OVAJistrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/... · 2020. 11. 7. · sebe upravo po tom pitanju—da ima vlast. Kada su anđeli bili stvoreni, oni su bili Bog manifestiran

274

OVAJ ČASOPIS I NJEGOV SVETI ZADATAKOvaj časopis je jedan od glavnih faktora ili instrumenata u sistemu Biblijske Pouke, ili “BogoslovnogProširenja,” koje je sada bilo predstavljeno u svim djelovima civiliziranog svijeta po WATCH TOWERBIBLE & TRACT SOCIETY, ovlaštenog 1881, “Za Promicanje Kršćanske Spoznaje.” On ne služi samokao učionica gdje se Istraživači Biblije mogu sastati na studij Božanske Riječi, nego također i kao kanalkomunikacije kroz kojeg se do njih može doći sa obavijestima o Kongresima Društva i o dolaskuputujućih predstavnika nazvanih “Putujući starješine,” i biti osvježeni sa izvještajima o Kongresima.

Naše “Berejske Pouke” su tematska ponavljanja ili pregledi STUDIJA koje je naše Društvo izdalo,većinom ugodno uređene, i vrlo korisne svima koji bi zaslužili jedini počasni stupanj kojeg Društvoodobrava, naime, Verbi Dei Minister (V.D.M.), koji, kada ga se prevede na Hrvatski glasi, SlugaBožanske Riječi. Naše obrađivanje Međunarodnih Pouka Nedjeljne Škole je posebno za starijeIstraživače Biblije i Učitelje. Neki to obilježje smatraju neophodnim.

Ovaj časopis čvrsto brani jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada bio tako općenitonegiran—Otkupljenje kroz dragocjenu krv “Čovjeka Krista Isusa, koji je dao sebe kao Otkupninu[odgovarajuću cijenu, zamjenu] za sve.” (1. Pet. 1:19; 1. Tim. 2:6) Gradeći na tom sigurnom temelju sazlatom, srebrom i dragocjenim kamenjem (1. Kor. 3:1115; 2. Pet. 1:511) Riječi Božje, njegov daljnjizadatak je da “svima rasvjetli što je zajedništvo tajne koja od početka svijeta bijaše skrivena u Bogu...dasada crkvi bude obznanjena mnogovrsna mudrost Božja...koja u drugim naraštajima nije bila obznanjenaljudskim sinovima kao što je sada obznanjena.” (Efež. 3:59,10)

Oslobođen je utjecaja bilo koje organizacije, sekte ili ljudskog učenja, dok nastoji sve više i višedovesti svaki svoj izričaj u što potpuniju podložnost volji Božjoj u Kristu, kako je izražena u SvetomPismu. Prema tome časopis je slobodan objaviti odvažno sve ono što je Gospodin rekao—u skladu saBožanskom mudrošću koja nam je data da to razumijemo. Naš stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer miznamo što tvrdimo, koračajući sa bezuvjetnom vjerom po sigurnim Božjim obećanjima. Povjerili smo mupouzdanje, da bude korišten jedino u Njegovoj službi; od tud naše odluke u odnosu na ono što se može išto se možda neće pojaviti na njegovim stranicama da to mora biti u skladu s našom prosudbom onogašto je Njemu ugodno, učenjem Njegove Riječi, za izgrađivanje Njegovog naroda u milosti i spoznaji. I mine samo da pozivamo nego mi potičemo naše čitatelje da si dokažu sve izjave iz časopisa sanepogrešivom Riječju na koju se stalno ukazuje, kako bi se olakšalo takvo ispitivanje.

Za nas Biblija jasno uči:DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA—njegova „građevina“ čija gradnja traje cijelo Evanđeosko doba—od kad

je Krist postao Otkupitelj svijeta i „glavni kamen“ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovidoći svim narodima i oni će imati pristup Njemu.—1 Kor.3:16, 17; Ef. 2:2022; 1 Moj. 28:14; Gal.3:29

DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE I POLIRANJE posvećenih vjernika uKristovo djelo pomirenja, i kada posljednji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude biospreman,Veliki Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen slavom i biti ćemjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija.—Otkr. 15:58

DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je Isus Krist, milošću Božjom, okusiosmrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i kojadolazi na svijet“ u određeno vrijeme.—Hebr. 2:9; Ivan 1:9; 1 Tim. 2:5,6

DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav doista jest“, biti „sudionikom božanskeprirode“, i imati udjela u njegovoj slavi kao sunasljednici.—1 Ivan 3:2; Ivan 17:24; Rim.8:17; 2 Pet.1:4

DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće djelo službe; razvijanje u sebi svakemilosti; biti Božji svjedok svijetu; i pripremiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu.—Ef. 4:12;Mat. 24:14; Otkr. 1:6; 20:6

DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti priliku biti blagoslovljeni sa spoznajom isvim drugim—vraćanje svega onog što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, izruku njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve—dok će svi nepopravljivi biti zauvijek uništeni.—Djela 3:1923; Iza. 35

275

BOG, veliko Podrijetlo, ili Izvor života, sazadovoljstvom se manifestira u raznim kreacijama. Isva njegova inteligentna stvorenja koje je prepoznaokao sinove, bila su slična Njemu. Logos, početakBožjeg stvaranja, bio je u Božanskoj sličnosti. Nesamo da je On bio duhovno biće (a Bog je Duh), negoje više od toga bio duh koji je bio u karakteru sličansvom Ocu, svom Stvoritelju.

