Plaćanje PDV-a na strane jahte i brodice nakon ulaska ...PlAĆANjE Pdv-A NA stRANE jAhtE I bROdIcE NAKON ulAsKA Rh u Eu 65 Autor, naime, smatra kako u Hrvatskoj u postupku privremenog

PlAĆANjE Pdv-A NA stRANE jAhtE I bROdIcE NAKON ulAsKA Rh u Eu 63

Æeljko Dominis1

Plaćanje PDV-a na strane jahte i brodice nakon ulaska Republike

Hrvatske u Europsku uniju

1. UVODNa inicijativu strukovnih udruæenja iz nautiËkog sektora pri Hrvatskoj udruzi poslo-

davaca (HUP), Udruge nautiËkog sektora HUP-a te drugih nacionalnih i regionalnih udru-ga, u travnju 2012. odræana je sjednica saborskog Odbora za turizam o Prijedlozima i mjerama unapreenja nautiËkog turizma u Republici Hrvatskoj te su dani brojni prijedlo-zi za unapreenje nautiËkog turizma u Hrvatskoj. Doneseno je i nekoliko zakljuËaka u kojima, meu ostalim, Odbor za turizam predlaæe Ministarstvu financija da razmotri i utvrdi moguÊnosti uvoenja poticajnijeg obraËuna stope poreza na dodanu vrijednost (PDV)2 na plovila πto ih dræavljani Europske unije (EU) dræe na stalnom vezu u Hrvatskoj te da ih se, pojednostavnjenjem procedure, potakne nakon ulaska Republike Hrvatske u EU plovila registrirati u Hrvatskoj, a ne u matiËnim dræavama.

Smatra se, naime, kako Êe, nakon ulaska Hrvatske u EU, vlasnici inozemnih plovila u hrvatskim marinama u postupku privremenog uvoza, biti obvezni platiti PDV prema stopi 25% za inozemna plovila, ako ih æele zadræati u RH. Osim toga, Hrvatska najkasnije do dana pristupa EU mora uskladiti Zakon o PDV-u s Direktivom 2006/112/EZ, kad viπe neÊe

1 Iznesena stajaliπta osobna su stajaliπta autora i ne odraæavaju nuæno stajaliπta ustanove u kojoj je zapo-slen.

2 Porez na dodanu vrijednost (njem. Mehrwerstauer, engl. Value Added Tax) obraËunava se i plaÊa u sva-koj fazi proizvodnoga i prometnog ciklusa, ali tako da se oporezuje samo svotu dodane vrijednosti stvorene u odreenoj fazi proizvodno-prometnog ciklusa. PDV je jedan od oblika opÊega poreza na promet, i to svefazni neto-porez na promet, jer se njime oporezuje sve faze proizvodno-prometnog ci-klusa, ali samo vrijednost dodanu u pojedinoj fazi oporezivanja. PDV je vrlo sloæen porez, pa stoga postoji tri oblika: proizvodni, dohodovni i potroπni, od kojih se svaki moæe temeljiti na dvama naËelima − podrijetla i odrediπta, dok se samu svotu poreza moæe izraËunati prema trima metodama: zbrajanja, oduzimanja i kreditnoj. U zemljama EU-a, te u najveÊem broju ostalih zemalja, u primjeni je potroπni oblik PDV-a, prema naËelu odrediπta, a svotu porezne obveze izraËunava se uz primjenu kreditne meto-de. Uvoenjem PDV-a nastojalo se ukloniti nedostatke drugih oblika oporezivanja prometa, jer PDV, zbog naËina obraËuna i plaÊanja, ima odreene prednosti od kojih su najvaænije: neutralnost u poduzetniËkom podruËju, automatsko razlikovanje krajnje potroπnje od utroπka za proizvodnju i daljnju prodaju, oteæano izbjegavanje plaÊanja poreza, izostanak kumulativnog uËinka, πiroka porezna osnovica i izdaπnost pri-hoda.

PlaÊanje PDV-a na strane jahte i brodice nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju

64 POREZNI VJESNIK 12/2012.

biti moguÊe sniæavati stopu PDV-a u takvim sluËajevima. Smatra se nuænom provedbu provoenja potanje analize kako bi se naπlo zadovoljavajuÊa rjeπenja.

Stoga je u Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o PDV-u (NN 136/12) u Ël. 10a. st. 1. Zakona o PDV-u (NN 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09, 94/09. i 22/12) brojka ≈0« zamijenjena brojkom ≈5« te je dodana nova toËka ≈h«) πto se odnosi na plaÊanje PDV-a na strana privremeno uvezena plovila. Tako Êe se sniæenom stopom 5% oporezivati plovila za sport i razonodu stavljena u carinski po-stupak puπtanja u slobodan promet od 1. sijeËnja do 31. svibnja 2013, πto su prije bila u postupku privremenog uvoza, πto je uËinjeno radi daljnjeg usklaivanja s odredbama Direktive VijeÊa 2006/112/EZ, ali i zadræavanja plovila za sport i razonodu u Hrvatskoj kada bi ih se stavilo u carinski postupak puπtanja u slobodan promet do 31. svibnja 2013, jer su prije bila u postupku privremenog uvoza u RH, te radi poveÊanja prihoda dræavnog proraËuna (analizama je utvreno da bi uvoenje tih promjena omoguÊilo poveÊanje prihoda dræavnog proraËuna za otprilike 1,3 mlrd. kn), πto Êe ujedno zadræati i prihode od nautiËkog turizma na sadaπnjoj razini.

U vezi s ovom temom i carinsko-poreznim statusom plovila nakon 1. srpnja 2013. postavlja se pitanje trebaju li, nakon ulaska Hrvatske u punopravno Ëlanstvo EU-a, vlasni-ci platiti PDV na strane jahte i brodice πto su dotad bile u postupku privremenog uvoza u RH i plovile naπim morem pod zastavama dræava Ëlanica EU-a ili treÊih zemalja?

2. HRVATSKA (NI)JE ≈POREZNA OAZA« ZA STRANA PLOVILA?PoËetkom 2012. nautiËki sektor RH, okupljen u Udruzi nautiËkog sektora HUP-a donio

je Memorandum o problemima razvoja nautiËkog sektora u Hrvatskoj πto sadræi i podatak da je u Hrvatskoj 30.000 plovila pod stranom zastavom, iako vlasnici nisu platili porez ni u jednoj zemlji EU-a te da im je Hrvatska trenutaËno ≈porezna oaza«3, πto je kako smatra-ju autori vrlo upitno. Uzme li se, naime, u obzir samo podatke navedene u Strategiji razvoja nautiËkog turizma RH za razdoblje 2009. do 2019. Ministarstva mora prometa i infrastruk-ture i Ministarstva turizma iz prosinca 2008, oËito je broj vezova u RH sljedeÊi:

RH

PostojeÊi vezovi (2007)Planirani vezovi prema

prostornim PostojeÊi i

planirani vezovi

Morski SuhiUkup-

no

plano-vima

(2015)Suhi

Ukup-no

UKUPNO 15.834 5.186 21.020 25.755 7.900 33.655 54.675

Otad je sagraeno tek 1000 vezova i samo jedna marina (i ona πtoviπe zatvorena jer nije imala potpunu dokumentaciju), πto zorno dokazuje upitnost iznesena podatka kako u ovome trenutku u Hrvatskoj ima Ëak 30.000 plovila pod zastavom jedne od zemalja EU-a te da se ukupnu vrijednost polovine tih plovila procjenjuje na oko 1.500.000.000,00 €, na πto bi trebalo jednokratno naplatiti PDV kao jednokratan prihod dræavnog proraËuna u visini 150.000.000,00 €, kada bi Hrvatska na plovila uvela poreznu stopu PDV-a 10%4.

3 Poreznom oazom smatra se podruËje s niskima poreznim obvezama. Naziva ih se i poreznim utoËiπtima ili rajevima (tax haven), a tvrtka registrirana kao ekonomski subjekt u takvoj zemlji nosi naziv off shore-kompanije.

4 Dostupno na http://www.hup.hr


Autor, naime, smatra kako u Hrvatskoj u postupku privremenog uvoza nema, niti smije biti bilo koje nigdje ne registrirano strano plovilo, na kakvo nije plaÊen porez u ni u jednoj zemlji. Sama registracija plovila razumijeva plaÊanje svih javnih davanja u zemlji registracije, πto znaËi i poreza, ili, kadπto, i primjenu odreenih pogodnosti, odnosno osloboenja od plaÊanja tog poreza (zastava pogodnosti), na πto ulazak Hrvatske u EU ne moæe imati, niti ima, bilo kakav utjecaj.

Ako je neko plovilo registrirano u jednoj od ≈poreznih oaza« i plovi pod zastavom zemlje Ëiji propisi omoguÊuju upis bez plaÊanja poreza ili plaÊanja poreza u vrlo malenoj svoti, dakle u zemlji Ëiji zakoni omoguÊuju stranim investitorima (fiziËkima i pravnim osobama) smanjenje poreznih davanja temeljem uporabe offshorea poput trusteva, IBC-a (International Business Corporation), bankovnih raËuna i kreditnih kartica, ulazak Hrvat-ske u EU neÊe promijeniti status takva plovila, jer ih se i prema sadaπnjima propisima u EU s carinsko-poreznog motriπta, smatra stranom robom.

Hrvatska, dakle, nije nikakva ≈porezna oaza« za strana plovila, πto potvruje i Ëinje-nica da Hrvatska ima jednu od najveÊih stopa PDV-a. S 27% europski je rekorder Maarska, a slijede je stopom 25% Danska, ©vedska i Hrvatska.

Takoer je Ëinjenica da se u naπim marinama nalazi i na naπem Jadranu plovi veliki broj plovila pod tzv. zastavama pogodnosti Ëiji vlasnici su Ëesto hrvatski dræavljani, ali jednako tako i dræavljani zemlja Ëlanica EU ili dræavljani treÊih zemlja. U trenutku ulaska Hrvatske u EU sva tako registrirana plovila i dalje Êe ostati u statusu privremenog uvoza prema odredbama Konvencije o privremenom uvozu (NN − MU 16/98. i 1/03) (Istambul-ska konvencija).5

Meutim, s tim u svezi treba naglasiti kako postoje sluËajevi u kojima je trenutno Hrvatska ipak na odreeni naËin ≈porezna oaza« za neka strana plovila. U hrvatskim je marinama privezan odreen broj stranih jahta i brodica u vlasniπtvu rezidenata EU-a, re-gistriranih u treÊim zemljama te su sada RH u carinskom postupku privremenog uvoza uz potpuno osloboenje od plaÊanja uvoznih davanja, jer s naπega carinsko-pravnog motriπta, trenutaËno udovoljavaju mjerilima Istambulske konvencije − Aneks C i hrvatskih carinskih propisa: da su registrirana izvan carinskog podruËja zemlje privremenog uvoza, te da ih rabe osobe s prebivaliπtem takoer izvan toga carinskog podruËja. Vlasnici takvih plovila rezidenti EU istovremeno ne udovoljavaju tima mjerilima sa carinsko-pravnog motriπta EU-a, osim da su registrirana izvan carinskoga podruËja zemlje privremenog uvoza (EU-a), jer bi takva plovila morale rabiti osobe s prebivaliπtem takoer izvan toga carinskog pod-ruËja i za ta plovila ne mogu pribaviti odobrenje za privremen uvoz u bilo kojoj zemlji Ëlanici EU-a. Nakon ulaska Hrvatske u EU takva plovila, dakle, neÊe moÊi i zadræati status privremeno uvezene robe i na njih Êe morati platiti carinu i PDV ili Êe plovilo morati pre-seliti u treÊe zemlje, odnosno izvesti iz carinskog podruËja EU-a.

Nakon 1. srpnja 2013. carinski sluæbenici dobit Êe dakle ozbiljnu zadaÊu utvrivanja prava na privremen uvoz brojnih jahta i brodica registriranih u treÊim zemljama, mada su im vlasnici rezidenti EU-a.

5 Svjetska carinska organizacija (World Customs Organisation − WCO) izradila je sveobuhvatnu Konven-ciju o privremenom uvozu u Istambulu 26. lipnja 1990. (popularno Istambulska konvencija) πto je stu-pila na snagu 27. studenoga 1990, te zamijenila do tada brojne meunarodne konvencije πto ureuju privremen uvoz robe. Prema Uredbi Vlade RH donesenoj 12. studenoga 1998. i Hrvatska je pristupila je toj Konvenciji te je u RH stupila na snagu 1. lipnja 1999.


3. PROPISI EUROPSKE UNIJE U VEZI S REKREACIJSKIM PLOVILIMA

Do 31. prosinca 1992. sva rekreacijska plovila, neovisno o zastavi, pri ulasku u terito-rijalne vode i za boravka u EU, bila su pod carinskim nadzorom sukladno Æenevskoj kon-venciji od 18. svibnja 1956, πto je ureivala pitanja privremenog uvoza. Nakon integracije zajedniËkoga europskog træiπta prema naËelu slobodnoga kretanja ljudi, robe i usluga, odredbe te Konvencije ne primjenjuje se na rekreacijska plovila, ako pripadaju zemljama Zajednice i Norveπkoj, Islandu i Liechtensteinu − trima dræavama Europskoga ekonom-skog podruËja (European Economic Area − EEA6, πto oznaËuje europski gospodarski pros-tor πto ga Ëine Europska unija i sve zemlje EFTA-e7, osim ©vicarske). Konvenciju se joπ primjenjuje samo na rekreacijska plovila dræavne pripadnosti treÊih zemalja.

