OVAJistrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/...Istraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim. Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi

2

OVAJ ČASOPIS I NJEGOV SVETI ZADATAKOvaj časopis je jedan od glavnih faktora ili instrumenata u sistemu Biblijske Pouke, ili “BogoslovnogProširenja,” koje je sada bilo predstavljeno u svim djelovima civiliziranog svijeta po WATCH TOWERBIBLE & TRACT SOCIETY, ovlaštenog 1881, “Za Promicanje Kršćanske Spoznaje.” On ne služi samokao učionica gdje se Istraživači Biblije mogu sastati na studij Božanske Riječi, nego također i kao kanalkomunikacije kroz kojeg se do njih može doći sa obavijestima o Kongresima Društva i o dolaskuputujućih predstavnika nazvanih “Putujući starješine,” i biti osvježeni sa izvještajima o Kongresima.

Naše “Berejske Pouke” su tematska ponavljanja ili pregledi STUDIJA koje je naše Društvo izdalo,većinom ugodno uređene, i vrlo korisne svima koji bi zaslužili jedini počasni stupanj kojeg Društvoodobrava, naime, Verbi Dei Minister (V.D.M.), koji, kada ga se prevede na Hrvatski glasi, SlugaBožanske Riječi. Naše obrađivanje Međunarodnih Pouka Nedjeljne Škole je posebno za starijeIstraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim.

Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada bio tako općenitonegiran—Otkupljenje kroz dragocjenu krv “Čovjeka Krista Isusa, koji je dao sebe kao Otkupninu[odgovarajuću cijenu, zamjenu] za sve.” (1. Pet. 1:19; 1. Tim. 2:6) Gradeći na tom sigurnom temelju sazlatom, srebrom i dragocjenim kamenjem (1. Kor. 3:1115; 2. Pet. 1:511) Riječi Božje, njegov daljnjizadatak je da “svima rasvjetli što je zajedništvo tajne koja od početka svijeta bijaše skrivena u Bogu...dasada crkvi bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja...koja u drugim naraštajima nije bila obznanjenaljudskim sinovima kao što je sada obznanjena.” (Efež. 3:59,10)

Oslobođen je utjecaja bilo koje organizacije, sekte ili ljudskog učenja, dok nastoji sve više i višedovesti svaki svoj izričaj u što potpuniju podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u SvetomPismu. Prema tome časopis je slobodan objaviti odvažno sve ono što je Gospodin rekao—u skladu saBožanskom mudrošću koja nam je data da to razumijemo. Naš stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer miznamo što tvrdimo, koračajući sa bezuvjetnom vjerom po sigurnim Božjim obećanjima. Povjerili smo mupouzdanje, da bude korišten jedino u Njegovoj službi; od tud naše odluke u odnosu na ono što se može išto se možda neće pojaviti na njegovim stranicama da to mora biti u skladu s našom prosudbom onogašto je Njemu ugodno, učenjem Njegove Riječi, za izgrađivanje Njegovog naroda u milosti i spoznaji. I mine samo da pozivamo nego mi potičemo naše čitatelje da si dokažu sve izjave iz časopisa sanepogrešivom Riječju na koju se stalno ukazuje, kako bi se olakšalo takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno uči:DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad

je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovidoći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:2022; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika uKristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude biospreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti ćemjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija.—Otkr. 15:58

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusiosmrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i kojadolazi na svijet“ u određeno vrijeme.—Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanskeprirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici.—1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svakemilosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu.—Ef. 4:12;Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom isvim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, izruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni.—Djela 3:1923; Iza. 35

3

U POGLAVLJU iz kojeg je uzet naš tekst, Sv.Pavao iznosi glavnu potrebu za njegovanjem irazvijanjem Ljubavi, bez koje ćemo, što god drugo mimogli postići, mi biti ništa u Božjim očima. Apostolnam kaže u riječima našeg teksta, da ljubav nijerazdražljiva. On očito ovdje tu riječ koristi u veomadrugačijem smislu od njenog značenja na mjestu gdjekaže da bi smo se mi trebali „poticati na ljubav i dobradjela.” (Hebr. 10:24) Misao u ovom potonjem tekstu jepodsticanje na dobra djela, poticanje ljubavi udrugima, vršenje utjecaja koji pogoduje pravednosti.Međutim misao u našem sadašnjem tekstu je ta bitiuzbuđen, ili usoljen na gnjev. Sv. Pavao objavljuje dase ljubav ne može tako lako alarmirati, nego da jedugotrpljiva.

Strogo govoreći, mi možemo reći, da svojstvosame Ljubavi nije takvo da ga se ikada može potaknutina gnjev. Ipak pravedan gnjev—pravednoneodobravanje izazvano našom ljubavlju premanačelima pravednosti—nije nespojiv s ljubavlju. „Bogje Ljubav,” i Sveto Pismo nas uvjerava da se On „srdina opakog svaki dan.” Njegov gnjev je pravednoneodobravanje grijeha.

BOŽJI PRAVEDAN GNJEV

Gledajući na Boga kao na naš veliki Primjer, mividimo da je Njegova ljubav bila očitovana u koristNjegovih ljudskih stvorenja na početku. Ljubav premaljudskom rodu bila je ta koja se je pobrinula zaEdenski Vrt sa svim njegovim blagoslovima injegovim savršenim životom, baš kao što je Njegovaljubav pružila anđelima sve njihove blagoslove.Međutim kada je Grijeh stupio unutra, Ljubav jeodstupila; ili drugim riječima tada se je očitovalaPravda kao Božje posebno svojstvo. Bilo je bolje začovječanstvo zbog te kazne za grijeh; jer Bog je odpostanka svijeta, znajući unaprijed da će čovjek pasti,kupio njegovo otkupljenje. Stoga je čak i u osudi nasmrt Njegova ljubav prema čovjeku ustrajala. Ali Bogse suprotstavlja grijehu, i kada je Njegov Zakon bioprekršen, Ljubav, ili On koji je utjelovljenje Ljubavi,bio je izazvan na pravedan gnjev.

Božje se negodovanje slično tome bilo raspaliloprotiv Njegovog izabranog naroda, Židova, kada je Onrekao Proroku (Jer. 8:19), „Zašto me razjariše?”Mnogi Biblijski reci govore o Božjem gnjevu. Taj jegnjev uvijek plamtio protiv grijeha. On počiva nasvijetu već šest tisuća godina. Međutim Božja Ljubavni na koji način nije bila narušena sa tim stavom protivosuđenog svijeta. Prema tome, Ljubav može bitipravedno izazvana na gnjev. Onaj koji objavljuje da jePravda temelj Njegovog Prijestolja nikada se neprepušta osjećanjima koja nisu u najpotpunijem skladu

sa tom Pravdom. Međutim On se je pobrinuo zaoporavak te osuđene rase. Božja Ljubav napravila je tupripremu za Njegova pala stvorenja.

BOŽJA LJUBAV ZADRŽANA PRIVREMENONEAKTIVNOM

Međutim Ljubav nije lako razdražljiva, nijenepravedno razdražljiva. Bio je potreban čin namjerneneposlušnosti od strane Oca Adama da izazove Bogana gnjev. Presuda nije došla na svijet zbog toga što jeMajka Eva bila zavedena. Gnjev je Božji došao načovječanstvo i smrtna presuda bila je izrečena zboggrijeha Oca Adama, koji je bio počinjen sa potpunomspoznajom. I tijekom svih tih šest tisuća godina grijehaBožja je ljubav, takorekuć, bila zadržana neaktivnom,izazvana do točke povlačenja.

