PODIZANJE VOĆNJAKA

Obavezno izvršiti kemijsku analizu zemljišta na kojemu planiramo podizati voćnjak. Sadnju treba izvršiti u jesen. Upotrjebiti bezvirusni sadni materijal. Posebnu pažnju obratiti na razmak sadnje i sorte oprašivače. Kada se radi o malim porodičnim voćnjacima, prednost treba dati vrstama i sortama koje zahtevaju reduciranu kemijsku zaštitu.

Jedno od glavnih pravila pri podizanju višegodišnjih zasada, pa samim tim i voćnjaka, je da se da se greške naprevljene pri podizanju kasnije teško ili nikako ne ispravljaju.

Voćnjak ne treba podizati na krčevinama starih voćnjaka ili šuma. Prednost treba dati leguminoznim biljkama koje će obogatiti zemljište hranjivim materijama u roku od nekoliko godina, pa tek onda podizati voćnjak. U tom periodu će se u zemljištu smanjiti i sadržaj patogena koji napadaju korjenov sistem voćaka. Za voćnjak treba birati osunčane i položaje skrivene od direktnog udara vjetra. Dobar pokazatelj izbora mjesta je i blizina dugovječnih, a još rodnih voćnjaka. U blizini voćnjaka treba iskrčiti šiblje i divlje forme voća koje može biti zaraženo virusima i drugim patogenima i bolestima.

Vrlo je važno izvršiti kemijsku analizu zemljišta na kome treba da podignemo voćnjak i na osnovu nje odrediti i meliorativno gnojenje. Kemijska analiza treba pokazati sadržaj pojedinih prije svega makro elemenata i kalcijum karbonata, koji ako se nalaze u suvišku mogu biti ograničavajući faktor za uzgajanje pojedinih voćnih vrsta (kruška na dunji, breskva itd.). Pri meliorativnom gnojenju u zemljište se unose velike količine mineralnih i organskih gnojiva, pošto voćke na tom mjestu trebaju ostati od 15 do 50, pa i više godina u zavisnosti od voćne vrste. Ovo gnojenje treba pratiti duboko oranje, sa podrivanjem, koje omogućava da se zemljište dobro razrahli i tako doprinese što lakšem rastu korjena voćaka.

Ako posedujemo kvalitetnije zemljište, sa mogućnošću navodnjavanja, prednost treba dati jabučastim voćnim vrstama na slabo bujnim podlogama, sa gušćim sklopom sve radi ostvarivanja intenzivne voćarske proizvodnje, a samim tim i prihoda. Ako je to moguće, sadnju treba izvršiti u jesen, pošto se tada sadnice lakše primaju. Također, tada je na tržištu kvalitetniji izbor sadnog materijala. Pri nabavci sadnica, treba biti obazriv. Treba kupovati sadni materijal u institutima i znanstvenim ustanovama koji vode računa o proizvodnji bezvirusnog sadnog materijala. Ne treba naglašavati da su virusi jedan od najvećih problema voćarstva kod nas. Ove znanstvene ustanove puštaju u promet sadnice koje zadovoljavaju i ostale parametre vrhunskog sadnog materijala.

Kada se radi o malim porodičnim voćnjacima, prednost treba dati vrstama i sortama koje zahtjevaju reduciranu kemijsku zaštitu. Posebnu pažnju treba obratiti na pravilan razmak voćaka. Kod gustih zasada jabuke na slabo bujnim podlogama treba osigurati naslon u vidu stupova i žice. Jabučaste voćne vrste su samobesplodne, pa im treba odabrati odgovarajuće sorte oprašivača. Koštičave voćne vrste su u najvećem broju slučajeva, a posebno novi sortiment – samooplodne. Ipak, istraživanja pokazuju da se u šljivicima npr., u kojima se nalaze pored osnovne još dvije sorte prinosi povećavaju i do 20%.

Ovo su samo neki od bitnih faktora za uspješnu voćarsku proizvodnju. Uvek je bolje, ako postoje neke nedoumice, obratiti se za pomoć stručnjacima sa poljoprivrednog fakulteta ili specijaliziranih poljoprivrednih stanica nego napraviti greške koje se kasnije teško ili nikako ne mogu ispraviti.Kod podizanja voćaka nužno je planirati odgovarajjući sustva navodnjavanja, kao i zaštitu od tuče i mraza (mreže i orošavanje).

VOĆARSTVO - Prostorni uzgojni oblici za šljivu

Pravilan izbor uzgojnog oblika za šljivu ima veliko gospodarsko značenje. S obzirom na sortu i podlogu treba odabrati najpovoljniji uzgojni oblik krošnje. U tome se rukovodimo sljedećim zahtjevima prema uzgojnom obliku:- da ima čvrst skelet (kostur),- da ima veliku rodnu (obrastujuću) površinu,- da što bolje koristi svjetlost, unutar prostora raspoloživog razmakom sadnje,- da omogućava veću proizvodnost rada,- da se što lakše i jeftinije može oblikovati, tj. da ne zahtijeva skupu armaturu i mnogo ručne radne snage za rez i berbu.

Prostorni uzgojni oblici imaju krošnje kojima se skeletne grane razvijaju u sva tri pravca, odnosno na sve strane. Oni mogu biti s provodnicom pa ih nazivamo piramidalne krošnje ili su bez provodnice pa ih nazivamo vaze ili šuplje krošnje. Unutar piramidalnih uzgojnih oblika najprikladniji za šljivu je oblik popravljene piramide, a unutar vaza oblik popravljene vaze. U Hrvatskoj se u većoj mjeri uzgajaju sorte koje vode podrijetlo uglavnom od domaće ili europske šljive (Prunus domestica) nego sorte koje vode podrijetlo od vrste kinesko - japanske šljive (Prunus triflora ili Prunus salicina). Prirodni oblik krošnje različit je za sorte europske šljive od onih sorti kinesko - japanske šljive, pa se razlikuje i prikladnost uzgojnog oblika.

ŠLJIVA           Prema statističkim podacima šljiva je najzastupljenija voćka na ovim prostorima. Kao voćna vrsta je prilagodljiva različitim uslovima za rast i razvoj i mnogo se koristi u domaćinstvu za različite namjene. Pored toga uslovi na ovim prostorima su posebno povoljni za uzgoj šljive.         Bogati šljivici vraćaju uložena sredstva kroz razne načine iskorištenja. Uzgoj šljive podrazumijeva brigu o šljivicima od samog početka, a izbor kvalitetnih sadnica i kvalitetnih sorti ima odlučujući značaj. Priprema zemljišta, uništavanje korova, sadnja u pravo vrijeme, pravilna priprema mjesta za sadnju i pravilna sadnja i ostali poslovi donose kvalitetne plodove i dobre berbe.                     Stručnjaci preporučuju nabavku sadnica odgovarajućeg kvaliteta kod provjerenih i dokazanih proizvođača. Greške u izboru sadnog materijala se ne mogu popraviti kasnije bez velikih finansijskih ulaganja i novih radova. Uz pravilan izbor sadnog materijala vrhunskog kvaliteta svi ostali radovi daju svoj puni efekat. Šljiva se sadi prema odgovarajućim propisima. Rastojanje između redova je 5 metara, a između sadnica 4, 3 ili 2 metra. Veća gustina sadnica zahtjeva češće rezanje i intenzvne agrotehničke mjere.          Dobra berba počinje sa pravilnim rezidbama, đubrenjem, navodnjavanjem i zaštitom od bolesti i štetočina. Rad u voćnjaku tokom cijele godine jedino daje dobru berbu. Beru se potpuno zrele šljive, a vrijeme treba biti suho i toplo. Tada je sadržaj šećera najveći i plodovi i prerađevine od šljiva su najkvalitetniji. Plodovi lako otpadaju s drveta prilikom drmanja stabla ili grana. Šljive ne treba tresti motkom jer se oštećuju stabla, odbijaju cvjetni pupovi i smanjuje rodnost sljedeće sezone.          Stručnjaci preporučuju podjelu voćnjaka na tri dijela. Jedan dio se krči, drugi dio intenzivno rađa, a treći dio je u fazi podizanja. Zasadi takvim radom ne zastarjevaju i ne opadaju prinosi i kvalitet

roda. Podizanjem novih šljivika stvarate budućnost voćnjacima i izbjegavate godine bez prihoda od voćarstva.          Ljekovitost šljive određuje njeno veoma važno mjesto u ishrani. Plod je ljekoviti dio biljke. Preporučuje se kod oboljenja bubrega, gihta, oboljenja jetre i reumatizma. Stimuliše probavu i reguliše rad crijeva.          Dragocjena je za svježu potrošnju. Brojne prerađevine obogaćuju zimsku prehranu. Mnoge vrste šljive se koriste za pripremu rakije.

          Kvalitetnom rasadničarskom proizvodnjom obezbjeđene su dobre sorte šljiva,  koje su otporne na bolesti i koje daju dobre berbe i kvalitetne plodove.   

ŠLJIVA (Prunus domestica)

 

                   Plod šljive je najpopularniji i najtraženiji u grupi košticavog voca. Smatra se da u Hrvatskoj nedostaje oko 3000 hektara plantažnog nasada šljive samo za vlastite potrebe, iako imamo optimalne agroklimatske uvjete za ovu proizvodnju.  Zapadnoeuropske zemlje (Njemacka, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Danska i dr.) uvoze velike kolicine šljive kako za upotrebu u svježem stanju, tako i u obliku raznih prerađevina (suhe, kompoti, marmelade, sokovi, rakije šljivovice, itd.).Hrvatska, danas ima manje od 10% nasada šljiva u odnosu na uzgoj do 1990. godine. Razlozi ovakvog drasticnog pada zgoja šljive su višestruki. S jedne strane razlog je pojava i širenje virusne bolesti šarke, koja je poharala nasade šljive bistrice (požegace, madarice), a jedini lijek je krcenje (uništavanje nasada). S druge strane procesom privatizacije velikih prehrambenih poduzeca, koja su, gotovo sva prije ili kasnije otišla u stecaj, prestala je potražnja a nije bilo državnih poticaja za podizanje novih nasada. Tek se od ove (2004.) godine ozbiljnije se pristupilo poticanju podizanju novih nasada vocnjaka, medu kojima znacajno mjesto ima upravo šljiva. Poznato je da je Slavonska šljivovica priznata (proglašena) kao izvorni hrvatski poljoprivredni proizvod (uz Paški sir, Dalmatinski i Istarski pršut i Slavonski kulin) medutim, nema sirovine (plodova šljive). Ovaj nedostatak se ranijih godina djelomicno neutralizirao uvozom iz Bosne, Srbije i dr., Šarka je poharala i njihove nasade bistrice tako da je ni oni nemaju ni za vlastite potrebe. Šansa je u vlastitom uzgoju i to sorti koje su tolerantne na virus šarke

Sorte šljiva 

Sorta je najznačajniji čimbenik ekonomičnog uzgoja šljive. Razlikujemo listu sorti koje obuhvaćaju slijedeće sorte: 1.  Sorte šljive za proizvodne nasade (sorte od općeg značaja)2.   Sorte šljive od lokalnog značaja (daju dobre rezultate na određenim  lokalitetima)3.   Perspektive sorte šljive

1. Sorte šljive za proizvodne nasade 

Čačanska ljepoticaSazrijeva krajem srpnja i početka kolovoza, tj. u punom jeku turističke sezone. Umjereno je osjetljiva prema plamenjači (Polystigma rubrum) i rđi (Puccinia pruni-spinosae). Nema utjecaja monilije pri normalnoj njezi. Tolerantna je prema virusu šarke šljive (Plum pox virus). Relativno dobro podnosi sušu. Cvijeta srednje rano. Rano prorodi- u drugo ili trećoj godini nakon sađenja. Rodo redovno i obilno.Plod je srednje krupan (30 do 40g), loptastojajast s izdužnom brazdom. Plod sadrži 17% rastvorljive suhe tvari, 10,5% ukupnih šećera, 1,1% ukupnih kiselina, a pH vrijednost iznosi 3,4. Dobro podnosi transport.

Čačanska ljepotica

Peteljka je kratka. Pokožica je tamnoplava, čvrsta, pokrivena jasno izraženim maškom. Meso je zelenkastožuto, čvrsto, sočno sklatkonakiselo, aromatično i ukusno.Koštica je srednje krupna i iako se odvaja od mesa (kalanka).Čačanska ljepotica je jedna od najboljih stolnih sorti šljive u svojoj dobi sazrijevanja. Postiže visoku tržišnu vrijednost.

Stenli (Stanly)Sazrijeva u drugoj polovici kolovoza.Tolerantan je prema virusu šarke (Plum pox virus). Relativno dobro podnosi sušu.Cvijeta srednje rano. Osjetljiv je prema kasnoproljetnim mrazevima i zahlađenjima, naročito u fenofazi cvjetanja i oplodnje.Pod je srednje krupan (36g) , obrnuto jajast, tamnoplave pokožice s bogatim maškom. Meso je zelenkastožuto, čvrsto, dosta sočno, slatkog okusa i osrednje kvalitete. Plod sadrži 10,3% ukupnih šećera i 1,3% ukupnih kiselina. Koštica je umjereno krupna i lako se odvaja od mesa.  Dobro podnosi transport. Plod se može koristiti za potrošnju u svježem stanju, sušenje, rakiju i druge oblike prerade.Stenly rano prorodi, te obilno i redovito rodi.

Stanly

Stenly nije osjetljiv prema plamenjači (Polystigma rubrum) i rđi (Puccinia pruni-spinosae). Tijekom kišnih godina, naročito na kiselim tlima suše se grančice, cvjetova i plodova (Monilinia fructigena i M. Laxa). 

 

 

Čačanska rodna 

Čačanska rodna - suha

 Čačanska rodnaSazrijeva krajem kolovoza, tj. nekoliko dana poslije stenlija, a nekoliko dana prije bistrice.Osjetljiva je dosta prema plamenjači, rđi i šarki. Relativno je otporna prema moniliniji (Monilinia fructigena i M. Laxa).Cvijeta srednje rano,približno u isto vrijeme kad cvijeta i čačanska rana, čačanska ljepotica i stenly. Rano prorodi, te obilno i redovito rodi.lod je srednje krupan (28g), jajast. Pokožica je tanka, čvrsta, tamnoplava s izraženim maškom. Meso ploda je žuto, čvrsto sočno, slatkonakiselo, aromatično i kvalitetno. Plod sadrži 19,6% rastvorljive suhe tvari, 10,8% ukupnih šećera i 0,9% ukupnih kiselina. Koštica je sitna i gruba, dobro se kala.Koristi se za različite namjene, a naročito je piogodna sušenje. Dobro podnosi transport.