Od lipnja 1998. sva plovila na Europskomu ekonomskom podruËju mora se podvrgnu-ti zahtjevima Smjernice Europskog parlamenta i VijeÊa o usklaivanju zakona i drugih propisa zemalja Ëlanica πto se odnose na rekreacijska plovila broj 94/25 EZ od 16. lipnja 1994. (Sluæbeni list EU-a 164, od 30. lipnja 1994. − dalje: Smjernica 94/25).

Na plovila za razonodu, πto su graena prije 1985, u vodama EZ-a 31. prosinca 1992, smatralo se da je plaÊen PDV. Nuæna je samo potvrda da je plovilo bilo u vodama EZ-a prije toga datuma.

PDV se, u pravilu, naplaÊuje na plovila πto ih se rabi u vodama europskoga ZajedniËkog carinskog podruËja (ZCP) (Common Customs Tariff), svejedno jesu li u posjedu tvrtke (kompanije) registrirane u nekoj treÊoj zemlji ili ne. Stoga je vaæno napomenuti da je, neovisno o tome je li registracija obavljena npr. u Gibraltaru8 ili nekoj drugoj britanskoj luci pripadnosti, plovilo podloæno propisima zemlje u kojoj boravi, πto vaæi za vrijeme provedeno u bilo kojoj luci, ali ne podlijeæe plaÊanju carinskih davanja kao strano plovilo.

Status privremenog uvoza za plovila πto ne borave dulje od 18 mjeseci u bilo kojim vodama ZCP-a moæe se steÊi samo ako ih tijekom boravka u vodama ZCP-a ne rabe rezi-denti EZ-a.

Ako plovilo prelazi iz luke pripadnosti na podruËju ZCP-a npr. u Gibraltar, a na nj je pri kupnji bio plaÊen PDV, mora se prikazati prodaju s podruËja ZCP-a na ime Gibraltarske kompanije, kako bi se zadræalo status plaÊena PDV-a, πto znaËi kako dræavljani EZ-a koji namjeravaju preregistrirati jahtu u Gibraltaru, moraju imati na umu da Êe zemlja Ëlanica ZCP-a uvjetovati naplatu PDV-a na plovilo prema statusu vlasnika kao dræavljanina EZ-a, a ne prema luci pripadnosti plovila.

6 Sporazum o EEA-u, πto je na snazi od 1. sijeËnja 1994, omoguÊuje ukljuËivanje Islanda, Liechtensteina i Norveπke u zajedniπko træiπte, mada ne dobivaju sve povlastice niti dijele odgovornosti zemalja Ëlanica EU-a.

7 Kratica Europske organizacija za slobodnu trgovinu (European Free Trade Association) koja je osnovana 1960. kako bi promicala slobodnu trgovinu zemalja Ëlanica. Izvorno je organizacija okupljala sedam zemalja: Austriju, Dansku, Norveπku, Portugal, ©vedsku, ©vicarsku i Ujedinjeno Kraljevstvo (UK). Finska se pridruæila 1961, Island 1970. i Liechtenstein 1991. godine. U 1973. Danska i UK napustile su EFTA-u i pridruæile se EEZ-u. Slijedio ih je Portugal 1986. i 1995. Austrija, Finska i ©vedska. Danaπnje su Ëlanice EFTA-e Island, Liechtenstein, Norveπka i ©vicarska.

8 Gibraltarska stijena poznata je luka pripadnosti za jahte i brodice. Meunarodni ugled i zaπtitu omoguÊuje britanska zastava Red Ensign kakvu viju sve jahte registrirane u Gibraltaru. U Gibraltaru, kao i u Velikoj Britaniji, temeljem jednakih propis, registrira se jahte koje viju zastavu Red Ensign.


4. PRIVREMEN UVOZ PLOVILA U REPUBLIKU HRVATSKUUporaba strane robe na carinskom podruËju RH, dakle plovila sa stranim registracij-

skim oznakama, moæe se dopustiti u postupku privremenog uvoza. Sukladno carinskim propisima postupak privremenog uvoza ima gospodarski uËinak, πto omoguÊuje privremen uvoz robe s uvjetnim osloboenjem od plaÊanja carine i poreza, bez primjene zabrana i ograniËenja uvoza, kako ureuje nacionalno zakonodavstvo − Ël. 145. do 152. Carinskog zakona (NN 78/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/05, 138/06, 60/08, 45/09. i 56/10), Ël. 260. do 297. Uredbe za provedbu CZ-a (NN 161/03, 69/06, 05/07, 70/08, 76/09. i 29/11) te Istambulska konvencija.

Kad je rijeË o privremenom uvozu, Istambulska konvencija u Aneksu C omoguÊuje privremen uvoz plovila uz posvemaπnje osloboenje od plaÊanja uvoznih davanja uz propisane uvjete da:

• su registrirana izvan carinskog podruËja zemlje privremenog uvoza te da ih• rabe osobe s prebivaliπtem izvan toga carinskog podruËja, ali iskljuËivo u privatne,

ali ne i u komercijalne svrhe.

Jednako odreuju i hrvatski carinski propisi, pa tako Ël. 265. Uredbe za provedbu CZ-a propisuje da Êe se odobriti potpuno osloboenje od plaÊanja uvoznih davanja pri privre-menom uvozu cestovnih, æeljezniËkih, zraËnih, morskih i rijeËnih prijevoznih sredstava, ako su ispunjena sljedeÊa dva uvjeta:

• mora ih se registrirati izvan carinskog podruËja RH i na ime osobe izvan carinskog podruËja, a ako nisu registriran moraju biti vlasniπtvom osoba sa sjediπtem izvan carinskog podruËja RH te

• mora ih rabiti osoba s uobiËajenim boravkom izvan podruËja RH.

Treba reÊi kako ta pitanja posve jednako ureuje carinsko zakonodavstvo EU-a, jer je i EU potpisnica spomenute meunarodne konvencije, te bi se danas i hrvatski dræavljanin vlasnik jedrilice koju bi npr. dræao u nekoj marini na Baltiku imao jednaku obvezu.

Iz opisanih odredba proizlazi da institut privremenoga uvoza, prema Aneksu C Istam-bulske konvencije, mogu primijeniti i strani dræavljani koji plovilima dolaze na privremen boravak u RH i hrvatski dræavljani koji imaju uobiËajeno mjesto stanovanja izvan carinsko-ga podruËja RH, πto znaËi da u carinskom podruËju izvan hrvatskoga carinskog podruËja imaju prebivaliπte ili uobiËajeno boraviπte.

Treba istaknuti, takoer, da pravo na privremen uvoz bez carinskih formalnosti ne iskljuËuje vlasnika od obveze primjene drugih pravila propisanih za ovaj carinski institut − uredna registracija plovila u inozemstvu, najdulje razdoblje privremenog uvoza, obve-zatan povratak privremeno uvezene robe u inozemstvo ili predaja na Ëuvanje ovlaπtenoj osobi te obavljanje svih drugih formalnosti πto proizlaze iz drugih propisa (npr. pomor-skih).

Neispunjavanje nekih od nabrojenih uvjeta za privremen uvoz ima za posljedicu zlouporabu instituta privremenog uvoza sukladno Istambulskoj konvenciji i hrvatskima carinskim propisima, te Ëini obiljeæje djela carinskog prekrπaja, kad nastaje carinski dug.

Sukladno Ël. 269. Uredbe za provedbu CZ-a, pomorska prijevozna sredstva (jahte i brodice) za privatnu uporabu mogu ostati na carinskom podruËju RH, kontinuirano ili ne dulje od 18 mjeseci. Pritom treba imati na umu da − ako se u tome razdoblju plovilo smjesti na Ëuvanje u neku od ovlaπtenih marina (carinsko skladiπte tipa E) − carinarnica nadleæna prema mjestu marine, moæe za to razdoblje mirovanja plovila produljiti rok privremenog uvoza, ali najdulje daljnjih πest mjeseci, jer propisi kao krajnji rok privreme-


nog uvoza (kad joπ ne nastaje obveza plaÊanja uvoznih davanja) navode 24 mjeseca. Tako je u dopisu, klasa: 413-01/06-01/536, ur. broj: 513-02-1220/1-06-2, od 19. prosinca 2006. Srediπnji ured Carinske uprave naglasio kako privremeno uvezeno plovilo npr. moæe biti godinu dana u privremenom uvozu, pa godinu dana u carinskom skladiπtu tipa E (marini), ali nakon toga mora napustiti carinsko podruËje RH (Miπljenje Glavne uprave za poreze i Carinsku uniju − TAXUD).

4.1. Registracija plovila izvan carinskog podruËja zemlje privremenog uvoza kao uvjet za odobravanje privremenog uvoza

U pogledu utvrivanja statusa plovila koja viju strane zastave, brojni su inspekcijski nadzori πto su ih posljednjih godina proveli carinski i porezni inspektori u marinama na Jadranu ustanovili kako velik broj plovila plove pod tzv. zastavama pogodnosti te da su pravi bestselleri, Ëini se, zastave Delawarea (SAD), te Guineje-Bissau, Belizea, Bahamasa, Kajmanskih otoka, St.Vincenta − The Grenadinesa, Britanskih djeviËanskih otoka i dr.

Zanimljivo je da su vlasnici plovila πto plove pod tim zastavama najËeπÊe hrvatske, a ne strane fiziËke ili pravne osobe. Ustanovljeno je, takoer, da se pritom Ëesto radi o osni-vanju tzv. off shore-tvrtke u inozemstvu kao vlasnika plovila, a da je vlasnik tvrtke hrvat-ski dræavljanin.

4.2. ©to je off shore-tvrtka?Off shore-tvrtke, ili kako ih se joπ naziva ≈nerezidentne tvrtke«, postaju pravi trend u

πirim nautiËkim krugovima πto se temelji na potrebi odreenih osoba da registriraju tvrtku u dræavi koja uz najmanju kontrolu i poreze daje najpovoljnije moguÊnosti poslovanja diljem svijeta.

Off shore-kompanije registrirane su u bilo kojoj zemlji osim u domicilnoj. U svijetu opÊe globalizacije malo je kompanija koje nemaju poslovne odnose izvan granica dræava u kojima su osnovane. S obzirom da svaka dræava ima odreene osobitosti u poreznom sustavu, nuæno je usmjeriti veliku pozornost odabiru mjesta osnivanja kompanija, a u posljednjih dvadeset godina kljuËna odrediπta za njihovo osnivanje postaju tzv. off shorei. RijeË je o mjestu, oblasti ili dræavi u kojoj zakon jamËi diskreciju i velik manevarski prostor za financije i poslovanje.

Najjednostavnija je odreenje pojma off shore-tvrtke da je posrijedi pravno tijelo re-gistrirano po zakonima neke dræave, ali poslovanje obavlja izvan dræave u kojoj je regi-strirana. ZnaËi da takve tvrtke posluju samo sa zemljama izvan vlastite jurisdikcije te, upravo stoga πto su vlasnici nerezidenti, ne trebaju platiti porez ili je naniæi moguÊ (ovisno o dræavi). Takve se tvrtke, naravno, moæe osnovati samo u dræavama koje daju takve moguÊnosti. OpÊenito se smatra kako je prednost takvih tvrtka tajnost vlasniπtva i najveÊa diskrecija u poslovanju.

4.3. Poslovanje off shore-tvrtkeTijekom posljednjih godina moglo se je pratiti veliki ≈bijeg« iz tradicionalnih brodarskih

odrediπta poput Velike Britanije, Norveπke i GrËke u off shore-brodarska podruËja poput Belizea, Gibraltara, Paname i Otoka Man. Nekoliko je razloga za utemeljenje brodarske kompanije u off shore-podruËju − npr. nizak troπak registracije brodova, kupovina bro-dova osloboena svih davanja i profit osloboen poreza.


Osobito je zanimljiva i privlaËna u svemu tome Ëinjenica da takve tvrtke nisu obvez-ne plaÊati porez na dobit i, πto je joπ vaænije, nemaju obvezu predavati nikakva porezna izvjeπÊa o poslovanju. Osnivanje je takvih tvrtka, uza sve to, vrlo jednostavno i kratko.

Uz registraciju brodova u tim podruËjima, preuzima se i registraciju jahta i brodica. Off shore-kompanije imaju veliku slobodu meunarodnoga poslovanja, pri Ëemu im je najvaænija anonimnost. Kompanija ne mora (najËeπÊe i ne smije) imati bankovni raËun u zemlji u kojoj je osnovana. Uzevπi u obzir razliËite Ëimbenike poput ugleda, poslovnosti, infrastrukture, iskustva, do cijene osnivanja i odræavanja, postoje off shore-podruËja, npr. u Wyomingu, Gibraltaru, Bahamima, Panami, Otok Man u Irskome moru, Guernseyu i Jerseyu, Belizeu, Britanskima djeviËanskim otocima, itd.

