POVIJEST HRVATA BRANSKOG PODRUJAAutor: Bonislav Grgi

Brko, svibanj 2008.

SADRAJ I. UVOD ............................................................................................................................................................................. 2 II. ILIRSKO DOBA ............................................................................................................................................................... 2 II.1. SLINOSTI OBIAJA BREUKA I POSAVSKIH HRVATA .............................................................................................. 3 II.1.1. Higijenski obiaji ............................................................................................................................................ 3 II.1.2. Tetoviranje koe ............................................................................................................................................ 3 II.1.3. Glazbeni obiaji.............................................................................................................................................. 4 II.1.4. Odjea i obua ............................................................................................................................................... 4 III. RIMSKO DOBA .............................................................................................................................................................. 5 III.1. RIMSKE CESTE I UTVRDE U BOSANSKOJ POSAVINI............................................................................................... 5 III.2. SALDAE (BRKO) ................................................................................................................................................... 6 IV. SLAVENSKO DOBA ....................................................................................................................................................... 7 IV.1. VII.-XII. stoljee .................................................................................................................................................... 7 IV.2. XIII. - XIV. stoljee................................................................................................................................................. 9 IV.3. XV.-XVI. stoljee ................................................................................................................................................. 10 IV.4 SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI I NASELJA U BOSANSKOJ POSAVINI ..................................................................... 11 IV.4.1. GRAD DOBOR ............................................................................................................................................. 11 IV.4.2. GRAD NOVI ................................................................................................................................................. 11 IV.4.3. NASELJE NENAVITE (TERRA TOLYSS) ......................................................................................................... 12 IV.4.4. NASELJE MODRINA (MODRUNA, MODRIA) .............................................................................................. 12 IV.4.5. GRAD BARKA (BRKA, BRKI, BRKA, BRKO).............................................................................................. 12 IV.4.6. GRAD SREBRENIK........................................................................................................................................ 14 V. TURSKO DOBA ............................................................................................................................................................ 15 V.1. XVII. stoljee ........................................................................................................................................................ 15 V.2. XVIII. stoljee ....................................................................................................................................................... 16 V.2.1. upa Ravne .................................................................................................................................................. 17 V.3. XIX. stoljee ......................................................................................................................................................... 18 V.4. CRKVENA STATISTIKA .......................................................................................................................................... 19 V.4.1. Popis 1743. godine ...................................................................................................................................... 20 V.4.2.Popis 1768. godine ....................................................................................................................................... 21 VI. AUSTRO-UGARSKO DOBA .......................................................................................................................................... 22 VI.1. Vaniji dogaaji u Brkom .................................................................................................................................. 23 VI.2. KATOLIKA VARO U BRKOM .......................................................................................................................... 24 VII. DOBA KRALJEVINE SHS (PRVA JUGOSLAVIJA) ........................................................................................................... 25 VIII. DOBA NDH ............................................................................................................................................................... 25 IX. DOBA SFRJ.................................................................................................................................................................. 27 X. DOBA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE .................................................................................................................. 28 X.1. OPINA RAVNE-BRKO ....................................................................................................................................... 29 X.1.1 Politika deklaracija ...................................................................................................................................... 29 X.2. BRKO DISTRIKT BIH............................................................................................................................................ 30 XI. STATISTIKA ................................................................................................................................................................. 32 XII. ZAKLJUAK ................................................................................................................................................................ 34 Literatura ........................................................................................................................................................................ 35

1

I. UVODLjudi su oduvijek nastanjivali podruja pokraj rijeka i uma, doline i padine planina. Naseljavanje pokraj rijeka i uma bilo je jako bitno za nae daleke pretke jer su na tim podrujima imali izvore pitke vode te obilje svjee hrane. Zbog obilja vode mogli su odravati osobnu higijenu te higijenu nastambi. Tu su gradili primitivna naselja od etverokutnih nastambi slinim atorima. Nastambe su pokrivali liem, sijenom, mahovinom a kasnije osuenim ivotinjskim koama i slamom. Kasnije su poeli graditi nastambe od pletara i gline. Poznato je da na branskom prostoru osim rijeke Save postoji jo rijeka: Brka, Tinja, Lomnica, Srnica i Lukavac. U neposrednoj blizini navedenih rijeka pronaeno je mnotvo predmeta koji govore o ivotu naih predaka. Osim predmeta od keramike, bakra i eljeza pronaeni su i drugi predmeti potrebni za svakodnevni ivot. Pronaeno je razliito oruje i orue, nakit, kameni rvnjevi, bakarne igle i britve, strojevi za tkanje, sjekire, bodei, novac i dr. Najpoznatija arheoloka nalazita u bosanskoj posavini su: Gradi u Matiima, Grbai u Slatini, ivkovia Brda u Donjoj Mahali, ifutsko groblje u Tramonici, Garulje u Grebnicama, Kulite u Krukovu Polju te Lisnik i Mrke Njive u abaru, a na branskom podruju: Baurine u Rogozanu kraj sela Ulice, Bare, Kuite, Maarsko groblje, Kamenik i Okunica, sva u selu Vukiu, Boljikovci u Krepiu, Gornji Gaj u Goricama, Brdo u Lanitima, Brdo u Poljacima, Janjkua u Jagodnjaku, Kukan Grad u Bijeloj i dr.1 Osim predmeta za svakodnevnu upotrebu pronaen je i razliit novac. Tu ponajprije mislimo na rimski (III.-IV. st.), srednjovjekovni i turski novac. Predmeti od keramike, bakra i eljeza su osim u navedenim mjestima pronaeni su i u podmajevikim branskim selima: Zoviku (Kalajdije), trepcima, Bou i Boderitu. U trepcima je pronaena i nekropola steaka.

II. ILIRSKO DOBAPokrajina Illyricum je zauzimala ogromna prostranstva od Albanije do Slovenije. U tadanjoj su Iliriji ivjela mnogobrojna plemena, koja su imala vie rodova, a rodovi centurija. Iliri su bili dobri lovci i hrabri ratnici, bili su visokoga rasta i neto tamnije puti. Uz rijeku su Savu ivjela ilirska plemena Breuci, Oserijati i Kolapijani. Breuci su ivjeli uz donji tok rijeke Save tj. na podruju bosanske (branske i orake) i slavonske Posavine, te uz rijeku Dravu (na podruju Osijeka). Napisano je mnogo knjiga o ivotu Ilira pa tako i o Breucima. Ova plemena su se najee bavila lovom i ribolovom, a po potrebi su bili i ratnici. Breuci su esto ratovali protiv Rimljana, osobito nakon uspostavljanja rimske vlasti u Iliriku. U ratovima Breuka protiv Rimljana isticao se breuki vojskovoa Baton. Na poetku nove ere breuki kralj je bio Pinnes. U isto vrijeme se u Dalmaciji isticao vojskovoa koji se takoer zvao Baton. Breuki kralj Pinnes 6. god. podie veliki ustanak protiv Rimljana jer je bio nezadovoljan lokalnom vlau koju su mu dodijelili Rimljani nakon zauzimanja ovog dijela Ilirika. U toj borbi protiv Rimljana pridruuju mu se i najjunija ilirska plemena Dalmati s njihovim, ve spomenutim voom Batonom. Breuci su krenuli na Sirmium (Srijemsku Mitrovicu), a Dalmati na Salonae (Solin). Ti su gradovi bili rimski upravni centri. U Panoniji i Dalmaciji se ratovalo gotovo etiri godine. U tom ratu je sudjelovalo preko 100 000 vojnika s obje strane.2 Breuci su u poetku dosta dobro napredovali i prvih su godina rata opustoili itav Srijem dok su Dalmati neto slabije napredovali prema Solinu. Kasnije je breuki vojskovoa Baton uvidio na ne moe pobijediti brojne rimske legije i odluio se predati. Zbog tog ina je dobio dozvolu da i dalje ostane breuki voa. O tim je dogaajima svjedoio i Strabon koji je zapisao da je u tome ratu poginulo mnogo naroda te da je zemlja Ilirik bila jako devastirana.1 2

Dr. Zlatko Jakobovi, Brko hrvatski povijesni grad, str. 6. Isto 1., str. 10.

2

II.1. SLINOSTI OBIAJA BREUKA I POSAVSKIH HRVATA Kod obiaja Posavaca (Hrvata) postoje neke slinosti s obiajima i navikama ilirskoga plemena Breuka. Tu prije svega mislimo na glazbene, graditeljske, higijenske i neke druge navike. Slinost je ranije postojala i kod izgradnje nastambi, u uporabi glazbala, kod sahranjivanja umrlih osoba itd. Danas se ta slinost jo moe zapaziti u nekim navikama poput brijanja brade, tetoviranja koe, odijevanja te redovitog odravanja higijene tijela i nastambi. Neki se od spomenutih obiaja i danas vrlo malo ili nikako ne razlikuju od nekih obiaja i navika Breuka. II.1.1. Higijenski obiaji Breuci su se esto kupali za razliku od nekih drugih ilirskih plemena koja su bila izuzetno neuredna. Pripadnici ilirskoga plemena Dardani kupali su se svega dva puta u ivotu i trei put nakon smrti.3 ivjeli su u Pomoravlju. Za ivota su se kupali pri roenju i prigodom enidbe. Svoje su nastambe gradili ispod gnojnica to je neuobiajeno za civilizirani svijet. Brijanje brade je bio znaajan higijenski obiaj kod posavskih Ilira i to nam svjedoe iskopine bronanih britava na podruju bosanske Posavine. Osim u sjevernoj Bosni, slini su predmeti iz bronanoga i starijega eljeznog doba pronaeni jo i na podruju dananje Republike Slovenije, te u Republici Hrvatskoj uz jadransku obalu. Iz toga moemo zakljuiti da su, osim Breuka, brade brijala i druga ilirska plemena kao primjerice Liburni i Dalmati. Ne treba posebno opisivati da je ovaj higijenski obiaj prisutan kod hrvatskoga puanstva u bosanskoj Posavini i danas. II.1.2. Tetoviranje koe Tetoviranje je ljudske koe bio est obiaj kod Ilira, posebno kod posavskih Breuka. Bio je rairen u svim krajevima bosanske Posavine, a za tu tvrdnju postoje arheoloki dokazi bronane igle. Breuci su po koi najee tetovirali geometrijske likove i zmije, tzv. uvare kue.4 Sline motive moemo pronai i na ilirskim nadgrobnim spomenicima na kojima je esto uklesan reljef koji prikazuje zmiju. Iliri su vjerovali da e spomenute zmije uvarkue uvati njihova tijela u zagrobnome ivotu. Kod katolika u branskome kraju postoji obiaj da ne ubijaju zmije koje se skrivaju po podrumima i drugim ostavama, jer postoji vjerovanje da je grijeh ubiti takve zmije. Taj se obiaj kao i mnogi drugi nije uspio odrati do u 21. st. Tetoviranje koe u bosanskoj Posavini ima kontinuitet, Iliri su to radili prije dolaska Rimljana, za romanizacije i nakon propasti Rimskoga carstva. Dolaskom u ove krajeve Slaveni su prihvatili ovaj ilirski obiaj, posebno nakon pokrtavanja. Tada se kao motiv tetoviranja najee pojavljuje kri na rukama i prsima. Za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine tetoviranje se nastavilo. Hrvati katolici su po koi ruku i prsa tetovirali razliite motive, a najee kri i zmije. Radili su to iz tradicije, ali i iz etikih razloga. Iz povijesti je poznato da su mnogi katolici u to doba bili prinueni prijei na islamsku vjeru iz praktinih razloga, jer su jedino su tako mogli izbjei teke radove i velike poreze koje je kranima nametala turska vlast. Osim toga, Hrvati su tetovirali kou kako se ne bi zaboravilo njihovo podrijetlo. Taj se obiaj odrao kod katolikoga puanstva u bosanskoj Posavini sve do dananjega dana pa se esto mogu zapaziti tetovirane ruke i prsa kod seoskoga branskog puanstva. Danas se mogu vidjeti razliiti motivi: ornamentika, zmije, krievi, osobni inicijali, licitarsko srce, stilizirani portreti zaljubljenih, godine roenja i slini motivi. Tetoviranje se najee radi na stranjoj strani podlaktice, a neto rjee na koi prsa.

3 4

Isto 1., str. 10. Isto 1., str. 11.

