Povijest 4

  • View
    113

  • Download
    7

Embed Size (px)

DESCRIPTION

sazetak povijesti za cetvrti razred

Text of Povijest 4

  • SVJETSKA POVIJEST XX. st.

    1. SVIJET DO POETKA 1. SVJETSKOG RATA

    Do poetka 20. st. svjetske sile bile su optereene u svojim meusobnim odnosima pitanjima podjele kolonija, odnosno imperijalistikom politikom. Zavretkom podjele svijeta i rjeavanjem pitanja odnosa u prekomorskim krajevima one se ponovno okreu Europi. Rjeenje kolonijalnih sukoba izmeu Engleske i Francuska donijelo je njihov meusobni sporazum, London je uspio razgraniiti svoje interesne sfere s Rusijom u Aziji, a preostali su sukobi izmeu Njemake i Francuske, te Austrije i Rusije. Njemaka je smatrala da nije u novoj podijeli svijeta dobila onoliko kolonija koliko bi odgovaralo njenom poloaju u Europi, a to je pripisivala tome da u vrijeme kolonijalnih osvajanja nije imala jaku mornaricu. elja za stvaranjem velike flote potakla je Njemaku da 1900. g. donese Zakon o floti. Kako je Engleska u to vrijeme poela s gradnjom modernih ratnih topovnjaa (dreadnoughta), zapoela je utrka u naoruanju izmeu Njemake i Engleske.

    Zaotreni odnosi izmeu Njemake i Engleske dodatno su se pogorali dvjema krizama u Maroku, koji je Francuska uz pristanak Engleske htjela ukljuiti u svoju kolonijalnu sferu. Prva marokanska kriza izbila je 1905. g. kad je njemaki car Vilim II. posjetio marokanski luki grad Tanger i izjavio da e se Njemaka zalagati za prijateljstvo s Marokom, za slobodnu trgovinu i za ravnopravnost s ostalim dravama u tom dijelu svijeta, dok je marokanskog sultana priznavao suverenim vladarom. Njemaka je tim pokazala da ne priznaje anglo-francuski sporazum o Maroku, te je zahtijevala saziv meunarodne konferencije koja bi ponitila taj sporazum. Budui da se Francuska usprotivila takvom prijedlogu, Njemaka je zaprijetila ratom. Sazvana je konferencija u Alhesirasu koja je zakljuila da Maroko ostane neovisna drava, ali da Francuska i panjolska svaka u svojoj zoni odravaju red. Njemaka nije postigla to je eljela, a Francusku je osim VB, RUS i SAD-a podrala i Italija, koja je jo 1900. g. postigla s Francuskom sporazum o podjeli njihovih interesnih podruja, gdje je Maroko bio interesno podruje Francuske, a Tripoli Italije. Druga marokanska kriza izbila je 1911. Francuska je sve vie uvrstila svoj gospodarski i politiki poloaj u Maroku. Kad su se pobunila marokanska plemena protiv Francuza i sultana, Francuzi su na to odgovorili vojnom intervencijom i zauzeli marokansku prijestolnicu. Nijemci su odmah na to reagirali i poslali vojnu topovnjau "Pantera" (Panterin skok) u luku ispred grada Agadira, gdje je prijetila Francuskoj i zahtijevala od nje da joj preda taj grad ili neki drugi posjed u Africi. Kriza je rijeena dogovorom, gdje je Njemaka dobila pogranini dio Konga (proirila je svoju koloniju u Kamerunu), a Francuskoj je priznato pravo na Maroko. U to vrijeme i Italija je zaratila s Turskom i otela joj Tripoli i Cirenaiku.

    Promijene u Turskoj izazvane mladoturskom revolucijom 1908. g. i svrgavanjem sultana Abdulhamida II. izazvale su krizu u odnosima OC i A-U. Mladoturci su se zalagali za reformu Osmanskog Carstva koja bi konsolidirala dravu na ustavnim temeljima i modernizirala je po ugledu na ostale europske zemlje. To nije odgovaralo A-U i njenim interesima u BiH, jer se bojala da

    1

  • mladoturci nee zahtijevati reviziju Berlinskog sporazuma. Zbog toga je pourila i ve 1908. anektirala BiH. Proglaenje te aneksije bez odobrenja ostalih supotpisnica Berlinskog sporazuma izazvalo je krizu, ponajprije s Turskom i Rusijom. Kriza je zavrila 1909. g. zakljuenjem ugovora s Turskom u kojem je Turska priznala aneksiju, a zauzvrat je dobila odtetu od 52 milijuna kruna i obeanje da e A-U povui vojsku iz novopazarskog sandaka. Njemaka je kao saveznica A-U napravila pritisak na Rusiju da prizna aneksiju, to je ona uinila, kao i Srbija. Tako je okonana i ova kriza.

    Voene krilaticom "Balkan Balkancima" balkanske su zemlje Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grka gajile svoje ekspanzionistike elje koje su namjeravale ostvariti istjerivanjem Turaka s balkanskog prostora. One su 1912. g. sklopile balkanski savez i iste godine zaratile s Turskom. Turska je rat izgubila i bila je primorana na potpisivanje primirja. Prema mirovnom sporazumu zakljuenom u Londonu 1913. g. saveznici su zadrali osvojena podruja, a stvorena je nova drava Albanija koja je trebala sprijeiti Srbiju da izae na more. Nedugo zatim nastali su sporovi saveznika s Bugarskom oko pitanja Makedonije, pa je izbio drugi balkanski rat u koji se umijeala i Rumunjska i Turska (zauzela istonu Trakiju i Edirne). Bugari su zatraili mir i sklopili ga u Bukuretu. Srbija je dobila Vardarsku Makedoniju, Grka Egejsku i dio Trakije, Bugarska Pirinsku Makedoniju, Rumunjska Dobrudu, a Turska istoni dio Trakije i Jedrene.

    Rat izmeu europskih sila pripremao se postupno vie od trideset godina. Kad je Njemaka postala ujedinjena i mona imala je jaku tenju jo vie poveati svoju gospodarsku i politiku mo, a tu tenju mogla je ostvariti ponajprije pribavljanjem kolonija i utjecajnih sfera u svijetu. Kako su one bile ve razdijeljene izmeu velikih europskih sila (VB i FRA), Njemaka je nastojala da se njih dokopa u nekom veem oruanom sukobu. U savezu s A-U nastojala je to jae podupirati svoga saveznika, koji je zbog unutranjih nacionalnih sukoba i sam bio izvor moguih sukoba, ali ponajvie zbog njegovog vanjskopolitikog poloaja i antagonizma prema Rusiji. Njemaka je bila svjesna da e kad-tad doi do sukoba i zato je nastojala biti to spremnija za njega. To moe objasniti i injenicu da do rata nije dolo ni za obje marokanske krize, ni za aneksione krize, ve ba 1914. g., onda kad su sve strane bile spremne za rat. ekao se samo povod.

    Jo od 1903. g. na Balkanu su se sukobljavali austrijski i velikosrpski ekspanzionizam. Austrougarska je u svojoj ekspanziji ukljuivala i pokoravanje Srbije, dok je Srbija teila osvajanju susjednih teritorija (BiH, Hrvatske). Da bi stvorili Veliku Srbiju, velikosrbi su se nastojali povezivati u razne teroristike organizacije koje su djelovale protiv A-U. Jedna takva organizacija bila je i "Ujedinjenje ili smrt" koja je zapravo organizirala atentat na a-u prijestolonasljednika Ferdinanda. Ferdinand kao budui car nije odgovarao srpskoj politici, jer se zalagao za preureenje Monarhije u po trijalistikom kljuu, a to bi znailo njezino ouvanje, dok se Srbija nadala proirenju upravo na njezinim ruevinama. Stoga je stupila u kontakt s organizacijom "Mlada Bosna" koja je djelovala u BiH i pripremila neke njezine lanove za izvrenje atentata. Franjo Ferdinand boravio je u lipnju 1914. u BiH na vojnim vjebama. 28. lipnja 1914. izvren je atentat na Franju Ferdinanda i njegovu suprugu u Sarajevu. Atentat je izveo Punia Rai, pripadnik Mlade Bosne.

    2

  • Sarajevski atentat potaknuo je A-U diplomaciju da pokua prvo to mirnije rijeiti taj dogaaj. A-U se nadala diplomatskom igrom primorati Srbiju na poputanje i na kraju je ak i dovesti pod svoj protektorat. Uz to se nadala da Rusija nee podravati zemlju "caroubojice". No A-U se prevarila. Rusija je i dalje podravala Srbiju, a ova se pokazala tvrdim orahom u pregovorima. 23. srpnja A-U objavila je ultimatum Srbiji u kojem trai od nje da dopusti njenim istraiteljima da istrae ubojstvo. Srbija je to odbila jer je to smatrala povredom svoga suvereniteta, ali je pristala na suzbijanje daljnjih teroristikih akcija. A-U se time nije zadovoljila te je 25. srpnja prekinula diplomatske odnose, a 28. srpnja 1914. g. objavila Srbiji rat.

    2. PRVI SVJETSKI RAT

    Njemaku nije previe iznenadio razvoj dogaaja. Ona je, kao i ostale europske velesile, odmah po objavi ultimatuma stavila svoju vojsku pod mobilizaciju. No, da bi izbjegla ratovanje na dva bojita (Schlieffenov plan), prvo je planirala napasti Francusku, a zatim Rusiju. 1. kolovoza 1914. g. Njemaka je navijestila rat Rusiji, a dva dana kasnije Francuskoj.

    Da bi zadala udarac Francuskoj i izbjegla utvrenu nje-fra granicu, Njemaka se u duhu svoje taktike munjevitog ratovanja okomila na Belgiju, te tako preko sjevera provalila u Francusku. 4. kolovoza 1914. u rat ulazi i Velika Britanija i alje pomo francuskim snagama. Samo na taj nain uspjeli su se Francuzi obraniti od Nijemaca koji su morali odustati od opsade Pariza i napustiti bojinicu na rijeci Marni. Rat se ubrzo pretvorio u poziciono ratovanje gdje su se bitke vodile na ogranienom podruju, na crtama bojinice, umjesto do tada na otvorenom borilitu, gdje se brzo odluilo tko je pobjednik, a tko poraeni. U rat se na strani Antante ukljuio i Japan, s namjerom da se teritorijalno uvrsti u Kini i zauzme tamonje njemake posjede. Kad je zapoeo rat, Italija je suprotno oekivanjima saveznika, proglasila neutralnost i na taj nain izazvala raspad Trojnog saveza. Ostao je samo Dvojni savez kojem su kasnije pristupile Bugarska i Turska s kojima je Centralnim silama polo za rukom zatvoriti tjesnace. Italija je proglasila neutralnost jer nije htjela pomoi irenje i uvrivanje A-U na Balkanu i jer je i sama na tom prostoru imala vlastite ekspanzionistike tenje (Dalmacija!). S druge strane raunala je i na teritorijalne ustupke koje bi dobila prelaskom na stranu Antante. Stoga je 1915. g. u Londonu sklopila tajni sporazum kojim je za ulazak u rat na strani Antante dobila u obeanje juni Tirol i Goricu, Gradiku, Trst i Istru i vei dio jadranske obale. Na balkanskom bojitu A-U je 1914. g. doivjela dva poraza protiv Srbije i to na Ceru (to je bila prva pobjeda Antante u 1.s.r.) i na Kolubari. Na istoku su Nijemci i Austrijanci bili suoeni s voenjem rata na dugakoj ruskoj fronti. Zajednikim udarima A-U i Njemake 1915. g. Rusiji je oduzeta