Štoviše, kada je Logos postao aktivni Očevzastupnik u stvaranju različitih redova—anđela,kerubina, serafima—svi su bili stvoreni na slikuOca. Anđeoski sinovi Božji pjevali su zajedno iklicali od sreće dok su vidjeli različite kreacije.Kada je došlo vrijeme da se napravi još drugačijiporedak stvorenja, red koji nikada prije nijepostojao; naime, ljudska bića, Bog je provodio krozLogosa, svoju namjeru stvaranja čovjeka na svojusliku, svoju sličnost. I Bog je proglasio da je biozadovoljan čovjekom.

Opis prvog čovjeka daje nam se u Osmom Psalmu:„Jer si ga učinio tek malo manjim od anđela, te gaovjenčao slavom i čašću. Dao si mu vlast nad djelimaruku svojih, sve si postavio pod noge njegove: sveovce i goveda, da, i zvijeri poljske; ptice nebeske iribe morske.” Adam je bio gospodar, ili kralj, svegaovoga. Predstavljao je nešto što anđeli nisupredstavljali; jer nitko od njih nikada nije biopostavljen nad ničim. Sam Bog je vladar svega, aAdam i Logos su bili jedini koji su bili u bilo kojemsmislu riječi postavljene nad bilo čime.

Kada je Bog načinio čovjeka, učinio ga je poputsebe upravo po tom pitanju—da ima vlast. Kada suanđeli bili stvoreni, oni su bili Bog manifestiran urazličitim redovima bića—kerubina, serafima i nižihreda anđela. Kada je došlo na red stvaranje čovjeka,on je također bio načinjen na Božju sliku. Bog seočitovao u tijelu. Ali ne možemo reći da se Bog sadaočituje u tijelu. Izvorna sličnost s Bogom uništena jegrijehom. Vladavina grijeha i smrti u znatnoj jemjeri izbrisala te tragove Božje slike. I Sveto pismonam jasno pokazuje da smo izgubili tu sliku isličnost Stvoritelja.

Adama je bio nazvan Božjim sinom jer je bio usavezu s Bogom; Ali kad je postao grešnik, izgubio jetaj odnos. Nitko od Židova nije bio Božjim sinom.Abraham je bio nazvan Božjim prijateljem. Iako jeBog priznao Abrahama, Izaka, Jakova, proroke i drugeu Izraelu i naznačio da će veliki blagoslov biti njihov,oni se ne mogu tretirati kao sinovi. Bog je rekao, usuštini, kada je govorio Abrahamu, prijatelju, pokazatću ti Moj Savez. „U tvom sjemenu će sve obitelji nazemlji biti blagoslovljene.”

BOG OČITOVAN U SAVRŠENOMLJUDSKOM RODU

Sve mora čekati dok ne dođe to veliko Abrahamskosjeme u antitipu. Imamo zapis o tome kako ovaj trebadoći koji je trebao biti Izbavitelj, Abrahamsko sjeme uAntitipu. Nakon rasprave o Logosu—kako je postaotijelom i prebivao među ljudima—sveti Ivan izjavljujeda je Isus imao slavu Jedinorođenog od Oca, punmilosti, pun istine. To je bio način na koji se je iznadsvih ostalih Bog očitovao u tijelu.

Kada su niže životinje vidjele Adama, vidjele sunajbolji mogući prikaz Boga. Ništa nije moglo bitinapravljeno u tijelu što bi bilo više poput Boga. I kada jedošlo vrijeme da Bog pošalje svog Sina na svijet,postavio je pred njega veliku privilegiju da budeOtkupitelj čovjeka. I kada je postao tijelom, svi oni kojisu ga vidjeli vidjeli su slavu Jedinorođenog od Oca. Kadaje bilo tko gledao u Njega, vidjeli su Oca u apsolutnomsmislu u kojem bi to bilo moguće da ga vide.

Bog je rekao Mojsiju: "Nijedan čovjek neće vidjetimoje lice i živjeti." Savao iz Tarza je samo nazreo Isusaproslavljenog, a ipak je slava bila tolilo velika da da jeimao puni pogled ne bi preživio. Isus je bio izričita slikaOca. Isus je izričita slika Oca. A ako nitko ne moževidjeti Boga i živjeti, onda ne može vidjeti Isusa i živjeti.

BOG OČITOVAN U KNEŽEVIMA

Međutim Bog je napravio pripremu da kada ćeKristovo Kraljevstvo biti uspostavljeno među ljudima,biti će zemaljskih predstavnika kroz koje će Mesijavladati i uzdizati čovječanstvo tijekom tisuću godina.Bog ima upravo takvu klasu pripremljenu i spremnu zaovo djelo—Abrahama, Izaka i Jakova i druge DrevneDostojnike. Njih će se računati dostojnima trenutnepromjene u ljudsko savršenstvo. Oni ne doživljavajupromjenu prirode u svom uskrsnuću, jer nisu bili začetiod Duha. Nitko nije bio začet od Duha do Pedesetnice,osim našeg Gospodina na Jordanu. „Duh Sveti još nijebio dan; jer taj Isus još nije bio proslavljen.” Stoga su tiDrevni Dostojnici imali samo svjedočanstvo da suzadovoljili Boga. Zbog njihove odanosti Bogu i načelimapravednosti, neki od tih Drevnih Dostojnika bili sukamenovani; neki su prepiljeni; neki su bili u iskušenju;neki su bili ubijeni mačem; lutali su u ovčjim kožama ikozjim kožama; bili su siromašni, unesrećeni, mučeni;kojih svijet nije bio dostojan.”—Hebrejima 11:3740.