3

II.1.3. Glazbeni obiaji I danas jo postoji dosta slinosti u glazbenim obiajima Ilira i Hrvata u branskome kraju. Gotovo je u cijelom Iliriku bio popularan instrument pod nazivom syrinx (siringa). To je mali viecjevni instrument. Uz ovo su Iliri jo koristili razliite gudake i puhake instrumente. Voljeli su svirati i na instrumentu slinom dvojnicama i fruli. Poznavali su i druge instrumente. Slaveni su dolaskom na ova podruja prihvatili neke glazbene obiaje i instrumente od Ilira. Plesovi pri kojima se ljudi dre za ruke prisutni su i danas kod hrvatskog puanstva u branskome kraju. Iliri su, za razliku od Hrvata, plesali drei se za ruke za vrijeme sahranjivanja umrlih. Plesovi pri kojima se plesai dre za ruke dosta su esti u Posavini s obje strane rijeke Save. Prigodom odravanja katolikih blagdana i vjenanja posavski se Hrvati vesele pleui uz zvuke instrumenta poznatoga pod nazivom argija. Plesai se obvezno dre za ruke. To je tipina analogija u glazbenim obiajima Ilira i drugih stanovnika bosanske Posavine. U Slavoniji se od pamtivijeka za sviranje koristi tamburica. Godine 1842. bosanskom Posavinom je proao poznati franjevac Ivan Franjo Juki. Tada je zapisao da u ovome kraju bosanske Posavine ive starosjedioci pod nazivom okci. Poznato je da su okci hrvatski narod koji danas ivi u slavonskoj Posavini na podruju hrvatskih gradova upanje, akova, Vinkovaca, Slavonskog Broda, Poege i Naica. Iz ovog podatka o okcima, kojega je zapisao znameniti franjevac Ivan Franjo Juki, moe se zakljuiti da narod u Posavini s obje strane rijeke Save ima iste hrvatske korijene.5 II.1.4. Odjea i obua Odjea se nije mnogo mijenjala kroz razliite periode ivota Ilira. Ponegdje se razlikovala u nekim malim detaljima, no osnovna je odjea sauvana tijekom vie stoljea. Neki slini detalji ilirske odjee mogu se i danas zapaziti u bosanskoj Posavini. Mukarci su nosili duge koulje i pojas oko struka, a ponekad kratke koulje i hlae. Koulje Ilira bile su irokih rukava, to je analogno dananjoj seoskoj nonji u branskoj Posavini. Osim opisanih koulja, Breuci su nosili i ogrtae preko ramena. Neki povjesniari tvrde da Iliri nisu nosili hlae, nego da su hlae karakteristine za Germane, Kelte i druga plemena. Meutim, prikaz hlaa koje su nosili Iliri nalazimo na spomenicima iz rimskoga doba. Na nogama su nosili opanke ispletene ili saivene od prirodne koe, a na glavama razliite kape. Poznate su etiri vrste ilirskih kapa. Ilirke su nosile duge haljine irokih rukava, pojaseve oko struka, te opanke i rupce. Slina se odjea uz manje izmjene kod seoskoga branskog puanstva moe i danas primijetiti. Rupce na glavama su kod Ilira nosile i udane ene i djevojke. Posavke (Hrvatice) takoer nose rupce razliitih boja, najee crne. Za razliku od Posavki, Ilirke su putale rupce da im slobodno padaju na ramena, dok Posavke rupce veu ispod brade ili na potiljku. enska se odjea u bosanskoj Posavini u zadnja dva stoljea razlikovala prema potrebama i dobi, odnosno starosti osoba, pa se Posavska narodna nonja prema prigodama moe svrstati u svakodnevnu narodnu nonju i sveanu narodnu nonju. Svakodnevna posavska nonja je radna nonja, saivena od jeftinoga materijala i jednostavnije izrade. Hrvati u branskome kraju sveanu nonju oblae za vjenanja i katolike blagdane. Na tim se nonjama mogu zapaziti iroki rukavi, to je analogno nonjama Breuka. Sveana nonja je ukraena vezovima, ipkama, ljokicama, lingerajima, dukatima, perlama i razliitim trakama. Osnovna je odjea pak duga bijela haljina irokih rukava preko koje se nose areni prsluii i pregae. Ove su haljine najee saivene od lanenoga materijala. U XIX. i XX. stoljeu u sastavu posavske narodne nonje se nalazi i gunj - ogrta. Ve je reeno da su Iliri preko ramena nosili ogrtae. enske haljine u bosanskoj Posavini imaju razliite nazive kao npr. prednjice, rubine, lanenice, bobanice, ljokice, vezare, ipkare, krepunice i sl. Posavke u zadnja dva stoljea na glavama nose razliite rupce i krpare. Krpare su malo vei runici koje Posavke razliitim iglama fiksiraju za koture i pletenice, a ponekad su preko njih nosile i rupce. U prolome stoljeu enama u5

Isto 1., str. 14.

4

Posavini nije bilo prilino izlaziti iz kue nepokrivene glave. Za izradu opanaka koristili su drvo, kou i gumu. Za vrijeme turske okupacije Posavljaci su ponekad prodavali opanke od koe u susjednoj Slavoniji. Opanke, ovisno o kraju, nazivaju razliitim imenima. Tako se mogu uti nazivi: drvenjaci, klompe, kajari, putravci, oputari, kaljavue, brvljari i dr. U novije su vrijeme Posavljaci na nogama nosili crne cipele. Mukarci u Posavini su u zadnja dva stoljea nosili duge koulje ili kratke koulje i hlae tzv. gae. I ova je odjea izraena preteito od lanene tkanine. Oko koulja je obavezan pojas, a na glavama su nosili kape. Od sredine XX. stoljea mukarci na glavama nose crne eire. U tursko doba narod je u bosanskoj Posavini na glavama nosio razliite kape i fesove (turske kape) crvene boje. Katolici su brijali bradu, ali su putali brkove. U periodu od XVI. do poetka XIX. stoljea poturice su u Bosni i Hercegovini ubijali krane i pljakali njihovu imovinu. ak su i izdaleka pucali na njih.6 Zato su neki franjevci traili dozvolu od turskoga cara da smiju nositi fesove na glavama i oruje za pojasom. Narodu, odnosno raji, kako su ih Turci nazivali, nisu dopustili nositi oruje, ali su mogli putati brkove i nositi fesove na glavi. Tako su donekle bili manje ugroeni od poturica, jer ovi zbog fesa na glavi nisu znali radi li se o pravome Turinu ili raji-kranima.

III. RIMSKO DOBARimljani su na ova podruja doli ak dva stoljea prije Krista. Oni su 35. godine p.n.e. krenuli u osvajanje zapadnih krajeva Ilirika i osvojili podruja na kojima su ivjeli ilirska plemena Japodi. Rimski car Oktavijan August tom je prigodom zauzeo Sisciu (Sisak) gdje je se utvrdio i spremao za daljnja osvajanja ilirskih podruja u Panoniji. Nakon godinu dana, tj. 34. godine p.Kr., car Oktavijan August napada ilirska plemena Breuke, Scordisce i Dalmate. Rat s Dalmatima zavrio je 33. godine prije Krista njihovom predajom. Godine 27. p.Kr. dovrio je okupaciju i osvojio itav Ilirik tj. podruja izmeu rijeka Save, Drave, Drine i Dunava i juno sve do Jadrana. Nakon okupacije je esto dolazilo do pobuna Ilira. Zadnji znaajniji ustanak desio se 6.-9. godine i nakon njega Iliri su prihvatili potpunu romanizaciju svojih krajeva. ak su neka ilirska plemena vjerno sluila Rimljanima. Rimljani su se u osvojenim podrujima naseljavali preteno u starim gradovima gdje su, osim svoje uprave, uveli i mnoge novine u ivote Ilira. Zbog stratekih i ekonomskih razloga Rimljani su u osvojenim krajevima gradili vojne utvrde, nove gradove, te nove prometnice. Glavni su rimski putevi povezivali rimska upravna sredita Sirmium (Srijemsku Mitrovica) u Panoniji i Salonae (Solin) u Dalmaciji. III.1. RIMSKE CESTE I UTVRDE U BOSANSKOJ POSAVINI Rimljani su na podruju dananje BiH izgradili tri glavne prometnice i nekoliko pomonih puteva. Svrha ovih prometnica bila je bri transport rimskih legija i ubrzanje trgovakoga prometa, jer je u to doba promet na cestama bio dosta gust, a prometnice uske. Putevi su bili poploani ili samo nasuti pijeskom. Najstarija rimska cesta izgraena na ovom podruju je povezivala Sirmium na sjeveru sa Salonom na jugu pokrajine, tj. prolazila je kroz Srijem, sjeveroistonu, sjeverozapadnu i zapadnu Bosnu te kroz Hercegovinu i Dalmaciju. Na tome je dalekom putu prolazila kroz nekoliko desetina gradova i naselja na podruju dananje Bosne i Hercegovine. Ta je cesta bila jako duga, pa su Rimljani ve u I. st. izgradili novu cestu, koja je bila oko stotinu rimskih milja kraa (1 rimska milja = 1482 m). I ova je cesta povezivala6

Isto 1., str. 17.

5

Sirmium i Salonae. Prolazila je kroz istonu i srednju Bosnu, preko Tuzle i rijeke Drine, za razliku od prve, koja nije ila preko Tuzle nego preko podruja dananje opine Brko i cijele bosanske Posavine. Trea rimska cesta na podruju dananje Bosne i Hercegovine povezivala je grad Salonae sa Skadrom i Draom u Albaniji. Jednim je dijelom ila kroz Hercegovinu. Ipak, za bosansku je Posavinu najvanija prva rimska cesta. Na dionici pokraj rijeke Save, izgraena su tri grada: Saldae (Brko), Ad Bassantae (Bosanski amac) i Servitium (Bosanska Gradika).

Utvrenja na glavnoj prometnici u BiH Rimski naziv Noviji naziv SIRMIUM SR. MITROVICA SALDAE BRKO AD BASSANTAE BOSANSKI AMAC SERVITIUM BOSANSKA GRADIKA AD LADIOS TRN AD FINES LAKTAI CASTRA BANJA LUKA LEUSABA HAN BUNARI SARNADAE PECKA SALVIAE PODGRADINA BALOIAE VARCAREVO INDENEA JEZERA SARITTAE PLIVA JONNARIA JONSKA RIJEKA BARIDUO STRABINE IN ALPERIO PROLOG AEQUM ITLUK SALONAE SOLIN

III.2. SALDAE (BRKO) Rimski grad, utvrda i naselje pod nazivom Saldae se prvi put spominje 2. godine p.n.e. Bio je to prvi grad u bosanskoj Posavini na prometnici koja je povezivala Sirmium (Srijemsku Mitrovicu) i Salonae (Solin). Poetkom se I. stoljea nalazio tono na granici dviju rimskih pokrajina - Panonije i Dalmacije, a kasnije je pripadao pokrajini Panoniji, jer je granica dviju rimskih pokrajina pomaknuta neto junije i protezala se sve do Laktaa u blizini Banja Luke. Najstarija rimska cesta na tlu dananje BiH se na branskom podruju ravala u dva kraka. Jedan je dio iao neposredno uz rijeku Savu i povezivao gradove Saldae (Brko) i Ad Bassantae (Bosanski amac). Prolazio je uz podruja dananjih naselja: Crkvite (Plazulje), Krevine (Vuilovac), Vidovice, Dvorine (Kopanice), Gradi (Matii), Nenavite (Tolisa) i Trgovite (Donja Mahala). Drugi je dio prolazio neto junije kroz podruje na kojemu se danas nalaze sela Donji Rahi, Ulice, Vuki, Jagodnjak, Poljaci, Dubrave i Hrgovi.7 Prema starome romanskom jeziku rije saldae oznaava spoj, vezu ili vezicu. To je jedno od tumaenja oznake Saldae, jer je grad bio smjeten na granici Panonije i Dalmacije i povezivao7

Isto 1., str. 23.

6

je Srijem i Bosnu. Drugo objanjenje je da naziv Saldae potjee od latinske rijei za sol, jer znamo da na latinskome jeziku rije sal (-is, m) znai kuhinjska sol. Naziv Saldae bi mogao oznaavati mjesto gdje se trguje-prodaje sol jer latinske rijei salem vendere kao glagol znae prodavati sol. U rimsko doba se itavo podruje sjeveroistone Bosne nazivalo Sale (Soli). Bilo je podijeljeno na dva manja podruja koja su se zvala Sale superior (Gornje Soli) i Sale inferior (Donje Soli). U srednjem je vijeku ovo podruje takoer bilo podijeljeno na dvije politike oblasti, na Soli i Usoru. Na starim se zemljovidima esto pojavljuju nazivi: Sale, Saldis i Saldae. Sale je stara oznaka za Tuzlu, Saldae za Brko, a Saldis za mjesto u Slavonskoj Posavini koje se danas zove Soljani. Stanovnici ovoga sela podrijetlom su iz okolice Tuzle.8 Naziv Saldae najvjerojatnije oznaava mjesto gdje se prodaje sol, a dokaz postojanja rimskoga grada Saldae su ostatci rimske kanalizacije u Brkom. U gradu Saldae su vjerojatno bile smjetene rimske legije, a Breuci su ivjeli u nastambama oko te utvrde. Sredinom V. stoljea na podruju dananje Bosne i Hercegovine stradalo je oko trideset rimskih utvrda i naselja pa tako i grad Saldae.