ValjevkaSazrijeva krajem kolovoza i početkom rujna, tj. dan dva prije bistrice. Umjereno je osjetljiva prema plamenjači i rđi. List je osjetljiv prema virusu šarke, a plod je tolerantan. Relativno je otporna prema mrazevima i suši.Cvijeta srednje kasno, nešto poslije stenlija. Rano, redovito i obilno rodi.Plod je srednje krupan (30g), ovalnog oblika , malo sužen ka peteljci. Pokožica je plava, čvrsta i prekriven obilnim maškom. Meso je žuto, čvrsto, sočno, slatkonakiselo i kvalitetno. Sadrži 20,5% rastvorljive suhe tvari, 1,1% ukupnih kiselina, a pH je 3,5. Koštica je srednje krupna, relativno glatka, te se relativno lako odvaja. Dobro podnosi transport.Plod valjevke vrlo je pogodan za sušenje, ali i za druge namjene, kao i za upotreba u svježem stanju. Za 1 kg suhih šljiva potrebno oko 3,2 kg svježih. Suha šljiva valjevke je za oko 65% krupnija od od suhe šljive bistrice.

Valjevka

Bistrica (Požega, Mađarica)Bistrica dozrijeva krajem kolovoza i početkom rujna. U hladnjači može se čuvati i do mjesec dana. Osjetljiva je na plemenjaču i rđu, rogaču, štitastoj uši i prema šarki. Cvate kasno i eksplozivno. Za nekoliko sati, tijekom toplih dana, sredinom travnja, procvjetaju svi cvijetovi bistrice. Vegetacijskio razdoblje je relativno dugo. Dobro se prilagodila različitim klimatskim i zemljišnim uvjetima. Najbolje rezultate postiže na gajnjačama i lakšim smonicama na sjevernim i sjevernoistočnim i istočnim položajima na brdsko-planinskim područjima (200-600 metara nadmorske visine).                      Plod je sitan (17g), nepravilno jajolik, modroplave boje, i izraženo pokriven maškom. Plitka brazda pruža se uzduž ploda. Meso (mezokarp) je zlatnožute boje, čvrsto, sočno, slatkokiselkasto, aromatično, izvrsne kvalitete. Koštica je relativno sitna (650mg) i lako se odvaja od mesa (kalanka). Plod se može dugo održati na grani i dobro podnosi transport.                   Koristi se za potrošnju u svježem stanju, sušenje, preradu u konzerve i rakiju.Pri podizanju nasada treba voditi računa o oprašivačima i rodnosti odabranih selekcija bistrice, jer se može dogoditi da nasad ostane sterilan (bez ploda).

Italijanka (Italian Prune)Dozrijeva u trećoj dekadi kolovoza i početkom rujna, 3-4 dana prije Bistrice. Nije osjetljiva prema plamenjači i rđi, a osjetljiva je prema virusu šarke. Cvate srednje kasno. Postiže dobre rezultate na strukturnim, umjereno vlažnim, plodnim tlima i na toplijim položajima. Dolazi u rod nešto kasnije 4.-5. godini nakon sadnje. Rodi redovno i umjereno, a u povoljnim tlima i obilno. Dosta je zahtjevna na vlagu u vrijeme zrijanja plodova.

 Italijanka

Plod je srednje krupan (30-35g), jajolik, malo asimetričan. Pokožica je tanka, tamnoplava s gustim svjetloplavim maškom. Po dužini ploda pruža se plitka brazda. Meso je svjetložuto, čvrsto, sočno, slatkokiselkasto i vrlo kvalitetno. Plod sadrži 10,4% ukupnih šećera, 0,9% ukupnih kiselina, a pH vrijednost je 3,4. Koštica je srednje krupna, izdužena s zaoštrenim rubovima. Lako se kala. Ralativno dobro podnosi transport. Plod italijanke ima višestruku namjenu. Koristi se u svježem stanju, za sušenje, za prerađivačku industriju (konzerve) i preradu u rakiju. Izuzetno je pogodna za dobivanje suhe šljive.

Rut Gešteter (Ruth Gestteter)                                 Dozrijeva krajem lipnja i početkom srpnja. Cvate rano, i ne može se oploditi vlastitim polenom. Dobri oprašivači su joj Aženka i Stenli. Osjetljiva je prema kasnoproljetnom mrazu.

Plod je srednje krupan (31g). Po obliku je okruglast. Kožica je ljubičastoplave boje, tanka i lako se odvaja od mesa. Meso je zelenobjelkasto, srednje čvrsto, sočno, osvježavajuće ugodna okusa. Koštica je sitna i lako se odvaja od mesa. Dobro podnosi transport.

Poželjno ju je uzgajati na toplijim, dobro osvijetljenim položalima i u blizini većih potrošačkih centara.

Kalifornijska plava (California Blue) Dozrijeva sredinom srpnja, oko 15 dana poslije Rut Gešteter. Osjetljiva je prema rđi, kasnoproljetnim mrazevima, prohladnom i kišovitom vremenu tijekom cvatnje. Dobro rodi na toplim položajima, plodnim tlima i uz intenzivnu agrotehniku. Treba je ubirati nekoliko dana prije pune zrelosti jer plodovi otpadaju.

Plod je krupan do vrlo krupan (50-70g), okruglastog oblika. Pokožica je ljubičastoplava, pokrivena maškom. Tijekom kišnih godina plodovi budu nedovoljno obojeni, pa ostanu zelenkastoplavi. Meso je zelenkastožuto, srednje čvrsto, sočno, ugodno osvježavajućeg okusa. Koštica je sitna i lako se odvaja od mesa. Koristi se kao stolna šljiva ali i za preradu. Osrednje podnosi transport.

Kalifornijska plava je rana stolna šljiva, kalanka, od lokalnog značenja. U zadnje vrijeme djelomično ju potiskuje čačanska rana.

Vangenhajmova rana (Wangenheims Fruezwetsche) Njemačka, stara, dobro poznata sorta. Dozrijeva oko sredine kolovoza. Samooplodna je. Stabla su srednje bujna rasta i široke krošnje. Nešto kasnije prorodi, ali potom redovito i obilno rađa. Dobri su joj oprašivači Rut Gešteter, Blufre i President.

Plod je relativno malen (23-25g), jajolika oblika s izraženom brazdom uzduž ploda. Kožica je tamnoplave do ljubičaste boje s dobro razvijenim maškom. Meso je žutozelene boje, čvrsto, sočno, slatkokiselkasta okusa, mirisavi i umjereno aromatično. Koštica je sitna, eliptična oblika, i lako se odvaja od mesa.

Sorta je otporna prema niskim temperaturama tijekom zimskog razdoblja. Relativno je otporna prema bolestima i štetnicima, osim prema plamenjači. Pogodna je više za brdsko-planinska područja.

2.  Sorte šljive od lokalnog značenja  

Ana Špet (Anna Spaeth) Dozrijeva u prvoj polovici rujna, tj. Oko 15 dana poslije Stenlija i nekoliko dana poslije Bistrice. Otporna je prema niskim temperaturama, kasnoproljetnim mrazevima i suši. Nije osjetljiva prema gljivičnim bolestima.  Plod je srednje krupan do krupan (26-48g), okruglastojajolik. Pokožica je tanka, čvrsta tamnoljubičasta, prekrivena maškom. Meso je žutozelenkasto, sočno, slatkokiselkasto i aromatično. Koštica je srednje krupna (1,4g). Lako se odvaja od mesa. Plodovi su pogodni za potrošnju u svježem stanju i preradu (sušenje).

šljiva  Ana Špet

Čačanska rana                   Dozrijeva rano, početkom srpnja, 8 dana poslije Rut Gešteter. Osjetljiva je prema kasnoproljetnim mrazevima. Prorodi rano, te redovito i obilno rodi. Dobro ju oprašuju Čačansla ljepotica i Stenli. Rodi dobro na toplijim položajima. Zreli plodovi otpadaju.

Plod je srednje krupan do krupan (40-60g), izduženojajolik, ljubičastoplave do plave boje. Meso je žuto, čvrsto, sočno, slatko, vrlo ukusno. Koštica je krupna koja se lako odvaja od mesa (kalanka). Plod sadrži oko 15% rastvorljive suhe tvari, 9% ukupnih šećera, 1% ukupnih kiselina, a pH vrijednost 3,3. Dobro podnosi transport.

Čačanska rana je rana i rodna stolna šljiva, krupnih i kvalitetnih plodova. Na tržištu postiže relativno visoku cijenu.

Čačanska najbolja

                     Dozrijeva sredinom kolovoza, oko 7 dana prije Stenlija. Umjereno je osjetljiva prema plamenjači i rđi, a relativno otporna prema moniliji. Tolerantna je prema šarki. Cvate srednje rano. Dobro je oprašuju Čačanska ljepatica i Čačanska rodna. Rodi obilno.

Plod je krupan do vrlo krupan (45-80g), okruglastojajolik. Pokožica je tamnoplave boje s izraženim maškom. Meso je žuto, vrlo čvrsto, sočno, slatkokiselkasto, vrlo ukusno. Plod sadrži oko17% rastvorljive suhe tvari, 10,5% šećera, 0,8% ukupnih kiselina, a pH vrijednost 3,4. Koštica je dosta krupna (1,8g) i lako se odvaja od mesa (kalanka). Zreli plod se može održati 2-3 tjedna, a da pri tome ne izgubi na kvaliteti. Dobro podnosi transport.

Čačanska najbolja je dobra stolna sorta domaće šljive. Može se koristiti za zamrzavanje i preradu. Ubraja se u grupu sorata od lokalnog značenja.

Aženka (French Prune)                   Dozrijeva u trećoj dekadi kolovoza. Berba se obavlja u 2-3 prohoda. Relativno je otporna prema bolestima. Cvate srednje kasno. Osjetljiva je prema zimskim i kasnoproljetnim mrazevima. Bolje rezultate postiže u toplijim područjima, na plodnim tlima uz intenzivnu agrotehniku. Rodi umjereno i redovito. Plodovi ne otpadaju sa stabla ni poslije zrenja.

Plod je srednje krupan (22-30g), blagojajolik. Pokožica je ljubičastoplava s izraženim maškom. Meso je žuto, čvrsto, sočno, slatko, blago aromatično. Koštica se malo teže odvaja od mesa (polukalanka). Plod je pogodan za upotrebu u svježem stanju i različite oblike prerade, a naročito za sušenje.

Krupni zeleni ringlo (Green Gage)                   Dozrijeva krajem kolovoza i rujna. Umjereno je osjetljiva na niske temperature tijekom zime a otporna prema kasnoproljetnim mrazevima. Umjereno je osjetljiva na moniliju. Na toplim položajima, plodnim i umjereno vlažnim tlima i uz intenzivnu agrotehniku postiže najbolje rezultate. Urod je po godinama dosta nestabilan. Plodovi neravnomjerno sazrijevaju.

Plod je srednje krupan (35g), okruglast, s dubokom i širokom brazdom. Pokožica je zelena do zeleno žuta na hladnijim položajima, a žutozelena do žuta na toplim i dobro osunčanim položajima. Meso je zelenožuto, čvrsto, sočno, slatko do slatkokiselkasto, aromatično i kvalitetno. U zapadnoj Europi i SAD-u desertna kvaliteta njegovog ploda je na visokoj cijeni. Koštica je srednje krupna i lako se odvaja od mesa.                Krupni zeleni ringlo je prvenstveno stolna sorta, ali se koristi i za preradu, naročito u kompot.

Hanita

Santa Rosa(kinesko - japanska sorta)

Popis sorti šljiva otpornih prema virusu šarki (poredanih prema vremenu dozrijevanja):

1. Ruth Gestetter 2. Herman

3. Jalomita

4. Čačanska rana

5. Czernowitzer

6. St. Hubertus

7. Ersinger

8. Buehler

9. Ontariopflaume

10. Opal

11. Pitestean

12. Carpatin

13. Čačanska ljepotica

14. Centenar

15. Chrudimer

16. Hanita

17. Čačanska najbolja

18. Valor

19. Stanley

20. Kirkes Pflaume

21. Sultan

22. Valjevka

23. President

24. Anna Spaeth

Samokretni tresać za višinju i šljivu

Uzgoj 

               Šljiva najbolje uspijeva na dubljim, dobro ocjeditim (dreniranim), lakšim (ilovaste pjeskulje, pjeskovite ilovače, ilovače), dobro strukturnim i hranjivima opskrbljenim tlima.Poželjna su humoznija tla, dobro opskrbljena fosforom i kalijem, kao i drugim biogenim hranjivima. U odnosu na reakciju tla, poželjna su neutralno do slabo kisela tla (pH 6,0 do 7,5). Na jače karbonatnim tlima, koja sadrže preko 10 do 12% aktivnog vapna, šljive lošije uspijevaju, a uz 15% već pokazuju znakove fero-kloroze. Šljiva, u odnosu na ostale voćne vrste, plitko rasprostire korijenovu mrežu. Glavninu korijenja (75%) šljiva u prikladnim tlima rasprostire do dubine od 35 do 40 cm.Prije podizanja nasada neophodno je tlo dobro nagnojiti stajnjakom (30 do 40 tona), izrigolati plugom rigolerom, te površinu dobro izravnati.Obzirom na količine i raspored oborina tijekom godine, šljiva se može uspješno uzgajati u područjima gdje godišnje padne oko 700 mm oborina. Ako su u razdoblju vegetacije povišene temperature (što je slučaj proteklih, a posebno prošle 2003. godine), tada je izraženija i evapotranspiracija pa je stoga potrebno i više oborina.Prema tomu, optimalna količina oborina za uspješan uzgoj šljive je između 700 do 1000 mm, s tim da u razdoblju vegetacije padne barem 50%, odnosno 400 do 500mm oborina. Suvremeni nasad šljive u okviru troškova podizanja nasada obavezno podrazumjeva i sistem navodnjavanja.Suma temperatura za fenofazu pupanja šljiva iznosi oko 190, a za cvatnju oko 321. Temperatura tijekom vegetacije ima veliki utjecaj na intenzitet fotosinteze, ravnomjernost rasta plodova, njihovo dozrijevanje i kvalitetu. Optimalna kvaliteta plodova ostvaruje se u područjima gdje srednje temperature tijekom lipnja, srpnja i kolovoza iznose od 18 do 20ºC.Šljiva je osjetljiva prema vjetru u razdoblju vegetacije, posebno prije dozrelosti plodova, jer uzrokuje prijevremeno opadanje.Tuča može nanijeti velike štete na plodovima, lišću i mladicama. Štete su naročito izražene neposredno pred berbu.Štete, uzrokujući lom grana, može nanijeti i vlažan snijeg u većim količinama, ako padne u jesen prije opadanja lišća. U tom slučaju treba pravovremeno otresti snijeg sa stabla.Šljiva u odnosu na druge voćne vrste relativno bolje podnose niže temperature i do -30ºC.U novije vrijeme, kod određenih sorti (Čačanska ljepotica) namijenjenih upotrebi u svježem stanju, preferira se uzgoj šljive u gustom uzgojnom obliku (4x2m) oko 1250 kom./ha, jer se tada može dobiti gotovo 50% ekstra i prve klase plodova, i urod do 30 tona na jednom hektaru.Izbor tla za šljivu treba obaviti s obzirom na specifične zahtjeve podloge i sorte. 

