UNIVERZITET U TRAVNIKUPRAVNI FAKULTET

POJAM I VRSTE PRAVNIH POSLOVA

(seminarski rad)

Predmet: Uvod u građansko pravoMentor: Student/ica: Indeks br.Smjer:

SADRŽAJ

1. UVOD.............................................................................................................................1

2. POJAM PRAVNOG POSLA.......................................................................................2

3. VRSTE PRAVNIH POSLOVA...................................................................................3

4. ELEMENTI SADRŽAJA PRAVNOG POSLA.........................................................5

5. UVJET (CONDICIO)...................................................................................................6

6. DJELOVANJE UVJETA.............................................................................................8

7. ROK (DIES)..................................................................................................................9

8. NAMET (MODUS) ILI NALOG...............................................................................10

9. OBLIK OČITOVANJA VOLJE...............................................................................11

10. OBLIK PRAVNIH POSLOVA.................................................................................13

11. VALJANOST I NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA.....................................15

12. ZAKLJUČAK.............................................................................................................16

LITERATURA............................................................................................................17

1

UVOD

Pravni posao je stranačko očitovanje volje koje je samo za sebe ili povezano s drugim

potrebnim pravnim činjenicama usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka, među

kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak nekog građanskopravnog odnosa.

U daljem tekstu bavit ćemo se pojmom, vrstama, oblikom i elementima pravnih poslova.

2

POJAM PRAVNOG POSLA

Pravni posao je očitovanje volje stranaka usmjereno na postizanje dozvoljenih pravnih

učinaka, među kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak nekog građanskopravnog

odnosa. Pravni posao je širi pojam od ugovora. Svaki ugovor je pravni posao, ali svaki pravni

posao nije ugovor. Obaveznopravni ugovori imaju 3 bitne karakteristike:

takvim ugovorima se zasnivaju obaveze i protivobaveze;

u takvim ugovorima je do maksimuma izraženo načelo stranačke dispozitivnosti ili

načelo autonomije (slobodnom voljom nastaje sam odnos, a slobodnom voljom se

određuje i njegov sadržaj);

obaveznopravni ugovori nastaju prihvatom ponude.

Međutim, na području obaveznog prava ne postoje samo obaveznopravni ugovori, već i

poslovi za gotovo (npr.realna kupoprodaja), kao i poslovi raspolaganja (npr.cesija).

Bitno je napomenuti da načelo stranačke ravnopravnosti ne dozvoljava da se kod pravnog

posla jedna strana prema drugoj odnosi kao vlast. Zato npr.izdavanje upravnog akta,

donošenje presude i sl, nisu pravni poslovi.

Kada sklapaju određeni pravni posao, stranke žele postići određeni učinak. Međutim,

određene učinke za određena očitovanja volje veže sam pravni poredak, tako da će učinci

nastupiti bez obzira na volju stranaka. Na primjer: prilikom realne kupoprodaje prodavač na

sebe preuzima odgovornost za mane prodate stvari, bez obzira da li je znao za takav učinak

kupoprodaje. Dakle, pri sklapanju pravnog posla nastaje učinak koje su stranke htjele postići,

ali automatski i svi drugi učinci koje pravni poredak veže za takav pravni posao.

Pravni učinak koji stranke žele postići određenim pravnim poslom mora biti dozvoljen. Zbog

toga delikt nije pravni posao. Međutim, delikt izaziva postanak građanskopravnog odnosa

odgovornosti za štetu mada za postanak tod odnosa nije mjerodavna volja delinkventa.

3

VRSTE PRAVNIH POSLOVA

Pravni poslovi kojima se ustalio sadržaj i pravnotehnički naziv u teoriji se nazivaju

imenovanim (nominatnim) ili tipičnim pravnim poslovima. Ostali pravni poslovi su

inominatni ili atipični pravni poslovi. Ovisno od kriterija, pravne poslove možemo podijeliti

na slijedeće skupine:

Jednostrani i dvostrani pravni poslovi - Jednostrani nastaju očitovanjem volje samo jedne

strane (npr.testament). Dvostrani pravni poslovi (ugovori) nastaju saglasnim očitovanjem

volje dviju stranaka. Među ugovorima su najvažniji obavezni (obligacijski) ugovori. To su

dvostrani pravni poslovi kod kojih se jedna strana obavezuje drugoj na određenu činidbu

(npr.zajam, kupoprodaja, najam itd). Obavezni ugovori dijele se na 2 velike grupe:

- jednostranoobavezni ugovori su takvi dvostrani pravni poslovi kod kojih je jedna strana

samo vjerovnik, a druga samo dužnik (npr.posudba);

- dvostranoobavezni ugovori su takvi dvostrani pravni poslovi kod kojih je svaka strana

istovremeno i vjerovnik i dužnik (npr.kupoprodaja).

Pravni poslovi među živima (inter vivos) i pravni poslovi za slučaj smrti (mortis causa) -

Kod pravnih poslova inter vivos učinak nastupa još za života stranaka, a kod poslova

mortis causa učinak nastupa nakon smrti stranke koja je poduzela pravni posao.

Naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) pravni poslovi - Naplatni su pravni poslovi

kod kojih se za činidbu traži protučinidba. Nije važno da li se protučinidba daje u novcu ili

ne (npr.naplatni pravni posao je i zamjena). Kod besplatnih pravnih poslova ne traži se

protučinidba (npr.darovanje).

Kauzalni i apstraktni pravni poslovi - Kod kauzalnih pravnih poslova, ekonomski cilj,

svrha ili kauza tog pravnog posla vidljiva je već iz samog pravnog posla. Npr. iz

kupoprodaje kao tipičnog kauzalnog pravnog posla zaključujemo da se tim poslom želi

postići prenos vlasništva na prodatoj stvari, da bi se zauzvrat dobila kupoprodajna cijena.

Kod apstraktnih pravnih poslova kauza je nevidljiva. Iz samog apstraktnog pravnog posla

ne možemo zaključiti svrhu njegovog sklapanja.

4

Formalni i neformalni pravni poslovi - Formalni su oni pravni poslovi za koje je oblik

određen bilo propisom ili po odredbi stranaka. Pod izrazom neformalni pravni posao po

pravilu se danas podrazumijeva pravni posao sklopljen u usmenom obliku.

5

ELEMENTI SADRŽAJA PRAVNOG POSLA

Razlikuju se 3 grupe elemenata (sastojaka) koji ulaze u sadržaj pravnog posla i to:

Bitni elementi pravnog posla (essentialia negotii) su oni elementi koji predstavljaju nužni

minimum za egzistenciju nekog pravnog posla. Npr.kod kupoprodajnog ugovora bitni

elementi su predmet i cijena. Bitni elementi određeni su strogim propisom i zato se

nazivaju objektivno bitnim, za razliku od subjektivno bitnih, odnosno onih za koje se

stranke dogovore da se imaju smatrati bitnima.

Prirodni elementi (naturalia negotii) su elementi koji se u pravnom poslu

podrazumijevaju jer proizilaze iz same prirode određenog pravnog posla. Također se

određuju propisom, međutim bez njih pravni posao može postojati. Strankama je

ostavljeno na volju da u sadržaj pravnog posla unesu ili ne unesu prirodne elemente.

Međutim, obzirom da su prirodni sastojci određeni propisom, ako stranke ne žele da oni

važe u pravnom poslu moraju ih izričito isključiti. U suprotnom, prirodni elementi važe po

sili zakona. (npr.odgovornost prodavača za mane prodate stvari).

Uzgredni elementi (accidentalia negotii) su elementi koji važe samo ako ih stranke izričito

ugovore. Među najtipičnije spadaju uvjet, rok i namet.

6

UVJET (CONDICIO)

Uvjet je uzgredna odredba pravnog posla predstavljena u budućoj i neizvjesnoj okolnosti od

koje po volji stranaka zavisi učinak pravnog posla. Dakle, karakteristično je da je to odredba

koju pravnom poslu mogu dodati samo stranke. Kada bi se uvjet određivao propisom u smislu

da se mora dodati pravnom poslu, takva odredba ne bi bila uvjet već pretpostavka.

Najtipičnije vrste uvjeta su slijedeće:

Suspenzivni (odgodni) uvjet odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne

ispuni ili ne izjalovi. Ako se uvjet ispuni, učinak pravnog posla nastaje. Ako se izjalovi do

učinka pravnog posla uopće neće ni doći. Primjer: otac ostavlja sinu imovinu pod uvjetom

da se sin oženi.

Rezolutivni (raskidni) uvjet je takav uvjet kod kojeg pravni posao nastaje odmah, ali je

trajanje učinka zavisno od ispunjenja uvjeta. Ukoliko se ispuni rezolutivni uvjet, učinak

pravnog posla prestaje.

Afirmativan je uvjet koji traži da se nešto dogodi, tj. da dođe do nastupa buduće i

neizvjesne okolnosti. Tim nastupom se mijenja dosadašnje stanje.

Negativan je uvjet koji traži da se nešto ne dogodi, tj. da ne nastupi buduća i neizvjesna

okolnost. Negativni uvjet je ispunjen tek onda kad je sigurno da uvjetovana okolnost neće

nastupiti.

Potestativan je uvjet kod koga je ispunjenje uvjetovane okolnosti ovisno o volji uvjetno

ovlaštenog, odnosno ispunjenje uvjeta sastoji se u djelanju ili propuštanju uvjetno

ovlaštenog. (Primjer: ako sutra otputuješ…)

Kazualni uvjet je uvjet čije ispunjenje ovisi o slučaju, odnosno ispunjenje je izvan volje

ovlaštenika (ovisi o nekom prirodnom događaju ili djelanju neke treće osobe).

Mikstni ili mješoviti je uvjet čije ispunjenje ovisi istovremeno o volji uvjetno ovlaštenog i

o slučaju.

Pravi uvjet je uvijek buduća i neizvjesna okolnost. Ako nedostaje jedan od tih elemenata, radi

se o nepravom uvjetu. Takvi su slijedeći uvjeti:

Nužni uvjet je onaj kod koga je uvjetovana okolnost buduća, ali ne i neizvjesna (npr. ako

NN umre).

7

Pravni uvjet (condicio iuris) je okolnost predviđena samim pravnim propisima, neovisno

od volje stranaka. Dakle, radi se o pretpostavci potrebnoj za postanak nekog pravnog

odnosa.

Nemogući uvjet je onaj koji se ne može ostvariti ni fizički niti pravno. Ovdje je važan

trenutak sklapanja pravnog posla. Ako je uvjet u trenutku sklapanja posla bio moguć, pa

tek kasnije postao nemoguć, smatra se da se uvjet izjalovio. To je važno jer postojanje

nemogućeg uvjeta u trenutku sklapanja pravnog posla može izazvati ništavnost samog

posla.

Nedopušteni uvjet je uvjet koji je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog

uređenja ili prisilnim propisima.

Nemoralan je uvjet koji je protivan moralu društva. Takav uvjet je istovremeno i

nedopušten. Nedopušteni i nemoralni uvjeti su po djelovanju izjednačeni sa nemogućim

uvjetima.

8

DJELOVANJE UVJETA

Djelovanje uvjeta prati se kroz 2 vremenska razdoblja:

Vrijeme pendencije počinje sklapanjem pravnog posla i traje dok se uvjet ne ispuni, odnosno

izjalovi. To je vrijeme neizvjesnosti, kada uvjet “visi” (condicio pendet). Ako je pravni posao

sklopljen pod suspenzivnim uvjetom, u ovom periodu ne nastaju pravni učinci. Međutim,

uvjetno opterećeni ima i za vrijeme pendencije neke obaveze, koje proizilaze iz postojećeg

pravnog stanja. Najvažnija obaveza sastoji se u tome da uvjetno opterećeni ne smije

poduzimati radnje koje bi mogle dovesti do osujećenja uvjeta. Sva raspolaganja uvjetno

opterećenog sa stvari u vrijeme pendencije su pravno valjana, ali su izvršena pod uvjetom. To

znači da će sva raspolaganja prestati važiti u trenutku ispunjenja uvjeta. Ako bi zbog

raspolaganja uvjetno opterećenog u vrijeme pendencije došlo do oštećenja stvari, uvjetno

opterećeni odgovara za štetu koja je nastala njegovom krivicom.

Pozicija uvjetno ovlaštenog prelazi i na njegove nasljednike. Međutim, to pravilo ne važi

doslovno kod pravnih poslova mortis causa koji su sklopljeni pod suspenzivnim uvjetom. U

takvom slučaju, ako uvjetno ovlašteni umre u vrijeme pendencije, njegovi nasljednici ne

stupaju na njegovo mjesto.

Ako je pravni posao sklopljen pod rezolutivnim uvjetom, djelovanje u vrijeme pendencije

suprotno je djelovanju suspenzivnog uvjeta. Učinci pravnog posla nastupaju odmah i traju dok

traje vrijeme pendencije.

Ispunjenje uvjeta - Uvjet je odlučen ako je ispunjen (condicio existit) ili ako se izjalovio,

tj.kada je sigurno da se više neće ispuniti (conditio deficit).

Bitno je napomenuti da ima pravnih poslova koji ne trpe uvjete. To su u suštini pravni poslovi

s čijom prirodom je nespojiva neizvjesnost koju uvjet unosi u pravni posao. Dodavanje uvjeta

takvim poslovima proizvodi nevaljanost poslova ili se ex lege smatra da takvi uvjeti nisu ni

dodani.

9

ROK (DIES)

Rok je uzgredna odredba pravnog posla kojom se učinak pravnog posla čini ovisnim o

protoku vremena, tj.učinak nastaje tek od određenog vremena ili pak traje do određenog

vremena. Iz navedene definicije proizilazi klasifikacija na početne (dies a quo) i završne (dies

ad quam) rokove. Početni rokovi (npr. “od 01.01.2001...”) slični su suspenzivnim uvjetima jer

se učinak pravnog posla odgađa. Završni rokovi (npr.”do 01.01.2002…”) slični su

rezolutivnim uvjetima jer učinak pravnog posla prestaje istekom roka.

Razlika između roka i uvjeta je u tome što rok ne sadrži element neizvjesnosti. Ovaj element

poslužio je kao osnova za klasifikaciju rokova na jednostavne (proste) i složene.

Jednostavni rokovi su oni rokovi kod kojih nema neizvjesnosti. Određeni su kalendarski (dies

certus an, certus quando), tj. kao dan za koji je sigurno da će se dogoditi i kad će se dogoditi,

npr.01.10.2001.

Složeni rokovi su oni koji u sebi sadrže element neizvjesnosti (dies incertus pro conditione

habetur = neizvjestan rok smatra se uvjetom). Ovisno o kombinaciji u kojoj se može naći

element neizvjesnosti, složeni rokovi mogu biti određeni na nekoliko načina:

dies certus an, incertus quando – rok koji će se sigurno dogoditi, ali nije izvjesno kada

(npr: “kada NN umre”);

dies incertus an, certus quando – rok za koji je neizvjesno da li će se dogoditi, ali ako se

dogodi zna se kada će to biti (npr: “na NN-ov 26.rođendan” – ne zna se da li će ga NN

doživjeti, ali ako ga doživi datum je poznat);

dies incertus an, incertus quando – rok za koji je neizvjesno i hoće li se dogoditi i kada će

se dogoditi. (npr: ”kada završiš fakultet”)

10

NAMET (MODUS) ILI NALOG

Namet je uzgredna odredba pravnog posla dodana besplatnom pravnom poslu kojom se

sticatelju nameće izvršenje neke dužnosti.

Namet u pravilu predstavlja određeno smanjenje onoga što je sticatelj dobio na osnovu

besplatnog pravnog posla. Međutim, namet nije protučinidba. Nametse može dodati isključivo

besplatnim pravnim poslovima.

Ako primatelj ne ispuni nametnutu obavezu moguća su 2 rješenja: davalac ga može tužiti na

ispunjenje nameta ili zbog neispunjenja nameta zatražiti natrag ono što je primatelju dato.

Neispunjenje nameta djeluje kao nastup rezolutivnog uvjeta.

11

OBLIK OČITOVANJA VOLJE

Pod oblikom očitovanja volje podrazumijevaju se različiti oblici i različite mogućnosti kojima

unutrašnja volja subjekta dolazi do vanjske manifestacije. Klasični oblici očitovanja volje su:

Usmeno očitovanje volje - Pod usmenim očitovanjem podrazumijeva se očitovanje

pomoću žive izgovorene riječi (viva vox).

Pisano očitovanje volje - Pod pisanim očitovanjem volje podrazumijeva se očitovanje dato

pomoću pisanih riječi (scriptura), bez obzira na materijal na kome je pisano, sredstvo

kojim se pisalo, te vrstu pisma i jezika na kome se izražavalo. Pisano očitovanje ne mora

biti vlastoručno napisano ali mora biti vlastoručno potpisano.

Potpis se stavlja na kraju ili ispod teksta. Redovno se sastoji od imena i prezimena.

Paraf se, kao skraćeni oblik vlastoručnog potpisa, također vrlo često susreće. Bitno je

napomenuti da se ugovori građanskog prava ne potpisuju parafom.

Faksimil je mehanički otisak vlastoručnog potpisa. Po pravilu, faksimil nije dovoljan kao

potpis.

Rukoznak je ranije korišten od strane nepismenih ljudi. Da bi bio punovažan, rukoznak

mora biti ovjeren od 2 svjedoka ili od suda, odnosno drugog organa. Danas se zbog razvoja

daktiloskopije umjesto rukoznaka upotrebljava otisak prsta.

Očitovanje volje znacima - Kod ovog očitovanja volje traži se upotreba općenito poznatih i

razumljivih znakova, odnosno da upotrijebljeni znaci budu razumljivi bar u onom krugu u

kome se daje očitovanje pomoću znakova. Kao oblik očitovanja volje imaju ograničenu

upotrebu jer se njima može dati pristanak, ali ne i ponuda nekog pravnog posla.

Očitovanje volje konkludentnim radnjama - za razliku od prethodno nabrojanih, spada u

indirektna očitovanja volje. Sastoji se u tome da se iz određenog ponašanja očitovatelja

može sigurno zaključiti (concludere) da je posrednim putem htio izraziti određenu volju.

Osoba koja je izvršila određene konkludentne radnje, a ne želi da se one shvate kao

očitovanje volje, mora takvu mogućnost izričito isključiti (izjavom). Takva izjava zove se

protestatio. Dakle, protestatio je izričito očitovanje volje kojim se određena osoba

unaprijed osigurava od pogrešnog shvatanja njenih postupaka. Uži pojam od protestatio je

reservatio. To je izjava kojom se stranka ograđuje od toga da se neki njen čin shvati kao

napuštanje prava.

12

Šutnja - Srednjevjekovno pravilo “qui tacit consentire videtur” (ko šuti smatra se da

odobrava) ne važi. Šutnja ponuđenog po pravilu ne znači prihvatanje ponude. Postoje 2

izuzetka:

- Kada je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi sa ponuđačem u pogledu određene robe, ako

konkretnu ponudu ne želi prihvatiti, mora reagovati izričitim odbijanjem. U suprotnom se

smatra da je prihvatio ponudu.

- Osobe koje su se ponudile da izvršavaju naloge druge osobe za obavljanje određenih

poslova, kao i osobe kod kojih izvršenje takvih naloga spada u poslovnu djelatnost

(advokati, špediteri, posrednici i sl) dužne su izvršiti dobivene naloge ukoliko ih nisu

odbile odmah nakon prijema.