Kako ≈posluje« off shore-tvrtke podrobno je opisano u preglednom tekstu ≈Crni char-ter u Republici Hrvatskoj«, objavljen u Ëasopisu Pomorstvo − Scientific Journal of Mariti-me Research 24/2(2010) iz kojega Êemo prenijeti nekoliko ulomaka. U pripremi teksta primijenjeno jeπ viπe znanstvenih metoda, uz ostale induktivna i deduktivna, statistiËka i ekspertna:

≈Glavni je problem u tome πto charter-tvrtke ne naplaÊuju usluge najma na raËun tvrtke osnovane u Hrvatskoj, nego izravno u inozemstvo, na raËun off shore-tvrtki. Inozemne charter-tvrtke zlorabe institut privremenog uvoza i moguÊnost povrata PDV-a. Najmom u charter-tvrtki i tromjeseËnim rentiranjem tako uvezenih plovila uz minimalne troπkove, korisnici tih povlastica zaraivali su od 50.000.00 do 80.000,00 €. Svakako je potrebno uskladiti hrvatsko zakonodavstvo sa zakonima i standardima EU-a, πto nije samo naπa obveza u veÊ pokrenutim pristupnim pregovorima, nego i nuænost, kako bi se izbjeglo razliËita tumaËenja odreenih propisa i razliËita postupanja carinskih, poreznih i pomorskih tijela naspram ≈crnom-charteru«. Brojne posredniËke agencije poput LBC Groupe, u hrvat-skim tiskovinama i specijaliziranim Ëasopisima, poput Mora, otvoreno su reklamirale vla-stite usluge u koje pripada i porezno savjetovanje, osnivanje rezidentnih raËuna i off shore-kompanija i briga o njihovom poslovanju…

...U poslovnim knjigama domaÊe tvrtke povezanost s off shore-kompanijom formalizi-ra se prilaganjem tzv. ugovora o poslovnoj suradnji u kojem se navodi kako je domaÊa tvrtka samo podruænica off shore-kompanije koja na podruËju Hrvatske obavlja poslove Ëartera u ime spomenute inozemne kompanije. Na opisani se naËin iz inozemne tvrtke uplati na æiro-raËun domaÊe tvrtke otprilike 5 do 10% od ukupne svote stvarno zaraena novca tijekom sezone, iz Ëega se potom namiruje sve rashod domaÊe tvrtke da bi se na neznatnu dobit platilo najniæi porez. Poznato je da je konkretne charter-usluge tijekom sezone u potpunosti izvrπila domaÊa tvrtka na podruËju RH, a ne inozemna, zapravo vla-stita off shore-tvrtka koja sama sebi dostavlja skupne raËune o obavljenim uslugama.«

U pogledu toga treba navesti i to da je nevladina udruga Tax Justice Network9 objavila uznemirujuÊe izvjeπÊe o off shore-kompanijama i izbjegavanju plaÊanja poreza, gdje strπi podatak da su svjetski super-bogataπi u poreznim oazama skrili otprilike 21 tisuÊu mlrd. dolara10. RijeË je o svoti veÊoj od zbrojena ameriËkoga i japanskog BDP-a. IzraËun se te-melji na potankoj analizi sluæbenih izvjeπÊa Meunarodnoga monetarnog fonda (MMF) i brojnih drugih izvora u svijetu financija. ZakljuËci su uistinu zabrinjavajuÊi, jer bi se neke

9 Tax Justice Network nevladina je udruga koja djeluje pod geslom ≈porezne oaze izazivaju siromaπtvo«, pa je, sukladno svojoj misiji odluËila temeljito istraæiti koliko novca uistinu skrivaju na off shore-raËuni-ma super-bogataπi.

10 Dostupno na http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/205868/Bogatasi-u-poreznim-oazama-sakrili-bilijune.html


dræave koje danas grcaju u dugovima relativno lako oporavile da im novac nije nestao u off shore-ima.

5. UPIS JAHTA U PROPISANE UPISNIKEU postupku privremenog uvoza u RH nijedno plovilo ne bi smjelo biti neregistrirano

u inozemstvu, πto znaËi da sva plovila koja su trenutno u statusu privremenog uvoza u Hrvatskoj viju neku od zastava odreene dræave pripadnosti, a to moæe biti samo zastava jedne od dræava Ëlanica EU-a ili neke treÊe zemlje.

Sukladno Pomorskome zakoniku (NN 181/04, 76/07, 146/08. i 61/11), npr. upisom u Hrvatski upisnik jahta11, plovilo stjeËe hrvatsku dræavnu pripadnost te pravo i duænost vijanja zastave RH. Nad jahtama hrvatske dræavne pripadnosti Hrvatska ima pravo i duæ-nost obavljati nadzor nad upravnima, gospodarskim i tehniËkim poslovima.

Strogi pravni reæim koji se odnosi na institut upisa, stjecanje dræavne pripadnosti i prava na vijanje zastave u skladu je sa zahtjevima meunarodne pomorsko-pravne regu-lative u cilju osnaæenja pravne sveze izmeu jahte i dræave Ëiju zastavu vije, radi provoenja stvarnog nadzora i jurisdikcije dræave nad jahtama koje viju zastavu te dræave.

Dræavna pripadnost jahte predstavlja pravnu vezu (bitnu povezanost − genuine link) izmeu jahte i dræave Ëiju zastavu jahta ovlaπteno vije, a pri tome se razumijeva da dræa-va nad jahtama svoje zastave stvarno ima jurisdikciju i nadzor na tehniËkom, upravnom i socijalnom podruËju. Elementi koji Ëine bitnu vezu izmeu jahte i dræave Ëiju zastavu jahta vije razliËiti su u pojedinim dræavama, a uglavnom ovise o stupnju ekonomske razvi-jenosti i pomorskoj politici odreene dræave. Dræavnu pripadnost jahte stjeËe se ispunjen-jem odreenih materijalnih i formalnih pretpostavki, a svaka dræava odreuje uvjete pod kojima dodjeljuje svoju dræavnu pripadnost, uvjete upisa u upisnike, te pravo na vijanje zastave.

Temeljem Ël. 27. i 28. Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika (NN 146/08) (ZIDPZ) izmijenjeni su Ël. 187. i 188. Pomorskog zakonika (NN 181/04. i 76/07) πto se odnose na upis jahta i brodova u upisnike jahta i brodova. Sukladno Ël. 50. ZIDPZ-a, spomenute izmjene stupit Êe na snagu tek na dan pristupanja Hrvatske EU.

Tako se, na temelju Ël. 28. ZIDPZ-a, u upisnik moæe unijeti jahtu πto je:• u cjelini ili djelomiËno u vlasniπtvu domaÊe fiziËke ili pravne osobe i • u cjelini u vlasniπtvu strane fiziËke ili pravne osobe, ako preteæito boravi u Hrvat-

skoj.

U takvim se okolnostima radi o fakultativnom upisu u upisnik jahta. Fakultativan upis, sukladno Ël. 27. ZIDPZ-a, propisan je i za upis brodova u upisnike brodova. Bitno je istak-nuti kako Ël. 27. ZIDPZ-a zamjenjuje Ël. 187. Pomorskog zakonika πto je propisao uvjete za obvezan upis brodova i jahta u upisnike:

»lanak 187.

U upisnik brodova mora se upisati brod koji je u cjelini u vlasniπtvu fiziËkih ili pra-vnih osoba dræavljana Republike Hrvatske s prebivaliπtem, odnosno sjediπtem u Repu-blici Hrvatskoj, a u upisnik jahti jahta koja je u cjelini u vlasniπtvu fiziËkih ili pravnih

11 Jahta je plovni objekt za sport i razonodu, neovisno rabili je se za osobne potrebe ili za gospodarsku djelatnost, a duæina im je veÊa od 12 metara i koji je namijenjen za dulji boravak na moru, te koji je osim posade ovlaπten prevoziti ne viπe od 12 putnika. Strana jahta je plovni objekt za sport i razonodu koji ima stranu dræavnu pripadnost i koji se takvim smatra prema propisima dræave Ëiju dræavnu pripadnost ima.


osoba dræavljana Republike Hrvatske s prebivaliπtem odnosno sjediπtem u Republici Hrvatskoj.«

Propisivanje pretpostavka za obvezan upis brodova i jahti od iznimne je vaænosti za jaËanje pravne sigurnosti u podruËju pomorskog prava.

BuduÊi da Ël. 27. i 28. ZIDPZ-a spominju tek fakultativan upis brodova (≈U upisnik brodova moæe se upisati...«) i jahta (≈U upisnik jahta moæe se upisati...«), njihovim stu-panjem na snagu bit Êe stavljene izvan snage odredbe πto propisuju obvezan upis brodova i jahta, buduÊi da se u tim odredbama ne spominje obvezan upis.

S obzirom da Pomorski zakonik i podzakonski akti propisuju i obvezan i fakultativan upis brodica12, uËinjen je, smatra autor, odreen propust u pogledu usklaivanja instituta upisa tih plovila, jer je posve nelogiËno nepostojanje obveze upisa brodova i jahta, dok takva odredba postoji kad je u pitanju brodica. Tako se npr. plovilo za sport i razonodu dug 11,99 m, u vlasniπtvu fiziËke ili pravne osobe s prebivaliπtem odnosno sjediπtem u RH, mora obvezno upisati u hrvatski upisnik, dok se jednako plovilo neznatno duæe od 12 m, u vlasniπtvu fiziËke ili pravne osobe s prebivaliπtem odnosno sjediπtem u RH, moæe ali ne mora upisati u hrvatski upisnik.

6. UPIS BRODICA U PROPISANE UPISNIKE »lanak 202. Pomorskog zakonika propisuje da se brodicu upisuje u evidenciju brodica

(oËevidnik) luËke kapetanije, odnosno ispostave na podruËju prebivaliπta odnosno sjediπta fiziËke ili pravne osobe vlasnika brodice. Brodicu se, iznimno, moæe upisati u oËevidnik brodica luËke kapetanije, odnosno njezine ispostave na podruËju koje se brodica stalno ili preteæito zadræava ili plovi.

NaËin upisa brodica u evidenciju, obrasce evidencije, uvjete i naËin odreivanja ime-na i oznaka, te nadleænosti luËkih kapetanija za voenje evidencije propisuje ministar.

Tako Ël. 20. st. 1. Pravilnika o brodicama i jahtama (NN 27/05, 57/06, 80/07, 3/0, 18/09. i 56/10) propisuje obvezan, a st. 2. fakultativan upis brodica. Te odredbe, naime, propisuju da se u oËevidnik mora upisati brodicu duæu od 2,5 m ili s ukupnom snagom porivnih strojeva veÊom od 5 kW, kad je u cjelini u vlasniπtvu fiziËke ili pravne osobe s prebivaliπtem ili sjediπtem u RH, a da se u oËevidnik moæe upisati brodicu duæu od 2,5 m ili s ukupnom snagom porivnih strojeva veÊom od 5 kW, kad je u cjelini ili dijelom u vlasniπtvu strane fiziËke ili pravne osobe ili osobe bez dræavljanstva ili dræavljanina RH koji tu nema prebivaliπte, ako brodica preteæito boravi u hrvatskome moru.

7. ULASKOM U EU HRVATSKA PRISTUPA I CARINSKOJ UNIJI ZEMALJA »LANICA

Europska zajednica13 temelji se na Carinskoj uniji πto Ëini jedinstveno carinsko podruËje Ëlanica gdje se robni promet odvija bez obavljanja carinskih formalnosti, carinskog nadzora, odnosno naplate carinskih davanja i sliËnih pristojba na uvoz i izvoz robe. Na uvoz iz treÊih zemalja (neËlanice EU-a) sve dræave Ëlanice primjenjuju jednake carinske pristojbe.

12 Brodica je plovni objekt namijenjen plovidbi morem a nije brod ili jahta − dugaËka je vπe od 2,5 m, i ima ukupnu potisnu snagu veÊu od 5kW.

13 Europska zajednica za ugljen i Ëelik (ECSC) utemeljena je 1951, a 1957. su osnovane Europska ekonom-ska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). Sve tri europske zajednice stapaju se 1986. u jedinstvenu Ekonomsku zajednicu (EZ) sa zajedniËkim tijelima, a 1993. EZ prerasta u Europsku uniju.


Nakon ulaska u EU, Hrvatska mora preuzeti sve obveze iz europskog zakonodavstva u vezi sa Carinskom unijom. Carinski propisi πto ih donose nadleæna tijela EU-a primjenj-uje se na njezinu podruËju izravno, πto znaËi da zemlje Ëlanice u vlastito zakonodavstvo ne uvode vlastita carinska pravila nacionalnih zakonodavnih tijela (kao npr. u vezi s PDV-om, kad EU donosi Smjernicu/Direktivu sa standardima ureenja toga podruËja, od kojih dræave Ëlanice ne smiju odstupiti, ali unutar standarda odluËuju samostalno), nego moæda donose tek zakone za provedbu europskog Carinskoga kodeksa (zakonika) πto ureuje pitanja neobuhvaÊena carinskim propisima Unije (npr. prekrπajne odredbe) ili su djelomi-ce prepuπtene odluËivanju dræava Ëlanica (npr. carinske olakπice u putniËkom prometu).

