Upload
sabine
View
69
Download
2
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Univerzitet u Istočnom Sarajevu Filo z ofski fakultet Pale- Tehnološki fakultet Zvornik. PODACI I INFORMACIJE. Prof. Dr Milorad K. Banjanin. Informatika je nauka o INFORMACIJAMA , njihovom oblikovanju, prenošenju, primanju, slanju, obrađivanju i upotrebi. - PowerPoint PPT Presentation
Citation preview
Prof. Dr Milorad K. Banjanin
Univerzitet u Istočnom Sarajevu
Filozofski fakultet Pale-Tehnološki fakultet Zvornik
centralno mesto u informatici i informacionim sistemima
Informatika je nauka o INFORMACIJAMA, njihovom oblikovanju, prenošenju, primanju, slanju, obrađivanju i
upotrebi
Grupa atributa iz operacije
obrade podataka u
kontekstu koji daje vrednost
autputu.Podaci uređeni u modele koji
imaju sadržajno,
vremensko i formalno značenje.
Podatak kome je pridruženo ili dato vrednosno
značenje.
Interpretacija podataka, koja uključuje sam
podatak i vrednosno
značenje koje se dobija njegovom
obradom.Informacija je,
pored materije i energije,
osnovni resurs univerzuma.
POJMOVI PODATAK I INFORMACIJA SU KLJUČNI U DOMENU OBRADE INFORMACIJA I NISU ZAMENLJIVI KONCEPTI.
ATRIBUTIVNI ISKAZ NEKOG ENTITETA
KODOVANE ČINJENICE
Počinju da egzistiraju kada su činjenice registrovane ili
zabeležene
Za prikupljene i kodirane podatke nema značaja ko ih je registrovao ili
zabeležio
Podaci ne postoje kao PREDMETI i na takav način se ne mogu ni posedovati, ali se mogu posedovati kao
štampani podaci, zapisani na traci, flopi diskovima, CD, DVD, ili na sličan način koji je podesan za odgovarajući
prenos podataka
POSLOVNI ILI DRUGI PODACI uneti u kompjuter (bazu podataka) pripadaju
onom ko je vlasnik kompjutera
NIZ INPUTA U SVAKU OPERACIJU ILI NIZ AUTPUTA IZ SVAKE OPERACIJE I NEMAJU
VREDNOSNO ZNAČENJE
POSLOVNI PODACI
OBLICI PODATAKA
ljudski glas i ostali zvukovi
koji se sastoje od brojeva i alfabetskih znakova koji opisuju poslovne transakcije
i druge događaje
koji se sastoje od rečenica i paragrafa i koriste se u usmenoj
komunikaciji
grafički oblici slike
NESEMANTIČKA SVOJSTVA
SEMANTIČKA SVOJSTVA
koja proizlaze iz značenja tog
podatka
OPERACIJE NAD PODACIMA
INFORMACIJA JE PRIKAZ SEMANTIČKIH SVOJSTAVA PODATAKA
prikupljanje,
obrađivanje,
čuvanje i
menjanje.
ostala svojstva
“ANATOMSKA” ILI “ARHITEKTONSKA” RAZLIKA IZMEĐU PODATAKA I INFORMACIJA
Podaci su jednostavno
zabeležene mere određenih fenomena.
INFORMACIJE
polje istraživanja
PODACI
PODACI
editovanje i kodiranje
Informacije se odnose na telo činjenica koje su u
obliku pogodnom za donošenje odluka
Vrednost koju informacija dobija obradom podataka iskazuju ATRIBUTI INFORMACIONOG KVALITETA
Tačnost, raspoloživost za upotrebu (dostupnost u trenutku potrebe),
frekventnost za višekorisničku namenu i aktuelnost informacija
Preciznost, relevantnost, konciznost, efektivnost obima i efikasnost
performansi informacije
Jasnoća ili razumljivost, celovitost ili fragmentarnost – detalji u skraćenoj formi, tekstualnost i transmitivnost ili način skaldištenja informacija na
mediju.
LOGIČKI ELEMENTI PODATAKA Uobičajen metod skladištenja podataka u
informacionom sistemu
Koje sadrže obrađene i organizovane
podatkeBaze podatakaKoje sadrže znanje u raznim oblicima,
kao što su činjenice, pravila i primeri slučajeva o uspešnim
poslovnim iskustvima
Baze znanja
Polje imenaDragan
Zapis Dragan-381-25-3874
Baza podataka
Fajl381-25-3874
Polje je grupa karaktera koji predstavljaju karakteristike osobe, mesta, stvari ili događaja. Napr,
polje imena zaposlenog.Zapis je skup međupovezanih polja. Na primer, zapis o platnom spisku zaposlenog se sastoji od polja sa imenom,
polja sa brojem socijalnog, polje odeljenja i polje plate.
Fajl je skup međupovezanih zapisa. Na primer, fajl platnog spiska se sastoji od zapisa o platama svih zaposlenih
u firmi.
Baza podataka je integrisan skup međupovezanih zapisa ili fajlova. Na primer, baza podataka osoblja firme može
sadržati platni spisak, pregled performansi i fajlove o razvoju karijere pojedinca.
Resursi podataka informacionih sistema su obično organizovani u
ZNAK
INFORMACIJA
POJAM
SIMBOL PODATAKSintaksna pravila
Semantička pravila
Sintagmatska pravila
Pragmatska pravila
Simboli i znaci služe za zapis informacija i
sastavljanje poruka.
Informacija predstavlja neko novo saznanje korisnika, ona otklanja neku neodređenost
(neizvesnost).
Podatak je zapis u poruci koja ima
određeno značenje i predstavljena je u formalizovanom
obliku pogodnom za prenos ili obradu.
U praksi je potrebno razlikovati još neke pojmove
Jedna od često korišćenih definicija
ruski filozof Ursul
„Informacija predstavlja preslikavanje stanja jednog subjekta u stanje drugogo subjekta. Pri tome ovo prslikavanje na drugi subjekat ne mora da bude istovremeno kod svih subjekata“.
IZVORIZVOR KODERKODER kanal DEKODERDEKODER PRIMALACPRIMALAC
IZVOR ŠUMAIZVOR ŠUMA
FEEDBACK
U osnovni model komunikacija, koji su postavili Claude Shannon i Warren Weaver, uključeno je šest
elemenata komunikacije:
1.izvor informacije2. koder koji kodira informaciju u poruku3. poruka koja se transmituje do primaoca3. poruka koja se transmituje do primaoca4. kanal kroz koji se transmituje poruka4. kanal kroz koji se transmituje poruka5.dekoder koji utvrđuje izvorni sadržaj i formu poruke5.dekoder koji utvrđuje izvorni sadržaj i formu poruke6. primalac koji daje smisao poruci6. primalac koji daje smisao porucisignal koji nosi poruku prolazeći kroz kanal.signal koji nosi poruku prolazeći kroz kanal.
INFORMACIJA JE VEZANA ZA PROCES KOMUNIKACIJE MEĐU SUBJEKTIMA
U teoriji informacija osnovni entitet je informacija koja se imenuje kao “saopštenje o događaju u nekom sistemu”.
široko zasnovana matematička disciplina, koja je dala svoj doprinos: komunikacijama, kompjuterskoj nauci, statističkoj
fizici, statističkoj interferenciji, verovatnoći i statistici.
Njen naučni aspekt omogućava kvalitetno MERENJE INFORMACIJA
IZVORIZVOR KODERKODER kanal DEKODERDEKODER PRIMALACPRIMALAC
IZVOR ŠUMAIZVOR ŠUMA
FEEDBACK
KODIRANJE je ošti termin koji se koristi
za ovakvu konverziju.
Da bi se informacija
trasmitovala potrebni su
simboli koje odabira i
determiniše izvor informacija.
Ovi znaci se kodiraju kod
pošiljaoca obično u prilagođenije transmisione
signale.Dekoder dekodira
prenetu informaciju i šalje
je primaocu. KOD čini grupa simbola kojii
se konvertuju u signale u određenom redosledu, koji
nose odgovarajuću informaciju.
Teorija informacija uzima u obzir i sve efekte disturbacije (poremećaja)
Disturbacija se može uneti:
Kod pošiljaoca (proces
kodiranja)
U transmisioni konunikacioni kanal
Kod primaoca (proces dekodiranja)
Elementi koji utiču na
efektivnost transmisionog
kanala
U teoriji informacija termin INFORMACIJA koristi se smo za one aspekte komunikacije koji
su MERLJIVI i koji se mogu MATEMATIČKI FORMULISATI.
Naučnik Shannon dao
je veliki doprinos
informacionoj teoriji Šenonov matematički rad uspostavio
je osnovu današnje informacione industrije jer on je otkrio način da se
jedinice i nule iskoriste u elektronskim komunikacijama.
Shannon je informacije modelirao kao događaje (sk) koji se
pojavljuju uz određene verovatnoće (pk)
Pretpostavio je da svako merilo informacije mora da
ispuni sledeće uslove: Količina informacije u nekom događaju x treba da zavisi
samo od njene verovatnoće p.
Količina informacije u nekom događaju x treba da zavisi
samo od njene verovatnoće p.
To je jedan veoma prirodan uslov, pošto sa veličinom naše
iznenađenosti nekim događajem raste i količina informacija koju on
nosi.
I(p) predstavlja kontinualnu funkciju od p.
I(p) predstavlja kontinualnu funkciju od p. U ovom slučaju, uslovi kontinuiteta nam
govore da se usled veoma male promene verovatnoće nekog događaja
količina informacije koju taj događaj sadrži menja samo u maloj meri.
Možemo zaključiti da mala promena u verovatnoći dešavanja nekog događaja neće dovesti do toga da budemo znatno
više iznenađeni kad se on dogodi.
I(px,py) = I(px)+I(py)I(px,py) = I(px)+I(py)
Ova pretpostavka aditivnosti (sabirljivosti) je najstroži uslov u smislu
toga da mnoge funkcije realnih pozitivnih brojeva (tj. verovatnoća)
nisu aditivne (sabirljive).
Ako imamo dva nezavisna događaja od kojih se prvi dešava sa verovatnoćom p1, a drugi sa verovatnoćom p2, tada
nam aditivnost omogućava to da informacije koje su sadržane u oba
događaja zajedno, I(px,py), predstavljaju zbir informacija
sadržanih u svakom od oba događaja, I(px)+I(py).
NEIZVESNOST, INFORMACIJA I ENTROPIJA
Posmatramo izlaz kojeg emituje diskretni izvor tokom svake jedinice vremena (intervala signalisanja). Izvorni izlaz je modeliran kao diskretna slučajna
varijabla, S, koja preuzima oblike simbola iz utvrđenog konačnog alfabeta.
S = {s0,s1,…,sk-1},
,p)sS(P kk za k = 0, 1, …, k-1
1
0
1K
kkp
Simboli, koje emituje diskretni nememorijski izvor tokom uzastopnih intervala signaliziranja statistički su nezavisni.
verovatnoćaverovatnoća
uslovuslov
događaj S=skdogađaj S=sk
opisuje emisiju simbola sk od strane izvora
uz verovatnoću pk
ako je verovatnoća pk=1
i pi=0 za svaki i≠k,
ne postoji “iznenađenje”, i stoga
nema “informacije”
ako se simboli iz izvora pojavljuju uz različite
verovatnoće, a verovatnoća pk je mala,
postoji više iznenađenja, pa postoji i informacija,
NEIZVESNOSTNEIZVESNOST
INFORMACIJAINFORMACIJA
IZNENAĐENJEIZNENAĐENJE
Pre nego što se desi događaj S=sk, postoji
porast u količini iznenađenja.
Nakon dešavanja S=sk,
dolazi do porasta u količini
informacije, čiju suštinu možemo da posmatramo
kao rešenje neizvesnosti.
Količina informacije je povezana sa
inverzijom verovatnoće pojavljivanja.
Količina informacija u poruci se može definisati kao optimalan broj neophodnih
simbola sadržanih u saopštenju (poruci) da bi se prenela informacija o aktuelnom stanju
sistema.
Količinu informacije dobijene nakon posmatranja događaja S=sk, koji se pojavljuje uz verovatnoću pk, definišemo logaritamskom funkcijom
kk p
1log)s(I ,
Izbor baze logaritma je potpuno proizvoljan, on samo određuje jedinicu za merenje količine informacija.
Osnova logaritma može biti 2, (binarni logaritam) 10 (dekadni logaritam), e (prirodni logaritam) ili neka druga vrednost.
Izbor baze logaritma je potpuno proizvoljan, on samo određuje jedinicu za merenje količine informacija.
Osnova logaritma može biti 2, (binarni logaritam) 10 (dekadni logaritam), e (prirodni logaritam) ili neka druga vrednost.
Osnova logaritma Jedinica informacije
2
10
e = 2.7182818
bit ili Shenon
Hartley
nat (natural unit)
k2k
2k plogp
1log)s(I
za k = 0, 1, …, k-1
Danas je uobičajena praksa da se koristi logaritam osnove 2, pa se može napisati:
kad je pk=1/2, imamo I(sk)=1 bit.
Rezultirajuća informaciona jedinica naziva se bit (binary digit). Znači, jedan bit je elementarna količina informacije koju dobijamo kada se desi jedan od dva moguća i jednako
verovatna događaja.
svojstvo nenegativnostisvojstvo nenegativnosti
svojstvo inverznosti sa verovatnoćom
svojstvo inverznosti sa verovatnoćom
svojstvo aditivnostisvojstvo aditivnosti
Četiri važna svojstvakoličine
informacije:
svojstvo simetričnostisvojstvo simetričnosti
za pk = 1
Očigledno je da, ako smo apsolutno sigurni u ishod nekog događaja, čak i pre
nego što se dogodi, nema dobijene informacije.
,0)s(I k
0)s(I k 1p0 k za
To jest, pojava događaja S=sk ili daje malo ili uopšte ne daje
informacije, ali nikada ne dovodi do gubitka informacija.
za pk < piTo jest, što je manja
verovatnoća događaja, tim više informacija dobijamo kad
se događaj desi.
)s(I)s(I ik
I(sksi)=I(sk) + I(si),
ako su sk i si statistički nezavisni.
I(sk) predstavlja diskretnu slučajnu varijablu koja preuzima vrednosti
I(s0), I(s1),. . . , I(sk-1)I(s0), I(s1),. . . , I(sk-1)
uz verovatnoće p0, p1, . . . , pk-1p0, p1, . . . , pk-1
Sredina I(sk) po izvornoj alfabetnoj reči S data je jednačinom:
1K
0k
1K
0k k2kkkk p
1logp)s(Ip)]s(I[EH(S) =
Količina informacije I(sk) koju proizvodi izvor tokom nekog proizvoljnog intervala signaliziranja zavisi od simbola sk,
emitovanog od strane izvora u tom vremenu.
entropija diskretnog nememorijskog
izvora sa izvornim alfabetom S
zavisi samo od verovatnoće simbola u
alfabetu S emitovanog iz izvora
S = {s0,s1,…,sk-1},
,p)sS(P kk za k = 0, 1, …, K-1,
Entropija0 H(S) log2K
koren (broj simbola) alfabeta S emitovanog iz
izvora
H(S)=0, ako i samo ako je verovatnoća
pk=1 za neki k, i ako su sve ostale
verovatnoće u setu nula; ova donja
granica entropije ukazuje na to da
nema neizvesnosti.
H(S)=0, ako i samo ako je verovatnoća
pk=1 za neki k, i ako su sve ostale
verovatnoće u setu nula; ova donja
granica entropije ukazuje na to da
nema neizvesnosti.
H(S)=log2K, ako i samo ako je za svaki k, pk=1/k (tj. ako su svi simboli u
alfabetu S jednako verovatni); ova gornja
granica entropije nagoveštava maksimalnu neizvesnost.
H(S)=log2K, ako i samo ako je za svaki k, pk=1/k (tj. ako su svi simboli u
alfabetu S jednako verovatni); ova gornja
granica entropije nagoveštava maksimalnu neizvesnost.
Saznanje o stanju sistema donosi onoliku količinu informacije kolika je bila neodređenost, tj. koliko je bilo nepoznavanje
stanja sistema.Mera prvobitne neodređenosti je ENTROPIJA
Entropija je srednja mera neizvesnosti sistema ili izvora, odnosno ona je predvidivost
ponašanja izvora informacija.
ENTROPIJA je termodinamička veličina stanja i mera nedostatka
informacije o stanju sistema. SISTEM NOVI SISTEM
signalY X
stanje
M
smetnje
Prvobitna neodređenost stanja sistema sa N stanja je:
)(log)()( 21
i
N
ii YpYpYH
Verovatnoća i-tog stanja u skupu od N mogućih stanja
Za informacije je vezan i pojam ZNANJE
količina informacija, opažanja ili razumevanja koje poseduje neka
osoba
Veći nivo znanja omogućava smanjenje neizvesnosti odvijanja procesa.
Zbog toga epoha informatike vraća čoveka u središte svemira jer on, posedujući informacije i razumevajući njihov značaj, može uticati na
svoj i celokupni život na našoj planeti i svemiru.
“Znanje je smisaoni skup informacija koje konstituišu uverenje koje je vrednovano kao tačno i/ili je otelovljeno u tehničkom znanju”
(Nonaka, Takeuchi, i drugi, 1995.)
“Znanje je, dodavanjem inteligencije, obrađena informacija”
(Mayers, 1996.)
“Znanje je iskustvo ili informacija koja se može saopštiti ili podeliti”
(Verna Allee, 1997.)
“Znanje je informacija kombinovana sa iskustvom, kontekstom, interpretacijom i razmišljanjem” i kao takvo predstavlja “informaciju
visoke vrednosti”
(Davenport, 1997.)
Pojmovni niz koji formira čovekov
univerzum znanja
Pregled aspekata znanja i korespodentnih tipova učenja
Forma – aspek znanja
Tip učenja Performansni fokus
Vremenska perspektiva
Svest - nivo
PODATAK Instiktivno Sakupljanje podataka-feedback
Trenutačna Receptorska - čulna
INFORMACIJA Proceduralno Proceduralnost - efikasnost
Vrlo kratkoročna
Osećajna svest
ZNANJE Refleksivno Funkcionalnost - efektivnost
Kratkoročna Svesno -refleksivna
PRIMENJENO ZNANJE
Sistemsko-strukturalno
Produktivnost - upravljanje
Srednjeročna Komunalna - kontekstualna
INTELIGENCIJA Integrativno učenje
Optimalna integracija
Dugoročna Strukturalna
MUDROST Generativno – otvoreno interakcijsko
Obnova – integritet veza
Vaoma dugoročna
Etična
Kapacitet za
deljenje znanja ZAJEDNICE znanja i učenja
Sinergijsko Saradnja, kooperacija, kolaboracija
Vanvremenska
Univerzalna
Na nivou osećajne spoznaje i u NEPOSREDNOJ ILI
TRENUTAČNOJ VREMENSKOJ PERSPEKTIVI
Akcija bez refleksije pri kojoj se razvija svest ili
spoznaja na nivou fizičke osetljivosti, sa VEOMA
KRATKOM VREMENSKOM PERSPEKTIVOM
To je INSTIKTIVNO UČENJE na čulnom ili input nivou
To je PROCEDURALNO UČENJE sa jednom petljom, tj. reproduktivnom orijentacijom (koje iziskuje ponovno
“adresiranje” – slanje unazad)
Performansni cilj je fokusiran na SAKUPLJANJE PODATAKA – primanje inputa, njihovo
registrovanje i eventualne varijacije bez razmišljanja.
Performansni cilj su EFIKASNE PROCEDURE sa težištem na razvoju, praćenju i završavanju
zadataka.
Menadžment znanja teži stvaranju individualnog, kognitivnog znanja koje
je dostupno drugima tako da mogu imati
korsti od njega.obrađena od strane pojedince
Kada se iskaže ili prenese drugima u formi teksta, kompjuterskog izlaza, pisanih ili iskazanih reči
PRIMALAC
Kognitivna obrada i internalizacija
ZNANJE JE JEDINSTVENI LJUDSKI RESURS, JEDINO EGZISTIRAJUĆI U KONTEKSTU LJUDSKE INTERPRETACIJE I PROCESIRANJA
ono što se može predstaviti ili
procesirati od strane čoveka ili kompjutera
prva dimenzija
druga dimenzija
Korisnički interfejs
Relevantne informacije
Interpretacija
Zahtev
Izvlačenje relevantnih podataka
Kvantitativne analize, pitanja – Ekspertni
sistemiUpravljanje podacimaRelevantni podaci
Filtriranje
Data Mining – inteligentni agent
Scanning
Komercijalni servisi – elektronska
trgovina
Agent filtriranja – inteligentni agent
Ekspertni sistem Inteligentni agent
Baza znanja
Unutrašnja baza podatakaSpoljašnje
kompjutersko okruženja
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevajuMENIJE
Obezbeđuju korisniku listu predmeta od kojih biraju jedan. Mogu imati veliki broj opcija tako da mogu biti dizajnirni da imaju nekoliko nivoa sa mnogo stavki ili da imaju mnogo nivoa sa nekoliko stavki po nivou.
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevaju
Obezbeđuje blanko prostor, nazvan polje, ostavljen korisnicima da unesu alfabetne i brojne informacije
MENIJE
FILL–IN FORME
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevajuMENIJE
FILL–IN FORME
PITANJE / ODGOVOR
Predviđa jedno pitanje za koje korisnik kuca odgovor u određeno polje
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevajuMENIJE
FILL–IN FORME
PITANJE / ODGOVOR
KOMANDNE JEZIKE Korisnik ukucava komande sa ograničenjem na specifičnu sintaksu.
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevajuMENIJE
FILL–IN FORME
PITANJE / ODGOVOR
KOMANDNE JEZIKE
FUNKCIJSKE TIPKEKomande se daju pritiskanjem specijalne tipke ili kombinacijom tipki.
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevajuMENIJE
FILL–IN FORME
PITANJE / ODGOVOR
KOMANDNE JEZIKE
FUNKCIJSKE TIPKE
DIREKTNU MANIPULACIJUKorisnici direktno izvršavaju radnje na vidljivim objektima
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevajuMENIJE
FILL–IN FORME
PITANJE / ODGOVOR
KOMANDNE JEZIKE
FUNKCIJSKE TIPKE
DIREKTNU MANIPULACIJU
OGRANIČEN PRIRODAN JEZIK
Kako kompjuter razume ograničen skup izgovorenih poruka, korisnik govori ili piše ograničen skup prirodnih jezika. Kompjuteri kao informaciono – obrađivački sistemi još nisu dovoljno tehnološki prefinjeni da koriste ograničeni ljudski prirdni jezik, tako da interfejs mora biti ograničen na dijalog koji kompjuter i korisnik mogu razumeti.
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevajuMENIJE
FILL–IN FORME
PITANJE / ODGOVOR
KOMANDNE JEZIKE
FUNKCIJSKE TIPKE
DIREKTNU MANIPULACIJU
OGRANIČEN PRIRODAN JEZIK
POČETNI KORISNICI
Ljudi koji znanju zadatke, ali imaju malo ili nemaju znanje o sistemu
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevajuMENIJE
FILL–IN FORME
PITANJE / ODGOVOR
KOMANDNE JEZIKE
FUNKCIJSKE TIPKE
DIREKTNU MANIPULACIJU
OGRANIČEN PRIRODAN JEZIK
POČETNI KORISNICI
DOBRO OBAVEŠTENI POVREMENI KORISNICI
Ljudi koji znanju zadatke ali zbog neučestale upotrebe mpgu imati poteškoće pri prisećanju sintaksičkog znanja kako da ostvare svoje ciljeve
U komunikacionoj interakciji čovek – kompjuter osnovni stilovi dijaloga koji se koriste za većinu interfejsa softvera
podrazumevajuMENIJE
FILL–IN FORME
PITANJE / ODGOVOR
KOMANDNE JEZIKE
FUNKCIJSKE TIPKE
DIREKTNU MANIPULACIJU
OGRANIČEN PRIRODAN JEZIK
POČETNI KORISNICI
DOBRO OBAVEŠTENI POVREMENI KORISNICI
STRUČNI UČESTALI KORISNICI
Korisnici koji imaju veliko znanje o zadacima i povezanim ciljevima, a njihov rad zahteva ostvarenje ciljeva
SVAKA REALNA ČINJENICA ILI POJAVA KOJU
REGISTRUJEMO NAŠIM ČULIMA,
MANIFESTUJEMO U EMOCIJAMA ILI
KONSTRUIŠEMO U PROCESU RAZMIŠLJANJA
“ENITET JE BILO KOJA JEDINICA
POSMATRANJA, BILO KOJI POJAM KOJI SE
OPISUJE PREKO PRIDRUŽENIH OSOBINA I/ILI
ODGOVARAJUĆIH VREDNOSTI”
Činjenica je izvesno jasno
razgraničen element u čulnom opažanju.
Činjenica označava
stavove koji interpretiraju ono što nam
je dato u čulnom
iskustvu.
Činjenica označava istinite stavove
koji potvrđuju
invarijantni niz ili
povezanost svojstava.
Činjenica označava one stvari koje
postoje u prostoru
i vremenu,zajedno sa njihovim
međusobnim relacijama na
osnovu kojih je jedan stav
istinit.
ČINJENICAČINJENICA
ČinjenicČinjenicaa jeje izvornizvornoo saznanj saznanjee iz procesa iz procesa posmatranja, empirijskog dožposmatranja, empirijskog dožiivljavanja i vljavanja i
teorijskog osmišljavanja određenih teorijskog osmišljavanja određenih fenomena ili pojava fenomena ili pojava koje koje jeje naučno naučno
interesantninteresantnoo ili intrigantn ili intrigantnoo
EKSPERIMENTALNO UTVRĐENE
(T-činjenice)
EMPIRIJSKI UTVRĐENE(E-činjenice)
OPŠTE ILI POJEDINAČNE(P-činjenice)
TEHNIČKEREALNE ILI STVARNOSNE
NAUČNE
Generisane ili utvrđene individualnom opservacijom-posmatranjem i oblikovane pomoću rečenica naučnog jezika posmatranja.
Empirijski utvrđene i oblikovane pomoću rečenica naučnog jezika empirijskih konstrukta
Eksperimentalno utvrđene koje se oblikuju pomoću rečenica naučnog jezika teorijskih konstrukta.
ČINENICE
Fundamentalni RESURS pojedinca čiji potencijal mu omogućava da inteligentno
funkcionišeINDIVIDUALNO STEČENO
ZNANJE
je specifičan resurs koji poseduje pojedinac i koji mu omogućava da ga deli sa drugim pojedincima ili
grupama ljudi i sistemima u komunikaciji.
JEDINI RESURS KOJI SE NE TROŠI, ALI JE PODLOŽAN
EROZIJI, TJ. ZASTAREVANJU
KONCEPTUALNO ZNANJE
Domen naučnih činjenica i formalizacija
HEURISTIČKO ZNANJEDomen stavova, veština i mišljenja za primenu znanja u rešavanju problema
IZVRŠNE
SPOSOBNOSTI
OBRAZOVANJE
SPOSOBNOSTI
Qz količina znanjar1
Ugao
znanja
Površno znanjer2
Kompilirano znanje r3
ISKUSTVO
STUDIJE
- meta znanje- praktični modeli- osposobljenost za
praksu- učenja- veštine
- saznanja
- opšte teorije- zakoni
- naučni principi- teoreme
- aksiome- definicije
- prvi pojmovi
NEMANEMA
ZNANJAZNANJA
SAMO ONO ZNANJE KOJE JE
DEKODIRANO I ČIJE JE ZNAČENJE
SHVAĆENO MOŽE SE PRIMENITI NA
PRAKTIČAN NAČIN
GLOBALNA SPOSOBNOST POJEDINCA DA GLOBALNA SPOSOBNOST POJEDINCA DA DELUJE SVRSISHODNO, DA MISLI I POSTUPA DELUJE SVRSISHODNO, DA MISLI I POSTUPA RACIONALNO I DA USPEŠNO UČESTVUJE U RACIONALNO I DA USPEŠNO UČESTVUJE U
INTERAKCIJI SA OKOLINOM.INTERAKCIJI SA OKOLINOM.
ASPEKT ZNANJA U NJEGOVOM KONTINUUMU KOJI JE VIŠE OD ZNANJA
KOJE POJEDINAC POSEDUJE U KONTEKSTU AKCIJE
ZASNOVANE NA INFOMACIJAMA.
INFORMACIONAINFORMACIONABAZABAZA
ZNANJE
KOGNITIVNA
EMOCIONALNA
SOCIJALNA
DUBOKO INTERNI PRODUKT INDIVIDUALNE INTELIGENCIJE KOJA JE U FORMI INTEGRISANOG ZNANJA, VREDNOSTI I
ISKUSTVA VEĆ PRIMENJENA NA NAJVIŠEM NIVOU EFEKATA I SA MORALNIM KVALITETIMA U KOMUNIKACIONOM PONAŠANJU.
Sposobnost ljudske inteligencije da se prilagodi na pravu frekvenciju funkcionisanja u datoj situaciji.
MUDROST NIJE SAMO HLADNA KOGNICIJA.
Ona kombinuje znanje i vrline koje se stiču
iskustvom i rezultanta je procesa ličnog
učenja na dugotrajnoj osnovi.
Mudrost je fundamentalno proizvod kulture i zajednice u kojoj
određena individua učestvuje.
“GLAVNA AKTIVNOST SVAKOG POSLA JE UČENJE, A NJEGOVA GLAVNA KATEGORIJA JE ZNANJE”
AKCIONO PREDIKTIVNO
REAKTIVNO
TRANSFORMATIVNO
Sistemsko mišljenjeMentalni modeli
Strategijsko učenje
Upotreba feedback sistema
Self-menadžment
Timsko učenje
Dijalog
Zajednička vizija
Korišćenje IS
Podela znanja
Zajednice su mreže ljudi sa
sličnim problemima, pitanjima i potrebama.