Povijest izbliza

  • View
    289

  • Download
    68

Embed Size (px)

DESCRIPTION

dfadfa df

Text of Povijest izbliza

Du an Biland i POVIJEST IZBLIZA Biblioteka LIBER MEMORABILIUM Urednik Bozo Rude Recenzenti Mirjana Kasapovi Rade Kalanj 1 Du an Biland i POVIJEST IZBLIZA Memoarski zapisi 1945-2005. Fotografija na naslovnici Marija Braut ISBN 953-6460-60-2 P ROM E T E J Zagreb, 2006. SadA aj Urednika bilje ka Prolog ........ 1945-1965..... 1966......... 1967......... 1968......... 1969......... 1970......... 1971......... 1972......... 1973......... 1974......... 1975......... 1976......... 1977......... 1978......... 1979......... 1980......... 1981......... 1982......... 1983......... 1984......... I B I L A N D 1985................................................279 1986.................................................285 1987................................................293 1988................................................311 1989................................................327 1990................................................343 1991................................................367 1992................................................389 1993................................................413 1994................................................429 1995................................................451 1996................................................463 1997................................................485 1998................................................491 1999................................................497 2000................................................509 2001................................................547 2002................................................585 2003................................................609 2004................................................633 2005................................................657 Epilog ................................................695 Kazalo imena ..........................................707Popis kratica ..........................................725 Bilje ka o autoru .......................................733 *r\ u an Biland i iznimno je zanimljiva linost hrvatskog kulturnog i poli-1/ tikog krug a. Kako je odgajan i kolovan, kako se formirao, tko su mu, do Krle e i Radia, bili i ntelektualni i politiki uzori - kazao je u Prologu. Vojna (partizan u antifa istikom pokretu, slu ba u JNA), politika (Sindikat, SKJ, SKH, Sabor, potpredsjednik RH) i akademska karijera (povjesniar, sveuili ni profesor, dekan, akademik), kao i velik b roj objavljenih znanstvenih djela - omoguili su mu vrlo bliske susrete s glavnim akterima i protagonistima ex-Jugoslavije i moderne Hrvatske, Europe i svijeta. P red nama su dnevniki zapisi i sjeanja o ljudima, dogaajima i vremenima, koja je aut or pro ivljavao u etiri dr ave-re ima, od tridesetih godina pro log stoljea do na ih dana. ije je o izvornim i osobnim svjedoanstvima koji su obilje eni autobiografskim, na tr enutke i ispovjednim tonovima. Ali zato autor nije mijenjao, retu- irao svoju biog rafiju prema "znacima na eg vremena". Naprotiv. Biland i ne prikriva svoja uvjerenja i stavove: etiko pretpostavlja etnikom; svoje hrvatstvo ne taji, a jugoslavenstvo kritiki propituje; dra i mu je pluralizam i dijalog od svakog monizma; zagovara dem okratske procese i razobliuje autokrate; zala e se za socijalno i ekonomski pravedn u Hrvatsku, a ne feti iziranu nacionalnu dr avu. U o trim polemikama i dramatinim polit ikim sukobima Biland i nikad nije bezlian. Nakon svih odu evljenja i razoaranja, na kraj u, u Epilogu ka e: "Pravi trenuci sree bili su samo oni kada bi se poklopili opedru tv eni i osobni interesi, elje i ostvarenja. Ipak, svome potomstvu i svima ostalima e lim bolji ivot od ovog kojeg sam ivio i pre ivio." A svojim sugovornicima, "naknadno m pameu", ni ta ne dodaje, ne "pakira". Samo pa ljivo bilje i njihove rijei, razmi ljanja i prosudbe. Zato su svi sugovornici navedeni punim imenom i prezimenom, a razgov ori oznaeni datumom i mjestom. Da bi itatelji lak e pratili kronologiju burnih previ ranja i sukoba svake vrste -knjigu smo opremili kazalom imena i kraticama, a na poetku svake godine istaknuli kljune dogaaje i teme. Bozo Rude Ph.oZ.oq Zavr iv i Memoarske zapise zapitah se hoe li se ljudi zainteresirati tko je autor, gd je se rodio i kolovao, a posebno kako je pre ivio Drugi svjetski rat. Odluih takvu e ventualnu znati elju popuniti ovim Prologom. Kao sedmo dijete oca Ivana i majke Anelije, rodio sam se 20. srpnja 1924. godine u selu Maljkovu, u podno ju planine Svilaje i blizu planinske, rijeke Cetine, u Si njskoj krajini. U roku manjem od godinu dana nakon moga roenja, umrla su petorica moje brae u dobi od pet do 18 godina. Njihova imena su Marijan, Mate, tipan, Fran o i Josip. U proljee 1925. godine ostao sam kao jedinac svojih roditelja. Dvije g odine kasnije, rodio se brat Josip. Za tu biblijsku tragediju doznao sam sluajno tek 1936. godine, kada sam imao 12 g odina, jer je bio narodni obiaj u tom kraju da se takva nepre-boljiva