U ovome trenutku u EU su na snazi sljedeÊi propisi:• Carinski kodeks (zakonik) Zajednice (Uredba VijeÊa EEZ-a 2913/92)14

• Uredba za provedbu Carinskog kodeksa (zakonika) Zajednice (Uredba VijeÊa EZ 2454/93)

• Uredba o osloboenjima (Uredba VijeÊa EEC 1186/09)• Uredba VijeÊa (EEZ-a) 3925/91 o ukidanju kontrola i formalnosti πto ih se primjenju-

je na kabinsku i zadræanu prtljagu osoba na letovima unutar Zajednice i na prtlja-gu osoba na pomorskim putovanjima unutar Zajednice (Sluæbeni list EU-a 374, 31. prosinca 1991)15

• Uredba VijeÊa (EZ-a) 1207/2001 o postupcima kojima se olakπava izdavanje ili izradu dokaza o podrijetlu iz Zajednice i izdavanje odreenih odobrenja za ovlaπtene izvoznike prema odredbama πto ureuju povlaπtenu trgovinu izmeu Europske zajednice (EZ) i odreenih dræava (Sluæbeni list EU-a 165, 21. lipnja 2001).16

Navedene uredbe, zajedno s Uredbom (EEZ-a) 2913/92, ukinut Êe se kad poËne pri-mjena novoga moderniziranog Carinskog kodeksa Zajednice (Uredba EZ-a 450/2008 Eu-ropskoga parlamenta i VijeÊa, od 23. travnja 2008. na osnovi koje se donosi Moderniziran Carinski kodeks Zajednice), πto stupa na snagu najkasnije do 24. lipnja 2013, dakle moæda samo nekoliko dana prije negoli Hrvatska postane punopravnom Ëlanicom EU-a.

8. MODERNIZIRAN CARINSKI ZAKON ZAJEDNICEUredba VijeÊa (EEZ-a) 2913/92, od 12. listopada 1992, kojom se uspostavlja Carinski

kodeks Zajednice, temeljila se na integraciji zakonskih postupaka πto ih se je u pojedinim dræavama Ëlanicama primjenjivalo tijekom osamdesetih godina. Ta je Uredba viπe puta i bitno mijenjana i dopunjavana, kako bi se moglo rjeπavati osobite teπkoÊe poput zaπtite povjerenja ili vodilo raËuna o sigurnosnim zahtjevima. Daljnje izmjene i dopune Kodeksa nuæne su kao posljedica znatnih pravnih promjena posljednjih godina, u Zajednici i na meunarodnoj razini, npr. istjecanje Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i Ëelik i stupanje na snagu Akta o pristupanju iz 2003. i 2005, te izmjena i dopuna Meu-narodne konvencije o pojednostavnjenju i usklaivanju carinskih postupaka (Konvencija iz Kyota), kad je pristupanje Zajednice odobreno Odlukom VijeÊa 2003/231/EZ (Sluæbeni list EU-a 86, od 3. travnja 2003)17. ZakljuËilo se kako je vrijeme za ustrojavanje carinskih

14 Uredba kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena Uredbom (EZ-a) br. 1791/2006 (Sluæbeni list EU-a 363, 20. prosinca 2006)

15 Uredba kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena Uredbom (EZ-a) 1882/2003 Europskoga parla-menta i VijeÊa (Sluæbeni list EU-a 284, 31. listopada 2003)

16 Uredba kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena Uredbom (EZ-a) 75/2008 (Sluæbeni list EU-a 24, 29. sijeËnja 2008)

17 Odluka kako je posljednji puta izmijenjena i dopunjena Odlukom 2004/485/EZ (Sluæbeni list EU-a 162, 30. travnja 2004)


postupaka te voenje raËuna o Ëinjenici da su elektroniËke deklaracije i obrada uobiËajene, a papirne deklaracije i njihova obrada iznimka. Zbog svega toga, daljnja izmjena i dopuna Kodeksa nije dostatna, nego je nuæan posvemaπnji preustroj.

Smatra se kako je primjereno u Kodeks ugraditi temelje za primjenu odreenih za-konskih odredba o robnoj razmjeni dijelova carinskoga podruËja na kojemu se primjenju-je Smjernicu VijeÊa 2006/112/EZ, od 28. studenoga 2006. o zajedniËkom sustavu PDV-a (Sluæbeni list EU-a 347, od 11. prosinca 2006)18, i dijelova toga podruËja na kojima se te odredbe ne primjenjuje ili na trgovinu meu stranama koje te odredbe ne primjenjuju. UzimajuÊi u obzir Ëinjenicu da neki proizvodi jesu roba Zajednice i fiskalnu narav mjera πto ih se dovodi u pitanje u takvoj trgovini na podruËju Zajednice, opravdano je uvesti provedbene mjere, uz primjereno pojednostavnjenje carinskih formalnosti πto Êe ih se primjenjivati na tu robu.

U Direktivi VijeÊa 2006/112/EZ o zajedniËkom sustavu PDV-a (u dopunama Ël. 287) utvrdit Êe se da Hrvatska moæe izuzeti od plaÊanja poreza obveznike u kojih godiπnji promet ne premaπuje protuvrijednost u nacionalnoj valuti, prema teËaju na dan pristupa-nja, u visini 35.000,00 €.

Uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kako se navodi u predloæenoj Odluci Europskoga parlamenta i VijeÊa o okruæju bez papirologije za carinu i trgovinu, najvaænije je omoguÊiti pojednostavnjenja trgovine i uËinkovitost carinskoga nadzora, πto Êe istodobno smanjiti troπkove poslovanja i rizik za druπtvo. U Kodeksu stoga treba odre-diti pravne osnove za provedbu te Odluke, zakonsko naËelo da ukupne carinske i trgovaËke transakcije treba provoditi elektroniËki te da informacijski i komunikacijski sustavi za carinsko poslovanje u svakoj dræavi Ëlanici trebaju nuditi jednake moguÊnosti svakome gospodarskom subjektu.

Takvu uporabu informacijskih i komunikacijskih tehnologija treba dopuniti usklae-nom i standardiziranom provedbom carinskih pregleda u dræavama Ëlanicama, kako bi se osiguralo jednaku razinu u cijeloj Zajednici i obeshrabrilo protu-konkurencijsko ponaπanje na ulaznima i izlaznim mjestima Zajednice.

Radi pojednostavnjenja i racionalizacije carinskoga zakonodavstva, mnoge odredbe πto ih zbog transparentnosti trenutno sadræe autonomni zakoni Zajednice, uvrπtene su i u Kodeks.

BuduÊi da dræave Ëlanice ne mogu u dostatnim razmjerima utvrditi pravila i postupke πto ih se primjenjuje na unesenu ili iznesena robu iz carinskoga podruËja Zajednice, kako bi se omoguÊilo uËinkovito djelovanje Carinske unije kao srediπnjega stupa unutarnjega træiπta te olakπalo postizanje ciljeva na razini Zajednice, zakljuËeno je da Zajednica moæe donijeti odreene mjere sukladno naËelu supsidijarnosti.

Zato je 23. travnja 2008. u EU donesena Uredba (EZ-a) 450/2008 Europskog parlamen-ta i VijeÊa πto sadræi Moderniziran Carinski kodeks Zajednice, kao odgovor na zahtjeve suvremene trgovine, koji je stupio na snagu 24. lipnja 2008. (ne sve odredbe), ali joπ nije u primjeni. Moderniziran Carinski zakon Zajednice poËet Êe se primjenjivati tek nakon donoπenja Uredbe za njegovu provedbu (πto je u pripremi) − najkasnije do 24. lipnja 2013.

Modernizirani carinski propisi EU-a posebno se odnose na:• usmjerivanje pravnih osnova

18 Direktiva kako je posljednji puta izmijenjena i dopunjena Direktivom 2008/8/EZ (Sluæbeni list EU-a 44, 20. veljaËe 2008)


• veÊu standardizaciju carinskih pravila i postupaka (npr. usklaivanje prava i obve-za gospodarskih subjekata, osobito u vezi s odlukama, pojednostavnjenjima i ga-rancijama)

• sustav polaganja garancija• definiranje i pojednostavnjenje carinskih postupaka i procedura kompjuterizacijom

carinskih deklaracija i podataka (informatizacija svih carinskih formalnosti)• uspostavu nepapirnog poslovanja• jedinstveno odobravanje• pravne osnove za uvoenje novih sredstava za gospodarske subjekte (npr. samo-

ocjenjivanje za subjekte i Jedinstveni prozor odnosno One Stop Shop)• sigurnosne mjere.

9. PDV NA PODRU»JU EUROPSKE UNIJEPolitiku oporezivanja, u naËelu, dræave Ëlanice odreuju samostalno te je na razini

EU-a usklaen samo dio poreza u vezi s jedinstvenim træiπtem, kako bi svi gospodarski subjekti diljem EU-a imali ravnopravne uvjete u træiπnoj utakmici. Obveza usklaivanja s pravnom steËevinom postoji na podruËju neizravnih poreza, tj. PDV-a i troπarina na ener-gente, duhanske proizvode te alkoholna piÊa. Za te proizvode odreuje se najniæe stope u interesu poπtena træiπnog natjecanja.

U hrvatskomu poreznom sustavu dogodile su se veÊ, i joπ Êe se dogoditi odreene promjene. Jedna je od njih izmjena praga za ulazak u sustav PDV-a na 35.000,00 €, umje-sto dosadaπnje svote 11.500,00 € odnosno 85.000,00 kn. Prema Ël. 7. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o PDV-u (NN 22/12), svota 85.000,00 zamijenjena je svotom 230.000,00 kn, a odredba stupa na snagu 1. sijeËnja 2013. godine. Od toga se dana te zakonske odred-be primjenjuje i na obveznike upisane u registar obveznika PDV-a na temelju godiπnje vrijednosti isporuka dobara ili obavljenih usluga, πto su nakon odbitka vrijednosti isporu-ka iz Ël. 11. i 11a. Zakona o PDV-u bile veÊe od 85.000 kn, a u 2012. nisu ostvarili isporuke u vrijednosti veÊoj od 230.000,00 kn (bez PDV-a).

Za sada vaæeÊu stopu 0% u tuzemnom prometu od 1. sijeËnja 2013. propisuje se sniæenu poreznu stopu 5%. Porezna osloboenja u tuzemstvu, prije propisana kao insti-tucionalna, sada se propisuje kao funkcionalna osloboenja − izuzeÊa, a slobodne zone treba ukljuËiti u sustav oporezivanja PDV-om.

U pogledu PDV-a, najniæa je stopa u EU postavljena na 15%, iako dræave Ëlanice mogu primijeniti jednu ili dvije sniæene stope poreza ne niæe od pet posto, ali ne i nulte stope, kako je dosad bilo Hrvatskoj koja trenutaËno do 1. sijeËnja 2013. ima nultu stopu PDV-a na kruh, mlijeko, knjige, udæbenike i znanstvene Ëasopise, lijekove, implantate i druge medicinske proizvode za nadomjeπtanje tjelesnog oπteÊenja19 i javno prikazivanje filmova u kinematografima te sniæenu stopu 10% za smjeπtajne kapacitete u turizmu, kao od 1. sijeËnja 2013. na usluge pripremanja hrane i obavljanje usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanje i usluæivanje bezalkoholnih piÊa i napitaka, vina i piva u tim objektima sukladno posebnim propisima. Mada Ëak 12 ≈starih« zemalja Ëlanica joπ imaju nulte stope PDV-a, Ëlanicama koje su u EU uπle 2004. nije odobrena ta povlastica, iako su sve zahtijevale prijelazna razdoblja za usklaivanje vlastitih poreznih sustava.

U EU jedino Danska primjenjuje jedinstvenu stopu (25%), dok ostale zemlje EU-a imaju od dvije do Ëak Ëetiri stope (Francuska, Irska, Luxembourg). Kako je veÊ reËeno,

19 Viπe u Ël. 4. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o PDV-u (NN 112/99)


Hrvatska je dosad imala tri stope (dvije i nultu). No, s obzirom da zakonodavstvo EU-a dopuπta primjenu najviπe dviju sniæenih stopa, i u Hrvatskoj je prevladalo miπljenje kako treba uvesti sniæene stope 5% PDV-a na plovila πto ih se u porezni sustav uvodi od 1. si-jeËnja do 31. svibnja 2013.

Odluke o primjeni stopa PDV-a na razini EU-a donosi se jednoglasno, πto znaËi da se o visini PDV-a jedne zemlje moraju suglasiti sve zemlje Unije. Treba reÊi i to da se 0,30% PDV-a svake dræave Ëlanice izdvaja u proraËun EU-a.

Nakon ulaska u EU, Hrvatskoj je dopuπteno prijelazno razdoblje do 31. prosinca 2014. kada Êe se graevinsko zemljiπte osloboditi plaÊanja PDV-a. Hrvatska, uz to, moæe nasta-viti primjenjivati niæe troπarine na cigarete do kraja 2017. Hrvatskoj je dopuπteno i izuzeÊe za registrirane obveznike u sustavu plaÊanja PDV-a u svoti manjoj od 35.000,00 eura. To znaËi da fiziËke i pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost te koje ostvare go-diπnji prihod manji od toga praga neÊe biti podloæne plaÊanju PDV-a.

Meunarodni prijevoz putnika (cestovni, æeljezniËki, zraËni, pomorski i rijeËni) takoer se moæe izuzeti od plaÊanja PDV-a.

