Povijesna slika otoka @irja Jakovljevic -Povijesna slika... · lira uz prinose u naturi,55 ~ime se odr‘avao samostanski kom-pleks s dvadesetak redovnica, sve do ukidanja reda koje

23

Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23–34) J. Markovi}: Povijesna slika otoka @irja

Jagoda Markovi}Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Povijesna slika otoka @irja*

Izvorni znanstveni rad – Original scientific paper

predan 18. 12. 2000.

Sa‘etak

O pro{losti @irja zabilje‘ene su mnoge stranice povijesnih zapisakoji svjedo~e o razini civilizacijskih dostignu}a na najudaljenijemotoku {ibenskog akvatorija. Pra}enje kulturno-povijesne slojevitostiu vremenima koja su prethodila suvremenoj recesiji ‘ivota na ovojizoliranoj ekumeni – dvije su bitne odrednice civilizacijskih poseb-

nosti @irja. Pisana vrela temeljno su upori{te u interpretaciji povijes-ne slike otoka koji se nalazi na klju~nom plovnom putu isto~ne obaleJadrana, procesu nastanjivanja otoka, organizaciji prostora s kulti-viranim krajolikom, njegovim ‘iteljima i obi~ajima, zaboravljenojslici u zbilji zanemarenog i napu{tenog pu~inskog otoka.

O polo‘aju @irja

U oto~noj skupini od Kornata do rta Plo~e (Planka) @irje seizdvaja polo‘ajem najisturenijeg otoka u {ibenskom akvato-riju.1 Prote‘e se u pravcu sjeverozapad – jugoistok du‘inomod 12 km i prosje~nom {irinom od oko 2 km, da bi skupinomoto~i}a, grebena i {kolja2 obuhvatio povr{inu od 16 km2.

Njegov zna~aj za {ibenski prostor proistje~e iz polo‘aja srod-nog polo‘aju otoka Visa na srednjodalmatinskom podru~ju,odnosno Lastova u ju‘nom akvatoriju. Ti otoci svojim re-ljefnim datostima i polo‘ajem na istaknutim pu~inskim ko-tama zadobivaju va‘ne strate{ke funkcije u kontroli i nadzo-ru plovidbe Jadranom.

Ve} su starovjekovni itinerarski izvori bilje‘ili Lastovo, Visi @irje kao klju~ne to~ke prekomorskog trajekta izme|u is-to~ne i zapadne obale Jadrana.3 Osim Lastova kao iznimnova‘nog navigacijskog orijentira u ju‘nom akvatoriju, drugije plovni put zna~io najfrekventniju trajektnu liniju na rela-ciji @irje – Vis – Svetac – Palagru‘a – Tremiti – Monte Garga-no.4 Dok se mirnodopsko doba rimske dominacije usmjerava

na regulaciju i sigurnost plovidbe, vrijeme kasne antike do-nosi zna~ajnije promjene u ovom dijelu Jadrana. Neizvjes-nost ratnih prijetnji nalagala je napu{tanje kopnenih putovapa pomorske trase postaju klju~nim komunikacijskim po-veznicama.5 Zbog op}e sigurnosti – kako na kopnu, tako i namoru – grade se obrambena utvr|enja na strate{ki va‘nimto~kama priobalja i oto~ja koje uzajamno funkcioniraju kaojedinstveni fortifikacijski sustav.6 Pomorski pravac uz vanj-ski niz otoka postaje najfrekventnijim plovnim putem sa sig-nalnim to~kama (stra‘e) i utvr|enjima za obranu, prihvat iopskrbu posade i putnika.7 Njihov razmje{taj od @irja i Kor-nata preko zadarskog oto~ja prema sjevernom Jadranu upu-}uje na va‘nost ovog koridora s pomno odabranim lokacija-ma za sigurnost plovidbe ovim akvatorijem.8

O spomeni~koj ba{tini otoka

Inicijativom arhitekta ]irila M. Ivekovi}a tridesetih godinaovoga stolje}a zapo~inju sustavnija istra‘ivanja spomeni~-

* Kulturno-povijesna stratigrafija jadranskih otoka jedna je od brojnih tema kojima se bavio akademik Cvito Fiskovi}. Svojim istra‘iva~kimdostignu}ima ukazivao je na osobitosti ovog segmenta nacionalne ba{tine poti~u}i na svijest za njegovim vrednovanjem i za{titom. UpravoFiskovi}evim zasadama valja pripisati odabir tematskih cjelina na ovogodi{njem 4. skupu Dani Cvita Fiskovi}a posve}enom Kulturno-povijesnom krajoliku otoka Lastova i jadranskih otoka. U okviru ove teme ekspliciran je sa‘eti prikaz otoka @irja kroz povijesne zapise[Orebi}i – Kor~ula – Lastovo, 21.–25. rujna 2000.].Izra‘avam svoju zahvalnost kolegi dr. Danku Zeli}u na korisnim sugestijama i pomo}i pri strukturiranju ovog pro{irenog teksta.

25


nalazimo srednjovjekovna svjedo~anstva o otoku koji se jav-lja kao: Insula asuriorum, Surium antico, Zuri, Juri, Curi,Giuri, Gudri i dr., od 1059. godine iz vremena hrvatske na-rodne dinastije24 do 1324. godone kada se ve} bilje‘i hrvat-skim nazivom Zirie.25 U literaturi nalazimo niz hipoteti~nihpostavki o genezi imena otoka. Ve}ina autora etimologijuimena pripisuje predslavenskom podrijetlu.26 U toponimuZuri – @irje (@irije ili ~akavski @iraje) P. Skok nalazi korijenegr~koga podrijetla, potkrijepljuju}i ih ovim tuma~enjem:»najbli‘e mu stoji gr~ka rije~ gyrós koja ima mnogo zna~e-nja, kao pridjev – zaokru‘en, zavinut, a kao imenica – zavoj,krug, jaruga; o~uvana je u romanskim jezicima kao glagol ikao imenica. Gr~ki samoglasnik ozna~en ipsilonom jednakose izgovara u starodalmatinskom Zuri kao i u rumunjskomgiur. To je zna~ajka balkanskog latiniteta u kojem se gr~karije~ izgovara giurus.«27 Narodna predaja, me|utim, nalazipodudarnosti u pu~koj mitologiji dovode}i u korelaciju imebo‘ice Zarje ili Zore s imenom otoka,28 dok drugi zagovor-nici pu~ke etimologije »postanje imena tuma~e prema da-na{njem jezi~nom osje}anju«,29 vezuju}i ime otoka uz fito-nim nekad dominantnog vegetacijog pokrova – ~esvinu, iz~ega proistje~e izvedenica ‘ir – @irje.

