Izdavači:

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za lovstvo

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode

Ostali sponzori: EURONATUR

Autori (abecednim redom):

Povjerenstvo za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj:

Đuro Dečak, Alojzije Frković, Marijan Grubešić, Đuro Huber, Branko Iviček, Blaženka Kulić,

Dražen Sertić, Željko Štahan

Suradnici: Josip Bartolčić, Ivica Budor, Dario Majnarić, Aleksandra Majić, Ana Štrbenac, Robert

Laginja, Mile Đodan, Zrinko Jakšić, Dunja Đurinac

Lektura: MPŠVG - Ivo Martinčić

Fotografije: Đuro Huber, Ivan Crnković

Priprema: GRAFOKONFEKS M-4, Velika Gorica

Tisak: GRAFOKONFEKS M-4, Velika Gorica

Naklada: 500 primjeraka

ISBN: 953-6718-13-8

Umnožavanje ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku, kao i distribucija, nije

dozvoljena bez prethodnog pisanog odobrenja izdavača.

PREDGOVOR

Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj prvi je sveobuhvatni i jedinstveni dokument koji uređuje osnovne odrednice obitavanja medvjeda i gospodarenja medvjedom u Republici Hrvatskoj. Ovaj plan utemeljen je na znanstvenim i ekološkim ishodištima unutar zakonskih, upravnih, kulturnih, gospodarskih i socioloških okvira u Hrvatskoj. Također, velikim dijelom, ovaj plan temeljen je na prihvaćenim međunarodnim konvencijama, planovima i preporukama koje se odnose na očuvanje i zaštitu smeđeg medvjeda u svijetu, Europi, poglavito u njezinom alpsko-dinarsko-pindskom području.

Smeđi je medvjed u Hrvatskoj slobodno živuća životinja koja obitava na ekološki očuvanom području većem od 10 000 km2. To područje dio je šireg alpsko-dinarsko-pindskog područja na kojem obitava snažna populacija smeđeg medvjeda, što zahtijeva usklađeno djelovanje, i u izradi a i u provedbi ovoga plana.

U skladu s obvezama koje proizlaze iz prihvaćenih međunarodnih konvencija, direktiva, planova i preporuka, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja imenovali su u 2002. godini stručno povjerenstvo za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj. Osmočlano povjerenstvo sastavljeno je od istaknutih stručnjaka i znanstvenika, a pri njegovu osnivanju nastojalo se podjednako zastupiti predstavnike raznih institucija.

Treba istaknuti da su aktivnosti na zaštiti smeđeg medvjeda u Hrvatskoj započele znatno prije, što je istaknuto u poglavlju 4.1. i 4.2. te je počev od 1997. radi jedinstvenog gospodarenja i zaštite medvjeda u Hrvatskoj održano više savjetovanja o toj temi (Lividraga 1997., Gerovo 1999., Gerovo 2002.), na kojima su sudjelovali predstavnici raznih interesnih skupina. Osim toga, istraživači veterinarske i šumarske struke, kao i lovci praktičari, tijekom godina obavljali su opsežna istraživanja, pa o biologiji smeđeg medvjeda u Hrvatskoj postoji primjerena stručna i znanstvena literatura i vrijedni podaci.

Ovaj Plan gospodarenja nastoji obuhvatiti dosadašnja znanja u gospodarenju smeđim medvjedom, ali isto tako mora istaknuti moderno, na ekološkim osnovama utemeljeno gospodarenje slobodno živućim životinjama, uz zaštitu i očuvanje biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa i njihova održivog korištenja.

Plan je zamišljen kao aktivni dokument koji će se dopunjavati, a uzrokovat će i izmjene i dopune važećih zakonskih i podzakonskih propisa koji uređuju lovstvo, zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti i druge djelatnosti. Na njemu će se temeljiti godišnji planovi gospodarenja smeđim medvjedom, monitoring stanja i izvještaji nadležnim tijelima.

U tom je smislu ovaj plan zamišljen kao osnovni dokument, kojem će se dodavati prilozi vezani na posebna istraživanja (sociološka, gospodarska, biološka, ekološka i dr.), te Akcijski plan za svaku kalendarsku godinu.

2

U Republici Hrvatskoj odvijaju se, i mogu se očekivati i u narednom razdoblju, velike promjene u nizu djelatnosti, što može imati znatan utjecaj na populaciju smeđeg medvjeda. Te promjene uglavnom imaju negativan utjecaj i zato je važno da se prepoznaju, vrednuju te pronađu mehanizmi za smanjenje njihova negativnog utjecaja. Ovaj plan gospodarenja bit će okosnica oko koje će se u idućem razdoblju odvijati aktivnosti u zaštiti i očuvanju medvjeda u Hrvatskoj.

3

S A D R Ž A J

PREDGOVOR .................................................................................................................................................................................. 2

UVOD .................................................................................................................................................................................................... 7

I. OPĆI DIO........................................................................................................................................................................... 9

1. NAMJENA PLANA ............................................................................................................................................................. 9

2. ISHODIŠTA ZA DONOŠENJE PLANA ................................................................................................................. 9

3. ZAKONSKA REGULATIVA I PROPISI KOJI REGULIRAJU PROBLEMATIKU MEDVJEDA ............................................................................................................................................................................... 10

3.1. Međunarodni propisi ................................................................................................................................................. 10

3.2. Domaći propisi i dokumenti ................................................................................................................................ 123.2.1. Zakon o lovu ..................................................................................................................................................................... 123.2.2. Zakon o šumama ........................................................................................................................................................... 143.2.3. Zakon o zaštiti prirode .............................................................................................................................................. 153.2.4. Zakon o dobrobiti životinja (NN, br. 19/99.) .......................................................................................... 163.2.5. Zakon o veterinarstvu (NN, br. 70/97., 105/01.) .................................................................................... 163.2.6. Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske – NSAP (NN, br. 81/99.).................................................................................................................... 173.2.7. Preporuke Bernske konvencije za akcijski plan zaštite medvjeda u Hrvatskoj ............. 173.2.8. Tijela za izradu i donošenje plana .................................................................................................................... 183.2.9. Uključivanje javnosti u izradu plana ............................................................................................................... 18

II. POSEBNI DIO......................................................................................................................... 19

4. MEDVJED – OSNOVNI PODACI ZA DONOŠENJE I RAZUMIJEVANJE PLANA ............ 19

4.1. Povijesni pregled ............................................................................................................................................................ 19

4.2. Biologija i ekologija ..................................................................................................................................................... 224.2.1. Klasifikacija i podrijetlo ............................................................................................................................................ 224.2.2. Rasprostranjenost, brojnost i status ................................................................................................................. 234.2.3. Opis ......................................................................................................................................................................................... 244.2.4. Prehrana ............................................................................................................................................................................... 254.2.5. Životni ciklus ................................................................................................................................................................... 264.2.6. Stanište .................................................................................................................................................................................. 274.3. Spoznaje iz znanstvenih istraživanja u Hrvatskoj .......................................................................... 284.3.1. Bolesti .................................................................................................................................................................................... 304.4. Prirodna obilježja staništa medvjeda u Hrvatskoj ......................................................................... 324.4.1. Orografske i hidrografske prilike ...................................................................................................................... 324.4.2. Podneblje ............................................................................................................................................................................. 334.4.3. Šumske zajednice .......................................................................................................................................................... 36

4

4.5. Odnos medvjeda i čovjeka .................................................................................................................................... 384.5.1. Stavovi javnosti o medvjedu i gospodarenju medvjedom u Hrvatskoj ................................ 384.5.2. Štete od medvjeda i napadi na čovjeka ......................................................................................................... 394.6. Status medvjeda ............................................................................................................................................................. 42

4.7. Dosadašnje gospodarenje ....................................................................................................................................... 42

4.8. Sadašnje stanje ................................................................................................................................................................ 484.8.1. Rasprostranjenost i površine ................................................................................................................................ 484.8.2. Mortalitet po uzrocima i područjima – utjecaj na stanje populacije ...................................... 514.8.3. Brojnost i kapacitet ...................................................................................................................................................... 544.8.4. Trend i prirast .................................................................................................................................................................. 584.8.5. Infrastruktura i ostali utjecaji čovjeka ........................................................................................................... 60

III. GOSPODARENJE MEDVJEDOM ..................................................................................... 66

5. CILJ ... ............................................................................................................................................................................................ 66

6. POŽELJNA BROJNOST (KAPACITET) .............................................................................................................. 67

6.1. Kapacitet ............................................................................................................................................................................... 67

7. ZONIRANJE (I MOGUĆNOST ŠIRENJA) ......................................................................................................... 67

7.1. Područje stalnog obitavanja medvjeda ..................................................................................................... 677.2. Područje povremenog obitavanja medvjeda ........................................................................................ 697.3. Slučajna prisutnost medvjeda ........................................................................................................................... 70

8. MONITORING – MORTALITET, POPULACIJA ......................................................................................... 70

8.1. Praćenje dinamike populacije ........................................................................................................................... 708.2. Praćenje i analiza mortaliteta ........................................................................................................................... 70

9. ZAHVATI U POPULACIJU ........................................................................................................................................... 71

9.1. Lov .............................................................................................................................................................................................. 719.1.1. Sezona lova ........................................................................................................................................................................ 719.1.2. Kvota izlučenja.................................................................................................................................................................. 719.1.3. Način i sredstva lova .................................................................................................................................................. 739.2. Prihranjivanje ................................................................................................................................................................. 739.2.1. Vrijeme prihranjivanja .............................................................................................................................................. 749.2.2. Mjesto prihrane ............................................................................................................................................................... 749.2.3. Vrsta hrane ......................................................................................................................................................................... 7410. OČUVANJE STANIŠTA .............................................................................................................................................. 75

10.1. Mjere za očuvanje staništa ................................................................................................................................ 7610.1.1. Utvrđivanje ..................................................................................................................................................................... 7610.1.2. Prometna infrastruktura ......................................................................................................................................... 7610.1.3. Očuvanje i unapređenje šumskih ekosustava ....................................................................................... 7610.1.4. Razvoj poljoprivrednih djelatnosti ............................................................................................................... 7710.1.5. Sportsko–turistički sadržaji ............................................................................................................................. 7710.2. Otpad .................................................................................................................................................................................... 77

5

11. PROBLEMATIČNI MEDVJEDI .............................................................................................................................. 78

12. MEDVJEDI I TURIZAM .............................................................................................................................................. 80

12.1. Medvjedi u slobodnoj prirodi ......................................................................................................................... 8212.2. Zatočeni medvjedi ..................................................................................................................................................... 83

13. SMANJIVANJE I NAKNADA ŠTETA ............................................................................................................... 84

13.1. Smanjivanje šteta ....................................................................................................................................................... 8413.2. Naknada šteta ................................................................................................................................................................ 84

14. JAVNO INFORMIRANJE I SUDJELOVANJE U ODLUČIVANJU ................................................ 85

15. MAĐUNARODNA SURADNJA ............................................................................................................................ 87

16. INTERVENTNI TIM ....................................................................................................................................................... 88

17. OSIGURAVANJE SREDSTAVA ZA PROVEDBU PLANA ................................................................ 89

17.1. Domaći izvori ................................................................................................................................................................. 8917.2. Strani izvori ..................................................................................................................................................................... 89

18. PROVEDBA I REVIZIJA PLANA ......................................................................................................................... 89

19. LITERATURA ..................................................................................................................................................................... 91

Tablica 1. Europske populacije smeđih medvjeda prema podacima iz 1996. (Iz Swenson (urednik) 2000.)....................................................................................................................... 31 Tablica 2. Površine stalnog staništa medvjeda u Hrvatskoj.................................................... 49 Tablica 3. Povremena staništa medvjeda, 1. - 5. jest prihvatljivo, a 6. i 7. nepoželjno .......... 49 Tablica 4. Iskaz površina nacionalnih parkova u staništu medvjeda ...................................... 50 Tablica 5. Zastupljenost lovišta i nacionalnih parkova unutar stalnog staništa medvjeda u Hrvatskoj ................................................................................................................................. 50 Tablica 6. Smrtnost medvjeda u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju od 1990. do 1999. po godinama i uzrocima (Iz Frković i sur., 2000.).................................................................. 52 Tablica 7. Smrtnost medvjeda u Hrvatskoj od 2000. do 2002. po godinama i uzrocima ....... 52 Tablica 8. Broj opaženih medvjedica s mladunčadi................................................................ 58 Tablica 9. Distribucija medvjedica sa n mladunčadi (1996./1997.-2001./2002.) ................... 58 Tablica 10. Autocesta Rijeka – Karlovac................................................................................ 61 Tablica 11. Autocesta Bosiljevo – tunel "Sv. Rok" ................................................................ 62

Slika 1: U klimadijagramima po Walteru dati su podaci za meteorološke stanice tipične za stanište medvjeda................................................................................................................34 Slika 2: Klima dijagrami za Zalesinu, Zavižan i Plitvički Ljeskovac (opis slika)....................35 Slika 3: Karta šumskih zajednica na području rasprostranjenja medvjeda u Republici Hrvatskoj............................................................................................................................37 Slika 4: Granično područje uz Sloveniju gdje stalno ili povremeno žive medvjedi ................51

6

UVOD

Hrvatska je zemljopisno zemlja srednje i jugoistočne Europe. Njezin centralni dio čine planine Dinarskog sustava, istočni obronci Alpa i Dinaridi. To je brdsko i planinsko područje na kojem od iskona obitava smeđi medvjed, gdje se nalazi veliko biološki i ekološki očuvano stanište za tu najkrupniju europsku zvijer. Očuvanost staništa potvrđuje i prisutnost ostala dva krupna predatora: vuka i risa, a i niza ostalih životinjskih vrsta koje su u ostalom dijelu Europe nestale.

Smeđi medvjed životinjska je vrsta, a u Hrvatskoj i divljač, koja zaslužuje najveću skrb i pažnju i ima pravo na opstanak. On je na tom području jedan od najvrednijih predstavnika biološke raznolikosti te ima važnu ulogu u njezinu održanju. U odnosu na ostale životinjske vrste medvjed se nalazi na samom vrhu prehrambene piramide i ugrožen je samo od čovjeka i njegovih aktivnosti. Budući da je na području gdje obitava medvjed prisutan i čovjek, jasno je da treba osigurati suživot medvjeda i čovjeka, što se nastoji postići nizom mjera opisanih u ovom Planu. Gdje se ne provode takve mjere, uništavaju se prirodna staništa za medvjeda, odnosno nestaje medvjed.

Provedba mjera kojima čuvamo i štitimo biološku i ekološku ravnotežu prirodnih staništa medvjeda, odnosno omogućujemo suživot medvjeda i čovjeka, mora biti osmišljena na temelju modernih ekoloških spoznaja, odgovarajuće normativno uređena, a mora postojati i opći konsenzus o osnovnim pitanjima između raznih interesnih skupina. Te mjere ne mogu se primjenjivati od slučaja do slučaja ili po slobodnoj volji, nego se moraju urediti dokumentom, a to je u ovom slučaju Plan gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj.

7

Svrha plana gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj jest odrediti, cilj gospodarenja unutar okvira zadanih međunarodnim i domaćim propisima, zatim odrediti mjere koje će se primjenjivati u očuvanju prirodnih staništa i u očuvanju populacije medvjeda, a i mjere kojima će se omogućiti suživot čovjeka i medvjeda. Osim toga, ovaj plan mora biti usklađen s odgovarajućim planovima susjednih zemalja koje također gospodare očuvanim medvjeđim populacijama, kao i s odgovarajućim akcijskim planovima europskih institucija.

U tom smislu ovaj plan sadrži ove osnovne dijelove: I. Opći dio, II. Poseban dio i III. Gospodarenje medvjedom. Osnovni dijelovi razrađeni su u pojedinim točkama ovisno o materiji koju detaljno razrađuju, odnosno ovisno o mjerama koje propisuju.

8

I. OPĆI DIO

1. NAMJENA PLANA

Svim svojim biološkim svojstvima, važnim mjestom u svijesti ljudi, te velikim međunarodnim interesom za njegovo očuvanje, velika zvijer kao što je medvjed vrlo je zahtjevna u gospodarenju. Od plana gospodarenja očekuje se da pomiri najrazličitije interese, i to od ekoloških, estetskih i ekonomskih, do brige za sigurnost čovjeka i njegove imovine.

Namjena je plana osigurati uvjete trajnog opstanka smeđeg medvjeda, koji je na popisima ugroženih vrsta i brojnih međunarodnih propisa o mjerama zaštite, i to tako da u Hrvatskoj bude i ostane lovna vrsta. Pažljivo odmjeravanje zahvata u populaciju najkritičniji je dio plana. Taj zahvat treba osigurati populaciju u granicama socijalnog kapaciteta staništa, tj. u gustoći koja je prihvatljiva za ljude, jer na najmanju moguću mjeru svodi moguće probleme od medvjeda, a istovremeno osigurava dovoljan broj jedinki za siguran dulji opstanak vrste. Za to je potrebno regulirati i niz drugih mjera i akcija koje se tiču staništa i zahvata ljudi u stanište (poput izgradnje prometnica i sl.), dodatnog hranjenja medvjeda, sprječavanja pojavljivanja medvjeda problematičnog ponašanja i znanstvenog praćenja svih zbivanja s populacijom. Provođenje plana uvelike je zadaća stručnjaka koji vode lovno gospodarenje, ali u njemu trebaju biti aktivno uključeni i predstavnici drugih interesnih skupina. Naposljetku, plan treba biti podložan periodičnoj reviziji, i to više nego razni drugi planovi gospodarenja. Za gospodarenje velikim zvijerima, a posebno medvjedom, nema konačnih i univerzalnih rješenja. Svaki pomak u brojnosti, rasprostranjenosti ili ponašanju medvjeda zahtijeva nove odluke. Plan treba dati okvire za donošenje tih odluka, a ako nove situacije postanu trajnije, plan treba revizijama prilagoditi tim situacijama.

Građani Hrvatske, susjednih zemalja, te Europe i svijeta očekuju da Hrvatska svojim «Planom gospodarenja smeđim medvjedom» osigura trajni opstanak te vrste u našim staništima u što većem broju, a sa što manje negativnih posljedica.

2. ISHODIŠTA ZA DONOŠENJE PLANA

Temeljna ishodišta za donošenje plana gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj jesu populacija te vrste i očuvano prirodno stanište veće od 10 000 km2, postignuta razina općeg sporazumijevanja interesnih strana i cjelokupnog društva o potrebi očuvanja i unapređenja suživota čovjeka i medvjeda te zakonska regulativa i međunarodni dogovori i konvencije koji uređuju problematiku zaštite smeđeg medvjeda. Važno ishodište također su i rezultati provedenih i objavljenih znanstvenih istraživanja, bogato iskustvo u gospodarenju medvjedom, visoka razina struke, kadrovi i odgovarajuća organiziranost izvršitelja plana.

9

3. ZAKONSKA REGULATIVA I PROPISI KOJI REGULIRAJU PROBLEMATIKU MEDVJEDA

3.1. Međunarodni propisi

• Konvencija o biološkoj raznolikosti, (NN - "Međunarodni ugovori", 1/6/96.)

• Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) (NN - "Međunarodni ugovori", 3/5/00.)

• Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) (NN - "Međunarodni ugovori", br. 12/99.)

• Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (Habitate Directive) (br 92/43/EEC)

• Regulativa Europske zajednice o zaštiti vrsta divlje faune i flore reguliranjem trgovine (br. 338/97. od 9. prosinca 1996.)

Republika Hrvatska potpisnica je svih relevantnih međunarodnih propisa s područja zaštite prirode te se i na taj način pridružila međunarodnoj zajednici u zaštiti prirode na globalnoj razini. Jedan od osnovnih propisa u tome jest Konvencija o biološkoj raznolikosti, koju je naša zemlja potvrdila u travnju 1996.g., (NN - "Međunarodni ugovori" 6/96.) i time se obvezala na očuvanje i unaprjeđenje postojeće biološke raznolikosti te održivo korištenje njezinih komponenti.

Konvenciju o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) Republika Hrvatska potvrdila je godine 2000. Tim propisom utvrđuju se sve mjere koje europske zemlje moraju poduzimati za zaštitu divljih vrsta, napose za one koje su navedene u Dodacima Konvencije, kao i za zaštitu njihovih staništa. Medvjed (Ursus arctos) nalazi se u Dodatku II. Bernske konvencije, tj. na popisu strogo zaštićenih vrsta koje je zabranjeno iskorištavati, uznemirivati te ugrožavati njihovo stanište. S obzirom da populacija medvjeda u Hrvatskoj nije toliko ugrožena da bi zahtijevala strogu zaštitu, Republika je Hrvatska u skladu s točkom 9. konvencije stavila rezervu na Bernsku konvenciju, u smislu da se medvjed stavi u Dodatak III. iste konvencije. Europska inicijativa za velike zvijeri (LCIE) na temelju odredbi Bernske konvencije donijela je Akcijski plan zaštite smeđeg medvjeda (Ursus arctos) u Europi, u kojem su navedene i preporuke za akcijski plan zaštite medvjeda u Hrvatskoj. Stoga medvjed u Hrvatskoj ima status vrste koja se može iskorištavati, ali to mora biti zakonski regulirano. Da bi se osigurala zaštita staništa medvjeda, stranke Konvencije obvezatne su uključiti područja njihove rasprostranjenosti u ekološku mrežu Područja od posebne važnosti za zaštitu (Areas of Special Conservation Interest - ASCI), odnosno u tzv. Smaragdnu mrežu. U takvim područjima obvezatno je poduzimanje mjera zaštite i primjena načina upravljanja, kojemu je cilj očuvanje prirodnih vrijednosti tih područja.

10

Republika Hrvatska potpisnica je Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) (NN - "Međunarodni ugovori", br. 12/99.), koja obvezuje zemlje stranke na nadzor međunarodne trgovine ugroženim vrstama putem sustava izdavanja uvoznih i izvoznih dopuštenja i uvjerenja. Medvjed se nalazi na Dodatku II. CITES-a, što znači da je potencijalno ugrožena vrsta, pa međunarodna trgovina medvjedom mora biti strogo kontrolirana. Izvoz i uvoz te vrste mogući jedino uz posebna dopuštenja.

Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje flore i faune br. 92/43/EEC, jedan je od temeljnih propisa koji regulira zaštitu prirode u državama Europske unije. Članice Europske unije obvezatne su odredbe te direktive ugraditi u svoje zakonodavstvo, a usklađivanje zakonodavstva s tom direktivom obveza je i Republike Hrvatske, vezano uz proces pristupanja RH Europskoj uniji. Medvjed je uvršten u Dodatak II. Direktive, koji obuhvaća biljne i životinjske vrste od interesa za Europsku uniju pa njihovo očuvanje zahtjeva proglašenje Posebnih područja očuvanja (Special Areas of Conservation - SAC) kao dio ekološke mreže Natura 2000 (uz iznimku populacije u Švedskoj i Finskoj), te u Dodatak IV., koji obuhvaća životinjske i biljne vrste od interesa za Europsku uniju s potrebom stroge zaštite (nije dopušteno hvatanje, ubijanje i uznemiravanje), uz iznimku prethodno spomenutih populacija. Prema članku 16. te Direktive, odstrjel ograničenog broja medvjeda, dopušten je jedino u iznimnim situacijama. Posjedovanje, prijevoz i trgovina vrstama u Dodatku IV. strogo su zabranjeni, uz izuzetke u slučaju ozbiljnih šteta na stoci, u zaštiti javnog zdravlja, zbog sanitarnih i sigurnosnih razloga, za potrebe znanosti, obnove populacije ili ponovnog naseljavanja.

Trgovina je zabranjena i prema Regulativi Europske unije o zaštiti vrsta divlje faune i flore reguliranjem trgovine br. 338/97 od 9. prosinca 1996., koja regulira trgovinu zaštićenim životinjskim i biljnim vrstama u Europskoj uniji, odnosno zakonska je osnova za provedbu CITES konvencije na području Europske unije. Medvjed je uvršten u Dodatak A te regulative, koji obuhvaća vrste koje su ugrožene, izumrle ili rijetke pa bi bilo koja razina međunarodne trgovine ugrozila njihov opstanak.

Europski parlament odobrio je Rezoluciju 17. veljače 1989. g., kojom se Europska komisija poziva da potiče programe zaštite medvjeda u Europi i nastavi postojeće programe. Rezolucijom Europskog parlamenta od 22. travnja 1994., Europska komisija poziva se da ne

11

pruža potporu prostornom planiranju koje ima negativan učinak na populacije medvjeda. Takvo se planiranje mora izbjeći na način da se uspostave zaštićena područja i koridori.

Kao potpisnica navedenih propisa naša zemlja obvezala se poduzimati sve primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, da bi osigurala zaštitu medvjeda i njegova prirodnog staništa, odnosno da bi osigurala stabilnu populaciju koja bi ujedno bila i genetski spremnik i potencijalni izvor reintrodukcije te vrste u odgovarajuća staništa europskih zemalja iz kojih je nestala.

3.2. Domaći propisi i dokumenti Domaći propisi i dokumenti koji uređuju to područje jesu: Zakon o lovu; Pravilnik o

lovostaji; Pravilnik o lovačkom oružju i lovačkom naboju; Pravilnik o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači; Pravilnik o lovočuvarskoj službi; Pravilnik o stručnoj službi za provedbu lovnogospodarske osnove; Pravilnik o vrsti i broju pasa za lov; Pravilnik o trofejima; Lovnogospodarska osnova i program uzgoja divljači; Zakon o šumama; Zakon o zaštiti prirode; Zakon o dobrobiti životinja; Zakon o veterinarstvu; Pravilnik o načinu postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla te o njihovom uništavanju; Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske – NSAP; Preporuke Bernske konvencije za akcijski plan zaštite medvjeda u Hrvatskoj; Tijela za izradu i donošenje plana i uključivanje javnosti u izradu plana.

Medvjed se nalazi na Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske iz 2004. godine.

3.2.1. Zakon o lovu ("Narodne novine", br. 10/94., 29/99., 76/99., 14/01. i 4/02.)

Zakon o lovu donio je Sabor Republike Hrvatske 1994. godine. Za razliku od dotadašnjeg lovnog zakonodavstva, koje se primjenjivalo od 1945. i koje se temeljilo na regalnom sustavu po kojem je država imala pravo lova bez obzira na to u čijem je vlasništvu zemljište, Zakon o lovu iz 1994. utemeljen je na dominalnom ili zakupnom sustavu, prema kojem je pravo lova spojeno s vlasništvom zemljišta. Tom osnovnom odrednicom Zakon o lovu odgovara sustavima europskih država.

Zakon o lovu usklađen je s pravnim sustavom Republike Hrvatske u pojedinim upravnim područjima, s osnovnim načelima koja je usvojio Međunarodni savjet za lov i očuvanje divljači (CIC), poglavito u dijelu koji se odnosi na zaštitu prirode, očuvanje biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači i zaštiti u divljači i drugih životinjskih vrsta kao i odredbe o zaštiti divljači i životinjskih vrsta te njihovih staništa iz potvrđenih međunarodnih konvencija.