Nakon ulaska u EU, kupnju robe u bilo kojoj od zemalja Ëlanica smatrat Êe se domaÊim prometom, ali bez obraËunavanja posebnoga poreza i PDV-a u zemlji prodavatelja, jer Êe se sva ta i neka druga moguÊa davanja plaÊati prema prebivaliπtu ili sjediπtu kupca − dakle prema poreznim propisima i stopama πto Êe tada vrijediti u RH.

9.1. NaËela ubiranja PDV-a na podruËju EUPri ubiranju PDV-a na podruËju EU-a na prvome je mjestu naËelo zemlje podrijetla

(isporuke dobara za krajnju potroπnju, uz napomenu da su iznimke nova prijevozna sredstva i prodaja na daljinu), zatim slijede naËela zemlje odrediπta (za isporuke dobara izmeu poduzetnika), zemlje primatelja usluge za B2B (business to business) usluge − obrnuti postupak oporezivanja (1. sijeËnja 2010), zemlje davatelja usluga za B2C (business to consumer) usluge. Naravno da ima i iznimaka od opÊih naËela oporezivanja usluga.

9.2. Oporezive transakcijeOporezivim se transakcijama smatra isporuke dobara uz naknadu, stjecanje dobara

na podruËju dræava Ëlanica, obavljanje usluga i uvoz dobara.

Pojam stjecanja dobara odnosi se na ukupna dobra πto ih stjeËu obveznici ili pravne osobe (ne)obveznici, nova prijevozna sredstva obveznika ili bilo kojih drugih osoba, troπarinske proizvode πto ih stjeËu obveznici ili pravne osobe (ne)obveznici i premjeπtanje poslovne imovine obveznika iz druge dræave Ëlanice.

9.3. Prag stjecanjaPropisani prag za stjecanje, πto ne moæe biti manji od 10.000,00 €, ne utvruje se za

obveznike koji obavljaju oporezive isporuke. Prag je isporuke ukupna vrijednost nabavlje-nih dobara iz drugih dræava Ëlanica za pravne osobe (ne)obveznike, za male obveznike ili one koji nemaju pravo na odbitak pretporeza. Isporuke iz druge dræave Ëlanice tim osoba-ma oporezive su u zemlji podrijetla, ako vrijednost nabave ne premaπuje propisan prag stjecanja. No, kad nabava premaπi prag, isporuka je u dræavi Ëlanici podrijetla osloboena, a stjecanje je oporezivo u dræavi Ëlanici odrediπta.

Stjecatelji moraju imati identifikacijski PDV broj, plaÊaju PDV na stjecanje, ali nemaju pravo na pretporez. Prag se stjecanja ne utvruje za nova prijevozna sredstva, jer je takva nabava uvijek oporeziva u dræavi Ëlanici odrediπta, svejedno tko je stjecatelj.


9.4. Oporezive isporuke dobara unutar EUOporezivim se isporukama dobara u EU smatra isporuke uz naknadu, pri Ëemu ispo-

ruka u jednoj dræavi Ëlanici, na drugoj strani, ima stjecanje u drugoj dræavi Ëlanici.

Mjesto je isporuke dobara u dræavi Ëlanici gdje prijevoz (otprema) poËinje ili gdje dob-ra jesu u vrijeme isporuke, ako ih se ne otprema.

Ako postoje uvjeti za stjecanje (npr. prijeena granica za stjecanje), isporuka je osloboena PDV-a, ali je oporeziva u dræavi Ëlanici u kojoj otprema zavrπava (ako ih se otprema).

9.5. Osloboene isporuke dobara unutar EUObveznik koji isporuËuje dobra mora imati PDV broj stjecatelja kako bi oslobodio

isporuku. Osloboene isporuke dobara na podruËju EU primjenjuje se na dobra πto ih isporuËuje obveznik, a otpremljena su u drugu dræavu Ëlanicu obveznicima ili pravnim osobama koje su preπle prag stjecanja, te isporuke novih prijevoznih sredstava.

9.6. Isporuke dobara privatnim osobamaIsporuke dobara privatnim osobama oporezive su u dræavi podrijetla dobara, osim

kada se radi o novima prijevoznim sredstvima πto ih se oporezuje u zemlji odrediπta (stje-canje dobara). Pri prodaji na daljinu isporuke dobara privatnim osobama oporezive su u dræavi podrijetla, sve dok isporuËitelj ne premaπi prag isporuke, a u dræavi odrediπta kad isporuËitelj premaπi prag isporuke. Troπarinske proizvode redovito se oporezuje u dræavi odrediπta.

9.7. Prag isporukePrag isporuke propisuje svaka dræava Ëlanica i to u visini izmeu 35.000,00 i 100.000,00 €.

Kod isporuke na daljinu krajnjim kupcima putem kataloga u drugu dræavu Ëlanicu, mje-stom isporuke smatra se mjesto gdje su dobra na poËetku isporuke. Ako isporuËitelj iz neke dræave Ëlanice premaπi svota isporuka dobara πto ju je propisala dræava Ëlanica iz koje su krajnji potroπaËi, tada je mjesto isporuke tamo gdje zavrπava otprema ili prijevoz dobara. Za troπarinsku robu ne utvruje se prag isporuke veÊ se ta roba uvijek oporezuje u dræavi odrediπta.

9.8. Porezna osloboenjaPrema propisima EU-a, porezna osloboenja primjenjuje se na djelatnosti od javnog

interesa te na isporuke i stjecanja dobara u Zajednici. Postoje porezna osloboenja, takoer, pri uvozu/izvozu i za odreene transakcije πto ih se tretira kao izvoz te osloboenja πto se odnose na meunarodni prijevoz.

9.9. Stope PDV-a na podruËju Europske unijeStope PDV-a u EU propisuje Ël. 97. Direktive 2006/112/EZ, prema kojemu opÊa stopa

ne moæe biti niæa od 15%, dok najviπa nije ograniËena.

»lanak 98. Direktive 2006/112/EZ i Dodatak III odreuju da se smije primijeniti najviπe dvije sniæene stope, da ne smije biti niæa od 5% te da vrijedi samo za dobra i usluge pro-pisane u Dodatku III Direktive.

9.10. Posebni postupci oporezivanjaPosebne se propise primjenjuje na oporezivanje rabljene robe, umjetniËkih djela, ko-

lekcionarskih i antiknih predmeta, usluge putniËkih agencija koje ih krajnjim kupcima pre-


prodaju od drugih obveznika, investicijskog zlata (bez PDV-a poput financijskih usluga), elektroniËke usluge krajnjim potroπaËima u EU πto ih obavljaju poduzetnici sa sjediπtem izvan EU te na oporezivanje malih obveznika i poljoprivrednika (pauπalno PDV-om).

9.11. Identifikacija za PDV»lanci 213. do 216. Direktive 2006/112/EZ propisuju sustav identifikacije u vezi s PDV-

-om. Identifikacijski broj dodjeljuje se obveznicima i pravnim osobama koje sudjeluju u isporukama dobara i usluga na EU træiπtu, a Ëini ga OIB s predznakom HR πto ga se mora unijeti u raËun te sluæi isporuËitelju za provjeru poreznog statusa kupca (stjecatelja) iz druge dræave Ëlanice − osloboenje za isporuke dobara u drugu dræavu Ëlanicu. Identifikacijski broj za PDV sluæi isporuËitelju i za provjeru poreznog statusa primatelja usluge iz druge dræave Ëlanice − osloboenje za usluge RC obavljene primatelju u drugoj dræavi Ëlanici.

Provjeru identifikacijskog broja omoguÊuje informatiËka baze VIES (VAT Information Exchange System)20. Dræave Ëlanice daju pristup informacijama svakog mjeseca u tzv. zbirnoj prijavi PDV-a.

Zbirne prijave PDV-a podnosi se za isporuke dobara i obavljenih usluga, a sadræe:• identifikacijski broj PDV-a• podatke o isporukama u druge dræave Ëlanice stjecateljima• vrijednost isporuka dobara po primateljima• vrijednost isporuka u trostranim poslovima• vrijednost obavljenih usluga po primateljima.

Te se prijave podnosi mjeseËno i tromjeseËno, pri Ëemu se usporeuje podatke s vri-jednostima iz redovnih prijava PDV-a u dræavama Ëlanicama. Podnoπenje zbirnih prijava za stjecanja nije obvezno, ali su je neke Ëlanice ipak uvele kao obvezu.

Ciljevi su administrativne suradnje:• uËinkovita borba protiv kruænih prijevara• uËinkovita borba protiv utaje PDV-a• kontrola isporuka dobara na zajedniËkom træiπtu EU-a• kontrola obavljanja usluga na zajedniËkom træiπtu EU-a.

9.12. IntrastatNakon ulaska Hrvatske u EU ukida se graniËne kontrole i carinske formalnosti pri

kretanju robe u oba smjera, pa i JCD prestaje biti izvor podataka za statistiku robne razmje-ne sa zemljama Ëlanicama. Uvodi se novo istraæivanje Intrastat, obiljeæje kojega je prikup-ljanje podataka od poslovnih subjekata koji trguju sa zemljama Ëlanicama EU. Intrastat je sustav prikupljanja podataka o robnoj razmjeni meu Ëlanicama EU-a, a uspostavlja ga se na osnovi statistike robne razmjene.

Na dan pristupa RH Uniji za odreene gospodarstvenike nastat Êe i obveza izvjeπÊivanja o prometu sa zemljama Ëlanicama, πto obuhvaÊa elektroniËku razmjenu podataka o pri-mitku robe iz druge zemlje Ëlanice u zemlju Ëlanicu, te otpremi robe iz zemlje Ëlanice u drugu zemlju Ëlanicu EU-a u sustavu Intrastat. Obveznici su izvjeπtavanja za Intrastat poduzetnici u kojih vrijednost robne razmjene sa zemljama EU premaπuje odreenu vri-

20 Temeljem Uredbe VijeÊa (EEZ) 218/92. od 27 sijeËnja 1992, osnovan je Sustav administrativne suradnje poznat kao VIES (VAT Information Exchange System). Sastavni je dio VIES-a InformatiËka baza − mreæa nacionalnih baza VIES-a. Uvjet je, naime, da svaka zemlja Ëlanica mora pohranjivati ≈i obraivati« odreene informacije πto ih prikuplja od svojih trgovaca o njihovoj trgovini s drugim zemljama Ëlanica-ma EU-a.


jednost (za otpremu, primitke ili za oba trgovinska smjera). Vrijednost robne razmjene vaæna za izvjeπÊivanje odreuje se godiπnje.

Da bi neki poslovni subjekt postao obveznikom podnoπenja podataka Intrastatu, mora udovoljiti sljedeÊim uvjetima:

• poslovni je subjekt obveznik PDV-a,• poslovni subjekt trguje sa zemljama Ëlanicama EU-a,• ukupna vrijednost trgovine sa zemljama Ëlanicama EU-a premaπuje godiπnji prag,

odvojeno za primitke i otpremu.

Pravna je osnova sustava Intrastat europsko zakonodavstvo za statistiku robne razmje-ne zemalja Ëlanica (Uredba 638/04 i 222/09 Europskog parlamenta i VijeÊa, te provedbe-na Uredba Komisije 1982/04 i nadopunjujuÊe uredbe Komisije 91/10 i 96/10). Uredbe sa-dræe metodoloπka pravila za prikupljanje statistiËkih podataka, odreivanje pragova izvjeπÊivanja te postupanja u osobitih oblika kretanja robe. Europske uredbe imaju nad-nacionalni znaËaj i obvezatne su za sve zemlje Ëlanice.

Pravnu osnovu za provoenje Intrastata na nacionalnoj razini Ëine Zakon o sluæbenoj statistici (NN 103/03. i 75/09), Godiπnji provedbeni plan statistiËkih aktivnosti RH, Program statistiËkih aktivnosti RH 2008. do 2012. te Zakon o carinskoj sluæbi (NN 83/09).

10. PROMJENE U OBRA»UNU PDV-a ©TO STUPAJU NA SNAGU NA DAN ULASKA HRVATSKE U EU

U trenutku stupanja u EU poËinje se primjenjivati uredbe iz direktiva EU izravno u domaÊem zakonodavstvu te svi sporovi podlijeæu Europskom sudu pravde.

10.1. BuduÊe izmjene u PDV-u na dan ulaska u EU• poËinje primjena novog Zakona o PDV-u (Zakon u pripremi)• usklaenja odredba u vezi sa zajedniËkim træiπtem• slobodne zone s poreznog se motriπta ukljuËuje u podruËje EU-a• usklaivanje zbog izraËuna harmonizirane osnovice PDV-a za vlastite prihode

EU-a• usklaivanje sniæene stope PDV-a• usklaivanje odredba o oporezivanju graevinskog zemljiπta• usklaivanje osloboenja za branitelje i vjerske zajednice s Direktivom• povrat poreza poduzetnicima iz EU-a.

10.2. Glavne izmjene u sustavu oporezivanja• ukidanje fiziËkih granica i kontrole na njima − postoji jedinstveno zajedniËko træiπ-

te bez fiskalnih granica• Uvoz dobara − definicija se odnosi samo na uvoz iz zemalja izvan podruËja EU-a• ≈Uvoz dobara« iz jedne zemlje Ëlanice u drugu definira se kao stjecanje dobara

unutar EU-a• Izvoz dobara − definicija se odnosi samo na izvoz izvan podruËja EU-a• ≈Izvoz dobara« iz jedne zemlje Ëlanice u drugu definira se kao isporuku unutar EU-a.

11. NA DAN ULASKA U EU HRVATSKA PRESTAJE BITI »LANICOM CEFTA-e

Prestaju vaæiti bilateralni i multilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini πto ih je zakljuËivala pojedina dræava Ëlanica te su bili na snazi u toj dræavi prije njezina pristu-


panja EU. Za Ëlanice EU-a ostaju na snazi samo sporazumi s EU-om πto Êe vrijediti i za Hrvatsku. Sukladno tome, nakon ulaska u EU Hrvatska se povlaËi iz svih sporazuma o slobodnoj trgovini s treÊim zemljama, ukljuËivπi Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj tr-govini (CEFTA) i istodobno pristupa sporazumima πto su ih sklopile ili potpisale sadaπnje zemlje Ëlanice i Unija s treÊim zemljama ili s meunarodnim organizacijama, πto znaËi da Êe za Hrvatsku na dan ulaska u EU prestati Ëlanstvo u CEFTA-i, te Êe se njezinu trgovinu s tim zemljama urediti ugovorom EU-a i tih zemalja.

12. NA DAN ULASKA U EU HRVATSKA PRESTAJE OBAVLJATI IZLAZNO-UVOZNE CARINSKE KONTROLE NA DRÆAVNIM GRANICAMA SA SLOVENIJOM I MA–ARSKOM

Na dan pristupa Hrvatske u Europsku uniju nestaju granice Hrvatske sa Slovenijom i Maarskom, πto Êe u praksi znaËiti prestanak obavljanja izlazno-uvoznih carinskih kon-trola na dræavnim granicama s tim dræavama. PojaËane carinske kontrole i dalje Êe se obavljati na granicama s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom, koje postaju ≈treÊe dræave« u odnosu na Hrvatsku i druge zemlje lanice, odnosno granice s tim dræava-ma postaju vanjske granice EU-a. To znaËi da Êe hrvatski gospodarstvenici trgovati sa partnerima iz EU-a te otpremati i dopremati robu sa statusom domaÊe robe (onu πto je puπtena u slobodan promet u jednoj od zemalja Ëlanica EU-a, ukljuËivπi Hrvatsku), bez obavljanja carinskih formalnosti. Promet robom Ëlanica EU-a i Hrvatske postat Êe domaÊim prometom. Pri uvozu i izvozu robe iz Hrvatske u treÊe zemlje (ne-Ëlanice EU-a), hrvatski Êe se gospodarstvenici morati pridræavati svih zahtjeva i formalnosti uvedenih u EU, kako bi se osiguralo funkcioniranje i zaπtitu te konkurentnost jedinstvenoga europskog træiπta. Postizanje tih ciljeva osigurava se u prvome redu unapreenjem informacijskih sustava carinskih sluæba kakvi omoguÊuju bræi protok informacija kako u odnosima carinskih ti-jela dræava Ëlanica tako carinskih tijela i poduzetnika. S tim u vezi i pred gospodarstveni-ke se postavlja zahtjev da unaprijede vlastite aplikacijske sustave i datoteke, kako bi mogli iskoristiti razliËite sustave elektroniËke razmjene podataka i pojednostavnjenja u carinskim postupcima πto se temelje na tim sustavima.

13. ULASKOM U EU TREBA UREDITI CARINSKI STATUS UKUPNE ROBE ©TO ∆E U TOME TRENUTKU BITI U NEKOM OD DOPU©TENIH CARINSKIH POSTUPAKA ILI UPORABA

13.1. Carinski status robe u EURoba moæe imati status:• robe Zajednice (Community goods ili EU goods),• robe kakva nema status robe Zajednice (non Community goods ili non EU goods).Pojam ≈roba Zajednice« ukljuËuje robu:• u cijelosti dobivenu na carinskom podruËju Zajednice, bez dodatka robe iz treÊih

zemalja ili teritorija πto ne Ëine dio carinskog podruËja Zajednice,• iz zemalja ili teritorija πto nisu dio carinskoga podruËja Zajednice i puπtena je u

slobodan promet u zemlji Ëlanici,• dobivenu ili proizvedenu na carinskom podruËju Zajednice od robe uvezene iz

zemalja ili teritorija πto nisu dio carinskog podruËja Zajednice i puπtena je u slo-bodan promet, ili od kombinacije takve robe i robe u cijelosti dobivene na ca-rinskom podruËju Zajednice.


Robom kakva nema status robe Zajednice smatra se ukupnu drugu robu πto nema status robe Zajednice prema navedenoj definiciji.

Robu πto je se ponovno uvozi u carinsko podruËje Zajednice nakon πto je bila izveze-na izvan toga podruËja ne smatra se robom Zajednice, iako ispunjava navedene uvjete (utvrene u jednoj od triju prethodnih alineja).

13.2. Carinski status plovila u Hrvatskoj u postupku privremenog uvozaU trenutku ulaska Hrvatske u EU, za sva plovila πto su sada u RH u postupku privre-

menog uvoza, a registrirana su u jednoj od zemalja Ëlanica EU i viju zastavu te zemlje, neÊe nastati obveza plaÊanja ni carine ni PDV-a, uz uvjet da se dokaæe kako se radi o robi Zajednice (da je plaÊen PDV), odnosno da se ne radi o stranoj robi.

Nakon pristupanja Hrvatske EU, bit Êe, naime, nuæno urediti carinski status ukupne robe πto Êe u tome trenutku biti u jednomu od dopuπtenih carinskih postupaka ili uporabe. Pritom za robu πto ima carinski status robe Zajednice, neÊe nastati carinski dug, odnosno neÊe nastati obveza plaÊanja uvoznog duga (ukljuËivπi PDV). U tu svrhu treba osigurati pripadajuÊe isprave kakvima Êe se dokazivati da odreena roba ima carinski status robe Zajednice, kao npr. dokaz o podrijetlu proizvoda ili da je roba puπtena u slobodan promet u Zajednici prije negoli je stavljena u jedan od dopuπtenih carinskih postupaka ili uporabe (kada su u pitanju plovila, u carinski postupak privremenog uvoza).

Carinski status robe Zajednice imat Êe roba πto je u cijelosti dobivena ili proizvedena na carinskom podruËju EU-a, roba uvezena iz treÊih zemalja i puπtena u slobodan promet i roba dobivena ili proizvedena u carinskom podruËju EU-a od prije spomenutih vrsta robe, kako propisuje Ël. 4. toË. 7. i 8. Carinskog zakona Zajednice21, πto se podudara sa sadaπnjom definicijom domaÊe robe, sukladno Ël. 4. st. 1. toË. 13. CZ-a.

Nakon ulaska Hrvatska u EU, meutim, za stranu robu koja nema carinski status robe Zajednice mora se odrediti jedan od carinski dopuπtenih postupaka ili uporabe, odnosno za nju Êe se i ubuduÊe moÊi primijeniti institut privremenog uvoza, prema Istambulskoj konvenciji, bez obraËuna uvoznih davanja (i PDV-a), ali se takvu robu moæe i ponovno izvesti, pustiti u slobodan promet ili staviti u neki drugi carinski postupak, ispuni li se ostale propisane uvjete za stavljanje robe u neki carinski postupak. Ovisno o daljnjem postupku, moæe nastati obveza plaÊanja uvozne carine (npr. pri puπtanju u slobodan promet), odnosno neÊe nastati ta obveza pri izvozu robe ili drugome carinskom postupku u kojem ne nastaje carinski dug (npr. postupak carinskog skladiπtenja).

13.3. Sloboda kretanja robeSloboda kretanja robe jedna je od Ëetiriju temeljnih sloboda kojima se osigurava uËin-

kovito funkcioniranje unutarnjeg træiπta EU-a, πto omoguÊuje uklanjanje svih prepreka na podruËju trgovine kakve oteæavaju stavljanje na nacionalna træiπta proizvoda podrijetlom iz drugih dræava Ëlanica EU-a. Uklanjanje prepreka postiæe se ujednaËivanjem nacionalnih propisa i tehniËkih zahtjeva za proizvode, napose u podruËjima gdje je utvren veÊi rizik za potroπaËe. Time se ujedno osigurava jednaku razinu zaπtite javnoga zdravlja, potroπaËa i okoliπa na cijelome unutarnjem europskom træiπtu.

Na proizvode neobuhvaÊene europskim zakonodavstvom primjenjuje se naËelo uza-jamnog priznavanja, odnosno proizvodi zakonito proizvedeni i stavljeni na træiπte u jednoj dræavi Ëlanici mogu se slobodno kretati na cijelom podruËju Unije.

21 Uredba VijeÊa EZ 2913/92 uspostavlja Carinski zakon Zajednice, a Uredba Komisije 2454/93 donosi provedbenu Uredba za provedbu Carinskog zakona Zajednice.


»lanstvom u Uniji Hrvatska postaje sastavnim dijelom njezina unutarnjeg træiπta na kojem vrijede jednaka pravila za sve dræave Ëlanice, πto osigurava veÊa konkurentnost kvalitetnih hrvatskih proizvoda na europskom træiπtu, te dolazak kvalitetnih stranih pro-izvoda na hrvatsko træiπte.

13.4. Dokaz o statusu EU (trgovina u proπirenom EU)Robu πto je na dan pristupanja proπirenoj Uniji u privremenom smjeπtaju ili stavljena

u neko od carinskih postupanja i postupaka ili je se prevozi nakon podvrgavanja izvoznim formalnostima u Uniji, oslobaa se carinskih davanja i ostalih carinskih mjera nakon deklariranja za puπtanje u slobodan promet na træiπtu Unije, uz uvjet da se predoËi sljedeÊe dokaze:

• o povlaπtenom podrijetlu propisno izdane ili sastavljene prije datuma pristupanja, temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruæivanju europskih zajednica i njihovih dræava Ëlanica te Hrvatske (Sluæbeni list EU-a 26, od 28. sijeËnja 2005)

• bilo koji dokaz o statusu Unije iz Ël. 314.c Uredbe (EEZ) 2454/93.• karnet ATA izdan prije datuma pristupanja u sadaπnjoj dræavi Ëlanici ili u Hrvatskoj.

Pri provjeri dokaza o povlaπtenu podrijetlu primjenjuje se odredbe o definiciji pojma ≈proizvoda s podrijetlom« i metodama administrativne suradnje sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruæivanju. Zahtjeve za naknadnu provjeru navedenih dokaza prihvaÊaju nadleæne carinske sluæbe sadaπnjih dræava Ëlanica i Hrvatske u razdoblju tri godine nakon izdavanja ili sastavljanja dokaza o podrijetlu te ih navedene sluæbe mogu podnijeti u razdoblju tri godine nakon prihvaÊanja dokaza o podrijetlu kao prilog deklaraciji za puπ-tanje robe u slobodan promet.

Za potrebe izdavanja dokaza o statusu Unije u pogledu stanja na dan pristupanja, pojam ≈roba Zajednice« oznaËuje robu:

• u cijelosti dobivenu na podruËju Hrvatske, pod uvjetima πto su jednaki onima iz Ël. 23. Uredbe (EEZ) 2913/92. a ne obuhvaÊa robu uvezenu iz ostalih zemalja ili podruËja

• uvezenu iz zemalja ili podruËja, osim Hrvatske, πto je puπtena u slobodan promet u Hrvatskoj; ili

• dobivenu ili proizvedenu u Hrvatskoj, i to samo od robe navedene u drugoj alineji ili od robe navedene u prvoj i drugoj alineji.

13.5. Carinski postupciPrivremen smjeπtaj i carinske postupke pokrenute prije pristupanja mora se zavrπiti

ili zakljuËiti prema uvjetima u zakonodavstvu EU-a. Ako zavrπetak ili zakljuËenje postupka prouzroËi nastanak carinskog duga, svotu uvozne carine πto je treba platiti mora biti ona πto je na snazi u vrijeme nastanka carinskoga duga, sukladno ZajedniËkoj carinskoj tarifi te se plaÊenu svotu smatra vlastitim sredstvima EU-a.

13.5.1. Postupci koji ureuju privremeni uvoz

Postupke πto ureuju privremen uvoz iz Ël. 84. do 90. i 137. do 144. Uredbe (EEZ) 2913/92. i Ël. 496. do 523. te 553. do 584. Uredbe (EEZ) 2454/93. primjenjuje se na Hrvats-ku prema sljedeÊima posebnim odredbama:

• ako je svota carinskoga duga odreena na temelju vrste uvezene robe i ako je deklaracija o stavljanju robe u postupak bila prihvaÊena prije datuma pristupanja, razvrstavanje, koliËina, vrijednost u carinske svrhe i podrijetlo uvezene robe u


trenutku stavljanja u postupak proizlazi iz zakonodavstva πto je u Hrvatskoj pri-mjenjivo na dan kad je deklaraciju prihvatila carinska sluæba,

• ako zakljuËenje postupka prouzroËi nastanak carinskoga duga, kako bi se zadræalo jednakost korisnika odobrenja s poslovnim nastanom u sadaπnjim dræavama Ëla-nicama i onih u Hrvatskoj, plaÊa se kompenzacijsku kamatu na uvozne carine πto ih se je nakon dana pristupanja smatralo dugom, sukladno uvjetima iz zakonodav-stva EU-a.