Oni, iako su primili Božje obećanje, nisu primiliono što im je obećano. Na primjer, Bog je obećaoAbrahamu: „Svu zemlju koju vidiš dat ću ti.”Abraham mora imati uskrsnuće kako bi se BožjaRiječ ostvarila. Mora dobiti tu zemlju. Ali nije bilo

„BOG OČITOVAN U TIJELU”„Veliko je otajstvo pobožnosti: Bog je bio očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među

Poganima, uzvjerovan u svijetu, primljen u slavu.” (1. Tim. 3:16)

276

sugestije Abrahamu o slavi, časti i besmrtnosti—nijebilo sugestije da postane sudionikom božanskenaravi i sunnasljednik s Isusom. Vidi Djela 7:5;Hebrejima 11:1719.

Ova promjena prirode započela je s Isusom. Krist jeljudima donio ne samo spoznaju o životu i besmrtnosti,već i da postoji povlastica stjecanja tog života s Njim:„spasenje; koje je najprije počeo govoriti Gospodin, aza nas su ga potvrdili oni koji su ga čuli.” (Hebr. 2:3)Ali Drevni Dostojnici imali su vjeru vjerovati Bogu,vjerovati Njegovom Obećanju i čekati ispunjenje togObećanja. Oni su samo imali nagovještaj da će Bogodstraniti prokletstvo. A Abrahamovo sjeme trebalo jebiti slavni kanal Božjeg blagoslova—„U tebi i u tvomsjemenu sve će obitelji na zemlji biti blagoslovljene.”Stoga, sveti Pavao nam kaže da oni nisu primili ono štoim je obećano, „jer je Bog za nas [Evanđeosku Crkvu]pribavio nešto bolje da oni bez nas ne bi postiglisavršenstvo.” (Hebr. 11:40)

Drevni Dostojnici ne mogu dobiti svoj blagoslovprije nego što mi dobijemo naš. Nevjesta mora bitiproslavljena prije nego što bilo koji od vjernih izprošlosti može doći i dobiti svoj blagoslov. Tada ćeodmah biti uspostavljeno Kraljevstvo. I onda ćeAbraham, Izak i Jakov i svi ostali Dostojnici biti prvaKristova djeca. Umjesto da budu očevi, oni će bitidjeca, i on će ih učiniti prinčevima, vladarima, nacijeloj zemlji. (Psalam 45:16).) Budući da su uskrslikao savršeni ljudi, oni će biti savršene slike Boga. Usvakome od tih Drevnih Dostojnika Bog će seočitovati u tijelu. Oni će biti prinčevi u to vrijeme ivladati zemljom, pod Kristovim kraljevstvom.

Isus je potkrijepio tu misao kada je rekao: „kadugledate Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke ukraljevstvu Božjem.” (Luka 13:28) O sebi je rekao:„Još malo i svijet me više neće vidjeti.” (Ivan 14:19)Ako nas snaga našeg uskrsnuća ne promijeni uduhovne uvjete, ne bismo ga vidjeli ništa više negodrugi koji će nastaviti na ljudskom nivou postojanja.Mrtvi u Kristu ustaju prvi (1 Sol. 4:16,17), a oni „kojisu živi i ostaju”, će, prilikom Njegovog očitovanja,postati poput Njega, „promijenjeni, u trenutku, utreptaju oka”. U trenutku naše promjene vidjet ćemone samo našeg Gospodina, već i sve svete anđele, svena duhovnoj nivou postojanja, koji su nam sadanevidljivi. Oni mogu vidjeti čovječanstvo, aličovječanstvo ih ne može vidjeti.

Bog se očitovao u tijelu; prvo, u slučaju Adama;drugo, u Isusovu slučaju; i treće, on će se očitovati utijelu onih Drevnih Dostojnika, koji će se računatidostojnima boljeg uskrsnuća od ostatka svijeta.

LJEPOTA SVETOSTI NAŠEG GOSPODINA

Kada su u podsmijehu vojnici stavili na glavuNašeg Gospodina krunu od trnja i zaogrnuli ga u

ljubičasti ogrtač, i odveli ga u sudsku dvoranu, Pilat gaje pogledao u divljenju i uzviknuo: „Evo čovjeka!” ili(vidi Strongovu konkordanciju) „Pogledajte lice!” Jasam poganin, a ne od vaše rase. Ali ovdje ste mi poslaliza suditi najslavnijeg Židova na svijetu! Nitko ne možeimati stvarno lijep karakter bez unutarnje ljepote kojase odražava na licu. Ako je čovjek zloban karakter, nemože sakriti te svoje karakterne crte. Ako je brižnogstava, to će mu se pokazati na licu. Što ćemo ondamisliti o našem Gospodinu! Njegovo lice mora da jebilo jedno od čudesne ljepote! Nije ni čudo što senarod sjatio da ga vidi zbog milostivosti njegovoggovora i njegove divne ljepote—slike Božje!

Psalmist je upitao: „što je čovjek da ga sespominješ i sin čovječji da ga posjećuješ [brineš se zanjega]? Jer si ga učinio tek malo manjim od anđela, tega ovjenčao slavom i čašću.” (Ps. 8:4,5) Ali čovjek jepao u grijeh, otuđenje, tamu! Sotonistički utjecajdjeluje grijeh i doveo je do čovjekova pada od likanjegova Stvoritelja. Božja je velika namjera vratitičovječanstvo iz grijeha i nesavršenosti. Uzdizat će sveone koji žele biti pravedni.