Šljiva i zdravlje 

              Šljiva je izvor bogat fenola, vlakana, vitamina C, te B1, B2 i B6, beta karotena i vitamina E. Siromašna solju i masnoćama. Sadrži esencijalne masne kiseline, veću razinu floura, obiluje kalijem, a nešto manje željeza, kalcija, magnezija i bakra koji može pomoći protiv nastajanja krvnih ugrušaka.               Šljiva nije samo ukusno voće nego i tradicionalni pomagač probavi. Veliki sadržaj pektina, odnosno topljivo biljno vlakno, intenzivno potiče rad crijeva.             U suhim šljivama raste relativna količina vlakana, a opada količina vitamina C i floura. Suhe šljive su izvrstan laksativ, sredstvo protiv začepa. Poticanjem probave suhe šljive pomažu u zaštiti sluznice i sprječavaju nastanak raka debelog crijeva.             Još jedan blagotvoran učinak pektina jest snižavanje razine kolesterola u krvi, čime je ova voćka postala predmetom brojnih istraživanja. Rezultati su pokazali da je 12 suhih šljiva dnevno (6 grama vlakana) dovoljna količina kojom se kod osoba koje pate od blago povišenog kolesterola postiže njegovo svođenje na normalnu razinu. No, treba voditi računa da suhe šljive sadrže 5 puta više energije (953 kJ) u odnosu na svježe plodove (189 kJ).

Prehrambena vrijednos

U 100 grama šljive je sadržano

EnergijaVoda

Ukupne masnoceKolesterol

NatrijKalij

Ukupni ugljikohidrati

189 kJ (45 kcal)87,1 g0,12 g0,0 mg0,0 mg175 mg10,2 g

Dijetna vlaknaŠeceri

ProteiniVitamin C

KalcijŽeljezo

Magnezij

1,8 g8,4 g0,5 g12 mg4 mg

0,2 mg3,5 mg

Jeste li znali ? 

- da šljiva potjece prijeklom s podrucja Kaspijskog jezera. 

- da je 80-tih godina bivša Jugoslavija bila najveci proizvodac šljiva u svijetu, a udjel Hrvatske u toj proizvodnji bio je oko 10%.

- da su danas najveci proivodaci šljive u svijetu: Kina, Rumunjska, SAD, zemlje bivše Jugoslavije (Srbija preko 70%), Njemacka, Madarska, Bugarska, Francuska, Italija, i dr.

- da se od ukupne kolicina šljiva oko 50% konzumira u svježem stanju, 18-20% se suši, 20-30% se preraduje u konzerve, a svega 1-3% se smrzava. .

- da je u razdoblju izmedu 1986-1990. godine pršlog stoljeca vodecu ulogu u uzgoju šljive postao tadašnji SSSR.

- da zbog svoje ne prehrambene nego i ljekovite vrijednosti vrlo korisna za zdravlje ljudi.

- da voda sadržana u plodu šljive uspješno ublažava žed u ljetnim mjesecima, a jednostavni šeceri koriste kao energetski izvor.

- da celuloza sadržana u plodu šljive pozitivno djeluje na probavu, a pektini preventivno djeluju kao zaštita od bolesti krvotoka (arteroskleroze) i infarkta.

- da brojni minerali i organske kiseline reguliraju pH krvi.

- da šljiva iznimno bogata kalijum što znacajno utjece na smanjenje krvnog tlaka.

- da vitamini, enzimi i biljni hormoni imaju znacajnu zaštitnu, dijetetsku i terapeutsku vrijednost.

- da antocijanini uspješno mogu covjecji organizam od radioaktivnog zracenja.

- da su svježa (za konzum) i suha šljiva kao i rakija šljivovica najpoznatiji proizvodi.

- da je rakija šljivovica nacionalno pice u Slavoniji bez koje se nije moglo ni zamisliti nijedno seosko domacinstvo. S njom se docekuju i otpremaju gosti, sastavni je dio svakog slavlja, njome se izražava radost ali i tuga.

- da šljiva kao vocna vrsta pozitivno djeluje na klimu u podrucjima u kojima se uzgaja, te procišcava zrak oslobadanjem kisika u procesu fotosinteze 

 

ŠARKA ŠLJIVE PONOVNO "TRESE" PLODOVE BISTRICE

Posljednjih desetljeća početkom mjeseca kolovoza često na većini lokaliteta u Međimurju dolazi do prijevremenog otpadanja skoro već zrelih plodova šljive sorte Bistrice (Požegače). Stoga se vlasnici takvih stabala opravdano pitaju što je uzrok toj pojavi i kako je spriječiti?! Na žalost, popularna definicija da su virusi "nevolja obavijena proteinom" ne daje puno razloga optimizmu boljoj budućnosti popularnoj sorti šljive.

Prilagođena skromnim zahtjevima spram gnojidbe, obrade, zaštite i rezidbe naša najraširenija sorta Bistrica je izdašno "opskrbljivala" obiteljska gospodarstva svojim plodovima. Bistrica ili Požegača je dobro poznata domaća sorte šljive odlične kvalitete, kakvoćom plodova među najboljima u svijetu. Osim izražene osjetljivosti u vlažnim ljetima na gljivična oboljenja plamenjaču i hrđu (npr. epifitocije tijekom 2002., 2004., 2005. godine), uzgoj ove sorte ograničava virusno oboljenje šarka šljive (PPV=Plum pox PotyVirus). Novijim je spoznajama dokazano da je virus šarke raščlanjen u više grupa, pa osim šljive napada i druge

vrste roda Prunus (npr. breskvu, marelicu, nektarinu). Na plodovima trešnje i višnje simptomi najčešće nisu izraženi, pa virus šarke ostaje nezamijećen, ali sve navedene vrste latentno inficirane virusnim česticama predstavljaju stalan izvor zaraze za osjetljive sorte (npr. Bistricu).

Ovisno o osjetljivosti vrste i sorte, te klimatskim uvjetima, znakovi bolesti mogu biti jače ili slabije naglašeni. Jednom zaražena voćka virusom ne može se izliječiti, a simptomi se često u klimatološki različitim sezonama manifestiraju drugačijim intenzitetom. Oboljela stabla na prvi pogled izgledaju zdrava i početkom vegetacije se normalno razvijaju. Osim drastičnih posljedica pred zriobu plodova, znakovi bolesti se pojavljuju na lišću obično tijekom lipnja u obliku mozaičnog šarenila s naizmjenično raspoređenim klorotičnim (svjetlozelenim ili žučkastim) i zelenim dijelovima na lisnoj površini (otuda ime bolesti "šarka"). Često je taj mozaik u obliku nepravilnih poluprstenastih i prstenastih pjega sa središnjim zelenim dijelom (npr. kod Bistrice). Mnogobrojne klorotične poluprstnaste i prstenaste pjege se pojavljuju i dobro vide na sortama krupnog lišća (Stanley, Washington, Imperial i dr.). Tijekom ljetnih vrućina opisani simptomi na lišću najčešće nisu jako izraženi! Otpali su plodovi manji od zdravih u punoj zriobi, a na njihovoj površini ili kožici se jasno vide svjetloljubičaste nepravilne pjege koje su naročito izražene ako se brisanjem ploda skine mašak. Tijekom zriobe pjege se udubljuju pa se formiraju nepravilna brazdolika udubljenja. Bolest se širi u unutrašnjost ploda, pa je napadnuto meso žilavo, sluzasto-smolasto i crvenosmeđe boje, a zaraženi su plodovi neukusni i bljutavi. Sve ove promjene utječu na smanjenje sortne veličine i težine plodova, promjenu oblika, te njihovu neuglednost i neprivlačnost (težina ploda može biti umanjena 21,8-34 %, a postotak šećera manji 0,14-2,11 %, uz istovremo povećanje ukupnih kiselina). Zaraženi plodovi masovno otpadaju 30-tak dana prije berbe, a također nisu pogodni za preradu u pekmez niti rakiju. Opisane promjene na plodovima sorte Bistrica ili Požegača su siguran znak da je stablo zaraženo virusnim česticama šarke šljive. Kod nekih vrsta se prstenasta pjegavost uzrokovana šarkom pojavljuje na koštici (npr. kod marelice). Kod osjetljivih je kultivara primijećeno i deformiranje grana s pucanjem kore. Osim po tipičnim znakovima, kod latentnih ili skrivenih zaraza virusne čestice se moraju dokazivati bio-testovima (test-biljkama), serološkim i molekularno-biološkim metodama (PCR).

Smatra se da je virus šarke šljive jedan od najopasnijih, s moguće najvećim štetama u voćarstvu. Šarka šljive je otkrivena na području Bugarske nakon prvog svjetskog rata, a zbog velike potencijalne opasnosti za područja gdje se šljiva intenzivno uzgaja provode se karantenske mjere u cilju smanjena njegova širenja i iskorjenjivanja. U Hrvatsku je šarka unesena zaraženim sadnicama šljiva 1949. godine u okolicu Nove Gradiške, a već 1957. je uočena na području Pakraca, Okučanima i Starom Petrovom Selu. Poduzete su mjere krčenja oboljelih stabla, ali do 1969. godine virus šarke se proširio do Požege i Zagreba. Posljednja inventarizacija provedena 2004. godine je dokazala raširenost PPV (šarke) u svim hrvatskim područjima gdje se uzgaja šljiva. Zbog šteta na voćnim vrstama virus šarke šljive je na A2 karantenskoj listi štetočinja bilja, te bi zaražena stabla trebalo uništavati krčenjem i spaljivanjem.

Virus šarke šljive se širi se na dva osnovna načina: (a) zaraženim sadnim materijalom (sadnicama, pupovima i podlogama) i (b) vektorima (lisnim i štitastim ušima). U suvremenoj rasadničarskoj proizvodnji velika su ulaganja u proizvodnju bezvirusnog sadnog materijala i strogoj zdravstvenoj kontroli matičnih stabala. U prostornom širenju virusa, upravo je trgovina latentno (skriveno) zaraženim sadnicama (naročito tolerantnih sorata na PPV) najvažnija za širenje virusa šarke šljive. Lisne uši također aktivno prenose virus šarke s

oboljelih na susjedna nezaražena stabla! Kao vektori se spominju vrste Brachycaudus helichrysi, Phorodon humuli, Myzus persicae i Brachycaudus cardui. Neke od njih su vrlo brojne u Hrvatskoj, a dominantna tolerantna sorta šljive na šarku stanley je vrlo osjetljiva na napad lisnih uši. Uši prenose sigurno i učinkovito virus šarke neperzistentnim načinom na udaljenost od izvora zaraze 100 m, a najmanja prostorna izolacija komercijalnih nasada za sprječavanje prijenosa vektorima bi morala iznositi 1.000 m (za rasadnike radi sigurnosti 2.000 m). Nažalost, prostorna izolacija se ne poštuje pri introdukciji (širenju) tolerantnih sorata šljive. Naime, na plodovima nekih sorata šljiva simptomi šarke se ne pojavljuju pa ih označavamo na šarku tolerantne ili otporne sorte, npr. stanley, washington, ruth gerstetter, kalifornijska plava, valor, president, bluefree, grossa di Felisio, scoldus, opal, kirke, čačanska ljepotica i dr. Prevladavalo je mišljenje da će ove sorte (naročito stanley) biti dobra zamjena za našu Bistricu (vrlo osjetljivu na šarku). Tolerantne sorte također napada virus šarke šljive, ali se simptomi na plodovima ne uočavaju, što znači da su latentni izvor zaraze za sve bliže osjetljive sorte. Stoga bi u proizvodnji tolerantnih sorata posebno trebalo kontrolirati i testirati matična stabla s kojih se uzimaju plemke za cijepljenje, odnosno podloge također moraju biti zdrave! Obavezno suzbijati lisne uši na svim sortama šljiva. Među podlogama je vrlo osjetljiva na virus šarke džanarika, pa se najčešće koriste genetarivna mirabalone i vegetativna Mirabolana 29C. Ne postoje kemijska sredstva za suzbijanje virusnih oboljenja na bljkama, pa tako niti virusa šarke šljive. Ipak, redovito suzbijanje lisnih uši na šljivama trebala bi postati obavezna mjera, a u integriranoj proizvodnji voća u tu svrhu možemo preporučiti eko-toksikološki vrlo prihvatljive a na lisne uši vrlo učinkovite djelatne tvari pirimikarb (Pirimor 25 WG = 0,12 %) i acetamiprid (Mospilan ili Volley ili Acelan ili Wizard SP = 0,035 %). Budući se Operativnim programom podizanja novih višegodišnjih nasada obiteljska gospodarstva opredjeljuju i za sadnju novih šljivika, struka zbog opće proširenosti i velike štetnosti šarke (PPV) preporučuje birati na virus otporne ili tolerantne sorte koje u našim područjima daju dobre proizvodne rezultate.

- Jedna od najtežih posljedica pojave virusa šarke (PPV) je prijevremeno otpadanje plodova kod osjetljive domaće sorte Bistrica ili Požegača (slike lijevo gore i dolje). Ovaj je biljni virus ime dobio po znakovima na lišću i plodovima (u sredini gore i dolje), a osim šljiva napada i drugo koštičavo voće (na slici gore desno napadnuti plodovi nektarine, a desno dolje simptomi na sjemenkama marelice).

Optimistična perspektiva za domaću šljivu Na našem se prostoru uzgajaju različite vrste šljiva, no plod šljive >bistrice< (plave šljive slatkog, žućkastog mesa) s 13 do 16 posto šećera ima posebnu biološku vrijednost. Ta je šljiva pravi mali rudnik svega i svačega pa ju je dobro koristiti u svim oblicima, svježu i prerađenu

Mr. sc. Vlasta RADOIČIĆ

Raspuknula zemlja, kako je rekao barba Ive iz Peroja, još vapi za kišom. Iako su se visoke ljetne temperature ponešto smanjile, zemlja je još žedna. No, prije kišnog razdoblja koje najavljuju prognoze pobjegnimo malo u hladovinu drveća. Šetnjom kroz vlastiti voćnjak, susjedova stabla ili uz divlje izrasle voćke posvuda ćemo pronaći prve plodove šljive, marelice, breskve. Plodove koje prije kiše treba ubrati. Naime, kiše će plod napuniti vodom pa će mu slatkoća biti manja, a može doći i do bržeg kvarenja. Zato košaricu u ruke i put prema hladu, da stignete ubrati šljive za pekmez bez dodatka šećera, čiju ćemo vam recepturu otkriti u nastavku ovotjednih savjeta.

Info-blok

Gotovo da nije moguće ažurirati sve informacije o promocijama i degustacijama ekoloških i autohtonih proizvoda na području Istre pa će ovotjedni info-blok ostati bez detaljnih podataka. Dovoljno je posjetiti internet stranice turističkih zajednica, turističke urede, čitati vodič u Glasu Istre, pitati furešte jer oni su ponekad bolje informirani od nas.

Tjedna tema - šljiva Prunus domestica

Na našem se prostoru uzgajaju različite vrste šljiva, no plod šljive >bistrice< (plave šljive slatkog, žućkastog mesa) s 13 do 16 posto šećera ima posebnu biološku vrijednost. Ta je šljiva pravi mali rudnik svega i svačega pa ju je dobro koristiti u svim oblicima, svježu i prerađenu. No, i ostale sorte (japanske vrste) odlikuju se sočnošću i slatkoćom. Vitamini, minerali, pektin, organske kiseline, celuloza, proteini. Sve su to redom važni sastojci ovog od pamtivijeka poznatog voća, koje rado uberemo neposredno sa stabla. Zato je važno popularizirati ekološki uzgoj šljiva (bez tretiranja kemijski sintetiziranim sredstvima za zaštitu duge karence). U sadašnjem trenutku, kad je čovjekova svijest već toliko razvijena da pitanje je li neko voće tretirano pesticidima više nije rijetkost, to je možda lakše izvedivo

nego se na prvi pogled misli. Kažu da su šljive ukrašavale babilonske vrtove pa neka ova lijepa stabla još više ukrašavaju i Istru, šarolikim bojama i zrelim plavim ili žutim sočnim plodovima, slijedeći zahtjeve potrošača koji žele šetati rajskim vrtovima i ubirati >netretirane plodove<.

Bio-smjernice

Nije baš vrijeme za sadnju voćki pa ćemo tek ponoviti ono najvažnije. Ekološki uzgoj voćki zahtijeva dobar odabir sortimenta (konzultirajte se sa savjetnicima). Na tržištu ima puno odličnih sorti, no nećete pogriješiti ako se opredijelite za neku od udomaćenih. Lokalne, manje poznate sorte već su se aklimatizirale, a u ekološkom voćarstvu glavni faktori uspjeha su klima, tlo, položaj terena i čovjek, pa slijedite prirodni put i pokoji naš savjet.

Savjet 1 - ekološki uzgoj šljiva

Prvo vam savjetujemo pravilan odabir zemljišta. Blag nagib terena ili terasasti uzgoj dobar je odabir u područjima gdje ima jakih ili čestih vjetrova. Poželjno je mladim biljkama osigurati i zeleni pojas, jer vjetar smanjuje temperaturu i isušuje tlo. Važno je načiniti i pedološku analizu te slijedom rezultata predvidjeti gnojidbu. Voćke, pa tako i šljive, preferiraju duboko, plodno, prozračno i propusno tlo, a zelenom gnojidbom optimalno ćete pripremiti tlo za jesensku sadnju.

Savjet 2 - berite i jedite dozrele svježe šljive

Dozrela šljiva ima lagano smežuranu kožicu oko peteljke, a plod se lagano odvaja od grane blagom trešnjom stabla. Ubrana u stanju pune zrelosti, po suhom i toplom vremenu (tada ima najviše šećera i bogatu karakterističnu aromu), nenadmašni je dodatak za poboljšanje probave, zbog prirodnog laksativnog učinka.

Savjet 3 - nutritivne i biološke karakteristike

Šljiva obiluje vitaminima (C, tokoferol, niacin, karoten) i mineralima (kalij, fosfor, kalcij, magnezij, željezo, bakar.). Najnovija istraživanja pokazala su da šljiva sadrži neoklorogeničnu i klorogeničnu kiselinu - tzv. fenole s antioksidativnim djelovanjem koji čuvaju moždane membrane i neurone te stijenke krvnih žila. No, osobe bolesnih bubrega i žuči trebaju ograničiti unos šljiva jer sadrže i oksalate, koji mogu uzrokovati probleme. Dakle, jedite svježe šljive, ali prije toga pripazite na stanje vašeg organizma.

Savjet 4 - suha šljiva

Iako ima izrazito antioksidativna i antikancerogena svojstva, suha šljiva ima problema s izgledom pa nije popularna u mjeri u kojoj to zaslužuje - vrlo rijetko se opredijelimo da s police uzmemo smežurane tamnoljubičaste plodove suhe šljive. Samo pet plodova dnevno uz čašu mlake vode mogu ujednačiti vašu probavu (sadrže visoki udio netopivih vlakana, ali i sorbitol te dihidroksifenil-isatin, koji imaju sposobnost upijanja vode i izazivanja kontrakcije crijeva).

Savjet 5 - suvremena prerada na tradicionalni način

Zbog velike količine šećera i pektina pekmez od šljiva moguće je napraviti i bez dodatka šećera. Dovoljno ga je uz prstohvat soli dugo kuhati na laganoj vatri dok smjesa ne postane tako gusta da u njoj može stajati žlica. Naravno, prije toga šljive treba oprati i očistiti od peteljki i koštica. Nakon višesatnog kuhanja uz dodatak ruma ili rakije smjesa se stavlja još pola sata u pećnicu da se prosuši (na 70 stupnjeva Celzija), a potom se puni u velike staklene ili zemljane posude (koje su se također sušile u pećnici), pokrije pergament papirom, celofanom umočenim u rum ili rakiju te zaveže. Sljedeći put savjetovat ćemo vas kako pravilno sušiti šljive, ali i dati opće naputke za pripremu zimnice, te možda krenuti i u proizvodnju jabučnog octa i suhih jabuka.

ZAKONO DRŽAVNOJ POTPORI U POLJOPRIVREDI, RIBARSTVU I ŠUMARSTVU

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom propisuju modeli državne potpore poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu i ruralnim područjima (u daljnjem tekstu: državna potpora), programi u sklopu pojedinih modela, iznosi potpore za pojedine proizvodnje (u daljnjem tekstu: poticaji), uvjeti za ostvarivanje državne potpore i korisnici državne potpore.

Članak 2.

(1) Državna potpora u smislu ovoga Zakona obuhvaća poticaje u sklopu mjera tržišno-cjenovne politike i plaćanja u sklopu mjera strukturne politike.

(2) Poticaji se isplaćuju kroz model poticanja proizvodnje.

(3) Plaćanja u sklopu mjera strukturne politike provode se kroz:

– model potpore dohotku,

– model kapitalnih ulaganja,

– model ruralnog razvitka.

Članak 3.

(1) Korisnici državne potpore iz članka 2. ovoga Zakona jesu poljoprivredna gospodarstva određena Zakonom o poljoprivredi, te druge fizičke i pravne osobe koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom.

(2) Korisnici državne potpore moraju čuvati isprave na temelju kojih su ostvarili državnu potporu četiri godine od dana dobivanja tih isprava.

Članak 4.

(1) Poljoprivredna gospodarstva iz članka 3. ovoga Zakona obvezna su se upisati u Upisnik seljačkih gospodarstava ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava odnosno Upisnik trgovačkih društava, zadruga i obrtnika u poljoprivredi (u daljnjem tekstu: Upisnik), koji su propisani Zakonom o poljoprivredi.

(2) Zahtjev za upis u Upisnik nositelj poljoprivrednog gospodarstva podnosi uredu državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave, odnosno upravnom tijelu Grada Zagreba, nadležnom za poslove poljoprivrede u području u kojem se nalazi poljoprivredno gospodarstvo.

(3) Zahtjev za ostvarenje državne potpore u sklopu modela poticanja proizvodnje i modela potpore dohotku te programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina iz modela ruralnog razvitka podnosi se Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva.

(4) Zahtjev iz stavka 3. ovoga članka obnavlja se svake godine, a prema potrebi i tijekom godine, sukladno Zakonu o poljoprivredi.

Članak 5.

(1) Nositelj seljačkog gospodarstva ili obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva osoba je koju, u pisanoj formi, odrede članovi koji rade i prebivaju na gospodarstvu.

(2) Vlasnik obrta registriranog za obavljanje poljoprivredne djelatnosti ujedno je i nositelj poljoprivrednog gospodarstva.

(3) Ovlašteni zastupnik trgovačkog društva ili zadruge registrirane za obavljanje poljoprivredne djelatnosti nositelj je poljoprivrednog gospodarstva.

(4) Promjena nositelja poljoprivrednog gospodarstva mora se unijeti u Upisnik.

Članak 6.

(1) Osnovni kriterij za ostvarivanje potpore iz modela poticanja proizvodnje, modela potpore dohotku, modela kapitalnih ulaganja i programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina minimalan je ukupan obujam poslovanja poljoprivrednog gospodarstva. Postupak izračuna ukupnog obujma poslovanja poljoprivrednog gospodarstva prikazan je u Dodatku I. koji je sastavni dio ovoga Zakona.

(2) U mjerenju ukupnog obujma poslovanja poljoprivrednog gospodarstva zbrajaju se pojedini obujmi poslovanja, a izraženi su u proizvodnim jedinicama.

(3) Minimalan pojedini obujam poslovanja koji se može uključiti u izračun ukupnog obujma poslovanja poljoprivrednog gospodarstva iznosi 0,4 proizvodne jedinice.

(4) Minimalan ukupan obujam poslovanja poljoprivrednog gospodarstva kao osnovni uvjet za razvrstavanje u komercijalnu, odnosno nekomercijalnu skupinu iznosi 3 proizvodne jedinice.

(5) Obiteljska ili seljačka poljoprivredna gospodarstva koja udovolje osnovnom kriteriju minimalnoga ukupnog obujma poslovanja, kao i drugim posebnim uvjetima propisanim za pojedini model, mogu odabrati status komercijalnog ili nekomercijalnog gospodarstva.

(6) Poljoprivredna gospodarstva registrirana kao pravne osobe ili obrt, koja udovolje osnovnom kriteriju minimalnog ukupnog obujma poslovanja, razvrstavaju se u komercijalna gospodarstva.

(7) Komercijalna gospodarstva mogu ostvariti pravo na potporu u sklopu modela poticanja proizvodnje, modela kapitalnih ulaganja i modela ruralnog razvitka.

(8) Nekomercijalna gospodarstva su ona seljačka gospodarstva ili obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja ostvaruju pravo na potporu u sklopu modela potpore dohotku (u daljnjem tekstu: potpora dohotku). Nekomercijalna gospodarstva mogu ostvariti pravo na potporu u sklopu modela ruralnog razvitka.

Članak 7.

(1) Iznosi poticaja iskazani po pojedinim proizvodnjama prikazani su u Dodatku II. koji je sastavni dio ovoga Zakona.

(2) Minimalno poticana količina najmanji je godišnji obujam proizvodnje za koji se pojedinom korisniku državne potpore isplaćuje poticaj. Minimalno poticane količine propisane su u modelu poticanja proizvodnje i programu očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina, a prikazane su u Dodatku III. koji je sastavni dio ovoga Zakona, i to za razdoblje od tri godine.

(3) Maksimalno poticana količina najveći je godišnji ukupni obujam pojedine proizvodnje na nacionalnoj razini kod kojeg se svakom korisniku državne potpore isplaćuje puni propisani iznos poticaja. Visina sredstava za poticaj pojedinoj proizvodnji razmjerno će se smanjiti ako ukupni zahtjevi za poticaj premaše maksimalno poticanu količinu. Maksimalno poticane količine propisuju se u modelu poticanja proizvodnje i programu očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina.

(4) Maksimalno poticana potpora dohotku najveći je godišnji ukupni obujam potpore dohotku na nacionalnoj razini kod kojeg se svakom korisniku državne potpore isplaćuje puni propisani iznos potpore dohotku. Visina sredstava za dohodovnu potporu pojedinim korisnicima dohodovne potpore razmjerno će se smanjiti ako ukupni zahtjevi premaše maksimalno poticanu dohodovnu potporu.

(5) Pripadajuće raspoložive iznose za pojedine modele i programe državne potpore, maksimalno poticanu količinu i maksimalno poticanu dohodovnu potporu utvrđuje Vlada Republike Hrvatske ovisno o osiguranim sredstvima u državnom proračunu za tekuću godinu, i to u roku do 60 dana od dana  stupanja na snagu Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske.

(6) Ako maksimalno poticana količina pojedinih proizvodnji u tekućoj godini premaši, a drugih proizvodnji ne dosegne utvrđeni obujam sredstava, neutrošena sredstva za poticaje mogu se preraspodijeliti.

(7) Preraspodjelu sredstava iz stavka 6. ovoga članka obavit će Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Članak 8.

(1) Korisnici državne potpore u područjima s težim uvjetima gospodarenja u određenim stavkama pojedinih modela mogu ostvariti viši iznos potpore. Područja s težim uvjetima gospodarenja određena su Zakonom o poljoprivredi.

(2) Pregled viših iznosa potpore za područja iz stavka 1. ovoga članka prikazan je u Dodatku II. i Dodatku IV. koji su sastavni dio ovoga Zakona.

II. MODEL POTICANJA PROIZVODNJE

Članak 9.

Modelom poticanja proizvodnje daje se potpora poljoprivrednim gospodarstvima za proizvodnju u poljoprivredi upisanim u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava te fizičkim i pravnim osobama registriranim za obavljanje djelatnosti ulova, uzgoja i prerade ribe, a od interesa su za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: korisnici poticaja).

Članak 10.

(1) Model poticanja proizvodnje obuhvaća:

1. poticanje ratarskih kultura,

2. poticanje sadnog materijala, višegodišnjih nasada i maslinova ulja,

3. poticanje stočarstva i stočarskih proizvoda,

4. poticanje uzgoja pernate divljači,

5. poticanje ekološke proizvodnje,

6. poticanje ribarstva.

(2) Poticanje proizvodnje iz stavka 1. ovoga članka provodi se plaćanjem poticaja po hektaru poljoprivredne površine, stablu masline, kilogramu duhana, grlu stoke, litri mlijeka, pčelinjoj zajednici, komadu pernate divljači, kilogramu ribe i školjaka te po komadu riblje mlađi.

Članak 11.

(1) Korisnici poticaja u sklopu poticanja proizvodnje iz članka 10. stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona komercijalna su poljoprivredna gospodarstva.

(2) Korisnici poticaja u sklopu poticanja ribarstva fizičke su i pravne osobe registrirane za ulov, uzgoj i preradu ribe.

Članak 12.

(1) Za ostvarenje prava na poticaj iz modela poticanja proizvodnje korisnici poticaja, kojima ukupni godišnji iznos ostvarenih poticaja u prvoj godini primjene ovoga Zakona prelazi 12.000,00 kuna, dužni su sljedeće godine pri podnošenju zahtjeva za poticaj priložiti dokaz o usklađivanju s odredbama zakona o porezu na dodanu vrijednost.

(2) U trećoj godini od početka primjene ovoga Zakona svi korisnici poticaja dužni su pri podnošenju zahtjeva za poticaj priložiti dokaz o usklađivanju s odredbama zakona o porezu na dodanu vrijednost.

(3) Dokaz o usklađivanju, korisnici iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužni su ishoditi kod nadležne ispostave Porezne uprave.

Članak 13.