13.5.2. Plovila registrirana u jednoj od Ëlanica EU-a od 1. srpnja 2013. postaju ≈domaÊa plovila«

Carinske propise πto ih donose nadleæna tijela EU-a primjenjuje se na njezinu terito-riju izravno, πto znaËi da zemlje Ëlanice ne uvode carinska pravila u vlastita zakonodavst-va na temelju propisa πto ih donose njihova nacionalna zakonodavna tijela (npr. kao na podruËju PDV-a, kada EU donosi Direktivu o standardima ureenja toga podruËja te dræa-ve Ëlanice ne smiju odstupiti, ali u unutar tih standarda odluËuju samostalno), nego do-nose tek moæda zakone za provedbu europskog carinskog zakonika kakvima ureuju pi-tanja neureena carinskim propisima EU-a (npr. prekrπajne odredbe) ili su djelomice ostavljena dræavama Ëlanicama na odluËivanje (npr. carinske olakπice u putniËkom pro-metu).

Hrvatska je u prosincu 2011. potpisala Ugovor o pristupanju EU πto je pravnom pretpo-stavkom za stjecanje punopravnog Ëlanstva u Uniji i Europskoj zajednici za atomsku energiju.

Hrvatski sabor donio je, na sjednici 9. oæujka 2012, Zakon o potvrivanju ugovora izmeu dræava Ëlanica EU-a i RH o pristupanju Europskoj uniji (NN − MU 2/12).

Ugovor o pristupanju imao bi stupiti na snagu 1. srpnja 2013, uz uvjet da uspjeπno zavrπi postupak ratifikacije u zemljama Ëlanicama i poloæi se ispravu o ratifikaciji kod Vlade Republike Italije. Hrvatska tada pristupa i Carinskoj uniji EU-a.

Prijelaznim odredbama Ugovora o pristupanju:• rjeπava se status robe πto Êe na dan pristupanja biti u jednomu od carinskih postu-

paka u Hrvatskoj te se odreuje pravila za ocjenu radi li se o robi Zajednice ili o stranoj robi

• daje se uvjete za zavrπetak pojedinih carinskih postupaka s gospodarskim uËinkom za koje je hrvatska carinska sluæba izdala odobrenja prije pristupanja u Uniju te

• se odreuje trajanje odobrenja za pojednostavnjene postupke nakon pristupanja.

Te odredbe osiguravaju produljeno djelovanje odobrenja πto ih je izdala hrvatska Ca-rinska uprava, najdulje do jedne godine nakon pristupanja. Uz to se uvodi i obveznu re-viziju odobrenja Carinske uprave, uz izdavanje novih odobrenja subjektima koji Êe udo-voljavati zahtijevanim kriterijima.

Sva plovila, dakle, registrirana u jednoj od zemalja EU-a, i dotad ih se smatralo stra-nima, od 1. srpnja 2013. postaju ≈domaÊa plovila«, a sva ostala registrirana u jednoj od zemalja koja nije Ëlanica EU-a (treÊe zemlje) i nakon 1. srpnja 2013. smatrat Êe se, u pra-vilu, stranim plovilima i bit Êe, kao i (do)sad, u postupku privremenog uvoza, prema odredbama Istambulske konvencije − Aneks C.

U hrvatskima marinama smjeπten je, meutim, i odreen broj stranih jahta i brodica u vlasniπtvu rezidenata EU-a, registriranih u treÊim zemljama te su sada u RH u carinskom postupku privremenog uvoza, uz potpuno osloboenje od plaÊanja uvoznih davanja, jer trenutno udovoljavaju kriteriju propisanome za odobravanje privremenog uvoza, πto se


mijenja nakon pristupanja Hrvatske Uniji, kada Êe udovoljavati samo kriteriju registracije izvan carinskog podruËja zemlje privremenog uvoza (izvan EU-a), ali ne i onome πto propisuje da ih moraju rabiti osobe s prebivaliπtem takoer izvan toga carinskog podruËja, jer Êe se u tom trenutku raditi o rezidentima EU-a, Ëija je Ëlanica i Hrvatska.

13.6. Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanjaProblem dvostrukoga oporezivanja pojavljuje se pri meunarodnoj razmjeni dobara i

usluga, npr. kad rezident jedne dræave primi dohodak iz druge dræave, a obje ga imaju pravo oporezivati prema vlastitim zakonima, πto moæe rezultirati dvostrukim oporezivan-jem. Da bi se izbjeglo takve okolnosti, donesene su brojne konvencije, meu kojima su najpoznatije konvencije UN-a i OECD-a. Kad poduzetnici zemalja Ëlanica (UN-a ili OECD-a) obavljaju komercijalne, industrijske, financijske ili bilo koje druge aktivnosti u drugim zemljama Ëlanicama, konvencije objaπnjavaju i standardiziraju njihov fiskalni poloæaj. Ti dokumenti nude ujednaËena rjeπenja primjenjiva u svakoj zemlji Ëlanici na jednake pri-mjere dvostrukog oporezivanja.

U veÊini poreznih sustava s vremenom je prihvaÊeno shvaÊanje kako je radi poveÊanja ekonomske uËinkovitosti nuæno, ako ne posve ukloniti, barem ublaæiti dvostruko opore-zivanje. Nema jedinstvena modela, ni u svijetu, ni u Uniji.

Posrijedi su meunarodni ugovori πto ih dræave potpisuju kako bi se izbjeglo dvostru-ko plaÊanje poreza po jednakoj osnovi. Ugovori odreuju pravo dræava ugovornica na potpuno ili djelomiËno oporezivanje odreenih prihoda, utvruju pravila rjeπavanje po-loæaja njihovih obveznika, poreznih izvora i poreznih stopa. U njima se odreuje i naËin razmjene podataka poreznih uprava te uvjete za povoljniju razmjenu robe, usluga, rada i kapitala dviju dræava. Osim nabrojenog, svrha im je i sprijeËiti porezne utaje i izbjegavanje plaÊanja poreza, svejedno je li rijeË o pogreπnom obraËunu transfernih cijena, ili o nekom drugom obliku izbjegavanja plaÊanja poreza.

Ugovore mogu zakljuËiti dvije dræava (bilateralni ugovori), ili viπe dræava (multilate-ralni ugovori) i po pravnoj su snazi iznad domaÊih propisa. Oni ne iskljuËuju primjenu domaÊih propisa, ali ih mogu ograniËiti, npr. kada se dogovorno smanjuje porezne stope propisane domaÊima poreznim zakonima. U njima se odreuje i podjelu prava na opore-zivanje meu dræava ugovornicama.

Odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja odnose se samo na reziden-te dræava ugovornica, πto znaËi kako njihove pogodnosti ne mogu iskoristiti i rezidenti treÊih dræava.

Ugovori se, u pravilu, odnose na porez na dobit, porez na dohodak te na oporezivanje imovine. Svaka dræava æu vlastiti model moæe uvrstiti i porez na dohodak i imovinu sukla-dno vlastitima poreznim zakonima i nazivima.

Hrvatska je potpisnica brojnih bilateralnih sporazuma s drugim dræavama o zabrani dvostrukog oporezivanja i trenutno primjenjuje ugovore o izbjegavanju dvostrukog opo-rezivanja s 52 dræave. Pritom ih je samo manji broj sukcesijom preuzet od bivπe Jugosla-vije 1991, dok su ostali potpisani nakon stjecanja neovisnosti.

13.7. Prag za ulazak u sustav PDV-aPremda je visina praga za ulazak u sustav vaæno pitanje pri oporezivanju PDV-om, u

ekonomskoj teoriji, Ëak i u praksi, relativno je malen broj istraæivanja kakva su se time bavila podrobnije. Previsok prag moæe, zbog neukljuËivanja odreenog broja obveznika u sustav PDV-a, utjecati na gubitak poreznih prihoda, na drugoj strani, pak, prenizak prag


znatno optereÊuje Poreznu upravu i obveznike te poveÊava troπkove oporezivanja. Problem postaje joπ sloæenijim, uzme li se u obzir i naruπavanje træiπnog natjecanja radi razliËita poreznog poloæaja poduzetnika u sustavu i izvan njega.

Kako bi se oslobodile tereta velikog broja obveznika s malenim prometom, porezne uprave u veÊini razvijenih zemalja odluËuju se za viπi prag. Premda je u Direktivi VijeÊa 2006/112/EZ propisan najniæi prag (5.000,00 eura), u pregovorima o pristupanju EU-u prihvaÊeno je moguÊe poveÊanje praga (35.000,00 eura) − s 85.000,00 na 230.000,00 kn, πto je ugraeno i u Zakon o PDV-u s primjenom od 1. sijeËnja 2013. kako bi se za podu-zetnike s manjim obujmom poslovanja pojednostavnilo i pojeftinilo poslovanje, jer neÊe morati utvrivati obvezu poreza niti podnositi zakonom propisane obrasce. Obveznici koji i dalje æele ostati u sustavu PDV-a ne moraju se ispisati iz registra, ali su sljedeÊih pet kalendarskih godina moraju ostati u sustavu.

14. ZAKLJU»AKPoveÊanje stopa, ukidanje nulte stope, uvoenje oporezivanja energenata i graevinskog

zemljiπta trebalo bi poveÊati porezne prihode proraËuna. Na poveÊanje poreznih prihoda utjeËu, meutim, i brojni drugi porezni i neporezni Ëimbenici − porezna osnovica, uËin-kovitost naplate prihoda, smanjenje obujma sive ekonomije, troπkovi oporezivanja, razina potroπnje. Zbog poveÊanja praga za ulazak u sustav PDV-a, napustit Êe ga velik broj malih obveznika s neznatnim uËinkom na proraËun. Smanjit Êe se i administrativni troπkovi Porezne uprave te troπkovi ispunjavanja porezne obveze malih obveznika koji izlaze iz sustava.

Nakon ulaska u EU, graanima RH bit Êe na raspolaganju πiri izbor robe i usluga, uz povoljnije cijene i viπu kvalitetu. Pri unosu u RH viπe se neÊe plaÊati PDV na proizvode kupljene u nekoj dræavi EU-a, gdje cijena sadræi tamo primjenjivan porez. S obzirom da je opÊa stopa PDV-a u susjednim zemljama (Slovenija, Italija, Austrija) niæa nego u Hrvat-skoj ti su proizvodi uglavnom jeftiniji.

©to je bliæi dan ulaska u EU, to se viπe aktualizira pitanje u vezi s pitanjima poloæaja plovila pod zastavama zemalja EU u razdoblju nakon 1. srpnja 2013. te se s tim u vezi naËelno smatra kako Êe nakon ulaska RH u EU, vlasnici inozemnih plovila u hrvatskim marinama u postupku privremenog uvoza, biti obvezni platiti PDV prema stopi 25% za inozemna plovila ako ih æele zadræati u RH.

O tome je raspravljao i saborski Odbor za turizam te u 13 prijedloga zahtijevao od Ministarstva financija odnosno Porezne uprave æurnu izradu vjerodostojne usporedne analizu postojeÊih diferenciranih stopa PDV-a u zemljama Ëlanicama. Smatra se kako je nuæna primjena diferencirane stope PDV-a i za nautiËki charter kao turistiËku uslugu, i to s primjenom od 1. sijeËnja 2013. Predlaæe se i uvoenje poticajnijega obraËuna stope PDV-a na plovila πto ih dræavljani EU-a dræe na stalnom vezu u Hrvatskoj, jer bi ih pojednosta-vnjenje procedure privuklo da plovila registriraju u Hrvatskoj, a ne u matiËnima ili treÊim dræavama.

Kako bi se naπlo zadovoljavajuÊa rjeπenja rabilo se prikupljene podatke o broju plovi-la u naπim marinama πto su sada u postupku privremenog uvoza i postupku skladiπtenja, jer RH najkasnije do dana pristupa Uniji, mora uskladiti Zakon o PDV-u s Direktivom 2006/112/EZ, nakon Ëega viπe neÊe biti moguÊa promjena na niæu stopu PDV-a u takvima i sliËnim okolnostima.

Sukladno pravilima postupka privremenog uvoza, plovila se moæe staviti u taj postu-pak samo ako se ispuni dva osnovna preduvjeta − da je u vlasniπtvu strane osobe i regi-strirano u inozemstvu te da Êe ga rabiti osoba s uobiËajenim boraviπtem u inozemstvu.


Istambulska konvencija te hrvatski carinski propisi zahtijevaju da privremeno uveze-no plovilo smije rabiti iskljuËivo strani vlasnik i njegova obitelj, a ne i rezidenti, s tim da najdulje razdoblje boravka plovila u teritorijalnome moru RH moæe biti 18 mjeseci. U tome razdoblju plovilo ne mora biti stalno rabljeno, veÊ ga vlasnik moæe u odreenu razdoblju usidriti u nekoj od ovlaπtenih marina, dakle staviti pod carinski nadzor.