„Nego gledamo Isusa koji je učinjen malo manjimod anđela, zbog smrtne patnje, slavom i čašću[savršenstvo ljudske prirode] je bio ovjenčan da bimilošću [naklonošću] Božjom za svakoga okusiosmrt.” (Hebr. 2:9) Vidimo široki temelj Božjeg Planapoložen u otkupiteljskom djelu na Kalvariji. Vidimoda bi Otkupiteljev život bio cijena ljudskogiskupljenja. „Budući da je po čovjeku došla smrt, počovjeku dolazi i uskrsnuće od mrtvih. Jer kao što uAdamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti. Alisvatko u svom redu: prvine Krist [Pomazanik, Mesija],zatim oni koji su Kristovi kod njegovog dolaska[Grčki, kod njegove prisutnosti].” (1. Kor. 15:2123)Isus kaže: „Blagoslovljen i svet je onaj koji ima udjelau Prvom uskrsnuću.” Takvi će biti kraljevi i svećeniciBožji i Kristovi, i vladat će s Njim tisuću godina.

Stoga, dakle, „Bog očitovan u tijelu” jasno je bioizložen u čovjeku Kristu Isusu u Njegovomsavršenstvu. Ali Bog se posebno i na još višekonkretan način očitovao u Isusovu tijelu kada sepredstavio Ivanu na Jordanu kada je dosegao razdobljeod trideset godina, i tamo se dao žrtveno. „Evo,dolazim, o meni je u svitku knjige zapisano: izvršiti,Bože, volju tvoju.” Tamo se ponudio bez mrlje, uskladu s Božjom voljom. I Božansko prihvaćanje biloje naznačeno u obliku goluba koji je sišao nanjega—ne da je Duh Sveti poput goluba, već da je Bogdao vanjsku manifestaciju kako bi Ivan imao nekinačin za identifikaciju Mesije, kako bi mogao reći:„Vidio sam Duha kako silazi s neba poput goluba iostaje na Njemu.”

Od vremena Isusova krštenja Bog je prebivao uNjemu na poseban način. Kao što apostol Ivan kaže o

277

Crkvi, Bog boravi u nama, a mi u Bogu. (1. Ivan.4:16.) Otac je napravio svoje prebivalište u Isusu ikvalificirao ga da obznani Božanski Plan. Naš jeGospodin rekao, „Duh Gospodnji na meni je, jer mepomazao propovijedati evanđelje siromasima; poslaome ozdravljati srca slomljena, propovijedatioslobođenje sužnjevima i slijepima obnovu vida, da naslobodu otpustim potlačene, da propovijedam ugodnugodinu Gospodnju.” —Luka 4:1621.

ISKUŠENJA NAŠEG GOSPODINA U PUSTARI

Od trenutka kada je Isus primio Duha Svetoga,čitali smo da su mu nebeske stvari bile obznanjene. Jerkao što Apostol kaže, „A naravni čovjek ne prima onošto je od Duha Božjega...i ne može to upoznati, jer seto duhovno prosuđuje.” Kada je Isus, dakle, primiozačeće Duha Svetoga, primio je duhovno razlučivanje.Uvidio je kako se tipovi Starog zavjeta odnose naNjega. Vidio je da zmija u pustinji predstavlja Njega.

Kad je vidio te stvari, sjećamo se da je bio upustinji. Imao je cijelo Sveto Pismo u Svojim mislima.Od djetinjstva je imao naviku pohađati sinagogu; i saSvojim savršenim umom, Sveto pismo bi bilootemeljito ugravirano tamo. Mogao bi citirati SvetoPismo ad libitum. A kada je Sotona citirao SvetoPismo, Isus ga je razumio.

Na kraju četrdeset dana, kada je Isus bio slab odposta, bilo je najpovoljnije vrijeme za Protivnika da gaiskuša. Kada je On pomislio na svu sramotu i brukupovezane s njegovom žrtvenom smrću, bilo bidovoljno da bilo kome srce klone! Trenutak kada jeshvatio da ga se treba ubrojiti kao bogohulnika, iprotivnika Bogu, bio je najprikladniji trenutak zaSotonu. I Otac mu je dopustio da bude uiskušenju—dopustio je Protivniku da ga iskuša uovom trenutku.

Tada se Sotona obratio umu našega Gospodina:Poznajem te vrlo dobro. Imali smo dugo poznanstvo uprošlosti, i znam misiju zbog koje si došao. Ne shvaćaš,znam, moć koja je došla na tebe kad si kršten. Vidiosam kako je Božja moć došla na tebe. Moraš samonarediti da se ovo kamenje pretvori u kruh. Shvaćam damožeš napraviti veliko djelo, i ja bih ti se pridružiti utoj stvari. Ali prije svega, trebao bi nešto pojesti.

Isus je poznavao Sotonu—znao je da je SotonaLucifer, koji se pobunio protiv Božanske vlade i koji

je bio zatočen na ovom planetu. Kada se Sotonapojavio Isusu, možemo biti sigurni da se pokušaopojaviti kao anđeo svjetla i pretvarati se da želi biti naBožjoj strani i da sada želi surađivati s Bogom. AliIsus je znao da mu njegova moć nije dana u svrhu dapodrži svoj život, i neće popustiti iskušenju.

Stoga ga je Sotona zatim odveo na visokuplaninu—to je bilo u duhu njihovih umova—i pokazaomu kako je on—Sotona—bio „knez ovoga svijeta” isva kraljevstva istoga. I on je rekao, vidiš, onda, daimam moć da ti pomognem. Možeš li si priuštiti dabudeš bez takve pomoći? Suosjećam s tobom. Spasitćeš čovječanstvo i sve ih izbaviti od smrti. Umjesto damoraš patiti, kao što je Božji plan, mi ćemo raditizajedno, i ti nećeš morati patiti. Ali prvo, moraš Mepriznati. Tako sam Ja počeo. Htio sam pokazati kakvokraljevstvo Ja mogu uspostaviti. Rekao sam: „Uzaćiću u nebo, uzdići ću prijestolje svoje povrh zvijezdaBožjih; i ja ću sjesti na goru zajednice u krajevimasjevernim. Uzaći ću povrh visina oblaka, ja ću bitipoput Svevišnjega,” imat ću svoje carstvo. Savjetujemti da dođeš i podijeliš to sa mnom. Dat ću ti svu slavukoju možeš zatražiti. Namjeravam biti knez ovogsvijeta. Ne vidiš li da je sve u mojim rukama?