Međutim Božji se karakter cijelo vrijeme nijepromijenio. On nije izazvao đavolske uvjete koji supostojali od pada čovjeka. Niti Ljubav niti Pravda,utjelovljeni u Jehovi, ne bi odobrili grijeh; „jer je plaćaza grijeh smrt.” (Rim. 6:23) I sve što ide sa smrću kaonjen prirodan rezultat dio je te kazne. Međutim Bog jedozvolio te uvjete, znajući da će sa Svojom Moći onutjecati na sve to za konačno dobro čovječanstva.Veliki Protivnik Božji odgovoran je za katastrofu skojom je Grijeh utjecao na zemlju. MeđutimSvemogući će ipak prouzročiti da Sotonin gnjev radina dobro djece ljudske, na koncu satirući, uništavajući,velikog Neprijatelja pravednosti. (Hebr. 2:14)

Božja Ljubav, tako držana neaktivnom, čekala jesvoje vrijeme, da bude otkrivena zapanjenom čovjekukada dođe određeno vrijeme. Prije gotovo dvije tisućegodina Ljubav se je očitovala u korist svijeta, kada jeBog poslao Svog Jedinorođenog Sina da budečovjekovim Otkupiteljem. On je došao na zemlju i daoSvoj život—spremnu žrtvu za ljudski grijeh. Zatim jeizašao poziv za sakupiti Crkvu, klasu koja je u BožjojNamjeri imala biti Nevjestom Njegovom Sinu, dabude povezana s Njim u velikom budućem djelu zaAdamovu rasu. Tijekom ovog Evanđeoskog Doba, taje Crkva bila sakupljana, i u određeno će vrijeme bitiuzvišena u Kraljevsku slavu. Tada će se Božja Ljubavpokazati našoj rasi. Kraljevstvo će Božje podićičovječanstvo iz grijeha i izopačenja i smrti, u svijetlo islavu Gospodinovu—sve koji će biti spremni prihvatitiživot pod Božjim uslovima.

POSEBNE KRIZE U ŽIVOTU KRŠĆANINA

Koliko bi smo gorljivo mi kao djeca Božja trebalibdjeti i moliti se kako bi smo stvarno bili učinjeniprikladnima za naše veliko buduće djelo—koje je sadatako blizu! Postoji opasnost da ljubav neće bitidovoljno snažnom u nama; jer zbog pada, grijeh i

PRAVEDAN I NEPRAVEDAN GNJEV„Ljubav nije razdražljiva.“ (1.Kor. 13:5)

4

sebičnost postali su prevladavajućim utjecajima usvijetu. Oni su, djelujući šest tisuća godina, učiniličovjeka veoma manjkavim u ljubavi, suosjećanju,bratoljublju i dugo—trpljivosti. Sada postoji većasklonost prema gnjevu, zlobi, mržnji, svađi, negoprema ljubavi. Shodno tome, kada nas Bog prihvaća uSvoju obitelj, On nam kaže da je jedan od prvihzahtjeva ljubav. Ljubav mora rasti u našim mislima isrcima, i prožimati sve naše misli, riječi i postupke.

Naše palo tijelo, potpomognuto od stranenevidljivih „sila zraka," nastojat će spriječiti našepostizanje tog neophodnog stanja; i nakon što gapostignemo, na nas će se kao Nova stvorenjaponekada vršiti snažan pritisak kako bi nas se naveloda se povučemo s tog položaja. Sa vremena na vrijemeBožje dijete ima iskustva s drugima od braće koja kaoda prijete njegovom duhovnom zdravlju, ili čaknjegovom duhovnom životu. Sile tame ga napadaju,nastojeći potaknuti u njemu osjećaje koje je snažnoiskušan usvojiti. On je došao do krize u svomKršćanskom iskustvu. On mora ići naprijed ili nazad.Ne može samo stajati. Borba je u tijeku. Hoće li se ovaozbiljna kušnja pokazati odskočnom daskom koja ćega još više približiti Bogu, ili će biti kamenomspoticanja, koji će ga srušiti?

U takvim kritičnim trenutcima, jednino je utočištemolitva. Gospodin dopušta upravo takve kušnje kakobi ispitao naš karakter kao djece Božje. Protivnik ćenastojati postaviti stvar pred naše uznemirene umove unaj nepovoljnijem svijetlu što se tiče brata ili sestre.On će nastojati iskriviti prosudbu, i zavesti um što setiče stvarnih činjenica u datom slučaju; i naše tijeloreagira na to gledište o stvari. Jedini ispravan pravacpostupanja je odbiti dozvoliti da se niti u najmanjojmjeri misli gorčine ne nasele u našem umu i srcu, iodmah zavapiti k Gospodinu za snagu i pomoć u naševrijeme potrebe, tražeći savjet iz Njegove Riječi kojise odnosi na naš ispravan stav u takvoj nuždi. Imajmona umu riječi himne koju često pjevamo:

„Ne popuštaj iskušenju,Jer popuštanje je grijeh;

Svaka će ti pobjeda pomoćNeku drugu da osvojiš.

Bori se muški i dalje,Pokori mračne strasti;

Uvijek gledaj na Isusa,On će te provesti kroz to."

„OPROSTI I BIT ĆE TI OPROŠTENO"

Budimo stoga braćo ljubazni i dugotrpljivi jedni sdrugima, nastojeći opravdavati riječi, postupke iprirodne sklonosti jedni drugih, imajući na umu naševlastite osobitosti i mane. Imajmo na umu da je svatkood nas oštećen padom, i da oni od braće koji nas

najviše iskušavaju možda imaju nasljedne sklonosti iokuženja u njihovom prijašnjem životu kojih mi nismosvjesni, i što bi nas trebalo učiniti veomasuosjećajnima kad bi to znali. Imajmo također na umuda i mi možda nismo svjesni nekih od naših vlastitihslabosti i manira, koji mogu povrijediti druge. Trebalibi smo biti pažljivijima zapažati naše vlastite pogreškei mane a ne one druge braće Gospodinove.

„Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev[tjelesni gnjev], i vika, i hula sa svom opakošću!Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni;praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu namaoprosti"—i još uvijek vam oprašta. (Efež. 4:31,32)„Zaodjenite se dakle—kao izabranici Božji, sveti iljubljeni—u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost,blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajućiako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što jeGospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega—ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov nekaupravlja srcima vašim—mir na koji ste pozvani ujednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka usvem bogatstvu prebiva u vama!" (Kol. 3:1216)

Nakon što je dijete Gospodinovo postiglo pobjedu uborbi poput te, i kroz molitvu i odlučni napor prizvaloBožju Mišicu da ga izbavi, on je snažniji Kršćanin negokada je kušnja došla. On je poduzeo korak naprijed nauskom putu; čvršće se je uhvatio Boga, i biti će boljeosposobljen pobjediti kod idućeg isptivanja. Međutimsvaki neuspjeh da tako pobjedi ostavlja Dijete Božjeslabijim i manje sposobnim oduprijeti se napadu svogtijela i Protivnika i njegove zle vojske, i tako manjesigurnim da će biti konačni pobjednik.

Govoreći o ljubavi što se tiče Kristove Crkve,Apostol nas uvjerava da ako želimo biti po voljiGospodinu mi moramo u izobilju razviti tu milost. Onikoji imaju to svojstvo u dobroj mjeri neće lako moćibiti izazvani na gnjev, neće se lako uvrijediti, nećestalno gledati da im se slučajno ne naruše njihovaprava i njihovo dostojanstvo. Oni koji imaju maloljubavi lako će se razgnjeviti i biti uvrijeđeni.Spustimo se, i marljivo nastavimo djelo svograzapinjanja, uvijek gledajući na Njega od kojega namdolazi pomoć. Ljubav koju naš Gospodin cijeni jedugotrpljivost. To ne znači da nikada neće biti prilikaza pravedno ogorčenje, pravedan gnjev. Trebalo bi bitiosjećaja pravednog gnjeva kada vidimo velikunepravdu. Zašto? Zato što je nepravda pogrešna. Bogse gnjevi na nepravdu, kada je počinjena svjesno i uznanju. I tako i Božji narod ne bi trebao imatinikakvog suglasja sa nepravdom.

LJUBAV NADODANA PRAVDI

Ako djeca Božja ne bi pažljivo njegovala svojstvopravde, dovest će se u taj stav u kojem uopće nećecijeniti pravdu. Ali dok shvaćamo što je ispravno i što

5

je pogrešno, mi trebamo ići dalje, i pobrinuti se damarljivo razvijemo svojstvo ljubavi, suosjećanja,dobročinstva. Nitko ne može reći da je njegova vlastitaprocjena toga što sačinjava pravdu i ljubav upotpunosti ispravna, a da je ona drugoga čovjeka upotpunosti pogrešna, posebno kada je taj drugi brat ilisestra u Kristu, koji nastoje razviti ista Kristu sličnasvojstva kao i mi sami. Naša gledišta ne mogu uvijekbiti ista; prema tome nemojmo biti previše sigurni da jenaše gledište ispravno, a ono drugoga pogrešno, kadapostoji ikoja mogućnost da smo mi možda pogriješili.