Zabranjeno je ostaviti plovila u malima ili privatnim lukama ili vezovima te izvlaËenje na kopno izvan suhih vezova spomenutih marina. Po isteku spomenutih 18 mjeseci (ali i prije, ako æeli), vlasnik mora plovilo ponovno izvesti, na osnovi postupaka ponovnog izvoza, ali ne postoji obveza plaÊanja odreenih uvoznih davanja.

Vlasnik moæe, ako mu je organizacijski i financijski isplativo, i konaËno ocariniti plo-vilo koje tada postaje domaÊom robom, uz plaÊanje svih davanja (carine i PDV-a). Ako to ne æeli, nakon izvoza, dakle napuπtanja carinskog podruËja RH, odnosno teritorijalnog mora, plovilo se moæe i ponovno privremeno uvesti, uz primjenu spomenutih postupaka.

Vlasnik se plovila, uz to, mora javiti i pomorskim vlastima − luËkoj kapetaniji radi prijave plovila, pribavljanja vinjete i provedbe drugih formalnosti u nadleænosti toga tijela.

Dræavna pripadnost jahte svjedoËi o pravnoj povezanosti (genuine link) − jahte i dræave Ëiju zastavu ovlaπteno vije, πto znaËi da dræava nad jahtama vlastite zastave stvar-no ima jurisdikciju i nadzor −tehniËki, upravni i socijalni. Elementi πto utjeËu na bitnu povezanost jahte i dræave Ëiju zastavu vije razliËiti su u pojedinim dræavama, te ovise uglavnom o stupnju ekonomske razvijenosti i pomorskoj politici odreene dræave, pa svaka dræava samostalno odreuje uvjete dodjele dræavne pripadnosti, uvjete upisa u upisnike te pravo vijanja zastave.

Na dan pristupanja RH Uniji stupit Êe na snagu Ël. 27. i 28. ZIDPZ-a πto Êe staviti izvan snage Ël. 187. i 188. Pomorskoga zakonika u kojima se propisuje obvezan i fakultativan upis jahta u upisnike. Sukladno Ël. 28. ZIDPZ-a, u upisnik Êe se moÊi upisati jahta πto je, u cjelini ili djelomiËno, u vlasniπtvu domaÊe fiziËke ili pravne osobe i ona πto je u cjelini u vlasniπtvu strane fiziËke ili pravne osobe, ako je preteæito u hrvatskome moru (fakulta-tivni upis).

U postupku privremenog uvoza u Hrvatskoj ne bi trebalo (niti smjelo) biti nijedno plovilo πto nije ≈registrirano u inozemstvu«, πto znaËi da sva plovila koja su sada u statu-su privremenog uvoza u Hrvatskoj viju neku od zastava odreene dræave pripadnosti, a to moæe biti samo zastava jedne od dræava Ëlanica EU-a ili zastava neke treÊe zemlje.

Sukladno tome, 1. srpnja 2013. u RH u statusu privremenog uvoza smiju biti:• registrirana plovila u vlasniπtvu rezidenta jedne od dræava Ëlanica EU-a koja viju

zastavu te dræave (registracija i vijanje zastave razumijeva i plaÊanje poreza u dræavi registracije) i koja Êe postati domaÊa roba, uz dokaz da se radi o robi Za-jednice (da je plaÊen PDV), a ne o stranoj robi,

• plovila u vlasniπtvu rezidenta jedne od dræava Ëlanica EU-a, kada su registrirana i viju zastavu treÊe dræave (ukljuËivπi zastave pogodnosti), πto Êe i ubuduÊe ostati u statusu privremenog uvoza, ako vlasnici dokaæu da su rezidenti jedne od dræava Ëlanica EU-a, kad imaju pravo primijeniti institut privremenog uvoza − u suprot-nom se na plovilo mora platiti uvozna davanja (carina i PDV) ili plovilo izvesti iz carinskog podruËja EU,

• plovila u vlasniπtvu nerezidenta dræava Ëlanica EU-a, kada su registrirana i viju zastavu jedne od dræava Ëlanica EU-a, πto Êe postati domaÊom robom, dokaæe li se kako je posrijedi roba Zajednice, a ne strana roba − u suprotnom se na plovilo mora platiti uvozna davanja (carina i PDV) ili plovilo izvesti iz carinskog podruËja EU-a,


• registrirana plovila u vlasniπtvu nerezidenta dræava Ëlanica EU-a, πto viju zastavu treÊe dræave (ukljuËivπi zastave pogodnosti) πto Êe i ubuduÊe ostati u statusu pri-vremenog uvoza,

• neregistrirana plovila u vlasniπtvu rezidenta jedne od dræava Ëlanica EU-a ili nere-zidenta dræava Ëlanica EU-a, na πto se mora platiti uvozna davanja (carina i PDV) ili plovilo izvesti iz carinskog podruËja EU-a.

Iz navedenog je razvidno da Vlasnici inozemnih plovila u hrvatskima marinama u postupku privremenog uvoza, nakon ulaska RH u Uniju najËeπÊe oËito neÊe morati platiti PDV po stopi 25% za inozemna plovila, ako ih æele zadræati u RH.

Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o PDV-u propisuje, naime, oporezivanje sniæenom stopom 5% plovila za sport i razonodu πto ih se stavlja u carinski postupak puπtanja u slobodan promet od 1. sijeËnja do 31. svibnja 2013, a prije su bila u postupku privremenog uvoza.

No, s obzirom na Ëinjenicu da je datum ulaska Hrvatske u EU sve bliæi, bilo bi uputno da vlasnici plovila revidiraju sadaπnji status u RH, a gospodarstvenici poslovne procese i sustave s takvim plovilima te utvrde kakve korake treba poduzeti kako bi se osiguralo daljnju nesmetanu uporabu plovila u Hrvatskoj, odnosno redovno poslovanje. To poglavi-to vrijedi za prve dane hrvatskoga Ëlanstva u EU, kada se objektivno moæe oËekivati odreene teπkoÊe, u prvome redu tehniËke naravi, u odnosima sa carinskom sluæbom zbog relativno nagloga prelaska na novi sustav.

Neovisno o tomu, prelazak ne bi smio izazvati dulji zastoj u prometu robom, kako zbog πtete za gospodarstvo opÊenito, tako zbog vremena πto sluæbama sustava, fiziËkima i pravnim osobama te gospodarstvenicima ostaje da se pripreme na djelovanje u novim uvjetima. Revizija poslovnih procesa bi svakako trebala obuhvatiti i pregled zaliha i pla-niranje lanca nabave, s obzirom na okolnost da prestaju vaæiti pojedini bilateralni i mul-tilateralni ugovori RH s odreenim zemljama o slobodnoj trgovini, πto moæda osiguravaju bolje uvozne i/ili izvozne uvjete prometa robom (npr. kvote, carinske stope, dozvole i sl.) u usporedbi s onima πto Êe stupiti na snagu kad Hrvatska postane Ëlanicom EU-a.

Tada Êe i hrvatski i svi graani EU-a moÊi kupiti plovila gdje god æele u bilo kojoj zemlji − Ëlanici EU-a, i na tako kupljeno plovilo neÊe platiti carinu. HoÊe li platiti PDV, ovisi o tome je li kupljeno novo ili rabljeno plovilo te jesu li ga kupili od fiziËke osobe ili ovlaπtena prodavaËa. Na rabljeno plovilo kupljeno od fiziËke osobe najËeπÊe se ne plaÊa PDV.

Literatura

AntoliÊ, A.: ≈Prikaz Ugovora izmeu Republike Hrvatske i Republike Slovenije o izbje-gavanju dvostrukog oporezivanja«. Pravo i porezi 14/05.

Arbrutyn, S., Turner Robert, W.: ≈Taxes and Firms Dividend Policies«. National Tax Journal, Columbus XLIII (1990).

Arbutina, H., Kuliπ, D., PitareviÊ − BroniÊ, M.: Usporedba i usklaivanje hrvatskoga poreznog sustava s poreznim sustavima Europske Unije, Institut za javne financije, Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb 2003.

Batestin, V.: ≈Privremeni uvoz plovila i praksa«. Carinski vjesnik 11/08.

BlaæiÊ, H.: ≈Ekonomsko dvostruko oporezivanje u Hrvatskoj«. Ekonomski pregled 53 (3-4)/02.


BolanËa, D., Barun, M.: ≈Neke novosti na podruËju usklaivanja hrvatskog pomorskog upravnog prava sa pravnom steËevinom Europske unije«. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 4/08.

Buljan, M., Pezer BleËiÊ, S., LukaË, D.: ≈Carinsko i devizno poslovanje«. TEB − Po-slovno savjetovanje, Zagreb 2010.

Cindori, S., PogaËiÊ, L.: ≈Problematika utvrivanja broja i visine stopa poreza na do-danu vrijednost«. Ekonomska misao i praksa, Dubrovnik: SveuËiliπte u Dubrovniku, god. XIX. (2010) 2.

Doernberg, R. L.: ≈International Taxation in a Nutshell« (Eight Edition), University of California, Berkeley 2009.

Dominis, Æ.: ≈Zakoniti upis nezakonito uvezenih plovila«. Carinski vjesnik 4/05.

Dominis, Æ.: ≈TeπkoÊe u otkrivanju i kaænjavanju ‘crnog Ëartera’ stranima mega-jahta-ma«. Carinski vjesnik 1/06.

Dominis, Æ.: ≈Naknadni obraËun PDV-a na zakup plovila u charteru«. Porezni vjesnik 7 i 8/11.

Dominis, Æ.: ≈Naknadni obraËun PDV-a na plovilo uporabljeno u nepoduzetniËke svrhe«. Porezni vjesnik 12/2011.

Dominis, Æ.: ≈PDV na plovila: Kako sprijeËiti zloporabe nakon ukidanja instituta po-sebne uporabe i posebnog poreza?« Porezni vjesnik 9/12.

Dominis, Æ.: ≈Carinjenje i oporezivanje plovila u charteru«. Novi informator 5994-5995/11.

Dominis, Æ.: ≈Novosti u carinskom postupanju s plovilima nakon 17. oæujka 2011.« RRiF 5/2011.

Dominis, Æ.: ≈Ukinuta je obveza plaÊanja posebnog poreza na jahte, brodice i ostala plovila«. RIF 8/12.

Graetz, Michael J., Warren, Alvin C. Jr.: ≈Income Tax Discrimination and the Political and Economic Integration of Europe«. Yale Law School Faculty Scholarship, Paper 1614, Connecticut, New Haven 2006.

KalËiÊ, R.: ≈ObraËun PDV-a nakon ulaska u EU«. RIF, Zapisnik s radionice 1. lipnja 2012.

KalËiÊ, R., Kajtaz, A., DojËiÊ, I.: Porez na dodanu vrijednost. TEB, Zagreb 2011.

KalËiÊ, R., Kuliπ, D., Kesner-©kreb, M.: VodiË kroz europske Smjernice o porezu na dodanu vrijednost (A guide to the European vat directives). Institut za javne financije 2011

Keen, M., Mintz, J.: ≈The optimal treshold for a value-added tax«. Journal of Public Economics 88/04 − Washington: Meunarodni monetarni fond.

Kesner-©kreb, M., Medak Fell, D.: ≈Porez na dodanu vrijednost u Hrvatskoj i EU: po-rezni prag, nulta stopa, graevinsko zemljiπte i izuzeÊa«. Institut za javne financije, Newsletter 36/08.

Kuliπ, D.: ≈Promjene u sustavu poreza na dodanu vrijednost«. Institut za javne finan-cije, Newsletter 67/12.

Ott, K.: Pridruæivanje Hrvatske Europskoj uniji − Izazovi sudjelovanja. Institut za jav-ne financije − Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb 2006.


OreπkoviÊ, T.: Pitanje carina nakon ulaska u EU, Lider, 2012.

Prebble, R.: ≈Treba li Hrvatska opÊe pravilo za sprjeËavanje zakonitog izbjegavanja porezne obveze? Prijedlog promjena vaæeÊega hrvatskog zakonodavstva«. Institut za javne financije − Financijska teorija i praksa 29(3), Zagreb 2005.

Sokol, N.: Usklaivanje hrvatskoga poreznog sustava s pravnom steËevinom EU-a. Ekonomski fakultet, Zagreb, 2009.

Sopek, P.: ProraËunska perspektiva Hrvatske nakon ulaska u Europsku uniju. Zagre-baËka πkola ekonomije i managementa, Zagreb 2012.

Tiπma, S., Samardæija V., Jurlin K.: Hrvatska i europska unija − Prednosti i izazovi Ëlanstva. Institut za meunarodne odnose − IMO, Zagreb 2012.

TomuliÊ Vehovec, M.: ≈Dividende u hrvatskim ugovorima o dvostrukom oporezivanju«. Financijska teorija i praksa 31, Zagreb 2007.

Van Meel, G., Rabicano, M., Konaklieva, B.: Studija o pristupu træiπtu, dræavnim pot-porama i kabotaæi u pomorskom prometu. Hrvatski sektor pomorstva/Dræavne potpo-re i pristup træiπtu, Zagreb,2008.

Documents

Plaćanje PDV-a na strane jahte i brodice nakon ulaska ...PlAĆANjE Pdv-A NA stRANE jAhtE I bROdIcE NAKON ulAsKA Rh u Eu 65 Autor, naime, smatra kako u Hrvatskoj u postupku privremenog