Ali u tim iskušenjima Isus je pobijedio. I pobjeda jebila toliko potpuna da je Sotona mislio da ne vrijedi daga opet iskušava! Mislio je da ako ne može pokrenutiIsusa kada je bio na rubu gladi, nije bilo od koristipokušati dalje. Dakle, on nikada nije napravio jošjedan pokušaj, barem koliko izvještaj pokazuje.

TEORIJA INKARNACIJE NIJE BIBLIJSKA

Nakon toga, dok je Isus činio dobro, iscjeljivaobolesne i propovijedao narodu, sve je bilo savršeno uskladu s Očevom voljom. Da je Otac bio tamoutjelovljen u tijelu, ne bi mogao izvršiti svoju voljusavršenije. Ali Isus nije bio utjelovljen. UtjelovljenjeNašeg Gospodina samo je teorija izmišljena tijekomMračnog Srednjeg Vijeka. Jer On se je ponizio dapostane čovjek, i „ponizio je sâm sebe i postaoposlušan do smrti, i to smrti na križu. Zato ga je Bog ipreuzvisio i dao mu ime koje je iznad svakoga imena,da se na Isusovo ime prigne svako koljeno onihnebeskih, i zemaljskih...da svaki jezik prizna da IsusKrist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.”—Filipljanima 2:811.

DUBOKA RAZMIŠLJANJA NOĆU„Duša će moja biti kao moždinom i pretilinom zasićena, i usta će te moja hvaliti radosnim usnama. Kad se tebe

sjetim na postelji svojoj, promišljam o tebi u bdijenjima noćnim.” (Ps. 63:5,6)

IZRAZOM da mu je duša moždinom i pretilinomzasićena, Prorok David se očito osvrnuo na obiljeBožje naklonosti i blagoslova koji su mu došli. Imao

je veliku porciju, debeli dio, i cijenio je Božjudobrotu, Božju naklonost prema njemu, uzimajući gakao pastira iz stada, i dajući mu prednost da se

278

uključi u Njegovu službu i konačno ga doveo naprijestolje kao kralja Izraela. Zbog svega toga on jebio vrlo zahvalan Gospodinu. Cijenio je sve Božjeblagoslove. Bilo je prikladno da njegova usta dajuhvale, da treba biti radostan, da govori oGospodinovoj ljubavi i dobroti. Tako u DavidovimPsalmima nalazimo mnoge lijepe izraze u kojima ondaje velike pohvale i zahvalnost Svemogućem. Ontakođer govori o Božjem veličanstvu, o njegovojčudesnoj moći i snazi, i naziva nebesa djelomNjegovih ruku.

Prorok je svakako koristio svoj jezik kako bihvalio Gospodina. Kada uzmemo u obzir da je živiou vrijeme kada je školovanje bilo ograničeno i da jeod toga dobio vrlo malo, shvaćamo da je svakakodobro iskoristio ono što je dobio. Plod njegova radasveo se na blagoslov svijeta kroz stoljeća. Onnagovješćuje da je u određenoj mjeri u noći pjevaoili hvalio Boga—„Kad se tebe sjetim na posteljisvojoj, promišljam o tebi u bdijenjima noćnim.” Udavna vremena ljudi su bili ovisniji o Mjesecu izvijezdama za svjetlo noću, ne imajući kao štodanas mi imamo punu zalihu za osvjetljenjepomoću rafinirane nafte, plina, električne energijeitd. Gosp. Rockefeller se još nije bio rodio, niti sumoderni izumi sanjali o tome. Ovisili su oumjetnom svjetlu na maslinovom ulju, a toga nijebilo baš u izobilju. Kao posljedica toga, ljudi surano odlazili u krevet. Tako je kralj Davidrazmišljao o Svemogućem dok je ležao na svomkrevetu, duboko razmišljajući o Bogu—nije misliona budalaste stvari, ne planirajući budalastepostupke. Kada se toga sjetimo, nismo iznenađeništo je njegov um bio pun lijepih misli.

NAJPLEMENITIJI PREDMET DUBOKOGRAZMIŠLJANJA

Tko ima vremena za duboko razmišljanje, primit ćeveliki blagoslov ako će se njegove misli okrenuti premaSvemogućem, priznajući njegovu dobrotu, nastojeći datislavu Bogu za sva njegova mnogostruka milosrđa, dubokorazmišljajući o Bogu u noćnim bdjenjima. Što se ovogstiha tiče, ne vidimo razloga da ga smatramo proročkim;Ipak, predstavlja svakoga tko želi biti u skladu s Bogom.Postoje milijuni ljudi na svijetu koji nikada nisu čuli zaBožji prekrasan Plan; stoga naša usta trebaju biti korištenau hvaljenju Boga. Trebamo se neprestano prisjećatiGospodina u svim našim trenucima odmora, bilo nakrevetu, ili gdje god to bilo. Trebamo njegovati navikudubokog razmišljanja o Njemu. Mislimo da vrlo malo ljudiduboko razmišlja o Gospodinu; i to im ne ide u prilog.

