This project is funded by EU

Ovaj projekt financira EU

Twinning IPA 2009 „Profesionalni razvoj savjetnika u pravosudnim tijelima te budućih sudaca i

državnih odvjetnika kroz uspostavu samoodrživog sustava obuke“

Izdavač: Pravosudna akademija Republike Hrvatske

©Copyright 2014.

PRIRUČNIK O METODOLOGIJI E-UČENJA KOJA SE PRIMJENJUJE U OSPOSOBLJAVANJU U PODRUČJU PRAVOSUĐA:

OPĆI DIO

VODITELJI, MENTORI I AUTORI TEČAJEVA E-UČENJA

SADRŽAJ

PRIRUČNIK O METODOLOGIJI E-UČENJA KOJA SE PRIMJENJUJE U OSPOSOBLJAVANJU U PODRUČJU PRAVOSUĐA – OPĆI DIO

Kazalo 1

Uvod 2

1. Koncept: izobrazba putem e-učenja 3

1.1. Definicija 3

1.2. Razlikovne značajke 4

2. Osnovna načela 6

3. Prednosti e-učenja 7

3.1. Prednosti 7

3.2. Nedostaci 8

4. Sinkrono i asinkrono e-učenje 9

5. Mješovito učenje 10

5.1. Definicija 10

5.2. Primjer mješovitog-učenja 12

6. E-učenje namijenjeno savjetnicima u pravosudnim tijelima 15

6.1. Opći zahtjevi: Digitalna pismenost 15

6.2. Prednosti metodologije e-učenja namijenjenog savjetnicima u

pravosudnim tijelima 18

7. Novi trendovi u izobrazbi na internetu i pojava masovnih otvorenih

tečajeva na internetu (MOOC - Massive Open Online Course) 22

7.1. Virtualne zajednice; metodologija mobilnog učenja i uporaba

društvenih mreža u stručnom usavršavanju 23

7.2. MOOC-ovi (masovni otvoreni tečajevi na internetu) 27

Bibliografija 30

PRIUČNIK METODOLOGIJE E-UČENJA PRIMJENJENE NA OBRAZOVANJE

PRAVOSUĐA: NASTAVNO OSOBLJE

Sadržaj 33

I. INSTRUKCIJSKI DIZAJN I NJEGOVE PSIHOPEDAGOŠKE OSNOVE.

PRIJEDLOG MODELA E-OBRAZOVANJA 34

1. UVOD 34

2. INSTRUKCIJSKI DIZAJN. NJEGOVA VAŽNOST PRI OSMIŠLJANJU

PROJEKATA E-UČENJA 34

3. PSIHOPEDAGOŠKE TEORIJE –TEMELJI INSTRUKCIJSKOG DIZAJNA 36

4. INTERNET KAO OKRUŽENJE KONSTRUKTIVNOG UČENJA 38

5. PREDLOŽENI MODEL: INTERAKTIVNI TROKUT E- OBRAZOVANJA 40

II. VODITELJI PROJEKATA E- UČENJA 41

1. UVOD: ODNOS MEĐU NASTAVNIM TIJELIMA UNUTAR PROJEKTA

E-UČENJA: AKADEMIJA – UPRAVA TEČAJA – MENTORI – AUTORI 41

2. ULOGA VODITELJA 42

3. ODABIR VODITELJA 42

4. AKTIVNOSTI 43

III. MENTORI 50

1. ULOGA MENTORSTVA NA MREŽI KAO JAMSTVO KVALITETE TEČAJEVA

E-UČENJA. RAZLIKE IZMEĐU AKADEMSKOG MENTORA, SAVJETNIKA I

OSOBNOG MENTORA NA TEČAJEVIMA E-UČENJA 50

2. IZOBRAZBA OBRAZOVNIH STRUČNJAKA U PODRUČJU E-UČENJA 51

3. BAZA PODATAKA MENTORA 52

4. ODABIR MENTORA 52

5. SPOSOBNOSTI KOJE RAZVIJA MENTOR NA MREŽI I AKTIVNOSTI KOJE

OBAVLJA 53

IV. AUTORI 55

1. ODABIR AUTORA 55

2. ULOGA AUTORA 55

3. AKTIVNOSTI 56

Bibliografija 61

1

KAZALO

1. Koncept: izobrazba putem e-učenja

1.1. Definicija

1.2. Razlikovne značajke

2. Osnovna načela

3. Prednosti e-učenja

3.1. Prednosti

3.2. Nedostaci

4. Sinkrono i asinkrono e-učenje

5. Mješovito učenje

5.1. Definicija

5.2. Primjer mještovitog-učenja

6. E-učenje namijenjeno savjetnicima u pravosudnim tijelima

6.1. Opći zahtjevi: Digitalna pismenost

6.2. Prednosti metodologije e-učenja namijenjenog

savjetnicima u pravosudnim tijelima

7. Novi trendovi u izobrazbi na internetu i pojava masovnih

otvorenih tečajeva na internetu (MOOC - Massive Open

Online Course)

7.1. Virtualne zajednice; metodologija mobilnog učenja i

uporaba društvenih mreža u stručnom usavršavanju

7.2. MOOC-ovi (masovni otvoreni tečajevi na internetu)

Bibliografija

PR

IRU

ČN

IK O

MET

OD

OLO

GIJ

I E-U

ČEN

JA K

OJA

SE

PR

IMJE

NJU

JE U

OSP

OSO

BLJ

AV

AN

JU U

PO

DR

UČ

JU P

RA

VO

SUĐ

A:

OP

ĆI D

IO

2

UVOD

U ovome općem dijelu Priručnika pokušalo se predstaviti koncept metodologije

e-učenja, njezine značajke i osnovna načela. U ovom se trenutku poseban

naglasak nije stavljao na tehnologije koje omogućavaju e-učenje, već na to kako

se pomoću tih tehnologija stvara okruženje za učenje u kojem se razvijaju i

jačaju komunikacija između predavača i polaznika te komunikacija unutar tih

dviju skupina. Odnosno, nisu toliko bitni informatički i telematički aspekti:

platforme, norme, oblici u kojima se sadržaj pojavljuje itd., već je važno kako

poboljšati učenje koje i jest konačna svrha svake obrazovne aktivnosti.

S druge strane, zbog svojih važnih praktičnih posljedica obrađuje se i metoda

mješovitog učenja, koja može dobro poslužiti u izobrazbi na internetu te je

prikazan konkretan model njezine provedbe.

U nastavku se i s istom svrhom kroz cijeli priručnik proučavaju svi ovi aspekti u

kontekstu cjeloživotnog obrazovanja sudaca. Analiziraju se prednosti i slabosti ,

zamke i mogućnosti metodologije e-učenja u izobrazbi sudaca i savjetnika u

pravosudnim tijelima. U tom smislu daju se preporuke i konkretni prijedlozi

postupaka koje će provoditi Akademija.

Na kraju ovog kratkog općeg dijela Priručnika ukratko se spominju posljednji

trendovi u izobrazbi potpomognutoj novim informacijskim i komunikacijskim

tehnologijama, s posebnim naglaskom na MOOC-ove (masovni otvoreni tečajevi

na internetu).

3

1. KONCEPT

1.1. DEFINICIJA

Pođemo li od porijekla termina e-učenje (prevodi se i kao „elektroničko učenje“)

on kao takav u svom najširem smislu može označavati svaku obrazovnu aktivnost

koja se za ostvarenje cijelog procesa usavršavanja ili nekog njegovog dijela služi

elektroničkim sredstvima. E-učenje može se definirati kao osposobljavanje koje ne

iziskuje prisutnost polaznika, koje pomoću tehnoloških platformi omogućuje ili

prilagođuje pristup i vrijeme u procesu podučavanje-učenje, prilagođujući ih

sposobnostima, potrebama i dostupnosti svakog polaznika te osim što pomoću

alata za sinkronu komunikaciju jamči poticajno obrazovno okruženje, unaprjeđuje

ukupan proces upravljanja koji se temelji na kompetentnosti.

U svim ovim definicijama, a i u ostalima koje se mogu naći u navedenoj stručnoj

bibliografiji, u konačnici se spominje, neposredno ili posredno, ono što nazivamo

trokutom e-učenja (Lozano, 2004.) koji čine:

tehnologija (platforme, virtualni kampusi....),

sadržaji (njihova kvaliteta i struktura smatraju se glavnim sastavnicama

uspješnosti inicijative e-učenja) i

usluge (ovo je najšarolikiji dio koji obuhvaća aktivnosti učitelja, elemente

upravljanja, komunikacije i procjenjivanja...)

KLJUČNA TOČKA

Svrha je sustava e-učenja osigurati novi okoliš koji promiče učenje zahvaljujući

upotrebi mrežnih resursa i jednostavnosti interakcije između polaznika i mentora.

4

1.2. ZNAČAJKE

Analiza značajki izobrazbe e-učenjem moguća je s dva stajališta:

tako da ih se usporedi s klasičnom razrednom nastavom kod koje se

zahtijeva prisutnost polaznika (V. tablica 1.)

tako da se prikažu spomenute razlikovne značajke (V. tablica 2.)

TABLICA 1. Značajke izobrazbe kod koje se zahtijeva prisutnost polaznika (razredna

nastava) i izobrazbe na internetu(Cabero i suradnici, 2005.)

Izobrazba na internetu

Izobrazba kroz razrednu nastavu

– polaznicima je dopušteno učenje

vlastitim ritmom

– radi se o izobrazbi koja se temelji na

konceptu izobrazbe u trenutku kad je

potrebna (just-in-time training)

– omogućuje miješanje različitih materijala

(zvukovnih, vizualnih i audiovizualnih)

– pomoću samo jedne aplikacije moguće je

posvetiti se većem broju polaznika

– polazi od pretpostavke postojanja nekog

znanja i polaznik joj se mora prilagoditi

– nastavnici odlučuju kad će i kako

polaznici primiti nastavne materijale

– polazi od načela da polaznik pasivno

prima znanja kako bi sam razvio inovativne,

kritičke i istraživačke stavove

– teži oslanjanju na tiskane materijale i na

nastavnika koji izlaže i strukturira

5

– znanje je aktivan proces u izgradnji

– nastoji se skratiti vrijeme izobrazbe

– teži se interaktivnosti, kako između

sudionika u postupku (nastavnik i

polaznici) tako i u pogledu sadržaja

– teži se individualnoj realizaciji, pri čemu

to ne znači odbijanje izvršavanja prijedloga

kolega

– može se provoditi na mjestu i u vrijeme

koje je polazniku dostupno

– fleksibilna je

– u njezinoj primjeni još nema dovoljno

iskustva

– nemamo uvijek na raspolaganju

strukturalne i organizacijske resurse za

njezino pokretanje

informacije

– teži linearnom modelu komuniciranja

– komunikacija se u osnovi razvija između

nastavnika i polaznika

– poželjno je da se nastava izvodi u

skupinama

– moguće ju je pripremiti za izvođenje u

zadano vrijeme i na jednom mjestu

– izvodi se u određeno vrijeme i u

posebnim učionicama

– često je nefleksibilna u pogledu vremena

– u njezinoj primjeni imamo mnogo

iskustva

– raspolažemo s mnogim strukturalnim i

organizacijskim resursima za njezino

pokretanje

TABLICA 2. Razlikovne značajke izobrazbe na internetu (Cabero, 2006.)

Učenje pomoću računala Upotreba mrežnih preglednika za pristup informacijama Nastavnika i polaznika razdvajaju i prostor i vrijeme Upotreba raznih komunikacijskih alata, kako sinkronih tako i asinkronih Multimedijalnost Prekomjerna količina tekstova na prevelikom broju medija Pohranjivanje, čuvanje materijala i upravljanje materijalima s mrežnog

poslužitelja Fleksibilnost učenja Učenje se u velikoj mjeri oslanja na mentorsku potporu Materijali u digitalnom obliku Individualizirano učenje nasuprot učenju u suradničkom ozračju Interaktivnost Uporaba TCP i HTTP protokola za olakšavanje komunikacije između polaznika i

nastavnih materijala ili resursa.

6

2. OSNOVNA NAČELA

Na temelju navedenoga, za pravilno planiranje i razvoj neke obrazovne aktivnosti

e-učenja treba voditi računa o ispunjavanju sljedećih zahtjeva:

1- kvaliteti sadržaja (znanstvenoj i nastavnoj),

2- cjelovitom mentorstvu i postupku ocjenjivanja,

3- višesmjernoj komunikaciji, s naglaskom na suradnički pristup,

4- specifičnom organizacijskom ustroju i upravljanju,

5- platformi ili odgovarajućoj digitalnoj potpori.

Piramida sastavnih dijelova e-učenja -SEOANE, M. i GARCÍA PEÑALVO F.J.

(2010)-

7

3. PREDNOSTI I NEDOSTACI E-UČENJA

3.1. PREDNOSTI

Pruža potporu različitim načinima izobrazbe. Može se upotrebljavati kao

potpora svakom načinu izobrazbe, na primjer kao potpora razrednoj

nastavi.

Nudi metodologiju usredotočenu na korisnika. Korisniku pruža samostalnost u

ostvarenju vlastite izobrazbe i mogućnost da sam odredi ritam učenja.

Fleksibilnost vremenskog rasporeda. Pogodnost provedbe obrazovnih

aktivnosti u bilo kojem trenutku (24 sata dnevno, 7 dana u tjednu). To

podrazumijeva i skraćenje vremena tijekom kojeg polaznici izbivaju s

radnog mjesta.

Geografska dostupnost. Mogućnost pristupanja s bilo kojeg mjesta na

kojemu postoji pristup internetu.

Restrukturiranje informacija. Sadržaji moraju biti sintetizirani, dobro

strukturirani i usredotočeni na glavne parametre te nuditi dodatne podatke

namijenjene produbljivanju znanja, čime se olakšava proces usvajanja.

Rast pokazatelja stope zadržavanja sadržaja. Struktura informacija i osobni

ritam učenja olakšavaju pamćenje pojmova u odnosu na razrednu nastavu.

Potiče izobrazbu prema načelu u pravo vrijeme i samo za mene. Pruža

nastavu koja je više individualizirana.

Sadržaji su bolje ažurirani. Lakše se uvrštavaju dodatni vizualni i

interaktivni sadržaji koji su didaktički bolje prilagođeni okolnostima.

Ažurirani sadržaji do korisnika mogu stići u trenu.

Interaktivni alati. Platforme za učenje nude razna sredstva za interakciju

između polaznika i za njihovu interakciju s mentorima (forumi, chat i

elektronička pošta). Provođenje izobrazbe u suradničkom i dinamičnom

okruženju.

Maksimalno kritičko razmišljanje i minimalni strah od pogreške. Bez obveze

prisutnosti, uz mogućnost korištenja asinkronih sredstava i zbog određenog

početnog osjećaja anonimnosti, lakše se razvijaju refleksivne i kritičke

sposobnosti.

Omogućava se uključivanje audiovizualnih sadržaja. Internet omogućava

uključivanje svih vrsta audiovizualnih sadržaja, pri čemu su jedina

ograničenja širina pojasa i ravnoteža između grafičke kvalitete sadržaja i

optimalnog mrežnog prijenosa.

8

3.2. NEDOSTACI

Visoki troškovi: ulaganja u programsku potporu, uređaje , mreže i komunikacije.

Pseudo e-učenje. Platformu za učenje ne treba rabiti samo kao „spremište

materijala“. Treba iskoristiti didaktičke mogućnosti interaktivnih alata i

imati dosljednu strategiju podučavanja uz punu potporu mentora.

Nedostatna kvaliteta materijala Potrebna je prilagodba novom

elektroničkom mediju i usklađenost s planom poduke.

Više uloženog vremena nastavnika / mentora.