Nijedan Kristov sljedbenik nije toliko dobrorazvijen da on može reći, Ja više ne trebam nikakvudaljnju uputu na linijama pravde i ljubavi, nego to mojbrat treba. I u našim iskustvima sa braćom, gdje izgledada je drugi kriv, kažimo sami sebi, Ovdje je brat koji jevjerojatno u mnogo nepovoljnijem položaju nego samja bio. On mi je brat po Duhu. Izgleda mi da radipogrešno, ali ja suosjećam s njim jer on navjeronatnijene zna da je njegov postupak pogrešan. Ili sam moždaja u krivu. Kada bi on gledao na stvari sa mogstanovišta, on bi postupio drugačije. Ja ga neću suditi,nego ću to ostaviti Svemogućem, koji je nepogrešiv usudu i kojemu pripada da sudi. (1. Kor. 4:5)

SUOSJEĆANJE PREMA SVIM LJUDIMA

Bog nikako ne odobrava grijeh; ali On mnogosuosjeća sa grešnicima da se je pobrinuo da ih Njegov

ljubljeni Sin otkupi i podigne. On je odvojio tisućugodina za to djelo uzdizanja ljudi. Mi zapažamonepravdu; mi bi smo je trebali zapažati. Ali nije unašoj nadležnosti da oštro kritiziramo, da kažnjavamo.Mi ne bi smo „trebali suditi ništa prije vremena." Mividimo počinjena djela koja šokiraju naš moralniosjećaj. Na nama je da si kažemo, Vjerujem da jepostupak krivičan; ali nije na meni da riješavam stvartog počinitelja. Bog zna do koje je mjere pojedinacodgovoran; Ja ne. Moja je dužnost da ga koliko mi jeto moguće gledam sa stanovišta suosjećanja. Moja jedužnost da mu pomognem ako je to u mojoj moći, akoimam odgovarajuću priliku—da mu pomognemispraviti njegova pogrešna gledišta. Međutim čak i utome Ja moram biti „mudar kao zmija, a bezazlen kaogolub." Ponašanje je pogrešno, ali ja ne mogu znatikoliko pogrešan pojedinac može biti.

Ljubav stoga promatra i uviđa da je cijeli svijet uvelikoj poteškoći kroz pad. I Ljubav kaže, Budi blagprema svima; budi krotak; budi dugotrpljiv. Mitrebamo uvijek imati na umu da smo u svijetu grijeha,boli, bolesti, smrti. Sa tog stanovišta, Ljubav se nećelako razdražiti, nego će misliti dobrostivo isusosjećajno o drugima. Stoga, ljubljeni, hoćemo lirasti u Krista, našu slavnu Glavu, u svemu, sve dok,učinjeni savršenima i potpunima kroz Njegovu milost,mi nećemo biti predstavljeni Ocu „bez ljage, ili bore,ili nečega takvog." (Efež. 5:27)

PRVA BITKA OD HARMAGEDONA—10. SIJEČANJ—SUCI 4:424; 5:122—

SISERA I BARAK—GOSP. DEBORA I GOSP. JAELA—DA LI JE POTONJA BILA UBOJICA?—KAKO SUSE „ZVIJEZDE S NEBA ZARATILE” SA SISEROM.

„Kad pravednici zavapiju, Gospod ih čuje i izbavlja ih od svih nevolja njihovih.” (Ps. 34:17)

MI SMO već prije bili istaknuli da je velika Bitkaod Harmagedona—veća—blizu—da će brzo uslijeditinakon sadašnjeg svjetskog rata. Današnji se Studijodnosi na prvu od velikih bitki u Dolini Megida,zapaženoj po svojim mnogim pokoljima, i stogaučinjenom temeljem za Božansko predviđanje što setiče „vremena nevolje takve kakve nije bilo otkako jenaroda,” koja će prethoditi i pripremiti put zaMesijansku slavnu Vladavinu od tisuću godina. (1.Kor. 15:2426; Otkr. 20:6)

Izraelci su, krivi za idolopoklonstvo, u skladu saBožjim savezom sa njima, bili kažnjeni dopuštajućinjihovim neprijateljima da ih pobjede. Našli su se uvelikoj nevolji. Njihovi su neprijatelji postali snažni iarogantni. Kanaanski general Sisera, ponižavajućiIzraelce u Sjevernoj Palestini godinama, krenuo je svelikom vojskom, s namjerom da pobjedi, prema jugu,Snaga njegove vojske pokazana je u izjavi da se jesastojala od devet stotina željeznih kola.

Kad je stigao južno kod Doline Megida, glasnici sudošli do njega, obavještavajući ga da je Barak, vođameđu Izraelcima, iskoristio priliku njegove odsutnosti itakođer vodio vojsku od deset tisuća Izraelaca južno.Pod Božanskim vodstvom Barak je napravio na GoriTabor svoju vojnu bazu—ista, koja je, u Isusovimdanima, postala poznata Njegovim sljedbenicima kaoGora Preobraženja, gdje je dolazeće Kraljevstvo Mesijebilo predstavljeno u viziji. Stoga mi imamo daljnjeizvanredno obilježje slike budućnosti—približnupovezanost vizije Kraljevstva sa Harmagedonskimpoljem katastrofe što prikazuje rušenje sadašnjihinstitucija.

ZBUNJENA VOJSKA

General Sisera je, prezirući slabo naoružaneIzraelce, napredovao sa svojom vojskom s obje straneRijeke Kišon prema Gori Tabor. Tada je riječGospodinova ponovno došla Baraku, upućujući ga da

6

napreduje prema vojsci Kanaanaca. Pokolj je biovelik, kao što je navedeno u našoj lekciji. Siserinavojska bila je zbunjena, tako da su se raspršili. Velikaoluja i prolom oblaka prouzročili su da rijeka nabuja,praveći blato u nižim dolinama, čineći beskorisnimaSiserina kola. Izraelci su porazili njegove vojnike, kojisu bježali da spase svoje živote, dok su daljnje tisućebile pometene bujicama duž rijeke do mora. OvoBožje uplitanje u korist Njegovog naroda simboličnimje jezikom nazvano borbom „zvijezda nebeskih”protiv Siserine vojske. Slično tome u velikomHarmagedonu koji je sada toliko blizu neće prevladatiljudska mišica, ali će vojske nezadovoljnih prouzročitipotpuni raskol sadašnjeg uređenja, jer „mač svakogčovjeka biti će protiv brata svojega.” (Ezek. 38:21;Zah. 8:10; 14:13) Prolom oblaka Istine i bujice vodaspoznaje će prouzročiti tu veliku ljudskukatastrofu—na koju će Gospodin utjecati i preokrenutije na blagoslov svijeta.

SNAGA VJERNE ŽENE

Premda je Gospodinu bilo ugodno obično koristitimuškarce u povezanosti sa Svojim djelom, ne samokao karaktere u praslikama, već također i kao nosioceEvanđelja, ipak Sveto nam Pismo daje slikeplemenitih žena koje su, zbog delinkvencijemuškaraca, bile korištene i gotovo prisiljene u javnuslužbu Božjom providnošću. Jedan od takvih slučajevakoji je istaknut u Bibliji je onaj Gosp. Debore. Ona jebila shvatila kako je zanemarivanje BožanskogZakona urodilo sa pokoravanjem njenog naroda. Onaje primjetila da se je to širilo po cijeloj zemlji Kanaan,i da ono što je bilo potrebno jeste vodič da uputi ljudena pravi put—da se vrate Bogu. Kanaanci, koje oninisu pokorili, pobjedili su njih.

Bog je bio dopustio to osvajanje. To je imalo svojepočetno stanje kada su Izraelci zanemarili Božanskuuputu da trebaju živjeti odvojeno od svih drugihnaroda. Umjesto toga, oni su se počeli ulaziti ubrakove s Kanaancima. Oni su pak, naveli njihovemuževe i njhovu djecu da obožavaju poganskebogove. Očigledno je da su mnogi Izraelci koji nisubili otišli u idolopoklonstvo bili gotovo izgubilinjihovu spoznaju i cijenjenje pravog Boga.

