zakljuke o uspjehu projekta promatrajui reakcije i komentare uenika i nastavnika. Ti podaci e nam omoguiti da dadnemo preporuke za budui razvoj i reviziju kolskih udbenika i nastavnih metoda. Na povijest gledamo kao na pokuaj da se stvori bolja budunost prevrui svaki kamen a ne bacajui ih jedne na druge. Nadamo se da vi nastavnici i uenici dijelite nau viziju i da ete nam se pridruiti u ostvarenju ovog cilja. Sami Adwan, Dan Bar-On, Adnan Musallam i Eyal Naveh Uvod za palestinsko-izraelski udbenik povijestisijeanj 2009. Posebni prilog Svjetla rijei

Omot izraelsko-palestinskog udbenika povijesti u izdanju Peace Research Institute in the Middle East (PRIME)

7

ovog mirovnog istraivakog instituta krenuli 2000. godine s projektom izrade dvonacionalnog udbenika povijesti 20. stoljea. Udbenik se trebao suprotstaviti sustavnom demoniziranju drugoga openito, a u nastavi povijesti posebno. Konkretno, projekt je izveden ovako: Jedan tim palestinskih i izraelskih uitelja napisao je prirunik namijenjen acima uzrasta od 15 do 16 godina. Financiranje projekta omoguile su neke amerike zaklade i Europska unija, dok je kao savjetodavni partner na izradi udbenika sudjelovao institut iz Braunschweiga. U Braunschweigu kao neutralnom terenu sastajali su se autori udbenika i u nimalo jednostavnim i harmoninim razgovorima traili prihvatljivu koncepciju, birali teme i prikladne rijei i onglirali izmeu palestinske Scile i izraelske Haribde. Postignuti rezultati, rei e netko, nisu spektakularni, oni su ak vrlo mravi; ali naoigled intenziteta antagonizama oni su velik i vrlo znaajan pomak. Uzmimo samo kao primjer terminologiju. Kada Izraelci i Palestinci govore o istoj stvari koriste se razliitom terminologijom. Dok su Izraelci zbivanja iz godine 1948. nazivali rat za nezavisnost, Palestinci ih nazivaju katastrofom. Za idove su prvi doseljenici u novoosnovanu dravu pioniri, za Palestince su oni teroristi i banditi. A kada i jedni i drugi koriste ista imena, pripisuju im razliite sadraje, kao na primjer u sluaju spomena imena Jeruzalem. Novi udbenik nije sasvim uklonio problematine termine, premda je njihovu upotrebu neto reducirao, ali ih je pozicionirao tako da je na lijevoj strani knjige predstavljena izraelska, a na desnoj strani palestinska verzija opisa i interpretacije povijesti; izmeu ovih ostavljen je slobodan prostor za biljeke, komentare i zapaanja nastavnika i uenika. Neispisani prostor ima i simbolino znaenje: on svojom bjelinom sugerira zadau koju jo treba obaviti. Kritiari tvrde da s ovakvim rjeenjem svaka strana ostaje na svojim pozicijama i ita ono to se njoj ita. Zagovornici i autori projekta na to odgovaraju da u konfliktnim situacijama nije ni mogue napraviti udbenik s jednim tekstom. Paralelni tekstovi zasada su najvei mogui kompromis

kojim se postie da i jedna i druga strana uvide da postoje drukija vienja povijesti, dok do sada uenici nisu imali nikakve mogunosti saznati to o konfliktu misli protivna strana. Dar Bar-On kae: Ideja paralelne historiografije pretpostavlja i zahtijeva zapadni nain razmiljanja i uvjerenje da se konflikti mogu rijeiti samo postizanjem konsenzusa. Mi nemamo ambicija da napiemo zajedniku historiografiju nego prihvaamo injenicu da postoje dva razliita gledanja i da e tako ostati do u nedogled. Takav stav je iskren i nimalo ne uljepava stvarno stanje. Projekt palestinsko-izraelskog udbenika moe se shvatiti i kao seizmograf jednog ekstremno konfliktnog drutva. Da u konfliktima emocije igraju veliku ulogu pokazalo se i u ovom sluaju; neki sudionici u projektu nisu izdrali napetosti razgovora i polemika i odustali su. Udbenik je tiskan na arapskom, hebrejskom (ivrit) i engelskom jeziku; jo se nalazi u fazi testiranja, a u kolama je doekan s mjeavinom znatielje i nevjerice. Izraelski aci pristupaju knjizi trezvenije i racionalnije i kritiziraju odve emocionalni ton u palestinskoj naraciji. Palestinski aci gledaju na sve to s nekom vrstom prkosa i rezignacije, jer su miljenja da se na situaciji ionako nee nita promijeniti. Ali se glavni inicijatori Dan Bar-On i Sami Adwan ne daju zbuniti. Oni kritiarima poruuju neka takav pothvat pokuaju ostvariti na primjerima crnaca i bijelaca u Americi, Turaka i Kurda ili panjolaca i Baskijaca. Tada e i njihova kritika biti blaa, kau oni, ili e dapae potpuno umuknuti.

IluzijeNegdje u pozadini svih nastojanja oko izrade dobrih, boljih i jo boljih udbenika tinja nada kao da e jednoga dana biti mogue napraviti savrene i konane udbenike. Takvu nadu neizreeno nose u sebi autori udbenika, ali jednako i njihovi kritiari. Takve su nade samo iluzije. Savrenih i konanih udbenika ne moe biti bez obzira kako (ne)sreeno bilo drutvo, jer svako vrijeme postavlja svoja pitanja i ima svoje horizonte, dakle ima i svoje udbenike. Osim toga, udbenici donose i razrauju nuno selektivno nastavnu materiju; udbenici koji bi u sebi sadravali sve bili bi neupotrebljivi. A kada bi i postojao neki savren udbenik, u rukama loeg predavaa ili pedagoga opet bi bio loe orue. Meutim, vrijedi i obrat: unato oskudnoj i mravoj udbenikoj materiji, unato ideoloki jednostranim tivima i lekcijama dobar pedagog znat e obaviti dobar posao. Stoga vanije od brige za dobre udbenike jest briga za obrazovanje dobrih uitelja i pedagoga.