Neiskorištavanje raspoloživih resursa. Pomoću dobrog plana poduke

potrebno je kombinirati izgled sadržaja s mogućnostima za interakciju koje

nudi platforma za učenje, kako bi se ostvarili bolji rezultati učenja i

istovremeno otklonio osjećaj odvojenosti od kojeg možda pati polaznik.

Otpor prema promjenama. Svaka novost među korisnicima izaziva određen

otpor. Da bi se suzbio taj otpor potrebno je uložiti napore u planiranje

izobrazbe, u distribuciju, poticaje itd.

Nedostatak normi. S tehnološkog je stajališta već sada moguće napraviti

sadržaje prema mjerilima koja omogućuju izvoz u druge sustave izobrazbe.

Međutim, „standardizaciju“ se može shvatiti i kao „stvaranje vlastitog stila“

ustanove koja korisnike navikava da uvijek rade sa sadržajima i procesima

koji su manje više standardizirani.

Ovisnost o tehnologiji. E-učenje stvara tehnološku ovisnost o uređajima i

mrežama za pristup izobrazbi. Svaki neuspjeh ili tehnička teškoća, kao što

je nedostatak kvalifikacije korisnika za uporabu alata, znači prepreku za

sam postupak.

9

4. SINKRONO I ASINKRONO E-UČENJE

Postupak e-učenja možemo razvrstati na razne načine, ali je jedan od najraširenijih

opisivanje dvaju velikih procesa koji su povezani s vrstom interakcije između

predavača i njegovih polaznika, a ti inačini sinkrono i asinkrono e-učenje. U osnovi

te razlike je upotreba različitih komunikacijskih alata.

Alati za sinkronu komunikaciju su alati koji omogućuju komunikaciju u realnom vremenu,

a za nju sudionici moraju u isto vrijeme biti spojeni na mrežu. Polaznici se u realnom

vremenu spajaju s moderatorom i/ili nastavnikom, te se postupak učenja razlikuje

samo po mjestu na kojem se odvija.

Upravljanje vremenom: u sinkronom okruženju vrijeme treba koordinirati s

geografski raspršenom skupinom i organizirati ga tako da svi mogu sudjelovati u

sličnim uvjetima.

Alati za asinkronu komunikaciju su alati kod kojih se komunikacija ne ostvaruje u realnom

vremenu, odnosno kod kojih sudionici nisu u isto vrijeme i na istom mjestu spojeni na

mrežu.

Upravljanje vremenom: u asinkronom komunikacijskom okruženju polaznik može

u svakom trenutku pristupiti virtualnoj učionici ili na forum za rasprave, a svoje

priloge može ostavljati kasnije, nakon što razmisli.

Alati za sinkronu komunikaciju Alati za asinkronu komunikaciju

Razmjena izravnih poruka

Chat

Elektroničke ploče

Audio / video konferencije

Virtualna učionica

Forumi za rasprave

Elektronička pošta

Blogovi

news-groups

Wiky

KLJUČNA TOČKA

Jedna je od ključnih značajki dobre programske podrške za sinkronu ili asinkronu

komunikaciju transparentnost, odnosno njezina sposobnost da funkcionira u

drugom planu, tako da ne preuzima upravljanje postupkom, jer se u središtu

postupka trebaju nalaziti sadržaji koji se razmjenjuju.

10

5. MJEŠOVITO UČENJE (BLENDED LEARNING - BL)

5.1. DEFINICIJA

Termin mješovito učenje (BL) može imati različita značenja, ali prema onome koje

je najšire prihvaćeno opisuje se kao način učenja koji objedinjuje razrednu nastavu

i tehnologije kod kojih prisutnost nije nužna i čija je glavna ideja odabrati

odgovarajuće medije za svaku obrazovnu potrebu.

Mješovito učenje nije nov koncept. Godinama su se kombinirala predavanja s

vježbama, proučavali su se slučajevi, igrale se uloge i pregledavale video i audio

snimke, a da se i ne spominju savjetovanja i mentorstva. Možda je, u stvari, samo

termin nov, pa su se tako nazivi davali istovrsnim načinima samo u različitim

kontekstima; nastava uz polovičnu prisutnost, mješovita izobrazba, a u

anglosaksonskoj literaturi koristi se termin hibridni model.

Smatra se zapravo alternativom e-učenju i razrednoj nastavi. U slučaju e-učenja -

kako bi se smanjili visoki troškovi i kako bi se kod polaznika suzbio osjećaj

odvojenosti koji može prouzročiti neuspjeh u praćenju tečaja na internetu. Kad se

radi o razrednoj nastavi - kako bi se poboljšala kvaliteta nastave, a time i učenja.

J.C. González (2006.) tvrdi kako: „Kod e-učenja voditelj tečaja ponovno preuzima

svoju tradicionalnu ulogu, ali, kako bi sebi olakšao rad, koristi se didaktičkim

materijalom koji mu pružaju informatika i internet za obavljanje posla na dva

polja: kao mentor na internetu (mentorstvo i udaljenost) i kao klasični predavač

(razredna nastava). Oblik u kojem kombinira dvije strategije ovisi o specifičnim

potrebama samog tečaja, pridodajući tako izobrazbi na internetu veliku

fleksibilnost.“

11

Shematski prikaz BL-a (Mason y Rennie, 2006.)

Najvažnije su sastavnice procesa izobrazbe mješovitim načinom:

konvergencija razredne i virtualne nastave na daljinu,

kombiniranje prostora (tradicionalna nastava i virtualna), vremena (s

prisutnim polaznicima i bez njih) i resursa (analognih i digitalnih),

preinaka uloga sudionika u podučavanju / učenju.

promjene u organizacijskim modelima.

Mješovito učenje podrazumijeva kombinaciju:

raznih medija za isporuku (bez tehnoloških pomagala - onih za razrednu

nastavu i onih koji se temelje na tehnologiji – na internetu),

raznih postupaka učenja (rad vlastitim tempom, individualni rad i rad u

suradnji s drugima, u skupinama),

elektroničke potpore izvedbi (upute) i upravljanja znanjem (informacije).

12

5.2. PRIMJER MJEŠOVITOG UČENJA

Pravosudna akademija opredijelila se u sklopu pilotskog projekta „Europska

pravosudna suradnja“ koji je dodijeljen u kontekstu projekta Twinning IPA 2009 -

HR 09 IB JH 02 za „Profesionalni razvoj savjetnika u pravosudnim tijelima i budućih

sudaca i državnih odvjetnika kroz uspostavu samoodrživog sustava obuke“

(Professional development of judicial advisors and future judges and state

attorneys through establishment of self-sustainable training system).

Korisnost uključivanja satova razredne nastave u obrazovne aktivnosti na daljinu temelji

se prije svega na sljedećim čimbenicima:

omogućuju pružanje bitnih informacija o namjeni i upotrebi tehnologija i

alata,

potiču na uzajamno upoznavanje (što uključuje upoznavanje polaznika

među sobom i s mentorima),

formiraju se skupine i utvrđuju radne norme,

provode se ispiti i ocjenjivanje,

pomažu nadvladati osjećaj odvojenosti.

U osnovi, temeljni aspekti ovoga procesa izobrazbe mješovitim učenjem mogli bi

se definirati trima važnim trenucima: uvodim satom u obliku razredne nastave,

razvijanjem putem rada na internetu i završnim satom u učionici, kao što je

prikazano na sljedećem crtežu:

13

Hibridni model na internetu Julio Cabero Almenara i M. Carmen Llorente Cejudo

(2008)

Prvi susret u učionici

Bio bi prva aktivnost tečaja. Cilj je upoznati sudionike s tehnologijom koja se

primjenjuje i dati im priliku za stvaranje osjećaja zajedništva koji će se nastaviti

razvijati kroz tečaj te razjasniti sva eventualna organizacijska pitanja.

Provodit će se aktivnosti kao što je upotreba programske potpore koja će biti dio

iskustva, platforme, upotreba komunikacijskih alata i provjera i potvrda rada

mehanizama za evaluaciju. Osim toga, primjereno je i obavijestiti polaznike o

ciljevima tečaja, o evaluaciji i o tome koje zadatke ili projekte treba ostvariti. I za

kraj, važno je izgraditi osjećaj zajedništva na ovom prvom susretu, što u većini

slučajeva olakšava i jamči sudjelovanje polaznika i njihov završetak izobrazbe.

Izvođenje tečaja

Nakon toga tečaj će se provoditi putem virtualnog okruženja za izobrazbu i

korištenjem raznih alata koji su tamo dostupni, bilo da se radi o chatu,

elektroničkoj pošti, forumima, itd.

14

Završno predavanje u učionici

Pruža priliku da se donesu zaključci o raspravama vođenim tijekom tečaja,

razriješe nedoumice, te da mentori ukažu na najproblematičnije dijelove sadržaja,

na dijelove o kojima su se vodile rasprave ili su izazvali najveće zanimanje

sudionika. Može se uključiti poneki referat (po mogućnosti stručnjaka za područje

koje je predavačima nepoznato) koji o određenom sadržaju koji se obrađivao na

tečaju nudi detaljnije podatke ili podatke s motrišta uglednika iz prakse.

Ono je također prikladno sredstvo za formiranje radnih skupina ili za raspravu u

kojoj se naglašava skupni rad, a istovremeno se učvršćuje znanje stečeno na

tečaju. Može se posvetiti proučavanju slučaja iz prakse ili raspravi o pitanjima koja

je pripremio mentor. Preporuča se također da se radionice u oba slučaja sastoje

od manjeg broja sudionika, a da se zaključci zajednički predstave na susretu na

kojem će sudjelovati svi polaznici. Radne skupine usmjeravat će mentori s tečaja koji

zbog toga što su u kontaktu s polaznicima, imaju precizniju sliku o njihovim obrazovnim

potrebama.

15

6. IZOBRAZBA E-UČENJEM NAMIJENJENA SAVJETNICIMA U

PRAVOSUDNIM TIJELIMA

6.1. OPĆI ZAHTJEV: DIGITALNA PISMENOST

Uključivanje u društvo znanja moguće je kroz tehnološku pismenost. Da bi se

korištenjem tehnologije dobilo kvalitetno obrazovanje potrebno je tehnološku

pismenost shvatiti ne samo kao osposobljavanje za korištenje sredstvima, već i kao

stjecanje znanja i vještina potrebnih za obrazovnu upotrebu tehnologije i za

pristup znanju.

Različite definicije digitalne pismenosti

„Digitalna pismenost ne odnosi se isključivo na pravilnu upotrebu različitih

tehnologija. Trebamo ponuditi vještine koje će omogućiti komunikacijske vještine,

kritičko razmišljanje, više stope sudjelovanja, sposobnost analiziranja podataka

kojima osoba ima pristup itd. Ukratko, pod time mislimo na mogućnost tumačenja

informacija, njihove procjene i osposobljavanje za izradu vlastitih poruka.“ III.

kongres na internetu Promatračnica za kibernetičko društvo (Observatorio para la

Cibersociedad).

• „Digitalna pismenost, prema onome što se može naći na internetu i novim

mrežama, ne zaustavlja se samo na sposobnosti za pristupanje (intelektualnoj,

tehničkoj i gospodarskoj), već treba osposobiti za rad i poboljšanje novog

okruženja kako bi se odgovorno iskoristila mreža i kako bi se pridonijelo

demokratiziranju kibernetičkog prostora“. Gutiérrez, A. (2003.): Alfabetización

digital. Algo más que razones y teclas. Barcelona: Gedisa.

• „Digitalna pismenost (Digital Literacy) predstavlja sposobnost pojedinca za

učinkovito obavljanje zadaća u digitalnom okruženju, pri čemu „digitalno“

okruženje znači da je informacija prikazana brojčano i koriste je računala, a

„pismenost“ (literacy) uključuje sposobnost čitanja i tumačenja tekstova, zvukova i

slika (medija), reprodukcije podataka i slike putem digitalne manipulacije, povrh

procjenjivanja i primjene novog znanja koje su stekle digitalne zajednice.“

Povezivanje digitalnih točaka: Pismenost 21. stoljeća“. Connecting the Digital Dots:

Literacy of the 21st Century).

Novi koncept digitalne pismenosti usredotočuje svoju pozornost na stjecanje i

ovladavanje vještinama usmjerenih više na korištenje informacija i na

komunikaciju, nego na vještine uporabe tehnologije. Dakle, možemo reći da

najveći izazovi i poteškoće u pismenosti u digitalnoj kulturi nisu u tome kako steći

vještine rukovanja informatičkim uređajima (hardware) i programskom potporom

16

(software), već su to intelektualne vještine i sposobnosti potrebne kako bi ih se

moglo upotrijebiti u inteligentne svrhe.

Kompetencijske dimenzije uključene u pismenosti u digitalnoj kulturi:

• dimenzija alata i instrumenata: tiče se tehničke domene svake tehnologije i

logičkih postupaka za njezinu uporabu,

• kognitivno-intelektualna dimenzija: odnosi se na stjecanje specifičnih znanja i

kognitivnih vještina koje omogućuju pretragu, odabir, analiziranje, interpretaciju i

rekreiranje ogromne količine informacija kojima se može pristupiti putem novih

tehnologija kao i komuniciranje s drugima pomoću digitalnih resursa. Odnosno, to

znači naučiti na inteligentan načinu upotrijebiti informaciju kako bi joj se

pristupilo, dalo joj značenje, kritički je analiziralo i osobno je rekonstruiralo,

• društveno-komunikacijska dimenzija: znati se izraziti u različitim oblicima jezika,

simboličkim oblicima i tehnologijama te kao rezultat toga znati javno širiti vlastite

zamisli bilo putem multimedijskih izlaganja, blogova, wikija ili bilo kojih drugih

digitalnih resursa Web-a 2.0. Komunicirati i društveno komunicirati s drugima

putem mrežnih resursa (elektronička pošta, forumi, video konferencije, društvene

mreže, itd.) razvijajući pozitivne socijalno demokratske stavove i emocije,

• vrijednosna dimenzija: odnosi se na to da treba biti svjestan kako informacijska i

komunikacijska tehnologija nisu neutralne ni neodređene s društvenog stajališta,

nego da mogu znatno dovesti do zablude u kulturnom i političkom okruženju

našeg društva. Također se odnosi na stjecanje etičkih i demokratskih vrijednosti u

korištenju informacijske tehnologije, izbjegavajući društveno negativno

komunikacijsko ponašanje.

• emocionalna dimenzija: odnosi se na skup sklonosti, osjećaja i emocionalnih

impulsa prouzročenih iskustvom u digitalnom okruženju. Pismenost u toj dimenziji

ima veze s učenjem kako kontrolirati negativne emocije, s razvijanjem empatije i

izgradnjom digitalnog identiteta čija je osobina afektivno-osobna ravnoteža u

upotrebi informacijske tehnologije.

17

Preporuča se da Pravosudna akademija provede postupak dijagnoze stupnja

sposobnosti ili digitalnih vještina kojima raspolažu savjetnici u pravosudnim

tijelima i da se prikupe informacije o obrazovnim zahtjevima i potrebama u vezi s

informacijskom tehnologijom, što će oni provesti sami. Ova će procjena omogućiti

izradu popisa kolegija koji će biti ponuđeni u obliku e-učenja i da se među njima

odrede prioriteti s obzirom na postojeću potražnju. Analiza obrazovnih potreba

(TNA) pripremljena u okviru programa IPA 2009. Twinning - HR 09 IB JH 02

„Profesionalni razvoj savjetnika u pravosudnim tijelima i budućih sudaca i državnih

odvjetnika kroz uspostavu samoodrživog sustava obuke”, pokazala je kako je

format izobrazbe na internetu najmanje zahtjevan.

U konačnici, potrebno je ukazati da se digitalna kompetencija njeguje i razvija ako

se informacijska tehnologija primjenjuje u svim aktivnostima izobrazbe. Dakle,

praktična primjena i provedba virtualnih tečajeva uz stvaranje profesionalnih

društvenih mreža bit će glavni poticaji za razvijanje digitalnih vještina među

savjetnicima u pravosudnim tijelima.

18

VIŠE INFORMACIJA

Nekoliko studija (Valtonen, 2011.;. Kennedy i suradnici, 2007.) ukazuje na to da,

iako među pripadnicima net-generacije ili među „digitalnim urođenicima“ postoje

neke dobro razvijene komunikacijske vještine, te su tehnološke vještine povezane

s društvenim i zabavnim aktivnostima, a oni nisu u stanju svoje vještine prenijeti

na učenje ili na postupak usvajanja znanja. U tom smislu, u izvješću Centra

Educause za primijenjena istraživanja (Educause Center for Applied Research),

ECAR (Salaway i suradnici, 2008.) predstavljeni su rezultati istraživanja provedenog

na 27 317 polaznika u 98 različitih škola u SAD-u koji pokazuju kako, na primjer,

usprkos činjenici da više od 80 % polaznika ima prijenosno računalo i rođeni su u

digitalno doba, informatičke alate upotrebljava samo u „klasične“ svrhe. Pretežito

ih rabe u vezi s procesima komunikacije i za pristup informacijama i sadržajima, ali

nisu načinili taj prijelaz prema obrazovnim procesima u smislu učenja.

6.2. PREDNOSTI METODOLOGIJE E-UČENJA NAMIJENJENOG SAVJETNICIMA U

PRAVOSUDNIM TIJELIMA

Informacijske i komunikacijske tehnologije daju osnovu za uvođenje novih

metodologija u cjeloživotno obrazovanje pravosudne zajednice, ne samo

prenoseći informacije već i pomažući u usvajanju znanja.

E-učenje predstavlja dopunu obrazovanju u kojem polaznici pohađaju nastavu i

treba biti dio godišnjih programa izobrazbe Pravosudne akademije. U Priopćenju

Europske komisije, Bruxelles, od 13. rujna 2011., navodi se „potreba za ulaganjem

u elektroničko učenje, kao fleksibilan instrument, prije svega za rješavanje

vremenskih ograničenja s kojima se suočavaju zaposlenici u pravosuđu“.

Ova metoda cjeloživotnoj izobrazbi zaposlenika u pravosuđu nudi sljedeće

prednosti:

Personalizirana i individualizirana izobrazba, kod koje se uzimaju u obzir:

Trenutne obrazovne potrebe polaznika, koje se tijekom profesionalnog

života mogu mijenjati.

Posebne obrazovne potrebe svake pojedine skupine sudaca ili

savjetnika u pravosudnim tijelima (nadležnost, radni staž, specifičnosti

raznih pravosudnih tijela…)

19

Različit ritam učenja svakog polaznika

Omogućuje provođenje obrazovnih aktivnosti u zajednicama kao što je

pravosudna, geografski razbacana, približavajući izobrazbu polazniku.

Povećava mogućnosti stjecanja izobrazbe, povećavajući broj ponuđenih

mjesta na svakom tečaju. Ovu okolnost će pozitivno ocijeniti savjetnici u

pravosudnim tijelima, koji su imali ograničen pristup obrazovnim

aktivnostima Akademije i pristup preostalim aktivnostima. Promiče jednake

mogućnosti.

Omogućuje samostalnost polaznika. Zahtijeva aktivan i odgovoran stav, uz

spremnost na suradnju kroz razmjenu iskustava i znanja. Osobine potrebne

za obavljanje pravosudnih dužnosti su: neovisnost, samostalnost i

odgovornost. Osigurava se samostalnost pojedinaca kod donošenja odluka

i rješavanje problema koji proizlaze iz složenosti i povećanja konfliktnosti

S obzirom na to da polaznik može upravljati vremenom i ritmom učenja,

može uskladiti svoj dnevni rad i obiteljski život s potrebom za stručnom

izobrazbom.

S obzirom na to da nema odlazaka do obrazovnih centara, teret posla neće

se povećati niti će se morati pribjegavati mehanizmima zamjene, kad ih

ima, kako se radno mjesto ne bi ostavilo nepokriveno.

Uporaba novih tehnoloških alata daje temelj za razvoj samo-obrazovanja

olakšavanjem pristupa novim i brojnim izvorima informacija.

Pogoduje interaktivnosti u različitim područjima: s informacijama, s

profesorom/mentorom i s polaznicima. Razvija obrazovanje u dinamičnim

okruženjima s ljudima koji su spremni na suradnju, što zahtijeva visok

stupanj stručne kompetencije koja se pripisuje pravosudnoj zajednici.

Povećava instrumente za praćenje i kontrolu aktivnosti, kao što su

evaluacija uspjeha nastavnih ciljeva. Polaznik, s druge strane, putem

interneta dobiva rezultate svog procesa učenja.

S ciljem unapređivanja korištenja metodologije e-učenja u cjeloživotnom

obrazovanju sudaca i savjetnika u pravosudnim tijelima, u trenutku planiranja i

kreiranja obrazovnih aktivnosti trebat će imati na umu sljedeće PREPORUKE:

Ovakvi tečajevi trebat će biti dulji, s nastavom od barem 50 sati. Tako se

potiču prednosti ovakvog obrazovanja u usporedbi s oblikom nastave na

kojoj su polaznici prisutni što bi zahtijevalo tečaj u trajanju od 2 tjedna. S

druge strane, dugački tečajevi omogućuju odgovornije, fleksibilnije i

prilagođenije učenje uz sudjelovanje samog polaznika.

Preporučuje se da se kod planiranja tečaja predvidi određeno razdoblje

(obično jedan tjedan) kako različiti ritam učenja ne bi smetao u postizanju

nastavnih ciljeva, čime bi se omogućio fleksibilniji pristup aktivnosti.

20

E-učenje se pokazuje učinkovitijim kad je nastavni cilj usvajanje znanja koja

se, na primjer, odnose na:

o Gradivo koje obuhvaća discipline vezane uz posao u pravosuđu u

kojima je razina njihovog poznavanja oskudna (računovodstvo,

ekonomija, financijsko pravo, psihologija svjedoka).

o Nove predmete koji su proizašli iz promjena u pravu ili u sudskoj

praksi (pravo Europske unije, pravosudna suradnja, itd.). Ne treba

zaboraviti da je obilježje područja stvaranja propisa, koji uvjetuju

vršenje sudske prakse, njihov sve veći porast. Postigla bi se veća

raširenost koja bi pomogla pri ujednačenoj provedbi u cijeloj

zajednici na koju se odnosi.

o Produbljivanje već stečenih znanja s ciljem pružanja specijalizirane

izobrazbe o određenim temama koje ulaze u funkcionalnu

kompetenciju suca / savjetnika u pravosudnim tijelima (bankovni

ugovori, pravo nasljeđivanja, liječnički nemar itd.).

Kada je cilj koji se želi postići izobrazbom razvoj sposobnosti ili kompetencija, uz

razmjenu iskustava, dobre prakse, razrade protokola, proučavanje problematičnih

pitanja s izradom zaključaka, etički aspekti pravosudnih dužnosti itd., metodologija

nastave na kojoj su polaznici prisutni primjerenija je zbog izravne komunikacije u

realnom vremenu između svih koji su u tu aktivnost uključeni. Međutim, e-učenje

se može koristiti kao dopunska metodološka mogućnost, gdje se u virtualnom

obliku prenose nastavni sadržaji koji se više odnose na teoriju, na osnovi kojih bi se

razvijali seminari, radne skupine ili neka druga aktivnost na kojoj su polaznici

prisutni koja se smatra najprikladnijom.

Prijedlozi

Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije u izobrazbi pravosudne

zajednice ne iscrpljuje se omogućivanjem virtualnih tečajeva. Preporuča se da

Pravosudna akademija prouči mogućnost:

Osmišljanje intraneta za pravosudnu zajednicu. Intranet bi bio okruženje za

širenje informacija putem integrirane mreže u okviru portala Akademije uz

ograničen pristup za suce / savjetnike u pravosudnim tijelima.

Intranet bi pogodovao institucionalnom imidžu Akademije jer je to alat

koji je prikladan za:

pridonošenje transparentnosti aktivnosti Akademije,

povećavanje dostupnosti Planova cjeloživotnog obrazovanja za

zajednicu,

u vezi s informacijama o obrazovnoj ponudi i nastavnim

materijalima (izlaganja, zaključci, itd.),

21

omogućavanje slanja zahtjeva putem elektroničke pošte.

Olakšava interakciju i komunikaciju između članova sudske vlasti, koji su

prostorno rašireni, stvaranjem virtualnih zajednica ili foruma kao prostora

za vođenje rasprava, razmišljanje i razmjenu znanja ili dobre prakse.

Elektronički bilteni (Newsletter) koristan su alat za širenje novosti i

obavijesti među svim članovima sudske vlasti, ili među onima koji pripadaju

određenoj sudskoj nadležnosti.

Pomaže u stvaranju osjećaja pripadnosti zajednici toliko izraženih

specifičnosti kao što je pravosudna zajednica.

Izrada repozitorija sudske dokumentacije koji se sastoji od:

o didaktičkog materijala tečajeva, koji omogućuje pristup ne samo

polaznicima tečajeva, nego i čitavoj pravosudnoj zajednici,

o ažuriranog zakonodavstva i sudske prakse,

o bibliografije, cjelovitih tekstova dokumenata.

22

7. NOVI TRENDOVI U OBRAZOVANJU NA INTERNETU I POJAVA

MASOVNIH OTVORENIH TEČAJEVA NA INTERNETU (MOOC -

MASSIVE OPEN ONLINE COURSE)

Nove tehnologije neprestano se razvijaju kroz nove aplikacije i uređaje, što

utječe i na područje obrazovanja i izobrazbe. Te posljedice mogu biti promjene u

obliku provođenja didaktičke metodologije e-učenja koja je trenutno postavljena

ili novi metodološki obrasci.

U ovom ćemo dijelu ukratko predstaviti neke od novih trendova u metodologiji e-

učenja koji će se u budućnost ibez sumnje odraziti, u manjoj ili većoj mjeri na

cjeloživotno obrazovanje sudaca.

Budući da u granicama ovog priručnika ne bi bilo moguće predstaviti sve nove

tendencije u metodologiji e-učenja, odabrat ćemo one koje smatramo

najvažnijima i koje se mogu primijeniti izravnije u cjeloživotnom obrazovanju

sudaca. U tom ćemo se smislu usredotočiti na tri nova trenda u izobrazbi putem

interneta: tečajeve MOOC (masovni otvoreni tečajevi na internetu), virtualne

zajednice, metodologiju učenja putem mobilnih uređaja te upotrebu društvenih

mreža umjesto platformi LMS-a (sustav za upravljanje učenjem - Learning

Management System)

VIŠE INFORMACIJA

Za dobivanje općeg uvida u pedagoške novosti u području obrazovanja putem

novih tehnologija, preporučujemo da pretražite izvještaje Innovating Pedagogy,

britanskog otvorenog sveučilišta Open University koji su objavljeni za godinu 2012.

i 2013., a koji su dostupni preko sljedećih poveznica:

Izvještaj za 2013.:

http://www.open.ac.uk/personalpages/mike.sharples/Reports/Innovating_Pedag

ogy_report_2013.pdf

Izvještaj za 2012.:

http://www.open.ac.uk/personalpages/mike.sharples/Reports/Innovating_Pedag

ogy_report_July_2012.pdf

23

7.1. VIRTUALNE ZAJEDNICE; METODOLOGIJA MOBILNOG UČENJA I UPOTREBA

DRUŠTVENIH MREŽA U STRUČNOM USAVRŠAVANJU

Virtualne zajednice koje se temelje na društvenom učenju (social

learning)

Opće je prihvaćena činjenica da osobe, kad jednom započnu profesionalni život, u

osnovi uče puno češće na neformalan način (80 %), nego na formalan (20 %). To je

neformalno učenje uglavnom samo-usmjereno, aktivno i temelji se na osobnim

odnosima te služi kao osnova za takozvano društveno učenje (social learning) koje

između ostalih načela tvrdi sljedeće:

stručnjaci uče više ako su povezani s kolegama,

stručnjaci koji postanu odgovorni za vlastito učenje motiviraniji su i

produktivniji,

trgovačka društva i organizacije koje upravljaju znanjem konkurentnije su i

inovativnije.

Počevši od ovih načela, metodologija društvenog učenja temelji se na:

uvođenju i uređenju samo-usmjerenog obrazovanja, obrazovanja u kojem

nastavu polaznici pohađaju i obrazovanja u obliku e-učenja,

podupiranju kontakata između stručnjaka podupiranjem virtualnih

zajednica i zajednica u praksi,

poticanju upravljanja znanjem među članovima virtualnih zajednica, gdje

svi njihovi sudionici mogu biti začetnici znanja i surađivati na njegovom

stvaranju.

Za provođenje ove metodologije jako su korisni alati Web 2.0, posebno društvene

mreže prilagođene cjeloživotnom obrazovanju, kako ćemo vidjeti u ovom dijelu, ali

se isto tako mogu koristiti platforme e-učenja budući da one sakupljaju

komunikacijske alate, a nisu samo repozitoriji sadržaja.

Najrazrađeniji oblik društvenog učenja vjerojatno nalazimo u virtualnim

zajednicama u kojima jedna konkretna skupina članova neke organizacije dijeli

zajednički projekt, s pristupom repozitoriju koji je podijeljen na niz resursa uz

poštivanje minimalnih standarda sudjelovanja i suradnje. Ove će se virtualne

zajednice unaprijediti ako ih uređuju odgovorne osobe koje su sklone interakciji i

dinamičnosti.

U odnosu na cjeloživotno obrazovanje sudaca, virtualne zajednice mogle bi se

osnovati prema raznim nadležnostima (građanska, kaznena, itd.) ili specijalnostima

(za mladež, rodno nasilje, itd.) i mogli bi im se postaviti sljedeći ciljevi:

24

1. Obavješćivanje o novostima u zakonodavstvu i sudskoj praksi u gradivu

koje virtualna zajednica proučava.

2. Obavješćivanje o akademskim događanjima, novostima i raspravama koje

se vode u području koje Zajednica proučava.

3. Osiguravanje sve dokumentacije koja je izrađena na različitim tečajevima i

susretima, a od interesa je za virtualnu zajednicu.

4. Omogućavanje sudjelovanja članovima virtualne zajednice u samim

raspravama do kojih dođe pri odvijanju pravosudnih dužnosti u odnosu na

gradivo studija. Određeni stupanj moderiranja takvih rasprava primjeren je

kako se one ne bi udaljile od ciljeva Virtualne zajednice.

5. Osiguravanje foruma na kojem se mogu iznijeti sumnje, zatražiti

informacije, razmijeniti iskustva, objaviti izlaganja/članke, itd.

VIŠE INFORMACIJA

Jedan od najuređenijih internetskih izvora o društvenom učenje je blog Jane Hart,

pod nazivom Learning in the Social Workplace (Učenje na društvenom radnom

mjestu) na sljedećoj web-adresi: http://www.c4lpt.co.uk/blog/

M-učenje (mobilno učenje) kao nova vrsta metodologije kojoj su okosnica nove

tehnologije

Popularnost mobilnih uređaja koji imaju pristup internetu (uglavnom pametni

telefoni i tableti), posebno među novim generacijama, pojeftinjenje mobilnog

povezivanja, povećanje širine pojasa i širenje aplikacija za takve uređaje, radikalno

je promijenilo oblik pristupanja mreži. Ovaj fenomen u kojem sudjeluje i Web 2.0,

označio je novu obrazovnu praksu koja je postala poznata pod nazivom m-učenje

(mobilno učenje).