(1) Pravo na poticaj ostvaruje se za:

– ratarske i povrtlarske kulture (u daljnjem tekstu: ratarske

kulture):

– krušna žita, pivarski ječam i soja,

– stočna žita,

– uljarice,

– krmno bilje,

– šećernu repu,

– duhan,

– povrće,

– ljekovito bilje,

– poljoprivredno sjeme

(2) sadni materijal, višegodišnje nasade i maslinovo ulje:

– sadni materijal,

– vinogradi,

– voćnjaci,

– masline,

– nasadi lavande,

– hmelj,

– maslinovo ulje,

(3) stočarstvo i stočarske proizvode:

– mlijeko,

– tov junadi i svinja,

– uzgoj i držanje rasplodne stoke,

– pčelinje zajednice,

– livade i pašnjake,

(4) uzgoj autohtonih vrsta pernate divljači,

(5) ekološku proizvodnju,

(6) ribarstvo:

– uzgoj autohtonih vrsta bijele morske ribe,

– uzgoj školjaka,

– proizvodnju mlađi autohtonih vrsta bijele morske ribe,

– uzgoj morske i slatkovodne ribe,

– ulov male plave ribe,

– proizvodnju ribljih proizvoda od domaćeg ulova male pla-

ve ribe i od domaćeg uzgoja slatkovodnih riba.

Članak 14.

U smislu ovoga Zakona razumijeva se:

 1. krušna žita jesu pšenica, raž i pšenoraž (Triticalle),

 2. stočna žita jesu kukuruz, stočni ječam, zob,

 3. uljarice su suncokret i uljana repica,

 4. krmno bilje jest kukuruz za silažu, stočni kelj, stočni grašak, stočni sirak, djetelina, lucerna, djetelinsko-travna smjesa, travno-djetelinska smjesa, travne smjese, trave, grahorica, stočna repa, rotkva, koraba, krmna repica i lupina,

 5. povrće jest rajčica, paprika, krastavci, luk, mrkva, pastrnjak, peršin, kupus, cikla, grah, grašak, bob, češnjak, poriluk, tikva, tikvica, blitva, špinat, kelj, korabica, salata, patlidžan i merkantilni krumpir,

 6. povrće za industrijsku preradu jest rajčica, paprika, krastavac, luk, mrkva, pastrnjak, peršin, kupus, cikla,

 7. ljekovito bilje jest kamilica, menta,

 8. poljoprivredno sjeme I. skupine jest sjeme pšenice, pšenoraži, raži, ječma, zobi, kukuruza, šećerne repe, soje, suncokreta, uljane repice, duhana i krumpira,

 9. poljoprivredno sjeme II. skupine jest sjeme krmnog bilja (sjeme trave, djeteline, lucerne, stočne repe, rotkve, korabe, krmne repice, stočnog kelja, stočnog graška, grahorice, sirka i lupine) sjeme povrća (sjeme graha, graška, boba, luka, češnjaka, poriluka, cikle, mrkve, peršina, pastrnjaka, lubenice, tikve, tikvice, blitve,

špinata, kelja, kupusa, korabice, salate, paprike, rajčice, patlidžana),

10. sadni materijal jesu lozni cijepovi i sadnice voćnih vrsta I. i II. skupine iz ovoga Zakona,

11. voćne vrste I. skupine jesu jabuka, kruška, mandarina, kupina, malina, kivi, limun i naranča,

12. voćne vrste II. skupine jesu breskva, nektarina, marelica, trešnja, višnja, šljiva, orah, badem, lijeska, kesten, smokva, rogač i šipak,

13. mlijeko je kravlje, kozje, ovčije,

14. rasplodna stoka jesu krave, krave u sustavu krava-tele, bikovi, ženska telad i ždrebat, krmače, nerast i ovce, ovnovi, koze, jarci, kobile, pastusi,

15. uzgoj autohtonih vrsta pernate divljači jest uzgoj fazanskih pilića, pilića trčke skvržulje i jarebica,

16. autohtone vrste bijele morske ribe jesu komarča (Sparus aurata), lubin (Dicentrarchus labrax), pic (Diplodus puntazzo) i zubatac (Dentex dentex),

17. školjke jesu dagnje i kamenice,

18. mlađ autohtonih vrsta bijele morske ribe jest mlađ komarče, lubina, pica i zubaca iz mrijesta domaćih autohtonih matičnih stokova do mase 20 g/kom,

19. slatkovodna riba I. skupine jest šaran, amur i tostolobik,

20. slatkovodna riba II. skupine jest linjak, pastrva, smuđ, som, štuka,

21. mala plava riba jest srdela, inćun i papalina.

Članak 15.

(1) Ministarstvo sudjeluje u dijelu troškova osiguranja proizvodnje poticanih ratarskih kultura, sadnog materijala, višegodišnjih nasada, životinja i proizvodnje morskih organizama sukladno predviđenim sredstvima u državnom proračunu za tekuću godinu.

(2) Ministarstvo sudjeluje u dijelu troškova  programa razvitka poljoprivredne proizvodnje i ribarstva sukladno predviđenim sredstvima u državnom proračunu za tekuću godinu.

(3) Način i uvjete za ostvarivanje prava na potporu iz stavka 1. i 2. ovoga članka propisat će ministar poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: ministar) posebnim propisom.

Članak 16.

Uvjet za ostvarivanje poticaja jest korištenje deklariranog sjemenskog i sadnog materijala u biljnoj proizvodnji.

Članak 17.

(1) Najviši ukupni godišnji iznos poticaja koje jedan korisnik poticaja može ostvariti iznosi 2.000.000,00 kuna.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sadašnji korisnici poticaja koji ostvaruju pravo na poticaje u iznosu većem od 2.000.000,00 kuna u jednoj godini, moći će to pravo ostvariti djelomično u sljedećem iznosu:

– u 2003. godini 80 % od razlike između punog iznosa i najvišega ukupnoga godišnjeg iznosa poticaja,

– u 2004. godini 45 % od razlike između punog iznosa i najvišega ukupnoga godišnjeg iznosa poticaja.

Članak 18.

(1) Korisnici poticaja za ratarske kulture su poljoprivredna gospodarstva koja su proizvela minimalno poticane količine pojedinih ratarskih kultura.

(2) Poticaj za ratarske kulture na istoj površini može se ostvariti jednom godišnje.

(3) Ovlašćuje se ministar da za krušna žita, pivarski ječam, uljarice, soju i šećernu repu posebnim propisom utvrdi minimalni prinos po hektaru za proizvodnju ispod koje korisnik ne može ostvariti pravo na poticaj te primjerene agrotehničke mjere u proizvodnji.

Članak 19.

Korisnici poticaja za duhan su poljoprivredna gospodarstva koja su proizvela, prodala i isporučila za daljnju preradu  list duhana kvalitete određene posebnim propisom ministra.

Članak 20.

(1) Korisnici poticaja za povrće su poljoprivredna gospodarstva koja su proizvela, prodala i isporučila minimalno poticane količine povrća.

(2) Korisnici piticaja za povrće za industrijsku preradu su poljoprivredna gospodarstva koja su proizvela, prodala i isporučila minimalno poticane količine povrća za preradu.

Članak 21.

(1) Korisnici poticaja za proizvedeno i isporučeno deklarirano poljoprivredno sjeme skupine I. jesu proizvođači koji su sjeme prodali i isporučili krajnjim potrošačima za upotrebu u poljoprivredi u Republici Hrvatskoj po cijeni umanjenoj za iznos poticaja.

(2) Pravo na poticaj za sjeme iz stavka 1. ovoga članka korisnici poticaja ostvaruju za pojedine vrste, sorte, partije i količine deklariranoga poljoprivrednog sjemena domaće proizvodnje samo jedanput do njihove uporabe u poljoprivredi.

(3) Sredstva za poticaj osiguravaju se za sve količine deklariranoga poljoprivrednog sjemena iz domaće proizvodnje, prodane i isporučene na tržištu.

(4) Pravo na poticaj za sjeme iz stavka 1. ovoga članka proizvedene i isporučene tržištu u tekućoj godini ostvaruje se najkasnije do 31. siječnja iduće godine.

Članak 22.

Korisnici poticaja za proizvodnju poljoprivrednog sjemena skupine II. jesu poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik proizvođača sjemena. Sjeme za koje se ostvaruje poticaj mora biti priznato sjemenskim usjevom nakon obavljenoga stručnog nadzora Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo.

Poticaj za sjeme iz stavka 1. ovoga članka isplaćuje se korisniku poticaja jednokratno nakon priznavanja sjemenskog usjeva.

Članak 23.

(1) Korisnici poticaja za ekološku proizvodnju jesu poljoprivredna gospodarstva koja imaju potvrdnicu o sukladnosti s temeljnim zahtjevima za ekološku proizvodnju i upisana su u Upisnik ekoloških proizvođača.

(2) Poljoprivredna gospodarstva u ekološkoj proizvodnji ostvaruju poticaj u biljnoj proizvodnji, u stočarstvu i akvakulturi i to jednom godišnje od početka prijelaznog razdoblja u ekološkoj proizvodnji sukladno Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

(3) Pravo na novčani poticaj u ekološkoj proizvodnji ostvaruje se za:

1. ratarske kulture:

– krušna žita, pivarski ječam i soja,

– stočna žita,

– uljarice,

– krmno bilje,

– šećernu repu,

– povrće,

– ljekovito bilje,

– poljoprivredno sjeme,

2. sadni materijal, višegodišnje nasade i maslinovo ulje:

– sadni materijal,

– vinogradi,

– voćnjaci,

– masline,

– nasadi lavande,

– hmelj,

– maslinovo ulje,

3. stočarstvo i stočarske proizvode:

– mlijeko,

– uzgoj goveda, konja, svinja, ovaca, koza, peradi,

– tov junadi, svinja, peradi, janjadi, jaradi,

– pčelinje zajednice,

– livade i pašnjake,

4. ribarstvo:

– uzgoj autohtonih vrsta bijele morske ribe,

– uzgoj dagnji i kamenica,

– proizvodnju mlađi autohtonih vrsta bijele morske ribe,

– uzgoj morske i slatkovodne ribe.

Članak 24.

U smislu ovoga Zakona ekološkom proizvodnjom razumijeva se:

1. rasplodna stoka jesu mliječne krave, krave u sustavu krava-tele, bikovi, ženska telad, krmače, nerasti, ovce, ovnovi, koze, jarci, kobile, pastusi,

2. perad jesu patke, guske, kokoši i purani,

3. autohtone vrste bijele morske ribe jesu komarča (Sparus aurata), lubin (Dicentrarchus labrax), pic (Diplodus puntazzo) i zubatac (Dentex dentex),

4. mlađ autohtonih vrsta bijele morske ribe jest mlađ komarče, lubina, pica i zubaca iz mrijesta domaćih autohtonih matičnih stokova do mase 20 g/kom,

5. slatkovodna riba I. skupine jest šaran, amur i tostolobik,

6. slatkovodna riba II. skupine jest linjak, pastrva, smuđ, som, štuka,

7. mala plava riba jest srdela, inćun i papalina.

Članak 25.

(1) Korisnici poticaja za proizvodnju deklariranoga sadnog materijala jesu proizvođači upisani u Upisnik proizvođača sadnog materijala.

(2) Poticaj za proizvodnju deklariranoga sadnog materijala iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se za cijepove vinove loze, sadnice voćnih vrsta skupine I. i skupine II. i maslina proizvedene u Republici Hrvatskoj.

(3) Poticaj za proizvodnju deklariranoga sadnog materijala korisnici poticaja ostvaruju na temelju zahtjeva i godišnjeg izvješća o količini deklariranog sadnog materijala kojeg podnosi Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo.

Članak 26.

(1) Poticaj za vinograde isplaćuje se jednom godišnje nakon ulaska u rod za vinograde upisane u Vinogradarski katastar koji vodi Hrvatski zavod za vinogradarstvo i vinarstvo.

(2) Do uspostave Vinogradarskog katastra isplatu poticaja za vinograde ministar će urediti posebnim propisom.

Članak 27.

(1) Pravo na poticaj za podizanje vinograda ostvaruju poljoprivredna gospodarstva koja podižu nove nasade vinograda na površini od 0,25 ha do 5,0 ha, sukladno godišnjem »Programu podizanja novih nasada vinograda« koji donosi ministar.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka ministar može posebnim propisom odrediti područja na kojima se pravo na poticaj može ostvariti na površini manjoj od propisane.

(3) Poticaj iz stavka 1. ovoga članka isplaćuje se jednokratno, nakon podizanja nasada, ako korisnik poticaja podigne nasad u roku od jedne godine od odobrenja poticaja.

Članak 28.

Poticaj za voćne vrste I. skupine i II. skupine isplaćuje se jednom godišnje nakon ulaska nasada u rod.

Članak 29.

(1) Pravo na poticaj za podizanje voćnjaka ostvaruju poljoprivredna gospodarstva koja podižu nove voćnjake na površini od 0,5 ha do 5,0 ha sukladno godišnjem »Programu podizanja novih nasada u voćarstvu« kojeg donosi ministar.

(2) Poticaj iz stavka 1. ovoga članka isplaćuje se jednokratno, nakon podizanja voćnjaka, ako korisnik podigne voćnjak u roku od jedne godine od odobrenja poticaja.

Članak 30.

(1) Poticaj za masline isplaćuje se jednom godišnje po stablu u rodu starosti 5 i više godina.

(2) Poticaj za podizanje nasada maslina ostvaruju poljoprivredna gospodarstva koja podižu nove maslinike na površini od 0,5 ha do 5,0 ha sukladno godišnjem »Programu podizanja novih nasada u voćarstvu«.

(3) Poticaj iz stavka 2. ovoga članka isplaćuje se jednokratno, nakon podizanja nasada, ako korisnik poticaja podigne maslinik u roku od jedne godine od odobrenja poticaja.

Članak 31.

Korisnici poticaja za maslinovo ulje jesu poljoprivredna gospodarstva koja proizvode masline. Poticaj se odobrava po litri prodanog i isporučenog ulja na tržište, i to slijedećih kategorija:

1. djevičansko maslinovo ulje extra,

2. djevičansko maslinovo ulje,

3. djevičansko maslinovo ulje obično.

Članak 32.

(1) Poticaj za hmelj (godišnja plaćanja) isplaćuje se jednom godišnje nakon ulaska nasada u rod.

(2) Poticaj za podizanje nasada hmelja ostvaruju poljoprivredna gospodarstva koja podižu nove nasade hmelja na površini od 0,5 ha do 5,0 ha sukladno godišnjem »Programu podizanja novih nasada u voćarstvu«.

(3) Poticaj za podizanje nasada hmelja isplaćuje se jednokratno, nakon podizanja nasada, ako korisnik poticaja podigne nasad u roku od jedne godine od odobrenja poticaja.

Članak 33.

(1) Poticaj za podizanje nasada lavande isplaćuje se jednokratno, nakon podizanja nasada, ako korisnik poticaja podigne nasad u roku od jedne godine od odobrenja poticaja.

(2) Poticaj za lavandu (godišnja plaćanja) isplaćuje se jednom godišnje nakon ulaska nasada u rod.

Članak 34.

(1) Korisnici poticaja za proizvodnju mlijeka jesu poljoprivredna gospodarstva koja su u jednoj godini proizvela, prodala i isporučila minimalno poticane količine mlijeka.