Veliki i sveti Božji zakoni pronalaze izraz u Njemu.Trebamo misliti o Bogu kao o personifikaciji svega štoje pravo, brižno, ljubazno, mudro, u karakteru i načelu.Ovo bi nas trebalo stimulirati da budemo poput Njega.Što više cijenimo plemenit karakter, to ga više želimooponašati. Što više vidimo Božja moćna djela u prirodi injegova milosrđa prema nama, u tom istom omjeru našasrca i usne će ga slaviti. Ako postoji proročka misaopovezana s ovim odlomkom, to je da ga je kroz MračniSrednji Vijek, tijekom cijelog noćnog vremena ovogdoba, sav Božji vjerni narod hvalio. Sav Njegov pravinarod ga je hvalio i činili su to radosnim usnama. Onikoji to nisu radili nisu iz ove klase. Stoga bismo trebaliprinositi hvale našem Bogu. Trebamo sve više i višeduboko razmišljati o Njegovoj svetoj volji i putevima inastojati se tome prilagoditi. Tako ćemo postati sve višei više kao naš Otac na nebu.

SLUŽITI, NE BITI POSLUŽIVAN„Sin čovječji nije došao da mu poslužuju, nego da on poslužuje i život svoj preda kao otkupninu za mnoge.”

(Mat. 20:28)

GOSPODAR je poučavao Svoje slušatelje razliciizmeđu sebe i drugih velikih kraljeva. On je došaopostati kraljem Izraela, u ispunjenju proročanstvaSvetog Pisma. Za razliku od zemaljskih vladara Onnije želio naučiti koliko može izvući iz naroda, većkoliko može učiniti za narod. Nije bio sebičan. Nijepokušavao vidjeti koliko malo može služiti i kolikomu drugi mogu više služiti; nego naprotiv, kolikomalo drugi mogu učiniti za njega i koliko je Onmogao više učiniti za druge. I to je njegovoočekivanje u odnosu na njegove sljedbenike. On injegovi učenici, pozvani Nebeskim Pozivom, pozvaniu Nebesko Kraljevstvo, nisu pozvani biti sebični ilisebi prisvojiti počasti za vlastito zadovoljstvo; negooni su pozvani na služenje—osobito služenju Božjemnarodu. To je pravo značenje riječi ministar; naime,onaj koji služi.

Posebno je prikladno da se svi koji su sljedbeniciGospodina Isusa sjete da smo svatko od nas pozvani uslužbu; i da oni koji služe u duhovnim stvarima, onikoji su posebno poznati po imenu „službenik”, trebajuimati na umu da je njihova uloga ona koja poziva nasluženje, ne sebi, nego drugima; i da su tako posvetilisvoje živote kako bi služili. Naš Gospodin je ušao usvoju službu po Svome posvećenju. O njegovomživotu prije krštenja u Jordanu, Sveto Pismo kaže vrlomalo, tako da se više pažnje može privući na Njegovetri i pol godine službe u Istini, kada je polagao Svojživot za druge—za svoje prijatelje i za svojeneprijatelje.

Isto vrijedi i za sve Njegove sljedbenike. Našaslužba počinje u vrijeme našeg posvećenja. Nismoovlašteni dvoriti, niti služiti, u svetim stvarima dok neuđemo na način na koji nam je Gospodin ukazao.

279

KORISNA I BESKORISNA SLUŽBA„Ako bih i razdijelio sva svoja dobra da nahranim siromahe, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi.”

(1. Kor. 13:3)

APOSTOL je raspravljao o darovima Duha Svetoga. Upoglavlju 12 pokazao je da je Gospodin dao jedan iliviše čudesnih darova svakome od rane Crkve tko jeprihvatio Evanđeosku poruku i postao Kristovsljedbenik. Ti su darovi bili u dvije svrhe; za dobrobitsamoga čovjeka, kao i za svjedočanstvo strancima.Evanđeoska poruka bila je nova, a neke učinkovite iuvjerljive metode bile su potrebne za početak Crkve

koja je bila dojenče. Nakon što je istaknuo te različitedarove i nagovjestio da je dar javnog poučavanja,govorništva, najvrjedniji, sveti Pavao kaže: „A ipakvam pokazujem izvrsniji put.” Zatim ih uvjerava da suplodovi Duha daleko važniji; i da je Ljubav najvrjednijiplod, bez kojeg bi svi darovi, sav žar, bili bezvrijedni.

Danas postoje Kršćani koji uvelike žale da Crkvanašeg doba nema darove koje je posjedovala rana

Međutim, danas nismo obvezni čekati dok nedosegnemo trideset godina prije nego što započnemonašu službu; nego u ranoj dobi kada možemo shvatitišto želimo raditi, možemo dati svoje živote Gospodinui službi Istini i braćei. To je zato što nismo podSavezom Zakona.—Rimljanima 3:19.

JEDINO SIN ČOVJEČJI MOŽE SLUŽITI KAOOTKUPITELJ ČOVJEKA

Naš Gospodin govori o sebi kao o Sinu Čovječjem,koji je došao „služiti i dati svoj život kao otkupninu zamnoge.” On je doista bio Sin Božji, čak i dok je bioSin Čovječji. Savršen čovjek Adam, prije nego što jepao u grijeh, bio je Sin Božji. Naš Gospodin unazivanju Sebe Sinom Čovječjim je naglašavaočinjenicu da on više nije bio na duhovnoj razinipostojanja, već na ljudskom nivou. Došao je na zemljus određenom svrhom—kako je objasnio, posluživati,služiti. Nije mogao učiniti potrebnu službu za čovjekakao duhovno biće. Uvjet je bio da on postane čovjekkako bi otkupio čovječanstvo. Mogao je otkupitičovjeka samo tako što je postao čovjek. Mogao jekupiti život savršenom Adamu i rasi koja je izgubilaživot u njemu samo postavši savršenim čovjekom.