Ovaj se termin u Wikipediji na engleskom jeziku definira prema H. Crompton kao:

Mobilno se učenje definira kao „učenje putem višestrukih konteksta, kroz

društvenu interakciju i interakciju sadržaja, upotrebom osobnih elektroničkih

uređaja.“

Ovaj novi način učenja podrazumijevao bi promjene koje idu dalje od vrste uređaja

te bi stavio naglasak na procese učenja koje karakterizira to da su u osnovi

samostalni i u kojima bi se važna uloga dala interakciji i suradnji.

Prema CAMACHU, M. (2011., str. 42.), mogle bi se odrediti sljedeća pedagoška

karakteristike m-učenja:

25

učenje usredotočeno na okolinu oplaznika i kontekst u kojem je

polaznik,

izravno objavljivanje sadržaja, opažanja i razmišljanja,

poticanje interakcije i suradnje,

omogućavanje stvaranja i razvoja zajednica za učenje,

naglašavanje samostalnog i samo-usmjerenog učenja,

poticanje timskog rada.

Međutim, iako smatramo da ovaj način objedinjuje svojstvene karakteristike, on

ne znači raskid s načelima nastavnog plana metodologije e-učenja. Na ovaj način,

prema ZAPATI, M. (2012., str. 3. i dalje) postoji kontinuum od e-učenja do m-

učenja i ono bi se trebalo oslanjati na napredne mogućnosti za već ustaljenu

praksu e-učenja ili učenja putem novih tehnologija.

Treba naglasiti da se prednosti koje uključuje pristup preko mobilnih uređaja

mogu koristiti za tečajeve e-učenja, obogaćujući sredstava komunikacije u

obrazovnoj aktivnosti. Na ovaj način dizajneri glavnih platformi LMS-a

prilagođavaju module kako bi uveli ovaj oblik pristupa internetu radi iskorištavanja

njegovih prednosti. Platforme kao što su Moodle, Blackboard ili Dokeos, između

ostalih nude module za tu svrhu.

Naposljetku bi upotreba m-učenja podrazumijevala ponovno metodološko i

pedagoško kreiranje sadržaja koji se prikazuje jednostavnije, s manjom

koncentracijom informacija kako bi se omogućilo učenje na smanjenom zaslonu,

uporaba multimedijskih sadržaja korištenjem malih aplikacija (apps) koje su već

dostupne te preko kraćih i izravnijih modula prilagođenih učenju u mobilnom

kontekstu.

Upotreba društvenih mreža u izobrazbi

Kao što smo i predviđali, Web 2.0 ili Web Social potaknuo je važne promjene u

obrazovanju uz posredovanje novih tehnologija. Karakteristike alata Web 2.0 su

sljedeće:

umjesto korisnika koji su samo konzumenti informacija, oni su proizvođači-

konzumenti sadržaja, budući da korisnici u jednakoj mjeri proizvode i

distribuiraju informacije i sadržaje koji se distribuiraju mrežom,

stvara se „kolektivna inteligencija“,

sadržaji se distribuiraju u velike repozitorije specijalizirane prema građi ili

vrstama sadržaja (video, prezentacije, audio, itd.),

oblikuje se platforma usluga preko malih aplikacija jednostavnih za

korištenje (apps), od kojih je većina besplatna ili jeftina,

26

sve se informacije smještaju u „oblak“, a ne toliko u memorije pojedinačnih

korisničkih računala.

Za neke se autore trenutačno alat Web 2.0 razvija u Web 3.0 ili Semantički web

koji bi se usredotočio na tehnologije čija je svrha objava sadržaja s oznakama ili

metapodacima koji korisnicima olakšavaju pronalazak informacije putem

automatskih procesa.

U ovom su kontekstu društvene mreže postale vrlo važne jer omogućuju

sudjelovanje i suradnju na mreži skupinama koje su se udružile iz osobnih ili

profesionalnih interesa. Ove društvene mreže povlače za sobom potrebu za

donošenjem nekih mjera za održavanje odgovarajućeg digitalnog ugleda i tajnosti

osobnih podataka.

Obrazovanje nije ostalo imuno na svakodnevnu važnost društvenih mreža i sve je

više iskustava koja se temelje na osnovi posebnih grupa sastavljenih od nastavnika

i polaznika u okviru neke teme. U ovom se smislu preporučuje da tim društvenim

mrežama upravljaju i daju im dinamiku nastavnici ili odgovorne osobe koje djeluju

u svojstvu voditelja zajednice (community manager) koji pomažu u kreiranju

sadržaja te potiču suradnju, sudjelovanje i međusobno povjerenje pod okriljem

društvene mreže.

Kako je upotreba društvenih mreža povezana s platformama sustava za

upravljanje učenjem (LMS)? O tome postoje dva stajališta, od kojih prvo zagovara

komfornost upotrebe platformi pri uvođenju većine potrebnih alata za realizaciju

obrazovanja putem interneta te činjenicu da ograničeni pristup pruža veću

sigurnost. S druge strane, postoji drugo stajalište koje zagovara koordiniranu

upotrebu niza aplikacija društvenih mreža koje mogu stvoriti okruženja za učenje

koje bi zamijenile LMS:

Po našem mišljenju upotreba platformi LMS osnovna je za odvijanje tečajeva na

internetu, iako se za konkretne ciljeve na neki način mogu koristiti društvene

mreže. Stoga se preporučuje da prisutnost obrazovnih ustanova među

stanovništvom bude vidljiva, a za to može od velike koristi biti neka od ovih

društvenih mreža, ali ipak imajući na umu niz preporuka kod njihovog korištenja.

Bilo bi preopširno ovdje iznositi načela društvenih mreža (Facebook, Twitter,

Google+) i njihovu upotrebu u obrazovanju. Osim toga, svaka od ovih aplikacija

ima neke alate koji se međusobno razlikuju, a zbog kojih su jedne korisnije od

drugih ovisno o različitim kontekstima i svrsi. Bez obzira na to, postoji opsežna

bibliografija o dobroj praksi u ovom području pomoću koje se njihovo poznavanje

može produbiti.

27

VIŠE INFORMACIJA

Da biste saznali na koji se način društvena mreža Twitter koristi u istraživačkim

ustanovama i ustanovama višeg obrazovanja preporučuje se da konzultirate

sljedeći dokument koji je izdala London School of Economics:

http://blogs.lse.ac.uk/impactofsocialsciences/files/2011/11/Published-

Twitter_Guide_Sept_2011.pdf

U Dodatku se također nalazi prezentacija na engleskom jeziku o upotrebi Twittera

u Školi za sude španjolskog Državnog sudbenog vijeća (Escuela Judicial del Consejo

General del Poder Judicial de España)

7.2. MOOC-ovi (MASOVNI OTVORENI TEČAJEVI NA INTERNETU)

MOOC je kratica za označivanje (na engleskom jeziku) Masovnog otvorenog tečaja

na internetu, a možemo potvrditi da je njegova pojava između iskustava

obrazovanja uz posredovanje novih tehnologija značila uspjeh bez presedana i,

važno je reći, uz velike polemike od strane njegovih podcjenjivača. Od trenutka

kad su pioniri ovakvih tečajeva, George Siemens i Stephen Downes, ostvarili prvi

MOOC u rujnu 2008., njegovo je širenje bilo zadivljujuće pa danas glavna svjetska

sveučilišta osmišljaju ovakve tečajeve ulažući u njih znatne resurse.

Prema EDUCASE-u (2011.), MOOC je način pružanja tečajeva na internetu koji

obuhvaćaju sljedeće karakteristike:

1. Masovan: nema ograničenog broja mjesta.

2. Otvoren: nema prepreka za sudjelovanje na tečajevima u smislu

akademskih preduvjeta. Osim toga, obično su besplatni.

3. Na internetu: obično se upotrebljavaju didaktički resursi svojstveni e-

učenju.

4. Tečaj: Strukturiran je u obliku tečaja o nekom konkretnom gradivu i s

konkretnim akademskim ciljevima.

Ovi se tečajevi odvijaju u obliku sličnom kratkom tečaju e-učenja više razine

obrazovanja, sa sadržajima u obliku informacijskih „pilula“ u trajanju između 6 i 12

minuta u različitim formatima, iako prevladava oblik videa. Polaznici provode

vlastite aktivnosti svojstvene metodologiji e-učenja: sudjeluju u raspravama na

forumima, izrađuju testove i kratke aktivnosti koje ne ocjenjuju mentori već

uglavnom drugi polaznici. U ovoj posljednjoj točki nalazi se jedna od glavnih

karakteristika po kojoj se MOOC-ovi razlikuju od akademskih tečajeva e-učenja,

a to je da evaluaciju učenja vrše kolege, a ne nastavnici. Naravno, budući da bi u

28

jednom izdanju tečaja MOOC mogle sudjelovati stotine polaznika, individualizirana

evaluacija aktivnosti od strane nastavnika nije moguća. Ali bez obzira na to što je

ovakva evaluacija manje stroga i manje pouzdana, ne nedostaju zanimljive

povratne informacije za polaznike, jer su ostali kolege koji rade evaluaciju

prethodno tu aktivnost završili i mogu dati mišljenje o kvaliteti predstavljenih

radova.

Nova praksa koja se pojavljuje u posljednje vrijeme, jest da ako ima polaznika koji

se nalaze geografski blizu jedni drugima, oni održavaju neformalne sastanke kako

bi produbili učenje o gradivu tečaja, što ovom tipu učenja daje jednu društveniju

dimenziju.

Uspješan završetak ovakvih tečajeva daje pravo na dobivanje neslužbenog

priznavanja (eng. badget), ali neka sveučilišta počinju davati potvrde o završetku

tečaja ili ih vrednovati kao akademske bodove, uz prethodno plaćanje manjih

iznosa.

Budući je razvoj ovog oblika učenja na internetu neizvjestan, s obzirom na to da

MOOC-ovi zahtijevaju velika ulaganja koja zauzvrat sveučilištu organizatoru ne

daju protuvrijednost kroz plaćanje školarine, što traži mecenatstvo zaklada ili

velikih trgovačkih društava. Osim toga, broj osoba koje završavaju ove aktivnosti

29

obično ne prelazi 10 % upisanih te u tom smislu jako nedostaju investicijski izdaci.

Bez obzira na to, njihov se procvat slaže s onima koji zagovaraju otvorenu znanost

(Open Science) i psiho-pedagoške teorije utemeljene na povezanosti što ćemo

obraditi u drugim dijelovima ovog Priručnika.

VIŠE INFORMACIJA

Platforme tečajeva MOOC (uglavnom na engleskom jeziku):

Coursera: https://www.coursera.org/

Udacity: https://www.udacity.com/

Edx: https://www.edx.org/

Za upoznavanje aspekata vezanih uz MOOC preporučuje se web-stranica Stephena

Downesa, jednog od pionira u osmišljanju ovih tečajeva i jednog od glavnih

istraživača teorije povezanosti, gdje je otvoren pristup svim njegovim

publikacijama i izlaganjima od kojih su mnoge o MOOC-u:

http://www.downes.ca/me/index.htm

30

Bibliografija

AREA, M. (2012) E-learning y las competencias digitales: algunas reflexiones i

propuestas para la Escuela Judicial. Madrid: CGPJ

BORRAS, O. Aplicaciones de las redes sociales en la enseñanza: Comunidades

Virtuales. [Tečaj MOOC] Madrid: Universidad Politécnica de Madrid

CABERO, Julio (2006). «Bases pedagógicas del e-learning». Revista de Universidad y Sociedad del Conocimiento (RUSC) [on-line članak]. Vol. 3, n.° 1. UOC. [Datum pregleda stranice: 3. prosinca 2013.]. http://www.uoc.edu/rusc/3/1/dt/esp/cabero.pdf

CABERO, J. y LLORENTE, C. “Del eLearning al Blended Learning: nuevas acciones

educativas” Quaderns Digitals , [on-line članak]. Número 51. [Datum pregleda

stranice: 3. prosinca 2013].

http://dialnet.unirioja.es/servlet/articulo?codigo=2566563&orden=153081&info=l

ink

CABERO, J. y GISBERT, M. (2005) La formación en Internet. Guía para el diseño de

materiales formativos. Sevilla: MAD.

CAMACHO, M. (2011) “Aproximación conceptual al m-learning: retos pedagógicos

y perspectivas de futuro” en CAMACHO, M. y LARA, T. (2011) M-learning en

España, Portugal y América Latina. Salamanca: SCOPEO-Universidad de Salamanca

[Datum pregleda stranice: 3. prosinca 2013.] http://scopeo.usal.es/wp-

content/uploads/2013/04/scopeom003.pdf

EDUCAUSE (2013) 7 things you should know about MOOC II Washington: Educause

[Datum pregleda stranice: 3. prosinca 2013.]

https://net.educause.edu/ir/library/pdf/ELI7097.pdf

FUNDACIÓN TELEFÓNICA (2013) Alfabetización digital y competencias

informacionales Madrid: Fundación Telefónica / Ariel

GARCÍA ARETIO, L. (1994). Educación a distancia hoy. Madrid: UNED.

31

GARCÍA PEÑALVO, F. (2006) “Estado actual de los sistemas e-learning” Revista

Teoría de la educación: educación y cultura en la sociedad de la información. [on-

line članak]. Vol. 2006, n.° 6. USAL. [Datum pregleda stranice: 3. prosinca 2013.]

http://campus.usal.es/~teoriaeducacion/rev_numero_06_2/n6_02_art_garcia_pe

nalvo.htm

GONZáLEZ MARIñO, J. “B-Learning utilizando software libre, una alternativa viable

en Educación Superior”. Revista Complutense de Educación, Vol. Norteamérica,

17, nov. 2006. Dostupno na:

<http://revistas.ucm.es/index.php/RCED/article/view/16745>. Datum pregleda

stranice: 3. prosinca 2013.

LOZANO GALERA, J. (2004) El triángulo del e-learning.

MASON, R. y RENNIE, F. (2006). E-learning. The key concepts. New York:

Routledge.

MOLLETT, MORAN AND DUNLEAVY (2011). Using Twitter in university, research,

teaching and impact activities. A guide for academics and researchers. London :

London School of Economics and Political Science. Dostupno na

http://blogs.lse.ac.uk/impactofsocialsciences/files/2011/11/Published-

Twitter_Guide_Sept_2011.pdf Datum posljednjeg pregleda stranice: 3. prosinca

2013.

SEOANE, M y GARCÍA PEÑALVO F.J. (2010) Introducción al E-learning. [On-line

tutorial] Antonio M. Seoane Pardo. Francisco J. García Peñalvo. Grupo de

Investigación en interacción y eLearning (GRIAL) - Universidad de Salamanca

[Datum pregleda stranice: 3. prosinca 2013.

http://grialdspace.usal.es:443/handle/123456789/27

SHARPLES, M., MCANDREW, P., WELLER, M., FERGUSON, R., FITZGERALD, E., HIRST, T., AND GAVED, M. (2013) Innovating Pedagogy 2013: Open University Innovation Report 2. Milton Keynes: The Open University [Datum pregleda stranice: 3. prosinca 2013.] http://www.open.ac.uk/personalpages/mike.sharples/Reports/Innovating_Pedagogy_report_2013.pdf SHARPLES, M., MCANDREW, P., WELLER, M., FERGUSON, R., FITZGERALD, E., HIRST, T., GAVED, M. AND WHITELOCK, D. (2012) Innovating Pedagogy 2012: Open University Innovation Report 1. Milton Keynes: The Open University [Datum pregleda stranice: 3. prosinca 2013.]

32

http://www.open.ac.uk/personalpages/mike.sharples/Reports/Innovating_Pedagogy_report_July_2012.pdf ZAPATA-ROS, M. (2012) Calidad y entornos ubicuos de aprendizaje. RED, Revista de Educación a Distancia. Número 31.- Revidirano na http://www.um.es/ead/red/31/zapata_ros.pdf , dana 3. prosinca 2013.