IV. SLAVENSKO DOBAPovijest branskih Hrvata i naselja u uskoj su vezi sa povijeu cjelokupne Posavine. Bosanska Posavina od pamtivijeka zauzima podruja u dolinama rijeka Save, Bosne, Ukrine, Usore, Tolise, Tinje, Brke i Lukavca. Nalazi se izmeu Save na sjeveru i planina Majevice i Motajice na jugu. U srednjem vijeku su tu izgraena naselja i utvrde: Dobor, Brod, Novi, Nenavite, Modruna, Barka i dr. Danas je to prostor opina: Odak, Bosanski Brod, Bosanski amac, Derventa, Modria, Gradaac, Oraje i Brko. IV.1. VII.-XII. stoljee Nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva, ovi krajevi su kratko vrijeme pripadali dravama istonih Gota, a zatim Avara. Bosanska Posavina je u periodu od 626.-948. godine prvenstveno bila u sastavu hrvatskih zemalja. Za vrijeme hrvatskog kneza Trpimira pripadala je Bijeloj Hrvatskoj, a u IX. st. je u sastavu Posavske Hrvatske iji su vladari u poetku bili knez Ljudevit Posavski (814.-828.) i knez Braslav (880.-894.). Propau Posavske Hrvatske 822. godine bosanska Posavina je dola pod franaku vlast. Franke e poetkom X. stoljea protjerati Maari i pokuati zauzeti krajeve juno od Save, ali ih u tome sprjeava hrvatski kralj Tomislav. Njegovom smru dolazi do estih promjena gospodara, bili su to nekad hrvatski kraljevi, nekad Bizant, bugarski car itd. Od 949.-960. godine Posavinom kao bizanski vazal vlada srpski knez aslav Klonimirovi, ali je Hrvati tokom 960. oslobaaju njegove vlasti. Kasnije bos. Posavina pripada Slavoniji, tj. hrvatsko-ugarskoj kraljevini. Prvi spomen imena Hrvat na ovom podruju datira iz XII. st. kada njome vlada bosanski ban Bori (1154.1183.). Ban Bori je rodom iz Grabarja kod Slavonskog Broda, kao i njegovi potomci, hrvatski velikai Berislavii. Titulu bana Usore, pa tako i bosanske Posavine je dobio od ugarskog kralja kao znak zahvalnosti za borbu protiv bizantskih vladara. Uz pomo Ugarske je radio na irenju katolianstva u Usori. Ve za njegove vladavine bosanska Posavina je bila podijeljena na manje upravne upe. Poznate su upa Modruna i Nenavite.9 Ove upe su se sastojale od vlastelinskih posjeda kojih je na ovom podruju bilo u znatnom broju. upa Nenavite se sastojala od posjeda Tumicha i Tolyssa. Vlasnici ovih posjeda bili su sinovi bana8 9

Isto 1., str. 23. HKD Napredak, Napretkov klendar, 2003., str. 36.

7

Boria. Ova upa se prostirala na podruju dananjih opina Oraje, Gradaac, Brko, Odak i Bosanski amac. Za vladavine bana Boria Bosna se prostirala na istok do rijeke Drine, na sjever do rijeke Save, a na jug do Jadrana. U sastavu Bosne tada je bila i dolina Rame. Kao velika banovina, Bosna je u to vrijeme bila samostalna zemlja gdje je narod ivio slobodno. Krajem sedamdesetih godina XII. stoljea u Ugarskoj dolazi do graanskog rata koji se odraava i na sudbinu Bosne. Ugarska tada ponovno okupira bosansku Posavinu. Inae, posjedi na ovom podruju esto su mijenjali vlasnike, to darivanjem, to osvajanjem i ratovima koji su se ovdje vodili stoljeima. Od 1180. do 1204. godine Bosnom vlada ban Kulin kojeg se smatra za dalekog pretka obitelji Kotromani. Ban Kulin je u to toba esto bio optuivan za irenje krivovjerja u Bosni. Zbog tog krivovjerja su ak izvrene kriarske vojne na Bosnu. Izjavom na Bilinu polju (8.4.1203.) Kulin ban se odrie krivovjerja. To mu je bilo vie sredstvo da umiri papu, a ne njegova osobna elja za obraenjem. Za razliku od Kulina bana svi bosanski kraljevi su bili katolici. Evo to o bogumilima pie fra Ivan Franjo Juki: Poetnik ovih krivovjernika bio je neki lijenik u gradu Tebrici u Armenskoj. Osvojen radi svojeg zlog i vjeri Isusovoj protivnog nauka, po zapovijedi cara Aleksija Komnena s 12 svojih drugova bude sagan. Njegovi nasljednici bie premjeteni iz Armenije u Traku oko Filibe 969. godine. Tu se umnoie, ubrzo se uvukoe u Bugarsku. Ovdje ih zovu Bogomili i Pavliani. Odavde se nauk prenese u Francusku. Iz Francuske pree u Italiju gdi Patareni budu prozvani to znai trpiti, patiti. Iz Italije dou u Dalmaciju, a iz ove u Bosnu gdi se pod obranom Kulina bana i njegovih zastupnika jo vie rasprostrane i sebi papu izaberu u Francuskoj. Toma kralj iz Bosne ih protjera, nastane se u Hercegovini a kad Turci dooe sve ih poturie. Malu djecu nisu krstili, svetita, mise i enidbu ismijavali, tovae vragove da im ne naude. Samo su molili 5 oenaa obdan, a 7 obno.10 Krstjani ili bogumili su bili vjerska sljedba nastala iz zapadnog kranstva koja je kao osnovu imala nerazvijenu katoliku teologiju uz neke organizacijske elemente preuzete iz pravoslavnog monatva. Nastala je i odravala se zbog relativne izoliranosti bosanskog podruja. Krstjani nikad nisu inili veinu stanovnitva niti su stvorili vjersku organizaciju na dravnoj razini, te su prirodno nestajali misionarskim radom dominikanaca, a posebno franjevaca. Ostatak je progutala turska invazija. Izjava na Bilinu polju(Prijevod na suvremeni hrvatski jezik)

U im e vjenoga B oga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskog roda, godine od njegova utjelovljenja 1203., este godine (pontifikata) gospodina pape Inocenta III. M i, priori onih ljudi, koji sm o se dosada na poseban nain nazivali povlasticom kranskog im ena na podruju B osne, izabrani kao predstavnici svih, u im e sviju koji pripadaju bratstvu nae zajednice, u prisutnosti gospodina Ivana Casam aria, kapelana vrhovnog sveenika i od R im ske crkve u B osnu zbog toga poslanog, u prisutnosti gospodina bana K ulina, gospodara B osne, obeavam o pred B ogom i njegovim svetim a da em o ostati vjerni naredbam a i zapovijedim a svete R im ske crkve u ivotu i vladanju naem kao i da em o sluati i ivjeti prem a njezinim naredbam a. Jam im o u im e svih koji pripadaju naoj zajednici i iz naih su m jesta, sa svim im anjim a i stvarim a, da neem o nikada ubudue slijediti opainu krivovjerstva. U prvom redu odriem o se raskola, zbog kojega smo ozloglaeni, i priznajem o R im sku crkvu, nau m ajku, glavom svega crkvenog jedinstva, (obeavam o) da em o u svim naim m jestim a, gdje se nalaze zajednice brae, im ati bogom olje u kojim a em o se kao braa zajedniki sastajati da javno pjevam o none, jutarnje i dnevne asove. U svim em o crkvam a im ati oltare i krieve, knjige, kako N ovog tako i Starog zavjeta, itat em o kako to ini R im ska crkva. U svakom naem m jestu im at em o sveenike, koji m oraju barem u nedjelje i na blagdane, prem a crkvenim odredbam a, itati m ise, sluati ispovijedi i davati pokore. Pored bogom olja im at em o groblja, u kojim a e se pokapati braa i doljaci ako ondje sluajnu um ru. N ajm anje sedam puta na godinu prim at em o iz ruku sveenika Tijelo G ospodnje, a to znai: na B oi, U skrs, D uhove, B lagdan apostola Petra i Pavla, U znesenje D jevice10

Jakov Babi, Posavina i upa Ulice, str. 12.-13.

8

M arije, na njezino roenje i na spom en Svih svetih, koji se slavi prvi studenoga. O d crkve odreene postove obdravat em o i uvati ono to su nai stari m udro odredili. ene, koje budu pripadale naoj drubi, bit e odijeljene od m ukaraca kako u spavaonicam a tako i u blagovaonicam a, a nitko od brae nee sam sa sam om razgovarati, otkuda bi m ogla proizai zla sum nja. N iti em o unaprijed prim ati nekoga ili neku udatu, osim ako se uzajam nim sporazum om , obeavi uzdrljivost, oboje zajedniki obrate. Slavit em o svetake blagdane odreene od Svetih O taca i nikoga, za kojega bism o sa sigurnou znali da je m anihejac ili neki drugi krivovjerac, neem o prim iti da s nam a stanuje. I kako sm o odijeljeni od ostalih svjetovnjaka ivotom i vladanjem , tako em o se takoer razlikovati odjeom , koja e biti zatvorena, neobojana (ne arena), izm jerena do gleanja. O dsada se neem o nazivati kranim a, kao do sada, nego braom , da ne bism o, sebi pripisujui to im e, drugim kranim a nanosili nepravdu. K ad um re uitelj, od sada za vazda, priori s vijeem brae, bojei se B oga, izabrat e starjeinu kojega treba potvrditi rim ski prvosveenik. I ako R im ska crkva bude htjela neto dodati ili ublaiti, vjerno em o prihvatiti i obdravati. D a ovo im a snagu za vazda, dokazujem o naim potpisom . D ano kod rijeke B osne, na m jestu koje se zove B ilino polje, 8. travnja (1203.). Potpisujem o: D ragi, Ljubin, D raeta, Pribi, Ljuben, R ado, V lado, ban K ulin, M arin arhiakon dubrovaki. 11 IV.2. XIII. - XIV. stoljee Prema pisanim izvorima iz XIV. stoljea na branskom prostoru je postojalo vie hrvatskih (katolikih) naselja. Kao najstarija se spominju Bili Potok, Peli, Korenita, trepci, Gornja Skakava, Zovik, Boe, Bodeite (Boderite), Donji Rahi, Gorice, Gornji Vuki, Trnjaci, Hrgovi, Brezovo Polje, Brka (selo), Dubrave, Novi itd.12 U svakom je naselju postojala katolika crkva. Osim navedenih naselja na branskom su podruju u XIV. stoljeu postojali i franjevaki samostan u Gornjoj Skakavi i samostan locum Bustonicae (Bukovica). U to doba je u sjeveroistonoj Bosni bilo 10 samostana i 12 upa. Prvi spomen franjevaca u Bosni je kada papa Nikola IV. 23.3.1291. pie provincijalu Hrvatske franjevake provincije da u Bosnu poalje dva uzorna franjevca, koji e tu djelovati. Samostan Bukovica se najvjerojatnije nalazio u selu Gornji Vuki na lokaciji pod nazivom Crkvine. Tu su pronaeni ostaci srednjovjekovne keramike i dr. U blizini nalazita Crkvine nalazi se staro katoliko groblje pod nazivom Maarsko groblje. Ovo groblje je staro preko osam stoljea. Zove se Maarsko groblje jer su katolike u srednjovjekovnoj Posavini ponekad nazivali Maarima zbog iste vjeroispovijesti i maarskog politikog utjecaja. Bili su Slaveni, a ne Maari. Sebe su najvjerojatnije nazivali Posavci, Posavljani, Bonjani, Bosanci, Bonjaci ili pak Hrvati. Teko je to ustanoviti jer u to doba i sve do 19. st. uope nije postojala nacionalna svijest ljudi na naem prostoru. Nazive su dobivali po mjestu gdje ive (Posavci, Bonjani...), po religijskoj pripadnosti (katolici, krstjani...) ili po plemenskoj ili politikoj pripadnosti (Hrvati, Maari...). Govorili su tokavskim narjejem sa ikavskim govorom slino narodu u susjednoj Slavoniji. Od 1233.-1249. godine Usorom pa time i bosanskom Posavinom vlada bosanski ban Matej Ninoslav. On je kao i njegov prethodnik ban Kulin priznavao vrhovnu vlast hrvatsko-ugarskog kralja. U to doba je bosanska Posavina podlona katolikoj nadbiskupiji u Madarskoj. Tome se suprostavljao bosanski ban Ninoslav, sveenstvo i narod, pa je dolo do kriarskih vojni ugarske vojske protiv Bosne. Prva na udaru je bila bosanska Posavina. Rat je zapoeo 1234. godine, a trajao je pet godina. Prekinuo ga je prodor Tatara u Madarsku, te se Matej Ninoslav ponovno vraa na bosansko prijestolje. Sljedei ban Usore 1272. postaje Henrih Gisingovac.13 Bosanska Posavina, tj. istoni dio Usore je od 1273. do 1319. u sastavu Ugarske. U ruke bosanskih banova Usora opet dolazi 1324. godine. Tada njome vlada Stjepan Kotromani. Godine 1377. Tvrtko I. Kotromani postaje kraljem Bosne i Srbije te pruzima vlast nad Usorom. Njegovom krunidbom Bosna postaje samostalna kraljevina. Godine 1390. kralj11 12 13

Kalendar svetog Ante, 2003., str. 172.-173. HKD Napredak, Napretkov klendar, 2003., str. 36. Dr. Zlatko Jakobovi, Brko hrvatski povijesni grad, str. 28.