„Oko za oko, zub za zub, čovjekov život začovjekov život”, bio je zahtjev Božanskog Zakona.Adam je sagriješio i mora ga se otkupiti prije negošto ga se može obnoviti, bilo fizički, mentalno ilimoralno, ili se može vratiti u Božju naklonost. Isus jedošao da omogući ovu potpunu obnovu. Njegov ježivot bio posvećen služenju drugima, i on je završioovu veliku službu svojom smrću na križu. Tijekomsvog zemaljskog boravka dao nam je plemenitprimjer ispravnog života onih koji će biti sljedbenicinjegovih stopa.

NAŠA SLUŽBA POSEBNO ZA NOVOSTVORENJE

Mnogi pogrešno shvaćaju Bibliju i misle da je sadavrijeme da spase svijet. Stoga troše sve svoje vrijeme isnagu kako bi utješili i uzdignuli čovječanstvo. Oni sudoista uključeni u hvalevrijedne napore; jer svakidobar rad ili trud treba pohvaliti. Ali za one koji su

ispravno informirani što se tiče Božanskog Planapostoji jedno, daleko uzvišenije djelo, koje trebaobaviti sada. Božje djelo u sadašnjem Dobu nije bilaobnova svijeta, već razvoj Novog Stvorenja. Ovajposao još nije u potpunosti dovršen. Želimo li raditiBožje djelo, naša se djela moraju odnositi na NovoStvorenje prije svega. Možemo činiti dobro svimljudima dok za to imamo priliku, kao što Apostol kaže,ali posebno trebamo služiti Kućanstvu Vjere.

Isus je bio u redu za ovo djelo službe. Iako još nijebilo Novih Stvorenja, dok je on bio ovdje u tijelu,njegov rad je bio da se sve pripremi za ta NovaStvorenja. Njegov rad bio je okupljanje nekih koji ćebiti Njegovi vjerni sljedbenici, i polaganje njegovogživota u korist njih i u korist cijelog svijeta.

U kontekstu, uočljiva je činjenica da su dva Isusovaučenika bila posebno željni u to vrijeme sjediti naPrijestolju s Gospodarem u Njegovom Kraljevstvu,jedan s njegove desne, a drugi s njegove lijeve strane.Isus ih nije osudio zbog te želje, već im je ukazao na tokoliko su teški uvjeti i upitao ih jesu li u stanju ispunitite uvjete. Odgovorili su: „Možemo.” U najmanju ruku,bili su voljni. Da je njihov odgovor bio ugodan Isusuočitovale su njegove riječi: „Doista će te piti moju čašui biti kršteni mojim krštenjem.” Tražili su mjesta uKraljevstvu vrlo blizu Njega. Isus ih je obavijestio daim on sam nije u stanju dati takva mjesta—da mjestaneće biti dana u skladu sa favoriziranjem, već premapravdi; i da će ih Otac dijeliti.

ISPUNJAVAMO LI NEOPHODNE UVJETE?

Mjesto koje ćemo zauzeti u Kraljevstvu mnogo ćeovisiti o tome u kojoj mjeri postajemo ministri ilisluge. I ako jednostavno pokušavamo izvući što je višemoguće iz drugih i dati što je manje moguće od sebe,nećemo biti takvi karakteri kakve Gospodin traži davladaju u Kraljevstvu; zapravo, uopće nećemo stećiKraljevstvo. On traži veoma izabranu klasu. Ovaj ćerazred svi biti sluge, voljni i sretni služiti, smatrajućivelikom privilegijom položiti svoje živote u službibraće, do mjere njihove sposobnosti i mogućnosti; jersluženje braće je služba Božja, kojoj su se posvetili, zakoju su tvrdili da će posvetiti svoje živote.

280

JEZABELINA KĆI, kraljica Atalija, nakon smrtisupruga postala je kraljica udovica kraljevstva Jude,njezin sin Ahazija postaje kralj. U orijentalnim

zemljama kraljeva majka je još uvijek najviši autoritet ukraljevstvu; kao, na primjer, u Kini. To je bio običaj saŽidovima. Kao kraljica udovica, Atalija je imala snažan

Crkva. Oni su sigurni da odsutnost ovih darova Duhau ovom trenutku označava veliki nedostatak vjere ivjernosti među Božjim narodom. No, čini se da ti nisuprimijetili da je apostol Pavao uvjeravao Crkvu svogavremena da će ti darovi proći. Poslušajte ga: „Ljubavnikad ne prestaje. A kad bi bila proročanstva, prestalabi! Kad bi bili jezici, umuknuli bi! Kad bi bilo znanje[čudesno znanje ili sposobnost razumijevanja],iščeznulo bi...sada ostaje vjera, nada, ljubav, to troje;ali najveća od ovih je ljubav.” (reci 8,13) Vidimo da suti čudesni darovi postupno prolazili. Prenosili su ihsamo Apostoli, a time i nakon smrti Apostola i onih nakoje su apostoli položili ruke dajući im te darove,nitko ih drugi nije mogao primiti. Međutim,posjedovanje jednog ili više tih darova nije označavaloprihvaćanje u Kraljevstvo Nebesko. Čovjek možeimati neke od tih čudesnih darova u to vrijeme, a jošuvijek biti odbačen.