SADRŽAJ

I. INSTRUKCIJSKI DIZAJN I NJEGOVE PSIHOPEDAGOŠKE OSNOVE. PRIJEDLOG

MODELA E-OBRAZOVANJA

1. UVOD

2. INSTRUKCIJSKI DIZAJN. NJEGOVA VAŽNOST PRI OSMIŠLJANJU

PROJEKATA E-UČENJA

3. PSIHOPEDAGOŠKE TEORIJE –TEMELJI INSTRUKCIJSKOG DIZAJNA

4. INTERNET KAO OKRUŽENJE KONSTRUKTIVNOG UČENJA

5. PREDLOŽENI MODEL: INTERAKTIVNI TROKUT E- OBRAZOVANJA

II. VODITELJI PROJEKATA E- UČENJA

1. UVOD: ODNOS MEĐU NASTAVNIM TIJELIMA UNUTAR PROJEKTA E-

UČENJA: AKADEMIJA – UPRAVA TEČAJA – MENTORI – AUTORI

2. ULOGA VODITELJA

3. ODABIR VODITELJA

4. AKTIVNOSTI

III. MENTORI

1. ULOGA MENTORSTVA NA MREŽI KAO JAMSTVO KVALITETE TEČAJEVA E-UČENJA. RAZLIKE IZMEĐU AKADEMSKOG MENTORA, SAVJETNIKA I OSOBNOG MENTORA NA TEČAJEVIMA E-UČENJA

2. IZOBRAZBA OBRAZOVNIH STRUČNJAKA U PODRUČJU E-UČENJA 3. BAZA PODATAKA MENTORA 4. ODABIR MENTORA 5. SPOSOBNOSTI KOJE RAZVIJA MENTOR NA MREŽI I AKTIVNOSTI KOJE

OBAVLJA IV. AUTORI 1. ODABIR AUTORA 2. ULOGA AUTORA 3. AKTIVNOSTI

Bibliografija

PR

IUČ

NIK

MET

OD

OLO

GIJ

E E-

UČ

ENJA

PR

IMJE

NJE

NE

NA

OB

RA

ZOV

AN

JE P

RA

VO

SUĐ

A:

NA

STA

VN

O O

SOB

LJE

33

I. INSTRUKCIJSKI DIZAJN I NJEGOVE PSIHOPEDAGOŠKE OSNOVE.

PRIJEDLOG MODELA E- OBRAZOVANJA.

1. UVOD

U Priručniku za Akademiju, iznešena je tvrdnja da se kvaliteta obrazovnih projekata e-

učenja temelji na tri osnovna elementa:

1. Znanstvena kvaliteta i izrada sadržaja koji moraju biti predviđeni za

samoučenje, u skladu s obrazovnim ciljevima aktivnosti i za stručni profil ciljnih

korisnika

2. Instrukcijski dizajn koji pomaže koordinaciji svih elemenata u izradi u svrhu

postizanja očekivanog znanja na najdjelotvorniji i najučinkovitiji način

3. Mentorski rad koji olakšava učenje i komunikaciju

U tu svrhu nadalje ukratko objašnjavamo pojam instrukcijskog dizajna, glavne teorije učenja

koje sačinjavaju psihopedagošku osnovu na koju se oslanja dizajn obrazovnih projekata e-

učenja i psihopedagoški temelj mentorskog rada na internetu.

2. INSTRUKCIJSKI DIZAJN. NJEGOVA VAŽNOST PRI OSMIŠLJANJU PROJEKATA E-

UČENJA

Prema Charlesu REIGELUTHU (1999.) instrukcijski dizajn izravan je vodič kojim se

najbolje pomaže polaznicima da postignu ciljeve učenja, odnosno, to je disciplina

usmjerena na praksu. U svrhu postizanja cilja, Instrukcijski dizajn određuje

najpogodnije obrazovne metode za poticanje učenja i kriterije prema kojima se trebaju

primjenjivati, razdvajajući te obrazovne metode na dijelove od kojih su sastavljene.

Instrukcijski dizajn također je disciplina vjerojatnosti, odnosno on nužno ne određuje

postizanje uspjeha kod primjene dizajniranog programa. Zbog toga ga treba

primjenjivati zajedno sa stalnom evaluacijom rezultata koji potječu iz primjene

dizajna obrazovnih radnji.

Naposljetku naglašavamo kako je Instrukcijski dizajn blisko povezan s uvjetima u

kojima se odvija obrazovna radnja (priroda ciljeva učenja, prijašnja znanja ciljnih

korisnika, okruženje u kojem se odvija učenje i ograničenja koja mogu postojati – na

primjer vrijeme na raspolaganju za izvršavanje obrazovne aktivnosti) Ovdje ne

smijemo zaboraviti da učenje putem novih tehnologija uvjetuje obrazovni dizajn na

vrlo važan način te ih moramo upotrebljavati tako da koristimo njihove prednosti, a

pokušamo ublažiti njihova ograničenja.

34

KLJUČNA TOČKA

Potrebno je dodijeliti važnu ulogu instrukcijskom dizajnu aktivnosti e-učenja, jer nije

dovoljno računati samo na dobar sadržaj i naprednu tehnologiju. U fazi dizajna

potrebno je dobro promisliti o obrazovnim aktivnostima, metodama koje će biti

primijenjene kako bi se što efikasnije postigli očekivani ciljevi, kako ih treba

upotrebljavati i u kojim prilikama ih primijeniti.

35

3. PSIHOPEDAGOŠKE TEORIJE – TEMELJI INSTRUKCIJSKOG DIZAJNA

U prethodnom smo odjeljku naveli kako psihopedagoške osnove i teorije učenja na

kojima se zasnivaju služe za određivanje instrukcijskog dizajna koji će biti primijenjen

na projekte e-učenja. Iako smatramo da je teorija učenja koja najbolje odgovara

daljnjoj izobrazbi sudaca potpomognuta novim tehnologijama društveni

konstruktivizam, ipak i prijašnje povijesne teorije učenja također sadrže elemente koje

treba uzeti u obzir pri dizajniranju tečajeva koji nas zanimaju. Nadalje prema FOLGADU

(2006.) navodimo osnovne utjecaje na obrazovne strategije koje proizlaze iz tri velike

škole Teorija učenja: biheviorizam, kognitivna škola i konstruktivistička škola.

BIHEVIORIZAM

Povijesno je prva psihološka teorija koja objašnjava učenje, iako je njen najvažniji doprinos u psihologiji ponašanja. Tvrdi da učenje pretpostavlja vidljivu promjenu u ponašanju uzrokovanu vanjskim poticajima te tako samo uzima u obzir vidljiva ponašanja koja se na neki način mogu mjeriti. To je teorija koja na odgovarajući način objašnjava „što“ podučavati, odnosno činjenice i sadržaje, ali je manje korisna za učenje „kako“ (procesi i principi) te podučavanje onoga „zašto“ u učenju. Informatički razvoj donio je novu paradigmu obrade informacija i doveo ovu teoriju u pitanje prihvaćanjem činjenice da nije sve učenje vidljivo.

Strategije Biheviorističke teorije učenja koje su primjenjive na tečajeve e-učenja 1. Polaznike treba izravno obavijestiti o očekivanim rezultatima (ciljevima) kako bi mogli

odrediti svoja očekivanja. 2. Treba obaviti evaluacijske provjere kako bi se utvrdilo postižu li polaznici očekivane

rezultate. 3. Gradivo mora biti posloženo na odgovarajući način, omogućavajući prijelaz s

jednostavnijih sadržaja na one složenije, od onog polazniku poznatog prema novome i od poznavanja pojma do njegove primjene.

4. Polaznicima treba dati povratnu informaciju tako da uvijek može imati ideju o svom napretku u učenju tijekom tečaja.

KOGNITIVNA ŠKOLA

Dovode u pitanje biheviorističku teoriju tvrdeći da nije sve učenje vidljivo i da se radi o unutarnjem procesu čiji rezulatati ovise o učeniku (sposobnosti, trud), dubini gradiva koje treba savladati i prijašnjim znanjima koje učenik posjeduje Pogodna je za učenje procesa i principa (za podučavnje onoga „kako“) Učenje ovisi o procesuiranju informacije, odnosno tome koje vrste pamćenja se aktiviraju tijekom učenja:

kratkotrajno pamćenje (radna memorija) u kojoj se informacije organiziraju u manje „pakete“ koji se grupiraju u smislene nizove

dugotrajno pamćenje u kojem se informacije organiziraju u međusobno povezane čvorove, pri čemu je potrebno da se informacije prikaže u međusobno povezanom obliku

Kognitivna škola također pridaje važnost individualnim razlikama tijekom učenja, koje se razvijaju u teoriji stilova učenja koji se razlikuju od učenika do učenika, ovisno o njegovim stavovima, vrijednostiim i društvenim interakcijama

36

Kognitivne strategije primjenjive na tečajeve e-učenja 1. Važan je način na koji se informacij predstavljaju vezano uz osjetila: kako se smještaju

informacije na zaslon, sučelje tečaja, kako se pretražuju sadržaji na internetu, format kojim se pridaje važnost multimedijalnosti (audio, video, grafički prikazi, itd.)

2. Ne treba pretjerati s informacijama, već treba istaknuti osnovne informacije i razlikovati ih od gradiva za širenje sadržaja

3. Treba omogućiti pohranjivanje informacija u dugotrajno pamćenje polaznika podupirući povezivanje prethodnih znanja polaznika s novim gradivom.

4. U tečaju se moraju upotrebljavati aktivnosti kojima se potiču stilovi aktivnijeg učenja pri čemu se promiče uključivanje konkretnih slučajeva i primjera te primjena naučenog

5. Poticati motivaciju polaznika, kako unutarnju tako i vanjsku. Ova druga se može pojačati sa takozvanim „ARCOS“ (Attention, Relevantnost, Confidence, Satisfaction, hrv. Pažnja, Važnost, Samopozdanje, Zadovoljstvo) modelom kojeg je razvio Keller:

Pažnja: privući pažnju polaznika na početku teme putem informacije kojom se prikazuje važnost cjeline

Relevantnost: obavijestiti polaznike o važnosti poznavanja teme i njene praktične primjene

Samopouzdanje: upotrebljavati strategije pri dizajnu u svrhu poticanja samopouzdanja polaznika za što se mogu uključiti kratke aktivnosti, samoprocjena itd. te izvještavati o postignutom napretku

Zadovoljstvo: pružati pozitivne povratne informacije i omogućiti primjenu naučenog na realne situacije

6. Omogućiti prijenos naučenog na životne situacije u svrhu postizanja kontekstualiziranog i relevantog učenja

KONSTRUKTIVIZAM

Predstavlja evoluciju Kognitivne škole i njenih postulata. Ova se teorija temelji na tome da se informacije koje treba naučiti tumači ovisno o osobnoj stvarnosti polaznika, što podrazumijeva „konstrukciju“ osobnog učenja te je zato potrebno da se učenje može kontekstualizirati kako bi nova znanja bila „smislena“ za polaznika i kako bi ih polaznik tako spoznao. Služi za podučavanje onoga „zašto“ sadržaja učenja. Polaznik preuzima glavnu i aktivnu ulogu, a predavač je posrednik osobnog procesa učenja polaznika, a ne središte dizajna. Procesi komunikacije i interakcije polaznika u ovoj su teoriji vrlo važni.

Konstruktivističke strategije učenja primjenjive na tečajeve e-učenja 1. Učenje je aktivan proces, za koji je potrebno primijeniti naučeno potičući osobno i

smisleno učenje 2. Polaznici moraju izgraditi svoje znanje i moraju učiti predložene sadržaje na kritičan

način. 3. Polaznici moraju imati kontrolu nad svojim učenjem: ritam, gradivo koje žele dodatno

produbiti itd. 4. Polaznici moraju moći komunicirati s profesorom i ostatkom polaznika 5. Učenje mora biti smisleno, odnosno mora biti povezano sa stvarnošću polaznika 6. Za promicanje učenja visokog stupnja učenik mora moći djelovati na različitim

stupnjevima: Sučelje tečaja – polaznik: Pristupajući sučelju polaznik može saznati sadržaje

tečaja i druge alate kao što su oni komunikativni Sadržaji – polaznik: Polaznik se interaktivno koristi sadržajima, može pristupiti

njihovim dijelovima i izvršavati aktivnosti

37

Predavač – polaznik: polaznik mora komunicirati s mentorom koji mu olakšava rad i vodi ga kroz učenje

Polaznik – polaznik: polaznik uči na suradnički način. Mora moći komunicirati s ostatkom kolega i izvršavati zajedničke zadatke

Realni medij – polaznik: polaznik uči više ako naučeno može primijeniti na realne slučajeve iz njegovog osobnog okruženja

KLJUČNA TOČKA

Psihopedagoški principi i s njima povezane teorije učenja čine osnovu instrukcijskog dizajna.

Obrazovni model tečajeva baziranih na novim tehnologijama namjenjenih sucima i

savjetnicima u pravosudnim tijelima koji predlažemo, temelji se na teoriji

Sociokonstruktivističke škole koja sudionika postavlja u središte dizajna i pretvara ga u glavnog

čimbenika u vlastitom učenju. Ipak, metodološke primjene Kognitivističke škole (predstavljanje

sadržaja, povećanje vanjske motivacije, prijenos naučenog) i neke Biheviorističke škole

(predstavljanje ciljeva polaznicima, na primjer) mogu biti vrlo korisne pri dizajniranju tečajeva

e-učenja.

NAPOMENA O TEORIJI KONEKTIVIZMA

Posljednjih godina razvija se nova teorija učenja putem mreže nazvana „Konektivizam“

koju stručnjaci Psihopedagogije intenzivno razvijaju, ali je još uvijek u fazi utvrđivanja.

Iz tih razloga u ovom odjeljku nismo naveli njene karakteristike, ali se može reći da će

ova teorija u budućnosti imati važan utjecaj na e-obrazovanje.

Među rezultatima Konektivizma koji su već prisutni nalaze se novi metodološki formati

nazvani „MOOC“ (Massive Open Online Course), koji su se prvi puta pojavili 2008. u

sklopu tečaja kojeg su vodili glavni istraživači ove teorije, Stephen Downes y George

Siemens.

Proučavanju MOOC-ova smo posvetili odjeljak u Uvodnom priručniku (točka 7.2.)

Za daljnje proučavanje Konektivizma preporuča se online priručnik Stephena

Downesa Connectivism an Connective Kowledge. Essays on meaning and learning

networks

4. INTERNET KAO OKRUŽENJE KONSTRUKTIVNOG UČENJA

Prema BORRASU (1997.) učenje na internetu otvara nove perspektive obrazovanja

zahvaljujući raznim varijablama:

Prednosti pristupa međusobno povezanim informacijama, kojima se lako

pristupa i praktički su bez ograničenja. Ipak, uz ove prednosti dolaze i mane,

među kojima se može navesti postojanje velike količine neprovjerenih

informacija bez minimalnih uvjeta kvalitete, a uz to može doći do viška

informacija što otežava učenje. Kako bi se nadišle ove poteškoće opet se računa

38

na rad predavača koji pomaže pri prvotnom pročišćavanju izvornih dokumenata

i sprečava rasipanje vremena na nekvalitetne informacije.

Alati za digitalnu komunikaciju među sudionicima tečaja e-učenja

(elektronička pošta, chat, videokonferencije, wikiji, itd. ) koji omogućuju

suradnički rad.