Danas je ista poteškoća i u ovoj zemlji—posvuda.Kada se je Kršćanski puk počeo odvraćati odmonstruoznih kreda i zabluda prošlosti to je mnogeotuđilo od Biblije, pod vjerovanjem da Biblija i kredanaučavaju iste doktrine. To objašnjava prazne klupe ucrkvama i prezir prema religiji. Ono što ljudi trebaju jeispravna informacija što se tiče pravog Boga Ljubavi iNjegovog pravog Plana, kako je prikazan u Bibliji.

U mračnom času ugnjetavanja Izraela, izgledalo jeda kneževima plemena nedostaje patriotizma isto takokao i vjere u Boga. Svako je pleme bilo odvojena

Država i nije postojala povezanost između njih—Božanski namijenjena sveza jedinstva, prava religija,popustila je. Gospodin je nekako u to vrijeme, tražećikanal kroz koji će biti milostiv Svom narodu, našao tajkanal u ženi—Debori. Ona je razumjela situacijuoštroumnije od drugih, vjerojatno zato što je bilamnogo dublje posvećena Bogu i Njegovoj službi. Onase je preselila iz njenog doma u sjevernom dijelu docentralnog mjesta u Efraimovom Gorju. Ona je odatleslala ohrabrujuće, stimulirajuće poruke poglavarimarazličitih plemena. Ona je bila poštovana. Njen sesavjet cijenilo. Tražili su njen savjet. Ona je u tomsmislu sudila—opominjala, vodila, pomagala—Izrael.

POTPUNA ODANOST SRCA NEOPHODNA

Debora je nazvana proročicom. To može značitijavni učitelj, ili može značiti onoga kroz kojegaGospodin šalje posebne poruke. Neke stvari povezanesa pričom ukazuju na posljednje. Gospodin ju jezacijelo koristio, i to zato što je ona bila spreman iposvećeni sluga Njegove Stvari, Njegovog naroda.Koju li pouku ovdje imamo za sav Božji narod—naime potrebno je imati srce puno odanosti da bi nasse koristilo u Gospodinovoj službi i da se ostvarujestvari za Njega i Njegove!

U prigodno vrijeme, kada je Siserina vojska sadevet stotina kola napredovala južno prema Megidu,Debora je poslala riječ Baraku, vođi u njenomplemenu—Naftalija. Ona je upozorila da je sada bilovrijeme da se učini nešto za izbavljenje Božjeg naroda,i da bi on odmah trebao krenuti u bitku sa deset tisućaIzraelaca. Barak je odbio osim ako ona ne budesurađivala s njim. Ona se je složila učiniti to,međutim, upozorila ga je da će čast stvari tako bitipodijeljena sa njom, i da će on propustiti dio svogblagoslova zbog svog nedostatka hrabrosti. Stoga kadaje Barakova vojska krenula prema Gori Tabor, ona jebila pod zapovjedništvom Generala Baraka, ali je ženabila pravi glasnogovornik ili zastupnik Božji, uusmjeravanju stvari bitke što je donijelo takvuznačajnu pobjedu Izraelu.

DA LI JE RAT BIO OPRAVDAN?—GOSP.JAELA

Kola Generala Sisere zaglavila su u blatu; njegovavojska poražena, oni su pješice bježali, samo da bi ihpobjednici pretekli. Ušavši u navodno gostoljubivšator, on se je tamo sakrio i zaspao. Njegova jedomaćica iskoristila priliku i probola ga šatorskimklinom kroz sljepoočnicu. Neki su to osudili kaokršenje gostoprimstva, ali drugi su to obranili naosnovu toga da je još uvijek običaj Arapa u Palestinida ako bilo koji muškarac upadne u ženin šator da jedostojan smrti. Bilo kako bilo, imajmo na umu daJaela nije bila Kršćanka, nije bila začeta Svetim

7

Duhom, nije bila poučavana u Kristovoj Školi i daprema tome, sve što bi se moglo reći o njoj ne bi imalonikakve veze sa Kršćanima koji su pod ZakonomKristovog Duha—Zakonom Ljubavi.

Uzgredno, imajmo na umu da nitko od Židova nijeu istom odnosu sa Bogom i Njegovim Božanskimnamjerama kojeg imaju pravi Kršćani. Njihovoratovanje u tijelu je praslika naše borbe kao NovihStvorenja protiv slabosti i želja našeg tijela. Imajmotakođer na umu da smrt Sisere i njegove vojske ih nijestrmoglavila u pakao vječnih muka, nego da je samobila prolaz kroz koji su se „otišli svojim praocima”—„počinuli sa svojim praocima.” Oni od tada ne znajuništa, i neće znati ništa sve do budućeg vremenanjihovog buđenja; i Bog je milostivo odredio da tobuđenje bude nakon što Mesija preuzme svijet, iuspostavom Svog Kraljevstva svrgne kraljevstvoSotone i vladavinu Grijeha i Smrti.

Sisera i njegova vojska vratit će se, kao i preostaločovječanstvo, kao rezultat Isusovog otkupiteljskogdjela, dovršenog na Kalvariji. Oni će izaći da bi im sesvjedočilo o milosti Božjoj, i da bi imali priliku, krozposlušnost zakonima Kraljevstva, pripremiti se da uđuu vječni život na nivou ljudskog savršenstva uzemaljskom Raju. Imaju tu misao na umu, malo jevažno da li smrt dolazi na nas kroz rat, pošast ili bolest.Jedino oni koji su čuli za Krista, koji su ga prihvatili ibili začeti Svetim Duhom kao Nova Stvorenja—jedinosu oni sada na suđenju. Suđenje svega preostalogsvijeta je u budućnosti; jer spoznaja je bitno obilježjeispitivanja za vječni život ili vječnu smrt.

„Tisuću godina! Dolazeće slave zemlje!To je radostan Dan davno prorečen;

To je sjajna jutarnja Zvijezda slave Siona,Koju su proroci predvidjeli u drevnim vremenima.”

GIDEON—HRABAR ČOVJEK—17 SIJEČNJA.—Suci 6:1140—

ČOVJEK LOGIKE—JAK KARAKTER—PREVIŠE PONIZAN ZA SAMOPOUZDANJE—VJERA NAKONDOKAZA—GOSTOLJUBIVOST NAGRAĐENA—ODLUČNOST I RAD ZA BOGA—VJERA KOJARASTE TRAŽI SVJEŽE DOKAZE.

„Blagoslovljen je onaj, kojega si izabrao.” (Psalam 65:4)

IAKO nam Sveto Pismo govori da Gospodin nijeizabrao mnogo velikih, bogatih, mudrih i snažnih zaSvoje Djelo, mi možemo biti sigurni da to nije zbog togašto bi oni bili neprihvatljivi, nego zato što ih njihovamudrost, bogatstvo, snaga, hrabrost, obično čini previšesamouvjerenima i da se ne oslanjaju dovoljno naGospodina—nisu dovoljno ponizni da bi bili poučeni odNjega i da bi se radovali prilikama za Njegovu službu.Anđeo Gospodinov bio je poslan Gideonu, odlučnommladom Izraelcu, sa porukom i sa zadatkom. Njegov jepozdrav bio, „GOSPOD je s tobom, silni junače.” Gideonje odgovorio sa izvrsnom logikom, „Molim, gospodarumoj! Kad je Gospod s nama, zašto nas snađe sve ovo?Gdje su sva čudesa njegova, što su nam ih pripovijedalioci naši.”

Midjanci i drugi od nomadskih naroda sa Istoka,uvidjevši da je Kanaanska zemlja bila veoma plodna,višekratno su je napadali, plijeneći veliki dio proizvodazemlje, tako da je upravo ovom prilikom Gideon vršionekoliko snopova pšenice, bojeći se to činiti natradicionalan način jer bi ga Midjanci lišili sveg njegovogimanja i povećali svoje namete.

Anđeo nije tamo bio došao da raspravlja o teologiji,nego da nadahne Gideona i da ga učini glasnikomGospodinovim u izbavljenju Njegovog naroda. Poniznogčovjeka blješti u njegovom protestu da je njegova obiteljbila jedna od najsiromašnijih u plemenu Manašea, i da jeon sam bio manje važan od svoje braće u domu svogvlastitog oca. Sigurno je napravljena nekakva pogreška u

izboru, i mora se pronaći nekog sposobnijeg! MeđutimAnđeo Gospodinov je na to odgovorio, „Ja ću biti stobom te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga.”