Povijesna svjedo~anstva

Sa~uvane isprave bilje‘e podatak iz 1059. godine o darovni-ci hrvatskog kralja Petra Kre{imira IV, kojom otok Juris sku}ama i posjedima prelazi u vlasni{tvo benediktinskog sa-mostana Sv. Ivana Evan|elista u Rogovu.30 O zna~aju i raz-mjerima ove kraljevske zadu‘bine svjedo~i spomenica ro-govske opatije pohranjena u zadarskom arhivu.31 Iz samos-tanskih anala i memorijalnih zapisa proistje~u dragocjenipodaci o stjecanju samostanske imovine kojoj se pribraja iotok @irje – »jedan od najstarijih posjeda ove benediktinskematice«.32 Ra~ki smatra nepobitnim ~injenicu da je @irje ta-da u posjedu hrvatskih vladara, »kako se to izri~ito u poveljinavodi«,33 kao i kasnije, kada se osnivanjem nove tkonskematice Svetih Kuzme i Damjana naslje|uju sva prava i posje-di rogovske opatije.34 Odredba kojom kralj opoziva opataAndriju i njegove redovnike (quo advocato suisque fratri-bus) s otoka @irja (rogando ab insula Zuri nuncupatur)35

namijeniv{i mu nova zadu‘enja u rogovskom samostanu, tu-ma~ila se vjerodostojnim podatkom o postojanju benedik-tinskog samostana na @irju.36 Brojne hipoteze izre~ene na tutemu, me|utim, nisu dovele do posve jasnog i utemeljenog

Plovidbena karta Jadrana, Pietro Coppo, 1525. godina (M. Kozli~i},Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana, K–34)Sailing map of the Adriatic Sea, Pietro Coppo, 1525

Plovidbena karta Jadrana, Trogirski pomorski atlas s kraja 16. stolje}a(M. Kozli~i}, Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana, K–55a)Sailing map of the Adriatic Sea, Trogir’s sea atlas from the end of the 16th

century

26

J. Markovi}: Povijesna slika otoka @irja Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (23–34)

tuma~enja. Farlatijeve tvrdnje da je benediktinski samostanna @irju bio stariji od biogradskoga37 Ostoji} smatra podjed-nako neuvjerljivim kao i one Ala~evi}eve o »pustinjecima ibenediktincima koji su se na @irju odr‘ali do 1095. godi-ne«.38 Ipak, nepobitna je ~injenica da je otok funkcioniraokao posjed biogradskog i tkonskog samostana sve dok kra-ljevskim odredbama nije dodijeljen [ibeniku.39 Sporovi nadovim teritorijem nastavljaju se i tijekom 14. stolje}a, kada seponovno aktualiziraju razmirice izme|u sukobljenih stranau kojima je morao arbitrirati i ugarski kralj Ljudevit.40 Nedo-voljno rasvijetljenim ~ini se i podatak kad [ibenik ponovnozadobiva pravo na svoj teritorij (1324), no prije predaje oto-ka Zadrani }e ga uspjeti »opusto{iti i razoriti samostan Sv.Marije«.41 Pritu‘ba samostanskog opata Bogdana [iben~a-nina upu}ena zadarskom du‘du ishodila je naredbom o obu-stavi razaranja samostana (monasterium Sanctae Maeriae deZuri, Sibenicensis insulae) i prekidom terora nad »opatom,njegovim redovnicima i ‘iteljima otoka«.42 Farlatijeve tvr-dnje da je rije~ o benediktinskom samostanu na koji su [i-ben~ani polagali prava temeljem odredbi »pohranjenih usamostanskom arhivu na otoku«,43 Ostoji} tuma~i krivominterpretacijom jer, kako ka‘e: @irje je bilo pod okriljem tkon-ske opatije Sv. Kuzme i Damjana prije i poslije vijesti o opa-tu Bogdanu, a tek 1325. godine pokrenut je spor sa {iben-skom op}inom.44 Ivekovi}eve vijesti o benediktinskom sa-mostanu iz 11. stolje}a, ~ije je tragove ubicirao pod uzvisi-nom Kapi}, kao i pretpostavke da je na drugoj lokaciji (Ku-}i{ta) postojao jo{ jedan samostanski kompleks iz 12. stolje-}a,45 Ostoji} smatra neuvjerljivima pozivaju}i se na povijes-ni traktat znamentog {ibenskog historika Dinka Zavorovi-}a46 koji ve} »krajem XVI. stolje}a ne nalazi traga samo-stanu niti bilo kakvu tvrdnju (ni usmenu ni pismenu) o nje-mu«.47

O samostanskim posjedima i ‘iteljima otoka

Proces {irenja samostanskih posjeda u {ibenskoj komuni iz-vori bilje‘e izme|u 13. i sredine 14. stolje}a,48 upravo u vri-

jeme kada nastaje i Gradski statut,49 ~ijim se odredbama iz-jedna~avaju prava za{tite op}inskog zemlji{ta i posjeda cr-kvenih ustanova. Na @irju su registrirane brojne parcele uposjedu {ibenskih samostana Sv. Spasa i Sv. Dominika, a tije-kom 17. stolje}a Sv. Lucije i Sv. Lovre. Pravnim aktima bilasu regulirana na~ela raspolaganja imovinom,50 brige o nji-hovom o~uvanju, odnosno zabranama otu|ivanja, te gospo-darenju dobrima koja su naj~e{}e nadzirali crkveni prokura-tori.51 Na nekretnine biskupije, samostana i ‘upnih crkavaimali su neotu|ivo pravo za koje nije vrijedila zastara.52 Sa-mostan Sv. Spasa je kanonski potvr|en 1391. godine53 kaosamostan za djevojke iz plemi}kih obitelji.54 Solane i zem-lji{ta u zakupu oto~ana donosila su godi{nju rentu od 130lira uz prinose u naturi,55 ~ime se odr‘avao samostanski kom-pleks s dvadesetak redovnica, sve do ukidanja reda koje jeuslijedilo 1806. godine odlukom francuske uprave.56 Samo-stan Sv. Dominika ubirao je naturalnu rentu u vinu, ulju, ‘itui drugim produktima (lojanicama, pr{utima, usoljenoj ribi idr.), o ~emu su skrbili marljivi oto~ani, a nadzirali ih prokura-tori ubiru}i prihod od 3.150 lira.57 Dok su osnutku samostan-skih ustanova u 14. stolje}u prethodile koncesije zemlji{taili objekata u vlasni{tvu gradske komune, samostani 15. sto-lje}a nastaju na prostorima privatnih vlasnika. Samostan Sv.Lucije, namijenjen siroma{nim djevojkama {ibenskog puka,utemeljen je (1639. godine uz stariju crkvu Sv. Lucije) sred-stvima i nekretninama koje su u tu svrhu oporukom ostavilidvojica bogatih {ibenskih gra|ana.58 Posjedi i vinogradi na@irju ostaju pod patronatom samostana sve do sredine 19.stolje}a, kad se ukidaju kolonatski odnosi na otoku. Viso-va~kim franjevcima doseljenim u grad neposredno prije Kan-dijskog rata ustupljena je zgrada u vlasni{tvu Malog kaptola(pala~a Foscolo), uz koju se samostanski posjed postupno{irio, kupnjom i donacijama, na susjede zgrade i vrtove.59

Njihovim zahtjevima za ustupanje otoka @irja u zamjenu zanapu{tene visova~ke posjede udovoljilo se 1650. godine ter-minacijom generalnog providura Lodovica Foscola, ~ime suzadobivena prava na kori{tenje posjeda i raspolaganje pri-hodima koji }e kasnije jednim dijelom biti ulo‘eni u gradnjusamostanske crkve Sv. Lovre u [ibeniku (1680–1714).60 Ia-ko su propozicije ugovora dopu{tale gradnju franjeva~kog

Gradina, tlocrt utvrde (Z. Gunja~a, @irajski libar, str. 39)Gradina, ground-plan of the fortification

Gustjerna, tlocrt utvrde (]. M. Ivekovi}, @irajski libar, str. 28)Gustjerna, ground-plan of the fortification

27


samostana i na otoku, ~ini se da prihodi nisu dopu{tali jo{jednu veliku investiciju za tako brojnu redovni~ku obitelj,pa se na otok delegiraju samo dva redovnika stacionirana uMuni koja su uz sve}eni~ke du‘nosti ubirala i rentu.61 Dokse teratik odnosio na otkup obradive ~estice, herbatik62 jepodrazumijevao isplatu travarine za ispa{u stoke,63 a livelzemlji{ta s ku}om (magazinom) i oku}nicom koja je uklju~i-vala i dio obale,64 ili samu parcelu na kojoj se predvi|alaizgradnja.65 Petine su se odnosile na godi{nje prinose ukup-nih koli~ina vina, ulja, ‘ita i drugih prehrambenih artikalaoporezivanih od dr‘ave i samostana. Tek odredbom general-nog providura (1729) ‘itelji @irja bit }e oslobo|eni pla}anjapetine i ostalih nadarbina fiskalnoj komori, ~ime je samosta-nu prepu{tena supremacija nad otokom.

Dok se shema parcelacije i razmjeri crkvenih posjeda tije-kom stolje}a nisu bitno mijenjali, imanja u vlasni{tvu {iben-skog plemstva bivaju podlo‘na ~estim promjenama. U glo-balnoj vlasni~koj strukturi ona su uvelike nadilazila razmje-re imovine ostalih dru{tvenih struktura (pu~ana, obrtnika,

distriktualaca), koji su podlijegali zakonskim odredbama stje-canja i raspolaganja nekretninama uz zabranu trgovanja sastrancima.66 Veleposjednici su, me|utim, imali stanovite pri-vilegije slobodno raspola‘u}i svojom imovinom, uz mogu}-nost prodaje ili ustupanja vlasni~kih prava. Privatno vlasni{-tvo prenosilo se naslje|em (buona patrimonialia et mater-nalia) ili mirazom (kod pu~ana i distriktualca), dok se kon-cesijama (poglavito na otocima) nagra|ivalo zaslu‘ne poje-dince za njihovu odanost mleta~kom suverenu.67 Za vojnezasluge u osvajanju [ibenika (1412) Radoslav [i‘gori} do-biva godi{nju apana‘u od 500 lira i pravo zakupa zemlji{tana @irju od 250 gonjaja (uz simboli~an porez od 4 soldagodi{nje),68 a njegov sin Juraj za uspjehe u ratnim akcijama(1467) ishodit }e pravo na zakup cijelog otoka u trajanju odpet godina i godi{nju naknadu od 250 lira.69 Godine 1448.obitelj Juri} dobiva zemlji{te na @irju pod istim uvjetimakao i [i‘gori}i, a stanovitom I. Linji~i}u »za vjernost i zaslu-ge« dodjeljuju se plodne oranice na lokalitetu Kru{evica(Campo Crusanzia).70 Vlasnici velikih posjeda ubirali su zna-

Pogled na Velu Stupicu (foto: Z. Kadrnka-[ilhard)View of Vela Stupica (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard)

Pogled na Gradinu (foto: Z. Kadrnka-[ilhard)View of Gradina (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard)

Uvala Mala Stupica (foto: Z. Kadrnka–[ilhard)Mala Stupica Bay (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard)

Pogled na kiklopski zid Gustjerne (foto: Z. Kadrnka-[ilhard)View of the gigantic wall of Gustjerna (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard)

28


~ajnu rentu od imanja o kojima su skrbili oto~ani. Neki imu}-niji te‘aci u‘ivali su stanovite privilegije, pa i sami svoj diozemlje ustupali siroma{nim sumje{tanima. U kolonat se upu{-tala i bratov{tina Vele Gospe, o ~emu svjedo~i matrikula pi-sana hrvatskim jezikom iz 1484. godine,71 pa i sam ‘upnikkoji je dobio u zakup dio posjeda redovnica Sv. Spasa podvrlo povoljnim uvjetima: petinu od vina i tre}inu od starih imladih maslina, te prijevoz do [ibenika, {to je i{lo na teretsamostana.72 Istra‘iva~ {ibenske heraldi~ke ba{tine i povi-jesti gradskog plemstva Federigo Antonio Galvani navodibrojne plemi}ke obitelji kao posjednike nekretnina na @ir-ju.73 Ugledna obitelj Fondra naslje|em dobiva niz parcelarazasutih po otoku,74 o kojima brigu preuzima F. Pellegriniiz plemi}ke obitelji vlasnika susjednog otoka Kaprija.75 Zna-menita {ibenska grana obitelji Divni}-Miketi} Dragojevi}davala je u zakup ve}i dio svojih posjeda, da bi ‘enidbom imirazom ona bivala sve ve}a.76 Vojni guverner Krsto Tavellapla}ao je u vosku teratik za maslinike na @irju.77 Nebriganekih vlasnika za svoja imanja na udaljenom otoku i nepod-mireni dugovi vodili su u neizbje‘ne sporove. NasljedniciAntuna Miagostovi}a generacijama su namirivali dugovesvojih predaka da bi i sami potom izgubili prava na obitelj-sku ba{tinu.78 U vlasni~kim transakcijama me|u te‘acima nenavode se, me|utim, nikakva pla}anja koja su jama~no i{lana teret gospodara posjeda, pa, ukoliko ih nije podmirivao,gubio je sva prava nad tim dijelom imovine koji se potomnudio na javnim licitacijama (incanto).79

Prostorni okvir i gospodarska podloga

Dok je ve}i dio otoka bio (i ostao) nenaseljen unato~ iznim-nim prirodnim datostima, u dragama Saracena i Mikavicajo{ se naziru tragovi napu{tenih i ru{evnih ku}a, te crkviceSv. Nikole (Sv. Roka) u kojoj su liturgijski obredi bili namije-njeni ribarima, pa je u lokalnoj predaji poznatija pod titula-rom Sv. Nikole, kao i ona u ‘irajskom Polju nadomak Gospeod sedam @alosti.80

@irje je svojim pu~inskim obilje‘jima, brojnim uvalama, si-kama i {koljima oduvijek bilo iznimno zna~ajno ribolovnopodru~je u ovom akvatoriju.81 U putopisnim izvje{}ima poDalmaciji A. Fortis ovako bilje‘i: Mnogo vi{e od ostatakarimskog naselja, koji se jo{ ovdje prepoznaju, otok @irje ople-menjuje lov na koralje koji nikada nije zaludan u ovim voda-ma, koji je prije trideset godina ovom kraju donio golemobogatstvo te dragocjene vrste, kada se iznova otkrila jednaizvanredno plodna sika.82 I doista, po~etkom 18. stolje}a{ibenski magnat G. Galbbiani dobiva koncesiju za va|enjekoralja u ovom oto~ju, da bi za~ev{i suradnju s glasovitimnapuljskim koraljarima ostvario zna~ajan kapital koji je po-tom ulagao u osvajanja novih lovi{ta i tr‘i{ta na Krfu.83 U todoba i francuski putopisac Luis-François Cassas pomno bi-lje‘i zna~ajke @irja (poznatog po usoljenoj ribi, izvrsnomvinu i ulju zavidne kakvo}e) koje }e potom objediniti i obje-lodaniti njegov sunarodnjak Joseph Lavallée.84 Prodaja op-}inske soli u 16. stolje}u imala je na @irju glavnu ispostavu,Muna je bila ribarsko ‘ari{te cijelog {ibenskog akvatorija, u

Gradina, ostaci utvrde (foto: Z. Kadrnka-[ilhard)Gradina, remains of the fortification (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard)

Pogled na Gradinu (foto: G. Lederer, 1989, @irajski libar)View of Gradina

Pogled s otoka prema pu~ini (foto: Z. Kadrnka-[ilhard)View of the open sea from the island (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard)

29


Carta Pagana, oko 1530. godine (TVTO EL CONTRADO DI ZARA ET SEBENICHO, stampato in Venetia perMateo Pagano)Carta Pagana, (TVTO EL CONTRADO DI ZARA ET SEBENICHO, stampato in Venetia per Mateo Pagano), ca. 1530

Katastarski prikaz samostanskih posjeda s kraja 17. stolje}a (Arhiv samostana Sv. Lovre u [ibeniku)Land-registry’s presentation of the monastic properties from the end of the 17th century

Katastarski prikaz posjeda sa crkvom Sv. Nikole u Mikavici, kraj 17. stolje}a (Arhiv samostana Sv. Lovre u [ibeniku)Land-registry’s presentation of the property with the Church of St. Nicholas in Mikavica, from the end of the 17th century

30


njoj se sortirao, solio i uskladi{tavao ukupan ulov s ovogpodru~ja pod strogom kontrolom carinskih agenata nasta-njenih u luci.85 [ibenske plemi}ke obitelji grade u Munisvoje ljetne rezidencije, a ribarski magnati sa Zlarina i Prvi}aimaju svoja povremena prebivali{ta i skladi{ta, dok ‘itelji@irja nemaju prava vlasni{tva na tako presti‘nom dijelu oto-ka.86 Literarna predaja bilje‘i podatak o Gospinoj crkvi kojuje dao sagraditi znameniti {ibenski humanist Juraj [i‘gori}po~etkom 16. stolje}a neposredno uz svoj ljetnikovac smje{-ten na najljep{oj poziciji uvale. U svom povijesno-zemljo-pisnom traktatu u stihovima [i‘gori} nadahnuto pi{e: ... tu jei na{ otok @irje... koji ~uva ostatke anti~kog grada... pru‘asigurnost brodovlju u svojim za{ti}enim lukama... obilujeribom, izvrsnim vinom i {umom divlje omorike.87 Crkvicu Sv.Ivan Evan|elista financirao je drugi predstavnik {ibenskogplemstva stacioniran u Muni, Ivan Ru~i} Petrov, a posvetio{ibenski biskup Vicenzo Arrigoni 1616. godine.88

@itelji @irja zbijeni u svojim kamenim ku}ama na obronkusjeverozapadne kose, koja se strmo spu{ta prema glavnoj lu-

ci, marljivo su obra|ivali i vlastita polja na rubovima vele-posjedni~kih imanja plodne doline. Izda{ni vinogradi i mas-linici svojim su godi{njim prinosima namirivali potrebe ‘i-telja pa i tr‘i{ta u gradu. Neobra|ena zemlji{ta i pa{njaciogra|eni suhozidom omogu}avali su bavljenje sto~arstvom,poglavito uzgojem ovaca i koza, te pone{to goveda.89 Mig-racijski procesi prinude obilje‘ili su mentalitet doseljenogstanovni{tva iz zale|a koji ostaju dosljedni svojim obi~aji-ma i navikama, usredoto~eni na zemljoradnju i sto~arstvo.Permanentne kolonatske okolnosti i pritisak gospodara iz-ravno su utjecali na sudbinu ove populacije koja se nije us-pijevala prilagoditi ‘ivotu uz more sve do po~etka 19. stolje-}a. Tek ukinu}em podre|enog statusa ostvaruju se bolji ‘i-votni uvjeti na prostorima koje su do tada zaposjedali prota-gonisti vlasti. Blagostanje }e potrajati sve do novog valamigracijskih procesa po~etkom 20. stolje}a, koji }e ih raseli-ti po urbanim centrima diljem svijeta. Jo{ sredinom ovogastolje}a otok je brojio stotinjak doma}instava, da bi se izgodine u godinu taj broj osipavao i danas ostao na svega

Pogled na ‘irajska Polja (foto: Z. Kadrnka-[ilhard)View of the Fields of @irje (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard)

Pogled na ‘irajska Polja (foto: Z. Kadrnka-[ilhard)View of the Fields of @irje (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard)

Pogled na Munu (foto: Z. Kadrnka-[ilhard)View of Muna (photograph by Z. Kadrnka-[ilhard)

Vizura otoka po~etkom 20. stolje}aView of the island at the beginning of the 20th century

31


pedesetak ‘itelja poodmakle dobi, kojima jo{ ljetni mjeseciulijevaju nadu i kap utjehe u moru oto~ne tuge.90

Ovaj sa‘eti prikaz o povijesnoj slici otoka @irja zavr{it }emoCassasovom i Lavalléeovom porukom s po~etka 19. stolje-}a, koja nam se ~ini kudikamo primjerenijom i aktualnijom u

sada{njem trenutku: Uostalom...bilo bi po‘eljno kada bi ovajotok privukao pozornost javnosti...Treba se nadati da }e sestolje}e koje upravo zapo~injemo odlikovati razumijevanjemprema ovoj vrsti problema...i da }e ponukati vladare na pot-poru istra‘iva~a koji se time ‘ele baviti...91

Bilje{ke

1Udaljen od [ibenika 11 Nm ili dvadesetak kilometara zra~ne linije;prema: M. A. Friganovi}, @irje – Prilog poznavanju fiziogeografskihosebina, »Geografski glasnik«, sv. XIV/XV, Zagreb, 1953, str. 87.

2Ukupno sedamnaest oto~i}a, grebena i {kolja; prema: M. A. Frigano-vi}, n. dj., str. 88.

3R. Kati~i}, Liburnski otoci kod anti~kih pisaca, Zbornik Zadarskooto~je, Zadar, 1974, str. 35–45.

4Toponimi vezani uz Diomedov Kult (Diomedov rt – rt Plo~e – Plan-ka, Diomedovo oto~je – Tremiti); prema: M. Kozli~i}, Historijskageografija isto~nog Jadrana u starom vijeku, Split, 1990, str. 68, bilj.168.

5U doba bizantske dominacije na Mediteranu sa sjedi{tima vlasti uCarigradu i Ravenni isto~na obala Jadrana postaje klju~nom povezni-com. Opasnost od prodora barbara nala‘e izmje{tanje plovnog putaod obale po vanjskom rubu jadranskog oto~ja. Usp. A. Badurina,Bizantski plovni put po vanjskom rubu sjevernih jadranskih otoka,»Radovi IPU«, 16/1992, str. 7–9.

6Usp: Z. Gunja~a, Kasnoanti~ka fortifikacijska arhitektura na isto~-nojadranskom priobalju i otocima, Obrambeni sistemi u praistoriji iantici na tlu Jugoslavije, Zbornik radova XII. kongresa arheologaJugoslavije [Materijali XII], Novi Sad, 1984, str. 124–134.

7A. Badurina, n. dj., str. 8.

8Od @irja se nastavljaju Stra‘ica iznad Vrulje i Toreta na Kornatu,Gradina na Vrgadi, Str‘e na Dugom otoku, Pa{manu, Ugljanu, Viru,I‘u, Molatu, Istu, Iloviku, [kardi, Pagu, Rabu, Cresu, Krku i daljeprema istarskoj obali i Brijunskom oto~ju. Plovidba uz vanjski nizotoka bila je sigurnija i tijekom vremenskih nepogoda tu je bura ve}oslabljena a jugozapadni vjetrovi se ne uspijevaju razviti; prema: A.Badurina, n. dj., str. 8; usp.; A. Badurina, Bizantska utvrda naoto~i}u Palacol, Arheolo{ka istra‘ivanja na otocima Cresu i Lo{inju,Zagreb, 1982, str. 171; I. Petricioli, Toreta na otoku Kornatu, Adria-tica Praehistorica et antiqua, Zagreb, 1970, str. 718; : M. Sui}, Anti~kigrad na Jadranu, Zagreb, 1982, str.259.

9]. M. Ivekovi}, Otok @irje, »Starohrvatska prosvjeta« NS, sv. I,Zagreb – Knin, 1927, str. 45–52; Najstariji samostani na dalmatin-skim otocima, »Rad JAZU«, knj. 242, Zagreb, 1931, str. 220–221.

10]. M. Ivekovi}, Otok @irje, n. dj., str. 48.

11N. dj., str. 49, 50.

12N. dj., str. 51.

13Vi{egodi{njim sustavnim istra‘ivanjima na ovom lokalitetu uslijedilisu za{titni radovi na konzervaciji i prezentaciji popra}eni iscrpnimelaboratima koji su dijelom objavljivani u »Arheolo{kom pregledu«,26 (1985), Ljubljana, 1986, str. 185; 28 (1987), Ljubljana, 1989, str.140–147.

14Gunja~ine postavke potvr|uju se na nekoliko primjera u neposrednojblizini; vanjskim plovnim putem od @irja prema oto~ju Kornata nailazi-mo na utvrdu poznatu pod toponimom Toreta, smje{tenu na sjeveroza-padnoj visinskoj koti otoka Kornata; plove}i dalje s unutra{nje stranekroz Murtersko more prema Zadru nailazimo na ostatke utvrda koje sunadzirale ulaz u Pa{manski kanal i pristup Srednjem kanalu – jednadominira uzvisinom nad rtom Borovnjak na otoku Pa{manu, a druganad isturenim sjevernim rtom otoka Vrgade, tipolo{ki i morfolo{ki pos-ve srodna utvrdama @irja. Usp: Z. Gunja~a, n. dj., str. 130; I. Petricio-li, Toreta na otoku Kornatu, Adriatica Praehistorica et antiqua, »Nova-kov zbornik«, Zagreb, 1970, str. 717–725; A. Badurina, Bizantskautvrda na oto~i}u Palacol, Arheolo{ka istra‘ivanja na otocima Cresu iLo{inju, Zagreb, 1982, str. 171; M. Domjan, Crkva Sv. Andrije naVrgadi nakon posljednjih istra‘ivanja i konzervatorskih radova, »Sta-rohrvatska prosvjeta«, ser. III, sv. 13, Split, 1983, str. 123.

15U akcijama rekognosciranja do{lo se do novih saznanja i spoznaja uprostornoj organizaciji unutar utvrde (spremi{te za hranu, odlagali{teza otpad gra|evinskog materijala, stambeni prostor zapovjednika ut-vrde). Osobito je va`an pronalazak dvaju kerami~kih ulomaka s utisnu-tim pe~atom u liku sveca ... »po svemu sude}i Sv. Mihovila, za{titnikabizantske vojske...{to je prvi takav nalaz na ~itavom prostoru na{eobale gdje su locirane sli~ne utvrde (Justinianov pomorski limes)«;prema: I. Pedi{i}, @irje Gradina – sustavna arheolo{ka istra‘ivanja,»Obavijesti«, god. XXX, br. 3, Zagreb, 1999, str. 101.

16J. [i‘gori}, O smje{taju Ilirije i gradu [ibeniku [Georgius SisgoreusSibenicensis, De situ Illyriae et civitate Sibenici, De insulis Sibenici,XII], edd. V. Gortan, [ibenik, 1981, str. 176; A. Fortis, Put po Dal-maciji [prijevod djela Viaggio in Dalmazia dell’Abate Alberto Fortis,Venezia, 1774.] Zagreb, 1984, str. 110;

17Plin. Hist. Nat. Lib. III, cap. ult.; prema: A. Fortis, n. dj., str. 110.

18A. Fortis, n. dj., str. 110.

29R. Kati~i}, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Ro|anina, »Godi{-njak«, sv. 5, Sarajevo, 1970, str. 125.

20M. Kozli~i}, n. dj., str. 139.

32


21Diplomati~ki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije [Co-dex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae], sv. I–IX,ur. T. Smi~iklas i dr., Zagreb, 1904.

22F. Ra~ki, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illus-trantia (MSHSM VII), Zagreb, 1877.

23[. Ljubi}, Listine o odno{ajih izme|u ju‘noga Slavenstva i mleta~kerepublike I–X (MSHSM 1–5, 9, 12, 17, 21, 22), Zagreb, 1868–1891.

24F. Ra~ki, n. dj., str. 51, 55; Codex diplomaticus, sv. VIII, str. 450; sv.IX, str. 3, 18, 20, 221, 231, 251; sv. X, str. 508.

25Codex diplomaticus, sv. IX, str. 216.

26M. [enoa, Prilog poznavanju starih naziva na{ih otoka, »Geograf-ski glasnik«, 11–12, Zagreb, 1950, str. 79; P. Skok, Slavenstvo iromanstvo na jadranskim otocima, Toponomasti~ka ispitivanja, Zag-reb, 1950, str.150.

27P. Skok, n. dj., str. 151.

28K. Sto{i}, Sela {ibenskog kotara [@irje I], [ibenik, 1941, str. 194.

29P. Skok, n. dj., str. 154, bilj. 7.

30Codex diplomaticus, sv. VI, str. 528, 529; Listine, sv. III, str. 423,424.

31Kartular i samostanski prijepisi isprava neiscrpna su vrela tekstovnepredaje koja je potekla od latinske pismenosti u benediktinskoj opatijiSv. Ivana Rogovskog u Biogradu, a ~uvaju se u zadarskom arhivu;[usp: V. Novak, Zadarski kartular samostana Sv. Marije, Zagreb, 1959,str. 242.]. ^etiri sveska kartulara sadr‘e isprave i zapise o ste~enimimovinskim pravima Rogovske opatije od njenog utemeljenja u drugojpolovici 11. stolje}a do ukinu}a krajem 14. stolje}a, dijelom objeloda-njenih u Ljubi}evom Policorionu pod naslovom: Incipit libellus Polico-rion qui et Tipicus vocatur; est enim de diversis locis et multarumvillarum territoriis orthographice compositus monasterio sci Iohannisapostoli et evangelistae; [. Ljubi}, Libellus Policorion, qui Tipicusvocatur, »Starine JAZU«, sv. XXIII, Zagreb, 1890, str. 154–243.

32L. Jeli}, Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju, »Vjes-nik hrvatskog arheolo{kog dru{tva«, sv. 3, Zagreb, 1898/99, str. 89.

33F. Ra~ki, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illus-trantia (MSHSM VII), Zagreb, 1877, str. 51–53.

34Kada je 1125. godine po naredbi mleta~kog du‘da Dominika Michielado temelja bio razoren Biograd, rogovskim benediktincima uspjelo jeda od zadarskog nadbiskupa ishode (1129) pravo na kori{tenje tkon-skog ka{tela s crkvom Sv. Kuzme i Damjana koja postaje njihovomnovom maticom. Usp. L. Jeli}, n. dj., str. 102.

35F. Ra~ki, Documenta historiae, n. dj., str. 52; [. Ljubi}, LibellusPolichorion, str. 23; prema: L. Jeli}, Rogovski opati, n. dj., str. 65.

36]. M. Ivekovi}, Najstariji samostani, n. dj., str. 220; K. Sto{i}, n. dj.,str. 199; P. Kaer, Povjestne crte grada [ibenika i njegove okolice I,[ibenik, 1911, str., 53, 54.

37D. Farlati, Illyricum sacrum IV, Venetiis, 1769, str. 122.

38A. Alacevich, Il forte di San Nicolò presso Sebenico, III, Sebenico,1921; prema: I. Ostoji}, Benediktinci u Dalmaciji, sv. II, Split, 1964,str. 254.

39Kako to proizlazi iz povelje od 2. lipnja 1285. godine: Memorie isto-riche di Tragurio ora detto Traù [di Giovanni Lucio], Venezia, 1673,str. 117; Codex diplomaticus, sv. VI, str. 528.

40Dugoro~ni prijepori s Trogiranima i [ubi}ima u nastojanjima za osa-mostaljenje i ostvarivanje sloboda imali su za posljedicu ~este borbe[ibenika za vlastiti teritorij. Ovaj prostor postaje autonomnom komu-nom tek sklapanjem pakta s Mle~anima 1322. godine, kada se gradude facto priznaje status komune. Kao {to je utemeljenjem biskupije1298. godine [ibenik postao ravnopravan Trogiru, tako je potpisiva-njem pakta s Mle~anima tek ostvareno pravo nad vlastitim teritorijem,a time i na sporne otoke (Murter, @irje, Arta) koji }e nakon arbitra‘e1324. godine pre}i u vlasni{tvo [iben~ana [Codex diplomaticus, sv.IX, str. 230, 231, 214 –216; [. Ljubi}, Listine, sv. I, str. 351]. Pitanjepripadnosti tih otoka ponovno se pokre}e za kralja Ludovika 1359.godine [Codex diplomaticus XII, 585; [ibenski diplomatarij (Diplo-matarium Sibenicense). Zbornik {ibenskih isprava, edd. J. Kolanovi}i J. Barbari}, [ibenik, 1986, str. 49], zatim 1388. godine [Codex dip-lomaticus XVII, str. 166; Diplomatatium Sibenicense, str. 73].

41I. Ostoji}, n. dj., str. 254.

42D. Farlati, n. dj., str. 461.

43D. Farlati, n. dj., str. 463.

44Codex diplomaticus IX, str. 3–6, 18–21, 220–221, 230–231,250–251; usp. I. Ostoji}, n. dj., str. 254.