Internet također omogućuje razvoj didaktičkih strategija utemeljenih na tri postulata

učenja definiranih teorijama konstruktivističkih i kognitivnih škola:

a. Konstruktivno učenje. Internet se može uobličiti u okruženje konstruktivnog

učenja pri čemu je učenje polaznika u središtu dizajna, a ne sadržaji koji iako su

vrlo važni, nisu sami po sebi dovoljni. U ovom okruženju učenja sudionik tečaja

može djelovati samostalno, surađivati s drugim kolegama, a njegova motivacija

proizlazi iz ispunjavanja aktivnosti koje su mu zanimljive.

b. Konverzacijska teorija. Po Vigotskome je učenje stvar društvene prirode

premda se odvija unutar osobe. Uči se iz razgovora s drugima i usporedbom

vlastitih znanja s onima iz okruženja, putem dijaloga među osobama koje uče

kroz suradnju. U ovom slučaju internet, posebno takozvani Web 2.0 omogućuju

okruženje društvene prirode1 koje pomaže izgradnji „Zone proksimalnog

razvoja“

c. Teorija situacijskog učenja (Situated Learning) Ovaj teoretski postulat tvrdi da

znanje proizlazi iz aktivne veze između učenika i okruženja, dok je samo

okruženje višeslojno i što sličnije realnosti. Ovo se okruženje može razviti na

internetu s vidljivim prednostima i služi za razvoj virtualnih zajednica koje

dostižu veliku važnost u kontinuiranoj izobrazbi stručnjaka.

1 Vezano uz koncept virtualne “Zone proksimalnog razvoja” koju omogućuje Web 2.O stvoren je

koncept “Personal Learning Environment” (hrv.“Personalizirano okruženje za učenje”) koji je objašnjen u Priručniku za korisnike

39

5. PREDLOŽENI MODEL. INTERAKTIVNI TROKUT E- OBRAZOVANJA

Iz istraživanja navedenih u ovim Priručnicima koji se odnose na dizajn, primjenu i

evaluaciju projekata e-učenja namijenjenih sucima i savjetnicima u pravosudnim

tijelima, može se zaključiti metodološki model za ovu vrstu aktivnosti koji je vidljiv u

sljedećem grafičkom prikazu:

40

II. VODITELJI PROJEKATA E- UČENJA2

1. UVOD: VEZA IZMEĐU NASTAVNIH TIJELA NA PROJEKTU E-UČENJA: AKADEMIJA –

UPRAVA TEČAJA – MENTORI – AUTORI

Veze između:

Akademija Uprava Mentori Autori

Akademija

Akademija je odgovorna za izbor Uprave i nadziranje akademskog programa i nastavnog osoblja koje ju predstavlja.

Akademija može imati bazu podataka u kojoj se nalaze stručnjaci za pojedine materije, kojima se može dodijeliti uloga mentora na tečajevima e-učenja.

Autori također mogu biti u bazi podataka stručnjaka kako bi se mogli odabrati autori sadržaja tečajeva e-učenja.

Uprava

Uprava predstavlja akademski program i nastavno osoblje Akademije. Također je odgovorna za završni izvještaj o izvedbi aktivnosti i prijedloge za poboljšanje.

Uprava predlaže mentore, te s njima utvrđuje didaktički vodič i metodologiju koja će se primijeniti. Mogu djelovati kao tim pri završnoj evaluaciji projekta.

Uprava predlaže autore odgovorne za sadržaj i obaviještava ih o karakteristikama koje sadržaji trebaju posjedovati u svrhu poticanja koherencije materijala.

Mentori

Odgovorni su za ocjenjivanje polaznika kojima će Akademija po potrebi izdavati certifikate. Institucionalno predstavljaju Akademiju zbog svog izravnog odnosa s polaznicima.

Izvještava Upravu o bilo kakvoj nepredviđenim događajima tijekom trajanja tečaja. Predlaže Upravi promjene radi kontinuiranog poboljšanja rada.

Mentori mogu međusobno razmjenjivati radna iskustva na tečaju u svrhu postizanja ujednačenog rada. Sudjeluju na sastancima s upravom radi evaluacije projekta. Prema potrebi zajedno pripremaju klasičnu nastavu kojoj prisustvuju polaznici.

U nekim slučajevima mentori su istovremeno i autori sadržaja. Nadopunjuju sadržaje informacijama važnima za temu.

Autori

Odgovorni su za izradu didaktičkih cjelina i njihovo ažuriranje.

Slijede smjernice pri izradi tema.

Mogu razjasniti sumnje mentora vezane uz temu za koju su odgovorni.

2 Opis funkcija i sposobnosti koje se navode u ovom Priručniku za nastavnike dopunjen je odgovarajućim

poglavljem pod nazivom „Profil nastavnog tima uključenog u aktinvosti e-učenja”.

41

2. ULOGA VODITELJA

Voditelj projekta e-učenja glavna je odgovorna osoba za izradu tečaja kako u

akademskom smislu – jamčeći kvalitetu kurikuluma tečaja – tako i u metodološkom.

Voditelj zajedno s Akademijom predstavlja „institucionalnu sliku” tečaja, pri čemu je

potrebno da voditelj ima stručni i/ili akademski ugled koji bi jamčio vrijednost tečaja.

Oni moraju poticati projekte od početka njihove izrade, zbog čega je potrebno da budu

voditelji članovima uključenog tima te koordiniraju njihov rad.

Zadaća Voditeljstva tečaja e-učenja isto tako je predložiti Akademiji ili tijelu nadležnom

za imenovanje nastavnike suradnike (mentore i autore sadržaja).

KLJUČNA TOČKA

Voditeljstvo tečaja i Akademija institucionalna su slika nekog projekta e-učenja. Oni

vode projekt kako u akademskom smislu, tako i u smislu koordiniranja tima uključenog

u izradu projekta.

3. ODABIR VODITELJA

Odabir treba biti vođen objektivnim i transparentim kriterijima kako bi se izbjeglo

prijateljsko pogodovanje ili bilo kakva naznaka proizvoljnosti. Odabrani kandidat treba

odgovarati strogom nastavnom profilu: kvalificiranost ili odgovarajuća stručnost,

njegova specijalnost u materiji kojom će se baviti ili poseban odnos prema njoj, kao i

njegove pedagoške vještine.

Pravosudna akademija pri odabiru voditelja aktivnosti e-učenja mora imati na umu da

kandidat treba posjedovati sljedeće sposobnosti:

3.1. Pedagoška/nastavna sposobnost.

Kao i u klasičnoj nastavi kojoj prisustvuju polaznici, voditelj aktivnosti mora biti

stručnjak u materiji koja je cilj tečaja. No kako bi mogao preuzeti ulogu njenog

dizajnera mora posjedovati sljedeće vještine:

Odrediti nastavne ciljeve, uzimajući u obzir obrazovne potrebe Pravosudne

akademije

Odabrati metode i didaktičke materijale koji najbolje odgovaraju ciljevima

tečaja

Promicati potrebne materijale (sinkrono/asinkrono)3 u svrhu jačanja

povezanosti polaznika/nastavnog osoblja

Vršiti akademski nadzor kontrolom:

o Kvalitete i aktualnosti nastavnih sadržaja

3 Vidi poglavlje 4. Općeg priručnika

42

o Prilagodbe istih nastavnim ciljevima tečaja

3.2. Organizacijska sposobnost:

o Sposobnost vođenja i timskog rada. Kontakt s mentorima i timom za

podršku Pravosudne akademije treba biti stalan.

3.3. Sposobnost evaluacije

o Ispunjavanja nastavnih ciljeva sudionika

o Rada mentora

o Odvijanja tečaja

o Prijedloga za moguća poboljšanja

U tom smislu, prijedlozi za voditelje koji se iznose na Programme Council (hrv.

Programsko vijeće) moraju biti popraćeni preciznim objašnjenjem njihovih zasluga i

aktivnosti na kojima je prije bio voditelj, koordinator, predavač ili izlagač na nekim

nastavnim aktivnostima koje je obavljala Pravosudna akademija, i također nastavni

projekt tečaja koji namjerava voditi, u svrhu procjene odgovara li profil osobe

predložene za Voditelja profilu aktivnosti na internetu koja će se obavljati.

KLJUČNA TOČKA

Kada su suci zaduženi za nastavne aktivnosti, vrlo je važno da su navedeni suci u

kontaktu s pravosudnom praksom Izvještaja br. º 4 (2003.) Konzularnog vijeća

europskih sudaca (CCJE)

4. AKTIVNOSTI

Važnost uloge voditelja e-tečaja vidljiva je u širenju opsega funkcija koje preuzima za

razvoj i vođenje obrazovne aktivnosti

4.1. Odgovornost za dizajn aktivnosti e-učenja.

a) Izrada Didaktičkog vodiča

Kontakti „licem u lice“ između nastavnika i polaznika su u obrazovnim aktivnostima e-

learninga, upravo zbog njegove prirode, ograničeni na točno određene satove na

kojima su prisutni polaznici ako su takvi predviđeni. Zbog toga je potrebno da sve

informacije koje se odnose na razvoj aktivnosti budu navedene u dokumentu koji u

svakom trenutku učenicima služi kao vodič. Ovaj dokument koji odgovara takozvanim

„didaktičkim vodičima“ (iako se može pojavljivati pod drugim nazivima, kao što su

„vodiči za tečaj“, „vodiči za učenje“, itd.) stajat će na raspolaganju polaznicima prije

početka aktivnosti i predstavljat će nešto slično „preuzetoj obvezi“ ili „ugovoru“

između ustanove koja objavljuje tečaj i zainteresiranih za pohađanje aktivnosti, gdje se

43

ustanova konkretnim parametrima obvezuje na pružanje aktivnosti čija je svrha da

učenici dostignu navedene ciljeve učenja.

S druge strane, kao što se iz prethodnog odlomka može zaključiti, didaktički vodič se ne

ograničava na popis sadržaja (u engleskoj bibliografiji „sylabus“), već su u njemu

sakupljene informacije koje se u slučaju tradicionalnih tečajeva s polaznicima koji

prisustvuju nastavi obično utvrđuju na početku aktivnosti: ciljevi, raspored, pravila za

odvijanje satova, ispiti, evaluacijski testovi, itd. Osim ovih informacija, treba imati na

umu da su za tečajeve e-learninga potrebne informacije o platformi gdje se oni nalaze i

druge informacije o pristupu istima što se također može navesti u ovom dokumentu.

Didaktički vodiči osim svoje informativne funkcije mogu imati i važnu funkciju u smislu

davanja smjernica za samoučenje, kroz savjete koje pružaju nastavnici o tome kako

savladati učenje nekog sadržaja. Isto tako ovaj dokument može potaknuti očekivanja

među učenicima i imati motivacijsku ulogu za praćenje tečaja što treba imati na umu u

trenutku njihove razrade.

Na kraju, didaktički vodiči ili dijelovi istih mogu se koristiti kod objavljivanja aktivnosti,

kao dio takozvanog „marketinga obrazovanja“ utoliko što neka informacija o tečaju

može pomoći u pobuđivanju interesa kod onih kojima je namijenjen i koji aktivnost

traže.

Struktura Didaktičkog vodiča

Struktura didaktičkog vodiča će u velikoj mjeri ovisiti o tipu tečaja koji se kreira

(složenost, postojanje ili nepostojanje satova na kojima su prisutni polaznici, itd.). U

nastavku ćemo prikazati jednu strukturu kao polaznu točku pri izradi didaktičkog

vodiča konkretnog tečaja, pa će stoga ovu strukturu biti potrebno prilagoditi dotičnim

potrebama, bilo uključivanjem drugih informacija ili isključivanjem nekih poglavlja koja

neće biti relevantna.

44

Struktura didaktičkog vodiča mogla bi biti kako je dolje prikazana, prilagođena slijedom

strukture koju predlaže GARCIA AREITO (2002.):

Poglavlje Opis

Predstavljanje nastavničkog tima Predstavljanje nastavničkog tima tečaja, navođenje njihove funkcije, s kratkim životopisom

Opći uvod u tečaj Opravdanost relevantnosti gradiva

Profil grupe učenika kojima je tečaj namijenjen

Znanja i kompetencije koji imaju ulogu u učenja predmeta

Ciljevi Znanja i kompetencije za koja se očekuje da će postići polaznici koji savladaju aktivnost

Preduvjeti Detalji o prethodnim znanjima i vještinama koje su potrebne za započinjanje tečaja (što se poklapa s profilom grupe kojoj je tečaj namijenjen)

Gradivo Osnovno i dopunsko gradivo koje će se pružati tijekom aktivnosti

Sadržaji Grafički prikaz predmeta, s detaljno razrađenim nastavnim programom, strukturiran po modulima, jedinicama ili temama

Bibliografske smjernice Preporučena dopunska bibliografija

Smjernice za učenje Ovo je važan dio didaktičkog vodiča. Sugestije o tome kako slijediti tečaj i postići najveću korist

Aktivnosti i raspored Preporučene aktivnosti i opće obveze i rok za njihovu realizaciju i „isporuku“

Pojmovnik Ponekad se može dodati definicija temeljnih pojmova tečaja

Mentorstvo Način kontaktiranja mentora i njegovi podaci za kontakt (elektronička pošta, telefon, itd.)

Evaluacija Kriteriji evaluacije koji će se koristiti u aktivnosti Svjedodžba Ako se izdaje svjedodžba o završetku tečaja,

navode se njezine karakteristike (sati nastave ili bodovi ECTS za koje se potvrda daje, itd.)

DA BISTE SAZNALI VIŠE

U Dokumentacijskom dodatku ovom priručnika nalazi se vodič za tečaj o Europskoj

pravosudnoj suradnji održan u kontekstu projekta Twinning IPA 2009 – HR 09 IB JH

02 „Profesionalni razvoj sudskih savjetnika i budućih sudaca i državnih odvjetnika

kroz uspostavu samoodrživog sustava obuke“

45

b) Odgovornost za dizajn Didaktičke jedinice

Prema GARCÍA AREITU (2002.), sadržaj tečaja sastojao bi se od jednog ili više modula

učenja, a oni od tematskih blokova, da bi se na kraju tečaj mogao dijeliti u jedinice za

učenje ili rad, teme, ili didaktičke jedinice koje bi imale vlastiti smisao te bi imale

smisla kao cjelina i dopunjavjale znanje jednog dijela tečaja.

Dužnost voditelja je osmisliti strukturu Didaktičke jedinice s ciljem ujednačavanja

različitih dijelova tečaja. Svaki bi mentor trebao oblikovati svoju Jedinicu prema

strukturi koju odredi voditelj, ako je moguće u skladu s ostatkom nastavničkog tima i

tima za tehničku podršku Pravosudne akademije.

Predlaže se sljedeća struktura Didaktičke jedinice (GARCÍA AREITO (2002.))

Poglavlje Elementi i uvjeti

Uvod u gradivo i upute za učenje

Korisnost Cjeline Odnos Cjeline s drugim Cjelinama gradiva Struktura sadržaja

Ciljevi Mogu se uključiti ciljevi konkretne didkatičke cjeline Shema/Sadržaj Omogućuje opći uvid u Cjelinu Razvoj sadržaja Upotreba odgovarajućeg jezika

Uključiti primjere i reference Koristiti grafičke i tipografske materijale za organiziranje sadržaja (zaglavlja, istaknuti tekstovi, tablice, slike, dijagrami, itd.)

Sažetak Ujednačiti sve navedeno u shemu ili odgovarajući

organizator Bibliografija Može se napisati komentar na nju Aktivnosti Polaznik će moći primijeniti naučeno i prenseno na njemu

bliske kontekste Pojmovnik Definicija osnovnih pojmova Vježbe samoprocjene Usredotočene na temeljne značajke sadržaja didaktičke

cjeline Mogu se uključiti točni odgovori

Dodaci Služe za proširivanje znanja gradiva

Logično, ova poglavlja moraju biti zamišljena za raspodjelu internetom te mnoge

platforme imaju predviđene dijelove za njihovo uključivanje (npr. Pojmovnik, testovi

samoprocjena, itd.)