- U teoriji se zagovara i treći izuzetak, prema kome bi se šutnja mogla smatrati

prihvatanjem ponude ako bi se ponuda odnosila na ugovor u isključivu korist ponuđenog

(npr.darovanje).

13

OBLIK PRAVNIH POSLOVA

Pod oblikom pravnih poslova podrazumijevaju se samo oni oblici očitovanja volje u kojima se

može izraziti potpuni sadržaj pravnog posla. Zbog toga treba pojmovno razlikovati oblik

očitovanja volje od oblika pravnih poslova. Neformalni pravni poslovi su oni za koje se ne

traži unaprijed određeni oblik.

Posao je formalan ako se za njega, po samom zakonu ili po sporazumu stranaka, unaprijed

traži određeni oblik. Najčešći oblici pravnih poslova su:

Usmeni oblik pravnog posla – Kada su očitovanja volje stranaka data živom riječju ili

kombinacijom izgovorenih riječi, znakova ili konkludentnih radnji.

Pisani oblik pravnog posla postoji kada su očitovanja volje stranaka data pomoću pisanih

riječi. Sklopljen je u trenutku kada ga stranke potpišu. Za sklapanje ugovora dovoljno je

da obje strane potpišu jednu ispravu, ili da svaka strana potpiše primjerak isprave

namijenjen drugoj strani. Pisani pravni posao treba biti sastavljen u najmanje onoliko

primjeraka koliko ima stranaka. Ako se pojedini primjerci ne slažu, mjerodavan je

izvornik, a to je primjerak koji su stranke potpisale. Ako je potpisano više primjeraka,

mjerodavan je onaj koji su stranke odredile da služi kao izvornik. Ako stranke nisu ništa

odredile, onda se u vezi sa ostalim dokazima i utvrđenim okolnostima prosuđuje koji je

primjerak mjerodavan.

Pravni posao sklopljen pred svjedocima - Učešće svjedoka kod sklapanja pravnih

poslova se danas po pravilu ne traži. Međutim, još uvijek postoje neki pravni poslovi

(posebno poslovi mortis causa) koji se moraju sklopiti pred svjedocima. Tipičan primjer

je pisana oporuka pred svjedocima.

Učešće organa državne vlasti kao oblik pravnih poslova - Ponekad se za punovažnost

pravnog posla zahtijeva učešće organa vlasti, bilo pri samom aktu sklapanja pravnog

posla, bilo nakon već načinjene pisane isprave o pravnom poslu. Tipični oblici učešća

organa državne vlasti kod pravnih poslova su:

- Oblik pravnih poslova sklopljenih pred nadležnim organom - Najčešći su oni koji se

zaključuju u obliku sudskog zapisnika. Ovakav oblik često se traži za pravne poslove koje

sklapaju slijepi i gluhi koji ne znaju čitati, nijemi koji ne znaju pisati ili osobe koje ne

14

znaju službeni sudski jezik. Pored ovog oblika, pravni posao može biti sklopljen i u

obliku zapisnika pred organom općinske uprave, ukoliko je to predviđeno propisom.

- Potvrđivanje (ovjeravanje, solemnizacija) isprava je ovjeravanje privatnih isprava da im

se da značaj javnih isprava. Ovdje sudija ovjerava sam sadržaj isprave, pa potvrđena

izjava ima istu važnost kao i javna isprava sastavljena na sudu.

- Ovjeravanje potpisa - Ovjeravanjem potpisa potvrđuje se da potpis na nekoj ispravi

potiče od određene osobe. Ovjera potpisa ne znači da se time potvrđuje autentičnost

sadržaja (teksta) isprave. Ovjeravanje potpisa vrše organi državne uprave, javni bilježnici

i ovlaštene osobe u trgovačkom društvu, ustanovi ili nekoj drugoj pravnoj osobi.

Usmeni dodaci pisanom ugovoru - Ako je oblik ugovora propisan zakonom, pravilo je da

i sve kasnije izmjene i dopune ugovora moraju biti u istom obliku. Postoje dva izuzetka

od tog pravila, prema kojima će kasnije usmene dopune formalnom ugovoru biti pravno

valjane: kad se usmena dopuna odnosi na sporedne tačke o kojima u formalnom ugovoru

nije ništa rečeno, a to nije protivno cilju radi kojeg je oblik propisan i kad se kasnijim

usmenim dodacima smanjuju ili olakšavaju obaveze neke ugovorne strane, a oblik je

propisan isključivo u interesu ugovornih strana.

Ukoliko je oblik ugovora određen voljom stranaka, dozvoljene su izmjene i dopune

neformalnim (usmenim) sporazumom bez obzira o kojim elementima ugovora se radi.

Ciljevi i smisao oblika pravnih poslova. Oblik se najčešće traži radi valjanosti, utuživosti,

dokazivanja i upisa u javni registar.

15

VALJANOST I NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA

Pretpostavke valjanosti pravnog posla su:

Pravna i poslovna sposobnost subjekata;

Valjano i saglasno očitovanje volje;

Moguća, dozvoljena, određena ili odrediva činidba;

Dozvoljena osnova;

Forma pravnog posla (ponekad).

Nevaljani pravni poslovi mogu biti ništavi ili pobojni. Razlike su u njihovim

karakteristikama, razlozima koji ih uzrokuju, krugu osoba koje su ovlaštene da ih ističu, roku

isticanja i posljedicama koje izazivaju.

Ništavi su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali

proizvesti. Nazivaju se i apsolutno ništavim pravnim poslovima. S njima se postupa kao da

nisu ni zaključeni. Ništavost nastupa ex lege, a sud o njoj vodi računa po službenoj dužnosti

(ex officio). Ništavost nastaje ex tunc, tj.od trenutka zaključenja pravnog posla. Ako bi

naknadno otpao uzrok ništavosti, takav pravni posao ne bi konvalidirao, osim u nekim

iznimnim slučajevima predviđenim zakonom. Važno je napomenuti da stranke ne mogu

svojom nagodbom otkloniti ništavost ugovora koje su zaključile.

Razlozi ništavosti su: poslovna nesposobnost stranaka, nevaljanost i nesaglasnost očitovanja

volje, nemogućnost, nedozvoljenost, neodređenost odnosno neodredivost činidbe,

nepostojanje ili nedozvoljenost osnove, te ponekad nedostatak potrebne forme.

Pobojni (relativno ništetni) pravni poslovi proizvode pravne učinke kao i valjani, ali se mogu,

iz propisima predviđenih razloga i u predviđenom roku, poništiti

 

 

 

 

16

ZAKLJUČAK

Čovjek u svom životu nebrojeno mnogo puta postoje subjekt pravnih poslova. Pravni poslovi

su opširan pojam, a analiza svih segmenata i oblika u kojima se pojavljuju nije niti imalo lak

zadatak. U gore navedenom pokušali smo u najkraćim crtama obuhvatiti sve ono što

podrazumijeva pojam pravnog posla, vrste, oblici i elementi pravnih poslova, kao i postanak i

prestanak pravnih poslova.

Pravni posao je očitovanje volje stranaka usmjereno na postizanje dozvoljenih pravnih

učinaka, među kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak nekog građanskopravnog

odnosa. Pravni posao je širi pojam od ugovora. Svaki ugovor je pravni posao, ali svaki pravni

posao nije ugovor.

17

LITERATURA

1. Klarić P. i Vedriš M. (2008), Građansko pravo XI. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje,

Zagreb, Narodne novine d.d.;

2. http://www.nasciturus.com/enciklopedija/index.php?

title=PRAVNI_POSAO_(NEGOTIUM%2C_NEGOTIA) od 07.12.2010. godine

3. Zakon o obligacionim odnosima

18