Kada imamo na umu Gospodinovo obećanje Izraelu daće ih on braniti i štititi njihove interese— kada seprisjetimo da su njihovi interesi bili zemaljski —tada bismo također trebali imati na umu da je ta zaštita ovisila otome hoće li Izraelci održati srdačnu lojalnost i vjernostBogu. U istom Savezu Gospodin je uvjerio narodunaprijed da ukoliko budu odlutali u idolopoklonstvo daOn bude naveo na njih različite nedaće—da će njihovineprijatelji žeti njihove žetve, itd. Tako možemo znatiodgovor na Gideonovo pitanje zašto je Gospodin dozvolionevolju u kojoj su bili. Nije bila stvar u tome da je Bogbio nevjeran Svom Savezu, nego su Izraelci bili nevjerni.

Dokaz te nevjernosti nalazimo u našoj pouci i njenomkontekstu. Gideonov otac bio je zadužen kao skrbnik zagajeve Baala i Aštarte. Njihovi su likovi bili blizunjegove kuće—očito na njegovom imanju. Ti su gajevibili veliki stubovi, značajne časti, podignuti blizu idola; injih su ljudi Gideonovog vremena održavali, njegov jeotac bio jedan od glavnih skrbnika. Tu je bila tajnanemoći Izraela i toga zašto su bili pokoreni Midjancima.

Iako Gideon očigledno nije zasigurno znao tko je bionjegov posjetitelj, ipak nešto ga je u razgovoru uvjeriloda je imao častnog gosta. Pripremio mu je gozbu, i doniomu je. Umjesto da ju pojede anđeo je naložio da se juhuizlije na stijenu uokolo hrane, i zatim je dotaknuo kolače ijanjetinu sa svojim štapom. Uslijedilo je čudo koje je

8

pokazalo da je posjetioc bio anđeo Gospodinov—vatra jeizašla iz stijene i u potpunosti proždrla hranu, koja je takobila prihvaćena kao žrtva. Anđeo je odmah nestao predGideonom; jer je ostvario svrhu svog zadatka.

SLUŽBA ANĐELA

Ovdje imamo daljnji primjer činjenice da smo miokruženi sa duhovnim bićima, koja su nevidljivadoslovnom oku, i također činjenice da je u Božjojprovidnosti On u drevnim vremenima komunicirao sačovječanstvom preko tih anđela, o kojima čitamo,„Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ihspasi.” I nadalje, „Svi ti zar nisu služnički duhovi što sešalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?”Nesumnjivo je da su anđeli Gospodinovi uvijek prisutni sNjegovim narodom—doista daleko više tijekom ovogEvanđeoskog Doba od Pedesetnice nego ikada prije, zatošto su pripadnici Božjeg naroda sada Duhom začeti i kaotakvi posebno su dragocjeni u očima njihovog Oca. (Ps.34:7; Hebr. 1:14)

„Njihovi anđeli u nebu stalno gledaju lice Očevo,” bioje komentar Gospodina Isusa što se tiče njegovihsljedbenika. Dio njihovog posla je brinuti se za intereseposvećenih članova Kristovog Tijela i da ih izbave odsvega što im ne bi bilo na korist, u skladu sa jamstvom daće „sve surađivati na dobro, onima koji su povaniponjegovom naumu.” Međutim ono što se uzima u obzirjeste dobro, interes, Novog Stvorenja a ne interesi tijela.Ti glasnici, ništa manje moćni, nevidljivi su tijekomEvanđeoskog Doba zato što Gospodin želi da članoviKuće Sinova hode po vjeri a ne po gledanju. (2. Kor. 5:7)

Međutim, u drevnim vremenima, u vrijeme KućeSlugu, Gospodinovi su se predstavnici utjelovaljavali iobično pojavljivali u povezanosti sa svojim posjetimaljudskom rodu, tako da bi mogli imati bolju prilikuizravnog razgovora i davanja upute kada su prenosilisvoje poruke. Stoga su se anđeli Gospodinovi pojaviliAbrahamu i jeli s njim. On ih nije prepoznao sve dokoni kasnije nisu otkrili svoj identitet.

GIDEONOVA VELIKA HRABROST NA DJELU

Iste noći nakon anđeoskog posjeta, Gospodin je daodaljnje otkrivenje Gideonu, dajući mu uputu da uništiidole na imanju i da sruši Baalov žrtvenik i da nanjegovom mjestu podigne žrtvenik Jehovi, da ubijejednog od očevih junaca i da ga prinese kao žrtvupaljenicu Gospodinu, koristeći u tu svrhu drveni stup, ili„gaj,” koji je prethodno iskazivao čast Baalu. Djelo jebilo ostvareno noću zato što bi se njegov otac, njegovabraća i ljudi iz sela snažno oduprli tome, da su znali zato. Prema tome, Gideon je bio veoma hrabar jednomkada je znao da ga je Gospodin pozvao da izvrši djelo.

Zaista, mi možemo reći da je uvjerenje kako je našedjelo Božanski ovlašteno samo po sebi snaga u srcu bilokojeg muškarca ili žene. To je dio onoga što danas

nedostaje—nedostatak vjere u Boga, i neuspjeh da seprepozna zadatak koji je od Boga. Prema tome veliki jedio propovijedanja, molitvi, i dobrih nastojanja formalan,„imajući obličje pobožnosti, ali su se njene snageodrekli.” Takvih se klonimo, kao što nas je Sv. Pavaouputio. Mi nastojimo biti Božjim slugama i želimosigurno upoznati Božansku Riječ. Naoružani s njom,„jedan može progoniti tisuću.”

Mladi Hebrej koji se školuje na HarvardskomSveučilištu rekao je, „Imam talent za muziku i težim zanjime; ali, osjećam kao da želim naći neki uzvišeniji ciljdostojan mog života i da predam svoj život tom cilju!”Nesumnjivo je da takav osjećaj postoji kod mnogihmladih, posebno u dobi od dvanaest do dvadeset godina.Sretni su mladi koji, u Božjim providnostima, dođu podmudro, korisno poučavanje, kako bi mogli shvatiti da jenajveličanstvenije moguće korištenje nečijeg životapredati ga Bogu u Njegovu službu i u službu ljudskogroda! Gideon je bio jedan od takve vrste, kao što je očitokroz cijelu priču. On je imao hrabrosti i vjere, i samo jetrebao imati spoznaju o Bogu i dobiti zadatak da krene uNjegovo ime i da izvršava Njegovu volju.

Kada su seljani utvrdili što se dogodilo i našliGideona krivim tražili su od njegovog oca da ga preda daga pogube, ali otac je mudro odgovorio da boga biomoćan ili ne ne bi trebalo braniti. Ako Baal ne možeobraniti sebe tada ne može obraniti ni Izrael. Odgovor jebio ubjedljiv. Ljudi su bili pripremljeni očekivati boljegBoga kao svog izbavitelja. U međvremenu, dok su seMidjanci okupljali, Gideon je poslao glasnike različitimplemenima, rezultat je bio da se je trideset tisućaodazvalo ići u bitki protiv napadača.

Ali u međuvremenu, također, Gideon je bio tražiosvježe dokaze od Gospodina da on vrši Božansku volju.Jedan test je bio da vuneno runo koje je ležalo naotvorenom tijeko noći bude skroz natopljeno sa rosom, ada zemlja oko njega bude suha. Gospodin je odgovorio idao je dokaz; jer Gideon je iscijedio iz runa zdjelu vode.Ali to nije bilo dovoljno. Tko može reći da postoji nekaposebna atrakcija sa runom u vodi? On će preokrenutitest i tražiti od Boga da mu pokaže da sve uokolo runamože biti savršeno mokro od rose a da runo bude suho.Tomu je također bilo udovoljeno.

Međutim mi ne smijemo misliti da samo zbog togašto je Gospodin tako dao dokaze Gideonu da je ispravnoda i mi danas pravimo slične testove. Mi smo u prednostiu svakom slučaju. Iza nas su iskustva Gideona i drugihveć tisućama godina—osim kojih imamo Novozavjetneizvještaje o Božjoj naklonosti prema čovječanstvu i oGospodinu Isusu. Mi imamo „predivne riječi života” iuvod k Nebeskom Ocu kroz začeće Svetim Duhom kaorezultat vjere u dragocjenu krv. Naš je slučaj drugačiji.Gospodin bi htio da mi hodimo po vjeri u pouke kojesmo već naučili, a ne po gledanju i znakovima našegvlastitog vremena.