4.2. Koordinacija nastavnog tima: mentori i autori

46

Voditelj mora poticati stalnu komunikaciju s članovima nastavnog tima. Poželjno je

utvrditi raspored sastanaka, koji će uključivati barem sljedeće:

Sastanak prije početka aktivnosti.

Jednom kad Akademija utvrdi obrazovne potrebe Pravosudne akademije, Voditelj:

a) postiže dogovor s mentorima oko didaktičkog dizajna tečaja

b) ili razrađuje didaktički vodič. Ovaj početni sastanak služi za upoznavanje nastavnog

tima sa strukturom i planiranjem tečaja, i raznim odgovornostima koje svaki od

članova nastavnog tima mora preuzeti

c) Potrebno je prisustvo ekipe za tehničku podršku Pravosudne akademije na ovom

sastanku, u svrhu predstavljanja tehnoloških resursa kojima raspolaže Akademija i

karakteristika platforme odabrane za izvođenje tečaja. Njihovo znanje o

mogućnostima raznih alata platforme pomaže pri donošenju odluka o izradi

nastavnog materijala i načina komunikacije, te interakcije s polaznicima i polaznika

međusobno.

Također na prvom sastanku treba obratiti pažnju na:

a. Način evaluacije:

i. učenja polaznika. Ustanovljavaju se zahtjevi koji se traže od

polaznika radi utvrđivanja je li ispunio ciljeve obrazovnog rada.

Moraju biti jasni i precizni i polaznik mora s njima biti upoznat

prije početka obrazovnog rada (moraju biti uključeni u didaktički

vodič)

ii. odvijanje tečaja

b. Nastavni rad voditelja/mentora/ autora sadržaja. Jasno se određuju konkretni

zadaci ili odgovornosti koje treba preuzeti svatko pojedinačno.

c. Sinkroni komunikacijski mediji (chat, virtualni razred…) i/ili asinkroni

(elektronička pošta, forumi…)

Mora se ustanoviti komunikacijski protokol kojime se na primjer utvrđuje: raspored

konzultacija, oblik i vrijeme odgovora na iste, stil pisanja, savjete za motiviranje

polaznika, dokument s najčešćim pitanjima (FAQ)

d. Komunikacija tijekom odvijanja tečaja

Upotreba profesorskog foruma na platformi tečaja ubrzava poželjnu stalnu

razmjenu informacija o problemima ili poteškoćama za vrijeme trajanja aktivnosti.

Također pospješuje suradnički rad među članovima nastavnog tima, budući da je to

platforma za raspravu i razmjenu nastavnih/pedagoških iskustava. Voditelj

preuzima ulogu pokretača i moderatora foruma i poduzima mjere i prilagodbe

potrebne za rješavanje utvrđenih problema. Međusobno djelovanje nastavnog

47

tima omogućuje da se formativna evaulacija tečaja odvija usporedno procesu

podučavanja i učenja. Time se osigurava da polaznici postignu planirane ciljeve.

Također nam pruža informaciju kako ispraviti ili u hodu preorijentirati proces

učenja te kako uvesti aktivnosti koje će dovesti do ispravaka u slučaju da dođe do

odmaka od zacrtanog rada i prije nego što taj odmak izazove neželjene učinke na

kvalitetu obrazovanja.

e. Zaključni sastanak

Jednom kada je tečaj završen, nastavni tim sastaje se kako bi zajedno odredio

procjenu:

i. Opće kvalitete virtualnog okruženja: LMS platforme na kojoj je smješten tečaj

(kvaliteta hipermedijskog okruženja, dizajna i sustava pretraživanja,

iskoristivosti)

ii. Didaktičke i metodičke kvalitete (nastavni materijali i moguća potreba za

njegovim ažuriranjem, planiranje aktivnosti, alata i korištenih materijala)

iii. Ispunjavanja nastavnih ciljeva (alati za evaluaciju)

iv. Praćenja tečaja (kontrola sudjelovanja, odustajanje, problemi i rješenja) 4

v. Zadovoljstva savjetnika u pravosudnim tijelima koji sudjeluju (anonimni upitnik

predan na kraju aktivnosti)

vi. Sustava mentorstva (sinkroni i asinkroni alati, evaluacija pojedinačnih/grupnih

aktivnosti)

vii. Problema i nedostataka utvrđenih za vrijeme trajanja tečaja (nastavnički,

pedagoški i organizacijski) i predloženih rješenja

viii. Poboljšanja, po potrebi, koja će se primijeniti na buduća izdanja tečaja ili

aktivnosti u obliku e-učenja koje će se u budućnosti razviti na Pravosudnoj

akademiji.

4.3. Izrada završnog izvještaja.

Voditelj će pokušati sintetizirati sve napomene primljene od:

Nastavnog tima, odakle proizlazi važnost i korisnost opisanih sastanaka

Savjetnika u pravosudnim tijelima koji sudjeluju u aktivnosti, putem anonimnih

upitnika koje oni moraju ispuniti pri završetku tečaja te također iz komentara,

kritika i mišljenja izraženih kroz njihovo sudjelovanje u različitim

komunikacijskim medijima koji su upotrebljavani u tečaju. U upitnicima ili

anketama vrednovanja, među ostalim se prikupljaju podaci o djelovanju

stručnjaka koji sudjeluju u obrazovnom ciklusu, stručnosti nastavnog tima,

odgovarajućoj predanoj dokumentaciji i izrađenom programu, vremenu

4 E- tečajevi koji se odvijajaju preko obrazovnih platformi raspolažu alatima koji omogućuju automatsko

praćenje priključivanja i dnevno sudjelovanje polaznika

48

utrošenom za svaku temu, organizaciji i pruženim uslugama te prihvaćenim

sugestijama. Svi ovi dijelovi neprocjenjive su informacije.

Njima se pridodaju zaključci i prijedlozi za poboljšanje proizašli iz njihova

iskustva kao najvišeg tijela odgovornog za planiranje i odvijanje tečaja.

KLJUČNA TOČKA Važno je da se završni izvještaj ne upotrebljava kao „konačni zaključak”, već sasvim suprotno, da njegov sadržaj predstavlja materijal za promišljanje mentorima i odgovornim osobama u Akademiji za otkrivanje mogućih nedostataka te njihovo daljnje ispravljanje i stalno poboljšanje.

49

III. MENTORI

1. ULOGA INTERNET MENTORSTVA KAO JAMSTVO KVALITETE TEČAJEVA E-UČENJA. RAZLIKE IZMEĐU AKADEMSKOG MENTORA, SAVJETNIKA I OSOBNOG MENTORA NA TEČAJEVIMA E-UČENJA.

Prisutnost ljudskog faktora u obrazovnim intervencijama konačno je jamstvo da

obrazovni dizajn efikasno ispunjava svoju zadaću. Ovaj je ljudski faktor utjelovljen u

stručnom liku on-line mentora.

Iako je dizajn e-učenja tehnološki uvjetovan, obrazovna aktivnost je proces ljudske

interakcije i komunikacije, pojačane novim tehnologijama.

Stoga možemo reći da mentor osigurava kvalitetu projekta e-učenja, s tim da se pod

kvalitetom u ovoj metodologiji (SEOANE, A.M. bez datuma) podrazumijeva efektivno

usvajanje vještina, znanja i sposobnosti polaznika, a sve to na osnovu adekvatnog

razvoja sadržaja koji omogućuje niz alata na internetu i koji osigurava temeljita

evaluacija i provjera procesa pod nadzorom tima ljudi u ulozi mentora tijekom cijelog

procesa podučavanja/učenja.

Zbog svega je toga prvenstvena uloga mentora „praćenje“ grupe polaznika kroz njihov

proces učenja i osiguravanje postizanja predviđenih ciljeva, stvarajući aktivno i

suradničko okruženje za učenje te pružajući stalne povratne infromacije koje pomažu

polaznicima postizanje znanja visokog stupnja.

Razvoj virtualnog mentorstva također se može ostvariti kroz tri aspekta:

Akademsko mentorstvo, koje obavlja figura mentora sa stroge točke gledišta.

Usredotočava se na interveniranje u proces podučavanja/učenja kao stručnjak

za sadržaje tečaja

Psihopedagoško mentorstvo (Savjetnik – „Counsellor“), što bi bila okosnica

on-line mentorstva koje sačinjava odgovarajuće okruženje učenja, potičući

komunikaciju među članovima grupe i evaluirajući proces učenja

Osobno mentorstvo (figura „Mentora“) Ponekad se polaznik može obratiti

mentoru s osobnim pitanjima koja mogu utjecati na njegovo učenje. Mentor

kao „osobni mentor“ pokušava fleksibilnijim dizajnom tečaja postići da polaznik

postigne ciljeve (na primjer produženjem rokova za predaju radova) ili ga

motivira na osobnoj razini

50

2. IZOBRAZBA OBRAZOVNIH STRUČNJAKA NA POLJU E-UČENJA Virtualni mentori ključni su radi olakšavanja pristupa informacijama, interaktivnoj komunikaciji i obrazovanju uz pomoć tehnologija. Pravosudna akademija započela je s nizom seminara namijenjenih obrazovanju budućih vitualnih mentora o njihovim funkcijama i sposobnostima, što pokazuje obvezivanje ustanove na kvalitetu tečajeva e-učenja koji su uključeni u obrazovanje ssavjetnika u pravosudnim tijelima. Ta obrazovna radnja osnovana je na didaktičkim i instrukcijskim elementima koje treba uzeti u obzir u procesu podučavanja učenja na mreži. Obrazovanje virtualnog mentora usko je povezano s funkcijama koje treba razviti

(Točka 10 Priručnika).

Mora ojačati sljedeće sposobnosti

51

3. BAZA PODATAKA MENTORA Kako bi se maksimalno iskoristio napor koji je utrošila Pravosudna akdemija pri

obrazovanju mentora i iskustvo koje je prikupila upravljanjem ili mentorstvom neke

obrazovne aktivnosti e-učenja predlaže se stvaranje baze podataka koju bi vodila PA.

Ona bi mogla biti podijeljena prema specijalnostima ili jurisdikcijama.

Upis u bazu podataka mora biti dobrovoljan. Kandidat treba priložiti kratki životopis u

kojem navodi stručni profil i osposobljenost ili iskustvo u virtualnom obrazovanju.

Tražeći upis u bazu podataka navodi svoje područje djelovanja, kojih može biti više od

jednog (na primjer stručnjak za Obiteljsko pravo, Građansku suradnju i Procesno

pravo).

Baza podataka imala bi ulogu burze stručnjaka kojoj bi uz Pravosudnu akademiju mogli

pristupiti i druge javne i privatne institucije (Sveučilišta, odjeli ministarstva, itd.) Ona

treba poticati povezivanje nastavnog osoblja iz pravnog okruženja i drugim

akademskim i stručnim krugovima.

4. ODABIR MENTORA Uvjeti navedeni u odjeljku koji se odnosi na odabir voditelja također su primjenjivi na

odabir mentora od strane Pravosudne akademije. Bez obzira na njihove

pedagoške/nastavne, organizacijske i evaluacijske sposobnosti mora im se dodati i

funkcija moderatora/vodiča kroz proces učenja, koju će obavljati kroz izravnu i stalnu

komunikaciju s polaznikom. Akademija mora uzeti u obzir sljedeće kvalitete koje mora

posjedovati virtualni mentor:

52

Empatija: radi postizanja „usklađenosti“ sa svojim polaznicima bez obzira na

odvojenost vremena i prostora

Proaktivnost: radi „izbjegavanja“ prepreka i otpora koji se pojavljuju, kako

tehnološke tako ljudske vrste

Vladanje komunikacijskim vještinama: razvijanje dinamičnosti grupe; mora

stvarati i poticati okruženje za kooperaciju, suradnju i dijalog

5. SPOSOBNOSTI KOJE RAZVIJA ON-LINE MENTOR I AKTIVNOSTI KOJE ISPUNJAVA

U prvom odjeljku ovog poglavlja posvećenog mentorima, iznijeli smo karakteristike on-

line mentorstva kao jamstvo kvalitete projekta e-učenja i razne nijanse on-line

mentorstva: akademsko („Tutor“), psihopedagoško („Counsellor“) i osobno

(„Mentor“). U ovom poglavlju ćemo dalje analizirati sposobnosti koje razvija online

mentor i konkretne aktivnosti koje ispunjava, bazirajući se na MARCELU, C (2006).

SPOSOBNOSTI ON-LINE MENTORSTVA AKADEMSKOG KARAKTERA

U ovom dijelu mentor mora odabrati mentorski sustav koji najbolje odgovora određenoj aktivnosti e-učenja, stavljajući naglasak na komunikacijski proces i upotrebu sinkronih i asinkronih alata. Također treba nadopuniti sadržaje tečaja dodatnim materijalama.

Voditi polaznike i pomagati im tijekom obrazovnih procesa Rješavati sumnje sudionika i nuditi im dodatne informacije Slati savjete i prijedloge koji pomažu polazniku da postigne ciljeve

Pomagati polaznicima na početku tečaja da upoznaju aktivnost i parametre koji će uslijediti

Pružatelj odgovarajaće informacije koja nadopunjuje Tečaj Informirati o dodatnim materijalima (posebno onim dostupnima na internetu)

koji služe kao nadopuna materijalima koji su sadržani u tečaju Informirati o novostima vezanima uz sadržaj tečaja kao što su zakonske i

pravosudne novosti Poticati sudjelovanje polaznika u tečaju

Uvoditi i moderirati debate u forumima, pružajući zaključke ili pojašnjenja po potrebi

Ugovarati i moderirati satove sa sinkronim alatima kao što su chat i videokonferencije

Sudjelovati u klasičnoj nastavi i radionicama koje se mogu programirati unutar projekta e-učenja izvodeći nastavne aktivnosti

53

SPOSOBNOSTI ON-LINE MENTORSTVA ZA PRUŽANJE OSOBNE POTPORE POLAZNIKA ILI GRUPI POLAZNIKA

Mentor također može pružati podršku i motivirati polaznika kako bi se izbjeglo napuštanje tečaja ili osjećaj samoće u trenutku suočavanja sa propisanim zadacima. Razvijanje zajednice za učenje sastavljene od polaznika također pogoduje daljnjem praćenju tečaja, za što je potrebno ojačavanje komunikacije među polaznicima.

Slanje poruka potpore polaznicima ili nekom određenom polazniku Ispunjavati prijedloge i molbe polaznika kada je to moguće

Olakšati komunikaciju između polaznika, na primjer rješavajući među njima sumnje koje se mogu pojaviti za vrijeme aktivnosti

SPOSOBNOSTI ON-LINE MENTORSTVA PRI EVALUACIJI PROJEKTA UČENJA

Vać je ranije navedeno da je mentor jamstvo kvalitete tečaja zbog stalne evaluacije cijelog procesa podučavanja i učenja. Ne treba samo evaluirati zadatke i učenje polaznika, već i odvijanje aktivnosti te na tome surađivati s Upravom tečaja.

Evaulacija zadataka polaznika prilagodbom utvrđenih kriterija. Ovi zadaci mogu biti individualni ili grupni

Formativna evaluacija, putem komentara koji služe kao povratna informacija polaznicima kako bi im se pomoglo u daljnjem učenju na višim razinama složenosti

Pridonosi evaluaciji projekta e-učenja s ostalim mentorima/nastavnicima i Upravom aktivnosti kako bi se napravila poboljšanja u narednim izdanjima

SPOSOBNOST ON-LINE MENTORSTVA ZA ZASTUPANJE INSTITUCIJE I UPRAVLJANJE PROCESOM OCJENJIVANJA POLAZNIKA

Mentor je osoba koja najizravnije predstavlja obrazovnu instituciju budući da je najbliži sugovornik polaznika, te u njihovim očima predstavlja instituciju, još više od Uprave aktivnosti. S druge strane mentor mora obavljati neke zadatke vođenja, a posebno ocjenjivanja polaznika u svrhu izdavanja utvrđenih certifikata. To uključuje neku vrstu zadataka vođenja kao što je priprema materijala za ocjenjivanje.