tuga ne spo minje bez nu de. Nikada nisam doznao uzroke smrti -majka se zaudila mome pitanju je su li pozvali lijenika, rekav i da u na em kraju to nitko nije inio. Kasnije sam slu ao da bi to mogla biti pandemija, koju su ljudi zvali groznicom " panjolkom". U strah u za ivot estoga sina, kao bebu su me odnijeli pred oltar Majke Bo je, Gospe Sinjske , i obeali da e me posvetiti Crkvi - dati franjevcima u Sinju na kolovanje za sveeni ka. Jednoga dana, kao djeak, zapitao sam majku i oca kako su mogli pre ivjeti smrt peto rice sinova? Majka ree: "Sinko, oni su oti li u nebo, tamo su aneli i mene tamo ekaju ." Otac ree: "Uz ognji te gledam est sinova, a znadem da ne mogu s ono malo zemlje s ve vas prehraniti. Bog je to uo i uzeo ih sebi, jer na tako malo zemlje vama ivota ne bi bilo." Moje maleno selo, Maljkovo, vjerojatno je nastalo naseljavanjem katolika iz Turs ke Bosne - podruje Rame - u doba Kandijskog rata izmeu Turske i Venecije (1645-166 9). Od tada do Drugoga svjetskog rata ljudi su ivjeli kao u starom zaviaju. U kuama pedesetak obitelji nema ni jedne sitnice koja bi podsjeala na industrijsko doba. Kue su bile blizu, ali, naravno, bez ulice i toliko odvojene da ima ne to malo pro stora za vrti i "nu du", jer niti jedna BI LANDZ I C kua nije imala nu nik, pa se govorilo "Oti ao je iza kue". Kue su zidali seljaci samouc i od prirunog kamena, pokrivene kamenim ploama. U njima su uglavnom ivjeli zajednoukuani i domae ivotinje - ovce, koze, goveda, svinje, koko i. Ako je kua prizemna, ona je pleterom od prua podijeljena na dio za eljad i na dio za stoku. Inae, e e je stoka bila u niskom, a ukuani na visokom prizemlju, odvojeni drvenim daskama, naravno, prirunim, tako da smo mi djeca golim okom mogli gledati stoku u prizemlju. Niti j edna obitelj nije imala u kui sobu. Naravno, ni dimnjak. U kui je ognji te iz kojega se dim dizao prema krovu i nestajao. U kuama nije bilo ni ta metalnoga - lonci za kuhanje i peke za kruh nabavljeni su od lonara, lice drvene, zdjele za jelo drvene , posuda za vodu drvena bukara, iz koje pije jedno za drugim, cipele nepoznate, svi nose opanke, odijelo rune izrade od vune, donje rublje kao imenica nepoznato. Godi nji urod itarica dostatan, ako godina nije bila jako su na. Bijelo bra no nepoznat o - ito se mljelo u vodenicama na Cetini, kruh se pekao na aru ispod peke, a za Bo i i Uskrs poneki iz Sinja donosili bi pekarski kruh koji su zvali "kolaem", pa se n azivao i "turtom". Djevojke se nisu ogledale na ogledalu, jer ogledala gotovo nije ni bilo, nego na d vodom u loncu. U osnovnu kolu po ao sam s osam godina. kola je imala samo jednu prostoriju, pa su ac i sva etiri razreda bili zajedno. Uitelj je pouavao as jednu, as drugu grupicu djece. To se svelo na itanje, pisanje i raunanje - sve na kolskoj drvenoj tabli. Za dugih noi, od jeseni do proljea, kada nema poljoprivrednih radova, ukuani, a obin o su to tri generacije s petnaest do dvadeset lanova, sjede uz vatru ognji ta i pria ju. U sjeanje mi se urezala jedna starica potpuno sijede kose koja je izmi ljala vr zina kola vukodlaka, vila, vilenjaka i vje tica, koji dovode ljude u dramatine zapl ete i rasplete. Nou, nakon tih pria, u snu su mi se ponovno javljale te sablasti. Takve su me prie odbijale, pa sam se sve vi e znao pri uljati uz odrasle ljude i slu at i njihove prie. Moj stric Luka, iako nepismen, znao je napamet junake hajduke i uskoke pjesme, pose bno one Kaia Mio ia, u kojima su neprijatelji uvijek Turci, koje naje e pobjeuju junaci tolici (kauri). Jo pa ljivije sam slu ao prie seljaka iz rata s Talijanima, od 1916. d o 1918. godine. Sjeam se prie prema kojoj Svevi nji Bog po anelu pod jastuk Svetom oc u papi alje pismo za cara Franju Josipa, koji upravlja carevinom po Bo jim uputama. Neki su u to duboko vjerovali, a neki su se i smijuljili. Ti biv i ratnici natjec ali su se u svojoj odanosti habsbur kom caru Franji Josipu. U toj odanosti caru bi la je POVIJEST IZBLIZA jedna pukotina koju je moj otac ubacivao. Naime, on je na talijanskoj fronti ran jen, pa se lijeio u bolnici u Beu. Tamo je le ao s jednim uiteljem iz Splita koji mu je pripovijedao kako je neki austrijski car pogubio hrvatske velika e, Zrinske i F rankopane. Njega se najvi e dojmila tu na sudbina supruge Katarine. Do tada on nije imao nikakve nacionalne svijesti - nije ni znao da je Hrvat. Nakon to ga je taj ui telj nacionalno osvijestio, otac pria kako je toliko zamrzio Nijemce da bi Beane n ajradije bacao u Dunav. U djetinjstvu me muilo i pitanje o Bogu. Uveer se okupe svi ukuani slu ajui molitve st rica Luke. To je trajalo po dva sata - na stotine Oena a, Zdravo Marija i Vjerovanj a. Na tu molitvu djeca su pozivana u sumrak, u trenutku igre, ali smo, slu ajui mol itve, i dalje mislili na svoje igre. Kada mi se u mislima pojavi sumnja u Boga, istoga trenutka pomislim kako sam time ve uinio veliki grijeh, pa pobjegnem od "avo la" koji me je opinio da posumnjam u Boga. Bilje im jedan dogaaj povodom parlamentarnih izbora 1935. godine. Na tim izborima v oa HSS-a Vladko Maek dobio je u selu sto posto glasova