Zakonom o lovu propisano je da je smeđi medvjed u Republici Hrvatskoj divljač. Odredbama zakona propisana je i njegova zaštita, a posebno se ističu sljedeće odredbe koje se odnose na uzgoj i zaštitu divljači, dakle i medvjeda:

12

članak 4. Divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu;

članak 11. Ovlaštenici prava lova dužni su u lovištu omogućiti rad znanstveno-istraživačkih i znanstveno-nastavnih ustanova;

članak 48. Uzgoj i zaštita divljači obuhvaća sve mjere i radnje propisane lovno-gospodarskom osnovom, te brigu o drugim životinjskim vrstama i njihovim staništima;

članak 50. - propisana je lovostaja za svaku vrstu divljači, - postoji institut privremene zabrane lova, - obveza održavanja utvrđene brojnosti, omjera spolova i gospodarske starosti, - osiguranje uvjeta za razmnožavanje i vođenje mladunčadi, - obveza osiguranja preventivnih, dijagnostičkih, kurativnih i higijensko-zdravstvenih mjera, - provedba mjera za osiguranje dovoljne količine hrane i pitke vode;

članak 51. Zabrana lova ženki dlakave divljači kad su visoko bređe ili dok vode sitnu mladunčad;

članak 63. Zabranjeno je loviti divljač načinom i sredstvima kojima se ona masovno uništava, kada je ugrožena poplavom, snježnim nanosima, poledicom ili požarom, zabranjeno je divljač loviti zamkama, stupicama ili klopkama (osim u znanstveno-istraživačke svrhe), zabranjeno je gaženje vozilima, zabranjena je upotreba samostrijela te luka i strijele, zabranjena je upotreba opojnih sredstava;

članak 65. Divljač je dopušteno loviti samo lovačkim oružjem i nabojima koji odgovaraju snazi divljači, krupna divljač može se odstrjeljivati samo zrnom iz užljebljene cijevi, zabranjen je lov automatskim oružjem;

članak 67. Divljač može loviti samo osoba s položenim lovačkim ispitom;

članak 73. Divljač i njezini dijelovi mogu se držati, prenositi ili stavljati u promet samo uz potvrdu o podrijetlu divljači;

članci 95.-102. - kaznene odredbe.

Zakon o lovu propisuje načelne odredbe, a one su za pojedine postupke i radnje detaljno razrađene u podzakonskim propisima – pravilnicima, koje donosi ministar poljoprivrede i šumarstva na temelju Zakona o lovu i Zakona o sustavu državne uprave.

Radi provedbe Bernske konvencije, ovoga plana kao i akcijskog plana za gospodarenje smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj u 2004. godini pristupilo se postupku za donošenje

13

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovu i podzakonskih propisa donesenih na temelju Zakona o lovu.

Na temelju Zakona o lovu donijeti su sljedeći podzakonski propisi:

3.2.1.1. Pravilnik o lovostaji ("Narodne novine", br. 123/99. i 65/01.)

Pravilnikom o lovostaji propisano je da se medvjed ne može loviti od 16. svibnja do 30. rujna.

3.2.1.2. Pravilnik o lovačkom oružju i lovačkim nabojima ("Narodne novine", br. 123/99.)

Pravilnikom o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja propisano je da se medvjed može odstrjeliti samo lovačkim nabojem koji ima kinetičku energiju veću od 3500 džula na 100 m, težine zrna veće od 11,50 grama i na najvećoj dopuštenoj daljini strijeljanja od 100 metara.

3.2.1.3. Pravilnik o sadržaju, načinu izrede i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači ("Narodne novine", br. 53/95.)

3.2.1.4. Pravilnik o lovočuvarskoj službi ("Narodne novine", br. 48/96. i 87/02.)

3.2.1.5. Pravilnik o stručnoj službi za provedbu lovnogospodarske osnove ("Narodne novine", br. 48/96. i 87/02.)

3.2.1.6. Pravilnik o vrsti i broju pasa za lov ("Narodne novine", br. 87/02.)

3.2.1.7. Pravilnik o trofejima ("Narodne novine", br. 123/99.)

3.2.1.8. Lovno-gospodarska osnova i program zaštite divljači

Osvrt na te propise dan je u poglavlju «Današnje gospodarenje».

3.2.2. Zakon o šumama («Narodne novine», br. 52/90., 9/91., 61/91., 26/93., 76/93.,

29/94., 76/99., 8/00. i 13/02.)

Zakon o šumama manjim brojem odredaba odnosi se na uzgoj divljači. To je ponajprije odredba kojom je propisano da se na šumskim površinama divljač može uzgajati u broju kojim nije ugrožen uzgoj šuma. Osnovom gospodarenja gospodarskim jedinicama propisano je do kojeg se broja divljači po jedinici površine divljač može uzgajati u lovištu.

14

Za uzgoj i zaštitu medvjeda važne su odredbe Zakona o šumama kojima je propisana prirodna obnova šumskih sastojina, potrajno gospodarenje i očuvanje prirodnog omjera vrsta drveća. Također su važne odredbe kojima je zabranjeno, odnosno regulirano u šumi paljenje vatre, podizanje objekata, vrijeme i način sječe, korištenje mineralnih sirovina, odlaganje smeća, bespravno korištenje šumskih prometnica i sl.

3.2.3. Zakon o zaštiti prirode ("Narodne novine", br. 162/03.)

Zakon o zaštiti prirode obvezuje na donošenje podzakonskih propisa kojima će se definirati mjere zaštite divljih svojti, a u njega su ugrađene i odredbe propisane međunarodnim konvencijama i ugovorima. Za razliku od dosadašnjeg zakona, u novom su zakonu po uzoru na Bernsku konvenciju određene dvije kategorije zaštite vrsta, i to strogo zaštićene divlje vrste i zaštićene divlje vrste. Kategorija strogo zaštićenih divljih vrsta podrazumijeva sve divlje svojte kojima prijeti izumiranje na području Republike Hrvatske, a njihovo je korištenje zabranjeno, odnosno strogo kontrolirano. Kategorija zaštićenih divljih vrsta podrazumijeva zakonsku zaštitu uz mogućnost kontroliranog iskorištavanja populacija u skladu s posebnim propisima. Republika Hrvatska tijekom procesa prihvaćanja Bernske konvencije uložila je rezervu na status medvjeda kao strogo zaštićene divlje svojte. Budući da je ta rezerva prihvaćena, medvjed u Republici Hrvatskoj ima status zaštićene vrste, krupna je vrsta divljači te se njime gospodari.

Zakon o zaštiti prirode također donosi odredbe koje bi trebale osigurati poštivanje zaštite prirode prilikom gospodarenja prirodnim resursima. Naime, prema članku 14. toga Zakona, dokumenti prostornog uređenja i planovi gospodarenja prirodnim dobrima, radi zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, sadrže odgovarajuće mjere i uvjete zaštite prirode. Zakon propisuje sadržaj mjera zaštite prirode. Prije izrade tih planova, vlasnici i ovlaštenici prava dužni su od nadležnog tijela državne uprave za zaštitu prirode pribaviti uvjete zaštite prirode koje se temelje na stručnim podlogama koje izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

Zakon također propisuje odredbe koje se izravno odnose na zaštitu staništa životinjskih vrsta, uključujući očuvanje selidbenih puteva životinja. Naime, po uzoru na spomenutu Bernsku konvenciju (Smaragdna mreža) i EU Direktivu o staništima (ekološka mreža NATURA 2000), utvrđuje se ekološka mreža sa sustavom ekološki važnih područja i ekoloških koridora. Ekološki važna područja jesu između ostalog i staništa vrsta koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj i državnoj razini te područja selidbenih puteva životinja i područja koja pridonose genskoj povezanosti populacija bioloških vrsta (ekološki koridori). Važno je istaknuti da se za zahvat u prirodu na tom području ocjenjuje njegova prihvatljivost za prirodu. Tu ocjenu utvrđuje nadležno Ministarstvo na prijedlog Državnog zavoda za zaštitu prirode.

I na kraju, treba napomenuti da Državni zavod za zaštitu prirode upravo provodi LIFE projekt za utvrđivanje nacionalne ekološke mreže, koja će omogućiti provedbu mehanizma propisanog Zakonom o zaštiti prirode. Završetak projekta predviđen je u ljeto 2005.

15

3.2.4. Zakon o dobrobiti životinja ("Narodne novine", br. 19/99.)

Od domaćih propisa koji reguliraju problematiku zaštite životinja treba spomenuti i Zakon o dobrobiti životinja (NN, br. 19/99.). Za njegovu provedbu također je nadležno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Taj Zakon uređuje dobrobit životinja glede držanja, smještaja, hranidbe, zaštite i odnosa prema životinjama. Između ostalog taj Zakon regulira i usmrćivanje životinja te zaštitu divljih životinja u prirodi. Hvatanje divljih životinja u prirodi i njihovo usmrćivanje također nije dopušteno na način koji uzrokuje trajnije patnje, osim ako je to iznimno opravdano znanstvenim istraživanjima i radi pomaganja određenoj populaciji. Člankom 25. zabranjuje se vođenje i nastupanje s posebno sputanim životinjama (npr. medvjedima).

3.2.5. Zakon o veterinarstvu ("Narodne novine", br. 70/97. i 105/01.)

Tim Zakonom, između ostalog, uređuje se zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, suzbijanje zoonoza, osiguravanje zdravstveno ispravnih i neškodljivih proizvoda životinjskoga podrijetla te veterinarska zaštita okoliša.

Zakon o veterinarstvu pojmom »životinja» obuhvaća i divljač odnosno zvijeri.

Medvjed, kao i ostale vrste životinja, podložan je nekim vrstama zaraznih bolesti. Mjere za otkrivanje i sprečavanje zaraznih bolesti životinja, utvrđene tim Zakonom, u skladu s epizootiološkim stanjem i razinom ugroženosti, krajem svake tekuće godine za iduću, naređuje ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Radi otkrivanja i sprečavanja pojave zaraznih bolesti pored ostalih mjera obvezatno se provodi inspekcija životinja i životinjskih proizvoda u proizvodnji i prometu. Tako se svaki odstrijeljeni medvjed pregledava na bjesnoću i trihinelozu.

Objekti za obradu mesa divljači i ostalih proizvoda životinjskoga podrijetla namijenjeni javnoj potrošnji i prehrani ljudi, skladištenju te prodaji odnosno prometu tih proizvoda, moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.

3.2.5.1. Pravilnik o načinu postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla te o njihovom uništavanju ("Narodne novine", br. 24/03.)

Tim Pravilnikom propisan je način postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla kao i veterinarsko-sanitarni uvjeti kojima moraju udovoljavati prostorije i oprema za prihvat, sabirališta za privremeno odlaganje, objekti za toplinsku preradu životinjskih lešina i otpada životinjskog podrijetla i objekti za spaljivanje životinjskih proteina i životinjske masti, te uvjeti kojima moraju udovoljavati prijevozna sredstva za sakupljanje i prijevoz životinjskih lešina i otpada životinjskog podrijetla.

16

Člankom 16. toga Pravilnika dopuštena je hranidba životinja u lovištima konfiskatima i nejestivim nusproizvodima klanja, samo uz posebnu dozvolu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

3.2.6. Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske - NSAP ("Narodne novine", br. 81/99.)

Hrvatski državni sabor u lipnju 1999. donio je Strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske - NSAP (NN, br. 81/99.) u kojoj je između ostalog navedena obveza izrade akcijskih planova za zaštitu ugroženih vrsta. Kao jedan od akcijskih planova te Strategije istaknuta je zaštita i izrada plana gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj.

3.2.7. Preporuke Bernske konvencije za akcijski plan zaštite medvjeda u Hrvatskoj

Europska inicijativa za velike zvijeri (Large Carnivore Initiative for Europe) osnovana je 1995. radi rješavanja problematike zaštite velikih zvijeri, odnosno očuvanja populacija velikih zvijeri (smeđi medvjed, vuk, rusomak, euroazijski ris i iberijski ris) u suživotu s ljudima. Ta skupina pripremila je Akcijske planove zaštite velikih zvijeri koji su prihvaćeni od Vijeća Europe na sastanku Stalnog odbora Bernske konvencije u studenom 2000. Jedan od tih akcijskih planova jest i "Akcijski plan za zaštitu medvjeda u Europi". Vijeće Europe u Preporuci broj 74 (2000) požuruje državne vlasti da u nacionalne Planove upravljanja tom vrstom uvrste i preporuke Akcijskog plana zaštite medvjeda u Europi.

Za Hrvatsku su preporučene ove akcijske točke:

4.1.1. Bernska konvencija prihvaća Akcijski plan zaštite medvjeda u Europi.

4.1.2. Uspostava nacionalne skupine za gospodarenje medvjedom i izrada plana gospodarenja (države koje dijele populaciju, izrađuju plan gospodarenja uz međusobnu suradnju)

4.1.4. Zaštita medvjeda zakonom, kao lovne vrste, samo tamo gdje je dokazana održivost populacije sposobne za opstanak, a lovstvom se postiže veličina populacije određena planovima gospodarenja.

4.1.5. Jačanje provedbe zakona i odgovarajućih kazni tamo gdje je krivolov ograničavajući čimbenik.. za populaciju medvjeda.

4.3.1. Klasifikacija područja u sklopu sadašnjeg i mogućeg područja rasprostranjenosti medvjeda, prema prikladnosti i važnosti staništa za gospodarenje medvjedom.

4.3.2. Identifikacija i održavanje ili ponovno uspostavljanje povezujućih zona u rascjepkanim populacijama.

4.3.3. Procjena utjecaja postojeće i planirane infrastrukture na stanište medvjeda i smanjenje negativnog utjecaja.

17

4.3.4. Kontrola ili zabrana nepoželjnih čovjekovih aktivnosti u središnjim i povezujućim zonama područja rasprostranjenja medvjeda.

4.4.1. Uspostava sustava kompenzacije.

4.4.2. Povezivanje sustava kompenzacije s poduzimanjem preventivnih mjera za stoku.

4.4.3. Nedostupnost odlagališta otpada za medvjede.

4.4.4. Napustiti umjetno hranjenje koje može rezultirati navikom medvjeda na takvo hranjenje ili na prisutnost čovjeka.

4.5.1. Smanjiti stvaranje problematičnih medvjeda kroz akcije istaknute u Akcijskim točkama 4.4.1. i 4.7.1.

4.5.2. Uklanjanje problematičnih medvjeda iz populacija sposobnih za opstanak, ako zakažu preventivne mjere.

4.5.3. Procjena troškova i prednosti, prije uklanjanja problematičnih medvjeda u ugroženim populacijama.

4.6.1. Identificiranje i uključivanje nosilaca javnog mišljenja i interesnih skupina u gospodarenju medvjedom.

4.6.2. Uspostava stalnog protokola za savjetovanje s lokalnom zajednicom oko njihovih potreba i prijeko potrebnih akcija za gospodarenje medvjedom.

4.7.1. Potaknuti informacijske kampanje, osmišljene za različite ciljne skupine.

4.8.1. Koordinirano znanstveno istraživanje medvjeda u Europi.

4.8.2. Koordinacija i prikupljanje potrebnih podataka za praćenje gospodarenja i bioloških uvjeta za život medvjeda u europskim državama.

3.2.8. Tijela za izradu i donošenje plana

Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj izrađuje stručno povjerenstvo od osam članova. Po četiri člana povjerenstva imenovala su Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva te Ministarstvo kulture. Tijekom izrade plana stručno povjerenstvo kooptiralo je prema potrebi i vanjske suradnike. Nacrt plana razmotrila su navedena ministarstva na svojim kolegijima i nakon konačnog usuglašavanja, plan su zajednički donijeli Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu prirode.

3.2.9. Uključivanje javnosti u izradi plana

Nadležna ministarstva, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva te Ministarstvo kulture, svjesna su važnosti uključivanja javnosti u izrade planova gospodarenja i osobito utjecaja takva pristupa na provedbu planiranih aktivnosti. Predstavnici javnosti bili

18

suuključeni u izradu ovoga plana putem radionica na početku izrade (dogovorene smjernice) i na kraju izrade plana (rasprava o Prijedlogu Plana).

Stručno povjerenstvo za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom uzelo je u obzir rezultate istraživanja stavova javnosti o smeđem medvjedu i gospodarenju smeđim medvjedom u Hrvatskoj provedenog tijekom 2003. (Majić, 2003.). Neki od rezultata mogu se naći i u poglavlju «Odnos medvjeda i čovjeka» ovoga plana.

II. POSEBNI DIO

4. MEDVJED – OSNOVNI PODACI ZA DONOŠENJE I RAZUMIJEVANJE PLANA

4.1. Povijesni pregled

U pleistocenskom nalazištu Medvjeđa špilja na otoku Lošinju nađeni su fosilni ostaci smeđeg medvjeda zajedno s ostacima špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus). Tu su živjeli najmanje do pred oko 10000 godina odnosno do kraja posljednjeg ledenog doba. Nalazišta fosilnih ostataka obje vrste medvjeda brojna su i nalaze se praktično po cijelom teritoriju Hrvatske.

U povijesno vrijeme, povećanjem stanovništva neizbježivo se smanjuje njegov životni prostor. Medvjed je čovjeku bio konkurent u lovu, potom štetna i opasna zvijer, a na kraju je postao i ostao lovna divljač sve do naših dana. Štoviše, postao je gotovo onoliko brojan koliko mu to omogućuju stanišni uvjeti.

Krajem 18. i početkom 19 st. nastaju prvi pisani zapisi koji pokazuju da je medvjed obitavao na širem području od područja na kojem se danas nalazi. Slovio je kao "grdni neprijatelj naše korisne divljači i stoke i opasnost za čovjeka". Ubijali su ga "slučajno" ili "iz nužde" lugari i seljaci i stočari željni da ugrabe "i slavu i tagliu". Budući da mu nije sustavno utvrđivana brojnost, teško je danas govoriti o veličini tadašnje populacije, ali znano je da su područja Gorski kotar i Lika u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća bila "par excellense" područja za lov medvjeda. Prema podacima Izvješća trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu od 1887. do 1889. godine u Hrvatskoj i Slavoniji ukupno je ubijeno 50 medvjeda, i to svih 50 u Modruško-riječkoj i Ličko-krbavskoj županiji. No, tako iskazane brojke ubijenih medvjeda, stoji u tadašnjem tisku, mogu se slobodno podvostručiti jer mnogi od ubijenih medvjeda nisu službeno registrirani.

Medvjedi su lovljeni i ubijani na razne načine. Prednjačio je lov dočekom (pred brlogom), potražice po tragu, gvožđima, stupicama, trovanjem sa zatrovanim mekama. Ni na smjeni dvaju stoljeća službeni status medvjeda nije se mijenjao, pa je i dalje, na državnoj razini, ostao štetna i

19

nezaštićena zvijer i za njegovu se glavu isplaćivala novčana nagrada (taglia). Prema okružnici Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade od 27. svibnja 1915. za svakog starog medvjeda/medvjedicu iz «zemaljskih sredstava» isplaćivala se nagrada od 20 kruna, a za svakog mladog medvjeda nagrada od 4 krune. Za «korisnu lovnu divljač» (jelen, srna i dr.) bila je propisana lovostaja, a crnu divljač, vukove, medvjede i drugu grabežljivu zvjerad bilo je dopušteno ubijati u svako doba.

Medvjedi su u prošlosti, kad su tretirani kao štetna i nezaštićena zvjerad i kad se za njihovu glavu isplaćivala "taglia", pretežito ubijani u lovu dočekom pred brlogom, hajkama, gvožđima i otrovom, a počevši od pedesetih godina prošlog stoljeća medvjedi su se u Hrvatskoj gotovo isključivo lovili dočekom na visokoj čeki uz postavljeni mamac (mrcinište). Razlog je tomu što se donošenjem prvog poslijeratnog Zakona o lovstvu (1947.) stanje u zaštiti medvjeda u mnogome popravilo, s jedne strane po liniji strožeg pridržavanja i poštivanja zakonskih propisa, a s druge strane "jer su tijekom rata izumrli ili izginuli mnogi stari lovci-medvjedari, ljuti zatornici ove zvijeri, bez da su mogli svoje iskustvo prenijeti na mlađe " (Z. Car 1952.). Tome je pridonijela i činjenica da je lov na medvjede postao sve traženiji od inozemnih lovaca-turista, koji su počevši od 1960. godine, usporedo s osnivanjem šumskih gospodarstava, postali njihovi stalni klijenti.

U gorskoj Hrvatskoj bilo je i znatno prije od 1947. godine pojedinih područja gdje se medvjed nije smio slobodno strijeljati. Prostrane gorskokotarske i kapelske šume, u kojima su se medvjedi stalno zadržavali, pripadale su većim dijelom šumskom eraru, imovnim općinama i pojedinim velikaškim obiteljima, u kojima je lov na medvjeda bio barem formalno zabranjen. Tako je u velikom izlučenom lovištu Gospoštije Čabar (30700 kat. rali) velikaške obitelji Ghyczy u posljednjoj dekadi 19. stoljeća «lov na medvjede vlastelinskom šumarskom lovačkom osoblju u obće najstrože zabranjen». Slične odredbe bile su u to vrijeme na snazi i u susjednim gospoštijama knezova Schonburga, Auersperga i Windischgratza u susjednoj Kranjskoj, a također i u Gospoštiji Grobnik (veleposjed Thurn Taxisa) kao i pri državnim šumskim upravama «makar je tuj još i u posliednje vrieme (1902. op. A. F.) šumarsko osoblje slobodno izvršivalo lov na medvjede».

Da se stane na kraj nekontroliranom lovu medvjeda, populacija kojega je krajem treće dekade 20. st. ocijenjena ugroženom, godine 1935. donesena je Naredba banske uprave Savske banovine prema kojoj se medvjed mogao loviti samo uz dozvolu državne vlasti. Zakonom o lovu NR Hrvatske s kraja 1949. medvjed je svrstan u Popis divljači, grupa A. Dlakava divljač. Podzakonskim aktom Naredbom o zaštićenoj i nezaštićenoj divljači i lovostaji od 7. studenog 1949. medvjed je uvršten u divljač zaštićenu lovostajom, a za njega je određena lovostaja od 1. siječnja do 31. listopada. U članku IV. te naredbe određeno je da se medvjede i njihove ženke smije strijeljati samo kuglom, i to uz posebnu dozvolu Ministarstva šumarstva.

Procjenjujući da je moguće bolje zaštititi medvjeda u Hrvatskoj njegovim uvrštenjem među ugrožene životinjske vrste, u tadašnjem Republičkom zavodu za zaštitu prirode pokušalo se osnovati posebne rezervate za medvjede (Velebit, Velika i Mala Kapela, risnjačko-snježnički masiv) te zabraniti trovanje vukova i lisica bar u vrijeme kad medvjedi izlaze iz brloga. Da te aktivnosti Zavoda nisu bile bez osnova rječito govori podatak da je od 1946. do 1960. (15 godina)

20

najviše medvjeda stradalo na zatrovanim mekama namijenjenim poglavito smanjivanju broja vukova. Od ukupno 37 izlučenih medvjeda u tom je razdoblju 21 medvjed (57 %) otrovan. Tih se godina svakog proljeća u državnim šumama nalazilo po dva-tri otrovana medvjeda.

Sretna okolnost za bolju zaštitu medvjeda u gorskoj Hrvatskoj bila je osnivanje šumskih gospodarstava 1960. godine i u njihovu je nadležnost pripalo gospodarenje ovom divljači. Provedene mjere zaštite, prvenstveno sprečavanje ilegalnog ubijanja medvjeda, selektivna uporaba zatrovanih meka za smanjivanje broja vukova i lisica (što je 1973. godine rezultiralo zabranom upotrebe cyonan kapsula) te pristupanje prihrani medvjeda, ubrzo su dale i prve pozitivne rezultate.

U lovištima Šumskoga gospodarstva Delnice 1960. godine utvrđen je fond od oko 30 medvjeda, a opažanjima s visokih čeka uz hranilišta-mečilišta te prebrojavanjem medvjedica s mladima u proljeće l970. g. samo u lovištima Šumskoga gospodarstva Delnice (52300 ha) utvrdio se fond od 55 medvjeda. Deset godina kasnije u istim lovištima taj je broj bio podvostručen. Usporedo s rastom broja medvjeda rastao je i odstrjel. Od 1960. do 1970. u sklopu tek započetog lovnog turizma u lovištima delničkoga Šumskoga gospodarstva odstrijeljeno je 26 medvjeda, a od 1970. do 1979. g. 68 medvjeda ili 72% ukupnog odstrjela za spomenuto 20-godišnje razdoblje.

Što se rasprostranjenosti medvjeda tiče, sve do pedesetih godina prošlog stoljeća «vanjske granice njegovog područja rasprostranjenja u Hrvatskoj ostale su u glavnim obrisima nepromijenjene» u odnosu na 19. st. U drugoj polovici 19. st. nalazilo ga se još daleko izvan današnjih granica. U kotaru Dvor na Uni, šumski predjel Miletive, Šumarija Rujevac, još za vrijeme Vojne krajine ustrijeljen je jedan medvjed oko 1860. godine. Na području iste šumarije medvjedi su primijećeni po tragovima na snijegu tijekom cijele zime 1946./47. g. između sela Majdana i Komore. Službeni podatak o medvjedu koji je zadnji ubijen daleko izvan granica sadašnjega rasprostranjenja medvjeda u Hrvatskoj nalazimo u Šumarskoj kronici Šumarije Karlovac, u kojoj je zabilježeno da je godine 1895. ustrijeljen medvjed u šumi Okićki lug na vlastelinstvu Rauch, nedaleko od današnjeg ornitološkog rezervata Crna mlaka.

Od sredine 20. st. medvjedu je u Hrvatskoj pridavana veća pažnja, utvrđivana mu je brojnost i rasprostranjenje. Najviše medvjeda utvrđeno je na Velebitu, Velikoj i Maloj kapeli, Ličkoj Plješivici s Mazinskom planinom te u Gorskom kotaru. Prolazno ga ima u Ličkom sredogorju i na Resniku, a približno je takvo stanje u glavnim obrisima i danas. Također je već i tada utvrđeno da medvjed ne dolazi u koliziju s interesima stočara i ratara.

Gašenjem šumskih gospodarstava i osnivanjem Javnog poduzeća «Hrvatske šume» s područnim upravama šuma (1991.), a posebno donošenjem novog Zakona o lovu (1994.) broj ovlaštenika prava lova, pravnih i/ili fizičkih osoba koje su stekle pravo gospodarenja medvjedom mnogostruko se povećao. Ocijenivši komercijalni odstrjel medvjeda vrlo profitabilnim i do tada ustaljeni godišnji odstrjelni kontingenti od oko 40 grla godišnje prema lovno-gospodarskim osnovama znatno su se povećali.

Na osnovi prikaza statusa medvjeda kroz povijest, trenda procjenjivanih brojnosti, a i samog ulova, uz brojna druga istraživanja koja su provedena, može se zaključiti da dosadašnji

21

legalni odstrjel nije ugrožavao populaciju naših medvjeda. Moguće prijetnje za njegovu budućnost ponajprije proizlaze iz promjena u staništu te naraslih apetita brojnih ovlaštenika prava lova za njihov odstrjel. Ostaje činjenica da aktualni način gospodarenja medvjedima ne zadovoljava, jer nije dovoljno koordiniran, a za neke županije gorske Hrvatske ni dostatno kontroliran. Ovim Planom za prepoznate prijetnje određena su primjerena rješenja.

4.2. Biologija i ekologija

4.2.1. Klasifikacija i podrijetlo

Medvjed koji živi u Hrvatskoj sisavac je iz reda zvijeri (Carnivora), porodice medvjeda (Ursidae), roda medvjed (Ursus) i vrste smeđi medvjed (Ursus arctos).

Danas u svijetu živi osam vrsta iz porodice medvjeda, i to su: smeđi medvjed (U. arctos) u Euroaziji i Sjevernoj Americi, bijeli ili polarani medvjed (U. maritimus) oko Arktika, američki crni medvjed (U. americanus) u Sjevernoj Americi, azijski crni medvjed (U. thibetanus) u Aziji, sunčasti medvjed (Helarctos malayanus) u jugoistočnoj Aziji, očalasti medvjed (Tremarctos ornatus) u Južnoj Americi, usnati medvjed (Melursus ursinus) u Aziji i veliki panda (Ailuropoda melanoleuca) također u Aziji. Svi su se razvili od zajedničkog predatorskog pretka Miacida prije oko 25 milijuna godina.