Stranica iz izraelsko-palestinskog udbenika povijesti (englesko izdanje): lijevo izraelska, desno palestinska verzija teksta

8

Posebni prilog Svjetla rijei

sijeanj 2009.

Udbenici povijesti u funkciji pomirenja?Potrebno je u reformu obrazovanja koja je ve u tijeku ukljuivati sve institucije na svim razinama za bolju potporu novih i buduih udbenika a tako bi se i osiguralo dugorono poboljavanje kvalitete nastave u BiHPie: Katarina BATARILO azoruati povijest bio je naslov jedne konferencije odrane prije gotovo jednog desetljea u vedskoj (1999) o suzbijanju stereotipa i predrasuda u udbenicima povijesti Jugoistone Europe. Pitanje koje logino slijedi glasi: mogu li udbenici i obrazovanje openito pomoi promicanju tolerancije, smirivati etnike napetosti ili ak poticati mir i pomirenje u drutvu koje je prolo rat? Novija istraivanja pokazuju kako obrazovanje moe imate dvije strane: ono moe biti namijenjeno smanjivanju moguih sukoba a s druge se strane moe zloupotrijebiti u politike svrhe. Takvo Janusovo lice vidljivo je i kod udbenika povijesti oni mogu biti jedan od moguih razloga nesnoljivosti izmeu razliitih etnikih zajednica kada prenose neprijateljsku sliku o drugome i istodobno veliaju sliku o vlastitoj skupini, a s druge strane mogu prenijeti pozitivne poruke tolerancije i potivanja. svoja stajalita te da naue postavljati pitanja i da uvide kako na neka pitanja ne postoji konaan odgovor.

R

Dug put revizije udbenikaKako bi nastavnici i profesori povijesti mogli pripremati i predavati upravo opisanu suvremenu nastavnu metodu potrebna su im odgovarajua nastavna sredstva. No, kakva je situacija s udbenicima povijesti u BiH? Traei odgovor i na prva pitanja, prikazat u u nastavku dug put revizije udbenika povijesti u BiH i njezine rezultate. Rat u BiH od 1992. do 1995. imao je posljedice na sva podruja ivota ljudi u BiH, pa tako i na obrazovanje. Nastala su tri paralelna kolska sustava s tri razliita nastavna plana i programa s odgovarajuim udbenicima. Razlike u kolstvu su posebno bile izraene u takozvanim nacionalnim predmetima, meu kojima je pored materinskog jezika i knjievnosti, zemljopisa, prirode i drutva, vjeronauka i glazbe spadao i predmet povijest. Udbenici koji su bili napisani za vrijeme rata ili neposredno poslije njega, te oni koji su iz susjednih zemalja bili uvezeni mogli su se smatrati diskriminirajuim, jer se u njima nije ocrtavalo nita zajedniko na podruju kulture, jezika i povijesti naroda koji ive u BiH ili je u njima bila negirana BiH kao politika jedinica. Zbog te situacije pokrenuta je uz potporu Meunarodne zajednice revizija udbenika na podruju cijele BiH. Od 1998. razna povjerenstva revizije radila su na tekstovima i slikama u udbenicima kako bi izbjegavali oito i negativno abloniziranje drugog ili takozvane anti-daytonske formulacije. Cilj rada na udbenicima bio je jamiti da oni ne sadre nikakve odlomke koji tete nacionalnim i religioznim osjeajima nijednoga od triju konstitutivnih naroda BiH niti da pozivaju na mrnju ili nasilje.sijeanj 2009. Posebni prilog Svjetla rijei

Udbenici politiko sredstvoU BiH su udbenici povijesti postali politiko sredstvo za razdvajanje bosanskohercegovakog drutva. Uz to, udbenici i predmet povijesti zbog rata 90-ih godina nisu mogli pratiti suvremena europska dostignua predavanja povijesti u koli. Prema R. Stradlingu (2001), pouavanje povijesti u koli treba biti tako oblikovano da uenicima pomae usvojiti podjednako i znanje o prolosti ali i razumijevanje da je povijest konstrukcija koja se temelji na povijesnim izvorima i njihovoj selekciji. Suvremeni pristup uenja povijesti acima omoguava da oni sami vrednuju razliite interpretacije prolosti, stvaraju vlastite interpretacije, slobodno iznose

9

Preporuke povjerenstva sezale su od akcija poput precrtavanja crnim flomasterima i peaenja reenicom - Slijedei pasus sadri materijal ija istinitost nije utvrena, ili koji moe biti uvredljiv ili pogreno tumaen. Ovaj materijal se trenutno nalazi u procesu pregledanja do preformuliranja pojedinih izraza ili itavih reenica. Autori udbenika i mediji su takve brze i bespomone akcije Meunarodne zajednice promatrali vrlo kritino i predbacivali povjerenstvu izmeu ostaloga i uskraivanje prava na slobodno miljenje. Taj su proces nastavnici i uenici pratili sa sve veim interesom uenike je ili tek tada zanimalo to je ranije pisalo u udbenicima ili su bili sretni to im je sada manje ostalo za uenje. Provoenje toga prvog koraka revizije nije svugdje prolo jednako i sadraji udbenika nisu se znatno promijenili. Reviziju udbenika se moralo iz godine u godinu pokretati iznova, jer su se i dalje mogli nai uvredljivi sadraji. U svibnju 2000. donesen je na konferenciji ministara obrazovanja sporazum o harmonizaciji triju obrazovnih sustava. Ministri su, nadalje, donijeli odluku o tome da se udbenici nacionalnih predmeta koji nisu tiskani u BiH ne koriste vie nakon lipnja 2002, tj. da se vie ne uvoze udbenici iz Hrvatske ili iz Srbije.

Zajednika nastavna jezgraDaljnji korak bio je sporazum o zajednikoj nastavnoj jezgri nastavnih planova i programa koji su 2003. potpisali svi ministri obrazovanja. Cilj je bio poveati potencijalnu pokretljivost uenika jer jezgra potvruje zajedniku osnovu za obrazovanje u cijeloj BiH. Za predmet povijesti jezgru ini opa ili svjetska povijest, dok je nacionalna povijest pojedinih naroda preputena potpuno kantonalnim ili entitetskim nastavnim planovima i programima. Iako je rad udbenikih komisija uinio sadraje udbenika prihvatljivijima, revizija nije pomogla u poveanju privlanosti toga predmeta. Tekstovi udbenika su i dalje bili preopirni i od uenika se i dalje trailo previe suhoparnih podataka. Stoga je bila prijeko potrebna uspostava novog pristupa u pisanju udbenika povijesti i zemljopisa. Obrazovne vlasti u Bosni i Hercegovini, uz podrku Misije OSCE-a u BiH, Vijea Europe i Instituta za meunarodno istraivanje udbenika Georg Eckert, izradile su Smjernice za pisanje udbenika iz historije i geografije za osnovne i srednje kole u BiH, koje su u sijenju 2006. potpisali svi ministri obrazovanja u BiH, a godinu dana kasnije objavljene su u Narodnim novinama (br. 05/07).

Dio biblioteke Georg-Eckert instituta (Braunschweig Njemaka) koja ima najveu zbirku na svijetu meunarodnih udbenika iz predmeta povijest, zemljopis i civilno obrazovanje

U Smjernicama se istiu sljedei ciljevi: Uenici trebaju dobiti osnovno razumijevanje povijesti svih triju konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina; Bosna i Hercegovina treba biti glavna polazna toka; tri konstitutivna naroda i nacionalne manjine trebaju biti predstavljeni na nepristran nain; (...) interaktivno uenje i komparativni metodoloki pristupi trebaju biti primijenjeni prilikom pisanja udbenika.

Obvezatne SmjerniceOve preporuke za budue autore omoguile bi prikazivanje povijesti u udbeniku na usklaen i multiperspektivan nain koji se zasniva na razliitim tumaenjima. Svi su se ministri obrazovanja u BiH obvezali na izradu novih udbenika povijesti u skladu sa Smjernicama, koje su zasnovane na slinim standardima i praktinim iskustvima koja se koriste diljem Europe. Tako su na entitetskim natjeajima pisanja novih udbenika povijesti 2006. pored zajednikih jezgri, nastavnih planova i Smjernice bile obvezatne za sve autore. Postavlja se pitanje na koji nain i u kojoj mjeri su se Smjernice primjenjivale u izradi novih udbenika povijesti koje se u BiH koriste od kolske godine 2007/2008. Prema rezultatima jedne studije odjela za obrazovanje Misije OSCE-a o novoj generaciji udbenika povijesti u BiH, utjecaj Smjernica se u pojedinim udbenicima u BiH znatno razlikuje. Koji su uinak Smjernice imale na udbenike po hrvatskom, srpskom i bonjakom nastavnom planu i programu, te kako je u njima shvaena nacionalna povijest, pokazuje sljedei saetak analize udbenika: Udbenici po hrvatskim nastavnim planovima su pokazali najmanji pomak i Smjernice nisu imale gotovo nikakav uinak na njih. Danas se koriste udbenici koji su tiskani dodue u Mostaru ali prilagoeni su onima iz Zagreba koji su bili u uporabi sve do 2000. ili 2002. No, esto je adaptacija na bosanskohercegovake prilike samo povrne prirode naslovi su proirivani za rije Bosna i Hercegovina a sadraji i koncept su ostali gotovo isti. Od 2006. pojavili su se i udbenici pisani od autora koji su podrijetlom iz BiH i u njima situacija s udjelom povijesti BiH je neto bolja, no jedan pro-

Po preuzimanju zarobljenika 15. svibnja partizani su zapoeli masovna pogubljenja. Uz Bleiburg veliko stratite bili su Koevski rog (gdje je stradao veliki broj Slovenaca) i Macelj (gdje je pogubljen i veliki broj katolikih sveenika). Duga kolona zarobljenika prisiljena je na pjeaenje kroz gotovo cijelu Jugoslaviju. Taj Krini put, kako je nazvan, bio je ispunjen stalnim muenjem i izgladnjivanjem izmrcvarenih ljudi, te strijeljanjem. Oni koji su preivjeli Bleiburg i Krini put bili su osueni na viegodinju robiju. Zloin koji se desio nakon zavretka rata bio je dugi niz godina preuivan, a njegovi izvritelji i naredbodavci nikada nisu izvedeni pred sud pravde. (L. Valenta, Povijest za 8. razred osnovne kole, Sarajevo 2007)10Posebni prilog Svjetla rijei sijeanj 2009.

blem ostaje i dalje: nacionalna povijest ne poistovjeuje se s povijeu BiH ve je ona povijest Hrvatske i povijest Hrvata. Problem moe biti da ne postoji dovoljno velik broj autora koji bi pisali udbenike po hrvatskom nastavnom planu i programu i da zbog toga ne postoji iroka ponuda kvalitativno visokih udbenika, no jedan takoer velik problem lei moda u tome to ne postoji politika volja za poboljanje udbenika. Za udbenike povijesti izdane u Istonom Sarajevu Smjernice su imale uinak posebno na didaktiko-metodiku razradu i na vizualan izgled. Pored nekolicine starijih autora, novi timovi autora iz nastave i znanosti znatno su poboljali kvalitetu udbenika. No taj napredak ne znai da se promijenio i sadraj, posebno glede nacionalne povijesti. U udbenicima po srpskim nastavnim planovima mogla se pronai neto vea povezanost prema povijesti BiH, i to u kontekstu povijesti junih Slavena. Jedan dobar primjer moe se nai u udbeniku za 8. razred u kojemu su na izjednaenom i promiljenom nainu prikazane reforme u kasnom Osmanskom Carstvu iz 1830, koje do tada nisu nikako bile prikazane u udbenicima u RS niti ih danas ima u udbenicima po hrvatskim nastavnim planovima. Ipak, i u ovim udbenicima fokus nacionalne povijesti lei na srpskoj nacionalnoj povijesti. Udbenici po bonjakom nastavnom planu poeli su se mijenjati ve od 2003. i autori su ve vrlo rano primjenjivali preporuke udbenikih komisija i pokuali uvesti nove didaktike pristupe poput multiperspektivnosti. Pitanje kod ovih udbenika nije usmjereno na odnos prema povijesti BiH, nego je u tome je li u prikazivanju povijesti BiH sadrana povijest svih konstitutivnih naroda i manjina ili je naglasak stavljen na bonjaku povijest. Pitanje takoer glasi je li povijest BiH i njezinih naroda prikazana na integrativan nain ili su oni prikazani sami za sebe. Razliite generacije udbenika od 2000. pokazuju promjenu od bonjake povijesti k povijesti BiH. Od 2003. autori naglaavaju sve vie zajedniki suivot u BiH. No, potrebna je pozornost u ocjenjivanju takvih pozitivnih ciljeva koji se mogu tumaiti i kao promjena na povrini: iako se povijest Srba i Hrvata u BiH prikazuje na neutralan nain, naglasak je jo uvijek na bonjakoj povijesti. Od 2007. pojavljuju se novi udbenici od kojih neki uspjeno primjenjuju multiperspektivan i komparativan pristup i koji su utemeljeni na suvremenim historiografskim rezultatima istraivanja (npr. u jednom udbeniku za 6. razred naracija udbenika poveza-

Politika ustake vlasti u potpunosti se podudarala s rasistikom politikom nacista i faista. Ve od prvih dana uspostave NDH, ustake su vlasti proglasile rasne zakone, kojima je zapoet teror nad semitskim narodima, u prvom redu idovima i Romima. Nacionalistiki progoni bili su usmjereni prije svega prema Srbima, dok su politikim progonima bili obuhvaeni komunisti, ali i svi neistomiljenici ustakog reima. Uhoenjem, uhienjima, ispitivanjima i ostalim represijama teror nije bio zavren. Muenje i ubijanje organizirano je u sabirnim centrima koji su uskoro prerasli u logore smrti. Najozloglaeniji bili su oni u Jasenovcu i Staroj Gradici na rijeci Savi. Na prostorima BiH posebno je bio poznat zloglasni logor u Kruici kod Viteza, ali i brojni zatvori u kojima su vrena masovna muenja i pogubljenja. (L. Valenta, Povijest za 8. razred osnovne kole, Sarajevo 2007)

na je sa suvremenim historiografskim standardima i uenik moe proitati da u znanosti postoje dva suprotna miljenja o karakteru Crkve bosanske).

Saetak rezultataKada samemo rezultate OSCE-ove analize udbenika i kada uzmemo u obzir teme koje su nastavnicima i uenicima najtee, onda se moe rei da se postojei problemi odnose na sve teme iz vremena zajednike povijesti, npr. pod osmanskom ili pod habsburkom vlau. Zakljuak koji povjesniarka u analizi donosi je da dok se god nacionalna povijest u hrvatskim udbenicima shvaa kao hrvatska povijest, u srpskim udbenicima kao srpska povijest i u nekim bonjakim udbenicima preteno kao bonjaka povijest, u svakom e razredu u kojemu se predaje zajednika povijest nastavnicima i uenicima biti teko. U sklopu pilot-projekata u BiH nastavnici i uenici su rekli da im je najtee predavati ili uiti o ratovima u 20. stoljeu, tj. Prvi i Drugi svjetski rat kao i rat koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije. Nastavnici su podijeljeni u svojem miljenju: jedni trae historijsku distancu a drugi bi opet eljeli predavati tu temu na nastavi, jer znaju da se uenici u kolskoj praksi i u svakodnevnom ivotu susreu s raznim ratnim temama. No, sve dok ne postoje adekvatni materijali i lekcije o ratu nee biti mogue pouavati na primjeren nain.

Ukljuiti sve institucijeeljela bih naglasiti da problematika udbenika u BiH ne stoji sama za sebe, ve je problem u cijelom obrazovnom sistemu. Problemi lee u ostarjelim i preoptereenim nastavnim planovima i programima, u slaboj ponudi dokolovavanja nastavnika, u prepunim razredima a i u mehanizmima obrazovnih institucija, poput nastavne inspekcije koja samo mehaniki vrednuje tehniku stranu nastave a ne i cjelokupni proces uenja i pouavanja. Stoga je potrebno u reformu obrazovanja koja je ve u tijeku ukljuivati sve institucije na svim razinama za bolju potporu novih i buduih udbenika a tako bi se i osiguralo dugorono poboljavanje kvalitete nastave u BiH.sijeanj 2009. Posebni prilog Svjetla rijei

S jednog od seminara za autore udbenika povijesti u Mostaru, rujan 2006.

11

Udbenici selektivnog pamenjaPovijesna istina nema svrhe u samoj sebi, nju vodi i oivljava pitanje moralne istine.(Dolf Sternberger) Pie: Darko RUBI Kotromania u Milima-Arnautoviima kraj Visokog, i jedino ovaj udbenik objanjava na koji je nain u historiografiju ula zabuna oko mjesta krunjenja. Autori su posebno poglavlje posvetili kako mitologizaciji tako i znanstvenom objanjenju fenomena Crkve bosanske. Navodi se kako su srpska i hrvatska historiografija XIX. st., u slubi nacionalistikih interesa, nastojale dokazati srpstvo odnosno hrvatstvo srednjovjekovne Bosne a da se kao svojevrsna protutea pojavio mit o bogumilima kojim se eljela naglasiti posebnost Bosne. Meutim, da se ne bi stvorila pogrena slika, autori su trebali donijeti i suvremene rezultate znanstvene historiografije o tom problemu. Naime, moderna hrvatska historiografija ipak se ponajvie znanstveno emancipirala i napustila stavove iz XIX. st., srpska jo uvijek ustrajava na srpskom karakteru Bosne, a na mitu o bogumilima danas najvie insistiraju neki bonjaki znanstvenici koji u slubi politike stvaraju i neke dodatne mitove. Unato pojedinim zamjerkama, udbenik je veoma dobar, prua uenicima dosta informacija i nastoji ih osposobiti za kritiko miljenje. Udbenik za 6. razred osnovne kole (A. Isakovi, Sarajevo 2007) spada meu ponajbolje udbenike nove generacije. Autorica kroz cijeli rad nastoji primjenjivati multiperspektivnost te u tumaenjima spornih tema iz prolosti donosi razliita znanstvena miljenja; konkretno, s obzirom na podrijetlo imena Bosna, mjesto Tvrtkova krunjenja i karakter Crkve bosanske. Isakovika je jedna od rijetkih autora udbenika koji govore o vanosti franjevaca u srednjovjekovnoj Bosni. Kratko poglavlje posveeno je takoer i pravoslavlju u tom povijesnom razdoblju.

A

ko elimo saznati kakva je politika neke zemlje, najbolje je prelistati nekoliko njezinih udbenika povijesti, obratiti pozornost na tumaenja najvanijih povijesnih razdoblja ili prijelomnih dogaaja. Ako znamo kakva je aktualna politika i drutvena situacija u Bosni i Hercegovini, moemo ve pretpostaviti kako stvar stoji s njezinim udbenicima povijesti: mnogo toga je razliito, esto suprotno razliito. Ipak, mora se naglasiti da je od 2003. dolo do konkretnih pomaka nabolje s obzirom na udbeniku interpretaciju bh. povijesti. Vie je nego zanimljiv osvrt na nekolicinu udbenika povijesti tiskanih od 2003. do 2007. u Sarajevu, Istonom Sarajevu i Mostaru. Budui da ih je veliki broj i za osnovnu i srednju kolu izabrali smo neke koji mogu dobro posluiti za ilustraciju nae problematike. Zbog dugog vremenskog razdoblja i mnotva osjetljivih pitanja, ograniili smo se na tri nimalo lagane teme bh. povijesti: bosansko srednjovjekovlje, Bosna pod osmanskom vladavinom i Drugi svjetski rat s naglaskom na Jasenovcu i Bleiburgu. Tema prologa rata (1992-1995), iz kojega bi se najvie upoznala sva sloenost bh. drutva i konflikt interpretacija povijesti, ostaje po strani, jer veina novih udbenika samo spominju taj rat, ali ga ne tumai.

Bosansko srednjovjekovljeUdbenik povijesti za 2. razred gimnazije (E. Haimbegovi A. Busuladi M. Sijari E. Veladi, Sarajevo 2003) spada meu najozbiljnije bh. udbenike za bosansko srednjovjekovlje. Autori istiu kako je ovo razdoblje bosanske povijesti najee bilo podlono nacionalnim/nacionalistikim interpretacijama kako bi se dobio odgovor ija je Bosna danas. Meu glavne dogaaje iz bosanskog srednjovjekovlja autori smjetaju dislokaciju sjedita bosanske biskupije u akovo 1252, to je sprijeilo daljnje uspjehe Katolike crkve u Bosni te omoguilo nastanak domae Crkve bosanske kao alternative biskupiji. Bosansko srednjovjekovlje vrhunac dostie s krunjenjem Tvrtka I. Kotromania za bosanskog kralja 1377. Nasuprot rairenom miljenju o pravoslavnom manastiru u Mileevu (Srbija) kao mjestu Tvrtkova krunjenja, u ovom se udbeniku navodi krunidbena i grobna crkva12Posebni prilog Svjetla rijei sijeanj 2009.

Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Europi, Solun i CPU Sarajevo izdali su 2007. etiri historijske itanke: Osmansko carstvo, Nacije i drave u jugoistonoj Evropi, Balkanski ratovi i Drugi svjetski rat. Rije je o dodatnim nastavnim materijalima koji zasigurno mogu pridonijeti boljem shvaanju moderne historije jugoistone Europe. Autori udbenika za 1. razred srednjih strunih kola M. obot B. trbac E. Zahovi (Istono Sarajevo 2007) pisanju udbenika pristupili su vrlo pretenciozno, na svega 223 stranice obuhvaen je period od prapovijesti sve do suvremenog doba i posljednjega rata na Davorin MRLJI, Rekonstrukcija podruju Hrvatske i srednjovjekovnog grada Bobovca BiH! Srednjovjekovnoj Bosni posveeno je svega pet stranica. Pripadnike Crkve bosanske naziva se bogumilima i hereticima iako je ta teza u ozbiljnim historiografskim krugovima ve nadiena. Tvrtko I. Kotromani je, prema autorima, okrunjen u manastiru u Mileevu, premda u jednoj glosi uz glavni tekst stoji kako se u posljednje vrijeme u krugu bh. povjesniara kao mjesto krunjenja spominje mjesto Mili-Arnautovii. Inae, itav udbenik koncipiran je srpski, s tendencijom da se srpski narod prikae rtvom. Fotografije uz tekst u veini sluajeva govore vie od rijei ovome u prilog. Budui da je udbenik povijesti za 2. razred gimnazije (F. Miroevi F. anjek A. Mijatovi A. Niki, Mostar 2005) tiskan u Mostaru, za oekivati je da e vei dio prostora biti posveen bh. povijesti. No stvar je sasvim drugaija. Ukratko, od oko 350 stranica, povijesti srednjovjekovne Bosne posveeno je svega 14 stranica, a BiH u vrijeme osmanske vladavine u XVI. i XVII. st. tek pet stranica!? Identian sluaj je i s udbenikom za 6. razred osnovne kole (. Brdal M. Maduni N. Lovrinovi, Mostar 2007), gdje je gotovo itav prostor posveen hrvatskoj povijesti, a povijesti Bosne dodijeljen zanemarivi dio i osigurano mjesto u naslovima naslovi bez sadraja. dijalogu s razliitim miljenjima. Meutim, autor udbenika je i sam pao u zamku kada kae kako je historija Bosne i Hercegovine iz perioda osmanske vlasti bila predmet pristranog prikazivanja od strane srpskih i hrvatskih historiografa koji su eljeli dokazati iskljuivo pravo nad ovim prostorom. Oni su nastojali svo stanovnitvo Bosne i Hercegovine prikazati kao dio svog etnikog korpusa ili su pokuavali izvesti teze o muslimanskom stanovnitvu kao stranom elementu azijskog porijekla. Problem je to autor ni na jednom mjestu ne proziva dio bonjakih historiografa koji idu u drugu krajnost glorificirajui osmansko razdoblje. U Evropi postoje na jednoj strani velike zemlje, a na drugoj male; postoje nacije u pregovarakim dvoranama i one koje itavu no ekaju u predsobljima. Ono to male nacije razlikuje od velikih nije samo kvantitativni kriterij broja stanovnika; to je neto dublje njihova egzistencija nije niti za njih same samorazumljiva izvjesnost, nego uvijek i pitanje, izazov i rizik; one su u odnosu na povijest u defanzivi prema njenoj snazi, koja njih same prevazilazi, koja se ne obazire na njih, pa ih i ne uzima zaozbiljno. (Milan Kundera, BH Dani, br. 529) U udbeniku su dobro opisani prodor Eugena Savojskog i odredbe Karlovakoga mira (1699), meutim problem nastaje kada autor govori o ideolokim i psiholoko-kulturnim posljedicama: Od Bekog rata i u toku XVIII stoljea, osnovni cilj kranskih sila je bio protjerivanje i iskorjenjivanje muslimana iz Evrope, a meu njima i Bonjaka muslimana. Ovaj ideoloki koncept je izvor genocida u XIX i XX stoljeu kada je prenesen sa velikih evropskih sila na balkanske zemlje. () Uporedo sa eliminisanjem islama, na tim prostorima sprovedeno je sistematsko unitavanje svega to je podsjealo na prethodnu vlast i islamsko-orijentalnu kulturu. Sakralni i profani objekti su uniteni. Ako sve ovo i jest tako, autor je ipak morao biti vie kritiki te progovoriti na ovako jasan nain i o npr. nezavidnom poloaju nemuslimana i ruenju samostana i crkava od strane Osmanlija. (N.B. o ruenju samostana i crkava, te o potekoama njihove gradnje ne govori niti jedan od udbenika!) Posebno je poglavlje posveeno velikim migracijama stanovnitva u XVIII. stoljeu koje su se odrazile na demografsku sliku i sve aspekte ivota. Ovo je jedan od rijetkih, ako ne i jedini udbenik koji itavo poglavlje posveuje izvorima za povijest BiH pod osmanskom vladavinom (defteri, franjevake matice, tefteri pravoslavnih crkvenih optina, putopisi stranih putnika, diplomata i obavjetajaca, vizitatorski izvjetaji crkvenih pohoditelja, ljetopisi te isprave i povelje). Autor posebno poglavlje posveuje i osmanskom konfesionalizmu te jedini pie o nastanku triju nacionalistikih etnogeneza pokuavajui se kritiki postaviti prema srpskom mitu o Bosni kao staroj nemanjikoj zemlji, hrvatskom mitu o Bosni kao staroj zemlji hrvatskih banova i kraljeva te bonjakom mitu o Bosni kao zemlji etnikog kontinuiteta izmeu dobrihsijeanj 2009. Posebni prilog Svjetla rijei

Bosna pod osmanskom vladavinomUdbenik koji se u cijelosti odnosi na razdoblje osmanske vladavine (od XV. stoljea do 1878) jest udbenik za 3. razred gimnazije (V. Smriko, Sarajevo 2003). Autor navodi da je osmanska vlast radila na unitavanju domaih dravnih institucija, to ide u prilog tezi o povijesnom diskontinuitetu. Autor govori kako je poloaj franjevaca i katolika, unato tomu to su posjedovali ahdnamu, bio tei od pravoslavnog. itavo jedno poglavlje posveeno je svakom od balkanskih naroda unutar Osmanskog Carstva, tako da uenik dobiva uvid u iri povijesni kontekst. Padu Bosanskog kraljevstva posveuje dosta prostora i demontira mit Bosna aptom pade. Jedno krae poglavlje posveeno je razliitim modernim tumaenjima osmanske povijesti. Upravo je ovo ispravan nain kako pristupiti osjetljivim pitanjima iz prolosti, jer se pomou multiperspektivnosti uenike pouava kritinosti i

13

Bonjana, bogumila i Bonjaka muslimana. Ovdje vrijedi spomenuti da je mit o bonjakoj kontinuiranosti u ratnom periodu (1992-1995) evoluirao u mit o temeljnom narodu, na osnovu kojega sada Bonjaci polau ekskluzivno pravo na BiH. O ovom autor ne govori. I pored nekoliko spornih, nekritikih dijelova na koje smo pokuali ukazati, ipak treba rei da je Jacob van SCHUPPEN, Eugen Savojski ovaj udbenik veoma validan, osobito zato to daje iri kontekst potreban za smjetanje i bolje razumijevanje odreenih dogaaja. Epski ciklusi vezani za podruje Bosne i Hercegovine mogu se podijeliti u dvije vrste: uskoko-hajduke i pjesme bosanskohercegovakih muslimana. U obje vrste su opjevane stvarne linosti i stvarni dogaaji koji su okieni epskim detaljima. S obzirom na injenicu da su one prenoene usmenim putem, epske pjesme su utjecale na formiranje ideolokih, moralnih i kulturnih karakteristika naroda. Te karakteristike su kroz stoljea bile osnovni element koji je utjecao na stanovnitvo i formiralo njegov pogled na svijet. S obzirom da su pjesme slavile svoje heroje svoje moralne kvalitete i svoje kulturne obrasce neminovno su utjecale da se formira epski pogled na svijet, u kome je sve oslikano crno-bijelom tehnikom. Na tom fonu formira se svijest da su svi postupci protiv onih drugih opravdani i da je svaki in, koji je u skladu sa inom nekog junaka iz prolosti, mjerilo po kome se trebaju ponaati oni koji su usvojili odreeni epski ciklus u svojoj sredini. Ovakvo shvatanje je preneeno u XIX i velikim dijelom u XX stoljee, a rezultati ovakvog pogleda na svijet za junoslavenske narode, a naroito narode Bosne i Hercegovine bili su katastrofalni. (V. Smriko, Historija. Udbenik za 3. razred gimnazije, Sarajevo 2003) Sva tri udbenika tiskana u Mostaru, Bosni pod osmanskom vladavinom posveuju gotovo zanemarivi dio. Tako udbenik . Brdal M. Maduni N. Lovrinovi (2007) Bosni od pada pod osmansku vlast do kraja 16. stoljea posveuje 10 redaka (!?), dok su osmanski napadi na Hrvatsku i Ugarsku te osvojenje Hrvatske prikazani na 7 stranica. Pola stranice rezervirano je ulozi franjevaca (Divkovi, Lastri) za bosanske katolike te njihov progon nakon Bekoga rata (1683-1699). U udbeniku F. Miroevi F. anjek A. Mijatovi A. Niki (2005) Bosni je u XVI. i XVII. stoljeu posveeno svega pet stranica. Udbenik za 3. razred gimnazije (S. Jurkovi A. Mijatovi F. Miroevi T. Macan, Mostar 2005) u poglavlju Hrvatska u XVIII. stoljeu od 50 stranica teksta, Bosni i Hercegovini u vrijeme krize Osmanskog Carstva te u doba14Posebni prilog Svjetla rijei sijeanj 2009.

reformnog pokreta u Turskoj dodjeljuje svega pet stranica, Franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj i njezinu znaenju u povijesti bh. katolika-Hrvata te o ilirskom preporodu u BiH 7 stranica, a o BiH od sredine XIX. stoljea do okupacije od strane Austro-Ugarske 10 stranica. Ova statistika oslikava ve vremenski dugu tendenciju marginaliziranja povijesti BiH uope kao i potiskivanje znaenja bh. Hrvata unutar hrvatske znanosti i kulture.

Drugi svjetski rat (Jasenovac Bleiburg)Nacionalno pamenje ponaa se nedostojno kada pod zvunim nazivom nasljea istie samo spomenike slave i odvraa pogled od spomenika svoje sramote. To je kao kad etablirani njemaki komunisti sebi na glavu natiu Friedrichov trobodni eir i Bismarckovu konjaniku kacigu, a SA-kapu i svastiku skrivaju u nacionalnom sefu. Ovim citatom Dolfa Sternbergera iz njegovih Razmiljanja o povijesti dolazimo do nae ne tako davne prolosti koja uz posljednji rat (1992-1995) nosi sa sobom najvie i teorijskih i stvarnih sukoba. Udbenik Istorija za IX razred osnovne kole (R. Peji, Istono Sarajevo 2006) i po svom sadraju i pristupu spada zasigurno meu one koji su ponajmanje utemeljeni na injenicama. Udbenik vrvi tendencioznim tvrdnjama koje uenicima zasigurno nee pomoi u njihovu odgoju za kritiko miljenje. Nakon to je opisao ustaki teror nad Srbima, idovima, Romima i drugim antifaistima, autor donosi brojku od oko 1.000.000 ubijenih u logoru Jasenovac. Ovakvo i slino manipuliranje brojkama ne osvre se ni na kakva druga istraivanja. Napominjemo, primjerice, da su dvojica istraivaa, B. Koovi i V. erjavi, doli neovisno jedan o drugom do priblino istog broja poginulih u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji. Koovi navodi brojku od 1.014.000 (od toga je 70.000 ubijeno u Jasenovcu), a erjavi govori o broju 1.027.000 (u Jasenovcu 83.000). U udbeniku je jed-

Prisvajanja povijestiKako je u strunim krugovima poznato, moderna historiografija datira od 19. stoljea i stoji u uskoj svezi s modernim nacionalnim i socijalnim pokretima, koji su takoer poeli izranjati iz povijesnog kontinuuma u spomenutom stoljeu. S obzirom na sadrajni interes, ideoloku usmjerenost te metodoloki postupak, dosadanja historiografija o Bosni i Hercegovini moe se razvrstati u tri skupine: a) nacionalnu/nacionalistiku; b) marksistiku i c) historiografiju kritikog diskursa ili, pojednostavljeno reeno, diskurzivnu. Konsenzus meu njima je neupitan samo u jednoj stvari, naime u periodizaciji povijesti Bosne na: a) bosansko srednjovjekovlje, b) osmansko razdoblje, c) austrougarsko razdoblje i d) jugoslavensko razdoblje s cezurom Drugog svjetskog rata. Dakako, kad je rije o ovome konsenzusu, u pitanju je samo zajedniko vanjsko nazivlje ili kataloko etiketiranje pojedinih razdoblja. Vrednovanja, politiki i ideoloki interesi te metodiki postupci vie ili manje su razliiti. Nacionalni/nacionalistiki pristup povijesti gleda naciju kao primordijalnu i kvazivjenu kategoriju. Nacija kao

Spomenuti erjavi no krae poglavlje smatra da je broj rtaposveeno etnikom va na Bleiburgu neto pokretu i etnikim vei od 50.000. postrojbama koje su Udbenik za 8. rau BiH dolazile da zazred osnovne kole tite srpski narod od (L. Valenta, Sarajevo napada ustaa, domo2007) u cijelosti se brana i muslimanske Jasenovac i Bleiburg, dva mjesta oko kojih se ponajvie spore odnosi na XX. stoljee i milicije. i sukobljuju suvremeni povjesniari i nacionalne politike spada zasigurno meu Iako sadrajno za najobjektivnije bh. udbenike nove generacije. Autor kratko nijansu blai, udbenik M. obot B. trbac E. Zahovi i nepristrano opisuje rasnu ustaku politiku, uhoenja, uhi(2007) u svom pristupu ne zaostaje za Pejievim. S obzirom enja, muenja i masovna ubojstva neistomiljenika ustana broj rtava u Jasenovcu operira se brojkom od 700.000. kog reima, te jedini spominje zloglasni logor u Kruici kraj Niti jedan od ovih udbenika ne spominje partizansko-srpViteza. Dio bonjakih elnika usprotivio se ustakom reiske zloine nad Hrvatima, Muslimanima i drugima, pa tako mu, o emu svjedoe muslimanske rezolucije iz nekoliko bh. niti Krini put Bleiburg. Oba su udbenika nekritiki prigradova izdane 1941. S druge strane, druga grupa bonjakih strani s jednim jedinim ciljem prikazati Srbe kao vjene politiara 1941. upuuje Hitleru Memorandum u kojemu se stradalnike i muenike u velikom kotau povijesti. trai autonomni poloaj BiH unutar NDH i da se BiH stavi Udbenik za 4. razred gimnazije (H. Matkovi F. Miropod izravnu njemaku upravu. Ovaj udbenik takoer jedievi B. Golua I. arac, Mostar 2006) Nezavisnoj Dravi ni spominje muslimansku postrojbu 13. SS diviziju koja je Hrvatskoj posveuje 7 stranica. Na dobar je nain prikazano djelovala pod izravnim njemakim zapovjednitvom. O etpotpisivanje Rimskih ugovora (1941) izmeu Pavelia i Municima, njihovoj ideologiji i zloinima takoer je vrlo kritiki ssolinija, iz ega se moe vidjeti da je NDH u stvarnosti bila napisano. Uz gore navedeni udbenik, ovaj jedini govori o marionetska tvorevina. Nabrojano je nekoliko koncentracijBleiburgu i Krinom putu, ali ne donosi broj stradalih. skih logora, a za Jasenovac je donesen i broj ubijenih prema Iz ovog fragmentarnog prikaza udbenikih interpretapodacima erjavia i Koovia. Ovaj udbenik jedini govori cija povijesti da se iitati kako je pisanje udbenika veoma da je Paveli u travnju 1945. primio dva emisara Drae Miteak posao. Da bi udbenik bio znanstveno utemeljen, auhailovia koji su mu predloili stvaranje antikomunistikog tor bi se u radu trebao voditi samo istinom potivanja fakbloka Srba, Hrvata i Slovenaca, to pokazuje da je bilo kontografije i moralnou da povijest pripada i onima drugima, takata i suradnje izmeu ustaa i etnika. Autori udbenika dakle i neprijateljima. To je zahtjevan, ali jedini put kako bi navode kako je Paveli naredio da se vojnici, ene, djeca i se izbjeglo neargumentirano operiranje falsifikatima i selekstarci iz NDH, bjeei pred partizanima, predaju Britancima, tivno pamenje koje poznaje samo svoje povijesne uspone i a ovi su ih kasnije izruili partizanskim jedinicama. Ukratko pobjede te komemorira i napuhuje samo nae rtve za samo je opisana bleiburka tragedija, a operira se s nedovoljno utenau stvar. meljenom brojkom od 200.000 do 300.000 stradalih Hrvata. primordijalna kategorija izvire iz mitskih daljina prolosti i kree se kroz povijesni kontinuum kao vrst i zatvoren sustav. Tako je naprimjer na hrvatskoj strani hercegovaki franjevac i povjesniar fra Dominik Mandi (1889-1973) elaborirao povijest Hrvata kao povijest naroda, koji je doao u svoju dananju postojbinu ve oformljen takorei kao jedna putujua drava. U povijesnim lomovima taj je narod pao pod stoljetnu vlast tuinskih reima, zbog ega je pretrpio znatne tete. U moderno doba dolo je do kulturnog i politikog buenja toga naroda, koje se manifestiralo ne samo u oslobaanju od tuinskih reima, nego i u stanovitom povratku nacionalnom identitetu, iji su korijeni prema takvom shvaanju ukopani u rani srednji vijek. Zadatak je nacionalne historiografije da rekonstruira put do toga nacionalnog iskona, uz ostalo kroz dekonstrukciju razdoblja tuinske vladavine. Primijenjeno na Bosnu to znai da je zadatak povjesniara da elaborira hrvatski karakter srednjovjekovne Bosne, a osmansko, austrougarsko i jugoslavistiko razdoblje demaskira kao tuinsko. Politiki cilj takve historiografije jest da, naprimjer, bosanskohercegovake muslimane uvjeri da se deklariraju u modernom smislu kao Hrvati islamske vjeroispovijesti, a Srbima dadne do znanja da njima Bosna u politikom pogledu ne pripada, jer su se u nju kasnije doselili, odnosno da su mnogi meu njima kao Vlasi prihvatili pravoslavlje, pa bi bilo normalnije da se u modernom smislu identificiraju kao Hrvati pravoslavne vjere. Srpska nacionalna historiografija jo je rezolutnija u prikazivanju Bosne kao iskljuivo srpske zemlje. U tu svrhu istupalo se s tezama o Srbokatolicima i Srbima islamske vjeroispovijesti kao produktima u prvom sluaju papinske propagande, a u drugom stoljetne islamsko-osmanske vladavine na ovim prostorima. Bonjaka moderna historiografija raala se u sjeni srpske i hrvatske historiografije i, naalost, do danas nije uspjela izii iz te sjene. Tendencijama posrbljavanja i pohrvaivanja odupirala se naime na taj nain to je prihvaala iste klieje te srpskom i hrvatskom svojatanju Bosne potraila lijek u predimenzioniranom isticanju bonjakog karaktera cjelokupne bosanske povijesti. Bonjaka historiografska igra koncem 20. stoljea zavrila je tezama o Bonjacima kao temeljnom narodu u svim razdobljima bosanske povijesti i o Srbima i Hrvatima kao marginalnim fenomenima u bosanskohercegovakom povijesnom sklopu. () (Ovaj je tekst dio lanka: Sreko M. DAJA, Tri kulturno-politike sastavnice Bosne i Hercegovine i moderna historiografija, u: Eseji, razgovori, polemike, prijevodi, Udruga aka i prijatelja Franjevake klasine gimnazije Visoko, podrunica za Njemaku, Mnchen 2005, 106-107.)sijeanj 2009. Posebni prilog Svjetla rijei

15