45]. M. Ivekovi}, Najstariji samostani, n. dj., str. 221.

46D. Zavorovi}, [Domenico Zavoreo] Tratatto sopra le cose di Sebeni-co, {apirografirani prijepis rukopisa iz 1597. godine u Arhivu HAZU,str. 40.

47I. Ostoji}, n. dj., str. 255.

48Samostan Sv. Dominika svoj zemljoposjed pro{iruje i zamjenom nek-retnina, pa (1450) ku}u s mlinom za ulje, ~etiri skladi{ta i jedanprazan prostor u gradu mijenja za 300 gonjaja zemlje na @irju;prema: V. Miagostovich, Per una cronaca Sebenicense, »Rivista Dal-matica« N. S. II, Zadar, 1908, str. 23–24.

49Reprint [ibenskog statuta [Volumen statutorum, legum et reformatio-num civitatis Sibenici, Venetiis, 1608.] s prijevodom Z. Herkova ob-javljen je u [ibeniku 1982. godine, u izdanju Muzeja grada. Korpuspovijesno-pravnih izvora sadr‘i {est knjiga, od kojih III. knjiga dono-si odredbe o najmu, IV. propise o kupoprodaji, u V. se reguliraju pravao naslje|ivanju nekretnina, dok se glavnina gra|evinskog zakonodav-stva nalazi u Knjizi reformacija. Usp. D. Zeli}, Gradski statut kaoizvor za povijest urbanog razvoja [ibenika, »Radovi Instituta za po-vijest umjetnosti« 19, Zagreb, 1995, str. 37–51.

33


50Samostani su davali u zakup svoj posjed uz pla}anje utvr|enoga go-di{njeg iznosa, ili odre|enog nov~anog iznosa za najam dijela zemlji{-ta.

51Posjedi ‘upa i crkava u distriktu podlije‘u nadzoru seoskih sudaca, abrigu o pojedinim crkvama, njihovim dobrima i sve}enicima preuzi-maju oni pod ~ijim patronatom se zakon provodio.

52Contra occupantes bona ducalis dominii sive ecclesiarum; [ibenskistatut, knj. III, str. 53; knj. IV, str. 40; Jedan primjerak proklamacija(proglasa gradskog kneza) s po~etka 16. stolje}a sa~uvan je u Sabir-nom centru [ibenik – Povijesnog arhiva Zadar (fond: Miscellanea, II,18); usp. J. Kolanovi}, [ibenik u kasnom srednjem vijeku, Zagreb,1995, str. 80. bilj. 46.

53A. G. Foosco, Monastero di San Salvatore, Folium Dioecesanum IX,[ibenik, 1891, str. 75–76.

54Prije redovnica u Sv. Spasu je bilo sjedi{te bratov{tine flagelanata kojisu ondje zamijenili templare kojima se u [ibeniku gubi trag nakonpolovine 13. stolje}a.

55Vino se dopremalo u samostanski podrum u rujnu, a ulje u travnju; J.A. Soldo, Agrarni odnosi na otoku @irju (od XVII. do XIX. stolje}a),Zagreb, 1973, str. 61.

56Tada su samostanska imanja dana na kori{tenje seljacima a teratik jedr‘avna uprava u Zadru ispla}ivala samostanu Sv. Lovre u [ibeniku.

57J. A. Soldo, n. dj., str. 62.

58[ibenski trgovci Nikola Buronja i Nikola Ru~i} oporu~no su ostavilinekoliko ku}a u gradu i posjede izvan grada, te 120 gonjaja vinogradana @irju, {to je donosilo godi{nju rentu od 290 dukata; K. Sto{i},Benediktinke u [ibeniku, »Croatia sacra« IV, 7, Zagreb, 1934, str. 17.

59Usp. J. A. Soldo, Samostan Sv. Lovre u [ibeniku, Ka~i} 1, 1967, str.5–94; »Varia« samostan Sv. Lovre u [ibeniku, Izdanje Historijskogarhiva u Splitu 6, 1967, str. 213–229.

60J. A. Soldo, Agrarni odnosi... n. dj., str. 17.

61J. A. Soldo, Samostan Sv. Lovre... n. dj., str. 11.

62Porez za kori{tenje zemlji{ta kao i travarina za ispa{u stoke pla}ani susimboli~nim svotama od 4 solda; usp. Z. Herkov, Gra|a za financij-sko-pravni rje~nik feudalne epohe Hrvatske, »Djela JAZU«, knj. 47,II, Zagreb, 1956, str. 504–505.

63Za stoku sitnog zuba (ovcu ili kozu) ispla}ivalo se 2 solda, a za goveda10 soldi po grlu; usp. A. Soldo, Agrarni odnosi... n. dj., str. 36.

64Ve}ina isprava koje se ti~u primjene odredbi na otocima bilje‘e obalniprostor kao nu‘an dio oku}nice namijenjen aktivnostima vezanim uzmore. U uvali Muna prikladnoj za pristajanje brodova bilo je stjeci{teribarskih brodova. Tijekom 16. stolje}a izgra|eno je niz ku}a i magazinau kojima se boravilo, trgovalo, prera|ivalo i uskladi{tavalo dopremlje-

nu robu iznimno bogatog ribljeg fonda u ovom akvatoriju. Pravnimregulativama nastojalo se kontrolirati izgradnju i napla}ivati kori{tenjejavnih i privatnih prostora, te nadzirati ulov ribe u ovim vodama.

65Najam ku}a uz more ispla}ivao se simboli~nim svotama (certa rega-lia); prema: F. A. Galvani, Il Re d’ Armi di Sebenico. Con illustrazionistoriche, voll. I – II, Venezia, 1884, str. 12.

66Odredbom iz 1381. godine izri~ito se zabranjuje prodaja zemlje Vlasi-ma [Diplomatarium Sibenicense, 44: 21. XII. 1381.], prema: J. Kola-novi}, n. dj., str. 83.

67Godine 1414. Veliko vije}e ustupa Veneciji op}inska zemlji{ta nakopnu i na otocima da bi se tim prihodima ispla}ivali gradski ~inovnicii ~asnici. Usp. F. A. Galvani, n. dj., str. 11.

68[. Ljubi}, Listine VIII, vol. 17, Zagreb, 1886, str. 281.

69F. A. Galvani, n. dj., str. 189.

70V. Miagostovich, n. dj., str. 182.

71J. A. Soldo, n. dj. str. 50.

72PAZd, Spisi {ibenskog notara F. Cortellinija, f. 151; prema: J. A.Soldo, n. dj., str. 50.

73F. A. Galvani, n. dj., str. 189.