9

DANAŠNJI nas Studij podsjeća na pobjeduSpartanskih tri stotine nad Perzijskom vojskom,izuzev što je u ovom slučaju bitka ovisila, ne oljudskoj odvažnosti, nego o Gospodinovomblagoslovu. Naš zadnji Studij pokazao nam jeGideona, ohrabrenog Gospodinovim obećanjempobjede, kako šalje glasnike različitim plemenima uIzraelu. Današnji nam Studij pokazuje izalažećuvojsku od 32,000 s Gideonom u podnožju Gore Gilboekod Izvora Haroda—malog jezera koje otječe istočnou Jordan. S druge strane jezera nalazili su se Midjanci,njih oko 135,000. Agresorska vojska, oni su već nekovrijeme nesmiljeno pljačkali Izraelce; ali sada susaznali da se Gideonova vojska okuplja; i oni su sesakupili da ih razbiju.

Dok je Gideon smatrao da je njegova vojska bilapremala za takvu bitku—jedan na četiri—Gospodin gaje usmjeravao na suprotno—da je vojska bilaprevelika, i da postoji opasnost da ne bi cijenilipobjedu koju je On namjeravao da je od Gospodina,nego bi mislili da ukazuje na spretnost Izraelskihratnika. U skladu s time, Gideon je po Božjemnaputku, rekao svojoj vojsci od 32,000 da onoliko odnjih koji se boje i koji bi radije išli kući da neka odu.Mnogi su bili uplašeni—22,000. Ime izvora, Harod,označava kukavičluk; i pretpostavljalo se je da mu jeto ime bilo dano zbog straha kojeg su pokazali 22,000koji su se vratili kući.

Sigurno je da je Gideonova vjera bila iskušanakada se je njegova mala vojska smanjila na 10,000!Međutim Gospodin mu je rekao, još uvijek ih jepreviše. Naredi vojsci da siđe dolje na izvor da pije; irazdvoji između njih one koji piju izravno iz jezera,klečeći i stavljajući usta u vodu i sisaju je, od onihkoji, sagnuvši se, lapću vodu iz svojih ruku kao što paslapće sa svojim jezikom.

Bilo ih je Tri stotine od ove potonje klase koji suostali nakon tog testa; i Gospodin je objavio da su toispravni koji će posebno dobiti pobjedu. Međutim,preostalih 9,700 kasnije će se pridružiti u potjeri zaneprijateljem.

Običaj laptati vodu sa rukom još uvijek jeuobičajen kod naroda Palestine—pastira, itd. Oni su utome postali veoma stručni. Taj bi postupaksimbolično označavao budnost i poslušnost. Vol pijestavljajući svoja usta u vodu i sišući je i, kada je

žedan, on cijelu pažnju poklanja pijenju vode,odbijajući da pokloni ikakvu pažnju zapovjedima svogvlasnika, i čak se opirući štapu s kojim bi ga seudaralo po slabinama. Pas je baš naprotiv, dok lapćevodu sa svojim jezikom, sav budan, sa svojim očimagledajući u svim pravcima, videći sve oko sebe, ispreman da prestane piti u bilo kojem trenutku uposlušnosti dužnosti.

Ukoliko razumijemo da voda ovdje, kao i drugdje uBibliji, simbolizira Istinu, te bi dvije grupe Gideonovevojske predstavljale dvije klase koje vole i shvaćajuIstinu. Obje klase piju od voda Istine, ali jedna klasaviše na svoje vlastito zadovoljstvo. Druga klasa,budni, pažljivi, piju u skladu sa svojiim potrebama, ine zanemaruju budnost u Gospodarevoj službi, držećioči i uši otvorenima za vodstvo Božanske providnostiu svakom trenutku. Ta je potonja, mudrija klasa bilapredstavljena sa Tri stotine koji su bili sa Gideonom,sam Gideon predstavlja Isusa, Predvodnika našegSpasenja.

POBJEDA KOD HARMAGEDONA

Vojske u drevnim vremenima očito nisu držaletoliko strogu stražu kao što to čine suvremene vojske.U svakom slučaju, Gideon i pouzdani drug bili su ustanju prodrijeti u tami noći među šatore Midjanaca.Slušajući, oni su čuli kako jedan opisuje svoj san oječmenom kruhu koji se je skotrljao niz brdo inapravio pustoš. Drugi je ponudio tumačenje da je tobio Gideon i njegova mala vojska, što će vjerojatnobiti njihova propast. Slučaj pokazuje da su Midjancibili uplašeni, prestrašeni. Gideon je bio punpouzdanja; njegova je vjera bila ojačana sa tim malimiskustvom koje je Gospodin dozvolio da doživi.

Oko ponoći, kratko nakon sata mijenjanja straži kodMidjanaca, bilo je određeno vrijeme za Giedonovnapad. Metoda ratovanja bila je neobična. Tri stotinebilo je podijeljeno u tri grupe, i raspršili su se poznatnom prostoru blizu Midjanaca. Uz njihovuuobičajenu bojnu opremu, mač, itd., Gideon i njegovihTri stotine imali su novo oružje, Svaki je u svojojlijevoj ruci imao zemljani ćup, svaki je ćup u sebi imaosvjetiljku; i svaki je vojnik u svojoj drugoj ruci imaoovnujski rog. Upute trima razdvojenim četama bile suda oni koji su bili odmah do Gideona trebaju činiti istošto i on; i da druge čete, čuvši, bi ih trebali oponašati,

GIDEONOVIH ODVAŽNIH TRI STOTINE—24 Siječnja—Suci 7:18, 1623—

MALA VOJSKA PREVELIKA—„JER JE TVOJA SLAVA”—KUKAVICE SE VRAĆAJU KUĆI—KUKAVIČJIIZVOR—JOŠ UVIJEK IH JE PREVIŠE—ZAŠTO SU ONI KOJI SU LAPTALI VODU BILIIZABRANI—„KAO ŠTO I JA ČINIM TAKO I VI ČINITE”—POSUDA, SVJETILJKA, TRUBA—JEHOVA IGIDEON—POBJEDA—PRASLIKA—NJENO ZNAČENJE.

„Ne znate li da ste vi hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?” (1. Kor. 3:16)

10

razbijajući prednji dio svojih ćupova tako da puste danjihovo svjetlo svijetli naprijed, uzvikujući glasno,„Jehova i Gideon,” i pušući u ovnujske rogove.

Midjanci, probudivši se, gledajući bljeskovesvjetla, čuvši prasak grnčarije poput zvuka bojneopreme, čuvši viku glasova i trubljenje u rogove,pomislili su da su okruženi sa velikom vojskom; inapola omamljeni, počeli su bježati. Borili su sejedan protiv drugoga, zamjenivši jedni druge zaneprijatelje. Gideon i njegovih Tri stotine krenulo suu potjeru za njima i uskoro se zametnula borba,preostalih 9,700 priskočilo im je u pomoć. Pobjeda jebila velika. Gospodin je bio prepoznat kao Izbavitelj;a Gideon, Njegov sluga, bio je u skladu s timpočastvovan.

NEKE POUKE ZA DANAS

Osvrnuvši se na stvari iz Starog Zavjeta Apostolobjavljuje, „Uistinu, što je nekoć napisano, nama je zapouku napisano.” (Rim. 15:4) Uz pouke naučene u tovrijeme Gospodin, kroz neka od tih iskustava izprošlosti, daje izvjesne duhovne pouke DuhovnomIzraelu. Gideonov poziv nalikuje Evanđeoskompozivanju dobrovoljaca da stanu na stranu pravednosti—ispravno protiv pogrešnog, istina protiv zablude.

Mnogi u svijetu čuju Poruku, slažu se sa njome iodazivaju se, namjeravajući postati Kristovimvojnicima; međutim prije nego su u potpunostiprihvaćeni, Isusov ih glas zove, govoreći im, Sjednite iproračunajte trošak; bolje je ne staviti svoju ruku naplug i postati Gospodinovim slugom i onda poslijegledati unatrag i željeti da nisi postao jedan od njih.