Još prije pedesetak godina razni su autori opisivali nekoliko vrsta i čak od 70 do 150 podvrsta smeđih medvjeda. Novije su biološke spoznaje, poduprte genetskim istraživanjima, pokazale da su sve to zapravo samo ekološke varijante iste vrste. Tako je i grizli iz Sjeverne Amerike pripadnik iste vrste kao i euroazijski smeđi medvjed. Ovisno o populacijama iz kojih potječu, ti se medvjedi mogu i znatno razlikovati. Medvjed ima, kao malo koja druga vrsta, veliku

22

sposobnost da veličinom i vanjskim izgledom reagira na uvjete staništa. Na Aljasci i Kamčatki, u uvjetima duge zime i obilne prehrane bjelančevinama lososa, koje hvataju prilikom migracije na mriještenje u brzacima plitkih rijeka, mogu pojedini odrasli mužjaci doseći i do 1000 kg mase. Nasuprot tome, smeđi medvjedi iz južnijih dijelova Europe (Italija, Španjolska) gotovo su 10 puta manje mase. Svi su ipak pripadnici iste vrste kao i naši medvjedi.

4.2.2. Rasprostranjenost, brojnost i status

Smeđi je medvjed nekada bio rasprostranjen po cijeloj Euroaziji i Sjevernoj Americi. U Europi nikada nije živio jedino na Islandu i na sredozemnim otocima Sardiniji, Korzici i Cipru. Danas je u zapadnoj Europi praktično istrijebljen, a preostale su populacije malene, međusobno odvojene i u nestajanju (slika 2). Najveće od tih populacija jesu populacije u Kantabriji u Španjolskoj sa 70 do 80 medvjeda razdvojenih u dvije skupine, i u Apeninima u Italiji, gdje ih u Abruzzo nacionalnom parku i oko parka živi 40 do 50. Izrazito malene skupine medvjeda još preživljavaju u talijanskim Alpama (Trento), gdje ih je preostalo 3 do 4, i u zapadnim Pirenejima, sa također preostale 3 do 4 jedinke. Zadnji medvjedi u centralnim Pirenejima istrijebljeni su tijekom 1980-tih, ali je 1996. i 1997. unošenjem tri jedinke iz Slovenije vrsta reintroducirana. Slično je reintrodukcija provedena i u Austriju, gdje su jedinom tamošnjem medvjedu od 1989. do 1993. dodana još tri medvjeda iz Hrvatske i Slovenije. Danas u Austriji živi oko 25 medvjeda. Preostalim medvjedima u području Trenta dodano je od 1999. do 2002. još 10 medvjeda iz Slovenije, a u zapadne se Pireneje planira idućih godina naseliti nekoliko medvjeda iz Hrvatske.

Jedino je na sjeverozapadu Europe, u Skandinaviji, stabilna populacija sa oko 1000 medvjeda. U središnjoj i istočnoj Europi, osim u Rusiji, samo su dvije znatnije populacije preživjele kraj prošlog stoljeća. Danas se procjenjuje da u Karpatima živi oko 8100 medvjeda, a u Dinaridima oko 2800 medvjeda (tablica 1).

U Hrvatskoj živi dio populacije Dinarskog masiva, dakle, druge po veličini u Europi. Medvjedi u Hrvatskoj, zajedno s medvjedima u susjednoj Sloveniji, genetski su potpuno srodna i najzapadnija stabilna populacija, koja je posljednji mogući izvor za spas medvjeda u zapadnoj Europi. Genetska istraživanja koja uspoređuju parove baza istih gena među medvjedima iz različitih populacija pokazuju, na osnovi broja različitih parova baza, stablo njihove genetske srodnosti. Tako su medvjedi iz Hrvatske, zajedno sa medvjedima iz Slovenije i Bosne i Hercegovine genetski istovjetni s preostalim medvjedima iz Alpa, a vrlo se malo razlikuju i od medvjeda s Pireneja. S druge strane, medvjedi iz rumunjskih Karpata, Rusije i sa sjevera Skandinavije znatno se razlikuju, te nisu pogodni za reintrodukcije istrijebljenih populacija zapadne Europe. Sve to stavlja smeđeg medvjeda na vrh vrijednosti prirodne baštine u Hrvatskoj.

Ograničena veličina raspoloživog staništa i velik prostor potreban za život svakog medvjeda onemogućavaju znatniji dalji rast populacije, i to biološki određuje rijetke vrste.

23

4.2.3. Opis

Medvjedi su najveći kopneni mesožderi. U Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječno 100 kg, a mužjaci 150 kg, ali poneki primjerci prijeđu i 300 kg. Tijekom godine masa iste odrasle jedinke može odstupati više od trećine: najveća je u kasnu jesen pred brloženje, a najmanja početkom ljeta odnosno krajem sezone parenja.

Tijelo je pokriveno dugom dlakom i gustom poddlakom. Ljeti je poddlaka dosta rjeđa nego zimi. Boja dlake pretežito je smeđa, a po hrptu je često tamnija pa i crna. Vršci dugih dlaka znadu pak biti svijetlosivi. Poneke jedinke ravnomjerno su smeđe poput boje čokolade. Uzimajući u obzir raspon boja krzna smeđih medvjeda, u kojem preteže smeđa boja, ovdje se zalažemo za naziv vrste smeđi medvjed. Također cijeli svijet naziva tu medvjeđu vrstu "smeđi medvjed", odnosno jednu riječ u dvočlanom nazivu čini pridjev kojim se u dotičnom jeziku označava smeđa boja: engl. brown bear, tal. orso bruno, franc. l'ours brun, njem. Braunbär, slov. rjavi medved, srp. mrki medved.

U hodu medvjedi dodiruju tlo cijelim tabanima, slično kao čovjek. Tako ostavljaju i trag koji nije sličan niti jednoj drugoj vrsti u našim staništima. Na prstima nogu imaju pandže, koje su na prednjim nogama osobito dugačke (oko 5 do 6 cm) i snažne. Njima medvjed raskopava zemlju, trule panjeve i mravinjake, okreće kamenje, ubija i kida plijen. Za razliku od mačaka, medvjed ne uvlači svoje pandže u mekuši.

Zubalo ima sva obilježja zvijeri, s karakterističnim sjekutićima, očnjacima i deračima (slike 7 i 8). Zubna formula jest I 3/3, C 1/1, P 4/4, M 2/3, odnosno ima ukupno 42 zuba. Međutim, većini jedinki nedostaju pojedini, a nekima i svi od prva tri gornja i donja pretkutnjaka, a oni koji postoje maleni su i nemaju funkciju u žvakanju hrane. Žvačne površine kutnjaka nešto su ravnije nego u ostalih zvijeri, a kao prilagodba za drobljenje biljne hrane. Probavni je trakt

24

kratak i jednostavan kao i u drugih zvijeri, sa jednostavnim želucem, dugim tankim, malim slijepim i kratkim debelim crijevom.

Izmet poprima vrlo različit oblik, konzistenciju i boju, ovisno o konzumiranoj hrani. Ipak se po veličini i najčešće po aromatičnom mirisu može lako razlikovati od izmeta ostalih životinjskih vrsta. Katkad može mekani izmet divlje svinje nalikovati na medvjeđi, ali u svinjskom izmetu ne nalaze se dijelovi slabo probavljene hrane i on nema prepoznatljivog mirisa.

4.2.4. Prehrana

Iako su po tjelesnom ustrojstvu pravi mesožderi, medvjedi oko 95 % prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom, a udio životinjskih bjelančevina sastoji se uglavnom od beskralježnjaka i lešina većih životinja. Od biljne hrane u proljeće i ljeti dominiraju zeljaste biljke i trave, ljeti se pridružuju razni mekani plodovi, a u jesen i žir bukve kao glavna hrana za prikupljanje zimskih zaliha potkožne masti. Zbog kratkog i jednostavnog probavnog trakta znatan dio pojedene biljne hrane prođe kroz cijeli trakt slabo ili nikako probavljen. To medvjedu stvara potrebu za uzimanjem što većih količina hrane. S druge strane, zbog samo djelomične razgradnje tijekom probave, medvjed izmetom pomaže širenju biljnih vrsta, prenoseći njihove sjemenke na velike udaljenosti.

Od biljne hrane u šumi nalazi tijekom proljeća medvjeđi luk (Allium ursinum L.) i kozlac (Arum maculatum L.). Na šumskim livadama hrani se travama (Graminae sp. ), djetelinom (Trifolium sp.) i kiselicama (Rumex sp.).

Tijekom ljeta u šumi najčešće jede anđeoski korijen (Angelica silvestris L.), praseće zelje (Aposeris foetida L.) i plodove jagode (Fragaria sp.) , a u kasno ljeto plodove maline (Rubus idaeus L.), kupine (R-., fructicosus L.), krkavine (Rhamuns catharitica L.) i borovnice (Vaccinium myrtillus L.). U jesen je svakako najvažnija hrana plod bukve (Fagus syilvatica L.). U jesen se u šumi hrani i divljom jabukom (Malus sylvestris Mill.) i divljom kruškom (Pyrus communis L.). Isto tako rado jede i plodove lijeske (Corylus avellana L.), plodove jarebike (Sorbus aucuparia L.), kestena (Castanea sativa Mill.), drijena (Cornus mas L.) i žirove raznih vrsta hrastova (Quercus sp.). U potrazi za hranjivim plodovima medvjed zna prevaliti velike udaljenosti, a često i otići izvan stalnog životnog prostora.

U poljima se hrani svim vrstama žitarica, a naročito zobljem. Vrlo rado posjećuje i polja zasijana kukuruzom, napose kada je plod mliječan. Posjećuje voćnjake i vinograde gdje jede šljive, jabuke, kruške, breskve, trešnje, grožđe i drugo voće. Rado jede šumski med i ličinke pčela, pa provaljuje u pčelinjake. Na taj način čini štete u poljoprivredi.

Od hrane životinjskog podrijetla najčešće se hrani lešinama životinja koje nađe u šumi. Hrani se beskralježnjacima, napose ličinkama mrava i drugih kukaca, te mladunčadi divljih životinja. Od domaćih životinja najčešće napada ovce, katkad krave, magarce i konje. Od divljači napada samo vrlo mlade, te ranjene i bolesne životinje koje može uhvatiti.

25

4.2.5. Životni ciklus

Medvjedi se pare od kraja svibnja do polovice srpnja. Mužjaci tada prelaze velike udaljenosti, međusobno se bore ako se nađu uz istu ženku, a svaki se trudi oploditi više njih. Također se i ženka može u jednoj sezoni pariti s više mužjaka, pa je moguće da svi mladunci iz jednog legla i ne budu od istog oca. Zametak u maternici ima odloženi razvoj odnosno implantaciju, te se najveći dio njegova razvoja odvija u zadnja 3 mjeseca trudnoće, koja ukupno traje oko 7 mjeseci. Medvjedići se rađaju kad niti jedna druga vrsta ne donosi mlade na svijet, odnosno u sredini zime, za vrijeme brloženja.

Medvjed zimu provodi u posebno odabranom i pripremljenom brlogu, bez da išta jede i pije. Većina brloga u našim krajevima nalazi se u manjim šupljinama stijena koje medvjed kopanjem prilagodi svojim potrebama. Samo oko 10 % brloga nalazi se među žilama korijenja velikih stabala, a isto toliko i na otvorenom, odnosno pod krošnjama crnogoričnih stabala. U brlogu medvjed pripremi ugodan ležaj od suhe trave, lišća ili grančica. Ipak pojedine se jedinke mogu naći aktivne tijekom cijele zime. Ako bude uznemiren i istjeran iz brloga, dolazi u oskudicu tjelesne energije, te mu je teško dočekati proljeće ako nije bio od jeseni izdašno potkožen slojem masti. Slabo pripremljeni u zimu obično ulaze mlađi medvjedi, u dobi od dvije godine, kada prvi put zimuju sami, odnosno bez majke. Tome pogoduje i klimatska situacija u Hrvatskoj, gdje često tijekom zime ima toplijih razdoblja, odnosno snježni pokrivač bar u dijelu staništa nije trajan. Još nije jasno utječe li i kako prihranjivanje na hranilištima na zimsku aktivnost medvjeda.

Najdulje je zimsko mirovanje gravidnih ženki, koje najčešće u prvoj polovici siječnja rađaju 1 do 4 mladunčeta mase oko 350 g. Rađaju se slijepi i bez dlake. Životno su ovisni o neposrednom kontaktu s tijelom majke, koja ih grije i hrani koncentriranim mlijekom. Mlijeko medvjedice ima oko 22 % masti i 12 % bjelančevina i po tome je u životinjskom svijetu usporedivo samo s mlijekom tuljana. Najveća pogibelj prijeti novorođenim medvjedima dok su u vrijeme najveće zime u brlogu. Ako zbog uznemiravanja majka mora napustiti brlog, mladunčad neizbježivo ugiba, jer ne može slijediti majku. Zabilježeni su, u takvim situacijama, pokušaji majke da u zubima prenese bar jednog medvjedića, međutim, jer ga tako ne može nositi daleko, niti usred zime pripremiti novi brlog, nema izgleda niti za njegovo preživljavanje. Poznato je da gotovo svake zime određeni broj medvjeđih legala u Hrvatskoj strada zbog uznemiravanja brloga. Znamo da je zimi 1987./88. samo u Gorskom kotaru najmanje 10 medvjedića ostalo bez majčine skrbi. Na hranjivom majčinom mlijeku medvjedići do početka travnja dovoljno narastu da mogu napustiti brlog i slijediti majku u potrazi za hranom. S majkom provedu cijelu prvu godinu života i iduću zimu u brlogu, a odvajaju se u dobi od oko 1,5 godine, kada se majka u svibnju i lipnju ponovo pari. Katkad će nakon parenja majka dopustiti lanjskim mladuncima da je slijede do jeseni, kada se povlači u zasebni brlog gdje će roditi novo leglo. Medvjedi koji žive u sjevernijim krajevima našeg planeta provode s majkom 2,5 pa i 3,5 godine, pa je stoga i broj rođenih po jednoj ženki tamo znatno manji.

26

Naši medvjedi spolno su zreli u dobi od 3 do 4 godine, u prirodi mogu doživjeti 10 do 20 godina, a prosječna je dob naše lovno gospodarene populacije oko 5 godina.

4.2.6. Stanište

U svim svojim biološkim potrebama smeđi medvjed ima izražene potrebe za raznim oblicima obilježja staništa. Nekada su medvjedi nastanjivali i nizinske šume, poplavne doline i prirodne travnjake. Širenjem ljudske vrste potisnuti su u područja manje povoljna za život ljudi, pa se danas u Europi nalaze samo u brdskim pošumljenim područjima, a od nizinskih područja nalazi se u tajgama na krajnjem sjeveru. Da bi staništa zadovoljila životne potrebe medvjeda, moraju se sastojati od različitih tipova šume, u čemu presudnu ulogu imaju sastojine listača krupnog sjemena (bukva, kesten, hrast). Radi zaklona i paše važno je također postojanje guštika i livada. Osobito je važna mogućnost kretanja medvjeda u svim smjerovima uključujući i u zone različitih nadmorskih visina. Mir u staništu osobito je presudan zimi zbog novorođenih medvjedića u brlozima.

27

Medvjed svake noći traži hranu, obično u području manje nadmorske visine i veće otvorenosti prostora, odnosno bliže ljudima, a danju se povlači u mirna i gusto obrasla područja, gdje pravi tako zvani "dnevni ležaj". Prosječna dnevna kretanja medvjeda jesu 1,6 km, a maksimalna više od 10 km. Nadalje, medvjed u proljeće treba niža područja s ranijom vegetacijom i proteinskom hranom. U sezoni parenja (svibanj - srpanj) mužjaci se kreću na ogromnom prostoru u potrazi za ženkama u estrusu. U jesen, medvjedi trebaju pristup zrelim šumama s velikim količinama hranjivih plodova (bukvica, kesten, žir). Zimi se povlače u teško pristupačna i mirna područja radi brloženja, a ženke i radi rađanja mladih. Ako medvjedima bilo kakva zapreka onemogući pristup bilo kojemu dijelu kritičnog staništa, ili zbog drugih razloga dio staništa bude za medvjeda izgubljen, mogu nastati znatne poremetnje životnog ciklusa: ženke ostaju neoplođene, ugiba mladunčad u neprikladnom brlogu ili zbog nedovoljne ishrane, nedovoljna je pripremljenost za zimu, općenito raste smrtnost, rastu štete na gospodarstvima pri traženju neprirodnih izvora hrane za preživljavanje. Procjenjuje se da tijekom života medvjed u hrvatskim staništima koristi prostor od oko 250 km2.

4.3. Spoznaje iz znanstvenih istraživanja u Hrvatskoj

Moderne metode istraživanja divljih životinja, pa tako i medvjeda, putem radiotelemetrije, otkrivene su i primijenjene u 1960-tim godinama u Sjedinjenim Američkim Državama. U Europi je prvi projekt telemetrijskog istraživanja medvjeda proveden tijekom 1970-tih u sjevernoj Italiji (Trento), gdje su bile obilježene dvije jedinke. Naš projekt u Hrvatskoj započeo je 1981. i tako je bio drugi u Europi. Ovdje prikazujemo sažetak dijela prikupljenih rezultata.

Medvjedi su hvatani zamkom za nogu od čeličnog užeta aktiviranom nagaznom oprugom. Mamljeni su klaoničkim otpacima ili životinjskim lešinama. Uhvaćeni medvjedi omamljivani su ketamin i ksilazin hidrokloridom s pomoću injekcijalne puške ili puhaljke. Obilježavani su ušnim markicama i ogrlicom s radioodašiljačem. Rudimentarni prvi pretkutnjak vađen je za određivanje dobi. Položaji radio obilježenih medvjeda određivani su trigonometrijski s tla ili iz aviona. Veličina prostora kretanja medvjeda proračunavana je metodom konveksnog poligona.

28

U ukupno 4256 noći klopki, uspjela su 34 hvatanja medvjeda, od kojih su 3 bila ponovna hvatanja, a 5 uhvaćenih medvjeda nije obilježeno radioodašiljačima. Ukupno je obilježeno i praćeno 26 medvjeda: 14 na Plitvicama i 12 na Risnjaku. Samo 6 od 26 praćenih medvjeda bile su ženke, i to 1 od 14 na Plitvicama, a 5 od 12 na Risnjaku. Odraslih je medvjeda bilo 15, a mladih 11, uz prosječnu dob od 4,7 godina (raspon 1 - 13) u vrijeme hvatanja. Nije bilo znatne razlike u dobi među spolovima. U 5 slučajeva pratili smo porodičnu grupu medvjeda. Dva medvjedića bili su godišnjaci u društvu svojih majki i braće. Jedna medvjedica rodila je najmanje jednog, a druga tri medvjedića za vrijeme dok su bile praćene. Jedna medvjedica vodila je 2 medvjedića godišnjaka kad je obilježena. Obilježen je i jedan 6-mjesečni medvjedić bez majke, koji je sam preživio najmanje 15 mjeseci, koliko je bio praćen. Srednja masa odraslih ženki bila je 103 kg, a mužjaka 153 kg.

Položaji obilježenih medvjeda određeni su 517 puta, od toga 487 puta u različitim danima. Ženke su praćene prosječno po 712 dana, a mužjaci 250 dana. Svaka od 6 ženki praćena je više od jedne godine (raspon: 561 - 914 dana), a samo su 2 ogrlice od 23 ogrlice smještene na mužjake (uključujući i 3 ponovna hvatanja) trajale više od 1 godine; 14 ogrlica skinuli su sami medvjedi, 5 je odašiljača prestalo raditi, a 2 su medvjeda ubijena. Položaj svake ženke određen je prosječno 39 puta (raspon: 6 - 130), a mužjaka 13 puta (raspon: 1 - 86). Samo 58 % od 434 dnevna traženja muških medvjeda bilo je uspješno, a ženke su pronađene u 71 % od 333 dnevna traženja.

Samo za 3 od 14 obilježenih medvjeda na Plitvičkim jezerima nije zabilježeno da su izlazili iz parka. Položaji ta 3 medvjeda određeni su, međutim, samo po nekoliko puta. Ostalih 11 medvjeda nađeno je do 11,3 km (prosjek najvećih udaljenosti = 4,7 km) izvan granice parka. Približno polovica (145 od 303) svih položaja medvjeda bilo je izvan parka. Ukupno poznato područje koje je koristilo svih 14 medvjeda bilo je 736 km2. Samo 2 od 7 medvjeda koji su praćeni preko zime brložilo je unutar Nacionalnog parka Plitvička jezera. Jedna mlada ženka prešla je granicu parka najmanje 25 puta tijekom 16 mjeseci.

Svih 8 medvjeda s područja Risnjaka koji su bili obilježeni unutar nacionalnog parka prelazilo je njegove granice, i to do 25,6 km (prosjek = 10,4 km). Ti medvjedi nalaženi su izvan parka 62 % vremena (86 od 139 položaja). Ipak, 4 od 6 brloga medvjeda obilježenih u Nacionalnom parku Risnjak bilo je unutar parka.

Najveća područja koja su koristili pojedini medvjedi bila su 224 km2 u 1330 dana za petogodišnjeg mužjaka i 147 km2 u 840 dana za trogodišnju ženku. Veličina korištenih područja postupno se povećavala s porastom broja utvrđenih položaja, iako se stupanj porasta u ženki usporavao nakon oko 40 položaja. Prosječno godišnje područje kretanja u 4 muške medvjeđe godine bilo je 128 km2, a 5 ženskih medvjeđih godina 58 km2.

Nije bilo znatnih razlika u veličinama područja kretanja u proljeće, ljeto i jesen. Prosječno zimsko područje bilo je znatno manje od područja u drugim godišnjim dobima. Prosjek za zimu bio je 4 km2 (raspon: 0 - 18), a za ostala doba 28 km2 (raspon: 1 - 102). Proljetna i ljetna kretanja mužjaka bila su bitno veća nego od kretanja ženki, i to proljetna: 81 prema 18 km2, a ljeto: 34 prema 11 km2. Utvrđeno je ukupno 143 pravolinijskih udaljenosti među dnevnim položajima. Raspon je bio 0,2 do 8,5 km, a medijan 1,5 km. Šezdeset i sedam posto (n = 95) dnevnih kretanja

29

bilo je ispod 2 km, a samo 2 % (n = 3) bilo je više od 7 km. Kretanja preko 7 km zabilježena su samo u mužjaka, međutim, ukupne razlike dnevnih kretanja mužjaka i ženki nisu bile znatne.

Obilježeni medvjedi nisu pokazivali teritorijalno ponašanje. Medvjedi na Plitvicama dijelili su svoj, nama poznati, prostor sa 2 do 11 (prosjek = 7,7) poznatih prostora drugih obilježenih jedinki. U području Risnjaka preklapala su se kretanja svih 8 medvjeda obilježenih unutar parka.

Rezultati znanstvenih istraživanja smeđih medvjeda u Hrvatskoj, u projektima vođenim od Đure Hubera s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, objavljeni su u 38 znanstvenih djela (23 u časopisima i 15 u zbornicima), 11 poglavlja u knjigama, 46 stručnih članaka i 69 znanstvenih kongresnih priopćenja: ukupno 164 objavljene bibliografske jedinice. Djelomičan popis tih djela uključen je i u popis literature ovog Plana.

4.3.1. Bolesti

Zbog prirodne otpornosti i razmjerno male gustoće populacije, prirodno pojavljivanje bolesnih stanja u medvjeda razmjerno je rijetko. Bjesnoća je u medvjeda u Hrvatskoj dokazana samo u jednom slučaju, i to u 2000. godini. Većina medvjeda nosi unutarnje nametnike, najčešće askaride u tankom crijevu, ali te su invazije unutar stabilnog sustava nosilac – parazit, koji ne utječe na zdravlje nosioca. Serološkim pretragama seruma medvjeda utvrđena su antitijela na veći broj uzročnika bolesti, ali to je prvenstveno znak razvijanja obrane na izloženost medvjeda tim uzročnicima, a ne na nastanak bolesti.

30

Tablica 1. Europske populacije smeđih medvjeda prema podacima iz 1996. (iz Swenson (urednik) 2000.)

Populacija

medvjeda

Broj

medvjeda

Zemlja Broj

medvjeda

Površina

distribucije,

km2

Trend

populacije

Sjeveroistočna

Europa

37.500 Europska

Rusija

36.000 1.700.000 U porastu?

Finska 800-900 300.000 U porastu

Estonija 440-600 15.000 Stabilan

Bjelorusija 250 (120?) 60.000 ?

Norveška 8-21 5.000 Stabilan

Latvija 20-40 10-15.000 Stabilan?

Karpati 8.100 Rumunjska 6.600 38.500 U padu

Ukrajina 400 (970?) 11.400 U padu

Slovačka 700 3.000 U porastu

Poljska 100 4.000 Stabilan

Češka 2-3 2.000 ?

Alpe – Dinaridi

- Pindus

2.800 Bosna i

Hercegovina

1.200 10.000 U padu?

Srbija i Crna

Gora

430 2.000 U padu?

Hrvatska* 400 9.800 Stabilan

Slovenija 300 3.000 Stabilan

Grčka 95-120 6.200 U padu

Makedonija 90 820 Stabilan

Albanija 250 3.000 Stabilan

Austrija 23-28 8.000 U porastu

Italija ? ? U porastu

Skandinavija 1.000 Švedska 1.000 250.000 U porastu

Norveška 18-34 60.000 U porastu

Rila - Rodopi 520 Bugarska 500 10.000 U padu

Grčka 15-25 2.400 U padu

Stara planina 200 Bugarska 200 ? U padu

Zapadna 50-65 Španjolska 50-65 2.600 U padu

31

Kantabrija

Apenini 40-80 Italija 40-80 5.000 ?

Istočna

Kantabrija

20 Španjolska 20 2.500 U padu

Zapadni

Pireneji

6 Francuska 3-4 500 U padu

Španjolska 1-2 500 U padu

Centralni

Pireneji

5 Francuska 5 ? ?

Južne Alpe 3-4 Italija 3-4 1.500 U padu

UKUPNO

EUROPA

-50.000 -2.500.000

* Podaci za Hrvatsku iz 1999. godine jesu 500 medvjeda na 10200 km2 i populacija u porastu.

4.4. Prirodna obilježja staništa medvjeda u Hrvatskoj

4.4.1. Orografske i hidrografske prilike

Stanište medvjeda nalazi se većim dijelom na području visokog krša. Teren je razveden, a na njemu postoje svi elementi i fenomeni karakteristični za krš: vrhovi, glavice, kukovi, vrtače, ponikve, dolci, doline. Svi ti elementi isprepliću se i prožimaju. Nadmorske visine kreću se od 0 m (obala mora) do 1750 m na najvišim vrhuncima Velebita. Stanište je uvelike mjeri očuvano te se elementi krša nalaze u tipičnom obliku.

32

Unutar staništa od većih vodotoka nalaze se rijeke: Rečina, Kupa, Dobra, Mrežnica, Korana, Zrmanja, Krupa, Gacka, Lika, Una. Od jezera nalaze se: Lokvarsko, Bajer, Lepenice, Sabljaci, Krušičko, Plitvička jezera. Uz te vodotoke i jezera medvjed vodu nalazi i u rječicama, potocima, barama, šumskim lokvama. Za razliku od mnogih drugih životinjskih vrsta, zavlači se u jame i spilje u potrazi za vodom.

4.4.2. Podneblje

Staništa medvjeda nalaze se u zoni srednjoeuropskog, a pod jakim utjecajem mediteranskog podneblja. Osnovna obilježja podneblja unutar staništa medvjeda jesu: duga snježna zima, nagle vremenske promjene, kratko vegetacijsko razdoblje, niska prosječna godišnja temperatura, velika zračna vlaga, snažni rani i kasni mrazevi i magle, obilje oborina i dosta jaki vjetrovi sa sjeveroistoka (bura) i jugoistoka (jugo).