74Na lokalitetima: Vu~ipolje, Obrnja, Kru{evica, Mikavica, {to je raz-vidno iz zemlji{nih knjiga od 1682. godine, u kojima se navode vlas-nici pojedinih ~estica na @irju, a ~uvaju u samostanu Sv. Lovre u[ibeniku.

75Zemlji{ne knjige bilje‘e ga kao nasljednika Fondrinih imanja, o koji-ma ni sam nije mario pa su uglavnom ostala neobra|ena, ali su urednopodmirivani dugovi samostanu sve do 1798. godine, kada ih preuzi-ma novi vlasnik.

76Posljednji ~lan obitelji Ivan Divni} pla}ao je zemljarinu samostanu dosvoje smrti (1829), kada to nastavljaju njegovi zetovi N. Galeotovi}-Crivellari i M. Zambelli- Bona~i} sve do 1860. godine; prema: J. A.Soldo, n. dj., str. 64.

77J. A. Soldo, n. dj., str. 64.

78Neki ve}i sporovi zabilje‘eni u Spisima samostanskog arhiva Sv.Lovre u [ibeniku (br. 134).

79Usp. J. A. Soldo, n. dj., str. 19.

80K. Sto{i}, n. dj., str. 196.

81Peschiera di Zuri poznata po sigurnim sidri{tima i bogatim lovi{timaplave ribe i jastoga, krajem 15. stolje}a postaje zajedni~kim ribolovi-{tem svih ribara na {ibenskom podru~ju sve do po~etka 20. stolje}a;B. Stulli, Iz pro{losti Dalmacije, Split, 1992, str. 321–324.

34


82A. Fortis, n. dj., str. 110.

83[. @upanovi}, Ribarstvo {ibenskog podru~ja, Prinosi prou~avanjuribarstva i ribarskog prava JAZU, knj. 6, Zagreb, 1963, str. 27.

84L. F. Cassas – J. Lavallée, Voyage pittoresque et historique de l’Is-trie et Dalmatie, Paris, 1802. [Spon, Adam, Cassas i Lavallée uHrvatskoj, priredio i preveo Lj. Krmpoti}, Hannover – ̂ akovec, 1997,str. 217].

85Svake godine u studenom valjalo je prijaviti svu ribarsku imovinu ipribor (barche, tratte, reti, ponzate, fosine, parangali...) s imenimanjihovih vlasnika; od ulova plave ribe (lanzarde, sgombri, suri, sar-doncini...) osmina je pripadala agentu carinarnice nastanjenom u Mu-ni; sve koli~ine ulovljene, posoljene i uskladi{tene ribe bile su tako|erpod strogim nadzorom kako se ne bi iznosila izvan {ibenskog podru~-ja bez odobrenja carinika; osmi dan nakon ljetnog mraka ribari su podzakletvom morali dati izjavu o koli~ini ulovljene i posoljene ribe; prijeisplovljavanja valjalo je prijaviti svaku potega~u, a pri povratku pre-do~iti ulov ve} sortirane ribe prema vrstama; [. @upanovi}, n. dj.,str., 28.

86I kasnije }e u vlasni~kim transakcijama prednost imati bogate ribarskeobitelji sa sausjednih otoka, dok }e stanovnici @irja sve do 19. stolje}aostati vjerni navikama i obi~ajima svog te‘a~kog podrijetla.

87J. [i‘gori}, O smje{taju Ilirije i gradu [ibeniku [Georgius SisgoreusSibenicensis, De situ Illyriae et civitates Sibenici], edd. V. Gortan,[ibenik, 1981, str. 76.

88K. Sto{i}, n. dj., str. 168.

89Iz evidencije ostvarenih prihoda od prikupljanja herbatika u samos-tanskim spisima proistje~e da je 1726. godine na otoku bilo oko 500ovaca i koza, te 7 goveda, dok austrijski Operat (1849) bilje‘i naotocima @irju i Kapriju neznatan porast sto~nog fonda (640 ovaca,320 koza i 50 magaraca) {to se tuma~ilo malim povr{inama pa{njakana ovome oto~ju. U popisima iz 1960. godine registrirano je 1309ovaca na @irju i Kapriju; usp. J. A. Soldo, n. dj., str. 11.

90O dana{njoj tu‘noj slici {ibenskog i zadarskog oto~ja najrje~itije svje-do~e njihovi malobrojni ‘itelji, zatvorene {kole, zapu{tena gospodar-stva, neobra|ena i zarasla polja, oskudna opskrba i zdravstvena za{ti-ta, lo{a povezanost s kopnom..., ili, sugestivnim i poticajnim rije~imadr. Vladimira Skra~i}a, velikog poznavatelja oto~nih (ne)prilika ivrsnog istra‘iva~a toponomast~ke gra|e na ovim prostorima: Pomanj-kanje svijesti o razli~itosti ovog dijela nacionalnog teritorija, izosta-nak sustavne brige za otoke i oto~ane, demografska erozija, gubljenjeoto~ne posebnosti pod pritiskom suvremenog na~ina ‘ivota i medija,nala‘e svima – politi~kim du‘nosnicima, znanstvenicima, stru~njaci-ma sa svih polja djelovanja i samim oto~anima da se ‘urno, svatkona svom stupnju odgovornosti, prihvate spa{avanja onoga {to jeostalo... Nacionalni program razvitka hrvatskih otoka, samo su kaputjehe u oto~nom moru tuge. [Toponimija vanjskog i srednjeg nizazadarskih otoka, Split, 1996, str. 8]

91L. F. Cassas – J. Lavallée, n. dj., str. 217.

Summary

Jagoda Markovi}

Historical image of the island of @irje

The richness of culture and history on the most distant islandof the sea around [ibenik has been recorded in many pages ofhistorical documents, serving as a testimony to the civilisingachievements of this isolated island. The process of settle-ment in the past, and its gradual dying in the present, are twokey determinants for the specific civilising characteristics ofthis area. Its historical significance stems from the naturalconditions of the micro-location, as well as from conditionssimilar to those showed by the island of Vis in the CentralDalmatian region, and the island of Lastovo, further south.

Due to heir specific geographical features, and their locationat prominent open-sea points, they gained a key strategicrole in the control and supervision of the waterways on theeastern side of the Adriatic sea. Historical sources represent akey point of reference in the interpretation of the historicalrichness of the island of @irje, with its defensive towers, itssettlements, organisation of the space with the cultivated land-scape, its inhabitants and customs, all of which are now for-gotten in the sad image of a neglected and deserted island inthe open sea.

Documents

Povijesna slika otoka @irja Jakovljevic -Povijesna slika... · lira uz prinose u naturi,55 ~ime se odr‘avao samostanski kom-pleks s dvadesetak redovnica, sve do ukidanja reda koje