9

Tvrtko zauzima junu Hrvatsku i Dalmaciju (bez Zadra) i proglaava se kraljem Hrvatske i Dalmacije. Nasljednici Tvrtka I. su bili vojno slabiji pa ovaj prostor zauzimaju hrvatski plemii ubii, a oni ga darivaju bosanskim plemiima Hrvatiniima. Zbog slabe vojne obrane i poloaja bosanske Posavine ona esto biva pod udarom ugarske vojske za ratova izmeu Bosne i Ugarske. Krajem XIV. stoljea bosanskom Posavinom vladaju hrvatski plemii Gorjanski. Nikola Gorjanski je bio hrvatski ban i vrhovni vojskovoa u borbama protiv Turaka od 1397. do 1402. godine. Uivao je veliki ugled kod ugarskog kralja Sigismunda (igmunda). Bio je i mavanski ban od 1387. godine i vlasnik vie posjeda u susjednoj slavonskoj Posavini. Godine 1394. hrvatsko-ugarski kralj Sigismund preko akova kree u rat sa Bosnom. Zauzeo je itavu Usoru. Najjaa se bitka vodila kod stare utvrde Dobor gdje je bosanska vojska pretrpila teak poraz. Uzrok ovog rata je pokuaj bosanskog kralja Dabie i bosanskih velikaa Horvata da zauzmu posjede hrvatskih plemia Gorjanskih u Slavoniji. Upravo su se plemii Gorjanski istakli u ratu kod Dobora pa su zbog toga od Sigismunda dobili dijelove bosanske Posavine, tj. podruja dananjih opina Brko, Oraje i Bijeljina. Dugo godina su zadrali posjede u ovim dijelovima Usore, te je poznato da je Nikola Gorjanski (De Gara) 1428. god. bio vlasnik grada Barka (Brko). Posavina je neko vrijeme bila poteena razaranja jer je hrvatsko-ugarska kraljevina tada ve u ratu sa Turcima. Bosanskog kralja Dabiu nasljeuje kraljica Jelena. Godine 1398. prijestolje joj otima velika Ostoja. To ne odobrava ugarski kralj Sigismund te iste godine napada Bosnu. Kralj Ostoja uz pomo Hrvoja Vukia Hrvatinia i drugih bosanskih velikaa uspijeva odbiti ovaj napad. Ratovi izmeu Bosne i Ugarske vodili su se sljedeih petnaest godina pa je bosanska Posavina bivala sve devastiranija i opustjelija. Bosanski kralj Ostoja potpisuje savez sa Sigismundom, to se nije svidjelo bosanskoj vlasteli, te ga oni svrgavaju sa prijestolja, a za kralja postavljaju Tvrtka II., sina Tvrtka I. Kotromania. Ostoja tada bjei u Ugarsku. Godine 1408. ugarska vojska prodire u Bosnu dublje nego ikada prije. Kralj Sigismund tada zauzima itavu Usoru sve do Maglaja. 1410. godine zauzima itavu Bosnu. Bosna je u svim ovim ratovima pretrpjela ogromne gubitke i bila je jako razruena. Nakon posljednjeg rata je skljopljen mir izmeu Bosne i Ugarske, a iduih 120 godina bosanska je Posavina u sastavu hrvatsko-ugarskog kraljevstva. IV.3. XV.-XVI. stoljee Vladavina hrvatskih banova nad ovim podrujem se nastavlja kroz itavo XV. stoljee. Narod u Posavini je u ovom periodu povremeno bio izloen napadima turske vojske koja je u Bosnu upadala iz Srbije, posebno nakon bitke na Kosovu 1389. godine. Prigodom ovih napada tridesetih godina XV. st. stradali su i franjevaki samostani u Gornjoj Skakavi i Gornjem Vukiu.14 U periodu od 1432.-1434. Turci su poruili oko dvadeset katolikih crkava u sjeveroistonoj Bosni o emu izvjetava tadanji bosanski vikar Jakov Markijski. Samostan u Gornjoj Skakavi je obnovljen, ali ne i onaj u Gornjem Vukiu, koji je najvjerojatnije bio potpuno poruen. Najznaajnija katolika naselja u ovom stoljeu su bila Barka i Novi. Razvili su se na uu rijeke Brke i Lukavca u Savu. Hrvatski ban Nikola II Gorjanski, koji je bio vlasnik itavog branskog podruja, godine 1428. naselje Barka tj. Brka proglaava gradom (dananje Brko). Gradovi Barka i Novi su bili utvreni gradovi koji su sluili kao tit od turskih napada. Izmeu branskog kraja i Slavonije su postojali vodeni prijelazi koji su sluili za trgovinu izmeu ova dva podruja. Narod u Posavini je ivio od poljoprivrede, stoarstva, voarstva i trgovine. Narod se na branskom podruju oslanjao na samostan u Gornjoj Skakavi koji ima velike zasluge za razvitak ovdanjeg gospodarstva. Franjevci su branske katolike poduavali poljodjelstvu, stoarstvu, obradi eljeza, drveta i kamena, voarstvu, izradi obue i drugim obrtima, a zasluni su i za razvitak trgovine i kolstva na ovom podruju. Branski franjevci sredinom XV. stoljea osnivaju gospodarski sajam koji se14

HKD Napredak, Napretkov klendar, 2003., str. 37.

10

odravao u Gornjoj Skakavi izmeu katolike crkve i samostana. Odravao se svakog 4. listopada tj. na blagdan sv. Franje i tada su dolazili trgovci iz cijele Bosne Srebrene. Ovaj sajam je prozvan kraljevac jer je s njega bosanski kralj ubirao porez. Kasnije ovaj sajam Omer-paa Latas premjeta u Brko. Postojao je i jedan zasebni sajam pod istim nazivom sajam kraljevac koji se odravao svakog 24. lipnja u branskim katolikim naseljima Vitanoviima, Uloviu, Plazuljama, Brezovu Polju te na kraju i u Brkom. Osim hrvatskog bana Nikole II. Gorjanskog ovim podrujem su vladali jo i njegovi sinovi Ladislav i Job. Vladali su branskim prostorom do pred kraj XV. stoljea kada vlast preuzimaju plemii Morovii, potomci hrvatskog bana Ivana Morovia. Godine 1463. turski je sultan Mehmed II. Osvaja zauzeo itavu Bosnu, zarobio bosanskog kralja Stjepana Tomaa te ga pogubio pod Kljuem. Iste godine hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin uz pomo Stjepana Hercega oslobaa neke dijelove Bosne od Turaka. Tada je osloboena i bosanska Posavina koja je pripala srebrenikoj banovini. Posavina je pala pod Tursku vlast 1528. godine, a neki njezini dijelovi kao npr. branski kraj tek u ljeto 1529. godine.

IV.4 SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI I NASELJA U BOSANSKOJ POSAVINI IV.4.1. GRAD DOBOR Dobor je izgraen u razdoblju od 1387. do 1390. godine. Utvrde su izgradili plemii Horvat, braa Pavo i Ivani. Ivani Horvat je bio mavanski i slavonski ban. Grad i utvrda su imali dvije kule i dva obrambena zida duine oko dvadeset metara. Dobor je bio vaan strateki grad pa su braa Horvat esto ratovali protiv Ugarske koja je svoje napade na Bosnu gotovo uvijek usmjeravala preko Dobora. Tijekom 1393.-1394. ugarski kralj Sigismund je porazio vojsku plemia Horvata kod Dobora i jako ga otetio. To se ponovilo 1408. godine kada je Sigismund razruio Dobor, ubio oko 170 bosanskih velikaa, a njihova tijela bacio u rijeku Bosnu. Tom prilikom je zarobio bosanskog kralja Tvrtka II. Kotromania. Godine 1415. Dobor je potpuno obnovljen, a u grad se naseljava prethodno izbjeglo stanovnitvo. Godine 1457. u gradu boravi kralj Toma te prima papina poslanika Karvajala i mletakog poslanika Tomasija.15 Pao je u turske ruke 1528. god. nakon pada grada Jajca. IV.4.2. GRAD NOVI Grad Novi (Nakia kula izmeu Brezova Polja i Vrana) je u XV. stoljeu bilo katoliko naselje u vlasnitvu hrvatskog bana Nikole II. Gorjanskog, a kasnije njegova sina Ladislava. U XV. stoljeu ovdje je postojala drvena katolika crkva koja je spaljena 1529. godine za vrijeme turske okupacije Posavine. U blizini grada Novi je postojao rijeni prijelaz koji je povezivao Bosnu i Slavoniju, a u staroj rimskoj utvrdi je tijekom XV. stoljea bila smjetena hrvatsko-ugarska vojska. Grad Novi se nalazio oko 20 km istono od grada Barke (Brka, Brka, Brko) u neposrednoj blizini naselja Brezovo Polje koje je i prije i za vrijeme turske okupacije bila katolika upa. Tijekom 1529. godine Osmanlije zauzimaju ovo podruje, a ve 1530. grade (ili obnavljaju) tri utvrde na Savi za potrebe svojih graniara. Prema turskim izvorima to su utvrde Noaj kraj Mitrovice, Novi kraj Brezovog Polja i utvrda Brki (Brko). Utvrda Novi je u novije vrijeme bila poznata pod nazivom Nakia kula, to je ostalo od vremena turske vladavine.

15

Jakov Babi, Posavina i upa Ulice, str. 14.

11

IV.4.3. NASELJE NENAVITE (TERRA TOLYSS) Banovina Usora je bila podijeljena na upe. Jedna od tih upa je upa Nenavite koja se sastojala od vie vlastelinskih posjeda. Vlasnici tih posjeda su u poetku bili bosanski ban Bori i njegovi sinovi. Ova upa se prostirala na podruju dananjih opina Oraje, Gradaac, Brko, Odak i Bosanski amac Posjed Terra Tollys se prvi put spominje 1244. godine u povelji ugarskog kralja Bele IV. U toj povelji se pod istim imenom spominju rijeka Tolisa, naselje Tolisa i posjed Tolisa. Naziv tollys je grkog podrijetla i oznaava neto mutno ili poplavno, a rije terra je latinskog porijekla i znai zemlja, odnosno posjed. Naselje Tolisa je bilo smjeteno na uu rijeke Tolise u rijeku Savu. Tu je sve do 1854. rasla ogromna topola u ijem je stablu bila velika upljina u kojoj se narod skrivao za raznih vremenskih nepogoda. U toj se upljini navodno moglo skloniti do 20 ljudi. To sklonite su poznavali i koristili trgovci koji su brodovima putovali od Krajine do Rumunjske. O ovome je pisao i fra Bono Nedi. Tu su Turci prodavali sol koju su dovozili iz Rumunjske, a odravao se i sajam na blagdan Svih Svetih (1. studenog). U XV. stoljeu u Tolisi je postojala katolika crkva koja je kao i itava upa dolaskom Turaka opustjela. Pretpostavlja se da je tu kao i u ostalim posavskim naseljima jo u XI. stoljeu postojala katolika crkva.16 Dolaskom Turaka stanovnitvo Tolise se iselilo u Slavoniju, pa je u XVI. stoljeu tu ostalo samo 50 naseljenih kua. Puanstvo se najvie iselilo u slavonska naselja Babinu Gredu i titar. IV.4.4. NASELJE MODRINA (MODRUNA, MODRIA) upa Modrina se kao i upa Nenavite spominje jo u XII. i XIII. stoljeu. Vlasnici su takoer bili sinovi bana Boria. Godine 1374. je osnovan grad Modrina (Modria). U XIV. stoljeu je tu izgraena katolika crkva. Pred dolazak Turaka u gradu Modrini je bilo 500 katolikih kua sa 2000 katolika. Turci su katolike preko Save protjerali koncem XVII. stoljea. Naselili su se u selo Velika Kopanica u Slavoniji. IV.4.5. GRAD BARKA (BRKA, BRKI, BRKA, BRKO) Brko kao grad postoji od 1428. godine, a njegovi vlasnici su bili hrvatski plemii Gorjanski, koji su nekad ak bili i najmoniji rod u Hrvatskoj. Njihovi posjedi su se prostirali u Vukovarskoj, Krievakoj, Poekoj i Baranjskoj upaniji, na jugoistok sve sve do Save pa ak i junije u Bosni. Bili su hrvatski plemii i palatini koji su od pamtivijeka ivjeli u gradu Gorjani (Gora) pokraj akova. Najpoznatiji lanovi ove plemike obitelji su Nikola I. Gorjanski i njegov sin Nikola II. Gorjanski (De Gara) koji je ak bio i hrvatski ban. De Gara je roen 1366. godine, 1387. god. postaje mavanski ban, a od 1397. do 1402. godine je vrhovni vojskovoa hrvatsko-ugarske vojske u borbi protiv Turaka. esto je s vojskom upadao u Bosnu i osvajao Usoru i Soli. Za zasluge u ratovima protiv bosanskih velikaa je dobio podruja dananjih opina Brko, Oraje i Bijeljina. Umro je 1433. god., a nasljeuje ga sin Ladislav koji je 1432. postao ban Mave. Ladislava nasljeuje sin Job. Gorjanski su itavo XV. stoljee vladali ovim krajevima. Grad Brko je nosio razliite nazive, ovisno o vremenu i politikoj situaciji. Ispravan naziv je Brka, ali su franjevci esto grijeili i pisali Barka. Za razliku od franjevaca Austrijanci grad nazivaju Brka, a Turci ga nazivaju Brki. Nalazio se na desnoj obali Save nasuprot posjedu Alan u Slavoniji. Posjed Alan je bio u vlasnitvu ugarskih plemia Alana (Alany). Na posjedu su izgradili crkvu i katel. Danas je taj posjed u opini Gunja poznat pod nazivom Maanj. Izmeu Alana i Barke je postojao rijeni brodski prijelaz. Za razliku od posjeda Alan gdje su vlasnici bili ugarski plemii16

Dr. Zlatko Jakobovi, Brko hrvatski povijesni grad, str. 35.