Hladnih dana je (temperatura ispod 0 °C) više od 120, a studenih dana (temperatura ispod -5 °C) više je od 40. Broj ledenih dana (temperatura ispod -10 °C) prelazi 20. Srednji broj dana sa snijegom na tlu prelazi 85.

Zima počinje u studenom i traje do sredine travnja. Snježni pokrivač dosegne i do 2 m visine. Proljeće počinje kasno, kratko je i jako kišovito, prekidano s nekoliko povrataka zime. Ljeto je kratko, relativno toplo, počinje sredinom lipnja i traje do sredine rujna. Jesen je ugodna, dulja od proljeća, pod kraj svježa, kišovita i maglovita.

33

a – stanica b – nadmorska visina c – broj godina motrenja (razdoblje) d – godišnja temperatura u 0C (višegodišnji srednjak) e – godišnja količina oborine u mm (višegodišnji srednjak) f – srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca g – apsolutni minimum temperature u razdoblju motrenja h – srednji maksimum temperature najtoplijeg mjeseca i – apsolutni maksimum temperature u razdoblju motrenja j – srednje kolebanje temperature k – višegodišnji srednjak temperature zraka prema mjesecima l – višegodišnji srednjak oborine prema mjesecima o – vlažno (humidno) razdoblje p – mjeseci sa srednjim minimumom temperature zraka ispod 0C r – mjeseci sa apsolutnim minimumom temperature zraka ispod 0C

34

35

Slika 1. (na prethodnoj stranici): U klimadijagramima po Walteru dati su podaci za meteorološke stanice tipične za stanište medvjeda

Slika 2. Klimadijagrami za Zalesinu, Zavižan i Plitvički Ljeskovac (opis slika)

4.4.3. Šumske zajednice

Za život medvjeda od presudne su važnosti veliki, neprekinuti šumski kompleksi u kojima nalazi hranu, vodu, mir, zaklon i brlog. Stanište medvjeda u Hrvatskoj obuhvaća nadmorske visine od 0 do 1700 m, a nalazimo ga unutar šumskih zajednica karakterističnih za brdsko-planinsko dinarsko područje.

Najvažnije šumske zajednice koje se preklapaju sa životnim prostorom medvjeda u Hrvatskoj jesu:

• Klekovina bora s planinskom kozokrvinom Lonicero borbasianae - Pinetum mugi/Ht. 1938 (Borh. 1963). Ta zajednica čini gornju granicu šumske vegetacije iznad 1350 m. Dolazi na najvišim vrhovima Gorskog kotara i Velebita. Zbog temperaturne inverzije ta zajednica dolazi i u vrtačama nižih nadmorskih visina.

• Gorska smrekova šuma s pavlovcem (Aremonio-Piceetum Ht. 1938). Ta šuma dolazi u gorskim udolinama u kojima je veća koncentracija hladnog zraka, takozvanih mrazišta. Nalazimo je u Gorskom kotaru i na Velebitu.

• Pretplaninska bukova šuma s urezicom (Homogyno sylvestris - Fagetum sylvaticae /Ht. 1938/Borh. 1963). Nalazi se na visini od 1100 do 1500 m, iznad bukovo-jelovih šuma. Dolazi na području Gorskog kotara i Like, a važna je kao dobar izvor hrane medvjeda (plod bukve).

• Dinarska bukovo-jelova šuma (Omphalodo-Fagetum Marinček et. al. 1992). Te šume tvore najveće i najvažnije komplekse u kojima obitava medvjed. Nalazi se na najvećem prostoru Like i Gorskog kotara. Vrlo je značajna zbog velikog prostora koje zauzima, a unutar koje medvjed zadovoljava većinu svojih potreba.

• Jelova šuma s rebračom (Blechno-Abietetum Ht. 1950). Tu zajednicu nalazimo u Gorskom kotaru na silikatnim stijenama i podzoliranim tlima unutar bukovo-jelove šume.

• Jelova šuma s milavom (Calamagrostio abietetum Ht. 1956). Nalazi se na visinama oko 1100 m. Ta zajednica dolazi na velikim kamenim blokovima ili unutar pretplaninske šume bukve ili unutar bukovo-jelovih šuma. Unutar kamenih blokova medvjed često pronalazi pukotine u stijenama koje koristi kao brlog.

• Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae Ht. 1938). Tu zajednicu nalazimo na kontinentalnoj strani Dinarida. Važna je zajednica zbog prehrane medvjeda žirom bukve, a dolazi na nadmorskim visinama između 400 i 800 m.

• Bukova šuma s jesenskom šašikom (Seslerio - Fagetum sylvaticae /Ht. 1950 (M. Wraber 1960) To je zajednica visokog krša, a dolazi na primorskim padinama Dinarida. Također je važna zbog uroda bukve.

• Šuma hrasta medunca i crnog graba (Ostryo-Quercetum pubescentis HT. 1938). Ta šumska zajednica čini prijelaz od primorske prema kontinentalnoj vegetaciji. Nalazimo je u primorskom dijelu ispod termofilne šume bukve, te u predjelima istočno od rijeke Zrmanje. Ta šumska zajednica često čini na primorskom dijelu i granicu stalne prisutnosti medvjeda.

36

Slika 3. Karta šumskih zajednica na području rasprostranjenja medvjeda u Republici Hrvatskoj

37

4.5. Odnos medvjeda i čovjeka

4.5.1. Stavovi javnosti o medvjedu i gospodarenju medvjedom u Hrvatskoj

Istraživanje provedeno na uzorku šire javnosti, šumara i lovozakupnika (n = 779) tijekom 2003. godine u područjima u kojima medvjed stalno (središnja područja) i povremeno (rubna područja) obitava prvo je takovo istraživanje na tlu Hrvatske.

Općenito, sve ciljne skupine pokazale su vrlo pozitivne stavove prema medvjedu, pa je tako većina svih ispitanika ocijenila svoj stav kao naklonjen ili jako naklonjen medvjedima. Najpozitivniji su bili lovozakupnici (80% naklonjeni) i šumari (76%), te stanovnici Gorskog kotara i Like (75 % u obje regije), 72 % bilo je naklonjeno u istočnom rubnom području medvjeda, a 71 % u zapadnom rubnom području, a samo je 50 % ispitanika iz sjevernog rubnog područja medvjeda ocijenilo svoj stav kao naklonjen medvjedima. Sukladno tome, većina ispitanika, osobito onih iz središnjih područja medvjeda (Gorski kotar i Lika) držali su da je smeđi medvjed iznimno vrijedno bogatstvo. Čak 85 % ispitanika iz područja Like držalo je da postojanje medvjeda u Lici jača turizam u toj regiji.

Većina svih ispitanika držala je da medvjedi ne čine velike štete na stoci, niti na poljoprivrednim usjevima i voćnjacima. Ipak, većina ispitanika mislila je da država i/ili lovozakupnici koji gospodare medvjedom moraju nadoknaditi štete koje uzrokuju medvjedi te da osobito problematične medvjede (koji počine štetu više puta) treba ukloniti (ustrijeliti).

Čak 36 % ispitanika iz Gorskog kotara i 25 % iz Like pretrpjelo je štetu od medvjeda. U rubnim područjima taj je postotak bio znatno manji, pa je tako 8 % ispitanika iz zapadnog i 4,5 % iz sjevernog rubnog područja medvjeda pretrpjelo štetu, a niti jedan ispitanik iz istočnog rubnog područja medvjeda nije pretrpio štetu od medvjeda. U ispitanika koji su pretrpjeli štetu od medvjeda zabilježeni su negativniji stavovi prema medvjedu nego u prosječnih ispitanika.

Ispitanici, predstavnici šire javnosti pokazali su dobro poznavanje osnovne biologije medvjeda. Suprotno tome, njihovo poznavanje zakonskog statusa vrste i službenih procjena veličine populacije bilo je vrlo loše. Takav podatak indicira potrebu za boljim informiranjem javnosti od nadležnih ustanova.

Većina ispitanika iz skupine šire javnosti držala je da medvjede u Hrvatskoj treba potpuno zaštititi zakonom, a šumari i lovozakupnici bili su protiv te ideje. Također, postojala je znatna podrška od šire javnosti kontroliranom lovu medvjeda, što sugerira da zaštita zakonom ne isključuje lov, kao način iskorištavanja zaštićene vrste. Pri interpretacijt tih podataka treba uzeti u obzir da su predstavnici šire javnosti pokazali vrlo loše poznavanje sadašnjeg zakonskog statusa vrste. Prema većini ispitanika, kvotu za odlov medvjeda treba odlučiti na nacionalnoj razini, a svaki odstrijeljeni medvjed treba biti registriran u središnjoj bazi podataka.

Većina ispitanika iz svih istraživanih područja spremna je tolerirati više medvjeda. Posebno su se pri tome istaknuli ispitanici iz područja Like. Iako su pokazali najpozitivnije

38

stavove prema medvjedima, lovozakupnici i šumari bili su neodlučni kada ih se pitalo o potencijalnom porastu broja medvjeda.

Detaljniji rezultati istraživanja mogu se naći u Majić, 2003. (prilog ovom Planu).

4.5.2. Štete od medvjeda i napadi na čovjeka

Štete od medvjeda raznolike su. Prema objektu nastanka dijelimo ih:

• štete na poljoprivrednim kulturama i u voćarstvu; • štete na šumskim sastojinama; • štete u stočarstvu i pčelarstvu; • štete na objektima; • štete u prometu; • opasnosti za čovjeka.

Štete na poljoprivrednim kulturama ovise o smještaju površina na kojima se uzgajaju poljoprivredne kulture. Budući da je medvjed ipak uglavnom divljač visokog krša i velikih šumskih kompleksa, i štete na poljoprivrednim kulturama rijetke su i ogledaju se prvenstveno u paši medvjeda na žitaricama u vrijeme sazrijevanja sjemena. Medvjed ponajviše voli zob, potom kukuruz i pšenicu, a rjeđe raž i ječam.

Na voćkama medvjed pravi štete savijanjem i kidanjem grana u vrijeme zriobe plodova. Od voćaka medvjed u prvom redu ponajviše voli šljive, jabuke i kruške. Ostalih voćarskih kultura interesantnih medvjedu (malina, kupina, jagoda i dr.) u staništima medvjeda u Republici Hrvatskoj za sada nema. U priobalju, gdje je medvjed u zadnjih 20 – 30 godina stalno prisutan, napravio je manje štete na voćarskim kulturama tog područja (smokva, breskva, trešnja i dr.).

Štete na poljoprivrednim kulturama i u voćarstvu koje u Hrvatskoj počini medvjed malene su – naročito u središnjem dijelu njegova staništa, a nešto su izrazitije u rubnom dijelu.

Štete na šumskim sastojinama u Hrvatskoj nisu registrirane.

Štete u stočarstvu i pčelarstvu znatno su izraženije i upravo te štete najčešće su razlog za nastajanje sukoba između čovjeka i medvjeda. Štete čini na krupnoj i sitnoj stoci. U zadnjih 20 – 30 godina one su izrazito manje nego prije, što je posljedica radikalnog smanjenja sezonskog istjerivanja stoke na ispašu u staništa medvjeda. Danas su nešto izraženije štete na sitnoj stoci (ovce i koze) na području Velebita, Dinare, Svilaje i Kamešnice, gdje je još – ipak znatno manje – prisutan tradicionalan način stočarenja istjerivanjem sitne stoke na ispašu. Izrazitiji primjer štete od medvjeda na sitnoj stoci predstavlja otok Krk, gdje je u zadnjih 5 godina prijavljeno da je od medvjeda stradalo više od 400 grla sitne stoke. Poznati su slučajevi da pojedini medvjed učestalo napada krupnu stoku ili svinje u krugu domaćinstva ili u staji. Ne nadoknađuje se šteta koju

39

medvjed počini na stoci na površinama na kojima je posebnim propisom zabranjen pristup i ispaša stoke.

Najčešći oblik štete koju počini medvjed jest šteta na pčelama. Na području staništa medvjeda nalazi se mnogo medonosnih biljaka, a neke pčelinje ispaše toga područja (vrijesak i medun) drže se izrazito najboljim i razlog su snažnog razvoja pčelarstva na tim područjima. Također treba napomenuti da su to ekološki očuvana područja, gdje se proizvodi med najviše kvalitete i gdje je pčelarstvo već sada, a u budućnosti će biti još i više, prioritetni dio razvojnih programa tih područja. Ocjenjuje se da na području staništa medvjeda stalno ili u selećem pčelarenju postoji više od 70 000 košnica, a pčelarski izvori navode da tijekom godine medvjed počini štetu na više tisuća košnica. Štete od medvjeda na pčelama problem su kojem će se u idućem razdoblju trebati pridavati mnogo veća pažnja i za rješavanje kojega će se morati osigurati znatna sredstva.

Štete na objektima odnose se uglavnom na štete koje medvjed počini na lovnogospodarskim objektima (hranilišta, solišta, spremišta za hranu i dr.), a manjim dijelom na gospodarske objekte domaćinstava (ograde, staje, spremišta, sušionice i dr.). Budući da je medvjed divljač, ovlaštenici prava lova štete na lovnogospodarskim objektima niti ne iskazuju. Na ostalim gospodarskim objektima prosječno godišnje u Hrvatskoj medvjed počini štetu na oko 100 – 150 objekata.

Štete u prometu ogledaju se u štetama koje nastaju naletom osobnih vozila na medvjeda. U Hrvatskoj se to dogodi prosječno oko 3 – 10 puta tijekom jedne godine. Treba istaknuti da te štete pojedinačno mogu biti jako velike (skupo vozilo, naknada za povrede ili smrt i sl.), te iako su to vrlo rijetki slučajevi, u konačnom zbroju te štete mogu znatno nadmašiti sve ostale štete koje počini medvjed.

Do sada nije postojala obveza da se štete koje u Hrvatskoj počini medvjed zbirno evidentiraju, podaci obrađuju i potom prezentiraju, niti je postojalo tijelo koje bi te poslove obavljalo. Podatke o broju šteta od medvjeda i njihovim iznosima vode ovlaštenici prava lova, koji su ujedno odgovorni za štete koju divljač čini pa stoga i obvezatni nadoknaditi počinjenu štetu. Napominjemo da se sve štete ne prijavljuju, jer su oštećenici ujedno i lovci, a i zbog toga jer su ostali oštećenici nezadovoljni visinom naknade te kriterijima za priznavanje štete (nestala stoka ne priznaje se u štetu i ne nadoknađuje se gubitak). Visina odštete utvrđuje se nagodbom te nije jedinstvena za ukupno područje rasprostranjenja medvjeda, niti postoji jedinstveni odštetni cjenik.

Na primjeru područja Primorsko-goranske županije, koje je većim dijelom u središnjem području rasprostranjenja medvjeda (oko 20 % ukupne površine obitavanja medvjeda u Hrvatskoj) u 2002. godini evidentirane su ove štete od medvjeda:

• uništio je 20-tak košnica pčela, vrijednost kojih iznosi oko 20.000 kuna, • uništio i oštetio je veći broj stabala raznih voćaka, za što je nadoknađena šteta u

iznosu od 13.000 kuna, • na usjevima (kukuruz, žitarice, mrkva) šteta iznosi oko 14.000 kuna,

40

• razbijene su 4 automatske hranilice s kukuruzom za prihranjivanje druge divljači, šteta iznosi 30.000 kuna,

• na otoku Krku, koji nije tipično stanište medvjeda, usmrtio je više desetaka ovaca, za što je isplaćena naknada od 12.000 kuna (stvarna šteta mnogo je viša)

• izazvao je 4 prometna udesa, s procijenjenom štetom na vozilima većom od 50.000 kuna.

Od ostalih šteta u posljednjih 5 godina zabilježeno je stradavanje 1 konja, 3 ždrebeta, 1 magarca, 3 svinje, 4 koze te više od 400 ovaca na otoku Krku.

Istraživanje šteta od medvjeda u Hrvatskoj proveli su Huber i Morić (1989.) 1987. godine kada su zabilježena 247 slučaja šteta od medvjeda. Među 13 domaćih životinja koje je ubio medvjed, osam su bila goveda, a tri ovce. Od poljoprivrednih kultura od medvjeda su najviše bile oštećene zob (N = 107) i kukuruz (N = 94).

Opasnost za čovjeka Zbog svojih dobrih osjetila medvjed na vrijeme izbjegne čovjeka, te su i rijetki neugodni susreti u kojima je čovjek napadnut.

Postoji samo jedan dokumentirani slučaj fatalnog napada medvjeda na čovjeka u posljednjih 65 godina, a dogodio se u ožujku 1988. u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Čovjek je stradao od medvjedice koja je vodila mladunče.

Od ukupno 7 zabilježenih dokazanih konfliktnih situacija u kojima su se u posljednjih 35 godina našle pojedine osobe pri bliskom susretu s medvjedom i bile manje ili više izranjavane na području Primorsko-goranske županije, u pet slučajeva bilo je to incident s pojedinim primjercima medvjeda, a u dva slučaja bio je to susret s medvjedicom koja je vodila mlade. U jednom slučaju medvjedica je napala kosca koji je na putu do sjenokoše rano ujutro naišao na ženku s mladima. U obrani mladunčadi napala ga je i udarcem šape bacila na tlo. Pomnom provjerom svih okolnosti drugog slučaja "napada" medvjedice na drvosječu utvrđeno je da medvjedica uopće nije napala radnika. Posjekotine na nogama i po tijelu unesrećeni je zadobio u paničnom bijegu niz strmu kamenitu padinu, kad je u više puta pao, držeći grčevito motornu pilu u rukama!

Incidentni susreti s medvjedima samotarima, pretežito mlađim primjercima, mogu se svrstati pod kategoriju neodgovornog ponašanja čovjeka u staništu medvjeda. Naime, u četiri od ukupno pet napada medvjedi su bili iznenađeni, i to ne u dubokoj šumi, nego u blizini ljudskih naselja, gdje su se redovno zadržavali raskapajući divlja smetlišta. Osjećajući se ugroženima, medvjedi su napali berače gljiva i šumskih plodina, izletnike. Svi su oni zadobili povrede po tijelu i rukama, a trojica su zatražila i liječničku pomoć. U jednom slučaju sukob medvjeda i lovca prouzročio je lovčev pas, koji je oblajavajući uznemirio medvjeda i bježeći pred njim doveo ga pred svoga gospodara (u tisku je to predstavljeno tako da je lovca od sigurne smrti spasilo njegovo vjerno pseto).

Moguće je da je u drugim dijelovima Hrvatske u istom razdoblju bilo još takvih situacija, a da su ostale nezabilježene. Ipak može se tvrditi da nije bilo drugih kobnih napada.

41

4.6. Status medvjeda U smislu važećeg Zakona o lovu medvjed je vrsta krupne divljači.

Polazeći od bioloških svojstava medvjeda (uzgojna vrijednost, dinamika rasta, migracije, proces razmnažanja) i ekoloških uvjeta u kojima obitava, Pravilnikom o lovostaji (NN, br. 123/1999., 65/01.) zabranjeno ga je loviti od 16. svibnja do 30. rujna (3.5 mj.), iz čega proizlazi da u Hrvatskoj lov na medvjeda traje od 1. listopada jedne do 15. svibnja druge kalendarske godine (7,5 mj.). U vrijeme lovostaje dopušteno je odstrijeliti samo ranjenog i bolesnog medvjeda.

Radi naseljavanja u druga lovišta hvatanje živih medvjeda iznimno je dopušteno: mužjaka tijekom cijele godine i medvjedica u vrijeme kad nisu visoko bređe i kad ne vode sitnu mladunčad. Nadležno Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva zakonom je ovlašteno dozvoliti lov na medvjeda i u lovostaji ako to zahtijevaju potrebe znanosti, zaštita ljudi i stoke i dr.

4.7. Današnje gospodarenje

U skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima gospodarenje medvjedom uređuje lovnogospodarska osnova lovišta. Lovnogospodarska osnova osnovni je planski dokument koji se donosi za svako lovište kojim se uređuje cjelokupno gospodarenje s lovištem i divljači za razdoblje od 10 godina. Lovnogospodarska osnova mora biti usklađena s osnovama za gospodarenje šumama, uvjetima i načinom iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta, vodoprivrednom osnovom, prostornim planom i potvrđenim međunarodnim konvencijama i ugovorima iz područja lovstva i zaštite prirode te prirodnih staništa divljači.

Lov medvjeda i druge divljači nije dopušten bez lovnogospodarske osnove. Za svaku vrstu divljači, pa tako i za medvjeda, koja obitava u lovištu, lovnogospodarskom osnovom utvrđuje se bonitet staništa i broj divljači koji se može uzgajati. Poput ostalih krupnih vrsta divljači, broj medvjeda utvrđuje se opažanjem, praćenjem i brojanjem tijekom cijele lovne godine po šumskim predjelima i rudinama, a iskazuje se u broju grla po spolnoj i dobnoj strukturi. Dakle, lovnogospodarskom osnovom planira se gospodarenje medvjedom u idućih 10 godina, ali istovremeno se u njoj propisuje gospodarenje za svaku lovnu godinu na temelju utvrđenog brojnog stanja.

Odredbom Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači medvjedi – i mužjaci i ženke, razvrstavaju se u pet dobnih razreda: mladunčad, pomladak, mladi, srednji i zreli, ovisno o utvrđenoj gospodarskoj starosti odnosno o cilju gospodarenja.

Lovnogospodarskom osnovom utvrđuju se lovnoproduktivne površine i bonitetni razred za uzgoj medvjeda i na temelju tih osnovnih pretpostavki utvrđuje se najveći broj koji se može uzgajati (tolerirati) u lovištu, a koji ne remeti prirodne odnose staništa i divljači. Utvrđivanje

42

lovnoproduktivnih površina i bonitetnog razreda lovišta obavlja se u skladu sa Stručnim podlogama Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (od 25. VI. 1994.) kojima je u odnosu na medvjeda preporučeno:

• da se bonitet staništa određuje ne samo za pojedina lovišta nego, po

mogućnosti, za cijele gorske masive, poput Velebita, Velike i Male Kapele, Ličke

Plješivice, risnjačko-snježničkog masiva i dr.

• da staništa Hrvatske za tu vrstu divljači dopuštaju gustoću naseljenosti od 1-2

medvjeda na 10 km2 šumske površine,

• da je plansko gospodarenje medvjedom moguće ako mu populacija broji

najmanje 50 grla,

• lovnoproduktivne površine šuma i šumskog zemljišta na područjima na kojima

od prirode obitava medvjed obračunavaju se s 60-90 %, velike gorske pašnjačke

površine s 20 % i male gorske livade okružene šumom do 80 %,

• prirast obračunati s 10-15 % broja svih medvjeda u populaciji, uz uvjet da

spolno zrele medvjedice budu zastupljene s najmanje 25 %,

• u slučaju sumnje je li ostvaren obračunati prirast zakonodavac dopušta da se

izvrši kontrolno prebrojavanje medvjeda pred početak lovne sezone,

• lov medvjeda na početku svake lovne godine planira se u skladu s njegovim

brojnim stanjem, ocjenom spolova, razvojem dobnih razreda i utvrđenim

ciljevima gospodarenja. Uginuli, ranjeni ili na druge načine stradali medvjedi

(promet, ilegalni lov i sl.) uračunavaju se i obavljeni lov,

• lovnogospodarskom osnovom propisana je vrsta i količina prihrane te razdoblje

za njezino izlaganje, kao i broj lovnogospodarskih objekata (hranilište –

mečilište).

Kao primjer kako je na temelju važećeg pravilnika uređeno gospodarenje medvjedom u Republici Hrvatskoj, priloženi su izvodi iz lovnogospodarske osnove za državno lovište br. VIII/2 – "BJELOLASICA". Podaci su dani na propisanim obrascima: LGO-2, LGO-3, LGO-5 i LGO-6.

43

LGO-2

SMJERNICE BUDUĆEG GOSPODARENJA

VRSTA DIVLJAČI

MEDVJED MRKI

NAMJENA LOVIŠTA

prirodan uzgoj, zaštita, lov i korištenje divljači

CILJ LOVNOG GOSPODARENJA

uzgoj tjelesno i trofejno zdrave populacije

visoke trofejne vrijednosti

METODA (NAČIN) UZGOJA

Prirodni

OMJER SPOLOVA (M : Ž)

1 : 1

GOSPODARSKA STAROST

(samo za krupnu divljač)

12 godina

DOBNA STRUKTURA

(samo za krupnu divljač)

mladunčad – divljač tijekom 1. i 2. lovne godine – 16%

pomladak - divljač tijekom 3. lovne godine - 16% mlada grla -divljač tijekom 4. lovne godine – 16% srednja grla -divljač tijekom 5, 6, 7, 8. i 9. lovne godine – 40% zrela grla - divljač tijekom 10. i daljnjih lovnih godina – 12%

BONITET LOVIŠTA

vrlo dobar ( I )

LOVNO PRODUKTIVNA POVRŠINA (LPP)

24 800 ha

BROJ DIVLJAČI NA 1 000 ha (10 km2) LPP

2,0 grla na 1 000 ha

KOEFICIJENT PRIRASTA (na koji fond se odnosi)

15% na ukupan broj divljači u populaciji

MATIČNI FOND (normalno brojno stanje – stanje na 01.04.)

50 grla prije reprodukcije

LOVNO GOSPODARSKI KAPACITET LOVIŠTA (matični fond + prirast)

58 grla u ljeto i jesen

44

LGO-3 VRSTA KRUPNE DIVLJAČI: MEDVJED MRKI LOVNA GODINA (razdoblje): 1. travnja 2002. do 31. ožujka 2003.

R A Z V O J F O N D A K R U P N E D I V LJ A Č I

DOBNA STRUKTURA UKUPNO

FONDOVI MLADUNČAD(grla)

POMLADAK(grla)

MLADI (grla)

SREDNJI(grla)

ZRELI (grla)

(grla) SVEUKUPNO(grla)

M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž M Ž 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

MATIČNI FOND (stvarno brojno PLANIRANI 4 4 4 4 4 4 10 10 3 3 25 25 50

stanje) OSTVARENI 4 4 4 4 3 3 8 8 7 7 26 26 52

OSNOVNI (rasplodni) PLANIRANI -- -- -- -- -- -- 10 10 3 3 13 13 26

FOND OSTVARENI -- -- -- -- -- -- 8 8 7 7 15 15 30

PRIRAST PLANIRANI 4 4 -- -- -- -- -- -- -- -- 4 4 8 OSTVARENI 4 4 -- -- -- -- -- -- -- -- 4 4 8

ISPUŠTANJE PLANIRANO DIVLJAČI

OSTVARENO

FOND PRED PLANIRANI 8 8 4 4 4 4 10 10 3 3 29 29 58 LOV

OSTVARENI 8 8 4 4 3 3 8 8 7 7 30 30 60

PRIRODNO UZGOJENA DIVLJAČ -- -- -- -- 2 2 -- -- 2 2 4 4 8

PLANI- RANI

ISPUŠTENA LOV -- -- -- -- 3 1 -- -- 3 1 6 2 8

DIVLJAČ OTPAD

ODSTREL -- -- -- -- 1 -- -- -- 4 -- 5 -- 5

LOV OBAV- HVATANJE

LJENI OTPAD -- -- -- 1 -- 2 -- -- -- -- -- 3 3

UKUPNO -- -- -- 1 1 2 -- -- 4 -- 5 3 8

ODSTU- + %

PANJA OBRAZLOŽENJE

FOND NAKON LOVA PLANIRANI 8 8 4 4 2 2 10 10 1 1 25 25 50 (fond

prijelaza) OSTVARENI 8 8 4 3 2 1 8 8 3 7 25 28 52

PRIJELAZ PLANIRANI 4 4 4 4 4 4 10 10 3 3 25 25 50 OSTVARENI

4 4 4 4 3 3 8 8 7 7 26 26 52

45

Medvjed mrki

LGO-5

P R I H R A N A I P R E H R A N A D I V LJ A Č I

PRIHRANA (kg) PREHRANA (ha) LOVNA ODSTUPANJA ODSTUPANJA

GODINA (razdoblje)

VRSTA HRANE

PLANI- RANO

(kg)

OSTVA- RENO

(kg)

+ % OBRAZ-

LOŽENJE

VRSTA NASADA

PLANI- RANO

(ha)

OSTVA- RENO

(ha)

+ % OBRAZ-

LOŽENJE

NAPOMENA

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

1. travnja

2002. kukuruz 21 170 18 500

do 31. ožujka

mesni otpaci 29 000 15 000

2003.