54

IV. AUTORI SADRŽAJA 1 ODABIR AUTORA Pri odabiru stručne osobe za ciljno gradivo virtualne didkatičke cjeline ne treba se

ograničiti na pravosudno okruženje, već na sve struke. Tako je dokazano da

obogaćuje, u smislu nastavnikovih viđenja i osobnih odnosa, sudjelovanje pojedinca iz

šire akademske zajednice ili iz privatne pravosudne prakse. U tečajevima koji su meta

pravnosudnog sadržaja (jezici, računovodstvo...) sudjelovanje stručnjaka izvan

pravosudnog okruženja je neizbježno. Ipak, budući da ciljna obrazovna skupina,

savjetnici u pravosudnim tijelima, imaju zajedničke značajke i probleme, kao i posebne

obrazovne potrebe, preporuča se da voditelj bude osoba iz pravosudnog sustava, koja

će na dizajn, praćenje i vrednovanje aktivnosti e-učenja prenijeti svoja znanja iz prve

ruke o svakodnevnom radu savjetnika u pravosudnim tijelima.

2. ULOGA AUTORA

Posebnost je tečajeva e-učenja ta da autori sadržaja ne moraju istovremeno imati

ulogu u voditeljstvu tečajeva ili biti među mentorima. Tako je moguće da visoko

kvalificirani stručnjaci u određenom području koji ne mogu biti na raspolaganju za

preuzimanje dotičnih uloga zbog nedostatka vremena, mogu izraditi određene

sadržaje, pa se projekt tako može okoristiti njhovom vrijednom suradnjom u stvaranju

sadržaja.

Autori sadržaja zaduženi su za sastavljanje sadržaja koji se može distribuirati na

Internetu u tekstualnom ili audiovizualnom formatu. Osim toga mogu izraditi druge

povezane didaktičke materijale kao što su upitnici, dijagrami, itd.

Autori moraju od Voditeljstva dobiti vrlo konkretne smjernice o obilježjima sadržaja

(dužina, pristup, dizajn, itd.) i u svakom trenutku moraju biti svjesni toga da je svrha

njihovih radova samoučenje, imajući na umu profil polaznika.

Konačno, Akademija se treba dogovoriti s autorima da se obvežu na nadogradnju

svojih sadržaja tijekom određenog razdoblja kako bi se jamčila njihova točnost u

nadolazećim tečajevima.

Zadaci koje obavljaju autori su sljedeći:

- Sastavljanje sadržaja imajući na umu ciljeve tečaja i kome je on namijenjen

- Podjela sadržaja na takav način da njegovo razumijevanje i učenje bude lagano

- Neprestano traženje aktualnih podataka i novih izvora kako bi sadržaj bio aktualan.

55

3. AKTIVNOSTI 3.1. Osmišljanje Didaktičkih jedinica

Voditelj, kao osoba koja osmišlja strukturu tečaja, uspostavlja arhitekturu didaktičkih

jedinica. (Vidi dio 3.2.), čime se osigurava povezanost i usklađenost obrazovnih dijelova

tečaja. Autor mora osmisliti sadržaj uzimajući u obzir uočene obrazovne potrebe,

obrazovne ciljeve aktivnosti i posebne značajke obrazovanja putem e-učenja.

Jedna od najočitijih potreba u trenutku realizacije obrazovne aktivnosti putem

metodologije e-učenja je potreba uređivanja sadržaja usredotočenih na značajke tog

medija. Želimo li iskoristiti sve prednosti koje nam omogućuje internet, više ne

trebamo uzimati u obzir one prve vrijednosti u koje su uključeni sadržaji koje se može

preuzeti u formatima Word, PDF ili Powerpoint, ili oni jednostavno pretvoreni u format

HTML.

Materijal e-učenja mora:

Biti ostvaren sadržajima i procesima kojima se omogućuje stalan pristup

izvorima informacija i internetskim poveznicama koje su dostupne kao

materijal za podršku ili konzultaciju.

Motivirati, s tekstovima obogaćenima grafikama, fotografijama i video

materijalom kojima se naglašava značaj sadržaja. Moraju imati privlačno

sučelje koje je jednostavno za upotrebu. Odnosno, u materijalima treba

obratiti pažnju na grafički dizajn, moraju biti privlačni polaznicima, a njihova

upotreba mora biti intuitivna.

Biti praktičan/interaktivan: mora sadržavati praktične zadatke ili interaktivne

vježbe te stalno upućivati na stvarne primjere ili situacije, čime se savjetnicima

u pravosudnim tijelima pomaže prenijeti naučeno u svakodnevnu praksu.

Sadržavati didaktičke resurse: u sadržaj na internetu mogu se uključiti različiti

didaktički resursi, infomativni tekstovi, dijagrami, animacije, primjeri,

konceptualne mape, glosar s izrazima, bilješke u podnožju, arhivi za

preuzimanje, internetske poveznice itd. Mogućnosti su gotovo neograničene.

Dopuštati evaluaciju: polaznik mora biti svjestan postignutih rezultata, svog

napretka u učenju, zbog čega su potrebni testovi ili vježbe za samoocjenu, koji

pokazuju rezultate i objašnjenje pogrešaka koje se automatski pojavljuje na

zaslonu. Samoocjenjivanje pomaže u procesu učenja i povećava motivaciju.

Autor mora odlučiti koje multimedijalne, hipermedijalne i interaktivne resurse želi

uključiti. Taj je aspekt potpuno nov, zbog toga što su do sada mogućnosti bile

ograničene na značajke tiskanog materijala: tekst, tablice, dijagrami, neanimirane

grafike itd.

56

Važno je da u tome sudjeluju i nastavni tim i informatički tehničari (koji izrađuju

sadržaj) ili tim za podršku iz Pravosudne akademije, u smislu da tehničari predavačima

predlažu mogućnosti koje oni možda nisu bili sposobni zamisliti, a i da ih odgovore od

zahtjeva koje im ne bi savjetovali zbog toga što povlače visoke troškove ili možda

zahtijevaju upotrebu previše sredstava.

3.2. Aktualizacija sadržaja

Jedan od kriterija kvalitete tečajeva e-učenja je aktualizacija sadržaja po potrebi za

svako novo izdanje, na primjer prikupljanjem izmjena u zakonima i pravnoj znanosti do

kojih je došlo od zadnjeg izdanja ili nove bibliografije koja nadopunjuje onu već

prikupljenu.

Podrazumijeva se da su ove promjene parcijalne i ne utječu, osim u iznimninm

slučajevima, na cjelokupnost svake didaktičke cjeline. S druge strane, zahvaljajući

elektroničkom izdanju, njene izmjene ne zahtijevaju prekomjeran rad.

Posljedično tome Uprava tečaja mora prije pripreme novog izdanja utvrditi koji

materijali moraju biti osuvremenjeni, i to trebaju izvesti autori sadržaja njegove prve

verzije. Zato i postoji odgovarajuća praksa da se stručnjaci pri njihovom odabiru moraju

obavezati na aktualizaciju materijala tokom određenog vremena, i time se osigurava

njihova valjanost za sljedeća izdanja.

3.3. Savjeti za izradu sadržaja tečaja e-učenja i stilu jezika

U poglavlju koje odgovara didaktičkim cjelinama Priručnika Akademije navedeni su

savjeti za izradu ove vrste sadržaja koji se mogu generalizirati za sve sadržaje e-učenja

bez obzira ne njihov format. Tako je navedeno da didaktičke cijeline moraju poticati

učenje putem motivirajućih sadržaja predstavljenih na atraktivan način, vodeći i

strukturirajući učenje, potičući interakciju polaznika putem primjene naučenog i

komunikacije s mentorima i drugim polaznicima itd.

Nadalje, po FAO (2011), navodimo savjete za izradu sadržaja i jezičnog stila koji bi se

trebao upotrebljavati.

Savjeti za izradu sadržaja tečajeva e-učenja:

Sadržaji se uvijek moraju izraditi uzimajući u obzir ciljeve učenja formulirane u

fazi dizajniranja

Mora se provjeriti jesu li mediji procjene učenja (test, slučajevi iz prakse, zadaci

itd) odgovarajući za mjerenje izvršenja ciljeva učenja

57

Treba upotrebljavati primjere koji povezuju sadržaje sa stručnom praksom

polaznika

Treba razlikovati sadržaje koji su neophodni od onih koji mogu biti dodatni

Savjeti za stil izražavanja kojime se treba koristiti u sadržajima tečajeva e-učenja:

Izražavati se na izravan, jednostavan i jasan način. Izbjegavati duge rečenice i

ograničiti informacije koje se iznose na one koje su uistinu važne za postizanje

ciljeva tečaja

Terminologija mora biti strogo korištena u pogledu prava

Izbjegavati kolokvijalno izražavanje koje ne odgovara ovoj vrsti sadržaja

Koristiti grafičke prikaze u svrhu naglašavanja osnovnih ideja (liste, …. itd.)

Izbjegavati bilo kakve seksističke i diskriminirajuće izraze

Izbjegavati prekomjernu upotrebu pasiva pri sastavljanju sadržaja

Kratice se pri prvoj upotrebi moraju ispisati u cijelosti. Preporuča se upotreba

glosara kratica u slučaju da su brojne.

3. 4. Važnost integracije grafičkih i audiovizualnih elemenata kao didaktičkih

materijala (prethodni organizatori)

Psihopedagoške osnove upotrebe grafičkih prikaza sadržaja tečajeva e-učenja

Na osnovu Ausubelove teorije Značenjskog učenja koja tvrdi da se nova znanja

savladavaju na osnovu onoga što polaznik otprije zna, odnosno njegove kognitivne

strukture, razvile su se tehnike obrazovnog dizajna koje se temelje na predstavljanju

novog znanja putem grafičkih prikaza koji pomažu pri organizaciji i integraciji novih

znanja u prethodnu kognitivnu strukturu polaznika.

Nadalje po AUSUBELU (2002.: str. 25. i nadalje), kako bi se savladala nova značenja iz

predstavljenog materijala za učenje potrebno je:

1. Da se nova informacija može povezati sa prijašnjom polaznikovom strukturom

na logičan i neproizvoljan način

2. Da osoba koja uči posjeduje potrebna prethodna znanja kako bi se informacija

mogla integrirati

Ovim će se procesom razlikovati učenje koje je čisto memoriziranje od značenjskog

učenja višeg stupnja te je za njegovo poticanje potrebno omogućiti razumijevanje

novog sadržaja koji će se integrirati putem aktivnog rada polaznika.

Zaključno tome potrebno je poticanje prijašnjih organizatora koji su didaktički

materijali koji pomažu pri savladavanju udaljenosti između onoga što polaznik zna i

onoga što treba znati kako bi integrirao nova znanja.

58

Shodno tome od iznimne je važnosti uključivanje grafičkih elemenata kao prijašnjih

organizatora među sadržaje tečajeva e-učenja kao što se nadalje izlaže.

Integracija grafičkih elemenata

Prema FAO (2011.) u sadržaje e-učenja mogu se integrirati multimedijalni i grafički

elementi u svrhu olakšavanja značenjskog učenja. U tu se svrhu preporuča upotreba

grafičkih prikaza koji imaju didaktičku svrhu:

Pažnja se usmjerava na specifične elemente

Predlaže se analogija između novih znanja i onoga što je već poznato

Olakšava se svladavanje koncepta

Potiče se učenje predstavljanjem informacije na zanimljiviji način

Mogu predstavljati realne situacije

Među grafičkim prikazima veće didaktičke vrijednosti mogu se navesti konceptualne

mape (Concept Map), vremenske crte, infografike, statistički grafovi, Ganttovi

dijagrami, itd.

59

Primjer konceptualne mape

Izvor: NOVAK, CAÑAS (2008., str. 1.)

Sadržaji u audio i video formatu kao didaktički materijali

Također se preporučuje izrada sadržaja u audiovizualnom formatu kao što su kratki audio i video isječci koji se mogu pregledavati na internetu. Takozvani audio podcasti (na primjer u MP3 formatu) pogodni su za preuzimanja budući da su općenito manji i mogu poslužiti za naglašavanje osnovnih dijelova didaktičke cjeline ili mentoru tečaja za davanje savjeta i prijedloga.

Što se tiče samog formata videa preporučuje se uzimanje sljedećih aspekata u obzir:

1. Video zapisi pogodni su za razradu ključnih točaka didaktičkih cijelina ili za kontekstualizaciju njenih sadržaja prezentacijom istih

2. Moraju biti kratki (5 ili 7 minuta je dovoljno) jer im je cilj razrada konkretnih točaka i za njih je potrebna izrada detaljnih scenarija

3. Moraju imati zvuk i sliku zadovoljavajuće kvalitete

4. U slučaju raspolaganja odgovarajućim medijima mogu se obraditi video zapisi s tekstom koji bi pospiješio njihovu akademsku iskoristivost

60

Bibliografija

AUSUBEL, D. P. (2002.) Adquisición y retención del conocimiento. Una perspectiva

cognitiva. Barcelona: Paidós

BORRÁS, I. (1997.): Enseñanza y aprendizaje con la Internet. Una aproximación crítica. Málaga: ICE. Raspoloživo na http://www.lmi.ub.es/te/any97/borras_pb/ Zadnji pristup el 08/02/2014. COLL, C. y MONEREO, M. (2008.): Psicología de la Educación Virtual. Madrid: Ediciones Morata. DOWNES, S. (2012.): Connectivism and Connective Knowledge. Essays on meaning and learning networks. Otawa: National Research Council Canada Dostupno na http://www.downes.ca/files/books/Connective_Knowledge-19May2012.pdf Zadnji pristup 08/02/2014. FAO (2011) E-learning methodologies. A guide for designing and developing e-learning

courses. Rim: 2011. Dosupno na:

http://www.fao.org/docrep/015/i2516e/i2516e00.pdf Zadnji pristup 10/10/2013.

GARCÍA AREITO, L. (2002.). Las unidades didácticas y las guías didácticas. Madrid:

UNED

LOPEZ FOLGADO, A. (2006.): Creación de cursos virtuales. Madrid: UNED.

MARCELO, C. (2006.): “Las nuevas competencias en e-learning. ¿Qué formación necesitan los profesionales del e-learning?” En MARCELO, C. -Coord.- (2006.): Prácticas de e-learning. Barcelona: Octaedro. Raspoloživo na http://www.researchgate.net/publication/233966620_Las_nuevas_competencias_en_e-learningqu_formacin_necesitan_los_profesionales_del_e-learning Zadnji pristup 08/02/2014 NOVAK, J. D. & CAÑAS A. J. (2008.) The Theory Underlying Concept Maps and How to

Construct Them, Technical Report IHMC CmapTools 2006-01 Rev 01-2008, Florida

Institute for Human and Machine Cognition, 2008", dostupno na poveznici:

REIGELUTH, CH. (1999.): Diseño de la instrucción. Teorías y modelos. Un nuevo paradigma de la teoría de la instrucción. Madrid: Aula XXI - Santillana. SEOANE, A. M. et al. (bez datuma): Online tutoring: theory and practice (material del Curso Tutor online) Salamanca: Universidad de Salamanca, GRIAL Grupo de Investigación e Interacción y e-learning.

61

Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Za njezin sadržaj odgovorni su isključivo projektni

partneri te se ni na koji način ne može smatrati da odražava stajališta Europske unije.

This project is funded by EU

Ovaj projekt financira EU