12

Alani, vlasnici Barke su bili hrvatski plemii Gorjanski. Svoju vojsku su najvjerojatnije smjetali u ostacima rimske utvrde Saldae. U nekim izvorima pie da je na podruju dananjeg Brkog postojao brijeg koji je s vojnog gledita bio jako vaan. Turci su taj dio grada nazivali Brki brijeg. Grad je bio smjeen na uzvienju, a oko njega su rijeke Sava i Brka. Sve ovo je utjecalo na njegovu obrambenu mo. Na tom mjestu je izgraena i prva branska crkva te upni dvor. Tu se nalazilo i bransko katoliko groblje. Katoliku crkvu i upni dvor su Turci poruili u XVII. stoljeu. upni dvor kraj Save je obnovljen u XIX. stoljeu, ali je ponovno poruen ezdesetih godina XX. stoljea. Stari Braci su uvijek tvrdili da se na mjestu dananje Srpske varoi nalazilo katoliko groblje. To moe biti i istinito jer se iz povijesti zna da su pravoslavni Vlasi uvijek ili za Turcima u njihovim osvajanjima po Bosni i useljavali se u katolike kue i crkve.17 Stanovnici bosanske Posavine su u XV. stoljeu govorili ikavtinom. Takav se govor danas moe uti u susjednim mjestima u Slavoniji kao npr. u Rainovcima, Gunji, uriima, Drenovcima, Soljanima, Vrbanji, Stronici i dr. Krajem XVII. stoljea Turci bjee iz Hrvatske preko rijeke Save u Bosnu. Prelazili su brodovima kod Rae, Subotita (Brezovo Polje), Brkog, upanjeg Blata i Mihaljevice kod Babine Grede. Krani iz Brkog su pak esto bili prinueni bjeati iz Bosne u Slavoniju preko iste rijeke. Sigurnost od Turaka su najee nalazili u slavonskim selima Gunji, Podgajcima, Rajevu Selu, Bonjacima i Stroincima. Tako npr. danas u Rajevu selu imamo obitelj trepaki porijeklom iz branskog sela trepci. Osim to su bjeali u Slavoniju sklanjali su se junije od grada Barke na padinama planine Majevice. U XVI. stoljeu izbjegli branski Hrvati osnivaju novo naselje juno od grada Barke pod nazivom Brka. Selo Brka je najvjerojatnije prvi put bilo izgraeno jo u XIV. stoljeu oko stare rimske utvrde. Godine 1528. hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand dobiva obavijest da Turci spremaju napad na hrvatske gradove Morovi, Brko, Nijemce, i Virgrad kod Otoka. Zato 4. lipnja 1528. godine iz Ugarske nareuje bivem hrvatskom banu Ivanu Karloviu da pomogne u obrani ovih gradova. Turci su napredovali iz Srijema te preko rijeke Drine. U ljetu 1529. godine Barka pada u turske ruke, a nakon toga i ostali spomenuti gradovi pa tako itav Srijem i bosanska Posavina. Franjevaki samostan u Gornjoj Skakavi Pretpostavlja se da je ovaj samostan izgraen jo u XIII. stoljeu, ali se sa sigurnou moe rei da je postojao u XIV. stoljeu. Ruevine ovog samostana spominju i bosanski biskupi Ogrami i Dragievi iz XVII. stoljea, koji piu da se pokraj katolikog groblja u G. Skakavi nalaze zidine sruenog samostana. Samostan u Gornjoj Skakavi je pripadao kustodiji Usorskoj. Prvi put je poruen tridesetih godina XV. stoljea, a postoje i dokazi da je 1600. godine ponovno poruen. Turci su nakon Kosovske bitke 1389. godine esto upadali u Bosnu, ak su ih i bosanski plemii pozivali kao pomo u borbama protiv Ugarske. U tim upadima turske vojske stradale su mnoge katolike crkve. Turci su u razdoblju od 1432.-1434. godine na podruju sjeveroistone Bosne unitili oko dvadeset katolikih crkava o emu svjedoi tadanji bosanski vikar Jakov Markijski. U tom razdoblju je najvjerojatnije stradao i samostan u G. Skakavi, ali se pretpostavlja da je obnovljen poslije 1435. godine, jer postoje dokazi o njegovom radu sredinom XV. stoljea pa i kasnije. Od 1435. do 1529. godine Turci nisu vie upadali u branski kraj, a 1529. godine Turci su doli u gotovo potpuno naputena sela te se nisu vodile jake borbe. Hrvati su izbjegli u Slavoniju jo prije ljeta 1529. godine, a s njima i katoliki sveenici, tj. franjevci, stoga se moe pretpostaviti da je tada naputen i samostan u G. Skakavi. Turci tada nisu palili i ruili katolike crkve u mjestima gdje nije bilo velikih sukoba. Branski franjevci su kroz itavu njihovu povijest radili na razvoju kolstva, medicine, knjievnosti, ekonomije, arhitekture, glazbe, povijesti, umjetnosti, filozofije, biologije i drugih znanstvenih disciplina. Iz bosanske Posavine su potekli mnogi poznati franjevci kao npr.:17

Isto 16., str. 50.

13

fra Ilija Starevi ( Donji Rahi-Brko ) fra Ambrozije Mati ( Dubrave-Brko ) fra Stjepan Iki ( trepci-Brko ) fra Martin Nedi ( Tolisa-Oraje ) fra Bono Nedi ( Tolisa-Oraje ) fra Bla Iki ( trepci-Brko ) fra Julijan Jeleni ( Rijeani-Modria) Franjevci su se bavili i lijeenjem katolikog puka. Prvi poznati franjevac koji se u Bosni bavio kirurgijom je doktor kirurgije i interne medicine fra Gabrijel Jakopovi.18 Franjevci su radili i na razvoju kolstva u Bosni Srebrenoj, a prva puka kola je otvorena upravo u bosanskoj Posavini. Katolike puke kole u bosanskoj Posavini Naziv mjesta Godina otvaranja kole TOLISA 1823. ZOVIK 1840. ULICE 1846. BIJELA 1852. VIDOVICE 1853. DOMALJEVAC 1855. BOK 1856. OTRA LUKA 1856. POREBRICE 1856. DERVENTA 1858. TIINA 1858. TRAMONICA 1862. ORAJE 1862. PALANKA 1869. DUBRAVE 1875. 1886. BRKO Franjevci su imali i velike zasluge za razvoj gospodarstva u itavoj Bosni pa tako i u branskom kraju. Katolicima su na ovom podruju donosili strune knjige i poduavali ih poljodjelstvu, stoarstvu, voarstvu, obradi drveta, kamena i eljeza, izradi obue i drugome. Sredinom XV. stoljea u branskom kraju utemeljuju gospodarski sajam koji je prozvan kraljevac jer je bosanski kralj s njega ubirao porez. Ovaj sajam je opisan na str. 10. IV.4.6. GRAD SREBRENIK Prvi put se spominje 1333. godine kada je u njegovom predgrau stanovao bosanski ban Stjepan II Kotromani. Godine 1393. ga je zauzela ugarsko-hrvatska vojska. Kralj Tvrtko II ga je 1405. godine pokuao osloboditi, ali bez uspjeha. U ljeto 1426. godine Turci dva puta prodiru do pod zidine Srebrenika, a 1463. godine kralj Matija Korvin osniva posebnu srebreniku banovinu kao vojnu organizaciju za uvanje Panonije od prodora Turaka. Grad ipak 1520. godine pada u turske ruke.

18

Isto 16., str. 42.

14

V. TURSKO DOBAV.1. XVII. stoljee Nakon okupacije grada Barke Turci su obnovili staru rimsku utvrdu na uu rijeke Brke u Savu i u nju smjestili svoje graniare, tur. ulufedije. Hrvati u vrijeme turske okupacije kao i prije nje masovno odseljavaju u Slavoniju, a u Posavinu se doseljavaju muslimani i Vlasi iz Podrinja i Srbije. Vlasi su bila pastirska plemena pravoslavne vjeroispovijesti, koja su redovito pratila turska osvajanja i sve vie napuivala Bosnu. Da je starosjedilako stanovnitvo bilo razrijeeno i da se pomicalo, vidi se i po tome to je ve u prijelaznom razdoblju nestala polovica katolikih crkava. A pedesetak godina po dolasku turske vlasti nailazimo na brojna pusta sela u bosanskoj Posavini. U izvorima izriito pie: "Nevjernici (krani) su se podigli sa svojih stanita i nastanili se sada kojekuda." Da bi kransko stanovnitvo pridobili za islam, Turci su im davali porezne i druge povlastice, to je poticajno djelovalo. Osmanski izvori pokazuju da su bosansko gradsko stanovnitvo u XVI. stoljeu tvorili veinom osloboeni robovi-zarobljenici u ratnim pohodima i da su oni prije ili kasnije preli na islam. Prelasci na islam u sjeveroistonoj Bosni dogodili su se neto kasnije, tj. dok se osmanska vlast ustalila u tim krajevima. Nedostatak sveenika pripomogao je djelomice islamizaciji katolika. Turci su izgradili drvenu damiju poznatu pod nazivom Carska damija, Atik damija, a u novije vrijeme je poznata pod nazivom Savska damija. Katoliku crkvu nisu odmah poruili, a nekolicina katolika je ostala u gradu. Turci grad nazivaju Brki, a uzvienje pokraj Save Brki brijeg. Godine 1548. su izgradili tvrdi put od Brkog do Tuzle preko planine Majevice. Uz taj put naseljeni su Vlasi da ga tite, a njegova je uloga znatno poveana poslije zavretka osvajanja Slavonije 1552. godine. U upravnom pogledu tvrava Brko pripadala je nahiji Koraj, koja je godine 1533. obuhvaala 14 sela s ukupno 264 kue od ega su 53 kue bile muslimanske, a ostale kranske. Branski kraj je pripadao zvornikom sandaku, na granici dviju nahija (kotara) Koraja i Nenavita. Prema najstarijim sauvanim popisima poreznih obveznika, u tom prijelaznom razdoblju nahija Nenavite, koja se prostirala izmeu rijeka Bosne, Save i Tinje, bila je posve opustjela. Dio izbjeglih Hrvata se krajem XVI. stoljea vraa u svoj grad. Preko Save su besplatno prevozili Turke i njihovu robu, a zauzvrat su ih Turci oslobaali tekih radova i poreza. Grad Brki je poetkom XVII. stoljea imao poploane ulice i dva javna kupalita. Bilo je oko 150 kua, tri damije i jedna katolika crkva. Prema turskom popisu iz 1651. godine u branskom je kraju ivjelo 2769 katolika. Turci prvih sto godina nisu dozvoljavali gradnju novih crkava ili samostana pa su tako u izbjeglikom naselju Brka Hrvati tek 1638. godine izgradili katoliku crkvu, ali se ona odrala samo pedeset godina.19 Mjesto na kojem se nalazila crkva danas je poznato pod nazivom Mandukua. Osvajanjem Slavonije i stvaranjem tamonjih gradova i utvrda odlijevalo se bosansko stanovnitvo sve tri konfesije. Zna se da je vojska sa sobom vodila obrtnike, a za vojskom se kretalo i drugo stanovnitvo, oekujui bolje i lake uvjete za ivot. U bosansku Posavinu doseljavaju se sada novi stanovnici, i to iz okolice Tuzle, srednje Bosne, Hercegovine i june Hrvatske. Prvi popis svih upa, to su ih sluili franjevci Bosne Srebrene u Turskom carstvu, s poimence navedenim gvardijanima samostana i profesorima koji su odgajali sveenike, napisao je 18. rujna 1623. godine provincijalov savjetnik fra Jure Neretvanin. On je s fra Pavom Papiem iao u Rim da trai novanu pomo kako bi otkupili crkvene predmete, to su ih zaloili kod uglednih i bogatih ljudi za posudbu novca, ime su platili poreze i druge namete. U to je vrijeme u gradovrkom samostanu djelovalo 14 franjevaca, a sluili su upe: Gradovrh, Korenitu, Bijelu i Brko; gvardijan je bio fra Ivan Fojnianin, a profesor glasoviti pisac i zaetnik nae knjievnosti u Bosni fra Matija Divkovi. U vrijeme Bekog rata (1683.-1699.) Turska je izgubila sve prekosavske krajeve i19

HKD Napredak, Napretkov klendar, 2003., str. 39.

15

vei dio Dalmacije, pa je u miru, sklopljenom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine dolo do nove politike podjele june Europe. Nova granica Turske s Austrijom i Mletakom republikom bila je povuena Savom, Unom i planinom Dinarom U srpnju 1688. godine austrijska je vojska zauzela sve gradove uz Savu. Tada su zauzeti i Kostajnica, Brod, Derventa, Brki i abac. Iste godine je austrijska vojska okupirala i Beograd. Vojsku su predvodili Ljudevit Bedenski, Nikola Erdedi, Franjo Ivanovi, general Adam Rinjski i general Hofkirchen. Turci su protjerani iz Slavonije i bosanske Posavine, a pomenuti su krajevi doli ponovno u sastav Hrvatske. Utvrda Brki je tada dobila novog vojnog zapovjednika iz redova austrijske vojske kao i gradovi Osijek, Petrovaradin, Morovi, Brod i Gradika. Vojsku u tim utvrdama je morao izdravati hrvatski narod koji je zbog turskih pohoda i pustoenja bio jako siromaan. Zbog tih izdataka su se esto alili caru. Tijekom samog rata dolo je do velike seobe ljudi. Muslimansko stanovnitvo iz Maarske, Slavonije, Srijema, Like i Dalmacije povlailo se u Bosnu, Hercegovinu i Srbiju, a kransko stanovnutvo iz Bosne i Hercegovine prelazilo je u novoosloboene krajeve. U vrijeme uspjeha kranske vojske katoliko stanovnitvo nije krilo svoje oduevljenje to je izazvalo nepovjerenje turskih gospodara. Neto zbog bojazni od osvete, neto zbog propagande da e tamo bolje i mirnije ivjeti, neto zbog gladi, u vrijeme bekog rata kransko je stanovnitvo masovno prelazilo u novoosloboene krajeve. Konani su rezultati bili porazni. U Bosni i Hercegovini uniteno je 70% samostana, odselilo se preko 80% katolikog stanovnitva da bi u Bosni i Hercegovini ostalo samo oko 20 000 katolika. Ipak, najtraginije stanje bilo je u istonoj Bosni, izmeu rijeka Bosne i Drine. U vrijeme pohoda biskupa fra Nikole Ogramia-Olovia (1672.-1674.) u istonoj Bosni bilo je pet franjevakih samostana (Srebrenica, Olovo, Tuzla, Modria i Gradovrh) koji su sluili 13 katolikih upa sa 26216 katolika. Poslije bekog rata na cijelom tom podruju franjevaki vizitator fra Ivan Vietri 1708. godine naao je samo jednu katoliku upu, i to u Tuzli, sa samo 100 katolikih kua. U jesen 1691. godine Turci su ponovno zauzeli Slavoniju, ali su ve 1692. godine protjerani. Bitke izmeu Austrije i Turske vodile su se sve do 1697. godine. V.2. XVIII. stoljee Novi rat (1716.-1718.) izmeu Austrije i Mletake republike s jedne strane i Turske s druge strane, nije zaobiao branski kraj. Rat je ponovno nepovoljno zavrio za Tursku pa je Poarevakim mirom 1718. godine granica Bosanskog paaluka s desne strane Save pomaknuta u unutranjost, mjestimice pola, a mjestimice jedan sat jahanja. Brko i blia okolica od 1718. do 1739. godine bili su pod Austrijom, a u to vrijeme u ovim krajevima ive preteno Hrvati, tj. povratnici iz Slavinije, podmajevikih katolikih sela i drugih krajeva. Jedan austrijski izvjetaj iz tih godina biljei kako je Brko imalo poploane ulice, da je damija ostala neoteena, kako u tom kraju ima mnogo ljiva, ali da ne i drugog voa, kako su se tu nastanili uskoci, tj. nekadanje izbjeglice iz Bosne te kako zemlju obrauju stanovnici iz Gunje i Rajeva Sela. U tih dvadesetak godina Hrvati u branskom kraju uzgajaju ljivu, ito i duhan, a trgovalo se sa Austrijom. U to se vrijeme oko stare utvrde u gradu razvija naselje pod nazivom Brka varo.20 Uz rijeku Brku su izgraena skladita za robu koju su Braci prodavali u Slavoniji, odnosno Austriji. Ta skladita su bila slina sojenicama, izgledala su atraktivno i zadrala su se do ezdesetih godina XX. stoljea kada su poruena. Kad je turska vojska 1737. pod Banjom Lukom porazila austrijsku i protjerala je preko Save, granica Turske vraena je beogradskim mirom na rijeku Savu, a u Brkom su se ponovno naselili okolni muslimani. Turci su tada poruili naselja pokraj Save u bosanskoj Posavini, pa tako i u branskom kraju. Teko su stradala naselja Novi, Brezovo Polje, Trnjaci, Brka Varo, Brka i okolna katolika sela. Hrvati iz ovih krajeva ponovno bjee u Slavoniju, a najee u Rajevo20

Dr. Zlatko Jakobovi, Brko hrvatski povijesni grad, str. 59.

16

Selo, Podgajce, Bonjake i upanje Blato. Isto se dogodilo sa Hrvatima zapadno od Brkog, tj. u katolikim selima Plazulje, Vuilovac, Lepnica, Vidovice, Kopanice pa sve do Tolise. Neki su branski Hrvati izbjegli junije od grada u katolika sela Boe, trepce, Zovik, Brku i Bijelu. Poslije traginih posljedica za katolike u istonoj Bosni, duobrinitvo malobrojnih katolika preuzeli su franjevci iz samostana Kraljeva Sutjeska kod Kaknja. Novi biskup fra Mato Delivi (1735.-1740.) zbog tzv. Banjalukog rata nije vizitirao pogranine, ratom zahvaene krajeve pa ni bosansku Posavinu. U bosanskoj Posavini ostalo je neto starosjedilaca, a onda se poinju doseljavati katolici iz okolice Tuzle, srednje Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Sutjeki franjevci cijeli kraj nazivaju upom Ravne, a sveenik je najee boravio u selu Bijela. Iduih dvadeset godina pod turskom okupacijom vlada prividan mir. Hrvati se djelomice vraaju u Brko. Godine 1742. je na branskom prostoru utemeljena nova katolika upa pod nazivom upa Ravne, koja je obuhvaala preko dvadeset sela. Turci su u meuvremenu poruili staru katoliku crkvu u Brkom. Poturice su u to vrijeme esto ubijali katoloke i palili crkve i samostane. Nakon zavretka ratova izmeu Turske i Austrije, Turci u cijeloj Bosni obnavljau i grade vojne utvrde, tzv. palanke. I u Brkom je 1740. godine izgraena palanka i to na mjestu gdje su jo Rimljani izgradili utvrdu Saldae. Izgraena je od drvenih oblovica, prua i blata, a imala je i drveni toranj (tur. ardak). Utvrda je bila opasana kanalima ispunjenim vodom (tur. hendeci), koji su sluili kao dodatna zatita. Brko je tada u sastavu tuzlanske kapetanije. Palanka je postojala sve do 1804. godine, a slubeno je ukinuta 1833. godine. Na postojanje ovakvih utvrda na branskom prostoru ukazuje i istoimeno selo smjeteno desetak kilometara juno od Brkog koje su izgradili muslimani i katolici. upa Ravne koja je obuhvaala 24 mjesta u kojima su ivjeli katolici, 1742. godine imala je 350 kua i oko 2500 mjetana.21 Tijekom 1761. godine u upu Ravne je doao biskup Dragievi. 2. kolovoza 1761. biskup Dragievi (fra Pavao Dragievi) je u upi trepci, koju sada naziva i Zovikom. Biskup se u upi zadrao tri dana, podijelio krizmu te zabiljeio kako upa ima 154 obitelji i 1317 katolika to je 93% vie nego prije dvadeset godina. U svom izvjeu u Rimu biskup Dragievi spominje kako se stanovnitvo poveava prirodnim priratajem, ali da ima i doseljenika iz Dalmacije. Ti su katolici, tvrdi biskup, pobjegli u Bosnu tjerani glau i drugim neprilikama. Kritizira njihov nemar oko poznavanja kranskog nauka, te njihovo izbjegavanje da se prijave sveeniku. Hvali Bosance kao marljive ljude, koji se izdravaju radom svojih ruku, dok doseljenici nisu takvi. Biskup dalje tvdi kako su katolici gostoljubivi, ljubazni, poboni i posluni ljudi. Malokad psuju, a proe i cijela godina da nitko u Bosni ne prijee na islam. V.2.1. upa Ravne U XVII. i XVIII. stoljeu na branskom su podruju osnovane nove katolike upe: Brki i Bijela 1623. godine, Ravne 1742. god., Zovik i trepci 1768. godine. Prema izvjetaju bosanskog vikara Mate Delivia upa Ravne se spominje jo 1737. godine. Spomenuti franjevac je rodom iz Kreeva kod Sarajeva, a 1735. godine ga je Sveta stolica postavila za glavnog apostolskog vikara u Bosni. Biskup Dragievi u izvjetaju iz 1743. godine navodi da je upa Ravne utemeljena 1742. godine od ostataka upe Bijela. U to vrijeme su u bosanskoj Posavini postojale upa Velika i upa Ravne. upa Velika je pokrivala podruja dananje opine Derventa, a upa Ravne ostala podruja u bosanskoj Posavini. upa Ravne je neto kasnije podijeljena u dvije manje upe: trepci-Ravne i Bijela-Ravne. upa trepci-Ravne je obuhvaala sela trepci, Boderite, Dubravice, Boe, Brezovo Polje i Trnjaci, a upa BijelaRavne sela Gornja Skakava, Ulice, Vuki, Gorice, Krepi, Poljaci, Jagodnjak, Dubrave, Hrgovi i Bijela.

21

HKD Napredak, Napretkov klendar, 2003., str. 39.

17

V.3. XIX. stoljee Tijekom XVIII. stoljea u branski kraj se doseljavaju Srbi iz Podrinja i Srbije. Poetkom XIX. stoljea u Brkom se grade razliiti objekti, a u samome mjestu nastaju nova naselja: Varo, Kolobara, Atik mahala i Karanfil mahala. Atik mahala se nalazila tono na mjestu hrvatskog naselja Barka iz XV. stoljea. Sredinom XIX. stoljea pokraj same rijeke Save katolici obnavljaju stari upni dvor. Mise su se tu odravale sve do 1885. godine kada je sagraena nova katolika crkva sv. Mihovila i novi upni dvor. Tridesetih godina XIX. stoljea u branskom kraju djeluje znameniti franjevac Ilija Starevi. Rodio se 1794. godine u D. Rahiu, a kolovao se u Ugarskoj. Dobro je suraivao sa Austrijom zbog ega mu je stalno prigovarao kapetan Husein Gradaevi Zmaj od Bosne. Unato tome fra Ilija je od njega dobio dozvolu i 1823. u Tolisi sagradio upni dvor s osam soba, crkvu za 1500 dua i prvu puku kolu u BiH za 120 uenika.22 ivot katolika je u to doba bio dosta teak. Iz izvjetaja poznatog franjevca fra Martina Nedia iz 1854. godine doznajemo da su Turci izmeu ostalog od krana ubirali porez i na muke glave u obitelji, pelarenje i proizvodnju meda, konzumiranje rakije i vina, puenje duhana, uzgoj svinja, proizvodnju lana, kao i druge poreze. Francuskom revolucijom 1789. godine proglaena je jednakost svih graana pred zakonom i ukinut je feudalni sustav. To je brzo odjeknulo i u drugim europskim zemljama. Zbivanja u Europi potakla su vodee ljude u Turskom carstvu da i sami zakljue kako moraju poduzimati reforme ako ele ostati ravnopravni na europskom tlu. Sultan Mahmud II. (1808.1839.) poinje s reformama u vojsci, ali je ve tu naiao na jak otpor janjiara, nekad udarne turske snage. Slino je bilo i u Bosni, u najisturenijem i najzapadnijem turskom paaluku gdje je bilo mnogo janjiara. Kad su se janjiari u Carigradu 1826. godine pobunili i pokuali svrgnuti sultana, redovita vojska i pristalice reformi krvavo su uguili tu bunu. Oko 6000 janjiara bilo je spaljeno u svojim vojarnama ili poubijano na ulicama. Na tu vijest pobunili su se i janjiari u Bosni, te prognali vezira. Novi vezir pohvatao je i pogubio njihove voe, a kanavao je i sve one koji su bili protivnici reformi. Budui da je bosanska Posavina plodan i bogat poljodjelski i stoarski kraj, u njoj su se koncem XVIII. stoljea poele izdvajati neke monije muslimanske obitelji koje su i u novim prilikama eljele ouvati svoje stare povlastice. To se posebice odnosi na obitelj Gradaevia, koja je imala svoje sjedite u Gradacu. Prema svojim podanicima i kranima bili su okrutni. Svaki njihov sluga mogao je nekanjeno ubiti kranina. Branei svoje povlastice i svoj uobiajeni nain ivota, muslimanski su se velikai i zemljoposjednici, protivnici reforme, u sijenju 1831. godine sastali u Tuzli i tu oblikovali svoje elje i uputili ih u Carigrad. Doneseno je vie zakljuaka od kojih su ovi najvaniji: da ne prihvaaju reforme, da Bosna bude samostalna turska pokrajina, da muslimanski velikai izmeu sebe biraju bosanskog vezira, da se Carigrad ne mijea u njihove poslove, a oni e godinje davati dva milijuna groa. Za vou je izabran mladi Husein kapetan Gradaevi. Buna je ipak uguena i pobunjenici su poraeni. Nezadovoljstvo krana zbog zuluma Turaka dobilo je iroke razmjere. U Turskoj je carevini bio obiaj da inovnici pojedinih krajeva o novim dravnim propisima obavijeste vjerske slubenike, a oni su onda obavjetavali svoje vjernike. Tako su carske odredbe imami prenosili i tumaili muslimanima, pravoslavni sveenici pravoslavcima, a franjevci katolicima. U vezi sa rjeavanjem agrarnih problema u Bosni, bosanski se provincijal fra Andrija Kujundi obratio iz Fojnice 15. lipnja 1851. okrunicom upnicima i kapelanima s dokumentom "Nove uredbe carske za obdravat se meu gospodarima i kmetima u Bosni", traei od njih "da svaki u svojoj upi i u svakom kraju upe iste uredbe carske vie puta bistro i isto proglasite, i da svaki sebi i knezovima ilti malbaama od svoje upe potribite propise izvadite, da se tako u sluajim nepovoljnim, koi se iz neznanstva lasno poroditi mogu, znate vladati...". Meutim, nove uredbe nisu donijele eljenog mira. Opaajui nezadovoljstvo meu kranima, Omer paa Latas je u vrijeme svoga boravka i provoenja carskih reformi u22

Dr. Zlatko Jakobovi, Brko hrvatski povijesni grad, str. 62.

18

Bosni naredio da se pokupi oruje od krana, kako bi se time smanjila mogunost oruane pobune. Kad je nezadovoljstvo u Posavini dobilo iroke razmjere, bosanski je vezir 1857. godine pozvao biskupa fra Marijana unjia, pravoslavnog vladiku i druge velikae da se dogovore kako e umiriti Posavinu. Ljetopisac fra Jakov Balti je zabiljeio: "Dapae zovne vezir stariinu iz manastira Sutinskog, koji poalje fra Martina Nedia. Ovomu zapriti govorei: U top u Vas meati, oli umirite raju! Ovi ode u Posavinu s okolnicom biskupovom na narod, i svit malo umiri, ali svit odve nezadovoljan rad nasilja turskog, moljae svoje upnike, da se oni u to ne stavljaju, da oni iviti ne mogu s treinom...". Izraaj nezadovoljstva u Posavini zabiljeio je i tadanji tuzlanski upnik fra Mato Miki 1857. godine: "Ove godine podigoe se ljudi seljaci i pred njima Tomo knez iz Biljina, i mnogi drugi i dojde blizu 700 ljudi u Tuzlu da plau na zulum. Ove mudro i pametno doeka Nuredim paa, i posla ji kui, njekoliko tj. sedmorica odoe u Be da plau esaru, a kad u Be, onda turskom konzulu, ovaj jih razbije i natrag u Bosnu povrati (...) videi Turci da su Vlasi otili u Be, a drugo, gospodarima ne daju nita, oni to jim reknu, to fajde ne ima, navale na pope i fratre da oni to izrade, najpri lane dobavie prisvitlu gospodu fra Mariana unjia, latinskog biskupa, a Agatangela, vladiku i metropolitu zvornikog, te ji tu vezir prave zdrave propra, i ba otro izgovori. Ovi rekoe to god je u njiovoj vlasti da e uraditi, ali svit na zlo kad ustane, to je paa, a kamoli biskup. unji naini pismo otvoreno i posla svog vikara obenitoga da stvar izvidi. Agatangel posla pismo i sobom obie mjesta a to dobie ovi prelati, nito, nego samo prikore, jerbo svitu turske lai dodijae. U listopadu 1858. godine u bosanskoj Posavini je dolo do sukoba izmeu turske vojske i srpskih pobunjenika. Hrvati su u toj pobuni sudjelovali u manjem broju. Turci su razbili pobunjenike, posebno u bitkama kod Oraja i okolici Brkog. Nakon pobune Turci su popalili sva pravoslavna naselja u okolici Oraja i neka naselja u branskoj okolici. Ova buna je utjecala na strukturu stanovnitva u bosanskoj Posavini. Smanjio se broj katolika, a poveao broj muslimana. Godine 1868. Brko je novom cestom povezano sa Bijeljinom. Ve tada Brko postaje ekonomsko i kulturno sredite bosanske Posavine. Pred austrougarsku okupaciju u gradu je bilo preko 500 kua, od toga 300 muslimanskih, 150 hrvatskih i 50 srpskih. Zbog poveanog prometa i trovine izmeu Brkog i Austrije, Austrija svoj konzulat iz Tuzle prenosi u Brko. Godine 1864. otvorena je prva pota (tur. posta hane). 1869. godine uveden je telegraf. Turska je svoju vlast u ovim krajevima odrala sve do srpnja 1878. godine kada ju je austrijska vojska istjerala iz Brkog, a neto kasnije i iz cijele BiH. V.4. CRKVENA STATISTIKA Pretpostavlja se da je na turskom podruju dananje BiH 1489. godine bilo 365.000 katolika i oko 55.000 muslimana. Progoni katolika su poeli za Mustafa-pae Jurievia godine 1515.1519. Izmeu 1489.-1529. godine na islam je prelo oko 150.000 katolika. Od 1536-1570. na krane je etiri puta povean hara, a ostali porezi est puta, te tada na islam prelazi 300.000 katolika. Pri kraju 16. stoljea muslimani postaju veina puanstva u BiH, a katolici su potisnuti u manjinu. 19.10.1697. godine princ Eugen Savojski prelazi Savu kod Bosanskog Broda te osvaja Sarajevo. Prilikom povratka njegove vojske katolici iz Bosne odlaze u slobodnu Slavoniju, a iz Hercegovine u Dalmaciju. Pretpostavlja se da se za bekih ratova iselilo oko 100.000 katolika. Postoje i sauvani podaci o nekim iseljavanjima kao npr.: iz Duboca se iselilo 2.700 katolika pod vodstvom fra Andrije iz Duboca; iz Velike upe Derventske 2.300, izveo fra Mijo iz Velike; iz Modrie 6.506, fra Ilija iz Duboca; iz Seoanice 4.000, fra Grga Zgoanin; iz Komuine-Kuzmadanj 5.300, fra Juro Turbi; iz Majevca 1.500, izveo Fra Josip Seoanin itd. U to vrijeme broj katolika pada na najmanji u povijesti Bosne (od pokrtavanja), tj na oko 17.000 ljudi.2323

Jakov Babi, Posavina i upa Ulice, str. 17.

19

V.4.1. Popis 1743. godineBr. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. Naziv upe Livno Duvno Rama Skopje Jajce Biha Majdan Ivanska Banja Luka Kotor Dobretii Lava Fojnica epe Komuina Velika Penik Soli-Tuzla trepci-Ravne Bijela Vare Sutiska Posuje Drinovci Veljaci Brotnjo Mostar Mostarsko Blato Kreevo Sarajevo Dobralin-Vodievo Godina 1741. 1741. 1741. 1741. 1741. 1741. 1741. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. 1742. Sela 35 17 12 15 12 3 10 18 7 11 5 16 3 6 8 8 2 18 5 19 16 23 8 4 13 27 15 19 25 4 6 Kua 446 332 83 115 181 64 116 305 84 105 76 291 115 74 131 107 44 131 89 255 168 204 173 125 90 248 138 178 314 67 71 Odraslih 2740 2102 529 595 737 303 539 1598 341 605 489 1454 433 368 948 629 210 907 480 1125 728 1409 1010 666 388 1175 662 1016 391 267 343 Djece 1128 1399 328 354 459 139 250 874 136 369 274 910 135 258 454 327 97 385 204 643 388 482 600 390 230 704 553 542 1705 109 117 Ukupno 3968 3501 857 949 1196 442 789 2472 477 974 763 2404 568 626 1402 956 307 1292 684 1768 1116 1891 1610 1056 618 1879 1215 1558 153 376 460

20

V.4.2.Popis 1768. godineBr. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. Naziv upe Livno Duvno Rama Skopje Jajce Biha Majdan Ivanjska Banja Luka Kotor Dobreti Lava Fojnica epe Komuina Velika Tuzla trepci Bijela Vare Sutiska Posuje Drinovci Veljaci Brotnjo Mostar Mostarsko Blato Kreevo Sarajevo Penik-Vujak Dobralin-Vodievo Roko Polje Godina 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. 1768. Sela 44 25 12 13 11 5 7 21 5 8 8 11 6 9 19 13 14 7 22 6 13 10 6 13 25 14 16 23 6 7 5 2 Kua 715 277 102 153 225 116 128 432 94 112 104 466 168 111 214 339 237 189 472 268 230 192 155 138 331 149 138 404 79 142 99 100 Odraslih 4390 1975 628 1068 983 603 753 2861 441 781 674 2092 627 592 1504 1863 1488 901 2114 1236 1183 1235 890 610 1825 754 1142 1384 383 739 659 695 Djece 2275 989 357 516 446 371 484 1184 224 481 435 1234 313 348 981 1098 818 546 1306 533 567 573 533 325 1026 338 789 846 189 396 337 434 Ukupno 6665 2964 985 1584 1429 974 1237 4045 665 1199 1109 3326 940 940 2395 2961 2305 1497 3420 1769 1750 1808 1423 935 2851 1092 1931 2230 572 1135 996 1129

21

Popis 1743. godine u BiH upa Sela Kua Odraslih Djece Ukupno 31 390 4920 26107 13722 39829 upa Sela Kua Odraslih Djece Ukupno

Popis 1768. godine u BiH 32 407 7128 39073 20988 60061

Popis 1741.-1743. godine obavio je bosanski biskup fra Pavo Dragievi. Godine 1741. odluio je obaviti krizmu po cijeloj biskupiji, obii sve upe, popisati sva sela u kojima ive katolici, sve kue, odrasle osobe i djecu, kao i krizmanike poimence i njihove godine starosti, njihove kumove itd. Krizmati je poeo u Livnu 26.7.1741., a zavrio u Sarajevu 17.7.1743. godine.24 Sakrament krizme se inae dodjeljuje osobama sa oko 14 godina, a biskup Dragievi je krizmao osobe od 4-70 godina. Iz ovog podatka moemo zakljuiti da je katoliko puanstvo u crkvenom pogledu u odreenim mjestima bilo jako zaputeno, jer ako se krizmaju starci onda krizme na tim mjestima nije bilo desetljeima. Postoje toni podaci o broju i starosti krizmanika za svaku upu, ali nisu navedeni u tabelama na str.19-20-21.

VI. AUSTRO-UGARSKO DOBAOdlukom Berlinskog kongresa 1878. godine Austro-Ugarska je dobila ovlast da okupira Bosnu i Hercegovinu. Vojni pohod pod zapovjednitvom generala Josipa Filipovia zapoeo je 29.7.1878. godine i trajao je tri mjeseca. Vojska je u branski kraj ulazila iz dva smjera: od Bosanskog amca preko Oraja i od Dubrava preko Vukia i Ulica. Dio stanovnitva (uglavnom muslimani, ali i neto pravoslavaca) je pod vodstvom Mehmed-bega erimagia i Nike Ristania pruao otpor sa oko 600 dobrovoljaca. Do sukoba s austro-ugarskom vojskom dolo je 16.9.1878. godine kod sela Lonari i Krepi, odakle su se branitelji morali brzo povui. Da bi usporili i oteali kretanje vojske, ustanici su sruili most na rijeci Tinji, ali je knez Ivan Lui preveo vojsku na gazu nie mosta. Cijeli kraj gdje su voene borbe jako je stradao. Austrougarske trupe zauzele su branski kraj 17.9.1878. godine i stavili ga pod vojnu upravu. Po selima u kojima su voene borbe bilo je vie mrtvih i ranjenih nego li same vojske. Od okupacijske vojske je zbog slabe obavijetenosti stradalo i civilno kransko stanovnitvo, jer su i njih zbog sline nonje smatrali Turcima, pobunjenicima. U gradu je tada osnovana tzv. etapna pota (privremena vojna pota) za potrebe vojske. Civilno stanovnitvo se u poetku nije moglo sluiti tom potom, ali je ve nakon godinu dana pretvorena u stalnu potu kojom su se mogli svi sluiti. Austrougarska je potpuno promijenila ekonomski i drutveni ivot u branskom kraju. Hrvati se vraaju u Brko. U cijeloj BiH se broj Hrvata poveavao. Pozitivne promjene su se osjetile u svim poljima ivota u BiH, pa i u Brkom. Grade se znaajni objekti, razvija se promet roba i ljudi sa zapadnom Europom, trgovina je u ekspanziji, ugostiteljstvo doivljava procvat, razvija se kolstvo, napreduje industrijska proizvodnja (koje do sada nije ni bilo na ovim podrujima), izgrauju se nove crkve i damije, idovi su u centru grada izgradili sinagogu, itd. Branski kraj je za vrijeme24

Isto 23., str. 75.

22

Austrougarske doivio najvei napredak u svojoj viestoljetnoj povijesti. Izgraene su kole, banke, pote, mostovi, bolnica, tiskare, ljekarne, suionica ljiva, pilane, hoteli, vijenica, elektrana, parni mlinovi i niz drugih objekata, pogona i ustanova. 13.9.1894. godine izgraen je most preko Save dug 775 m. Na poetku austro-ugarske vladavine u samom gradu Brko ivjelo je oko 3000 ljudi. Tijekom 1895. godine taj se broj poveao na 6146 stanovnika, a 1910. godine iznosio je 7000 stanovnika. Prema podacima iz 1895. godine u branskom kraju je ivjelo 8000 Hrvata, 6100 Srba i 2400 Muslimana. Branski kotar je 1910. godine bio najgue naseljen kotar u BiH. U Brkom i okolnim selima je tada od ukupnog stanovnitva bilo 38,87% Hrvata, dok je ostalih bilo manje. Za vrijeme turske vladavine muslimani su inili veinu stanovnitva, ali su se dolaskom Austrougarske poeli seliti. Smatra se da je u to doba BiH napustilo do 200.000 muslimana i da sada u Turskoj ivi oko 5.000.000 njihovih potomaka. Na 928 km2 branskog kotara ivjelo je 57 788 stanovnika, a kotar je obuhvaao preko 90 katastarskih opina. Brko je za austrougarske okupacije bio relativno moderan grad, a zvao se Brka. U grad su dolazili trgovci iz gotovo cijele Europe, pogotovo iz Zagreba, Budima, Pete, Bea i Trsta. Branke i Braci su se odijevali po najnovijoj modi. Poetkom XX. stoljea branski su trgocvi nosili bijelu odjeu i bijele eire, a Branke bijele vezene bluze, duge suknje od plia te za sparnih dana suncobrane razliitih boja. VI.1. Vaniji dogaaji u BrkomGodina 1878. 1878. 1878. 1879. 1880. 1880. 1881. 1883. 1883. 1883. 1883. 1884. 1886. 1886. 1886. 1887. 1889. 1891. 1891. 1892. 1892. 1893. Izgraeno-otvoreno-osnovano u Brkom Zgrada svratita "Konak", vl. A. Kuukali (7 soba) Apoteka Lutvo Mufti Apoteka Gustav Proche Telegrafska stanica Hotel Orijent Zgrada sinagoge Dedid damija Katolika crkva (sv. Mihovila) Tiskan prvi hrvatski asopis u BiH pod nazivom Bosanac, gl. urednik Ivan Lepui Hrvatsko pjevako i tamburako drutvo Hrvat Trgovaka akademija Zgrada Trgovake akademije Zgrada rimokatolike osnovne kole Prva etivaa ljiva, braa Weiss iz Mnchena Zgrada ope bolnice Kiarethana-muslimanska itaonica Via srpska djevojaka kola Hotel Posavina, vl. A. Kuukali Bosansko parobrodsko drutvo Gradska vijenica Hotel Bosna, vl. Lj. Krsmanovi Zemaljska banka

23

1893. 1894. 1894. 1894. 1894. 1894. 1897. 1899. 1900. 1990. 1901. 1903. 1904. 1904. 1912.

Novani zavod Sparkasse Druga zgrada branske pote eljezniki most na Savi (27 kamenih stupova) eljezniki kolodvor Branska tiskara Medresa-muslimanska vjerska kola Tiskara Eduard Sohr i sinovi Elektrana (tri parne lokomotive, 155 kW) Hotel Central Hrvatsko sportsko drutvo Sokol Ciglana-opekara, vl. Marbach Meunarodni sajam pelarstva, ljivarstva i poljoprivrednih strojeva (Balkanski sajam) Hotel K caru Austrijskom Telefonska centrala Zgrada Islahijet-muslimansko kulturno drutvo

VI.2. KATOLIKA VARO U BRKOM Sa izgradnjom nove katolike crkve u Brkom (1883.-1885.) zapoinje i razvoj naselja koje je kasnije dobilo naziv Katolika varo. Ovaj dio grada se nalazio izmeu dananje Bijeljinske ceste i Tuzlanske ceste. Katolika varo se na istok prostirala do sadanje eljeznike pruge, a na zapad do samog sadanjeg centra grada. Tijekom I. svjetskog rata katolika crkva je kao i upni dvor jako stradala pa je na istom mjestu 1933. godine izgraena nova katolika crkva posveena Srcu Isusovu. Osim crkve u XIX. stoljeu je u Katolikoj varoi izgraena i zgrada Rimokatolike osnovne kole i zgrada Hrvatskog kulturnog drutva Napredak. Nekada su na tom podruju osim ve opisanih objekata postojali samo kua i imanje branskog Hrvata ure Sabadoa. Na tom posjedu su bili veliki vonjaci, ljivici i bare na kojima su se zimi klizala djeca. U novije vrijeme su na podruju Katolike varoi izgraeni razliiti stambeni objekti, stambeno naselje , vojarna bive JNA, poznati branski neboder Bosna i gradsko stambeno naselje kraj tog nebodera. Rimokatoliku osnovnu kolu su 1886. godine otvorile sestre milosrdnice, koje su u Brko dole brodom iz Zagreba. kola je neprekidno radila od 1886. do 1946. godine. Zgrada ove kole se nalazi u bivoj Strossmayerovoj ulici, odnosno dananjoj Klosterskoj ulici. Nekada se ta ulica nazivala alapi sokak (njem. Salapisgasse). U novije vrijeme je ovoj zgradi bila smjetena branska radio-postaja Radio Brko, a danas Radio Brko Distrikt BiH. Prijeratni Radio Brko osnovao je Mirko Piljanovi, Hrvat iz Ulica. U zgradi HKD Napredak je u vrijeme Jugoslavije bio smjeten Dom JNA. Poetkom XX. stoljea u ovoj su zgradi vjebali sportai Hrvatskog sportskog drutva Sokol, tu su bile smjetene i eka i maarska itaonica, od 1908. godine tu djeluje HKD Napredak, a od samog otvaranja zgrade tu je bilo aktivno i Hrvatsko pjevako i tamburako drutvo Hrvat koje je osnovano 1883. godine. U Katolikoj varoi su se jo nalazili veliki park i nogometno igralite. U njima se za katolikih blagdana okupljalo katoliko puanstvo. O pobonosti branskih Hrvata svjedoi i podatak da je Papa Pio XI. Svetim kriem odlikovao Branke Mariju Jozi i Katarinu Cebalo.25

25

Dr. Zlatko Jakobovi, Brko hrvatski povijesni grad, str. 70.

24

VII. DOBA KRALJEVINE SHS (PRVA JUGOSLAVIJA)Nakon zavretka I. svjetskog rata (1914.-1918.) u Versaillesu je 1919. godine proglaena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta drava je nastala ujedinjenjem Hrvatske, BiH, Vojvodine i Slovenije sa kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom. Ne elo drave doao je kralj Petar Karaorevi. Ova je unija za Hrvate kao i druge nesrpske narode znaila nazadovanje u svim poljima ivota, a dominaciju su imali Srbi. U razdoblju od 1919. do 1929. godine u bosanskoj je Posavini vladalo siromatvo u svakome pogledu. 1929. godine novi kralj, Aleksandar Karaorevi, uvodi tzv. januarsku diktaturu. Dekretom zabranjuje rad svih politikih stranaka. Promijenio je i naziv drave. Umjesto Kraljevine SHS nastala je Kraljevina Jugoslavija koja je proglaena 3.10.1929. godine. Ova drava je u politikome smislu bila podijeljena na manje upravne jedinice-banovine, kojih je bilo devet: Savska, Drinska, Dravska, Primorska, Vrbaka, Zetska, Dunavska, Moravska i Vardarska. Drinska banovina, kojoj je pripadala i bosanska Posavina prostirala se na podruju od 30 000 km2, a 1931. godine u njoj je ivjelo 230 000 Hrvata. Drinska banovina je obuhvaala dijelove Hrvatske (Slavonija), BiH (sjeveroistona i srednja Bosna) i Srbije (Srijem i Mava). Tu su se nalazili gradovi poput Tuzle, Mitrovice, Uica, apca, aka, Brkog, Borova, Vinkovaca i Vukovara. Sjedite je bilo u Sarajevu. Sve banovine su imale Bansko vijee (ban i 60 vijenika). Iako je u Drinskoj banovini ivjelo preko 200 000 Hrvata u Prvo bansko vijee Drinske banovine ulo je samo 6 Hrvata, 10 Muslimana, nekoliko idova, a preko 40 Srba. Cijelu bosansku Posavinu, najgue naseljenu oblast u Drinskoj banovini, zastupala su samo dvojica vijenika: Musliman Avdaga Kuukali iz Brkog i Hrvat Marko Jozi iz Donjeg Rahia, sela u branskoj opini. Bosanska Posavina je u to vrijeme bila esto izloena poplavama. Nova vlada je obeala razliite mjere i agrarne reforme, a gotovo nita od toga nije uraeno. Posavci su i dalje orali zemlju na najprimitivniji nain, tj. volovima i plugovima. Pojavljivale su se epidemije razliitih bolesti, kao npr. tuberkoloze. U to vrijeme je standard ivota bio na najniim granama. Uvjeti stanovanja su bili jako loi, nastambe su veinom bile graene od erpia. Ni grad Brko nije bolje proao za vrijeme kraljevine. U Brkom je tada ivjelo 2000 Hrvata, a u branskom kotaru 20 000 Hrvata, 17 000 Srba i 13 000 Muslimana. Godine 1930. Hrvati obrtnici iz Brkog osnovali su Hrvatsku obrtniku zadrugu, koja je osnovana zbog zatite prava svih obrtnika koja je tadanja vlada povreivala na razliite naine. Hrvati su se u Brkom naee bavili obuarskim, pekarskim, krojakim, frizerskim, tesarskim, grnarskim, zidarskim i drugim obrtima. U upravnim i drugim rukovodeim organima branskog kotara, rukovoditelji su bili Srbi. U kotarskom sudu je radio samo jedan sudac Hrvat, i to dr. Martin Iki. U kolama je bio poneki uitelj Hrvat, a ravnatelj niti jedan. Sve u svemu, pouzdano se moe rei da su, kao i umnogim drugim krajevima, na ovom podruju Hrvati za dinastije Karaorevia bili graani drugog reda.

VIII. DOBA NDHBrko je od 1941.-1945. godine bilo u sastavu Nezavisne Drave Hrvatske, koju je 10.4.1941. godine Slavko Kvaternik u Zagrebu javno proglasio. Tom je prigodom poslao brzojave i upute u sva kotarska poglavarstva na podruju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pozivajui ih da poloe zakletvu na vjernost i poslunost Anti Paveliu, poglavaru NDH. To je u Brkom 14.4.1941. godine uinio dotadanji kotarski naelnik Petar Pukari.26 Od poetka vladavine NDH u Brkom je djelovao tzv. Ustaki stan. Prvi slubeni logornik u Brkom bio je Martin Petrovi, a njegov pomonik Miroslav Stemmer. Obojica su bili studenti. Na mjesto26

Isto 25., str. 79.

25

kotarskog naelnika postavljen je Vjenceslav Montani. Poetkom rujna 1941. godine logornika Petrovia zamjenjuje Marko Tubi. Ustae su najvie ubijali Srbe, idove i Hrvate koji se nisu slagali sa reimom NDH. Mnogo je Hrvata u to vrijeme stradalo i od etnika. S terorom nad Srbima i idovima koji su Ustae provodili 1941. i 1942. godine, nisu se slagali spomenuti kotarski naelnik Pukari, niti Boidar Mileusni, tadanji zapovjednik Domobranskog garnizona u Brkom. Najoptueniji ljudi za genocid nad Srbima i idovima bili su kotarski naelnik Montani, Marko Tubi (ustaki logornik), Ljubomir Paloek (ef policije u Brkom), Salko Salkovi (zamjenik efa policije), Dane Babi (potanski inovnik), Raid Uianin (Tubiev pomonik), Vlado Lastri (tabornik u eliu), Anto imi, Refik Azapagi (tabornik u Brkom), uro akovi (opinski policajac), Ilija Maskaljevi, Ivan Biroevi, Ivan Janko, Suljo Meanovi i dr.27 Godine 1941. u Brkom je bilo aktivno desetak komunista. Meutim, jo su za prve godine vladavine NDH oko Brkog formirana jaka etnika uporita: Lonari, Obudovac, abar, Krepi, Bukvik, Vuilovac, Mrtvica, Lopare, Pukovac i Tobut. Svu vlast u gradu dre Hrvati, to se nije svidjelo Srbima i oni naputaju grad. Stupaju dijelom u Komunistiku Partiju, a dijelom u novoformirane etnike odrede. etnici pljakaju i pale hrvatska sela, presreu Hrvate i Muslimane na putu od grada do njihovih sela. U kolovozu 1941. godine u Brkom je osnovan vojni sud, tzv. Prijeki sud. U gradu je djelovao i redoviti kotarski sud, Ministarstvo pravosua i bogotovanja itd. Na elu ovog ministarstva bio je proelnik. U potanskom pogledu u uporabi s