LGO-6

M J E R E U R E Đ I V A NJ A L O V I Š T A

LOVNOGOSPODARSKI I LIVNOTEHNIČKI OBJEKTI IZGRADNJA ODRŽAVANJE

LOVNA GODINA

VRSTA

JED.

PLANI-

OSTVA- ODSTUPANJA

PLANI

OSTVA-

ODSTUPANJA NAPOMENA

(razdoblje) OBJEKTA MJERE RANO RENO + % OBRAZ- LOŽENJ

E

-RANO RENO + % OBRAZ- LOŽENJ

E

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 1. travnja

2002. Visoka čeka s

mečilištem

kom. 10 10

do 31. ožujka

2003.

46

Medvjed se lovi pojedinačnim načinom lova noću za mjesečine dočekom na visokoj čeki uz mamac (mečilište/hranilište/mrcinište). Loviti ga može samo osoba koja ima položen lovački ispit i uz prethodno pisano dopuštenje (odstrjelna dozvola) ovlaštenika prava lova u čijem se lovištu medvjed vodi gospodarskom vrstom. Odstrel je dopušten samo iz lovačke puške s užljebljenim cijevima (risanicana) i nabojem najmanje dopuštene kinetičke energije odnosno težine zrna od 3500 džula na 100 m odnosno 11,50 g i na najveću dopuštenu daljinu strijeljanja od 100 m.

Čeka treba gledati prema zapadu radi mjesečine kad se medvjedi i odstreljuju, tako da se može pravilno ocijeniti grlo koje je predviđeno za odstrel.

Prema članku 63. Zakona o lovu medvjeda je dopušteno na mjesto odstrela primamljivati hranom, osim u pojasu do 300 m od granice nacionalnih parkova i drugih posebno zaštićenih dijelova prirode u kojima lov nije dopušten.

Odstrijeljeni medvjed i njegovi dijelovi mogu se prenositi, davati na pohranu i preradu samo uz propisani dokument kojim se potvrđuje da je divljač odnosno njezini dijelovi stečena na način u skladu sa Zakonom. Dokument izdaje ovlaštenik prava lova.

Budući da se i meso medvjeda koristi kao ljudska hrana, Zakonom o veterinarstvu (NN, 70/1997.) određeno je da je ovlaštenik prava lova dužan odstrijeljenog medvjeda prijaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji radi pregleda i kontrole te procjene zdravstvene ispravnosti divljačine.

Mora se posebno pregledati sadrži li meso medvjeda ličinke Trichinelle spiralis, najbolje iz uzorka s korijena ošita.

U medvjeda se lovačkim trofejima drže lubanja i krzno, koji se, bez obzira na starost jedinke i trofejnu vrijednost, moraju ocijeniti i za njih izdati trofejni list. U lovnom turizmu bodovna vrijednost krzna medvjeda ujedno je i podloga za naplatu odstrjelne takse. Lubanja i krzno medvjeda ocjenjuju se prema važećim formulama i uputama Međunarodnog savjeta za lovstvo i zaštitu divljači (CIC). Pri ocjenjivanju lubanje kao osnovne mjere uzimaju se dužina i širina lubanje, a pri ocjenjivanju oguljenog krzna, uz dužinu i širinu, izmjerena i procijenjena pravilnost i ljepota dlake.

Vrhunski trofeji medvjeda (trofeja ocijenjena s većim brojem bodova od evidentiranog najjačeg trofeja – prvaka Hrvatske) ne smiju se otuđiti u inozemstvo. Počevši od 1996. godine odlukom CIC-a krzna medvjeda na lovačkim izložbama ne vode se više kao službeni lovački trofeji i ne mogu konkurirati za prvaka države odnosno svijeta.

Ovlaštenici prava lova obvezatni su voditi evidenciju o izdanim trofejnim listovima.

Zakonom o lovu posebno je obrađeno sprečavanje i naknada štete od divljači. Kao mjere sprečavanja štete navedene su:

47

• smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se u lovištu može uzgajati (tolerirati);

• osiguranje dovoljno hrane; • ograđivanje zemljišta te čuvanje usjeva i nasada; • izgon divljači s ugroženog zemljišta i dr.

Ovlaštenik prava lova dužan je poduzimati određene mjere za sprečavanje štete, a korisnici zemljišta dužni su za sprečavanje tih šteta poduzimati propisane mjere zaštite. Za štetu koju počini medvjed odgovoran je ovlaštenik prava lova u lovištu u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećenik poduzeo propisane mjere. Prema odredbama Zakona o lovu za štetu koju pričini divljač, pa tako i medvjed, koji u tom lovištu stalno ne živi, odgovoran je ovlaštenik prava lova u lovištu u kojem je ta šteta počinjena, ali ima pravo na odstrel te divljači. Pravo na odstrel ostvaruje se na temelju dokaza o naknađenoj šteti oštećeniku i odobrenja nadležnog upravnog tijela odnosno ministarstva kad je šteta počinjena u državnom lovištu.

Štete od medvjeda detaljno su opisane u poglavlju 4.5.2.

Odstrel tako stečene divljači odobrava se do visine naknađene štete, računajući vrijednost trofeja i divljačine prema tržnim cijenama. Ne naknađuje se šteta koju medvjed počini na stoci na površinama na kojima je posebnim propisom zabranjen pristup i ispaša stoke.

Inspekcijski nadzor provedbe Zakona i lovnogospodarske osnove provodi lovna inspekcija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, a upravni nadzor nad provedbom Zakona Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

Kaznenim odredbama (čl. 95. – 102. Zakona o lovu) propisane su novčane kazne za kršenje odredbi Zakona.

4.8. Sadašnje stanje

4.8.1. Rasprostranjenost i površine

Površinu rasprostranjenosti medvjeda u Hrvatskoj možemo podijeliti u područja stalnog i povremenog obitavanja.

Površina stalnog obitavanja medvjeda prostor je unutar kojeg medvjed zadovoljava sve svoje potrebe za hranom, vodom, prostorom, mirom, zaklonom, razmnožavanjem i brloženjem, te je stalno prisutan kroz četiri godišnja doba. Na tim područjima poduzimaju se sve propisane uzgojno zaštitne mjere da bi se osigurala stabilnost populacije. Lokalno stanovništvo prihvaća medvjeda kao dio svog prirodnog okoliša.

Današnje stalno stanište medvjeda u Republici Hrvatskoj na određeni je način podijeljeno mrežom autocesta u četiri dijela.

48

Tablica 2. Površine stalnog staništa medvjeda u Hrvatskoj

Red.br. Položaj staništa: Površina (km2)

1. Sjeverno od autoceste Bosiljevo - Rijeka do granice s Republikom Slovenijom

1198.18

2. Južno od autoceste Bosiljevo - Rijeka do autoceste Bosiljevo – Žuta Lokva

1603.13

3. Jugozapadno od autoceste Žuta Lokva – Sveti Rok 1810.08

4. Istočno od autoceste Bosiljevo - Sveti Rok do granice s Republikom Bosnom i Hercegovinom

4642.08

UKUPNO: 9253.47

Povremeno stanište medvjeda jest ono staništa u kojemu je medvjed povremeno prisutan ili je prisutan u broju koji ne garantira opstanak na tom području, ili se ne može se tvrditi da se redovito brloži na tom područuju. Ukratko, to je stanište koje medvjed tek osvaja, a obično se nastavlja na stalno stanište medvjeda u Hrvatskoj, Sloveniji ili Bosni i Hercegovini. Činjenica je da medvjed povremeno čini štete na tim područjima. Unutar povremenog staništa postoje područja gdje je obitavanje medvjeda prihvatljivo i područja gdje je ono neprihvatljivo. Detaljno obrazloženje tih kategorija dano je u poglavlju 9.

Povremena staništa medvjeda prikazana su na tablici 3.

Tablica 3. Povremena staništa medvjeda, 1. - 5. jest prihvatljivo, a 6. i 7. nepoželjno

Red.br. Položaj staništa: Površina

(km2)

1. Šire područje Ćićarije i Učka 244.05

2. Područje Bosiljeva, Mrežnice, Korane južno od autoceste

Karlovac -Bosiljevo

339.88

3. Područje Zdihova, Vukove Gorice i Lipnika sjeverno od autoceste

Karlovac – Bosiljevo

90.13

4. Prostor i međuprostor masiva Kamešnice, Mosora i Biokova 950.49

5. Žumberačko gorje 168.05

UKUPNO područja poželjnog povremenog obitavanja 1793.60

6. Obalni pojas od Bakra do Maslenice 517.97

7. Sjeverni i središnji dio otoka Krka 260.29

UKUPNO područje nepoželjnog povremenog obitavanja 778.26

SVEUKUPNO: 2571.86

49

Ukupna površina rasprostranjenja medvjeda u Hrvatskoj iznosi 11,824.33 km2. Od toga površina stalnog staništa iznosi 9,253.47 km2, a povremenog staništa 2570.86 km2. Podaci su dobiveni terenskim ucrtavanjem staništa u karte mjerila 1:100000, digitaliziranjem granica staništa u karte istog mjerila, te kompjutorskim obračunom površine programom ARC view.

Medvjeda nalazimo na području cijelog Gorskog kotara i Like, u zapadnom i južnom dijelu Karlovačke županije, na Učki i Ćićariji u Istri, na središnjem i sjevernom dijelu otoka Krka, na Žumberačkom gorju, u obalnom pojasu od Bakra do Maslenice i na međuprostoru masiva Kamešnice, Mosora i Biokova.

Unutar stalnog staništa medvjeda lovišta su zastupljena sa 94.2 % površine, a nacionalni parkovi zastupljeni s usa 5,8 % površine. Površina nacionalnih parkova ujedno je i površina gdje je medvjed trajno zaštićen (tablica 4.).

Tablica 4. Iskaz površina nacionalnih parkova u staništu medvjeda

Nacionalni park Površina (km2) Risnjak 64.00

Sjeverni Velebit 109.00 Plitvička jezera 295.00 Paklenica (dio) 67.00

Ukupno: 535.00

Tablica 5. Zastupljenost lovišta i nacionalnih parkova unutar stalnog staništa medvjeda u Hrvatskoj

Stalno stanište medvjeda km2 %

Državna i zajednička lovišta 8718.47 94,2 Nacionalni parkovi 535.00 5,8

Ukupno 9253.47 100

4.8.1.1. Granično područje sa Slovenijom te Bosnom i Hercegovinom

Područje uz granicu s Republikom Slovenijom, gdje stalno ili povremeno žive medvjedi prikazano je na slici 4., a duljine te granice u pripadajućoj tablici uz sliku 4. Proizlazi da medvjedi nemaju prirodnih niti umjetnih zapreka za prelaženje granice u oba smjera. To stanje povoljno je i treba ga očuvati, ali ujedno naglašava važnost kordiniranoga gospodarenja medvjedima u obje države.

U graničnom području s Republikom Bosnom i Hercegovinom medvjedi također nemaju prirodnih niti umjetnih zapreka za prelaženje u oba smjera.

50

Slika 4. Granično područje uz Sloveniju gdje stalno ili povremeno žive medvjedi Tablica uz sliku 4. Duljina granice (km) između Hrvatske i Slovenije gdje su medvjed, vuk i ris stalno ili povremeno prisutni

Prisutan Medvjed Vuk Ris Stalno 131 112 112 Povremeno 196 120 120

4.8.2. Mortalitet po uzrocima i područjima – utjecaj na stanje populacije

Sustavno praćenje mortaliteta medvjeda po uzrocima na cijelom području njegova rasprostranjenja nije vođeno do 2000. godine, osim za područje Gorskog kotara, koje i inače prednjači u kvalitetnom gospodarenju ovom divljači. Provedbom Zakona o lovu i davanja u zakup svih ustanovljenih lovišta (krajem 2000. godine), kroz provedbu lovnogospodarskih osnova nastali su uvjeti da se mortalitet i ostali podaci o medvjedu mogu prikupiti i analizirati.

51

Tablica 6. Smrtnost medvjeda u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju od 1990. do 1999. po godinama i uzrocima (Iz Frković i sur., 2000.).

Uzrok 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. Lov 17 12 11 11 12 9 12 21 16 17 138Krivolov 3 4 4 4 1 1 3 3 0 3 26Cesta 2 1 2 0 1 0 2 2 3 7 20Pruga 3 6 1 1 2 2 2 3 3 2 25Nepoznato 0 4 2 0 0 1 2 0 1 0 10Drugo 4 1 1 0 5 0 1 2 1 2 17Minsko polje*

0 11 7 3 5 4 6 0 1 0 37

Ukupno 26 28 17 14 20 13 19 24 17 23 273* Uključuje sva stradanja u vezi s ratom: minsko polje, granatiranje, pucanje na

bojišnici, gaženje vozilima, namjerno ilegalno ubijanje (Frković, 1999.)

Za razdoblje 1990. – 1999. zabilježena je smrtnost od ukupno 273 medvjeda ili prosječno 27,3 godišnje (tablica 2.), a to je godišnje 4,4 % od procijenjene populacije. Zbog loše koordinacije prikupljanja podataka taj bi broj u stvarnosti mogao biti nešto veći. Najvažniji (60,1 %) uzrok smrtnosti medvjeda jest odstrel od čega na legalni lov otpada 50,1 %, a na krivolov 9,5 %. Odmah nakon toga jest stradavanje medvjeda od prometa (16,5 %), od čega 9,2 % na željezničkoj pruzi i 7,3 % na cestama. U izravnoj vezi s ratnim zbivanjima u Domovinskom ratu (minska polja, granatiranje, pucanje na bojišnici, gaženje vozilima, namjerno ilegalno ubijanje) stradalo je najmanje 37 ili 13,5 % medvjeda u analiziranom razdoblju.

Tablica 7. Smrtnost medvjeda u Hrvatskoj od 2000. do 2002. po godinama i uzrocima

2000. 2001. 2002. Uzrok smrti Spol

Ml. Od. Ml. Od. Ml. Od. UKUPNO

M 31 2 55 1 51 140 Lov

Ž 7 9 10 26

M 1 1 Krivolov

Ž 2 2

M 1 2 2 4 9 Cestovni promet

Ž 1 1 1 3

M 1 2 2 5 Željeznički promet

Ž 2 1 1 3 1 8

M 1 1 1 3 6 Nepoznat

Ž 1 1 2 4

M 1 1 2 Drugi razlozi: samoobrana, bolest,

radioštete i dr. Ž 2 1 2 5

UKUPNO 8 41 9 71 12 70 211

52

Prije analiziranja podataka iz tablica 6. i 7. potrebno je istaknuti sljedeće:

U tablici 6. prikazani su podaci o mortalitetu medvjeda po uzrocima za područje Gorskog kotara i Hrvatskog primorja, što čini oko 25 % od ukupne površine na kojoj obitava medvjed u Hrvatskoj. Razlog za parcijalno prikupljenje podataka za razdoblje od 1990. do 1999. godine proizlazi iz privremene okupacije velikog dijela staništa medvjeda u Hrvatskoj, ratnih djelovanja za vrijeme Domovinskog rata i nemogućnosti pribavljanja potrebnih podataka s cijelog područja na kojem obitava medvjed. Nakon okončanja Domovinskog rata (1996. godina) i na privremeno okupiranim područjima počeo se provoditi Zakon o lovu, ustanovljena su lovišta, provedeni su postupci za davanje lovišta u zakup, izrađene su i odobrene lovnogospodarske osnove i na temelju njih počelo je sustavno lovno gospodarenje na tom području. Taj postupak ustanovljavanja i davanja u zakup lovišta protegnuo se od 1996. do 2001. godine, odnosno tek su u 2001. godini ustanovljena sva lovišta, za njih su utvrđeni lovozakupnici i u njima se gospodarenje divljači, pa tako i medvjedom, uredilo lovnogospodarskim osnovama. To je bila osnova da se podaci o mortalitetu medvjeda po uzrocima mogu od 2000. godine dati za cijelo područje Hrvatske.

Uvidom u tablicu 7. i analizom prikazanih podataka može se tvrditi sljedeće:

- krivolov, u uvjetima kada sva lovišta imaju svoga gospodara i kada se u njima gospodari na temelju važećih lovnogospodarskih osnova, u ukupnom mortalitetu vrlo je malen i ne predstavlja opasnost za medvjeđu populaciju;

- trovanje je potpuno je nestalo kao uzrok smrtnosti medvjeda;

- gubici medvjeđe populacije vezani na cestovni i željeznički promet znatni su i može se očekivati je da će biti veliki i u idućem razdoblju, jer će cestovni i željeznički promet u području obitavanja medvjeda biti veći iz godine u godinu (turizam je jedna od glavnih razvojnih djelatnosti Republike Hrvatske, kao i prijevoz robe iz sjeverne u južnu Europu upravo po koridorima koji prolaze Hrvatskom);

- primjećuje se nastanak nove vrste mortaliteta – stradanje od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. Veličina površina pod minsko-eksplozivnim napravama i intenzitet njihova razminiravanja ukazuju da će taj problem postojati i u najmanje 6 idućih godina;

- nisu primjećeni gubici medvjeđe populacije vezani na pojavu bolesti, odnosno stradanja zbog pomanjkanja hrane i vode.

Iz prikaza moratiteta medvjeda po uzrocima za razdoblje od 2000. do 2002. godine (što je relativno kratko razdoblje, i to se mora uzeti u obzir pri interpretaciji podataka i donošenja zaključaka) ipak je vidljivo da gubici medvjeđe populacije vezani na lov iznose oko 80 %, a na sve ostale uzroke otpada 20 %. Taj odnos potrebno je imati na umu pri određivanju zahvata u populaciji u provedbi akcijskog plana gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj.

53

Iz podataka u tablici 7. vidljivo je sljedeće:

- ukupni mortalitet medvjeda u Hrvatskoj tijekom 2000. godine iznosio je 49 jedinki, 2001. godine 80 jedinki i 2002. godine 82 jedinke. Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je ukupni mortalitet medvjeda naglo povećan u 2001. godini u odnosu na 2000. godinu, no treba istaknuti da je razlog tomu što se u 2000. godini u jednom dijelu lovišta nije planirao lov medvjeda jer lovišta još nisu bila zakupljena i za njih nisu postojale lovnogospodarske osnove pa se nije mogao niti planirati niti provoditi lov;

- također treba istaknuti da je za 2000. godinu bio planiran odstrel 87 jedinki, a ukupno izlučenje po svim vrstama mortaliteta iznosilo je 49 jedinki. U 2001. godini bio je planiran odstrel 114 jedinki, a ukupno izlučenje iznosilo je 80 jedinki. U 2002. godini bio je planiran odstrel 121 jedinke, a ukupno izlučenje iznosilo je 82 jedinke. Razlog za neizvršenje planiranog odstrela leži u nemogućnosti odstrela zbog nepovoljnih klimatskih prilika, teškog postizanja povoljnih odstrelnih taksi, manjeg broja zainteresiranih inozemnih lovaca, problema koje inozemni lovci imaju pri unošenju trofeja medvjeda pri povratku u domicilne države, slabe organiziranosti nekih ovlaštenika prava lova i ostaloga.

U tablicama u prilogu plana prikazan je ukupan mortalitet (odstrel i otpad) medvjeda u svim lovištima u kojima se gospodari medvjedom u Hrvatskoj za godine 2000.-2003.

4.8.3. Brojnost i kapacitet

Utvrđivanje brojnog stanja divljači, pa tako i medvjeda, uređeno je odredbama Zakona o lovu i Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači. Obveza je ovlaštenika prava lova da broj medvjeda utvrđuje svake kalendarske godine najkasnije do 31. ožujka. Pravilnikom je određeno da se broj medvjeda utvrđuje opažanjem, praćenjem i brojenjem tijekom cijele lovne godine u lovištu po šumskim predjelima, a iskazuje se po spolnoj i dobnoj strukturi. Istim pravilnikom propisano je da se broj medvjeda može utvrđivati i na drugi odgovarajući i u lovnoj struci priznati način, i to:

• snimanjem iz zraka, radarima, radioodašiljačima, markiranjem i sl.; • Lincoln metodom – djelomičnim markiranjem; • metodom identificiranja i brojenja tragova; • metodom povratnog računanja – na temelju višegodišnjeg odstrela pri čemu se kontrolira

prirast; • ostalim metodama.

S obzirom na obilježja staništa medvjeda u Hrvatskoj (brdoviti i planinski predjeli, stanište uglavnom pod šumama), kao i biološke ih obilježja medvjeda (potreba za velikim životnim prostorom, migracija, brloženje i sl.), najveći dio nabrojanih metoda za utvrđivanje brojnosti medvjeda praktično je neprimjenjiv, odnosno njihovom primjenom teško bi se dobili uporabivi rezultati. U tom smislu brojnost medvjeda u Hrvatskoj utvrđivana je do sada, a i za potrebe izrade ovog plana, metodom opažanja, praćenja i brojanjem tijekom cijele lovne godine od ovlaštenika

54

prava lova za svako lovište unutar područja na kojem obitava medvjed. Ta metoda ima dobrih, ali i loših strana. Prednosti su joj to što veliki broj lovozakupnika dobro pokriva veliko područje staništa medvjeda i stalno prati njegovu brojnost, migracije i ostale pojave, relativno je jeftina i u velikom dijelu isključuje mogućnost sustavnih grešaka.

Slabe strane te metode ogledaju se u tome što ona zahtijeva velik broj dobro educiranih osoba (što je u praksi teško postići), što je čest subjektivan čimbenik ovlaštenika prava lova i ponajviše to što njezinom primjenom više ovlaštenika prava lova može brojiti i iskazivati istog medvjeda zbog njegove sklonosti velikom dnevnom kretanju i sezonskoj migraciji. U tom smislu dobivene rezultate brojnosti medvjeda treba korigirati korekcijskim indeksom. Određivanje korekcijskog indeksa opipljiv je i često voluntaristički postupak, koji opet može dovesti do sustavne pogreške. Sve to pokazuje da je utvrđivanje brojnosti medvjeda na staništima kakva su u Hrvatskoj težak i kompliciran posao. Zato ne treba čuditi da se u ovom, kao i u ostalim sličnim dokumentima, brojnost medvjeda iskazuje unutar određenih granica.

Od 2003. godine u Hrvatskoj prikupljaju se uzorci za genetiku, a od 2004. godine brojnost medvjeda procjenjivat će se primjenom metode analize DNA (deoksiribonukleinske kiseline) radi određivanja individualnih genetskih markera za svako grlo. Uzorci uzeti od svježih izmeta pronađenih u staništu medvjeda, konzerviraju se u alkoholu uz bilješku o mjestu i vremenu nalaza. Iz tih uzoraka u laboratoriju se izolira DNA medvjeda, a koja je podrijetlom iz epitelnih stanica sluznice probavnog trakta. U medvjeđoj DNA posebno se analizira slijed nukleinskih baza (genetski kod) određenog broja dijelova gena, a koji je dovoljan da se svakog medvjeda može pojedinačno razlikovati. Iz dovoljno velikog uzorka može se statističkom obradom s velikim stupnjem pouzdanosti izračunati broj medvjeda u tom području. Što je uzorak veći, mogućnost je pogreške manja, a predviđa se točnost od preko 90 %. Takva točnost postiže se kad broj uzoraka dosegne oko jedne trećine broja jedinki u lokalnoj populaciji.

Medvjed u Hrvatskoj obitava na oko 12000 km2, gdje vlada određena raznolikost u pogodnosti osnovnih stanišnih čimbenika. Zbog toga je i gustoća populacije na jedinici površine različita i kreće se od 0,5 do 2,0, a na pojedinim manjim područjima i razdobljima i više jedinki na 10 km2. Najbolja staništa u Gorskom kotaru, Velikoj Kapeli, Maloj Kapeli i Velebitu imaju prosječno 1,0 ili više medvjeda na 10 km2. Kod te gustoće populacije zamjetna je migracija mlađih, slabijih muških grla u susjedna rubna područja areala (Učka, Čićarija, Pokuplje, Priobalje i dr.), što nas upućuje da u globalu ne treba težiti daljnjem povećanju broja medvjeda, jer bi se time dodatno povećala migracija na susjedna rubna područja gdje je naseljenost znatno veća, gdje su i druge aktivnosti stanovništva znatno intenzivnije i gdje redovito dolazi do izrazitijih sukoba između čovjeka i medvjeda.

Dosadašnje gospodarenje medvjedom u Hrvatskoj propisivale su lovnogospodarske osnove, a one su se donosile u skadu s Pravilnikom o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove. Pri izradi i provedbi lovnogospodarske osnove, za gospodarenje medvjedom važna su tri osnovna pojma: matični fond (MF), prirast (P) i gospodarski kapacitet lovišta (GKL). Matični fond – to je onaj broj divljači koja se u lovištu nalazi prije početka razmnožavanja. Za sve ostale vrste divljači to je broj

55

divljači na 1. travnja, osim za medvjeda, jer njegov proces razmnožavanja počinje ranije, odnosno krajem prosinca i u siječnju. Prirast je sva okoćena divljač koja je uspjela preživjeti prvu godinu života i tu divljač nazivamo mladunčad. Budući da medvjedica na svijet donosi mlade u brlogu tijekom prosinca i siječnja, medvjed je mladunče i tijekom druge godine svog života. Matični fond (MF) jest dakle, osnovna rasplodna baza, koja osigurava određeni prirast (P), a kada se zbroje te dvije veličine dobije se gospodarski kapacitet lovišta (GKL) (MF + P = GKL). Pri izradi lovnogospodarskih osnova, prema preporuci Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (Stručne podloge za određivanje boniteta lovišta i lovnoproduktivne površine), pri planiranju prirasta u gospodarenju medvjedom uzima se prirast od 15 % na ukupan broj jedinki prije početka reprodukcije, odnosno na ukupan broj jedinki u matičnom fondu.

Mogući matični fond u lovnogospodarskim osnovama određivan je na temelju lovnoproduktivnih površina i broja jedinki koje se mogu uzgajati na 1000 ha (10 km2) lonoproduktivne površine (bonitetni razred). Pri izradi lovnogospodarskih osnova uzimana je gustoća populacije (broj jedinki na 1000 ha) od 0,5 do 2,5, ovisno o bonitetnom razredu staništa u pojedinom lovištu. Na takav način utvrđeni su mogući matični fondovi za 85 lovišta u Hrvatskoj, gdje se medvjedom gospodari na temelju lovnogospodarskih osnova i gdje je on jedna od glavnih vrsta krupne divljči. Tih 85 lovišta prostire se na 660000 ha (6600 km2), što je oko 85 % površina na kojima medvjed stalno obitava.

Na temelju takva postupka izračunat je mogući ukupni matični fond medvjeda za 85 navedenih lovišta u broju od 808 medvjeda. Tome treba dodati procjenu kapaciteta staništa u kojima medvjedi žive ili bi mogli živjeti, a danas se njima tamo lovno ne gospodari. To uključuje preko 500 km2 nacionalnih parkova, te znatan dio od 2570 km2 područja opisanih u prethodnom poglavlju gdje medvjed ne živi stalno. Ako se može pretpostaviti da je gustoća populacije medvjeda u nacionalnim parkovima 1/10 km2 (50 medvjeda), a u područjima povremenog boravljenja 0,5/10 km2 (128 medvjeda) dobiva se da bi ukupni kapacicet za matični fond medvjeda u Hrvatskoj bio oko 986 medvjeda. Sa prirastom preživjele mladunčadi od te godine od predvidljivih 15 % (148) ukupni kapacitet mogao bi biti 1134 medvjeda.

Drugi pristup za dobivanje ukupnog kapaciteta staništa medvjeda u Hrvatskoj jest procjenjivanje udjela površina s različitim mogućim gustoćama. Analize kvalitete staništa pokazuju da je oko 20 % ukupnog staništa medvjeda u kategoriji koja omogućava najveću moguću gustoću od 1,5 medvjeda / 10 km2 (to je 1530 km2 ili 90 % od središnjih 1700 km2 Gorskog kotara, te još oko 870 km2 središnjeg masiva Kapele i dio Velebita.). Na tih 2400 km2 moglo bi živjeti 360 medvjeda. Oko 50 % staništa je u kategoriji koja omogućava život 1 medvjeda / 10 km2, tj. na 6300 km2 moglo bi živjeti 600 medvjeda. Preostalih 30 % staništa omogućava život 0,1 do 0,9 (prosječno 0,5) medvjeda na 10 km2, odnosno 180 medvjeda. Zbroj daje mogući kapacitet za 1140 medvjeda u Hrvatskoj. Izračun se bitno ne razlikuje od izračuna putem GKL pa se može držati da u Hrvatskoj može živjeti oko 1100 medvjeda.

Odvojeno je pitanje postoji li i kolika je razlika između ovog biološkog kapaciteta staništa i socijalnog kapaciteta (stav stanovništva) da podnosi određenu gustoću populacije medvjeda. Za velike zvijeri, poput medvjeda, prag tolerancije njihova broja redovito je manji od brojnosti koju njihova populacija može dostići s obzirom na uvjete staništa. Cilj je da populacija medvjeda u

56

Hrvatskoj bude što bliže biološkom kapacitetu, a da sukob s lokalnim stanovništvom bude što manji.

Pitanje broja medvjeda koji žive u Hrvatskoj u vrijeme pisanja ovog plana predmet je različitih procjena, a niti jedna nije izrađena po metodi koja zadovoljava stroge znanstvene kriterije. Takvi načini procjenjivanja veličine populacija medvjeda primjenjuju se i u drugim zemljama.

Prema zbroju podataka iz LGO ovlaštenika prava lova koji gospodare medvjedom procijenjeni matični fond za lovnu godinu 2002./2003. iznosio je 848 medvjeda. Na isti način izražene su i procjene za prethodne lovne godine: 2000./01. = 813 medvjeda i 2001./02. = 854 medvjeda.

Ti podaci prikupljaju se na osnovi važećih propisa te su jedini službeni izvor. Lovoovlaštenici imaju interes da prikazani broj medvjeda u lovištu s kojim gospodare bude što bliži stvarnom stanju, jer je visina lovozakupnine ovisna o broju medvjeda te nema interesa prikazati veći broj. Ako ne izvrši ili premaši planirani odstrjel medvjeda, izložen je sankcijama. Također treba istaknuti da ovlaštenik prava lova mora nakon isteka vremena zakupa lovišta predati fond divljači kakav je propisan lovnogospodarskom osnovom.

Pokušaji procjene broja medvjeda u Hrvatskoj učinjeni su i 1997. i 1999. godine. Putem izjava i podataka stručnjaka za pojedina područja koji se bave lovnim gospodarenjem, te istraživača medvjeda, procijenjeno je 1997. godine da bi u Hrvatskoj moglo biti oko 378 medvjeda (od 340 do 415). Ta procjena učinjena je nakon okončanja Domovinskog rata (1991-1995) i nakon vraćanja pod državni nadzor dijelova staništa medvjeda koja su bila 5 godina okupirana i nedostupna. Tada je zaključeno da je pad veličine medvjeđe populacije izazvan ratom i poratnim zbivanjima bio oko 10 %, te da opstanak populacije nije ugrožen.

Ponovna procjena sličnim metodama obavljena je 1999. godine te je dobiven broj od 623 medvjeda, bez korekcija zbog dvostrukog brojanja, kao i korigirani raspon od 400 do 600 medvjeda. Zaključeno je da je gubitak populacije medvjeda povezan s ratom i poraćem nadoknađen, te da je trend brojnog stanja u porastu

Može se zaključiti da je točan broj medvjeda u Hrvatskoj nepoznat, međutim između svake od provedenih procjena zabilježen je trend porasta. Tako proizlazi da je mogući raspon po postojećim procjenama između 600 i 1000. Donja granica od 600 medvjeda u tom rasponu uzeta je iz gornje granice prikazane u procjeni iz 1999., a uz očekivani uzlazni trend. Broj od mogućih 1000 medvjeda proizlazi iz 850 prikazanih u LGO plus oko 50 u nacionalnim parkovima, te najmanje 100 medvjeda drugdje, gdje se s njima ne gospodari kroz lovnogospodarsku osnovu. Nadalje se zaključuje da je trend i dalje u laganom rastu. Treba napomenuti da poneki izvori navode da je broj medvjeda znatno niži od broja iskazanog u važećim lovnogospodarskim osnovama te da je i trend u padu. Isto tako postoje izvori koji vjeruju da ima medvjeda više nego se prikazuje. Uvidom u stanje na terenu moguće je da blagi pad postoji samo u zapadnom dijelu staništa uz granicu s Republikom Slovenijom, a posebno nakon tamošnjeg jakog odstrelnog zahvata u prethodne dvije godine. Metoda genetičkog prebrojavanja prema DNA iz uzoraka

57

izmeta upravo se provodi i prvi se rezultati očekuju u 2004. godini. Tada će ovdje iznesene procjene i raspon biti znatno suženi, a rezulat će imati statistićki potvrđenu znanstvenu podlogu.

Uz dodatno prihranjivanje i manje kvalitetna staništa mogu doseći veću gustoću populacije medvjeda od prirodne, a u onim kvalitetnijim gustoća može doseći i iznad 2,0 medvjeda/10 km2.

Za usporedbu, u sjevernim šumama u tipu tajge u Skandinaviji, Sibiru, te u Kanadi i Aljasci, normalna gustoća medvjeda samo je 0,1/10 km2. Zanimljivo je da danas najveće populacie smeđih medvjeda žive upravo u tim područjima. Preostale populacije u južnijim i produktivnijim krajevima uglavnom su malene i ugrožene te se i slabo razmnažaju (Apenini i Alpe u Italiji, Kantabrija i Pireneji u Francuskoj i Španjolskoj). Uspješnost sadašnje i buduće reprodukcije i opstanka medvjeda u Hrvatskoj bitno ovisi o očuvanju kvalitete i prostranosti staništa.

U tablicama u prilogu plana prikazani su i matični fond i plan lova u svim lovištima u kojima se gospodari medvjedom u Hrvatskoj za godine 2000.-2003.

4.8.4. Trend i prirast

Prebrojavanje medvjedica s mladunčadi provedeno je tijekom 6 godina (tablica 8). Prebrojavanje je obavljeno u jesen (mladunčad stara 9-10 mjeseci) i proljeće (mladunčad stara 14-15 mjeseci). Mjesto prebrojavanja bila su hranilišta, a posmatranje je obavljeno s visokih čeka (Majnarić, 2002.).

Tablica 8. Broj opaženih medvjedica s mladunčadi

Godina Broj opaženih medvjedica

Broj mladunčadi Broj mladunčadi/ broj medvjedica

1996./1997. 27 57 2,11 1997./1998. 32 65 2,03 1998./1999. 36 76 2,11 1999./2000. 29 67 2,31 2000./2001. 34 74 2,18 2001./2002. 33 71 2,15 Ukupno: 191 410 2,15

Tablica 9. Distribucija medvjedica sa n mladunčadi (1996./1997.-2001./2002.)

Medvjedica s 1 mladim

Medvjedica s 2 mladunčadi

Medvjedica s 3 mladunčadi

Medvjedica s 4 mladunčadi

Ukupno:

28 (14,7 %) 104 (54,4 %) 57 (29,8 %) 2 (1,0 %) 191 (100 %)

58

Iz tablica je vidljivo da medvjedica prosječno vodi 2,15 mladunčadi. Budući da spolno zrele medvjedice vjerojatno imaju mladunčad svake druge godine, onda najveći mogući prosječni godišnji prirast iznosi: 2,15:2 odnosno 1,075 na sve spolno zrele medvjedice.

Više od 50 % medvjedica vodi dvoje mladunčadi, dvostruko više medvjedica vodi troje nego jedno mladunče, a medvjedice s četiri mladunčeta rijetke su (tablica 9).

U objavljenom znanstvenom radu o istoj temi "Brown bear litter sizes in Croatia", Frković i sur. (2000.) utvrđeno je (prijevod sažetka):

Na osnovi 116 promatranja 106 porodičnih skupina od medvjedica (Ursus arctos) s mladima izračunate su prosječne veličine legala i preživljavanje medvjedića u Hrvatskoj. Svaki podatak sadržao je broj i dob medvjedića (ovogodišnji ili godišnjaci), datum i mjesto opažanja. Prosječna veličina legla bila je 2,39 (n = 56, raspon 1−4) za ovogodišnje i 1,96 (n = 50, raspon 1−4) za godišnjake. Razlika od 0,43 (18 %) bila je statistički značajna. Nije bilo signifikantne razlike između broja ovogodišnjih medvjedića i godišnjaka od proljeća do jeseni u istoj godini njhova života. Signifikantno veća legla u obje dobne skupine uočena su izvan mjesta hranjenja ( X = 2.36, n = 47), u odnosu na ona viđena na hranilištima ( X = 2.05, n = 59). To sugerira da hranjenje medvjeda u svrhu gospodarenja u Hrvatskoj nije utjecalo na veličinu reprodukcije.

Prirast medvjeda visok zbog sljedećih razloga:

• Povoljni klimatski uvjeti vladaju tijekom najvećeg dijela godine. Najnepovoljniji dio godine medvjed prespava u zimskom snu. Telemetrijsko praćenje 6 obilježenih medvjeda pokazalo je velik raspon trajanja brloženja od 6 do 189 dana, ili prosječno 86 dana.

59

• Medvjed u prirodi nalazi dovoljnu količinu hrane, u kojoj je znatan udjel ima plod bukve.. Najveći dio šuma unutar staništa medvjeda mješovite su šume bjelogorice i crnogorice.

• Gotovo na cijelom staništu medvjed se dodatno prihranjuje kao lovna divljač. Ipak, istraživanja nisu dokazala pozitivan utjecaj hranjenja na reprodukciju.

• Postojeće aktivnosti ljudi u staništu medvjeda ne ometaju mir medvjedu toliko da bi utjecale na njegove biološke potrebe.

Očekuje se da je omjer spolova prirodan te da iznosi 1:1. Medvjedice postižu spolnu zrelost između 3. i 4. godine života. Omjer spolno zrelih (4.-20. god.) i spolno nezrelih ženki (1-3 god.) takav je da ima više od 50 % spolno zrelih medvjedica u matičnom fondu. Smanjenje veličine legla od prve do druge godine života medvjedića jest oko 18 %. Taj postotak izračunat je samo na osnovi legala gdje je najmanje jedan medvjedić preživio. Nepoznat je broj kompletnih izgubljenih legala, a to znači da je ukupno preživaljavanje mladunčadi do druge godine života manje. Znatan udio u smrtnosti legala ima intraspecifično ubijanje od odraslih mužjaka. Također je nepoznato koji postotak mladunčadi preživljava od trenutka odvajanja od majke do spolne zrelosti. Poznato je da i u tom razdoblju postoji intraspecifičko ubijanje i kanibalizam. To znači da je teško procijeniti ukupni mogući prirast. Teoretski on bi mogao biti i 25 % od ukupnog broja medvjeda u matičnom fondu (starijih od 1 godine), računajući na mogući prirast od približno 1 medvjeda po spolno zreloj medvjedici. Nije poznato koliko od tih medvjeda dosiže spolnu zrelost i sudjeluje u novom ciklusu reprodukcije. Međutim, i prije nego se dođe do tih spoznaja, može se držati da je ukupna reprodukcija dovoljna da medvjeđa populacija uspješno nadoknađuje gubitke i do 15 % godišnje.

4.8.5. Infrastruktura i ostali utjecaji čovjeka

4.8.5.1. Ceste

4.8.5.1.1. Autoceste

Mrežom autocesta Karlovac – Rijeka i Bosiljevo – Split, stanište medvjeda uvjetno je podijeljeno u četiri dijela. Iako te prometnice imaju utjecaj na kvalitetu staništa i mogućnosti kretanja svih životinja pa tako i medvjeda, zbog velikog broja i duljine objekata na autocesti drži se da je osigurana dovoljna propusnost.

Cjelokupno područje obitavanja medvjeda u Hrvatskoj može se, sukladno navedenim činjenicama, prikazati na sljedeći način:

1. Dio Gorskog kotara i Karlovačke županije sjeverno od autoceste Bosiljevo - Rijeka do granice s Republikom Slovenijom.

60

2. Dio Gorskog kotara i Like južno od autoceste Bosiljevo - Rijeka. Istočno i južno je autocesta Bosiljevo - Žuta Lokva - Vratnik i dalje cesta prema Senju. Zapadna granica pojas je uz more.

3. Dio zapadne Like i viši dijelovi priobalja južno od autoceste Bosiljevo - Žuta Lokva -Vratnik i ceste Vratnik - Senj. Istočno i južno jest autocesta Žuta Lokva - Sv. Rok, a na zapadnoj strani pojas je uz more.

4. Manji dio Korduna i veliki dio Like istočno i južno od autoceste Bosiljevo - Sv. Rok, a istočno je državna granica s Republikom Bosnom i Hercegovinom.

Jedini mogući prijelazi između pojedinih staništa jesu iznad tunela i ispod mostova i vijadukata. Na autocesti Rijeka - Zagreb i autocesti Bosiljevo - tunel Sv. Rok medvjedi mogu prelaziti na sljedećim mjestima (u obzir su uzeti objekti dulji od 80 m):

Tablica 10. Autocesta Rijeka - Karlovac

Objekt Dužina (m) Vijadukt "Severinske drage" 700 Vijadukt "Osojnik" 354 Vijadukt "Veliki Gložac" 1146 Vijadukt "Zečeve drage" 1103 Vijadukt "Hambarište" 103 Vijadukt "Dobra" 225 Vijadukt "Kamačnik" 225 Vijadukt "Jablan II" 228 Vijadukt "Jablan I" 105 Tunel "Čardak" 566 Vijadukt "Stara Sušica" 390 Tunel "Pod Vugleš" 564 Tunel "Bajt" 249 Tunel "Javorova Kosa" 876 Vijadukt "Zalesina" 461 Tunel "Vršek" 868 "Zeleni most" Dedin 100

61

Tunel "Lučice" 576 Tunel "Sopač" 752 Vijadukt "Golubinjak" 569 Tunel "Sleme" 835 Tunel "Vrata" 257 Most "Bajer" 485 Tunel "Tuhobić" 2140 Vijadukt "Hreljin" 535 Vijadukt "Bukovo" 395 Vijadukt "Melnik" 140 Vijadukt "Mali svib" 215 Vijadukt "Veliki svib" 385 Vijadukt "Čićave" 300 Ukupno: 15847

Podaci su očitani s objekata i izvedbenih elaborata.

Tablica 11. Autocesta Bosiljevo – tunel "Sv. Rok"

Objekt Dužina (m) Zeleni most "Ivačeno brdo" 120 Most "Dobra" 171 Most "Bistrica" 171 Zeleni most "Rasnica" 120 Most "Mrežnica" 92 Vijadukt "Krajine" 386 Most "Miljanica" 476 Most "Bjelobrajdić" 276 Vijadukt "Modruš I" 516 Vijadukt "Modruš II" 276 Vijadukt "Modruš III" 156 Tunel "Mala Kapela" 5760 Vijadukt "Mokro polje" 600 Vijadukt "Jezerane" 640 Vijadukt "Zeleni most" 131 Vijadukt "Borici" 476 Tunel "Brinje" 1625 Vijadukt "Babica most" 253 Vijadukt "Grubori" 144 Vijadukt "Oreškovići" 340 Tunel "Kompolje" 440 Tunel "Brezik" 618 Most "Gacka" 443 Vijadukt "Obilje" 251 Vijadukt "Vrsci" 338 Tunel "Plasina" 2300 Vijadukt "Pećine" 340 Tunel "Grič" 1220 Vijadukt "Duman" 120

62

Zeleni most "Medina gora" 120 Zeleni most "Varošina" 120 Vijadukt "Lički Osik" 81 Most "Lika" 120 Vijadukt "Vučjak" 345 Most "Suvaja" 81 Most "Grabara" 114 Vijadukt "Krpani" 350 Tunel "Krpani" 150 Tunel "Sveti Rok" 5670 Ukupno: 25950

Podaci su dobiveni očitavanjem na planu 1 : 25000

Duljina autoceste Karlovac – Rijeka kroz stanište medvjeda iznosi 63,809 km.

Duljina svih prijelaza na istoj autocesti iznosi 15,847 km, što je 24,8 % od duljine autoceste kroz stanište medvjeda.

Duljina autoceste Bosiljevo – Sv. Rok kroz stanište medvjeda iznosi 160,648 km. Duljina svih prijelaza na istoj autocesti jest 25,950 km, što je 16,2 % od dužine autoceste kroz stanište medvjeda.

Kako je u nekoliko navrata istaknuto, staništa medvjeda u Hrvatskoj u određenoj su mjeri segmentirana izgrađenim ili planiranim autocestama kompletne infrastrukture, znatno otežavajući komunikacije između pojedinih predjela. Temeljem provedenih istraživanja razvidno je da kretanja medvjeda, bilo sezonska bilo dnevna, nisu redovita, odnosno da se ne može odrediti njihova pravilnost. Isto tako, pokretljivost pojedinih jedinki povezana je s njihovim dobnim i spolnim statusom i nizom određenih čimbenika u staništu. Slijedom toga i razmišljanja o održavanju sigurnosti na brzim prometnicama koje prolaze kroz staništa medvjeda idu u cilju osiguranja što veće mogućnosti prolaženja kroz prirodne i umjetne prolaze, tunele, vijadukte, pa i posebno izgrađene namjenske objekte. Proporcionalna s osiguranjem najveće moguće prohodnosti jest i potreba maksimalnog onemogućavanja prolaženja preko brze prometnice, izgradnjom odgovarajućih ograda.

U Hrvatskoj se na tome radilo i radi se još uvijek, uključujući projektiranje posebnih prijelaza za životinje, kao i studija "PROPUSNOST CESTA ZA ŽIVOTINJE (Prijedlog smjernica za projektiranje)" IGH 2002., te praćenja uspješnosti odabranih pozicija na temelju učestalosti njihova korištenja.

4.8.5.1.2. Ostale ceste

Ostale javne prometnice, državne, županijske ili lokalne važnosti, također znatno utječu na populaciju medvjeda, jer da se na njima svake godine događaju prometne nezgode naletom vozila na medvjeda.

63

Posebno značenje – negativno i pozitivno – imaju šumske prometnice, koje služe za gospodarenje šumama (transport drvne mase, prijevoz strojeva i šumskih radnika, zaštita od požara i dr.).

Budući da se vozi relativno malim brzinama, na tim cestama mala je opasnost od sudara sa životinjom. Povoljno je da su znatan dio vremena izvan redovite uporabe, iako je većina šumskih prometnica danas otvorena za javni promet. S druge pak strane, mogu poslužiti i za krivolov, za razne sakupljačke i turističke altivnosti, kao i za nezakonito odlaganje otpada. Isto tako, njihova ukupna površina smanjuje ukupnu površinu šumskog pokrivača.

Šumske prometnice u velikim šumskim kompleksima djeluju i pozitivno, predstavljajući svijetle pruge, te tvoreći sekundarni rub šume pružaju mogućnost dodatne prehrane. One tu funkciju dobro ispunjavaju, ako nije dopušteno javno korištenje.

Prosječna gustoća javnih (glavnih, regionalnih i lokalnih) cesta u Gorskom kotaru jest 0,83 km/km2, a raspon je od 0,59 km/km2 u području Čabra, preko 0,72 km/km2 u području Delnica i Vrbovskg do 1,31 km/km2 u priobalju. Zajedno sa šumskim cestama ukupan prosjek iznosi 1,91 km/km2.

Na području Uprave šuma Podružnica Delnice, koja pokriva najveći dio Gorskog kotara (državne i privatne šume), otvorenost šuma jest 18 km šumskih cesta na 10 km2. Na području Uprave šuma Podružnica Gospić otvorenost šuma jest 8 km šumskih cesta na 10 km2.

Zatečena otvorenost šuma nema vidljivih negativnih utjecaja na populaciju medvjeda u Hrvatskoj.

4.8.5.2. Željezničke pruge

Unutar staništa medvjeda prolaze dvije pruge: Karlovac - Rijeka u dužini od 143,4 km kroz stanište medvjeda, i Lička pruga Oštarije - Knin u dužini od 213,3 km kroz stanište medvjeda. Pruge ne predstavljaju zapreku kretanju medvjeda, međutim veliki broj medvjeda strada na pruzi: 70 % mortaliteta od prometa (Huber i sur., 1996.). Osobito su opasni usjeci i otvori tunela.

64

4.8.5.3. Otpad

Otpad je nezaobilazna prateća pojava tehničkog i civilizacijskog napretka. U blizini većih gradova i naselja otpad se znatnim dijelom zbrinjava na propisan način, ali na dubioznim lokacijama, naslijeđenim iz vremena dok to nije predstavljalo zabrinjavajući problem, nastale su određene površine na kojima medvjed pronalazi izvore prehrane ili druge vidove svoga interesa te se redovito pojavljuje na tim lokacijama i predstavlja određenu opasnost.

Deponiji otpada, koje nisu organizirani na odgovarajući propisan način, ili «divlji» deponiji, locirani na mjestima najlakšeg prilaza i relativno male vidljivosti, potencijalna su opasnost u staništima medvjeda ili njihovoj blizini.

Opasnost za medvjede svakako je indirektna, ali to veća i dugotrajnija. Odrasli medvjedi ili medvjedi u odrastanju jesu - slijedeći svoj nagon traženja najpristupačnije hrane - stalni posjetitelji navedenih lokacija. Gubeći svoj nagon cjelovremenog skupljanja hrane na velikoj površini, smanjuje se pomalo i urođeni strah od mirisa ljudi, medvjed postaje tako potencijalno opasan prilikom slučajnih susreta s čovjekom. Još je veća opasnost od cijelih familija mladih medvjeda sa majkama, koji su odrasli u blizini odlagališta otpada, stekavši takvu naviku. Opasnost od incidenata prilikom susreta čovjeka s takvim medvjedima svakako je znatno povećana, i u krajnjoj liniji – izbijanjem incidenta kobnih posljedica – može završiti snažnim negativnim utjecajem na stav javnosti, koji se dugotrajno formirao u sadašnjem (pozitivnom) smislu.

Tabelarni prikaz temelji se na iskazu inspekcije zaštite okoliša MZOPU; (o ilegalnim i uglavnom neevidentiranim deponijima otpada pribavljeno je i mnogo detaljnije izvješće samo za Primorsko-goransku županiju, dobiveno od Uprave šuma Podružnica Delnice.), te je dano kako slijedi:

KARLOVAČKA ŽUPANIJA

Na području ove županije evidentirana su tri odlagališta (Pavlovac – Slunj, Kvaternik – Slunj i Sodol – Ogulin), na koja se otpad redovito odlaže. Njihovo je stanje loše, te ih valja sanirati, odnosno zatvoriti.

LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA

Na području ove županije evidentirano je 8 odlagališta (Poljica – Kosmačevo, Vidovac – Karlobag, Rakitovac – Počuča brdo, Korenica – Plitvička jezera, Klanac – Prokike – Brinje, Dugi dol – Bajino brdo – Vrhovine, Bare – Donji Lapac, Razbojište – Kvarte). Stanje odlagališta Poljica – Kosmačevo, Vidovac – Karlobag, Rakitovac – Počuča brdo i Korenica – Plitvička jezera, zadovoljava, a za ostale se predlaže sanacija i zatvaranje.

PRIMORSKO GORANSKA ŽUPANIJA

Na području ove županije u staništima medvjeda inspekcija je evidentirala i pregledala tri odlagališta (Peterkov laz – Čabar, Sović laz – Delnice, Cetin – Vrbovsko). Na Sović lazu obavljena je 1. faza sanacije, Cetin - Vrbovsko treba sanirati i može se dalje koristiti, a Peterkov laz treba sanirati i zatvoriti.

65

4.8.5.4. Miniranost

Duž cijele istočne granice područja rasprostranjenja medvjeda u Hrvatskoj prema Republici Bosni i Hercegovini, djelomično u uskom ali i u vrlo širokom pojasu, postoje minsko-eksplozivne naprave zaostale iz Domovinskog rata.

Postoje površine gdje su minsko-eksplozivne naprave nedvojbeno utvrđene i locirane (minska polja) i površine koje su sumnjive na prisutnost minsko-eksplozivnih naprava. Površine gdje su utvrđena minska polja relativno su male i za cijelo područje obitavanja medvjeda u Hrvatskoj (11800 km2) iznose oko 50 km2. Površine koje su sumnjive na prisutnost minsko-eksplozivnih naprava mnogo su veće i prostiru se na minimalno 500 km2. Ta područja treba u idućem razdoblju sustavno obraditi i utvrditi, odnosno točno locirati postojanje minsko-eksplozivnih naprava.

Za razminiravanje poznatih minskih polja i utvrđivanje minsko-eksplozivnih naprava na sumnjivim površinama potrebna su ogromna financijska sredstva, koja Republika Hrvatska ne može osigurati u kraćem razdoblju. Zbog toga je sastavljen dugoročni plan, a na temelju njega kratkoročni planovi razminiravanja. Potpuno razminiravanje u najboljem slučaju neće se uspjeti obaviti za manje od 10-tak godina.

Za gospodarenje medvjedom važno je istaknuti da površine u kojima obitava medvjed (veliki šumski kompleksi, zapuštene poljoprivredne površine i područja s izrazitom depopulacijom) prema prioritetima za razminiravanje dolaze zadnje na red.

Dakle, minsko-eksplozivne naprave postojat će u staništu medvjeda bit još niz godina.

III. GOSPODARENJE MEDVJEDOM

5. CILJ

Opći cilj ovog Plana jest očuvanje stabilne populacije smeđeg medvjeda u Hrvatskoj u brojnosti koja osigurava njezinu sposobnost za opstanak i suživot sa čovjekom.

Posebni ciljevi za postizanje općeg cilja uključuju (bez rangiranja prioriteta):

• 1. Očuvanje staništa

• 2. Usklađivanje s međunarodnim propisima

• 3. Izbjegavanje opasnosti za čovjeka i njegovu imovinu

• 4. Utvrđivanje i održavanje poželjne brojnosti medvjeda

• 5. Postizanje ekonomske dobiti za lokalno stanovništvo putem turizma i lovstva

66

• 6. Podizanje javne svijesti i uključivanje interesnih skupina u donošenje odluka o

gospodarenju medvjedom.

6. POŽELJNA BROJNOST (KAPACITET)

6.1. Kapacitet Sveobuhvatno razmatranje, vezano na površinu staništa medvjeda u Hrvatskoj od gotovo

12 000 km2, pokazuje da je moguća veličina populacije medvjeda (biološki kapacitet) oko 1100 medvjeda. Poželjna populacija (socijalni kapacitet, stav stanovništva) medvjeda u Hrvatskoj jest oko 900 medvjeda. Taj broj dobiven je na osnovi sadašnjih spoznaja, a moguće je da će podaci do kojih će se doći u bližoj budućnosti (genetsko prebrojavanje), te buduća iskustva u suživotu medvjeda s ljudima, dovesti do korekcije ovdje navedene poželjne veličine populacije.

Uz dodatno prihranjivanje i manje kvalitetna staništa mogu doseći veću gustoću populacije medvjeda od prirodne, a u onim kvalitetnijim gustoća može doseći i više od 2,0 medvjeda/10 km2.

7. ZONIRANJE (I MOGUĆNOST ŠIRENJA)

Medvjed nastanjuje prostor na kojemu zadovoljava većinu svojih životnih potreba. S obzirom na kvalitetu životnog prostora medvjeda, kao i na mogućnost suživota s ljudima, životni prostor medvjeda zonira se na 4 područja u Hrvatskoj:

STALNO OBITAVANJE

POVREMENO OBITAVANJE gdje je prihvatljiv

POVREMENO OBITAVANJE gdje je nepoželjan

SLUČAJNA PRISUTNOST MEDVJEDA

Karta s prikazom te 4 zone nalazi se u prilogu ovom Planu. Treba istaknuti da stanište

medvjeda u Republici Hrvatskoj nije fragmentirano, jer se zone stalnog i povremenog obitavanja

vežu na odgovarajuće u susjednom državama, Sloveniji i Bosni i Hercegovini, čineći zajedničku i

kontinuiranu populaciju medvjeda u Dinaridima.

7.1. Područje stalnog obitavanja medvjeda To je područje visokog krša, te najvećim dijelom prebornih šuma. Površina tog područja

iznosi 9253 km2. Ovo je ujedno i područje niske gustoće naseljenosti ljudi, odnosno područje podnošljivih konfliktnih situacija između medvjeda i čovjeka.

67

68

S obzirom na gospodarenje medvjedom, to područje može se podijeliti na područje na kojem se gospodari, odnosno gdje se namjerava gospodariti, i na područje gdje se ne gospodari i ne namjerava se gospodariti. Središnje područje gospodarenja, bez nacionalnih parkova, obuhvaća 8718 km2.

Najveći dio odstrelne kvote treba planirati upravo na tom području, te odstrel provoditi prema planu, da medvjed ne bi osvajao rubna područja u većem broju, a time dovodio do većih konfliktnih situacija sa čovjekom. Na tom području također treba provoditi cjelokupnu prihranu medvjeda da se medvjed zadržao u tom području.

Središnje područje unutar kojeg su formirani nacionalni parkovi obuhvaća područje 4 nacionlna parka sa 535 km2 ili 5,8 % ukupnog središnjeg područje. Na tom području ne planiraju se nikakve gospodarske aktivnosti, a ni prihrana medvjeda. Od ostalih aktivnosti predviđaju se znanstvena istraživanja medvjeda i ekološki turizam.

7.2. Područje povremenog obitavanja medvjeda Područje povremenog obitavanja medvjeda nastavlja se na središnje i manje je povoljno

za život medvjeda. Obuhvaća područje prebornih i ostalih šuma, a gustoća naseljenosti ljudi veća je nego u središnjem dijelu. Zbog mogućeg konflikta s ljudima, to područje može se podijeliti u područje gdje je poželjna prisutnost medvjeda, te kao takvo može jednog dana prijeći u područje stalnog obitavanja ili područje gdje njegova prisutnost nije poželjna. Ukupno područje povremenog obitavanja medvjeda obuhvaća 2570 km2.

7.2.1. Na područje povremeno prihvatljivog obitavanja medvjeda otpada 1793 km2, a obuhvaća područje Bosiljeva, gornjih tokova Mrežnice i Korane, Zdihova, Vukove Gorice, Lipnika, područje Kamešnice, Mosora i Biokova te Žumberačko gorje (slika 5.).

U području prihvatljivog obitavanja medvjeda planira se odstrijelni zahvat, ali manji je nego u području stalnog obitavanja medvjeda.

7.2.2. Na nepoželjno područje obitavanja medvjeda otpada 778 km2, a obuhvaća priobalje od Bakra do Maslenice (granica određena na karti), te otok Krk i druge jadranske otoke. To je područje veće naseljenosti i razvijene turističke djelatnosti, te na tom području prisutnost medvjeda nije nikako poželjna. Treba naročito paziti da se medvjed u ta područja ne privuče hranom (smetišta, hrana uz ceste, pruge i dr.). Ovdje se ne dopušta prihrana medvjeda

U području nepoželjnog obitavanja medvjeda odstrel se odobrava posebnim dozvolama, a u cilju da tamo medvjeda ne bude. Kriteriji uklanjanja medvjeda opisani su u poglavlju Zahvati u populaciju medvjeda (9.).

69

7.3. Slučajna prisutnost medvjeda To područje obuhvaća ostale dijelove Hrvatske. Ovdje se medvjed sreće rijetko i iznimno, a,

dakako, da nisu previđene nikakve aktivnosti u svezi s medvjedom, osim u iznimnim konfliktnim situacijama.

8. MONITORING - MORTALITET, POPULACIJA

Stanje populacije stalno se prati putem sustavnog prikupljanja svih podataka o živim jedinkama i o smrtnosti medvjeda.

8.1. Praćenje dinamike populacije Populacija živih medvjeda prati se promatranjem i brojenjem medvjeda na hranilištima i

drugim susretima u staništu. Posebno se vodi evidencija o broju porodičnih skupina od majke i mladunaca u prvoj i u drugoj godini života. Za evidenciju se rabe posebni obrasci. Takovo praćenje omogućava uvid u trend populacije.

Za utvrđivanje apsolutne brojnosti rabe se metode genetičke identifikacije. Materijal za dobivanje DNA za genetičku identifikaciju jesu uzorci svježeg izmeta medvjeda. Djelić površine svježeg izmeta prikupljen, obilježen i konzerviran u alkoholu prema standardnom obrascu omogućava da se u laboratorijskom postupku izolira dovoljno velik dio DNA da se svaka jedinka od koje je potekao određeni izmet može individualno prepoznati. Dovoljno velik uzorak prikupljen na određenom terenu i u ograničenom vremenu, omogućava procjenu apsolutne veličine populacije medvjeda, sa mogućnosti pogreške ispod 10 %. S pomoću toga podatka može se baždariti indeks o trendu dobiven brojenjem opaženih medvjeda. Predviđa se potreba genetičke procjene apsolutne veličine populacije jednom u 3 do 5 godina. Osim apsolutne brojnosti, genetičke metode omogućavaju uvid u veličinu efektivne populacije (koja sudjeluje u reprodukciji), u veličinu genetske raznolikosti istraživane populacije, u brojnost mužjaka koji sudjeluju u reprodukcijskom procesu, te u promet gena na širem području, odnosno između susjednih država s kojima dijelimo istu populaciju.

Budući da je genetska metoda procjenjivanja veličine populacije medvjeda znanstveno zasnovana i objektivna, očekuje se da bude temelj za donošenja odluka u gospodarenju i da bude prihvaćena od svih interesnih skupina.

8.2. Praćenje i analiza mortaliteta Smrt svakog medvjeda evidentira se. Prema pripremljenom obrascu uzimaju se podaci,

mjere i uzorci. Podatak o smrtnosti medvjeda javlja se nadležnom Ministarstvu u roku od 24 sata.

70

Obrazac za podatke o smrtnosti uključuje datum i mjesto događaja, uzrok smrtnosti (za odstrjel i podatke o lovcu i trofejnu vrijednost), te osnovne mjere (ukupna duljina i izvagana masa), spol i dob. Nadalje, uzimaju se osnovni uzorci: jedan od rudimentarnih kutnjaka za određivanje dobi (čuva se suh u papirnatoj vrećici), komadić mekanog tkiva za genetičke analize (čuva se u zamrzivaču, te uzorak za istraživanje trihinele). Prema potrebi dogovaraju se i uzimanja dodatnih uzoraka i mjera.

Svako krzno i lubanja medvjeda dobiva jedinstvenu oznaku. Markice za označavanje, njihovu distribuciju i način primjene određuje nadležno Ministarstvo.

9. ZAHVATI U POPULACIJU

9.1. Lov

9.1.1. Sezona lova

Sezona lova na medvjede u jednoj kalendarskoj godini traje od 1. veljače do 30. travnja i od 15. listopada do 31. prosinca, što je u odnosu na dosadašnje vrijeme lova skraćenje za 45 dana.

9.1.2. Kvota izlučenja

Na razini države Hrvatske planira se ukupno godišnje izlučivanje iz populacije od 10 do 15 % od ukupnog procijenjenog broja medvjeda. Postotak se određuje ovisno o aktualnom utvrđenom trendu populacije. Kvota do 15 % može se rabiti ako je trend u porastu, i postoji potreba da se taj trend uspori ili zaustavi. Ako takav zahvat ne bi promijenio trend, a postoje objektivni problemi s lokalnim brojem medvjeda, iznimno se može u ograničenom području provesti i veći zahvat. Ako se zabilježi negativni trend, kvota se može odrediti i ispod 10 %, uključujući i suspendiranje odstrela u pojedinim godinama ili područjima. Na osnovi kapaciteta staništa, procijenjene veličine populacije i trenda populacije određuje se postotak za računanje kvote, te apsolutni broj medvjeda predviđen za izlučivanje u idućoj kalendarskoj godini. Na osnovi dosadašnjeg iskustva očekuje se da je u ukupnom izlučenju udio odstrjela 80 %, a preostali uzroci gubitaka, 20 %. Ako ukupna godišnja kvota bude prebačena, za toliki se broj smanjuje kvota iduće godine. Isto tako, ako dođe do odstupanja od očekivanog omjera udjela lovnog i nelovnog izlučenja, postotak za računanje bit će promijenjen.

Kvota izlučivanja uključuje legalan odstrel, ilegalan odstrel, odstrel medvjeda problematičnog ponašanja, stradavanja u prometu i zbog drugih antropogenih razloga, te izlučivanje živih medvjeda iz populacije.

Mlade medvjede koji su uz majku ne odstrjeljuje se, a niti ženku koja vodi mlade.

71

9.1.2.1. Raspodjela kvote i pravo odstrela

9.1.2.1.1. Kriteriji za raspodjelu kvote

Osnovni kriteriji za raspodjelu kvote jesu:

• kvaliteta i površina staništa:

• gustoća populacije.

U zoni najkvalitetnijih staništa stalnog boravka medvjeda pretpostavlja se gustoća od 1,5 do 2,0 medvjeda na 10 km2. Ta gustoća dopušta odstrjel do 0,15 medvjeda godišnje na 10 km2. To se odnosi na središnji dio: Gorskog kotara, Velike i Male Kapele, te sjevernog i srednjeg Velebita (oko 2400 km2). Ti parametri na tom području određuju mogući odstrel do 36 medvjeda.

U preostalom području zone stalnog boravka medvjeda (6300 km2) pretpostavlja se gustoća od oko 1,0 medvjeda na 10 km2. Ta gustoća dopušta odstrjel do 0,1 medvjeda godišnje na 10 km2. Ti parametri na tom području određuju mogući odstrel do 63 medvjeda.

U zoni povremenog boravka medvjeda (2570 km2) pretpostavlja se gustoća od oko 0,5 medvjeda na 10 km2.

U dijelu te zone, gdje medvjed nije u sukobu s lokalnim stanovništvom (1793 km2) dopušta se odstrjel od 0,05 medvjeda godišnje na 10 km2. Na tom području moguć je odstrjel do 8 medvjeda.

U dijelu te zone gdje medvjed nije poželjan (otoci, uže priobalje, urbane cjeline: 778 km2) zbog sukoba s lokalnim stanovništvom odstrjel nije ograničen. Taj odstrjel ne računa se u odstrjelne kvote, nego u ostale gubitke iz populacije. Za uklanjanje svakog medvjeda nadležno Ministarstvo izdaje dozvolu, a nakon što je prisuće istog medvjeda višestruko potvrđeno, i to bez obzira je li prethodno izazvao neke štete i bez obzira na lovnu sezonu na medvjeda. Ne dopušta se uklanjanje medvjeda prije nego se ista jedinka pojavi više puta u različitim danima, jer se želi izbjeći smrt medvjeda koji je samo u prolazu došao u to područje.

Prije dozvole uklanjanja medvjeda nadležno tijelo treba utvrditi da (više) ne postoje ili da su barem djelomično uklonjeni svi mogući prepoznatljivi razlozi dolaženja medvjeda u područje, odnosno da je odgovorna organizacija ili osoba pismeno upozorena i upućena što treba poduzeti. Oštećenik nema pravo na odštetu ako nije primjereno čuvao svoj posjed.

Svi otoci na kojima se medvjed pojavljuje (Krk) i na kojima bi se mogao pojaviti izuzeti su iz gospodarenja. Za dozvolu uklanjanja medvjeda s otoka nije potrebno prethodno zadovoljiti uvjete kao za ostala područja gdje se medvjedom ne gospodari.

Uklanjanje nepoželjnih medvjeda izvršiti će lokalni lovoovlaštenik, a pri tome može koristiti i druge skupne i pojedinačne načine lova. Ako on to ne želi ili ne uspije u zadanom roku, Ministarstvo će dopustiti drugim izvršiteljima odstrel medvjeda.

72

9.1.3. Način i sredstva lova

Medvjedi su do sada lovljeni pojedinačnim lovom dočekom na visokoj čeki uz mečilište za mjesečine, sukladno propisima Zakona o lovu, opisano u poglavlju "Današnje gospodarenje". Ovaj Plan predviđa i daljnju primjenu takvoga načina lova.

Prednosti lova na medvjede sa čeke:

• osigurana mogućnost dobrog motrenja, izbora dobne i spolne kategorije jedinke i samog odlova

• smanjena je mogućnost ranjavanja medvjeda • minimalno uznemiravanje staništa • do čeke s mečilištem redovno vodi šumska cesta pa je dolazak na čeku lovca i

pratioca, doprema hrane na mečilište kao i manipulacija s odstreljenom divljači laka i jednostavna

• to je za lovca, njegova pratioca i okolinu najsigurniji način lova • najučinkovitije vođenje kontrole odstrjela

9.2. Prihranjivanje

Uobičajna mjera pri gospodarenju medvjedom jest prihranjivanje hranom biljnog i animalnog podrijetla.

Detaljan opis vrste hrane koju u prirodi uzima medvjed dan je u prethodnom poglavlju. Medvjed je svežder. Pretežno uzima biljnu hranu, ovisno o godišnjem dobu i do 95 %. Uz biljnu hranu za normalni metabolizam potrebna mu je i hrana bogata bjelančevinama. Bjelančevinastu hranu medvjed pojačano uzima (pretežno) u proljeće. Od bjelančevinaste hrane jede kukce, beskralježnjake, glodavce i strvine. Može napasti mladunčad krupne divljači i domaće životinje.

Razlozi za prihranjivanje jesu:

• Zadržavanje medvjeda u poželjnom dijelu staništa, odnosno smanjivanje približavanja naseljima

• Smanjivanje šteta na ljudskim dobrima • Mogućnost motrenja i praćenja trenda populacije medvjeda • Mogućnost zdravstvenog tretmana • Povećanje kapaciteta staništa, rasta i prirasta populacije • Ekološki turizam (fotolov) i edukacija • Izvršenje planiranoga odstrela

73

9.2.1. Vrijeme prihranjivanja

Medvjeda je dopušteno prihranjivati do 120 dana u godini, i to u: studenom, veljači, ožujku, travanju.

Ograničavanjem broja dana hranjenja izbjegava se navikavanje i stjecanje ovisnosti medvjeda o prehrani iz ljudskih izvora.

9.2.2. Mjesto prihrane

Za prihranu medvjeda formiraju se hranilišta - mečilišta. Ti objekti mogu se izgraditi na manjim šumskim čistinama uz prohodne komunikacije tijekom cijele godine, tako da se uvijek može doći do hranilišta - mečilišta.

Za prihranu i lov medvjeda može se izgraditi najviše jedno hranilište - mečilište na 40 km2. Lovišta manja od 40 km2 mogu imati jedno mjesto hranjenja sa čekom, ali koje može biti aktivno (hrana se iznosi) samo u godini za koju ima dozvolu odstrjela medvjeda. Hranilište – mečilište mora biti udaljeno najmanje 2 km od najbližeg naselja stalno naseljenog ljudima. Minimalna udaljenost hranilišta – mečilišta od granice nacionalnih parkova mora biti 300 m. Odabirom njihove lokacije treba izbjeći mogućnost zagađenja izvora, vodotokova i dr.

Unutar zaštićenih područja ne treba prihranjivati medvjede. Iznimku čine: uređena mjesta za motrenje i snimanje medvjeda u obrazovne i komercijalne svrhe.

9.2.3. Vrsta hrane

Za prihranu i prehranu medvjeda koristi se zrnata, sočna i mesna hrana, te posebne površine pod jednogodišnjim i višegodišnjim kulturama. Od zrnate hrane daje se prvenstveno kukuruz u zrnu, zob i ječam. Dopušteno je u vrijeme prihrane medvjeda (do 120 dana godišnje) izložiti najviše 300 kg zrnate hrane po jednom grlu odraslog medvjeda. Od sočne hrane za prihranjivanje medvjeda daje se stočna ili šećerna repa i razno voće. Po jednom grlu odraslog medvjeda može se u vrijeme prihrane dati najviše 300 kg sočne hrane. Od mesne hrane treba najviše davati lešine uginulih životinja koje su prije izlaganja veterinarski pregledane. Ako nema dovoljno životinjskih lešina, može se izlagati klaonički konfiskat. Dopušteno je u vrijeme prihrane medvjeda godišnje izložiti najviše 400 kg mesne hrane po jednom grlu odraslog medvjeda. Na posebno napravljena hranilišta – mečilišta za medvjede, dolaze i druge životinjske vrste: divlje svinje, vukovi, lisice, kune, ptice i dr. Osim navedene prihrane medvjeda mogu se osnivati jednogodišnje i višegodišnje kulture za poboljšanje prehrane, tu ponajviše zob. Te njive osim medvjeda koristi i ostala divljač. One trebaju biti locirane na šumskim čistinama, što je moguće dalje od naseljenih mjesta.

Isto tako medvjed dolazi na hranilišta za divlje svinje i jelensku divljač. Poželjno je da takvih hranilišta koja privlače medvjeda bude što manje. U staništu medvjeda treba imati i

74

propisani broj hranilišta za divlje svinje i jelene sukladno LGO, ali ne i više od toga broja. Ta hranilišta također moraju biti primjereno odmaknuta od naseljenih mjesta, odnosno od granica nacionalnih parkova.

10. OČUVANJE STANIŠTA

Staništa medvjeda u Hrvatskoj, kao i na cijelom području Dinarida i Pinda, vrlo su vrijedna i mogu se usporediti s najkvalitetnijim staništima na području Karpata. U prethodnim poglavljima to je detaljno prikazano. Ta staništa, a to su potvrdila i provedena istraživanja (Cicnjak i sur., 1987.; Huber i Roth, 1992., 1993.; Huber i Frković, 1993.; Kusak i Huber, 1998.; Frković 2001.; Frković i sur., 2001.; Majnarić, 2002.), omogućuju visoki prirast, stabilnost populacije i takve zahvate u populaciju kakvi nisu mogući u mnogim dijelovima Europe gdje obitava medvjed.

Osnovni preduvjet za izradu i provedbu akcijskog plana gospodarenja s medvjedom u Hrvatskoj upravo je očuvanje staništa. Za stanište medvjeda u Hrvatskoj treba istaknuti sljedeće:

- sastavni su dio alpsko-dinarsko-pindskog područja rasprostranjenosti medvjeda u Europi;

- zaokružena su cjelina, nisu fragmentirana u smislu da postoje strogo odvojena područja obitavanja medvjeda;

- vezana su na prostrane prirodne šumske ekosustave;

- povezana su sa isto tako kvalitetnim staništima u susjednoj Republici Sloveniji i Republici Bosni i Hercegovini, te omogućuju nesmetanu migraciju medvjeda.

75

10.1. Mjere za očuvanje staništa

Za ispravno prepoznavanje i potom provođenje mjera očuvanja staništa potrebno je stalno praćenje stanja i mogućih promjena.

10.1.1. Utvrđivanje:

- područja rasprostranjenosti medvjeda;

- prikladnosti staništa za obitavanje medvjeda;

- kvalitete staništa.

10.1.2. Prometna infrastuktura

- utvrđivanje svih vrsta postojeće infrastrukture i njezin utjecaj na stanište medvjeda;

- procjena svih vrsta planirane infrastrukture i njezin utjecaj na stanište medvjeda;

- zabrana izgradnje novih i modernizacije postojećih prometnica kroz staništa medvjeda bez zadovoljavanja uvjeta prema Zakonu o zaštiti prirode;

- pri neizbježnoj gradnji prometnica nastojati:

- izbjeći presjecanje najosjetljivijih dijelova staništa (primjer – Grčka),

- na brzim prometnicama omogućiti propusnost za medvjede i druge životinje (tuneli, vijadukti, zeleni mostovi) (propusnost cesta za životinje – smjernice za projektiranje, 2002.),

- ceste koje služe šumskoj proizvodnji isključiti iz javne uporabe.

10.1.3. Očuvanje i unapređenje šumskih ekosustava

- utvrđivanje i vrednovanje zatečenog stanja;

- provedba dugoročnih smjernica razvoja šumarstva (šumarska strategija), prirodna obnova, mješovite sastojine, čuvanje plodonosnih stabala bukve i hrasta;

- vrednovanje posebno zaštićenih dijelova prirode;

- planiranje proširenja posebno zaštićenih dijelova prirode.

76

10.1.4. Razvoj poljoprivrednih djelatnosti

- utvrđivanje i vrednovanje postojećih poljoprivrednih djelatnosti;

- planiranje i vrednovanje budućih zahvata u toj djelatnosti (izbjegavanje intenzivne ratarske proizvodnje na većim površinama, izbjegavanje poticanja intenzivne stočarske proizvodnje u otvorenim prostorima).

10.1.5. Sportsko-turistički sadržaji

- utvrđivanje postojećeg stanja i njegov utjecaj na obitavanje medvjeda;

- zabrana izgradnje takvih sadržaja u središnjem dijelu areala obitavanja medvjeda bez prethodnog zadovoljavanja uvjeta prema Zakonu o zaštiti prirode;

- zabrana turističkih i sportskih aktivnosti kojima se remeti mir u staništu medvjeda;

- izbjegavanje svih aktivnosti koje imaju za posljedicu oštećivanje staništa medvjeda.

10.2. Otpad

Svaki izvor hrane koji tretiramo kao otpad: odbačeni ostaci obroka, smeće u raznim košarama i kontejnerima, ili otpad odložen na legalnim ili ilegalnim deponijima, mora biti nepristupačan medvjedu.

Na takvim mjestima medvjedi počinju miris čovjeka povezivati s pozitivnim iskustvom, a to je suprotno iskustvo od iskustva koje su imali u prošlosti. Medvjed s takvim iskustvom možda neće izbjegavati čovjeka pri svakom susretu, odnosno naviknuo se na ljude. To samo po sebi ne znači da je taj medvjed opasan ali je takvo ponašanje sigurno vrlo nepoželjno.

Sprečavanje pristupa medvjeda otpadu:

1. Deponiji otpada ne bi smjeli biti u staništu medvjeda. Ondje gdje je to nemoguće izbjeći, deponiji treba biti tako ograđen da joj medvjed ne može prići i da se ne može hraniti na smeću. Najučinkovitiji način jest ograđivanje deponija električnom ogradom. Ulazna vrata u prostor deponija trebaju biti zatvorena.

2. Ilegalna odlagališta smeća treba očistititi. Kaznenim sankcijama treba kazniti prekršitelje.

77

3. Kontejneri za prikupljanje otpada prije odvoza na smetište trebaju biti izvan dohvata medvjeda. Osim toga trebaju biti izrađeni od čvrstog metala i uvijek trebaju biti zatvoreni tako da ih medvjed ne može otvoriti. Treba ih redovoto prazniti i nikad ne smije biti otpada oko kontejnera.

4. Kante za otpatke u kućanstvima trebaju biti držane unutar objekta nepristupačnog za medvjeda. Smije ih se postaviti na otvoreno iskuljučivo danju, i to neposredno prije odvoza.

5. Košare za otpatke u staništu medvjeda trebaju biti izrađene od metala i s preklopnim poklopcem koji onemogućava medvjedu da dohvati sadržaj. Također ih treba redovito prazniti.

6. U staništu medvjeda treba zabraniti ostavljanje ostataka hrane te provoditi edukaciju o tome.

11. PROBLEMATIČNI MEDVJEDI

Medvjed koji ne bježi od čovjeka potencijalno je opasan. Gubitak straha od čovjeka ne znači i njegovu povećanu agresivnost, ali stvarna opasnost bitno je povećana. Neki će ljudi takvu medvjedu pokušati prići previše blizu da bi ga bolje vidjeli ili snimili, neki će pucati i raniti ga, a sve to može izazvati medvjeda na aktivnu obranu. Osim toga učestalo opažanje pojedinog, na ljude naviknutog medvjeda, često dovodi do vjerovanja da su se medvjedi prenamnožili. Neki, na ljude naviknuti medvjedi, počet će praviti redovite štete u potrazi za hranom iz ljudskih izvora, postajući problematični medvjedi. Njihovo ponašanje teško je promijeniti. Takvi medvjedi obično stradaju od prometa, budu ubijeni u takozvanoj samoobrani, ili u planiranom uklanjanju.

Mjere za sprečavanje pojavljivanja problematičnih medvjeda:

78

A) Sprečavanje navikavanja na hranu od ljudi

Mjere uključuju sve prethodno navedeno uz sprječavanje hranjenja otpadom (poglavlje 10.2.).

Svi drugi izvori hrane iz ljudskih izvora (spremišta hrane, voćnjaci i vrtovi uz kuće, prijevozna sredstva i pretovarna mjesta i dr.) koji mogu privući medvjeda trebaju biti na odgovarajući način ograđeni, osigurani ili izmješteni.

B) Izbjegavanje pojavljivanja medvjedića koji su ostali bez majke.

Medvjedići koji izgube majku prije njihova fiziološkog odvajanja od nje posebno su skloni početi tražiti hranu u blizini ljudi. Potrebno je:

1. Poduzimati mjere da se smanji vjerojatnost nastajanja medvjeđe siročadi: a) posebnim oprezom pri lovnim zahvatima, b) sprječavanjem krivolova, c) izbjegavanjem uznemiravanja u staništu tijekom zimskih mjeseci (prosinac do travnja), osobito oko poznatih područja brloženja medvjeda.

2. Kada se pojavi medvjedić bez majke, zabranjeno ga je hraniti.

3. Medvjedić koji izgubi majku u prvih 4 do 5 mjeseci života ne može preživjeti u prirodi. Ako ga se uzme na umjetnu prehranu, to znači da će ga se morati držati cijeli život u nekom obliku ograđenog prostora. U sklopu raspoloživih kapaciteta takve medvjede može preuzimati specijalizirano utočište. (U vrijeme izrade ovog plana u Hrvatskoj takvo utočište postoji u Kuterevu.) Ako takav prostor nije na raspolaganju, ne treba započimati umjetno othranjivanje medvjeđe siročadi u toj dobi. Medvjedići koji su ostali bez majke krajem svibnja ili kasnije u prvoj godini života imaju određene izglede da prežive u prirodi ali će se normalno ponašati samo ako ih ljudi ne hrane ili ako ne pronalaze hranu na smeću.

Mjere za rješavanje problematičnih medvjeda

Medvjeda koji se navikao na ljude ili je počeo praviti probleme teško je odviknuti od takvog nepoželjnog ponašanja. Moguće mjere jesu:

1. Sprječavanje pristupa izvorima hrane na koje redovito dolazi

2. "Negativno kondicioniranje", tj. odvikavanje putem neugodnih stimulansa:

- buka iz raznih akustičkih simulatora;

- električni šokovi iz žica električnog pastira;

- pucanje zvučnim eksplozivnim mecima;

- pucanje gumenim mecima.