Pogled neprijatelja, „strah pred smrću” (Hebr.2:15), uzrok je toga da ne hode sa Gospodarem, zatojer im je to previše. Kada su se najprije odazvaliPozivu, oni su razmišljali o slavi i časti, ali suprevidjeli činjenicu da ih se može postići jedino podcijenu poteškoće i ustrajnosti. Te kukavice koje seokreću unatrag, i nikada ne daju zavjet posvećenja,

bolje bi im bilo da se nikada nisu ni odazivali. Ali onineće imati udjela u velikoj pobjedi—lovorike neće bitinjihove; kruna života neće biti njihov udio.

Zatim dolazi drugi ispit—onaj poslušnosti ilojalnosti. Jedna klasa Gospodinovog naroda, poputvjernog psa, najprije sluša Gospodarev glas, budniuočiti što je Njegova volja. Daljnji dio Gospodinovogposvećenog naroda manje pazi na Gospodarev glas, pačak i na štap; i buući su manje budni za službuGospodinovu, oni su manje korišteni od Njega.

U usporedbi sa svijetom, onih koji su najbudnijisamo je nekolicina. Gospodin bira one od Svog narodakoji su pažljivi i daje im najveće prilike za službu. Tosu oni koji su najspremniji razbiti zemljanuposudu—koristiti svoje sadašnje zemaljske živote uGospodinovoj službi—da svijetlo Istine možesvijetliti, i da Stvar Istine može imati pobjedu. Ti revnisu najvjerniji u puhanju u trube, predstavljajući BožjuRiječ. Oni imaju blagoslovljenu priliku da puste danjihovo svjetlo svijetli. Njihova im revnost daje pravona posebne prednosti i prilike.

Veći Gideon i Njegova mala grupa vjernihsljedbenika postigla je pobjedu, „Ne vojnom silom nisnagom nego duhom mojim, kaže Jehova nadvojskama.” Gospodinov je Duh predstavljen sasvijetlom svjetiljaka koje svjetli iz razbijenih vrčeva.Razbijene posude Gideonove vojske predstavljajukako Gospodinov narod predstavlja svoja tijela živimžrtvama, svetima i prihvatljivima Bogu, u Njegovuslužbu—puštajući da svjetlo svijetli—boreći se udobroj borbi protiv vojski grijeha.

Bez sumnje smo blizu vremena kada će velikapobjeda, veća od Gideonove, biti ostvarena, kada ćevojske grijeha, sile zla, pasti jedna na drugu umeđusobnom uništenju. Sadašnji rat među nacijamaEvrope je početak toga, ali ne i kraj. Prema Bibliji,vrhunac će biti privremena vladavina anarhije, što će upotpunosti pripremiti svijet za Mesijansku slavnuVladavinu Pravednosti.

SA stanovišta Kršćanske misli općenito, riječi našegteksta bi bile praktički beznačajne; jer velika većinaljudi vjeruje da su vječna stanja nametnuta ljudskomrodu od trenutka njihovog rođenja, i da svi morajunegdje živjeti vječno. Prema tome oni tvrde da tko godne zasluži Nebo mora, kod smrti, nužno otići u Pakaovječnih muka. Ovaj je pogrešan zaključak temeljen napretpostavci da svako ljudsko biće ima vječni život ida ga se ne može osloboditi, čak i ako bi to pokušao.Mi smo rođeni, oni objavljuju, sa besmrtnomprirodom, i tko god dolazi u postojanje mora negdjenastaviti živjeti u svu vječnost.

Međutim, Sveto Pismo naučava drugačije. Onoobjavljuje da nitko ne može imati život izuzev ako muga Bog ne da. Kada je Bog stvorio čovjeka, On je daonašim praroditeljima savršeni život i organizam. Zatimih je obavijestio da bi oni mogli imati taj životzauvijek budu li slušali Njegove zakone; ali da akobudu bili neposlušni On će im dodijeliti kaznu zagrijeh—smrt; da čim sagriješe, osuda, smrt, ćenaravno, stupiti na snagu—„Umirući, umrijet ćete.”Oni su bili neposlušni, i kazna je došla na njih.

Nakon devet stotina i trideset godina umiranjaAdam je bio mrtav. Tijekom cijelog tog razdoblja

ŽIVOT OBEĆAN CRKVI„A ovo je obećanje koje nam on obeća: život vječni.“ (1.Ivan 2:25)

11

kazna je postupno dolazila na njega. On jesvakodnevno umirao, sve dok na koncu nije prestaodisati. Mi vidimo da Adamova djeca ne mogu imatiudjela u njegovom savršenom životu; jer on ga jeizgubio prije nego je ijedno od njih došlo na svijet.Tako je svijet bio unakažen kroz grijeh ibezakonje—umiruća rasa.

NEMAŽIVOTA IZUZEV KROZ KRISTA

Sveto Pismo nam govori da ne bi bilo nikakvogbudućeg života za ljudsku obitelj da nije bilo Božjepripreme kroz Krista. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijette je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji unjega vjeruje ne propadne”—potpuno izgubi život. Čaki prije nego je Bog istjerao naše praroditelje iz Edena,On je obećao da će na koncu doći Otkupitelj. Sjemežene će u neko buduće vrijeme zdrobiti glavu Zmiji.

Iako je smrt kraljevala od Adama do Mojsija, ipakčovječanstvo je imalo nadu da će jednog danaprokletstvo biti uklonjeno. Ta je nada bila prenošenakroz obitelj Seta, kasnije kroz obitelj Noe, i kasnije krozAbrahama i njegovo potomstvo, djecu Izraelovu. Ta jenada samo bila sugestija; nikakvo jasno otkrivenje nijebilo dano što se tiče Božje namjere. Istina je, ProrokHenok, sedmi od Adama kroz Setovu liniju, prorekao je,„Gle, Gospodin dolazi s desecima tisuća svojih svetih,da provede sud nad svima,” i tako je nagovjestio da ćejednog dana pravednost biti uspostavljena na zemlji.Čak i obećanje dano Abrahamu, „u sjemenu tvomeblagoslovit će se svi narodi zemaljski,” nije bilo jasna,izričita izjava o vječnom životu, iako jepodrazumijevalo uskrsnuće od mrtvih.

Kada su Izraelci utvrdili da ne mogu dobiti vječniživot držeći Božji Zakon, Gospodin im je obećaoposlati Izbavitelja, koji će uzeti iz njih kameno srce isklopiti Novi Savez s njima. Njihovo iskustvo podSavezom Zakona poučilo ih je da ništa što bi onimogli učiniti ih ne bi oslobodilo od vlasti Grijeha iSmrti. Mesija će biti njihov Izbavitelj. (Rim. 11:26)

ZNAČAJ ISUSOVIH UČENJA

Kada je Isus došao, On je donio riječi beskrajnogživota, vječnog života. Kao što Sv. Pavao objavljuje,Isus Krist je „učinio da kroz evanđelje zasja život ibesmrtnost.” (2. Tim. 1:10) Činjenica da je našSpasitelj iznio te stvari na svjetlo pokazuje da one nisubile shvaćene prije. Premda je postojao nagovještajBožjeg Plana dan Abrahamu, ipak sve je izgledalosuprotno od toga. Smrtna kazna koju je Bog proglasiou Edenu izgledalo je kao da onemogućuje svaku naduu vječčni život. Iako je Bog bio izjavio manje ili višeneodređeno da će On jednog dana izbaviti ljudski rodod prokletstva grijeha i smrti, nitko nije mogao rećikako se to može desiti—kako Bog može oprostitismrtnu kaznu a da i dalje bude pravedan.

Međutim, kada je Isus došao, On je iznio cijelustvar na svjetlo dana. On je pokazao da će Njegovootkupiteljsko djelo, omogućeno Božjom milostivompripremom, na koncu dati vječni život svima koji gabudu prihvatili pod Božanskim uvjetima. On jetakođer iznio besmrtnost na svjetlo. On je otkriočinjenicu da Bog ne namjerava samo dati vječni životsvijetu čovječanstva, nego dati vjernim Isusovimsljedbenicima uzvišeniju vrstu života—besmrtnost.Tako je bila iznešena nova misao—jedna o kojoj seprije nije niti sanjalo.

Izjave našeg Gospodina što se tiče vječnog života ibesmrtnosti nisu toliko jasne kao one koje su daliNjegovi Apostoli. Mi se prisjećamo da je timApostolima bilo obećano da će biti posebno vođeni usvojim izjavama. Što god oni svežu na zemlji biti ćeobvezujuće i obavezno u Božjim očima; i što god oniodriješe neće se smatrati obvezujućim u Božjimočima. Međutim ono što je naš Gospodin Isus rekaobilo je temeljem za sve što su Apostoli rekli inaučavali.