(2) Osnovica za izračun poticaja za isporučene količine mlijeka temelji se na mlijeku standardne kakvoće koje sadrži kod:

– kravljeg mlijeka 3,7 % mliječne masti i 3,2 % bjelančevina,

– ovčjeg mlijeka 6,0 % mliječne masti i 4,0 % bjelančevina,

– kozjeg mlijeka 3,5 % mliječne masti i 2,6 % bjelančevina.

(3) Iznos poticaja za mlijeko odredit će se preračunavanjem poticaja, ovisno o njegovoj kakvoći.

(4) Način usklađenja iz stavka 3. ovoga članka propisat će ministar.

(5) Poticaj za proizvodnju mlijeka isplaćivat će se za isporučene količine mlijeka prodane pravnim i fizičkim osobama koje su upisane u Upisnik ovlaštenih objekata za preradu mlijeka, koji vodi Ministarstvo.

Članak 35.

(1) Korisnici poticaja za tov stoke jesu poljoprivredna gospodarstva koja su u jednoj godini proizvela, prodala i isporučila na klanje minimalno potican broj grla utovljene junadi i svinja pravnim i fizičkim osobama upisanim u Upisnik ovlaštenih objekata za klanje, koji vodi Ministarstvo. Prosječna težina utovljene junadi iznosi 450 kg za ženska, i 500 kg za muška grla, a za utovljene svinje težine su od 90 do 130 kg. Da bi ostvarila pravo na poticaj, junad mora biti u tovu najmanje deset mjeseci.

(2) Zaklana grla iz stavka 1. ovoga članka moraju biti ocijenjena i klasirana na liniji klanja što predstavlja osnovu za obračun isplate.

(3) Iznos poticaja za utovljenu junad i svinje odredit će se tako da se poticaj uskladi prema prosječnoj klasi isporučenih grla danoj u računu o isplati.

(4) Način usklađenja iz stavka 3. ovoga članka propisat će ministar.

(5) Poticaj iz stavka 1. ovoga članka isplaćivat će se nakon isporuke minimalne poticane količine.

Članak 36.

(1) Korisnici poticaja za uzgoj rasplodne stoke jesu poljoprivredna gospodarstva koja drže minimalni broj krava za proizvodnju mlijeka, krava u sustavu krava-tele, ovaca, ovnova, koza, jarčeva, krmača, kobila, pastuha, odnosno pčelinjih zajednica. Minimalni broj određen je u Dodatku III. koji čini sastavni dio ovoga Zakona.

(2) Poticaji iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se  godišnje.

Članak 37.

(1) Korisnici poticaja za uzgoj rasplodne stoke jesu poljoprivredna gospodarstva i druge pravne osobe koje uzgajaju uzgojno valjanu žensku telad i ždrebad koja u vrijeme podnošenja zahtjeva nije starija od 6 mjeseci i/ili uzgajaju na kraju uzgoja pozitivno ocijenjene bikove i nerastove namijenjene prirodnom pripustu ili umjetnom osjemenjivanju.

(2) Poticaji iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se jednokratno.

Članak 38.

Korisnici poticaja za pčelinje zajednice su poljoprivredna gospodarstva koja drže minimalni broj pčelinjih zajednica. Minimalni broj određen je u Dodatku III. koji čini sastavni dio ovoga Zakona.

Članak 39.

Poljoprivredna gospodarstva koja uzgajaju ili tove stoku ostvaruju pravo na poticaj po ha za održavane livade ili pašnjake u posjedu, uz uvjet da na poljoprivrednom gospodarstvu godišnje uzgajaju ili tove prosječan broj uvjetnog grla po hektaru livade ili pašnjaka, i to ne manji od:

1. 0,5 goveda i/ili

2. 5 ovaca i/ili koza i/ili

3. 0,5 konja.

Članak 40.

(1) Korisnici poticaja za uzgoj autohtonih vrsta pernate divljači jesu pravne i fizičke osobe koje su registrirane za tu djelatnost.

(2) Poticaji se isplaćuju za isporučenu količinu umjetno uzgojenih pilića autohtonih vrsta pernate divljači i za vlastitu potrošnju (za reprodukciju i ispuštanje u lovište).

Članak 41.

(1) Korisnici poticaja za uzgoj autohtonih vrsta bijele morske ribe jesu fizičke i pravne osobe koje obavljaju komercijalnu proizvodnju i to za uzgojene i prodane ribe.

(2) Više iznose poticaja za uzgoj autohtonih vrsta bijele morske ribe ostvaruju korisnici koji proizvodnju obavljaju na otocima.

Članak 42.

Korisnici poticaja za uzgoj školjaka jesu fizičke i pravne osobe koje obavljaju komercijalnu proizvodnju, i to za uzgojene i prodane dagnje i kamenice.

Članak 43.

Korisnici poticaja za proizvodnju mlađi jesu fizičke i pravne osobe koje obavljaju proizvodnju mlađi autohtonih vrsta bijele morske ribe (lubin, komarča, pic, zubatac) iz mrijesta domaćih matičnih stokova.

Članak 44.

Korisnici poticaja za uzgoj slatkovodne ribe jesu fizičke i pravne osobe koje obavljaju komercijalnu proizvodnju, i to za uzgojenu i prodanu ribu.

Članak 45.

(1) Korisnici poticaja za ulov male plave ribe jesu fizičke i pravne osobe koje obavljaju gospodarski ribolov na moru i ostvareni ulov male plave ribe prodaju na tržištu.

(2) Poticaji se isplaćuju za prodanu malu plavu ribu za doradu, preradu ili izravnu potrošnju.

Članak 46.

(1) Korisnici poticaja za preradu slatkovodne ribe i male plave ribe jesu fizičke i pravne osobe koje obavljaju preradu slatkovodnih riba iz domaćeg uzgoja ili preradu male plave ribe iz domaćeg ulova.

(2) Poticaji za preradu slatkovodne i male plave ribe isplaćuju se za prerađenu i prodanu slatkovodnu i malu plavu ribu.

(3) Više iznose poticaja za preradu male plave ribe ostvaruju korisnici poticaja koji proizvodnju obavljaju na otocima.

Članak 47.

Način i postupak za ostvarivanja poticaja propisat će ministar.

III. MODEL POTPORE DOHOTKU

Članak 48.

(1) Korisnici dohodovne potpore u sklopu modela potpore dohotku jesu nekomercijalna poljoprivredna gospodarstva koja imaju u posjedu ili koriste najviše 3 ha obradivoga poljoprivrednog zemljišta.

(2) Pravo na dohodovnu potporu ostvaruje svaki član nekomercijalnog gospodarstva koji u godini podnošenja zahtjeva ima status osiguranika mirovinskog osiguranja u svojstvu poljoprivrednika i najmanje 50 godina života za žene, odnosno 55 za muškarce.

(3) Iznos godišnje dohodovne potpore za korisnike prava na dohodovnu potporu iznosi do 7.200,00 kuna.

(4) Pravo na dohodovnu potporu odobrava se za sljedeću kalendarsku godinu.

(5) Pravo na dohodovnu potporu prestaje u trenutku kada član poljoprivrednog gospodarstva iz stavka 1. ovoga članka stekne uvjete za starosnu mirovinu.

(6) Način i postupak za ostvarivanja potpore dohotku propisat će ministar.

Članak 49.

Jednom ostvaren status nekomercijalnog gospodarstva ne dopušta naknadnu promjenu statusa i onemogućuje ostvarenje potpore u sklopu modela potpore proizvodnji i modela kapitalnih ulaganja.

IV. MODEL KAPITALNIH ULAGANJA

Članak 50.

(1) Modelu kapitalnih ulaganja cilj je unapređenje uvjeta proizvodnje poljoprivrednih gospodarstava te fizičkih i pravnih osoba koje se bave ulovom i uzgojem ribe ili šumarstvom.

(2) Model kapitalnih ulaganja obuhvaća potporu:

1. ulaganju u poljoprivredu,

2. ulaganju u šumarstvo,

3. ulaganju u ribarstvo.

Članak 51.

(1) Korisnici prava na nepovratna sredstva u sklopu modela kapitalnih ulaganja jesu poljoprivredna gospodarstva te fizičke i pravne osobe koje se bave ribarstvom te šumarstvom.

(2) Nepovratna sredstva u smislu modela kapitalnih ulaganja odnose se na udio sredstava iz državnog proračuna kojima Ministarstvo sudjeluje u financiranju ukupne vrijednosti investicije za koju je komercijalna banka odobrila kredit korisniku iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Zahtjev za odobrenje nepovratnih investicijskih sredstava podnosi se Ministarstvu.

(4) Odluku o odobrenju nepovratnih sredstava na prijedlog Povjerenstva za kapitalna ulaganja donosi ministar.

(5) Uvjete i način podnošenja zahtjeva, najviše i najniže iznose nepovratnih sredstava, udjele nepovratnih sredstava u ukupnoj vrijednosti investicije, odnosno kredita kao i ostale uvjete propisat će ministar uz mišljenje Ministarstva financija.

(6) Ministar imenuje i propisuje način rada Povjerenstva iz stavka 4. ovoga članka.

V. MODEL RURALNOG RAZVITKA

Članak 52.

Model ruralnog razvitka obuhvaća sljedeće programe:

1. razvitak seoskog prostora,

2. očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina,

3. marketinška priprema poljoprivrednih proizvoda.

Članak 53.

(1) Programu razvitka seoskog prostora cilj je održivi razvitak seoskih područja osiguranjem primjerenih radnih i životnih uvjeta te očuvanjem prirodnog i kulturnog

naslijeđa.

(2) Korisnici programa razvitka seoskog prostora jesu poljoprivredna gospodarstva određena Zakonom o poljoprivredi te druge fizičke i pravne osobe.

(3) Program razvitka seoskog prostora temelji se na udruživanju sredstava iz državnog proračuna i sredstava županija, korisnika te drugih izvora financiranja.

(4) Mjere razvitka seoskog prostora ponajprije obuhvaćaju potporu:

– investicijama na poljoprivrednim gospodarstvima,

– preradi poljoprivrednih proizvoda,

– uspostavi strojnih prstenova,

– mladim poljoprivrednicima,

– školovanju, prekvalifikaciji i obuci,

– mjerama zaštite okoliša u području poljoprivrede i šumarstva,

– šumarstvu,

– mjerama uređenja zemljišta,

– obnovi i razvitku sela,

– očuvanju kulturnog blaga, ruralnih običaja i manifestacija,

– raznovrsnim poljoprivrednim i drugim aktivnostima radi ostvarivanja dopunskih ili alternativnih izvora prihoda,

– ruralnom turizmu i tradicionalnim ruralnim obrtima,

– poboljšanju ruralne infrastrukture vezano uz razvitak poljoprivrede,

– promociji vinskih i drugih turističkih cesta,

– promociji kvalitetnih autohtonih proizvoda,

– razvitku usluga u ruralnom prostoru.

(5) Projekti razvitka seoskog prostora prihvatljivi za financiranje u sklopu ovoga modela odabiru se putem natječaja.

(6) Program razvitka seoskog prostora donosi se na temelju Nacionalnog programa za poljoprivredu i seoska područja sukladno Zakonu o poljoprivredi.

(7) Program razvitka seoskog prostora donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra uz mišljenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo, Ministarstva turizma, Ministarstva javnih radova, obnove i graditeljstva i Ministarstva prosvjete, kulture i športa.

(8) Uvjeti koje moraju zadovoljavati fizičke i pravne osobe iz stavka 2. ovoga članka bit će određeni u natječaju iz stavka 5. ovoga članka kojeg će raspisati Ministarstvo.

Članak 54.

(1) Programu očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina cilj je održanje i unapređenje proizvodnje hrvatskih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja.

(2) Pravo na potporu u sklopu programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina ostvaruje komercijalno ili nekomercijalno poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik i to po grlu upisane uzgojno valjane rasplodne izvorne i zaštićene pasmine za pripadajuće iznose propisane u Dodatku II. ovoga Zakona.

(3) Za pasmine domaćih životinja izvornih i zaštićenih pasmina čija je vrijednost efektivne veličine populacije manja od 100, iznos novčanih poticaja uvećava se za 50% od propisanog.

(4) Maksimalne poticane količine pojedinih izvornih i zaštićenih pasmina sukladno članku 7. stavku 3. ovoga Zakona te njihov popis utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

(5) Način i postupak za ostvarivanje potpore u sklopu ovoga Programa propisat će ministar.

Članak 55.

(1) Programu marketinške pripreme poljoprivredno-prehrambenih proizvoda cilj je poticanje prodaje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

(2) Korisnici programa marketinške pripreme poljoprivredno-prehrambenih proizvoda jesu komercijalna poljoprivredna gospodarstava te druge fizičke i pravne osobe.

(3) Projekti marketinške pripreme poljoprivredno-prehrambenih proizvoda prihvatljivi za financiranje u sklopu ovoga modela odabiru se putem natječaja koji raspisuje Ministarstvo.

(4) Uvjete koje moraju ispunjavati fizičke i pravne osobe iz stavka 2. ovoga članka, način provedbe programa marketinške pripreme poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, udjele državnih sredstava u financiranju te kriterije za odabir projekata propisat će ministar.

VI. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR

Članak 56.

(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor u provođenju ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega u prvom stupnju obavljaju uredi državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba, nadležni za poslove poljoprivredne inspekcije (u daljnjem tekstu: županijska poljoprivredna inspekcija), odnosno Ministarstvo kad je to ovim Zakonom određeno, a u drugom stupnju Ministarstvo (u daljnjem tekstu: poljoprivredna inspekcija u Ministarstvu).

(3) Poslove inspekcijskog nadzora iz nadležnosti županijske poljoprivredne inspekcije i poljoprivredne inspekcije u Ministarstvu provode poljoprivredni inspektori.

Članak 57.

(1) Poslove poljoprivrednog inspektora može obavljati diplomirani inženjer poljoprivrede odnosno agronomije, s položenim državnim stručnim ispitom za poljoprivrednog inspektora i s najmanje pet (5) godina radnog iskustva u struci.

(2) Program posebnog dijela državnoga stručnog ispita iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.

Članak 58.

(1) Poljoprivredni inspektor ima službenu iskaznicu i znak kojim dokazuje službeno svojstvo, identitet i ovlasti.

(2) Obrazac iskaznice i izgled znaka te način izdavanja i vođenja evidencije o službenim iskaznicama i znakovima propisuje ministar.

Članak 59.

(1) Županijska poljoprivredna inspekcija obavlja sve poslove inspekcijskog nadzora u prvom stupnju, osim poslova za koje je ovim Zakonom određeno da ih izravno obavlja poljoprivredna inspekcija u Ministarstvu.

(2) Županijska poljoprivredna inspekcija:

    1. pregledava poljoprivredno zemljište, usjeve, nasade, stoku, ulov ribe, uzgoj ribe i dagnji, preradu ribe, uzgoj pernate divljači, poslovne i proizvodne prostore, objekte, uređaje, robu i poslovnu dokumentaciju korisnika državne potpore,

    2. provodi uvid u isprave korisnika, koje se odnose na ostvarivanje državne potpore,

    3. provjerava udovoljava li korisnik uvjetima za ostvarivanje te potpore,

    4. utvrđuje nezakonito dobivanje ili nenamjensku uporabu sredstava državne potpore,

    5. naređuje korisniku povrat sredstava u slučaju nezakonitog dobivanja sredstava ili nenamjenske uporabe sredstava,

    6. izvješćuje nadležna tijela državne uprave o uočenim nepravilnostima i traži provođenje određenog postupka ako sama nije ovlaštena izravno postupiti,

    7. prikuplja podatke i obavijesti od odgovornih osoba, svjedoka, vještaka i drugih osoba kad je to potrebno za obavljanje poslova,

    8. podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog povrede odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega.

(3) Poljoprivredna inspekcija u Ministarstvu:

    1. usmjerava, koordinira i nadzire rad županijske poljoprivredne inspekcije,

    2. rješava o žalbama protiv rješenja županijske poljoprivredne inspekcije,

    3. izvješćuje nadležna tijela državne uprave o uočenim nepravilnostima i traži provođenje određenog postupka ako sama nije ovlaštena izravno postupiti,

    4. prikuplja podatke i obavijesti od odgovornih osoba, svjedoka, vještaka i drugih osoba kad je to potrebno za obavljanje poslova,

    5. podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog povrede odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega,

    6. nadzire i ostalo propisano ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

Članak 60.

(1) Korisnici koji podliježu nadzoru poljoprivrednog inspektora dužni su mu omogućiti obavljanje nadzora, pružiti potrebne podatke i obavijesti te osigurati uvjete za nesmetani rad.

(2) Korisnici iz stavka 1. ovoga članka dužni su na zahtjev poljoprivrednog inspektora u određenom roku dostaviti ili pripremiti podatke i materijale koji su mu potrebni za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora.

(3) Rok iz stavka 2. ovoga članka mora biti primjeren vrsti zahtjeva.

Članak 61.

(1) Poljoprivredni inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora vodi postupak, sastavlja zapisnik i donosi rješenje kad je za to ovlašten ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

(2) Poljoprivredni inspektor obavlja inspekcijski nadzor bez prethodne najave, ali je prije početka obavljanja nadzora obavezan o svojoj nazočnosti izvijestiti odgovornu osobu u pravnoj osobi, odnosno fizičku osobu kod koje treba obaviti inspekcijski nadzor.

(3) Ukoliko je odgovorna osoba iz stavka 2. ovoga članka odsutna poljoprivredni će inspektor obaviti nadzor u nazočnosti djelatnika kojeg je zatekao na radu u pravnoj osobi ili člana obitelji.

(4) O izvršenom inspekcijskom nadzoru i o utvrđenom stanju, kao i o podacima i obavijestima dobivenim kod obavljanja inspekcijskog nadzora, poljoprivredni inspektor sastavlja zapisnik čiji jedan primjerak uručuje stranci.

(5) Na postupak poljoprivrednog inspektora primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Članak 62.

(1) Ako poljoprivredni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili propisi doneseni na temelju njega, naredit će rješenjem da se utvrđene nepravilnosti,odnosno nedostaci uklone u određenom roku.

(2) Poljoprivredni inspektor donijet će rješenje iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora.

Članak 63.

(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora poljoprivredni inspektor može privremeno oduzeti, do donošenja rješenja o izvršenom prekršaju ili presude o kaznenom djelu, dokumentaciju i predmete koji u prekršajnom ili sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz.

(2) O privremenom oduzimanju dokumentacije ili predmeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje se potvrda.

Članak 64.

(1) Protiv rješenja županijske poljoprivredne inspekcije može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

(2) Protiv rješenja Ministarstva donesenog u prvom stupnju nije dopuštena žalba nego se može pokrenuti upravni spor.

(3) Žalba izjavljena protiv rješenja donesenih na temelju ovoga Zakona ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 65.

(1) Zaključak o dozvoli za izvršenje rješenja poljoprivredni inspektor dužan je donijeti bez odgađanja, a najkasnije u roku od 8 dana od dana kad je rješenje postalo izvršno.

(2) Kad se ima provesti izvršenje rješenja radi ispunjavanja novčanih obveza sudskim putem poljoprivredni inspektor dužan je na rješenje staviti potvrdu o izvršnosti i dostaviti ga radi izvršenja sudu.

VII. KAZNENE ODREDBE

Članak 66.

(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj korisnik ako:

1.                           u namjeri da ostvari novčana sredstva prema odredbama ovoga Zakona pri podnošenju zahtjeva dade netočne podatke,

2.                           nenamjenski koristi dobivena novčana sredstva.

(2) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 67.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj korisnik ako:

1.                          ne čuva isprave sukladno odredbi članka 3. stavka 2. ovoga Zakona;

2.                          ne prijavi promjenu nositelja poljoprivrednog gospodarstva radi unosa u Upisnik sukladno članku 5. stavku 4. ovoga Zakona;

3.                          sprečava ili ometa poljoprivrednog inspektora u obavljanju inspekcijskog nadzora, ne dopušta uvid u poslovne knjige i drugu dokumentaciju ili

sprečava njihovo privremeno oduzimanje kao i oduzimanje predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u sudskom postupku;

4.                          na zahtjev poljoprivrednog inspektora ne dostavi u određenom roku poslovnu dokumentaciju ili podatke koji su potrebni za obavljanje inspekcijskog nadzora;

5.                          ne postupi po izvršnom rješenju nadležnoga poljoprivrednog inspektora.

(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 68.

Za prekršaj iz članaka 67. i 68. ovoga Zakona uz novčane kazne izreći će se i zaštitna mjera oduzimanja potpore koja je ostvarena odnosno nastala prekršajem.

VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 69.

(1) Propise na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona donijet će ministar u roku od tri mjeseca od dana  stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Ovlašćuje se ministar da propisima iz stavka 1. ovoga članka može odrediti prekršaje i propisati kazne za te prekršaje.

(3) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi propisi koji su doneseni za provedbu Zakona o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu (»Narodne novine«, br. 29/99., 105/99., 46/00., 101/00., 12/01. i 13/02.), ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

Članak 70.

(1) Na poticaje za proljetnu sjetvu 2002. godine i za podizanje trajnih nasada po operativnom planu sadnje za 2002. godinu na isplatu drugog dijela poticaja, primijenit će se odredbe Zakona o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu (»Narodne novine«, br. 29/99., 105/99., 46/00., 101/00., 12/01. i 13/02.).

(2) Na poticaje za jesensku sjetvu 2002. godine primjenjivat će se odredbe Zakona o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu (»Narodne novine«, br. 29/99., 105/99., 46/00., 101/00., 12/01. i 13/02.), a plaćanje i iznos poticaja vršit će se nakon okončane proizvodnje po odredbama ovoga Zakona.

(3) Inspekcijski i prekršajni postupci pokrenuti do dana  primjene ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama propisa koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 71.

Danom primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o novčanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu (»Narodne novine«, br. 29/99., 105/99., 46/00., 101/00., 12/01. i 13/02.).

Članak 72.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2003.

Klasa: 320-01/02-01/01

ŠTO NE SMIJETE PROPUSTITI KAD SE RADI O VOĆKAMA 

 

 

U ugodnom razgovoru sa cijenjenom urednicom rodila se ideja o pisanju članaka na temu - voćarstvo, koju sam s oduševljenjem prihvatio potaknut iskustvima iz dugogodišnje prakse. Naime, godinama sam radio u vinogradima i voćnjacima i nakon domovinskog rata kao stručni savjetnik u poljoprivrednim apotekama. Moja iskustva su porazna. Kod naših poljoprivrednih proizvođača postoji izvjesna "tvrdoglavost" i needuciranost u primjeni novih tehničko-tehnoloških i kemijskih dostignuća. Zato vam neću pričati što biste vi morali raditi (to možete pročitati u mnogobrojnim novinskim prilozima, raznim brošurama i priručnim knjigama), već ću upozoriti na ono što ne smijete propustiti.

 

    IZBOR SORATA PREMA VRSTI TLA

      Moje mišljenje je da je izbor vrsta (jabuke, trešnje, breskeve) i sorte "de gustibus". Kao i kod vina, jednom se čovjeku može svidjeti sorta, a drugome ne mora. Osim toga veliki proizvođači traže ranije sorte (zbog dobre prodaje) dok znalci i zaljubljenici traže kvalitetu. Stoga izbor vrsta i sorata prepuštam vama s povjerenjem.Bitno je u svemu tome izabrati pravu podlogu na koju su navrnute sadnice voćaka. Zašto?! Ja živim u Dalmaciji, koja je kao i Istra cijela na sedimentnoj stijeni - vapnencu. Dakle tu je problem višak fiziološki aktivnog vapna. Treba obavezno dati

uzorak tla na laboratorijsku analizu i na temelju stručnih rezultata analize izabrati podloge otporne na vapno i sušu.U sjevernim krajevima iskustvo nas uči da je problem teških tala i masnih ilovača u stagniranju podzemnih voda (u kojima korijen bez zraka istrune). Tamo treba ići s podlogama bujnijeg rasta. Znači obavezna je prvo analiza tla. Na to kod nas malo tko obraća pažnju pri odluci o sađenju voćaka.

    PRIPREMA TLA

   

  Drugi problem je priprema tla. Jama MORA BITI 1x1x1 m (najmanje 60x60x60 cm) kako bi prve godine mogla biti homogenizirana korijenova masa, te kako bi kasnije korijen mogao pratiti zahtjeve normalnog rasta. Iskustva s terena govore da većina ljudi voćke "zabrcaju" u nestrpljivo iskopane jame i poslije se žale da ne valja sorta ili elaborat.

    PRAVILNA GNOJIDBA

   

  Slijedeće porazno iskustvo je nepravilna gnojidba. Hrvat je škrt u gnojenju, ali zato puno očekuje! Ne mora se gnojiti obilato, ali gnojidba mora biti u pravo vrijeme i svrsishodna. Sada dolazi proljeće i treba dati voćki dušika (N) zbog pravilnog rasta i formiranja cvjetnih pupova (ploda). O samoj rezidbi ne mogu puno govoriti u ovako općenitom pristupu jer rezidba ovisi o želji vlasnika - hoće li grm, ukrasno stablo ili modernu proizvodnju.Jedino što mogu naglasiti jest da većina ljudi počnu rezidbu prerano (kako nebi bili zadnji u selu) i da pup zna pozebsti, a rezervnog više nema.To je onda velika šteta s obzirom na uloženi trud.

    ZAŠTITA VOĆAKA

   

  Kod same zaštite najviše dolazi do izražaja needuciranost naših voćara. Mnoge godine i predavanja morati će proći dok se ne promijeni mišljenje u "proračunatim" glavama (ja ću kao moj dida). Usporede radi - Amerikanac šalje svoga sina na agronomski fakultet i tek mu onda preda farmu. U Austriji sam bio u obilasku djevojačke škole za domaćice gdje se pored kuhanja i ekonomskog vođenja gazdinstva uči voćarstvo, vinarstvo, vinogradarstvo, cvjećarstvo i povrćarstvo. Oni su prije dvadeset godina imali senzore u voćnjacima i kompjutersku obradu podataka o pojavi peronospore. Kad spominjem kemijska dostignuća u zaštiti onda ne mislim na pusto trovanje tla i voda, nego na izvanredne rezultate laboratorijskih inovacija. Tako imamo nova sredstva koja izazivaju bakteriološke probavne smetnje kod štetnika ili potpunu paralizu mišića - što je dalo izvanredne rezultate u borbi protiv skakavaca (ne mogu skakati ni žvakati).Europa je otišla naprijed i još čeka na nas. Još je strpljiva, a mi raspravljamo jeli potrebno sve ovo o čemu sam pisao. To gore po "renesansu u Europskoj uniji" jer nakon uvažavanja svih ovih propusta nenadano niske temperature ili ljetna tuča mogu nas lišiti berbe za par minuta i dati pravo skepticima kako je dobro i "onako".

  

   

 

   

  

Ovime smo započeli seriju članaka o voćarstvu zahvaljujući entuzijazmu i pomoći gospodina Aurela Hrašćanca, dip.ing. agronomije. Stoji vam na raspolaganju svojim iskustvom i savjetima. Stoga pitajte ukoliko imate problema. U narednom članku tema je "Rezidba voćaka".

 

PLUM POX VIRUS - ŠARKA ŠLJIVE

Osnovna preventivna mjera je proizvodnja bezvirusnog sadnog materijala za podizanje zasada. Prije podizanja novih zasada na odabranoj površini treba uništiti sva zaražena stabla šljive, kajsije, breskve i drugih biljaka koje su domaćini virusa. Sadnja tolerantnih sorti na šarku kao što su Rut Gešteter, Kalifornijska rana, Blue free, Stanley i Valjevka.

I ove jeseni će se podići stotine hektara pod šljivom. Kao i predhodnih godina najveći dio zasada biti će podignut sa sadnim materijalom sumljivog porjekla, koji nije prošao virus testove. Takvim radom smo došli do rezultata da skoro i nema šljivika u našoj zemlji koji nije zaražen ovim virusom. Ekonomska štetnost virusa šarke šljive ogleda se prvenstveno u promjenama koje nastaju u plodovima zaraženih sorti šljive. U osjetljivih kultivara, kao što je požegača, zaraženi plodovi su manji, neugledni, izmijenjene građe i kemijskog sastava i prerano otpadaju. Zbog ovakvih promjena značajno se smanjuju i kvalitet i prinos plodova. U osjetljivih sorti plodovi su smolaste, sluzaste koegzistencije, neukusni za jelo i neupotrebljivi za preradu jer su im proizvodi (pekmez, rakija) nakiseli zbog povećane količine kiselina i smanjenog ukupnog šećera. Virus u zavisnosti od sorte može smanjiti prinos do 30% i izazvati otpadanje plodova do 40% na oko mjesec dana prije berbe. Poslije svega navedenog, možemo zaključiti da je ovo jedan od virusa koji nanosi najveće štete našem voćarstvu, koji postavlja pitanje i samog opstanka šljivarske proizvodnje.

Domaćini ovog virusa su pored šljive i japanska šljiva, kajsija, breskva (na slici vidimo simptome virusa šarke šljive na plodovima breskve), trnošljiva, ukrasna šljiva, crni trn i magriva. Pojedini autori iz svijeta opisuju čak 78 zeljastih vrsta biljaka koje su domaćini ovog virusa, dok naši stručnjaci smatraju da kod nas to ne predstavlja problem.

U prirodi se virus šarke širi na dva načina: sadnim materijalom i biljnim ušima. Zaraženi sadni materijal je odigrao najznačajniju ulogu u prostornom širenju virusa, kao i u prenošenju virusa u razne zemlje. Zaraženi izdanci su imali posebnu ulogu u ovome. Izdanci se, kako je poznato, formiraju u velikom broju (1-100) iz korjena stabla šljive, i ako su ova zaražena, bit će zaraženi i svi izdanci. Virus se aktivno prenosi biljnim ušima, sokom zaraženih biljaka. Ishranom do 5 minuta na zaraženom lišću uši su sposobne da odmah prenose virus dalje i vrše zaražavanje zdravih biljaka.

Osnovna preventivna mjera je proizvodnja bezvirusnog sadnog materijala za podizanje zasada. Ako se koristi virusno ispitan materijal on ne smije sadržati virus šarke. Prije podizanja novih zasada na odabranoj površini treba uništiti sva zaražena stabla šljive, kajsije, breskve i drugih biljaka koje su domaćini virusa.

Ako je moguće treba poduzeti preventivu prostornom izolacijom. Ustanovljeno je da se virus na udaljenosti od izvora zaraze od 100 m prenio na 100% biljaka za 10 godina, dok je u istom periodu na udaljenosti izvora zaraze od 500-800 m virus prenijet na samo 1,5% zdravih biljaka. Suzbijanje biljnih uši je također jedna od korisnih mjera za ograničavanje širenja virusa.

Sezona šljiva proteže se od svibnja do listopada.

Malo je voća koje poznajemo u toliko širokom rasponu boja i izrazito sočnim, slatkim okusima. Sezona šljiva proteže se od svibnja do listopada. Prve sazrijevaju

japanske vrste, a u Europi je doba sazrijevanja šljiva nešto kasnije – tijekom kolovoza i jesenskih mjeseci – što je karakteristično i za naše krajeve. Šljive pripadaju

rodu Prunus, a u srodstvu su s breskvom, nektarinom i bademom. Za ovo voće karakteristična je tvrda koštica koja štiti njihovo sjeme.

Podrijetlo

Smatra se da je europska šljiva otkrivena prije dvije tisuće godina, na području oko Kaspijskog mora. Već u doba Rimskog carstva, bilo je poznato više od 300 vrsta

europskih šljiva. Svoj put preko Atlanskog oceana šljive su prevalile u društvu hodočasnika te su ih oni uveli u američke jelovnike u 17. stoljeću.

Iako japanske šljive potječu iz Kine, ime su dobile po zemlji u kojoj su kultivirane i razvijane. Danas su najveći proizvođači šljiva SAD, Rusija, Kina i Rumunjska.

Utjecaj na zdravlje

Svježa i sušena verzija šljive poznata je pod imenom Prunus domestica, a ovaj plod u žarištu je znanstvenih istraživanja zbog svog jedinstvenog sadržaja

fitonutrijenata, posebice neoklorogenične i klorogenične kiseline. Ove tvari, porijeklom iz šljiva, klasificiraju se kao fenoli, a njihova antioksidativna svojstva dobro

su dokumentirana.

Fenoli su molekule koje nalazimo i u drugim biljnim vrstama, posebice je intaresantan njihov udio u vinu. Povoljno djelovanje ovih tvari sastoji se u neutralizaciji

izrazito destruktivnih kisikovih radikala, ili popularno «slobodnih radikala», a dokazano im je i preventivno djelovanje na očuvanje strukture tjelesnih lipida. Na taj

način, ova namirnica pomaže u očuvanju moždanih membrana i neurona te stijenki krvnih žila.

Znanstvene studije ukazale su na pospješenu apsorpciju željeza kod redovite konzumacije svježih i suhih šljiva. Ova sposobnost pripisuje se bogatstvu vitamina C

koji se nalazi u ovom plodu. Vitamin C vrijedan je nutrijent koji je potreban u tijelu pri izgradnji tkiva, a njegova uloga u očuvanju snažnog imunosnog sustava je

nezamjenjiva. Zbog svog antioksidativnog učinka, vitamin C štiti kolesterol i onemogućuje njegovo taloženje na stijenkama krvnih žila. Dodatne količine vitamina C

nisu naodmet osobama s aterosklerozom ili bolestima srca uzrokovanima dijabetesom.

Priroda nam tako «zapakirala» potrebnu količinu vitamina C u namirnicu koja će nas uvesti u jesen i zimu, odnosno sezonu prehlade i gripe.

Uz zavidnu količinu vitamina C, šljive su dobar izvor vitamina B1, B2, B6, beta karotena, vitamina E, kalija i prehrambenih vlakana.

Šljive i oksalati

Šljive pripadaju maloj skupini namirnica koje sadrže mjerljive količine oksalata, tvari koja je prirodno prisutna u biljkama, životinjama i ljudima. Dođe li do izrazitog

povišenja koncentracije oksalata u orhanizmu, oni se mogu kristalizirati i uzrokovati zdravstvene probleme. Zbog ovog razloga, osobe s bolestima bubrega i žuči,

trebale bi ograničiti svoju konzumaciju šljiva.

Oksalati u organizmu utječu i na apsorpciju kalcija, stoga se osobama koje uzimaju suplemente kalcija preporučuje konzumacija šljiva 2-3 sata prije uzimanja

suplemenata.

Suhe šljive

Čini se da suhe šljive imaju problem s izgledom. Naime, ova izrazito korisna namirnica nema popularnost koju zaslužuje, jer joj smežuran, naboran i tamno ljubičast

«outfit» ne ide pretjerano u korist.

Na policama ljekarni nalaze se brojni pripravci koji pomažu kod zatvora ili konstipacije. Međutim, dodatak 5 suhih šljiva dnevnoj prehrani može biti jednako

učinkovit ili učinkovitiji postupak od cijelog niza pripravaka. Suhe šljive sadrže čak tri sastojka koja pridonose pravilnoj probavi. Za početak, suhe šljive sadrže visok

udio netopljivih prehrambenih vlakana, koja su vjerojatno «ključ» prevencije konstipacije. Netopljiva vlakna ne mogu se razgraditi u našem probavnom sustavu te

ove dugačke molekule ostaju u probavnom sustavu, gdje apsorbiraju vodu i čine feces voluminoznijim, te mu olakšavaju prolaz kroz crijevo. Nadalje, suhe šljive

sadrže sorbitol, prirodni šećer koji također ima sposobnost upijanja vode i na taj način pomaže u otklanjanju konstipacije. Treći važan sastojak suhih šljiva je

dihidroksifenil-isatin, tvar koja potiče kontrakciju crijeva, a ovaj proces esencijalan je za redovito pražnjenje crijeva.

Suhe šljive zadržavaju sve vrijedne vitamine i minerale tijekom procesa sušenja, te predstavljaju vrijedan izvor energije u «malom pakiranju».

Komentiraj VEZANI SADRŽAJ

Rajčica

Sladoled

Acai

Kruška

Grašak

Krastavci

Špinat

Šparoge

Naranča

Limun

Paprika

Luk

PODIZANJE VOĆNJAKA

Obavezno izvršiti kemijsku analizu zemljišta na kojemu planiramo podizati voćnjak. Sadnju treba izvršiti u jesen. Upotrjebiti bezvirusni sadni materijal. Posebnu pažnju obratiti na razmak sadnje i sorte oprašivače. Kada se radi o malim porodičnim voćnjacima, prednost treba dati vrstama i sortama koje zahtevaju reduciranu kemijsku zaštitu.

Jedno od glavnih pravila pri podizanju višegodišnjih zasada, pa samim tim i voćnjaka, je da se da se greške naprevljene pri podizanju kasnije teško ili nikako ne ispravljaju.

Voćnjak ne treba podizati na krčevinama starih voćnjaka ili šuma. Prednost treba dati leguminoznim biljkama koje će obogatiti zemljište hranjivim materijama u roku od nekoliko godina, pa tek onda podizati voćnjak. U tom periodu će se u zemljištu smanjiti i sadržaj patogena koji napadaju korjenov sistem voćaka. Za voćnjak treba birati osunčane i položaje skrivene od direktnog udara vjetra. Dobar pokazatelj izbora mjesta je i blizina dugovječnih, a još rodnih voćnjaka. U blizini voćnjaka treba iskrčiti šiblje i divlje forme voća koje može biti zaraženo virusima i drugim patogenima i bolestima.

Vrlo je važno izvršiti kemijsku analizu zemljišta na kome treba da podignemo voćnjak i na osnovu nje odrediti i meliorativno gnojenje. Kemijska analiza treba pokazati sadržaj pojedinih prije svega makro elemenata i kalcijum karbonata, koji ako se nalaze u suvišku mogu biti ograničavajući faktor za uzgajanje pojedinih voćnih vrsta (kruška na dunji, breskva itd.). Pri meliorativnom gnojenju u zemljište se unose velike količine mineralnih i organskih gnojiva, pošto voćke na tom mjestu trebaju ostati od 15 do 50, pa i više godina u zavisnosti od voćne vrste. Ovo gnojenje treba pratiti duboko oranje, sa podrivanjem, koje omogućava da se zemljište dobro razrahli i tako doprinese što lakšem rastu korjena voćaka.

Ako posedujemo kvalitetnije zemljište, sa mogućnošću navodnjavanja, prednost treba dati jabučastim voćnim vrstama na slabo bujnim podlogama, sa gušćim sklopom sve radi ostvarivanja intenzivne voćarske proizvodnje, a samim tim i prihoda. Ako je to moguće, sadnju treba izvršiti u jesen, pošto se tada sadnice lakše primaju. Također, tada je na tržištu kvalitetniji izbor sadnog materijala. Pri nabavci sadnica, treba biti obazriv. Treba kupovati sadni materijal u institutima i znanstvenim ustanovama koji vode računa o proizvodnji bezvirusnog sadnog materijala. Ne treba naglašavati da su virusi jedan od najvećih problema voćarstva kod nas. Ove znanstvene ustanove puštaju u promet sadnice koje zadovoljavaju i ostale parametre vrhunskog sadnog materijala.

Kada se radi o malim porodičnim voćnjacima, prednost treba dati vrstama i sortama koje zahtjevaju reduciranu kemijsku zaštitu. Posebnu pažnju treba obratiti na pravilan razmak voćaka. Kod gustih zasada jabuke na slabo bujnim podlogama treba osigurati naslon u vidu stupova i žice. Jabučaste voćne vrste su samobesplodne, pa im treba odabrati odgovarajuće sorte oprašivača. Koštičave voćne vrste su u najvećem broju slučajeva, a posebno novi sortiment – samooplodne. Ipak, istraživanja pokazuju da se u šljivicima npr., u kojima se nalaze pored osnovne još dvije sorte prinosi povećavaju i do 20%.

Ovo su samo neki od bitnih faktora za uspješnu voćarsku proizvodnju. Uvek je bolje, ako postoje neke nedoumice, obratiti se za pomoć stručnjacima sa poljoprivrednog fakulteta ili specijaliziranih poljoprivrednih stanica nego napraviti greške koje se kasnije teško ili nikako ne mogu ispraviti.Kod podizanja voćaka nužno je planirati odgovarajjući sustva navodnjavanja, kao i zaštitu od tuče i mraza (mreže i orošavanje).

ZAŠTITA OD MRAZA

Iz godine u godinu zbog promjene klime i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta izazvanih mrazom sve je veća. Štete od mraza naročito su velike na voću, kada voćke zahvati mraz za vrijeme cvatnje i formiranja pupoljaka. Zadnji niz godina naročito velike štete, pa i kompletno uništenje nasada zabilježene su kod jabuka, marelica i breskvi.

Mraz nastaje sublimacijom vodene pare na ohlađenim predmetima kad je temperatura rosišta ispod ništice.

Moramo znati da do pojave mraza dolazi na više načina. Mraz nastaje advekcijom, radijacijom ili istodobno radijacijom i advekcijom. Advekcijski mraz nastaje zbog prodora hladna zraka, zadrži se i po nekoliko dana, a uz to prekrije veliko područje. Upravo zbog navedenog, zaštita je biljaka od spomenuta mraza vrlo teška. Jedini mogući način koji se u praksi do sada pokazao djelotvornim jest orošavanje. Radijacijski mraz nastaje kad je tijekom noći vrlo intenzivno hlađenje tla i prizemna sloja zraka. U najnižim dijelovima nekoga kraja, a zbog spuštanja ohlađena zraka niz obronke nastaju takozvana jezera hladnog zraka pa po kotlinama, dolinama, uvalama i nizinama nastaju štete izazvane mrazom. Protiv tako nastala mraza boriti se možemo orošavanjem, dimljenjem, pa i miješanjem zraka.

Dimljenje se u praksi pokazalo vrlo djelotvornim, ali samo kad je dim bio dovoljno težak. Pored tih načina, biljke od mraza možemo zaštititi i prekrivanjem. Opasnost od pojave mraza bit će znatno manja blizu većih vodenih površina, iznad neobrađena tla, a i na južnim obroncima. I o tim okolnostima moramo viditi računa prilikom planiranja sadnji voćaka i vinove loze.

Nužno je da se svaki voćar upozna sa tehnologijom orošavanja, dimljenja i prekrivanja biljki, te da se pravovremeno ulaže u tehnolgiju zaštite od mraza, jer u protivnom mraz će vrlo vjerojatno, prepoloviti ili u potpunosti uništiti očekivani urod, što predstavlja veću štetu od troškova ulaganja u tehnologiju zaštite od mraza.

VOĆARSTVO - Prostorni uzgojni oblici za šljivu

Pravilan izbor uzgojnog oblika za šljivu ima veliko gospodarsko značenje. S obzirom na sortu i podlogu treba odabrati najpovoljniji uzgojni oblik krošnje. U tome se rukovodimo sljedećim zahtjevima prema uzgojnom obliku:- da ima čvrst skelet (kostur),- da ima veliku rodnu (obrastujuću) površinu,- da što bolje koristi svjetlost, unutar prostora raspoloživog razmakom sadnje,- da omogućava veću proizvodnost rada,- da se što lakše i jeftinije može oblikovati, tj. da ne zahtijeva skupu armaturu i mnogo ručne radne snage za rez i berbu.

Prostorni uzgojni oblici imaju krošnje kojima se skeletne grane razvijaju u sva tri pravca, odnosno na sve strane. Oni mogu biti s provodnicom pa ih nazivamo piramidalne krošnje ili su bez provodnice pa ih nazivamo vaze ili šuplje krošnje. Unutar piramidalnih uzgojnih oblika najprikladniji za šljivu je oblik popravljene piramide, a unutar vaza oblik popravljene vaze. U Hrvatskoj se u većoj mjeri uzgajaju sorte koje vode podrijetlo uglavnom od domaće ili europske šljive (Prunus domestica) nego sorte koje vode podrijetlo od vrste kinesko - japanske šljive (Prunus triflora ili Prunus salicina). Prirodni oblik krošnje različit je za sorte europske šljive od onih sorti kinesko - japanske šljive, pa se razlikuje i prikladnost uzgojnog oblika.

Sadnice šljiva...

Sadnice šljiva Čačanki i Stenly, prvoklasne

telefon: 098/1632-733

sadnice(Vrt i prehrana, Ponuda)

Prodajem sadnice šljive, kruške, jabuke i kajsije.Cijena 20,00 kn098/1972791 ...

Objavio: janika Županija: Vukovarsko-srijemska Nov. 30 2007, 3:13 pm

sadnice(Vrt i prehrana, Ponuda)

Prodajem sadnice šljive, kruške, jabuke i kajsije.Cijena 20,00 kn