79

3. Uklanjanje medvjeda u kojih prethodne mjere nisu pomogle:

- hvatanje i premještanje. To se ne prepuručuje u našim uvjetima gdje uvijek postoje ljudska naselja unutar veličine očekivanog životnog prostora pojedinog medvjeda.

- hvatanje i stavljanje u zatočeništvo. Dolazi u obzir samo za mlade medvjede (do dobi do 1 godine) koji se mogu priviknuti na takav život, i to samo kada postoji mogućnot njihova držanja cijeli ostatak života (20 do 30 godina u zatočeništvu).

- letalne mjere. Odstrjel ili hvatanje i eutanazija.

4. Bolesni i ozlijeđeni medvjedi

Ako se pojavi medvjed koji je zbog neke ozljede ili bolesti privremeno nesposoban za samostalni život u prirodi, o mogućem medicinskom tretmanu može se razmišljati jedino ako mu može pomoći jednokratni tretman na mjestu.

12. MEDVJEDI I TURIZAM

U točki 6.3. ovoga plana detaljno su prikazani osnovni čimbenici koji određuju stanište medvjeda u Hrvatskoj. To je površina zemljišta veća od 11800 km2, brdske i planinske orografije, uglavnom pod šumskom vegetacijom, slabe naseljenosti i klasična ruralna obilježja. Osim očuvanih ekoloških i bioloških vrijednosti malo je drugih komparativnih prednosti koje bi isticale to područje. Bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika na tom području izrazito je niži u odnosu na druga područja Hrvatske, prisutna je depopulacija čitavog područja i njegova zaostajanja u ukupnom razvoju.

To veliko područje ugroženo je izgradnjom krupne infrastrukture koja povezuje razvijeni kontinentalni dio države s isto tako razvijenim priobaljem. Nadalje, to područje koristi se za odlaganje raznih vrsta otpada, a pri svemu tome jedinice lokalne samouprave i područno stanovništvo od svega toga ima vrlo malo koristi, a dugoročno može očekivati velike probleme.

Zbog toga je važno da se obitavanje medvjeda na tom području maksimalno valorizira i iskoristi. Toga treba istaknuti da na područjima gdje obitava medvjed obitavaju i druga dva krupna predatora: vuk i ris. Budući da te dvije strogo zaštićene životinjske vrste u Hrvatskoj nisu divljač, a znatno utječu na lovno gospodarenje korištenjem dijela divljači za svoju prehranu, važno je da se kroz odstrelne takse za medvjeda i kroz druge vidove korištenja medvjeda, vuka i risa osiguraju financijska sredstva za zaštitu tih vrsta i dobrobit lokalnog stanovništva.

Smeđi medvjedi bili su tijekom stoljeća i uništavani i cijenjeni. Prvo su, kao i druge velike zvijeri, bili držani nepoželjnima i uništavani, a to je izazvalo njihov nestanak u gotovo cijeloj

80

zapadnoj Europi. Potom su preostali medvjedi postali poželjni za trofejni lov. U nekim područjima njihov su broj održali lovci koji su i pomogli njihovom opstanku i porastu broja.

Danas je postojanje zdrave medvjeđe populacije znak da su ovdje i šume visoke kvalitete, a time i dobar izvor drvne mase, šumskih plodova i lovnih životinja.

Medvjedi su simbol bogatstva prirode, a znamo da je kvaliteta prirodnog okoliša primarni čimbenik u turističkoj djelatnosti. Lokalna zajednica može rabiti taj simbol da poveća tržnu vrijednost tradicionalnih proizvoda poput raznih rukotvorina. Tako bi izrada i uporaba "medvjeđe etikete" na lokalnim proizvodima značila da oni potječu iz dobro očuvanih šuma.

Prisutnost medvjeda može ljubiteljima prirode bitno unaprijediti iskustvo njihova boravka u divljini. Istraživanja su pokazala da većina stanovnika u područjima nastanjenim medvjedima u Hrvatskoj osjeća da ta životinja doprinosi turizmu i donosi gospodarsku korist lokalnoj zajednici. Dakle, osim u već spomenutom "lovnom turizmu", medvjedi se mogu koristiti i na druge načine u unapređenju turističke ponude, a u sklopu koncepta koji se najčešće naziva «ekoturizam». Prema Međunarodnom ekoturističkom društvu, ekoturizam je «odgovorno putovanje u prirodna područja koje pridonosi očuvanju okoliša i blagostanju lokalnog stanovništva» (International Ecotourism Society, 2003.). Taj koncept u svijetu naziva se "nekonzumirajući" (eng. non-consumptive) način.

Ovo poglavlje bavi se prvenstveno tim "nekonzumirajućim" korištenjem medvjeda u postizanju gospodarske koristi za lokalnu zajednicu.

Iako se radi o planu gospodarenja populacijom medvjeda, ovo poglavlje analizira i predlaže aktivnosti vezane i uz medvjede koji se nalaze u zatočeništvu. Za to postoje dva osnovna razloga:

1. Pojedini medvjedi koji se nalaze u zatočeništvu potječu iz prirode.

2. Medvjedi u zatočeništvu mogu se iskoristiti za postizanje pojednih ciljeva formuliranih ovim planom gospodarenja (npr. informiranje i obrazovanje javnosti o medvjedima).

Shackley (1996.), spominje četiri osnovna čimbenika koja utječu na razvoj "nekonzumirajućeg" korištenja divljih životinja u turizmu:

• Opći porast turističke ponude u svijetu,

• Jeftiniji i brži pristup turističkim odredištima,

• Jačanje svijesti o «zelenom» okolišu,

• Potraga za održivim zamjenama za masovni turizam.

Mislio da je važno promatrati i planirati korištenje medvjeda u hrvatskom turizmu u sklopu navedenih globalnih promjena.

81

12.1. Medvjedi u slobodnoj prirodi U kontekstu turizma, medvjedi se nalaze u tri različite kategorije područja, koja se mogu i

preklapati, a to su zaštićena područja, lovišta i planinarska odredišta. U tim područjima posjetitelji dolaze u kontakt s medvjedima, što može rezultirati različitim utjecajima i na medvjeda i na posjetitelja. Osnovne teme koje u sklopu interakcija medvjeda s posjetiteljima treba obraditi jesu:

• Uznemiravanje medvjeda;

• Navikavanje medvjeda na ljude;

• Sigurnost posjetitelja;

• Zadovoljenje posjetitelja;

• Nosivi kapacitet za broj posjetitelja.

Za potrebe ovog plana koristimo sljedeću definiciju nosivog kapaciteta posjetilaca: najveća moguća razina iskorištavanja nekog područja od posjetitelja uz visoku razinu zadovoljstva posjetitelja, te najmanju moguću razinu negativnih utjecaja na populaciju medvjeda. Takav pristup posebno je važan u zaštićenim područjima, pa je stoga upravo u zaštićenim područjima važno provoditi znanstvena istraživanja koja će objektivno i kvantitativno procijeniti:

• Razinu uznemiravanja medvjeda od posjetitelja,

• Razinu zadovoljenja posjetitelja tijekom posjeta zaštićenom području.

82

Da bi se izbjeglo uznemiravanje i navikavanje medvjeda, te osigurala sigurnost posjetitelja, važno je posjetitelje uputiti na pravilan način ponašanja u staništu medvjeda, i to putem brošura, letaka, znakova na planinarskim stazama, predavanja i slično, te ako se pokaže potrebnim, ograničiti područja koja su dostupna posjetiteljima, odnosno ograničiti broj posjetitelja u određenom području ili vremenu. Treba napomenuti da se ostale aktivnosti vezane uz istu problematiku nalaze i u poglavljima «Otpad», te «Problematični medvjedi».

Radi unapređenja zadovoljenja posjetitelja, oni mogu sudjelovati u sljedećim kontroliranim aktivnostima:

• uživanje u staništu medvjeda,

• traženje, promatranje i fotografiranje tragova medvjeda,

• promatranje i fotografiranje medvjeda s promatračnica uz hranilišta,

• sudjelovanje u aktivnostima istraživača i/ili renđera,

• obrazovanje o medvjedima.

12.2. Zatočeni medvjedi Ustanove u kojima se nalaze zatočeni medvjedi moraju medvjede koristiti radi

obrazovanja i zabavljanja posjetitelja, te ostvarivanja ekonomske dobiti.

Medvjedima se mora osigurati:

• prikladne nastambe u kojima se životinje mogu dovoljno kretati i u kojima životinjama neće biti dosadno, a koje su najbolja moguća kopija prirodnog staništa medvjeda;

• pravilna prehrana;

• mir.

Posjetiteljima treba osigurati:

• sigurnost;

• obrazovanje o medvjedima;

• zabavu;

• mogućnost trošenja novaca.

83

13. SMANJIVANJE I NAKNADA ŠTETA

13.1. Smanjivanje šteta

13.1.1. Mjere koje trebaju poduzimati ovlaštenici prava lova i druge pravne osobe koje upravljaju medvjedima

Donošenje plana za poduzimanje određenih mjera za sprječavanje šteta (sezonski, po poljoprivrednim kulturama, po vrstama šteta i dr.);

Nabavljanje, raspodjela i davanje uputa za korištenje zaštitnih sredstava;

Prihranjvanje radi zadržavanja medvjeda dalje od ljudskih dobara;

Održavanje veličine populacije u sklopu podnošljivih šteta.

13.1.2. Mjere koje trebaju poduzimati korisnici zemljišta:

Izvještavanje ovlaštenika o mogućim i nastalim štetama;

Omogućavanje pravilne provedbe mjera zaštite od ovlaštenika;

Pravilna primjena zaštitnih sredstava;

Ubiranje poljoprivrednih proizvoda u agrotehničkim rokovima.

13.1.3. Ostale mjere

Uklučuje sve mjere opisane u poglavljima Otpad (10) i Problematični medvjedi (11), a tiču se prvenstveno pristupa medvjeda otpadu i drugim izvorima hrane iz ljudskih izvora.

13.2. Naknada šteta

Dosadašnja sudska praksa uspostavlja odgovornost ovlaštenika prava lova za sve štete koje počini divljač, neovisno o tome gdje je šteta počinjena. Neosporno je da medvjed može uzrokovati štete koje svojom visinom višestruko premašuju materijalne mogućnosti ovlaštenika prava lova da ih naknadi. To može dovesti u opasnost ne samo gospodarenje medvjedom nego i svom drugom divljači.

84

Sve štete za koje se može dokazati da ih je prouzročio medvjed trebaju biti nadoknađene oštećeniku u što kraćem roku. Naknada mora nadomjestiti stvarno prouzročenu štetu, ako oštećenik svojom djelatnošću ili propustima nije i sam pridonio šteti.

Imajući u vidu postojeću zakonsku regulativu i uvedenu sudsku praksu glede odgovornosti za štetu predlaže se sljedeće:

- gdje se gospodari medvjedom – štete se plaćaju kao do sada, odnosno štete će nadoknađivati ovlaštenik prava lova u lovištu gdje se šteta dogodila;

- u lovištu u kojem se ne gospodari medvjedom, ali medvjed je manje više stalno prisutan, štete će podmiriti država, a ako se pak u takvu lovištu dopusti odstrel medvjeda koji je počinio štetu, štetu će na ime dozvoljenog odstrela podmiriti ovlaštenik prava lova u dotičnom lovištu;

- u slučajevima kada medvjed počini štetu na površinama gdje se slučajno pojavi ili u nacionalnim parkovima, štetu će naknaditi država.

Predlaže se:

Razmotriti mogućnost osnivanja posebnog fonda iz kojeg će se namirivati sve štete koje prouzrokuje medvjed, neovisno o tome gdje se šteta dogodi, u lovištu ili izvan njega. Sredstva bi se osiguravala uplatom iz raznih izvora (lovoovlaštenici, jedinice lokalne samouprave, naplatom novčanih kazni i dr.), a njima bi se osigurala država kao vlasnik fonda od odgovornosti za štete koje počini medvjed.

Konačni cilj i najbolje rješenje bio bi da se sve štete od medvjeda plaćaju iz centralnog izvora, po mogućnosti preko osiguranja. Taj način naknade štete naročito bi bio pogodan za naknadu šteta koje nastaju kod sudara osobnih vozila s medvjedom, jer takve štete mogu biti pojedinačno vrlo visoke i pojedini ovlaštenik prava lova ne može ih naknaditi.

Osim izmjena niza zakonskih odredbi treba odrediti jedinstvenu metodu za određivanje visine odštete i propisati kriterije glede opravdanosti zahtjeva za odštetom.

14. JAVNO INFORMIRANJE I SUDJELOVANJE U ODLUČIVANJU

Da bi se unaprijedila kvaliteta gospodarenja populacijom smeđeg medvjeda u Hrvatskoj i izbjegli sukobi među interesnim skupinama, a sukladno s preporukama za Hrvatsku iz Akcijskog plana za zaštitu smeđeg medvjeda u Europi, planira se:

A) Pokretanje edukativno-informativnih kampanja pripremljenih za ciljne skupine.

Da bi se osigurala potpora javnosti za gospodarenje medvjedom, te da bi javnost mogla konstruktivno sudjelovati u odlučivanju, potrebno ju je pravodobno i

85

ispravno informirati. Ovisno o ciljnim skupinama, potrebno je prilagoditi i način i opseg informiranja.

1. Stanovništvo područja stalnog boravljenja medvjeda

Točnim informacijama treba očuvati današnji stupanj prihvaćanja populacije medvjeda. Posebno treba obrazovati javnost o mjerama da se veličina šteta od medvjeda i izravna opasnost za ljude što više smanje, te da se pogrešnim postupcima ne potiče nastajanje medvjeda problematičnog ponašanja. Obavještavati o stanju i mogućnostima korištenja medvjeda u lokalnoj ekonomiji.

2. Stanovništvo područja povremenog pojavljivanja medvjeda

Naglasak u educiranju treba biti na razumijevanju biologije medvjeda da bi se izbjeglo panično reagiranje kad se pojavi. I ovdje treba obrazovati javnost o mjerama da se veličina šteta od medvjeda i izravna opasnost za ljude što više smanje, te da se pogrešnim postupcima ne potiče dolaženje medvjeda u područja gdje je nepoželjan, kao i nastajanje medvjeda problematičnog ponašanja. Obavještavati o mogućim vrijednostima medvjeda za lokalnu ekonomiju.

3. Stanovništvo područja gdje nema medvjeda

Cjelokupno stanovništvo treba razumjeti osnove biologije medvjeda te prihvaćati i cijeniti postojanje njegove populacije u Hrvatskoj. Također opće stanovništvo treba razumjeti i prihvatiti sve elemente gospodarenja medvjedom, uključujući i lovni zahvat.

4. Školski uzrast

Osnovno i srednje obrazovanje treba dati jasnu sliku o medvjedu i drugim velikim zvijerima u Hrvatskoj kao o vrijednostima naše prirodne baštine s posebnim ekološkim statusom s obzirom na stanište, prehranu i odnos prema čovjeku.

5. Posjetioci područja gdje žive medvjedi

Svaki posjetilac, domaći ili iz inozemstva, područja gdje u Hrvatskoj žive medvjedi, a napose zaštićenih i turistički atraktivnih područja, treba dobiti osnovne informacije o činjenici da je u staništu medvjeda i o preporučenom ponašanju. Time treba izbjeći izazivanje straha, kao i opasnosti za čovjeka, a istovremeno obavijestiti o mogućnostima prepoznavanja znakova prisutnosti medvjeda. Primjerenim informiranjem posjetilaca smanjuje se i odgovornost organizacije koja upravlja područjem za moguće konflikte situacije s medvjedima.

B) Identifikacija i uključivanje interesnih skupina kao predstavnika javnosti u gospodarenje medvjedom, i to kroz konzultacije i zajedničko planiranje.

86

Plan gospodarenja medvjedom u Republici Hrvatskoj, kao i akcijski godišnji planovi gospodarenja trebaju biti javni dokumenti na koje interesne skupine mogu davati primjedbe. Jednom godišnje treba organizirati skup na kojem se prikazuje stanje populacije, rezultati gospodarenja u prethodnom razdoblju te plan za iduću godinu.

C) Stvaranje stalnog protokola suradnje s lokalnim stanovništvom.

Lokalno stanovništvo treba biti redovito izvještavano o statusu populacije medvjeda, a napose o svim mogućim izvanrednim situacijama (npr. pojava medvjeda problematičnog ponašanja ili medvjedića bez majke). Također, lokalno stanovništvo treba znati postupak prijavljivanja šteta od medvjeda ili opasnih situacija, kao i opći stav o populaciji medvjeda.

D) Praćenje stavova javnosti prema medvjedu i gospodarenju medvjedom.

Razumijevanje stavova javnosti o medvjedima i o različitim opcijama postizanja ciljeva gospodarenja medvjedom, omogućit će njihovo lakše i vjerodostojnije uključivanje u donošenje odluka. Zbog toga treba pratiti stavove javnosti i moguće promjene u tim stavovima, primjerenim postupcima anketiranja putem stručno osposobljenih osoba.

15. MEĐUNARODNA SURADNJA

Potpisivanjem međunarodnih sporazuma opisanih u poglavlju 3.1. Hrvatska se obvezala na poštivanje njihovih odredbi, a ovim Planom utvrđuje se poštivanje svih odredbi koje se tiču očuvanja populacije smeđeg medvjeda.

87

U globalnim i/ili europskom mjerilima to znači usaglašavanje sa smjernicama za očuvanje vrste u «poželjnom populacijskom statusu» («favourable conservation status») u što većem broju i na što širem području, a u suživotu s lokalnim stanovništvom. Poštovat će se i odredbe o zaštiti staništa i o međunarodnom prometu živih medveda i dijelova njihovih tijela.

Populacija smeđih medvjeda u Hrvatskoj dio je populacije koju dijelimo sa susjednim državama: Republikom Slovenijom i Republikom Bosnom i Hercegovinom. Slobodno kretanje medvjeda među tim zemljama danas se odvija bez zapreka, a bit će osigurano i u budućnosti. Uz razumijevanje da zahvati gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj mogu utjecati na stanje njihovih populacija u susjednim zemljama, Hrvatska se obvezuje da će gospodarenje provoditi tako da naša populacija bude približno uravnotežena te da se može očekivati podjednaki broj prelazaka granica u svakom smjeru. Sličan pristup u gospodarenju medvjedom Hrvatska očekuje i od susjednih zemalja.

Znanstvene spoznaje o medvjedima u Hrvatskoj bit će na raspolaganju stručnjacima iz susjednih zemalja. Ovim Planom potiče se suradnja istraživača radi izjednačavanja metoda istraživanja, a radi moguće usporedbe i dopunjavanja rezultata. To posebno vrijedi za metode genetičkih i radiotelemetrijskih istraživanja. Nalazi obilježenih životinja s druge strane državne granice bit će odmah javljeni.

Predviđaju se najmanje jednom godišnje sastanci stručnjaka koji gospodare medvjedom i istraživača, a radi razmjena iskustava i dogovaranja zahvata gospodarenja za iduću godinu.

16. INTERVENTNI TIM

Uspostavlja se interventni tim za medvjede koji ima 7 do 10 uvježbanih i opremljenih stručnjaka. Oni trebaju biti spremni posjetiti svako mjesto neuobičajene štete od medvjeda, neuobičajene nezgode ili smrti medvjeda, a posebno slučajeve pojave problematičnih medvjeda. Za sva pitanja postupaka oko problema u vezi s medvjedom, a posebno onih koji napadaju ljude, potrebno je obratiti se Interventnom timu. Tim treba biti opremljen injekcijskom puškom, puškom s gumenim i praskajućim metcima i zamkama za hvatanje živih medvjeda

U svim slučajevima gdje je medvjed u nekoj neprilici (npr. zamci lovokradice ili u prirodnoj klopki) ili gdje izaziva sukob sa aktivnostima ljudi, pripadnici tima trebaju se naći na tom mjestu u što kraćem vremenu.

Mevjeda koji pravi probleme pokušat će se plašenjem odviknuti od loših navika. Gdje to ne bude dovoljno, pokušat će se sa hvatanjem, obilježavanjem radiodašiljačem (radi lakšeg praćenja medvjeđih postupaka), premještanjem, smještavanjem u zatočeništvo (ako postoji mogućnost) te u krajnjem slućaju i usmrćivanjem medvjeda.

88

Interventni tim određuje Ministarstvo i ono je posrednik pri dojavljivanju o potrebi djelovanja. Osobe u timu trebaju u suradnji s ovlaštenicima prava lova procijeniti situaciju i donijeti odluku o interventnom zahvatu.

Važno je pokazati lokalnom stanovništvu da u neuobičajenim i posebno u opasnim situacijama oko medvjeda oni nisu prepušteni sami sebi. Interventni tim radit će prema utvrđenom protokolu. Posebno će nastojati uklanjati situacije u kojima nastaju problematični medvjedi i medvjeđa siročad.

17. OSIGURAVANJE SREDSTAVA ZA PROVEDBU PLANA

17.1. Domaći izvori: - proračun Republike Hrvatske u kojem se osiguravaju sredstva za rad resornih ministarstava;

- sredstva koja se temeljem odredbi Zakona o lovu akumuliraju na posebnom računu resornog ministarstva i županija, a služe za provedbu Zakona o lovu;

- sredstva ovlaštenika prava lova;

- sredstva jedinica lokalne i regionalne samouprave;

- sredstva znanstveno-obrazovnih ustanova;

- sredstva lovačkih saveza;

- ostali izvori.

17.2. Strani izvori: - European Comission – kroz programe poput LIFE – program za pojedine godine i pojedine projekte;

- strane donacije;

- ostalo.

18. PROVEDBA I REVIZIJA PLANA

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (danas Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva) i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (danas Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode) osnovali su osmeročlano povjerenstvo za izradu Nacionalnog

89

plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj i Akcijskog plana gospodarenja medvjedom za pojedine godine.

To povjerenstvo provodit će revizije plana, akcijskog plana, kao i njegove izmjeme i dopune te sastavljanje potrebnih izvještaja. Revizije plana i akcijski planovi dostupni su interesnim skupninama i općoj javnosti, te oni daju svoje prijedloge i primjedbe.

Povjerenstvo će, radi lakšeg i bržeg rješavanja zadataka vezanih na provedbu ovoga plana, a naročito u slučaju potrebe rješavanja hitnih neželjenih situacija (problematični medvjedi, napadi na ljude i stoku, pojave bolesti i sl.), iz svoga sastava oformiti uže operativno tijelo koje će stalno surađivati s jedinicama lokalne samouprave, raznim interesnim skupinama, ovlaštenicima prava lova i ostalima.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode, zajedno su odgovorni za provedbu ovog Plana, a za praktičnu primjenu odgovorno je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Provedba Plana uključuje i informiranje javnosti te uključivanje javnosti u donošenje odluka.

90

19. LITERATURA

Anonymus, 2002. Strategija upravljanja z rjavim medvedom (Ursus arctos), Zavod za gozdove, Ministrstvo za okolje i prostor i Ministrstvo za kmetijstvo, gozdarstvo i prehrano. Str. 1-31.

Bedrica, Lj., Huber, Đ. and Harapin, I. 1989. Survey of blood profile of brown bears in Croatia. Period. biol. 91: 47-48.

Cicnjak, L., Huber, D., Roth, H. U., Ruff, R. L. and Vinovrski, Z.. 1987. Food habits of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 7: 221-226.

Frković, A. 1999., Stradanje europskih smeđih medvjeda (Ursus arctos) u Gorskoj Hrvatskoj u Domovinskom ratu (1991.-1995.) i poraću (1996). Šumarski list, 11.-12., 565-572.

Frković, A. 2002. Smeđi medvjed u Primorsko-goranskoj županiji. Upravni odjel za gospodarski razvoj Primorsko-goranske županije. Rijeka. Str. 1-60.

Frković, A., Huber, Đ., Ištok, I., Buković-Šošić, B., Kovačić, D., Kusak, J., Radović, J., Spudić, D., Štahan, Ž. 2000. Analiza podataka o stanju medvjeda u Hrvatskoj. Povjerenstvo za praćenje populacija velikih zvijeri, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb, 11 str.

Frković, A., Ruff, R., Cicnjak, L. and Huber, D. 1987. Brown bear mortality during 1946-85 in Gorski Kotar, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 7: 87-92.

Frković, A., Huber, D., Kusak, J. 2001. Brown bear litter sizes in Croatia. Ursus 12: 103-106. Huber, D, Kusak, J., Radišić, B. 1996. Analysis of efficiency in live-capturing of European brown

bears. Journal of Wildlife Research 1:162-166. Huber, D. and Frković, A.,1993. Brown bear management in Croatia, IUGB Congress. 21: 287-

292, Halifax. Huber, D. and Roth, H. U., 1993. Movements of European brown bears in Croatia. Acta

Theriologica 38: 151-159. Huber, D., Dabanović, V., Kusak, J. and A. Frković, A. 1994. Reintroduction of hand-reared

brown bears into the wild: experiences, problems, chances. International conference on aspects of bear conservation. Bursa. 179-186.

Huber, Đ., Frković, A., Kusak, J. 2002. Plan gospodarenja medvjedom na području probalja Primorsko-goranske županije. Primorsko-goranska županija, Rijeka. Str. 1-42.

Huber, D., Kulier, I., Poljak, A. and Devčić-Kuhar, B. 1993. Food intake and mass gain of 5hand-reared brown bear cubs. Zoo Biology. 12: 525-533.

Huber, D., Kusak, J., Frkovic, A. 1998. Traffic kills of brown bears in Gorski kotar, Croatia. Ursus 10: 167-171.

Huber, D., Kusak, J., Žvorc, Z., Barić Rafaj, R. 1997. Effects of sex, age, capturing method, and season on serum chemistry values of brown bears in Croatia. Journal of Wildlife Diseases 33: 790-794.

Huber, D., Roth, H. U. 1992. Denning of brown bears in Croatia. Management and restoration of small and relictual bears populations. 271-282.

Anonymus, 2003. International Ecotourism Society. www.ecotourism.org. Kusak, J., Huber, D. 1998. Brown bear habitat quality in Gorski kotar, Croatia. Ursus 10: 281-

291. Madić, J., Huber, D. and Lugović, B. 1993. Serologic survey for selected viral and rickettsial

agents of brown bears (Ursus arctos) in Croatia. Journal of Wildlife Diseases. 29: 572-576.

91

Majić, A., 2003. Human Dimensions in Brown Bear Management – Attitudes toward and beliefs about brown bears in Croatia: Descriptive analysis of the survey results, 61 str.

Majnarić, D. 2002. Gospodarenje medvjedom kao zadatak državnog šumarstva. Šumarski list 11-12: 601-611.

Modrić, Z. and Huber, D. 1993. Serologic survey for leptospirae in European brown bears (Ursus arctos) in Croatia. Journal of Wildlife Diseases. 29: 608-611.

Randi, E., Gentile, L., Boscagli, G., Huber, D. and Roth, H. U. 1994. Mitochondrial DNA sequence divergence among some west European brown bear (Ursus arctos L.) populations. Lessons for conservation. Heredity. 73: 480-489.

Roth, H. U. and Huber, D. 1986. Diel activity of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 6: 177-181.

Shackley, M. 1996. Wildlife Tourism. London: International Thomson Business Press. Swenson (urednik) 2000: Action plan for the conservation of the brown bear (Ursus arctos) in

Europe. Council of Europe T-PVS (2000) 24. Taberlet, P., Dubois-Paganon, C., Adamič, M., Boscagli, G., Camarra, J. J., Caussimont, G.,

Danilov, P., Franzen, R., Frković, A., Huber, D., Kalaber, L., Osti, F., Palomero, G., Bouvet, J. 1992. Mitochondrial DNA polymorphism in European brown bear populations. Management and restoration of small and relictual bears populations. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 9: 108-117.

92