Postoji razlog zašto Isus nije jasno naveo stvari štose tiče Sebe. On je to objavio kada je rekao Svojimučenicima, „Još vam mnogo imam kazati, ali sada nemožete nositi.” Pokušati im govoriti sve o slavi, časti ibesmrtnosti ka kojima je Crkva bila pozvana značilo bidati im više nego što mogu nositi. Tjelesan čovjek nemože primiti stvari Duha Božjega—dubine. Stoga jenašem Gospodinu bilo najbolje ostaviti te dubokeduhovne teme. Nakon Pedesetnice duhom začeti bitiće u stanju razumjeti. (Ivan 16:1214)

NADA ZA SVIJET

Čitav predmet Isusovoh učenja bio je onaj vječnogživota. On je upravo bio došao iz tog razloga da dadeSvoj život kao Otkupninu za mnoge, kako bi ljudimabile vraćene milosti koje su prvobitno uživali. SvetoPismo nigdje ne naučava da će svi imati život u sebi;baš naprotiv, ono naučava suprotno. „Tko ima Sina, imaživot, tko nema Sina Božjega, nema života.” „Tkovjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje uSina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.”

Obećanje spomenuto u našem tekstu mirazumijemo da se posebice odnosi na Poruku koju jedonio naš Gospodin Isus: „Spasenje koje je počeopropovijedati Gospodin, koje su nam potvrdilislušatelji.” (Hebr. 2:3) Kada je Isus došao, On jerasvjetlio cijeli predmet Božjeg Plana za ljudskospasenje od grijeha i smrti. On je pokazao da će bitiuskrsnuće mrtvih, i pravednih i nepravednih—onih ustanju opravdanja i onih koji nisu opravdani. On će ihpodignuti u Posljednji Dan, na početku velikogSedmog Dana od tisuću godina, tijekom kojega ćeNjegovo Mesijansko Kraljevstvo prevladati iblagoslov će biti raširen po svem svijetu. Kao davno

12

obećano Sjeme Abrahamovo, On i Njegova Crkvablagoslovit će sve narode na zemlji.

POSEBNE PREDNOSTI CRKVE

Naš se tekst odnosi samo na jednu izvjesnu klasu.To ne uključuje svijet. „A ovo je obećanje koje nam onobeća: život vječni.” (1. Ivan. 2:25) Ovo je obećanjeCrkvi sada, i nikome drugome. Sva obećanja za svijetsu dana na liniji općih načela. Sav svijet biti ćeblagoslovljen, a blagoslov koji će doći na njih jeprilika da dobiju vječni život. Bog je sve učinioovisnim o svom Sinu: „Tko ima Sina imaživot”—nitko drugi. Stoga sada samo oni koji vjerujumogu imati život—i to ne u potpunom smislu—samopočetak tog života koji će postati savršenim uuskrsnuću. Svijet nema života u njima, i ne može gaimati, izuzev pod Božjom pripremom.

Oni koji sada dolaze ka Kristu jesu Crkva, klasaNevjeste, i klasa su koja ima posebnu prednost. Onidolaze u život koji je neraspadljiv. Međutim postojiobećanje za svijet, i jedino vjernici znaju za tupripremu za čovječanstvo. Svi će imati priliku zastjecanje vječnog života. Bog se je pobrinuo za Dansuđenja, Sudnji Dan, da se pokaže, hoće ličovječanstvo nakon što dođu do spoznaje Istine,prihvatiti Njegove uvjete i tako postići vječni život.

Gospodin je učinio mogućim za svijet da dobijuvječni život na ljudskom nivou postojanja, baš kao štoOn sada čini mogućim za Crkvu da potigne život naBožanskom nivou postojanja. Ono što posevećeninarod Božji stoga treba činiti je, težiti biti od klase„nam.” Ovaj se termin primijenjuje na one koji postajuučenicima, one koji vjeruju u Kraljevsku slavu i častkoji su im ponuđeni, i koji, tako vjerujući, predavajusvoje živote slijediti Krista, sve do smrti.

Ta klasa „nam” ne uključuje samo veće Svećenike,nego također i veće Levite. Ali iako će obe klase imativječni život, beskrajan život, „kruna života”(besmrtnost) je jedino za one koji će se pokazati „višenego li pobjednicima.” Sveto Pismo sadrži posebnoobećanje za sve koji će pažljivo slijediti Isusa. Toj jeklasi obećano sunasljedstvo sa Njim, prednost sjedenjas Njim na Njegovom Prijestolju. (Otkr. 3:21)

Jednom prilikom naš je Gospodin rekao Židovima,„Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinudao da ima život u sebi.” (Ivan 5:26) On se je u ovojizjavi nedvojbeno dotaknuo teme o besmrtnosti. Kaošto Otac ima urođeni život, tako je On dao i Sinu daima taj život; i kao što je Sin imao obećanje tog životatijekom svoje zemaljske službe; njemu se je toobećanje tako obistinilo u Njegovom uskrsnuću. To jeisto obećanje dano Crkvi koja je Njegovo Tijelo. (Ivan10:27,28)

Drugom prilikom On je rekao, „ako ne jedete tijelaSina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate

života u sebi!” (Ivan 6:53) To bi bio urođenživot—život u njima samima. Razlika između togživota i običnog života je u tome da je onaj prviurođen, a kasniji se mora podržavati. Svi anđeli imajuživot koji nije zajamčen, beskrajan, vječan. On možeprestati ako Bog tako odluči, ali to nije život koji imarazdoblje završavanja. Mi ne znamo kako se životanđela održava, ali činjenica da Sveto Pismoobjavljuje da će neki od njih umrijeti dokaz je da oninemaju besmrtnost.

RIJEČ OPREZA

Mi bi smo trebali biti veoma pažljivi kako seizražavamo. Ako mi kažemo većini ljudi kako mivjerujemo da će jedino izabrana Crkva imatibesmrtnost, oni bi nas mogli u potpunosti krivorazumjeti—mogli bi nas pogrešno shvatiti da mislimoda će ostatak ljudskog roda propasti poput divljihzvijeri. Prema tome trebamo biti sigurni da se je misaojasno razumjelo. Vječni je život život kojeg trebapodržavati; besmrtnost je taj Božanski stupanj životakojeg ne treba podržavati.

Isus je rekao, „Ja dođoh da život imaju, u izobiljuda ga imaju.” (Ivan 10:10) To je bio život kojeg jeAdam izgubio. Taj je život bio beskrajan u smislu da jemogao trajati zauvijek. To nije bio život koji je biodarovan na neko određeno vrijeme—na godinu ili čakmilijun godina—nego je trebao trajati onoliko dugodok se ne izgubi pravo na njega. U ovom tekstu našGospodin ukazuje na dvije klase—one poslušne odsvijeta, čiji će vječni život biti stalno podržavan, iCrkvu, koja će sa Isusom dijeliti Božansku priroduimajući život „u izobilju” u smislu što će to bitiurođeni život, neće ga se trebati podržavati.

Prema tome, to je obećanje koje nam je On obećao.Želimo li potrvditi naš poziv i izbor za slavu, čast, ibesmrtnost, mi moramo biti veoma pažljivi. Oni kojipostižu nagradu dobiti će najveličanstveniji blagoslovkojeg Bog može dati. Svi bi trebali razumjeti da se iod nas traži da učinimo nešto u vezi sa realizacijomBožjih milostivih obećanja. Premda je Bog i u stanju iželi učiniti Svoj dio u ugovoru, ipak i mi bi smo setrebali pobrinuti da surađujemo s njim na svakirazuman način.

„I možemo li se mi nadati, dragi Gospodine,dobiti tako čudesan blagoslov—

Da prebivamo s Tobom u neopisivom svjetlu?O, možemo li mi ikad postići radost poput te—Život besmrtan, neraspadljiv?O da! Jer ti si to obećao, i Tvoja je Riječ sigurna,I tako inspirirani mi se snažno naprežemo;Staza je usamljena, ali kraj je dražestan,I otvara oblasti savršenog dana.”

Documents

OVAJistrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/...Istraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim. Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi