Uskrsni dodatak Svjetla riječi (travanj 2011)

Embed Size (px)

Citation preview

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    1/12travanj 2011. |S

    Pie: Domagoj RUNJE

    Sveti evanelist Luka na poetku svoga evanelja piekako su ve prije njega mnogi sastavili izvjee odogaajima koji se ispunie meu nama (Lk 1,1).Iz povijesti znamo da su takoer mnogi to pokuavali iposlije. Postoji, naime, itav niz tekstova iz prvih stolje-a kranstva koji se nazivaju evaneljima o Isusu Kristu,a njihov se nastanak pripisuje osobama poput apostolaome, Filipa ili Marije Magdalene. o zapravo nije nima-lo udno jer se kroz itavu povijest kranstva, pa i u naevrijeme, pojavljuju djela koja pripovijedaju o Isusovu i-votu i ele prenijeti njegovu poruku. No, uvijek se postav-lja pitanje je li lik Isusa Krista koji se u njima predstavlja

    vjerodostojan.U traenju odgovora na to pitanje kao vjernici osla-njamo se na neprekinutu tradiciju Crkve. U svim ozbilj-nim i dobronamjernim knjigama o Isusu Kristu uvijek sebez sumnje moe nai neto istinito i za duu korisno. No,Crkva je ve u svojoj ranoj povijesti meu mnogim spisi-ma koji govore o Isusu prepoznala kao vjerodostojne i odBoga nadahnute etiri spisa, knjige koje su nam poznatekao Evanelje po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. e knjige uivotu Crkve imaju poseban status jer na najizravniji na-in donose rijei Isusa Krista. Po tome se one razlikuju oddrugih biblijskih knjiga, to se moe vidjeti i u kranskojliturgiji gdje su sva prethodna biblijska itanja usmjerenaprema sveanom navjetaju evanelja. Slino je i u kr-

    anskoj simbolici. Za razliku od drugih svetopisamskihknjiga koje se redovito ne predstavljaju nikakvim simbo-lima, kranska je predaja na etiri evanelja simbolinoprimijenila tekst proroka Ezekiela 1,10 koji govori o vie-nju etiriju bia s ljudskim, lavljim, volujskim i orlovskimlicem. Premda je, u odnosu na knjigu proroka Ezekiela,to oigledno naknadno primijenjena simbolika, ona nijeneutemeljena i svakako ne besmislena. Naime, ta se sim-bolika, sadrajno povezuje s tekstom pojedinoga evane-lja, tonije s njegovim poetkom, te emo ovdje na sliannain odkrinuti vrata tih svetih spisa, da bismo iza etirilica evanelista pokuali nazrijeti lice samoga Krista.

    injenica da Crkva od poetka smatra autentinim ne jedno nego etiri

    pisana svjedoanstva o Isusu Kristu, jednoj osobi u etiri evanelja, dokazujeda se Isusovo lice ne moe obuhvatiti samo jednim pogledom

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    2/1246|S |travanj 2011.

    MATEJ: BOG S NAMA USRED POVIJESTI. Premdanije najstarije po svome nastanku, Evane-lje po Mateju na prvome je mjestu u naemNovom zavjetu. o je zbog injenice to je toevanelje bilo najzastupljenije u liturgijskoj i

    pastoralnoj tradiciji Crkve.Simbol ovoga Evanelja jest ovjek s krilima,

    iako se esto misli i kae aneo. Meutim, vano jenaglasiti da je rije upravo o ovjeku, jer ono ime zapoinjeMatejevo evanelje jest Isusovo ljudsko podrijetlo. Poetnerijei njegova evanelja glase: Rodoslovlje Isusa Krista, sinaDavidova, sina Abrahamova (Mt 1,1). ini se tako da je prviMatejev cilj ukorijeniti dogaaj Isusa Krista u ljudsku povi-

    jest, i to na najkonkretniji nain. Isus nije neki mitoloki likzagonetnoga podrijetla, nego je mogue rekonstruirati itavunjegovu obiteljsku lozu. Matej u tome polazi od Abrahama,praoca nae vjere, a kao daljnje povijesne meanike spominjekralja Davida i babilonsko suanjstvo kao jednu od najveihprekretnica u povijesti Izraela. ime je jasno odreena i Isuso-

    va nacionalnost. On ovjeanstvu ne pripada na neki apstrak-tan nain, nego kao sin jednoga naroda i jedne obitelji.No, koliko se u Isusovu rodoslovlju istie njegova pripadnost

    ovjeku, toliko se na samom koncu rodoslovlja, istie i njegovapripadnost Bogu. Nakon nabrajanja Isusovih predaka, meu ko-jima ima slavnih i grenih mukaraca i ena, na kraju se oitujeda je on zapravo doao na svijet na neuobiajen nain zaeempo Duhu Svetomu. Roen je od Djevice Marije i nije imao tje-lesnog oca jer njegovo roenje nije automatski produkt ljudskepovijesti, nego in izravnog Bojeg zahvata.

    Na taj se nain, kako to u snu objanjava aneo Josipu, Ma-rijinu muu, na njemu ispunja prorotvo proroka Izaije o Djevi-ci koja e zaeti sina i nadjenuti mu ime Emanuel to znai Snama Bog(usp. Mt 1,22-23). Nadalje Matej Isusa vie nikako nenaziva tim imenom. No, njime ga defnira na samome poetkui time itatelju Evanelja daje temeljnu uputu da je u svemu toIsus govori i ini na djelu Bog koji je s ovjekom. u unaprijeddanu inormaciju posebno je potrebno imati na umu u trenuci-ma krize, kad Isusove rijei i djela nailaze na otpor i nevjeru tese mora suoiti s nerazumijevanjem i neprihvaanjem onih kojise ne pokazuju spremnima promijeniti svoju sliku o Bogu. U timtrenucima Boja prisutnost u Isusu ne biva jasno prepoznata te senjegovo suoavanje s onima koji ne vjeruju na koncu pretvara usuoavanje sa samom smru. No, po Matejevu svjedoanstvu, iznje Isus izlazi kao pobjednik koji ima svu vlast nad nebom i nadzemljom (usp. Mt 28,18), a posljednja rije koju prije uzaaa na

    nebo govori svojim uenicima odgovara njegovu emanuelskimenu: Ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta (Mt 28,2

    MARKO: PROROK I SIN BOJI POSEBNO ZA UENIKE.Markovo je evanelje najstarije od etiri evane-lja. Po miljenju strunjaka napisano je oko 70.godine. o je veoma blizu dogaajima o kojimapie, te je jo bilo na ivotu ljudi koji su izravnomogli uti i vidjeti Isusa.

    Markov simbol prema vienju proroka Ezeki-ela jest likkrilatog lava. On se slikovito povezuje sGlasom koji vie u pustinji, a rije je o Ivanu Krstiteljukoji je navijestio Isusov dolazak. Za razliku od Mateja i Lukoji govore o Isusovu djetinjstvu, Marko ne pokazuje zanimaza rano razdoblje Isusova ivota, nego se Isus prvi put pojavlje ve u odrasloj dobi, kad dolazi na rijeku Jordan Ivanu dakrsti. No, upravo u odnosu izmeu Isusa i Ivana te u inu krnja otkriva se pravi Isusov identitet. Ivan Krstitelj na neki napredstavlja svu proroku povijest koja je prethodila Kristodolasku, a u objavi koja se dogaa prigodom Isusova krtenjaglas koji vie u pustinju uje se i glas s neba koji kae Isusu: TSin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!(Mk 1,11).

    Isus je prema tome, Boji Sin, i to Marko zapravo istie venaslovu svoga djela kada kae: Poetak evanelja Isusa KriSina Bojega (Mk 1,1). ako, slino kao i Matej, on itatelju omah na poetku kae ono to ljudi koji susreu Isusa tek morprepoznati. Meu tim ljudima posebno mjesto zauzimaju dnaestorica Isusovih uenika, i ini se da je njihov odnos s Isus

    EdoMURTI,

    Stvaranje

    etvoricaevan

    elista,

    mozaikuDobrokrajKotora

    Crkva je ve u svojoj ranoj povijesti meu

    mnogim spisima koji govore o Isusu prepoznala

    kao vjerodostojne i od Boga nadahnute etiri

    spisa, knjige koje su nam poznate kao Evanelje

    po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Te knjigeu ivotu Crkve imaju poseban status jer na

    najizravniji nain donose rijei Isusa Krista

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    3/12travanj 2011. |S

    temeljna nit Markova pripovijedanja. o je osobito vano jer je utom odnosu bilo nesporazuma i kriznih momenata, dotle da jena prvi pogled sve zavrilo takorei katastroalno. U trenucimaIsusove muke svi su ga uenici napustili. No, isticanje upravote injenice ima poticajni uinak. Uskrsli Isus ponovno okupljasvoje rasprene uenike i time pokazuje da je uvijek mogue ob-noviti narueno zajednitvo s njim, to jest s Bogom.

    LUKA: MILOSRDNI BOG POHAA SVOJ NAROD U DOMU MOLITVE. Sim-bol evanelja po Luki je krilati vol. Nekad se voli rei da je tozbog mirne volujske naravi i blagih oiju, a Evanelje po Luki

    doista se istie prekrasnim Isusovim prispodobama omilosru i pratanju. ini se ponekad da je upravo

    ljudsko i boansko milosre u sreditu Lukinogprikazivanja Isusova lika koji se pokazuje veomaosjetljivim prema socijalno i moralno ugroenimosobama. Dosta se sjetiti prispodobe o milosrd-nim Samaritancu (Lk 10,29-37) ili razmetnom

    sinu i milosrdnom ocu (Lk 15,11-32).No, poveemo li simboliku krilatog vola sa sa-

    mim poetkom Lukina evanelja onda nam u prvi plandolazi ambijent jeruzalemskog hrama i hramskih rtava. u se,

    naime, odvija prva scena Lukina evanelja u kojoj Zaharija, otacIvana Krstitelja, vri svoju sveeniku slubu i pri tome doivlja-va izvanredni susret s Bojim anelom. U tom kontekstu simbo-lika vola, kao najvee rtve koja se prinosila u hramu, upuujena sveeniki i rtveni karakter samoga Isusova ivota.

    Stoga u Lukinom pripovijedanju jeruzalemski hram, koji jeza idove bio mjesto Bojega prebivalita, ima posebnu ulogu iu Isusovu ivotu. Jedini Luka od svih evanelista govori o Isuso-vu prikazanju u hramu etrdeseti dan nakon roenja, i o tomekako je kao dvanaestogodinji djeak sjedio u hramu meunauiteljima. U ovom potonjem sluaju, sam Isus naziva hramdomom svoga Oca u kojem on mora boraviti (usp. Lk 2,49).Premda je Isus proao itavom Galilejom i Judejom sve do Jeru-zalema, hram je konano mjesto njegova nauavanja gdje je sav

    narod hrlio k njemu da ga slua (Lk 21,38), a na samom konevanelja Isusovi uenici poslije njegova uskrsnua i uzaaanebo odlaze upravo u hram i ondje sve vrijeme blagoslivljaBoga (Lk 24,22). ako se u Lukinu evanelju i prva i posljedscena odvijaju u hramu, a to je svakako podatak koji nas upuda je hram, kao Dom molitve (Lk 19,46; Iz 56,7) i mjesto sreta s Bogom, zapravo slika samog Krista u kojem se ostvarpotpuno zajednitvo Boga i ovjeka.

    IVAN: NAJUZVIENIJE I NAJSKROVITIJE TAJNE RIJEI.Za razliku od Matejeva krilatog ovjeka, Marko-va lava i Lukina vola, orlu koji simbolizira Evan-elje po Ivanu krila pripadaju po samoj njego- voj naravi. Orao je u pukom poimanju pticakoja krilima dosie najvee visine, a okom moena zemlji vidjeti i najmanju pojedinost. Zbog tihkarakteristika orao simbolizira visinu teoloke mi-sli Ivanova evanelja kojega se nekad jednostavno nazivaeologom. Dok drugi evanelisti u svom pripovijedanju polod Isusova zemaljskog pojavka, Ivan se obazire na iskon svegsvoje evanelje poinje rijeima: U poetku bijae Rije i Ribijae u Boga i Rije bijae Bog (Iv 1,1). Rije je sam Isus Kr

    koji u Ivanovu evanelju doista nastupa kao Rije. Ivan od sevanelista donosi najdue odlomke Isusovih govora koji odevljavaju svojom ljepotom i uzvienou.

    U ovom evanelju Isus u hramu svima otvoreno kae JOtac jedno smo (Iv 10,30) i ponekad se ini da govori iz jedndrugoga, Bojeg svijeta koji je visoko nad zemljom. No, dokkrila njegove rijei esto uzdiu iznad ogranienosti ljudskouma, njegove oi su sasvim usmjerene prema najskrovitijljudskim potrebama. Ivan svjedoi kako je Isus uinio toltoga to ne bi stalo u sve knjige svijeta, a on je meu korice svknjige zapisao sedam udesnih znamenja u kojima Isus ljudipomae, ozdravlja i hrani da bi im se i sam predao kao hranpie za vjeni i pravi ivot. U tu hranu, slikovito reeno, spai Evanelje po Ivanu koji kae: Isus je pred svojim uenici

    uinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjA ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Boji, i da vjejui imate ivot u imenu njegovu (Iv 20,30-31)

    **

    *

    Promatrajui simbole etvorice evanelista mogli smoovih nekoliko turih crta ipak primijetiti veliku ljubav kojoMatej, Marko, Luka i Ivan ele svojim itateljima prenijeti svdoanstvo istine o Isusu Kristu. Luka, koji kae da je o tome pomno ispitao (Lk 1,3), eli svom prvom itatelju eoflu da mitanje evanelja uvrsti pouzdanje u sve ono u emu je pou(usp. Lk 1,4). o je doista cilj svakog itanja evanelja kojesigurni put upoznavanja Isusa Krista.

    Slino je vrsni poznavatelj Biblije, sveti Jeronim rekao osvoju poznatu reenicu. ko ne poznaje Pisma ne poznaje Ksta, a u svojim razmiljanjima ima i vlastito tumaenje simblike etvorice evanelista. Za njega Matejev ovjek simbolizIsusovo utjelovljenje, Lukin vol muku, Markov lav uskrsnua Ivanov orao uzaae. U svakom sluaju, sama injenicaCrkva u svojoj predaji smatra autentinim, ne jedno nego episana svjedoanstva o Isusu Kristu, dokazuje da se njegovo lne moe obuhvatiti samo jednim pogledom. No, gledajui iz tiri kuta moemo dovoljno upoznati Krista i osvjedoiti se dnjemu Bog dolazi ovjeku, a po njemu ovjek Bogu.

    Promatrajui simbole etvorice evanelista

    moe se primijetiti velika ljubav kojom

    Matej, Marko, Luka i Ivan ele svojim

    itateljima prenijeti svjedoanstvo istine

    o Isusu Kristu. Luka, koji kae da je o tomesve pomno ispitao, eli svom prvom itatelju

    Teofilu da mu itanje evanelja uvrsti

    pouzdanje u sve ono u emu je pouen.

    To je doista cilj svakog itanja evanelja koje je

    sigurni put upoznavanja Isusa Krista.

    Gledajui iz etiri kuta moemo dovoljno

    upoznati Krista i osvjedoiti se da u njemu

    Bog dolazi ovjeku, a po njemu ovjek Bogu

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    4/1248|S |travanj 2011.

    Pie: Mile BABI

    Mi krani smo ve zaboravili to ove dvije rijei IsusKristznae. e dvije rijei su srasle u jedno ime: IsusKrist, ali treba znati da je Isus Kristzapravo ispovi-jest kranske vjere, koja glasi: Isus je Krist. Mi vjerujemo da je

    ovjek Isus koji je ivio u Nazaretu i koji je po Nazaretu nazvanIsus Nazareanin Krist(Mesija, Boji pomazanik), jasnije ree-no, vjerujemo da je Bog bio s njime. Ve u evaneljima i u svimnovozavjetnim spisima postoje razna vienja Isusa Krista, raznarazumijevanja Isusa Krista ili razna uenja o Isusu Kristu, kojenazivamo kristologijama. ijekom povijesti pa do danas nauko Isusu Kristu se mijenjao, to je posve razumljivo, jer svaki kr-anin i cijela kranska zajednica odgovara na pitanje koje jepostavio Isus: A vi, to vi kaete tko sam ja? (Mt 16,15).

    Isusovi uenici (prvi krani) govore o Isusu nakon Isusovauskrsnua, govore o Isusu u svjetlu vjere u Isusovo uskrsnue.Kada je Bog raspetom Isusu iz Nazareta dao novi ivot, kojemuvie ne moe nauditi ni smrt ni ubojice, i kada su uenici susreliuskrslog Isusa, i kada su povjerovali da je s Raspetim Isusom na

    kriu bio Bog, kada su, dakle, povjerovali da je Isus Krist (Bojipomazanik), onda su oni izloili svoju ispovijest vjere u Isusakao Krista. Svi novozavjetni spisi su zapravo razliita ispovijeda-nja vjere u Isusa kao Krista. e ispovijesti vjere ukljuuju u sebei povijest. o su ispovijesti i svjedoanstva vjere koja ukljuujupovijesne dogaaje, ukljuuju povijest historijske osobe Isusa izNazareta. Rije je o historijskom Isusu iz Nazareta koji je za onekoji vjeruju Krist. Vjera u Isusa kao Krista pretpostavlja historij-skog Isusa i sve dogaaje iz njegova ivota. Vjera i povijest su unovozavjetnim izvjeima nerastavljivo povezane, drukije ree-no, povijest historijskog Isusa iz Nazareta i povijest Boga koji jebio s njime su nerastavljivo povezane.

    Biti kranin znai nasljedovati IsusaKrista, ivjeti i umirati onako kako je

    Isus ivio i umro. Ne treba, dakle, Isusaoboavati nego nasljedovati. Nevolja je

    upravo u tome to mnogi krani Isusaoboavaju a ne nasljeduju

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    5/12travanj 2011. |S

    ISUS JE BIO IDOV. Najsigurniji dogaaj u ivotopisu Isusa iz Na-zareta jest njegova smrt. Da je Isus iz Nazareta raspet u Jeruza-lemu, o tom izvjeuju sva evanelja, svi novozavjetni spisi. Isusje javno djelovao krajem 20-ih godina prvog stoljea. Sve povi-jesne dogaaje iz Isusova ivota, poevi od zaea i roenja pa

    do smrti na kriu, uenici tumae u svjetlu svoje vjere u Isusovouskrsnue. Iz tih ispovijesti vjere moe se zakljuiti da je Isus izNazareta bio idov i da je bio ukorijenjen u ivom i pluralnomidovstvu svojega vremena i svoje zemlje. Zato iz idovske tra-dicije treba razumijevati Isusovu poruku o Bojem kraljevstvu,jer su prvi krani bili idovi i oni su tumaili svoju vjeru u IsusaKrista kategorijama idovskog miljenja. Naslovi Krist, Sin Boji,Prorok, i slino, potjeu iz idovske tradicije i u tom smislu ihtreba razumijevati.

    Hebrejska Biblija i idovska tradicija govore kako Bog pozi-va idovski narod, njegove proroke, kraljeve i sveenike, govori,dakle, o savezu izmeu Boga i Izraela. Novi zavjet se slui sta-rozavjetnim idovskim kategorijama. Novi zavjet naziva IsusaMesijom (Kristom) pozivajui se na Stari zavjet, jer je Isusovodjelovanje bilo mesijansko, to znai da se u njegovu djelova-nju ispunilo ono to je obeano izraelskom narodu. Novi zavjetnaziva Isusa Sinom Bojim a Stari zavjet naziva cijeli izraelskinarod Sinom Bojim. Za Stari zavjet Bog je stanovao u Izraelu,a za Novi zavjet Bog je u Isusu, to znai da je Isus Emanuel, toznai Bog s nama. Za Stari zavjet Boja rije zahvaa sve razine idijelove Izraela, a za Novi zavjet ona zahvaa cijelu Isusovu oso-bu i njegovo djelovanje.

    U tumaenju Isusova navjeivanja Bojeg kraljevstva jed-ni autori vide Isusa kao eshatolokog (mjerodavnog) proroka, adrugi ga vide kao uitelja mudrosti. No, Isusova poruka o Bo-jem kraljevstvu sadri obje dimenzije jer je Isus sudionik eshato-

    lokih oekivanja i nada svoga naroda, koje je on na svoj vlasnain tumaio, i istodobno sudionik Izraelovih mudrosnih tdicija. Markovo evanelje sadri bit Isusove poruke: Ispunse vrijeme, pribliilo se kraljevstvo Boje! Obratite se i vjeruEvanelju! (Mk 1,14). S porukom o Bojem kraljevstvu Isunadovezuje na starozavjetnu ideju da je Jahve (Bog) pravi Izrlov kralj, da je Jahve Gospodin. U vrijeme Izraelove politikesvake druge potlaenosti i podjarmljenosti Izraelci su sauvnadu u kraj povijesti ugnjetavanja i u poetak povijesti Bovladavine.

    OSTVARENJE BOJE VOLJE. o Boje kraljevstvo Isus navjetavostvaruje. Dolazak Bojeg kraljevstva u na ljudski svijet teje opisati bilo kojim ljudskim jezikom, ako vjerujemo da je Bdoista Bog, da je Bog posve Drugi, posve drukiji od nas. Zevanelja dolazak Bojeg kraljevstva po Isusu opisuju slikamusporedbama. U svakoj usporedbi upravo ona mogunost, kje za tadanje i za dananje sluatelje posve nevjerojatnnemogua, pokazuje se kao prava mogunost ostvarenja Bokraljevstva. ako u usporedbi o milosrdnom Samarijancu nine oekuje da e Samarijanac, koji je bio neprijatelj idova iz Jnog kraljevstva (jer su idovi i Samarijanci jedni druge smat

    smrtnim neprijateljima), pomoi svom smrtnom neprijateljuJunog kraljevstva, dok veliki sveenik koji je najvii religiozn-politiki autoritet i levit koji je nii religiozno-politiki autoriz Junog kraljevstva ne ele pomoi pripadniku svoje nacireligije. Samarijanac svojom ljubavlju umjesto uzajamnog nprijateljstva uspostavlja uzajamno prijateljstvo i tako se ostruje Boje kraljevstvo na ovoj zemlji. Logika Bojeg kraljevsje logika ljubavi i to bezuvjetne, posve nesebine i bezgraniljubavi, ljubavi koja voli svoje neprijatelje. u logiku ljubavi Iostvaruje u svom navjeivanju i djelovanju.

    U Isusovu Govoru na gori nalaze se crte koje su bitneIsusovo shvaanje i prakticiranje Bojeg kraljevstva. Bit IsusoGovora na gori glasi: Neka bude volja Boja! Bog ne eli ndrugo nego dobrobit ovjeka, ovjekovo spasenje, ovjekov p

    ivot. Ostvarenje Boje volje omoguuje i ujedno zahtijeva meljni obrat, temeljnu promjenu ovjeka. Bog nudi svima ssenje osobito siromanima, unesreenima i obespravljeni bez ikakvih prethodnih uvjeta. Boja ljubav je bezuvjetna.

    uroSEDER,

    Isusugro

    bu

    ZlatkoULENTI,

    Uskrsnu

    e

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    6/1250|S |travanj 2011.

    krani pokuavamo do dana dananjega Govor na gori omek-ati pa ga proglasiti neobvezatnim za nas na razne naine, aliGovor na gori nudi temeljitu promjenu ovjeka. emeljita pro-mjena ovjeka nastaje onda kada ovjek pone ivjeti u skladus Bojom voljom. Boja ljubav eli spasiti posebno carinike igrenike, tj. one koje je tadanji religiozno-politiki sustav od-bacio i iskljuio. Isus je proao ovom zemljom inei dobro i da-rivanjem svoga povjerenja i ljubavi, i injenjem dobra oslobaaoljude od bolesti i zla. o je nain ostvarivanja Bojeg kraljevstvau ovom svijetu zla i nasilja.

    Preko evaneoskih ispovijesti vjere u Isusa kao Krista dola-zimo do historijskog Isusa koji je bio eshatoloki (mjerodavni)prorok i koji je izveo u svom ivotu i djelovanju eshatoloku re-voluciju tako to je navjeivao i prakticirao Boje kraljevstvona ovoj zemlji. Dolazak Bojeg kraljevstva je dolazak bezuvjetneBoje ljubavi za sve ljude. Praksom Bojeg kraljevstva Isus omo-guuje temeljni obrat svakom ovjeku. U sreditu Bojeg kra-ljevstva je ljubav prema Bogu i blinjemu.

    POVJERENJE UMJESTO STRAHA. Na pitanje: tko je bio Isus iz Nzareta?, ne moemo odgovoriti samo pozivajui se na povijkao znanost, nego na to pitanje daje puni odgovor vjera u Isukao Krista, vjera koja nije u proturjeju s historijskim Isusomvjere spoznajemo da je Isus novi ovjek po tome to je on pao ovom zemljom inei dobro. Nikada i nikome nije inio znego samo dobro. On je bio slobodan od zla, od grijeha, on je pun dobra. Mi ljudi slijedei prvog ovjeka Adama inimzlo i dobro. ime je Isus pokazao da je sloboda od zla temelsloboda. Samo oni koji su slobodni od zla mogu svojom dobtom oslobaati druge jer druge ljude moemo oslobaati samdobrotom, a ne strahom i nasiljem, kako to ine usreiteljosloboditelji ovoga ovjeanstva, koji nas od jednog zla osbaaju jo veim zlom, i od jednog nasilja jo veim nasiljem

    Isus svojim navjeivanjem i djelovanjem pokazuje dasvakom ovjeku mogu obrat prema dobru. Upravo time tosvima inio dobro Isus je izazvao srdbu postojeeg religioz-politikog sustava, pa su ga predstavnici religiozno-politivlasti osudili na smrt vjeanjem na kriu, na tada najsramotnsmrt, osudili su ga kao bogohulnika i politikog zloinca. Svisudjelovali izravno ili neizravno u nasilju protiv Isusa kje inio dobro: i obian narod i Isusovi uenici. Sav svijet k

    zastupa strah umjesto povjerenja, mrnju umjesto ljubavi, nsilje umjesto mira, nije mogao podnijeti takvog Isusa. Zatoga i proglasili neprijateljem Boga i naroda. Iz toga se nameedanas aktualno pitanje: zato ovo ovjeanstvo ne podnosi ljukoji ine dobro? Zato ovo ovjeanstvo silom eli ukloniti dbre ljude s lica ove zemlje? Do danas ovo ovjeanstvo progi ubija to vrijedi za svaki narod i za sve ljude svoje najboljude, a titi zloince i ubojice, titi Barabu.

    Kada je Isus visio na kriu zato to je inio dobro, onda gdano oima povijesti on je bio naputen i od Boga i od ljuI kad je umirao, Isus nije htio na nasilje uzvratiti nasiljem. oprata onima koji ga ubijaju, to je vrhunac njegove nesebiljubavi, i to ljubavi prema neprijateljima. Prema onima kojiprema njemu nastupali kao neprijatelji on se ponaa kao pr

    telj. Iz vjere znamo da Isus oprata svojim ubojicama zato toimao povjerenje u Boju (skrivenu) prisutnost, u Boga koji je uzvisio za Mesiju, koji ga je, dakle, uskrisio. Uskrieni Ialje ljudima Duha Pomiritelja, Duha koji je apsolutno slobodi koji djeluje gdje hoe. Kao to Isus na kriu svojim opronjem pomiruje ljude i cijeli svijet s Bogom koji je apsoluLjubav, tako i njegov Duh nastavlja djelo pomirenja u svijePavao kae: Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio,ubrajajui im opaina njihovih i polaui u nas rije pominja (2 Kor 5,19). Pomirenje se dogaa upravo tako to na tuzlo odgovaramo svojim dobrom. Boji Duh koji nas nadilakoji djeluje slobodno i kojega nam alje uzvieni Isus, prisuje meu ljudima na ivotvoran nain. On je ivotvorac. Duhdaruje svim ljudima koji su za Njega otvoreni. Ovaj Duh Bo kako pie Edward Schillebeeckx nas podsjea na historijskovjeka Isusa, na njegovu proroku poruku, na njegov ivoput i na njegovu dragovoljno prihvaenu smrt kao prosvjed ptiv nasilja. Ovog historijskog Isusa kojega su neprijatelji doubili Bog je uskrisio (uzvisio) za Mesiju (Krista) svih ljudi tato je poslao svim ljudima Svetoga Duha.

    Kransko priznanje Isusa Kristom, tj. kranska kristoloja, postaje otvorena za sve ljude bez obzira na njihovu religijpripadnost po kranskoj pneumatologiji, po kranskom isvijedanju vjere u Duha Bojega koji je apsolutno slobodan. ODuh Boji je prisutan u Crkvi Kristovoj, ali je slobodan i nadilCrkvu i djeluje gdje hoe. Snagom Duha Pomiritelja, koji jBl

    aenkaSALAVARDA,

    Uza

    aeKristovo

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    7/12travanj 2011. |S

    svim ljudima, mogu ljudi jedni drugima opratati, priznavati i

    potvrivati drugoga u njegovoj drugosti. Kranstvo je tijekomsvoje povijesti bilo nasilno, i njegova je kristologija bila nasilnaonda kad je zaboravljala pneumatologiju, tj. kada je zaboravljalada Duh Sveti djeluje gdje hoe.

    ISUSA NASLJEDOVATI A NE OBOAVATI. Vrlo je vano na kraju na-glasiti da su u kranstvu najvanije dvije stvari: ispovijedanjevjere i svjedoenje vjere u Isusa Krista. Najprije ispovijedamo(priznajemo) svoju vjeru i svoju ljubav prema Bogu i Bojimstvorenjima, a zatim tu vjeru, to povjerenje i tu ljubav svjedoi-mo. Povjerenje se umnaa davanjem, i ljubav se umnaa dava-njem i ivot se umnaa davanjem. Vrhunac ljubavi je nesebinodavanje ivota za druge, za one koji su siromani, odbaeni, po-tlaeni, izbaeni, iskljueni, za one koji su neprijatelji. o je Isus

    jasno rekao u Matejevu evanelju: Zaista, kaem vam, meni steuinili to ste uinili jednome od ove moje najmanje brae(Mt 25,40). u je rije o ljubavi prema svakom ovjeku, a nesamo prema kraninu. Iz toga slijedi bit kranskog ivota kojaglasi: biti kranin znai nasljedovati Isusa Krista. I to praktinonasljedovati Isusa Krista, ivjeti i umirati onako kako je Isus i-vio i umro. Ne treba, dakle, Isusa oboavati nego nasljedovati.Nevolja je upravo u tome to mnogi krani Isusa oboavaju ane nasljeduju. Nasljedovati Isusa Krista ne znai ii malenima,siromanima i iskljuenima, ne znai neto uiniti za siromanei iskljuene, bolje i to nego nita, nego nasljedovati Isusa Kristaznai postati jedan od siromanih i iskljuenih, dijeliti njihovu

    sudbinu, i sve dati za njihovo ukljuenje u zajednicu ljubaviza njihovo spasenje, a to davanje ukljuuje kao svoj vrhunackoer davanje vlastitog ivota. Prema tome, kranstvo je ispojedanje (priznavanje) vjere i ljubavi i svjedoenje vjere i ljubav

    U kranstvu je danas zakazalo svjedoenje. Imamo nauKristu, ali nemamo svjedoenja vjere u Krista. Zato je kransu Europi i uope na bogatom Sjeveru u velikoj krizi. Isus je reku Matejevu evanelju: Nee u Kraljevstvo nebesko ui svaki kgovori: Gospodine, Gospodine!, nego onaj koji vri volju Omoga koji je na nebesima (Mt 7,21). Svaki nauk o Kristu (svakristologija) koji ne zagovara praktino osloboenje i pomireslui nepravdi i neslobodi i negira Isusa kao Krista, suvremereeno, negira Isusa kao Osloboditelja i kao Prijatelja ovjeka i vjeanstva. Krani sa siromanog Juga nazivaju nae kristologu Europi i na bogatom Sjeveru besplodnim i narcistikim (zabljenim u sebe). Danas veina krana ivi na siromanom Jui zato je potreban susret izmeu krana sa siromanog Juga i kana s bogatog Sjevera. Krani Juga se ne usredotouju na nanego na praksu, na ivljenje i svjedoenje Evanelja. Kransna Jugu postaje osloboditeljski pokret, pentekostalni pokret i mureligijski pokret. Naglasak je na rijeipokret, a ne na suzbijaivota, na zatvaranju ivota u doktrinarne, ritualne i juridike

    lupe. Nikakvo vie uzdizanje nad druge i nikakvo vie ukidadrugih, nego svjedoenje ljubavi kao samoponiznosti koja ukljuiti i tako spasiti pogaene i obespravljene ljude.

    Na postavljeno pitanje u naslovu: U kojega Isusa Krista vrujemo?, odgovaram tako to istiem da ljudi iz nae praksenaeg svjedoenja vjere u Isusa Krista, najbolje vide u koje

    Isusa Krista vjerujemo. Nauk o Kristu, ako u praksi ne mijei nas i svijet nabolje, ne pridonosi ostvarenju Bojeg kraljevsna zemlji, nego ometa ljudima ulazak u Boje kraljevstvo. Zista, kaem vam, carinici i bludnice pretekoe vas u kraljevstBoje! (Mt 21,31). Iz navedenog proizlazi da se mi krani eu ime Krista protivimo Kristu, a to zapravo znai da lijepo gorimo, a runo radimo. Mi se krani obnavljamo onda kadavratimo svome izvoru koji se zove Isus Krist.

    Zlatko KESER, Neu vas ostavi kao siroie, i doi u k vama. Jo malo i svijet me

    vie nee vidje, ali vi ete me vidje, jer ja ivim i vi ete ivje. U onaj dan vi ete

    spozna da sam ja u Ocu mojem, da ste vi u meni i ja u vama. Onaj tko slua moje

    zapovijedi i njih se dri taj mene ljubi; a tko mene ljubi toga e ljubi i Otac moj, i ja

    u ga ljubi i njemu e se oitova. (Iv 14,18-21)

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    8/1252|S |travanj 2011.

    Pie: Anelko DOMAZET

    Danas stojimo pred pitanjem: to je bitkranstva i nato se oslanja kranski identitet? U emu se, primjerice,krani razlikuju od budista, hinduista ili muslimana?Jesu li krani oholi, arogantni, vrijeaju li druge ako su uvjerenida je Isus konana Boja objava? Je li svaki govor o apsolutnostiKrista tek izlika za svau oko vjerskih istina, to samo dodatnozaotrava razliite sukobe koji potresaju dananji svijet?

    SVE RELIGIJE JEDNAKE? Ovaj rairen slogan dobro izraava prevla-davajue stavove dananjih ljudi, barem na Zapadu, kada je rijeo odnosu izmeu razliitih religija. U susretu sa sljedbenicimadrugih religija treba li kranin razgovarati opitanju istine ili se

    samo smjekati i ljubazno klimati glavom, isticati da je jedinovaan mir, tolerancija, nenasilje?U dijalogu s drugim religijama, od Drugog vatikanskog sa-

    bora pa do danas, Crkva je nastojala najprije istaknuti ono to jezajedniko izmeu kranstva i nekranskih religija, a potomukazati i na razlikovanje, na ono to je vlastitost i posebnost kr-anske vjere. eolog Hans Kng s pravom kritizira pokuaj da sepovrno sve utemeljitelje religija postavlja u jednu vrstu kao dabi ih se zapravo moglo ne samo zamijeniti ve i jednoga nado-mjestiti drugim. Paralizirajue, destruktivno, agnostiko-rela-tivistiko ravnoduje koje nedierencirano odobrava i potvrujedruge religije isprva moda i ima oslobaajui i usreujui ui-nak, no u svojoj jednolinosti ipak je muno jer je odustalo odsvih vrstih mjerila i normi (Biti kranin, str. 142).

    Danas u Europi esto imamo paradoksalnu situaciju da ue-nici u koli vie ue o drugim svjetskim religijama nego o kr-anstvu, vie znaju o budizmu ili islamu nego o vlastitoj reli-gijskoj tradiciji. Uza svu otvorenost za druge religije, kranintreba ponajprije vrsto stajati u vlastitoj vjeri i itavim svojimbiem u njoj ivjeti. Ne radi se o tome da vlastitu vjeru elimodrugima nametati. Na je vlastiti ivot u pitanju. Zato sam (jo)kranin? Zato je za mene osobno Isus Krist poseban, jedin-stven? Zato je katolianstvo moja duhovna domovina?

    ODNOSNA ILI RELACIONALNA APSOLUTNOST KRISTA. Kada govorimo oapsolutnosti kranstva, moramo se uvati nepovijesnoga miljenja,

    undamentalistikih i anatinih strujanja. Iz perspektive kran

    teologije govorimo o jedinstvenoj Bojoj apsolutnosti u Isusu Kstu, ali tu apsolutnost shvaamo kao otvorenu jer je ona odnosrelacijska. a odnosna ili relacionalna apsolutnost dokazuje se tvnjom da Isus u sebi obuhvaa (kako kae LG 16) sve ono to je dbro i istinito u drugim religijama i kulturama. o znai da zahljujui djelovanju Duha Svetoga, koji djeluje na nama tajanstvenepoznat nain (usp. GS 22) donosi spasenje svim ljudima i onireligijskim tradicijama kojima ti ljudi pripadaju.

    Tijekom povijesti kranstva razvile su se bezbrojne predodbe o Isusu.

    esto se stvarala slika o Isusu u slubi vlastitih interesa, uvjerenja i predrasuda.Isus nadilazi sve te povijesno uvjetovane slike o njemu

    IlijaSKOIBUI,

    Spomenikgra

    dovr

    kim

    m

    uenicima

    Uskrs

    liKrist/detalj/,Tuzla

    snimka:IgorPROLE

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    9/12travanj 2011. |S

    Ako vjerujemo da je kranska vjera ispunjenje religiozneenje koja dolazi do izraaja u mnogim religijama, tada se kr-ansko ispunjenje (punina) ne bi smjelo shvatiti na iskljuiv na-in. Zbog toga, i dalje moemo govoriti o apsolutnom karakterukranstva, a da time ne insistiramo na nekakvoj netoleranciji ilianatizmu. Mi polazimo od ispovijesti nae vjere koja je usredo-toena na posebnost, jedinstvenost i neponovljivost Isusa Kri-sta. a neponovljivost i jedinstvenost u osobi Isusa Krista stojiu odnosu s povijeu i ovjeanstvom upravo zbog toga to neunitava ono to je partikularno i konkretno u drugim religija-ma, ve to vrednuje, proiava snagom evanelja, i dovodi dopunine. o je naelo inkulturacije.

    Mnogi veliki katoliki teolozi 20. stoljea (Hans KKarl Rahner, Hans Urs von Balthasar, Walter Kasper, i dgi) pokuavaju protumaiti u emu se sastoji apsolutnost kanstva. ako Karl Rahner smatra da dogaaj Bojeg samdarivanja u Isusu Kristu obuhvaa oitovanja Boja i u dgim religijama. Budui da je milost Boja svima ponuei budui da svaka milost proizlazi od Krista i k njemu voondje gdje se, pa i neznajui ili nesvjesno, prima Duh Svi spasenjska milost Boja, prima se Krista. Svako je iskusspasenja kristoloko!

    eolog Balthasar, kada govori o Isusu Kristu, kae da je Korma u kojoj se na neponovljiv nain pojavljuje boansko, to

    Inkluzivni kranski univerzalizam za kransku vjeru nezahtijeva iskljuivost, no svakakoposebnost. Povijesni Isus

    ne moe se zamijeniti ni s Mojsijem ni s Budom ni s Konuci-

    jom ni s Muhamedom zato to se tu radi o temeljnim opcija-ma ili temeljnim pozicijama velikih utemeljitelja religija (usp.Hans Kng, Biti kranin, str. 282-283).

    ISUS I JUDAIZAM: Svu sloenost odnosa izmeu Isusa i idovstvadobro izraava nedovno objavljena knjiga Jacoba Neusnera:Rabin razgovara s Isusom. Ovaj ameriki rabin fktivni razgo-vor s Isusom zakljuuje znakovitim rijeima: Ne vidim kakoIsusovo uenje i uenje ore mogu ii zajedno (str. 212).

    Je li Isus bio ortodoksni idov? U kristologiji se mnogo trudauloilo da bi se Isusa vidjelo na pozadini raznovrsnog idovskogsvijeta I. stoljea. Kako, meutim, istaknuti Isusovu kontekstu-alnu individualnost i jedinstvenost? Je li Isus na jedan radikalannain iskoraknuo iz patrijahalnog idovskog okruenja i tradi-

    cionalnoga poimanja Boga i vjere? Smatram da treba jasno reida je Isus demistifcirao mnogo toga to je idovima bilo sveto.U Isusovu stavu prema obitelji, zakonu, tradiciji i naciji, Isus seradikalno razlikuje od ondanjih idovskih shvaanja i vjerskihgrupacija (arizeji, saduceji, zeloti, eseni).

    Isus ne insistira na bezuvjetnoj valjanosti pisanog zakona.Ne dri se slova Zakona. On ustaje u obranu onoga ljudskogapred kojekakvim politikim i religioznim mehanizmima kojiga nastoje zanijekati. Kritizira Zakon kada on postaje sredstvoporobljavanja, posvemanje jurisdikcije ivota (pozakonjenja),bezdunog legalizma u kojemu vie nema mjesta za konkretneljudske potrebe, za slobodu i novost, za kreativnost i rizik. Isuseli da Zakon bude u slubi ljudskog bia (usp. Mk 2,27).

    ISUS I ISLAM: Danas je dijalog s islamom ne samo teoloka,nego i politika nunost. Islamski nauk o Bogu istie boan-sku transcendenciju. eolog Gisbert Greshake izvrsno pogaau samo sredite pravoga problema izmeu dviju svjetskih reli-gija kada postavlja pitanje: Na koji je nain dana Boja rije?U osobi Isusa Krista ili u knjizi Kurana? Prema kranskomrazumijevanju, Isus Krist nije jednostavno samo proroanskiposrednik Boje rijei, nego onjestuosobljena Boja rije.

    Bit i narav vjere u Boga u kranstvu i islamu radikalnoje razliita. Greshake pojanjava: U knjizi Kurana priopujeBog ovjeku svoju volju, ali ne i samoga sebe. Susret s isla-

    mom zahtijeva jednu temeljnu odluku: to je odluka izmeuBoga koji, ostajui u svojoj uzvienoj transcendenciji, ovjeku svojoj rijei objavljuje samo svoju volju te ga pravilno vod

    sve do blaenog ispunjenja, i Boga ija se Rije iz posve slobodne ljubavi do u tanine vezala uz na ljudski udes. Od svihreligija svijeta samo krani vjeruju da nam je Bog u Kristobjavio svoje najdublje bie, svoje srce, tovie, da je on-samuronjen u nau ljudsku povijest.

    ISUS I BUDIZAM: Zauujua mjera slobode i dobrote koju jposjedovao Buda nagnala je katolikog teologa Romana Guardinija na pomisao kako je uz idovskog preteu IvanKristitelja i antikog preteu Sokrata Isus imao i preteuiz svijeta istonih religija Budu. Oparanost budizmom privlai nae suvremenike: Dalaj Lama, zen-budizam, neistroena duhovnost, toplina i unutarnjost, mir i sloboda, ivjeti skladu sa samim sobom. Buda, zapaa flozo Karl Jaspers, iv

    mistinu izbavljenost od svijeta (Ljudi sudbine, 73).Upravu u odnosuprema svijetu lei neporeciva razlika izmeu Isusa i Bude. Isusov stav prema svijetu Jaspers opisuje kao neovisnost u uronjenosti u svijet! (Ljudi sudbine, str146). Vijetnamski budistiki monah, pjesnik i intelektualaTich Nhat Hanh kritizirao je tradicionalni budizam, kojemu je esto nedostajao dodir s konkretnim ljudskim iskustvomemeljna razlika izmeu kranstva i budizma smjetena je njihovu oprenom shvaanju i nadvladavanju patnje. Kako ssuprotstaviti patnji?

    eolog Perry Schmidt-Leukel smatra da razliito shvaanje otkupljenja kod budizma i kranstva proizlazi iz razliitiosnovnih iskustava ljudskoga ivota. Budizam vidi ovjekovpatnju prvenstveno kao patnju zbog prolaznosti (kontingen

    tnosti) ivota. ovjek se treba osloboditi vlastite prolaznostIstinsko otkupljenje jest otkupljenje od vlastitog ja i put doistog bitka (nirvane).

    Kranstvo, naprotiv, vidi prvotni uzrok ovjekova zla, nesree i propasti u unitenim, razorenim odnosima. Prvi su krani bili zaokupljeni svojim odnosima s drugim ljudima. Stogkranska suut (za razliku od budistikog suosjeanja) pokazuje aktivnije i proroke crte: ona potie konkretnu reakciju nprizore tueg stradanja. Kranska suut uvijek ima izriitdrutvenu i politiku dimenziju. Ona je mistika otvorenioiju (J. B. Metz).

    Isus i nekranske religije

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    10/1254|S |travanj 2011.

    Bog (usp. Kol 2,9). Zbog toga pridjev katoliki (sveobuhvatan,univerzalan) pripada bitno kranstvu. U samome sreditu kr-anske vjere stoji jedna osoba, a ne nekakva religija kao takva.

    I Kasper je duboko svjestan potekoe govora o apsolutnostikranstva ako se ima pred oima injenicu postojanja tisuljet-nih religijskih tradicija ovjeanstva i ako smo svjesni radikalnepovijesnosti ljudske egzistencije. akav se govor ini kao prekidkomunikacije, netolerantnost, praizvor anatizma. Stoga, sma-tra on, o apsolutnosti Isusa Krista moemo govoriti samo iz du-boke osobne poniznosti. Krani nisu bolji od vjernika drugihreligija. Kranstvo, kao i druge religije, imalo je svoje tamnestrane u povijesti. Zato Kasper pravi vanu distinkciju: pravo naapslutnost ne polae neki povijesni oblik kranstva ili Crkve,nego samo Evanelje koje nam je Isus navijestio. On naglaavada teite govora o apsolutnosti mora biti Isusova radosna vijesto Bogu koji svijet ljubi na boanski apsolutan i neuvjetovan na-in (usp. Iv 3,16). Iskustvo Boga za krane uvijek ostaje vezanouz osobu Isusa. Isus je ljudsko lice Boga.

    Upravo danas kada mnogi nai suvremenici trpe zbog nedo-statka smisla ivota, kranin vjeruje u ono to je bezuvjetno ikonano, u Boga Isusa Krista, u Boga koji prua zadnji oslonac ipuninu smisla. Ako na ovaj nain shvatimo apsolutnost kranske

    vjere, tada se ne izdiemo iznad drugih religija. U kranskombogosluju (liturgiji) i molitvi svi su ljudi ukljueni. Osjeamo

    se solidarnima sa svima onima koji iskreno tragaju za Bogom. Ukonanici, istina e se kranskog stava oitovati u pokazivanju

    Duha i snage (1 Kor 2,4), kako Pavao kae, dakle, s jedne strane,preko uvjerljivoga i snanoga svjedoenja kranskoga ivota, i sdruge strane, u zavrnom, eshatolokom oitovanju Boga.

    A VI, TO VI KAETE, TKO SAM JA? (Mt 16,15) Isusovo pitanje kljuno jeza kransku vjeru i kranski identitet. koje Isus? Autor Posla-nice Hebrejima kae nam da je Isus Krist juer i danas isti je iuvijeke (13,8). Kako se moe opisati taj bezvremenski identitet?

    U dvije tisue godina nije nedostajalo odgovora na Isusovopitanje. Mnogi crkveni koncili (usp. Niceja 325, Carigrad 381,Kalcedon 451) borili su se oko ispravnog tumaenja Petrove is-povijesti: i si Krist-Pomazanik, Sin Boga ivoga! No, to ui-stinu znai Petrova ispovijest danas? Kako moemo iskustvenodoivjeti njezino znaenje?

    ijekom povijesti kranstva razvile su se bezbrojne pre-dodbe o Isusu. esto se stvarala slika o Isusu u slubi vlastitihinteresa, uvjerenja i predrasuda. Mnogi su krani propagiralisvoga Isusa kako bi potkrijepili vlastiti ogranieni pogled nasvijet i Boju istinu. Zbiljski Isus nadilazi sve te povijesno uvje-tovane slike o njemu.

    itajui evanelja uoavamo da je Isus izbjegavao naslove kojesu mu ljudi pripisivali i pomou kojih su ga htjeli defnirati. Uevaneljima Isus svojim uenicima i suvremenicima esto postav-lja pitanja vlastitoga identiteta (usp. Lk 10,36; 15,4; 20,16; Mt 18,12;21,1; Iv 1,38). Postavljajui pitanja uenicima, eli ih potaknuti narazmiljanje. ko prestaje pitati, iznutra duhovno umire.

    U Isusovu pitanju osjea se osobni i dijaloki ton. Nije pitko sam ja? nego: to vi kaete tko sam ja? Isus povezuje svpitanje uz cijenu uenitva. Poziva na nasljedovanje. Ako sodluili stvarno posluati Isusovo pitanje i na njega iskreno ogovoriti, mijenja se itav na ivot. Jer, odgovor na Isusovo pnje o njemu samome nije samo predmet akademskih diskus

    nego je nain ivota. Prve su uenike nazivali sljedbenici PutPrije nego li damo brzi odgovor, kao to je Petar uinio, kaga je oslovio Krist Pomazanik Boji! (Lk 9,20), trebali biszastati u tiini, oslukivati. Biti sigurni da smo pitanje stvarno Moe li se uope rei tko je netko, ako nemamo odnos prema nmu? Isusaprepoznajemo u odnosu prema nama, oima srca.

    Odgovor jest sluanje. Sve ovisi o tome koliko intenzivsluamo, koliko vremena i pozornosti posveujemo Isusovu tanju. Kakvoa nae pozornosti odreuje kakvou svih pitakoja postavljamo o njemu. Pozornost utjee na nain na kojikao osobnu zbilju susreemo, jer je pozornost mjesto susretIsusom sada i ovdje. Isusov identitet ne otkriva se intelektunom ili povijesnom analizom. Povijesno je istraivanje sapoetak, a ne i zavretak otkrivanja Isusova identiteta.

    Znaenje Isusovog pitanja ovisi o kontekstu u kojemu je pstavljeno. U Lukinom evanelju itamo: Dok je jednom u omi molio, bijahu s njim njegovi uenici. On ih upita: to govsvijet, tko sam ja? Isusovo pitanje dolazi iz osame, iz molitvodgovor treba doi iz molitvene tiene i kontemplacije. Molinam otvara prostor njegove uskrsne prisutnosti. Duboko inttivna i duhovna spoznaja Isusa Krista zbiva se u molitvi.

    U evaneljima Isusa esto oslovljavaju Rabbi ili Uitelju. Kani su Isusovi uenici. Isusje moj uitelj. Doivotno. Svijest dIsus moj osobni uitelj danas je odluujua za budunost krstva. Uenik je netko tko slua, prihvaa to uitelj kae. Isus uenike i prijatelje, a ne oboavatelje i slubene predstavnike.

    Svijest da je Isus moj osobni uitelj

    danas je odluujua za budunost kranstva.

    Uenik je netko tko slua, prihvaa

    to uitelj kae. Isus eli uenike i prijatelje,

    a ne oboavatelje i slubene predstavnike

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    11/12travanj 2011. |S

    Pie: Anton ULJI

    Kri je u prva tri stoljea smatran odvie brutalnim i sra-

    motnim pa se Krist prikazivao najprije u simbolima, azatim i kao mladi. Najstariji prikaz raspea see u 5. st.i nalazi se na bjelokosnoj ploi koja se uva u British Museumu.Drugi je prikaz na vratima crkve Santa Sabina u Rimu iz istogarazdoblja. Krist je prikazan ili kao pobjednik ili kao molitelj. Od6. st. Krist se prikazuje kao bog car, gospodar svijeta, odjeven ucarsku odoru sjedi na prijestolju obiljeen nimbusom. aj iko-nograski razvoj identian je na Istoku i na Zapadu. Umjetnicinastoje slikovno jae isticati individualne crte Kristova lica. Bo-anstvo se izraava hijeratinou. U to se vrijeme vjerovalo daje Krist imao dugu raeljanu kosu, bujnu bradu, izduene crtelica i velike oi to se, osobito na Istoku, ouvalo sve do danas. Ina Istoku i na Zapadu podjednako je, meutim, rairen prikazKrista Pantokratora. U istonim se crkvama tema Pantokratora

    od 11. st. najee pojavljuje u kupolama.Zajednika istonoj i zapadnoj romanikoj slikarskoj tradicijije aureola u obliku kriakao atribut Raspetoga i Uskrsloga te knji-ga u lijevoj ruci, a zajedniko im je i prikazivanje Kristova blago-slova desnom rukom. Postoji, meutim, mala razlika blagoslovnekretnje: latinski je blagoslov s tri ispruena i dva savijena prsta, agrki s ispruenim kaiprstom i srednjakom dok su ostala tri prstameusobno dodiruju. Razlika je jo i u tome to se istoni Kristprikazivao uglavnom poprsjem, a zapadni se slojevito proirivao.

    ek je kasna gotika muku Raspetoga prihvatila kao prevlada-vajuu temu, a u tom se smislu istie poznati Isenheimski oltar Matthiasa Grnewalda (oko 1475-1528). Zavladao je kult boli.ada nastaje cijeli niz slika i kipova s prikazima Krista patnika Imago pietatis. Napomenimo da je u istonoj umjetnosti slikabila gotovo iskljuivo vezana uz liturgiju, a u zapadnoj je veza-na za razliita podruja kranskoga ivota te poprima razliiteoblike, sukladno stilu i teolokim naglascima pa s vremenomdolazi do ikonograske promjene. Zbog toga tada nastaje tzv. la-tinski,gotiki, lombardijski ilifamanski Krist.

    Slikari renesanse, u skladu s novopronaenom perspektivomi iluzijom tree dimenzije, lik Krista ugraivali su u krajolik svo-je sredine unosei u sliku svjetlo i prostor. Sveci i donatori nisu vie podreeni zakonu kadra ve se nalaze u jednakopravnojpoziciji. PrimjericeMasaccio u svojoj reski Presveto rojstvooko 1428. likove stavlja u prostor koji je izgradio u sredini. Naslici Krunjenje trnovom krunom Hieronymus Bosch, oko 1508.

    prikazuje nemonoga Krista, opkoljena krvnicima. Brutalna lsu sastavni dio pasionske ikonografje 15. i 16. st.Michelangel

    pak poao dalje i na reski Posljednji sud u Sikstinskoj kap(1537-1541) prikazuje Krista kao konanog i vrhovnog suca sjeta u stilskom obliju grkih klasinih bogova i junaka, a jedod najpoznatijih prikaza Krista na Posljednjoj veeri svakakoi onaj Leonardov koji je napravio u crkvi Santa Maria delle Gzie oko 1494, gdje je Krist prikazan u ravni s apostolima doku pozadini slikarov poznati krajolik. I Leonardo iMichelangKristovo tijelo prikazuju idealno lijepo (Piet).

    Reormacija je bila u odnosu na slike vrlo suzdrana, im se i protivila ako su prikazivale teoloki sumnjive temesu budile praznovjerje. Luther je svojim reormama dotakaobnovu religioznog slikarstva. Zoran primjer je triptih za crk

    Razlike u (ne)slikanju Isusa izmeu katolika, pravoslavnih i protestanata

  • 8/7/2019 Uskrsni dodatak Svjetla rijei (travanj 2011)

    12/12

    u Wittenbergu koji je 1547. godine naslikao Lucas Cranach. Utom je duhuAlbrecht Drerslikao etiri apostola u gradskojvijenici u Nrnbergu (1526). Nakon crkvenog raskola u 16. st.naslikano je malo novih kristolokih tema. Do izraza su dolazilesocijalne teme pa je slika doivjela korjeniti preobraaj. Buduida su protestanti osporavali tovanje slika, Tridentski koncil je1563. dekretom O zazivanju, tovanju slika i relikvija svetaca isvetih slika odobrio tovanje slika, ali je dao i stroga pravila.

    U doba ranoga baroka Caravaggio je sakralizirao svagdanjicuparadoksalnim prikazima novooblikovanog realizma i primjenesvjetla koje svijetli iz nekih nadnaravnih izvora. Znaajna je u tompogledu i slika Isus kod Marije i Marte to ju je naslikao Tin-toretto oko 1580. U zlatnom dobu panjolske umjetnosti esto jerealistino prikazivan Krist s mistikim dranjem tijela. Primjertoga je slika Krist na kriu koju je naslikao Velazquez(1632).Mrtvo tijelo Krista nije samo izraz boli, nego i stanovita smiraja:Krist je prihvatio svoje trpljenje i bio posluan Ocu do smrti. Udoba baroka est je motiv Uskrsnua. Sjajan je primjer slikanjapreobraenoga Krista El Greco. Rembrandti Rubens predstavljajudva temeljna smjera u baroknoj umjetnosti 17. st. i uz njih je ve-zana veina Kristovih slika.

    Procesom desakralizacije i proanacije umjetnosti dolo je do

    gubitka sredinje osi religiozne umjetnosti sredinom 18. stoljea.Nakon Francuske revolucije Kristov lik se poeo instrumentalizi-rati u politike svrhe. Kristove teme stalno pothranjuju socijalnukritiku, od Honor Daumiera do Fritza von Uhdea. One postajupredmetom ruganja, osobito Raspetome kojega se prikazuje ubezbrojnim oblijima, esto i neukusno.

    Nakon revolucionarnih zbivanja 19. st. na podruju religi-ozne umjetnosti doivljava uspon. Rado se prikazuju Kristovaudesa, to je bilo u duhu onodobne apologetike. Krist je suve-ren, a njegov je autoritet nedodirljiv. U Engleskoj i NjemakojKristov su lik pokuali preobraziti romantici svojim mistikimsimbolizmom poput Williama Blakea i Caspara Davida Frie-dricha. U Francuskoj su Ingres i Delacroix stvorili vrijedne slikereligijske tematike. U tome se 19. st. dogodio i konani razlaz

    crkvenog uiteljstva i likovnih umjetnika.U kontekstu krize tradicionalne Kristove slike u umjetnostise zbila vana promjena slikar se poistovjeuje s Kristom kaoto se to vidi na slikama koje su 1888. slikaliJames Sydney Ensorkoji je na slici Ulazak Kristov u Bruxelles (1888) sebe prikazao

    u liku Krista koji jai na magarcu i Paul Gauguin koji je na suti Krist (1889) sebe autoportretirao i usporedio s Kristdok ga gleda posredno u ogledalu. Picasso je trajno bio zaokpljen motivom raspea, koji je u raznim razdobljima stvarana razliite naine obraivao, sve do glasovite serije trinaslika, koje je stvorio 1932. Marc Chagallnadahnjuje se za sv

    slike preteno na Starome zavjetu, ali uzima motive i iz Novozavjeta. Krajem tridesetih godina nastaje njegova slika Bijraspee u ijoj ikonografji iitavamo simbol progonjenog dovskog naroda. Emile Nolde je prekinuo s tradicionalnom inografjom Krista i oblikuje emocionalni intenzitet svojih slikneobinom ekspresionistikom snagom,Max Beckmann je 19naslikao Isusa i preljubnicu s vrlo izraajnim proganjanjea Georges Rouaultje posvetio velik dio svoga stvaranja religznim temama od kojih treba spomenuti sliku Ruganje KristuEcce Homo iz 1932. Krist je prikazan oborena pogleda, izdenih crta njenoga lica u kontrastu s grubim i divljim crtalica onih koji mu se rugaju. Spomenimo jo i Lovisa Corinkoji je 1922. naslikao sliku Crveni Krist na kojoj je sauvscenski kontekst ali je posuvremenio Poncija Pilata i sluge pkazavi ih kao pripadnike nacionalsocijalistike partije. U 20pojavljuju se umjetnici kojima prikazivanje Kristova lika nijedino pa ak niti glavno sredstvo izraavanja religiozne tematkao to je, primjerice, Piet Mondrian i cijeli niz apstraktnih kara. MeksikanacJos Clemente Orozco na slici Isus sijee skri iz 1932-34. pokazao je Isusovu pobunu protiv kria. SliSalvador Dal razvio je motiv lebdeega kria s kojega Isus glezemlju na kojoj se u mraku nazire more, laa i dvije osobe.

    Suvremenost je posve nova tema, ali o njoj je u ovome live pisao Mirko Jozi. Ovaj je prikaz elio (i mogao) samo znaiti polazita, istovjetnosti i mijene u likovnome prikazinju Krista tijekom povijesti.Najstariji prikaz raspea, ploa od slonove kos, V. stoljee, Brish Museum