U kojoj god mjeri Kršćanin gaji vjeru, nadu iljubav, u toj mjeri njeguje ono što će biti vječno. Međuovoj troje Ljubavi stoji na prvom mjestu. Postojivažan smisao u kojem će vjera prestati; jer kada ćevjera biti progutana viđenjem duhovne stvarnosti, nećebiti potrebe za njezinim pokazivanjem koje sadapostoji. Postoji i važan smisao u kojem će Nadaprestati. Jer kada će doći ono što je savršeno, kada seNada izgubi u potpunom ostvarenju, nećemo se moratinadati kao sada. Kao što sveti Pavao kaže: „Jer što tkovidi, čemu će se i nadati?” I dalje ćemo imati nadu uto da ćemo se uvijek radovati slavi koja dolazi; i mićemo iskoristiti vjeru u to da nikada nećemo izgubitipouzdanje u Gospodina i njegovu dobrotu i vjernost ilijedne u druge; ali vjera i nada neće biti potrebne uistom smislu kao sada. Ljubav, međutim, nikada nećepropasti u bilo kojem smislu ili stupnju, već će sesamo povećati i produbiti. „Ljubav nikad ne prestaje”;to je karakteristika samoga Boga, i svako savršenobiće bit će utjelovljenje ove slavne kvalitete. Oni kojiposjeduju Božansku prirodu imat će je u najvećojmjeri, u svom najvišem postignuću.

Upravo u vezi s tim kontrastom između darova iplodova Duha Apostol koristi jezik teksta koji serazmatra. Tko bi dao svu svoju imovinu da nahrani

siromašne, ako ne iz ljubavi? Odgovaramo, možda imamanje vrijednih motiva za to, kao što apostolnagovješćuje. Ako nema ljubavi, to ništa ne koristi. Akoima puno ljubavi, to puno koristi. Ako bude maloljubavi, malo će biti koristi. Vjerujemo da većina onihkoji daju siromašnima imaju nešto ljubavi. Vjerujemo dasu mnogi dobročinitelji današnjice potaknuti ljubavlju. Ukojoj god je mjeri čin dobronamjernosti bio takopotaknut, donijet će blagoslov. U kojoj god mjeri je biopotaknut sebičnošću i željom za ispraznom slavom, nećedonijeti blagoslov. To vrijedi i za Crkvu i za svijet.

Davanje imovine za hranjenje siromašnih može seobaviti s ciljem popularnosti ili sebičnog isticanja.Farizeji su sjajno pokazivali svoju svetost; ali ljubavnije bila glavna pobuda njihovih postupaka. NašGospodin je rekao da oni imaju svoju nagradu—što jebila pohvala ljudi. Kada bi političar koji se kandidiraoza ured dao svoju imovinu kako bi prehraniosiromašne, i ti siromašni glasali za njega nabiralištima, imao bi svoju nagradu. Zašto bi imao dvijenagrade? Dobio je svoje glasove, a to je bio njegov cilju svojoj podjeli hrane. Ali nagrada koju Gospodin dajeje i sadašnja i buduća.

Što se tiče tih stvari koje se odnose na privatnedobrotvorne organizacije, danas su donesene javneodredbe koje u velikoj mjeri privatne donacijesiromašnima čine nepotrebnima, a često i nemudrima.Ali postoji još jedan način prehrane siromašnih koji jejoš važniji. Možemo hraniti duhovno gladne i možemopomoći u odijevanju duhovno golih. Dakle, možemopotrošiti svoj novac i dati svoju imovinu za hranitisiromašne na najbolji mogući način, iako hranjenje iodjeća tijela se ne može zanemariti kada je topotrebno. Ali čak ni ovo duhovno hranjenje i odjeća nebi bili prihvatljivi Gospodinu ako to ne učinimo izistinske ljubavi prema Njemu i Njegovima i svimljudima. U kojoj god mjeri bilo koji Kršćanin dajeGospodinovom cilju za vanjsku predstavu ili zato štomisli da se to od njega može očekivati, ili iz bilo kojegmotiva osim iz ljubavi prema Gospodinu, u toj mjerion ne bi primio nikakvu nagradu. Ako se to učini izljubavi, bit će nagrađeno na nebu; i to „koristi” i unjegovom karakternom razvoju za Kraljevstvo.

UBOJSTVA NJENE UNUČADI—31. LISTOPAD—2. KRALJ 11:120—

JEZABELINA KĆI POSTALA KRALJICA JUDE—NJEN SMRTONOSAN UTJECAJ KAO KRALJICEUDOVICE—OZBILJNI REZULTATI ODSTUPANJA OD BOŽANSKOG ZAKONA—MOĆ PONOSA—SEBIČNOST KOJA DOVODI DO UBOJSTVA—DJEČAK JOAŠ OKRUNJENI KRALJ U DOBI ODSEDAM GODINA—ZLA ATALIJA POGUBLJENA.

„Dom opakih bit će porušen, a šator čestitih će procvasti.” (Izreke 14:11)

281

i ubitačan protiv pravog Boga i njegovog štovanja i ukorist štovanja Baala. To nije jedini slučaj u kojem jebrak kraljeva Izraela s kćerima stranih kraljevskih kućadonio veliku štetu. Atalijina majka Jezabela bila je jošjedna značajna ilustracija. Sjećamo se također da sustrane žene kralja Salomona uhvatile u zamku.

U skladu sa svim tim sjećamo se da je Božanskazapovijed svim Izraelcima bila da ne bi trebali ulazitiu bračne saveze s drugim nacionalnostima. Čini se daje svako odstupanje od Božanskog zakona donijelo sasobom ozbiljne kazne. To je strogo u skladu s Božjompripremom samo s tim jednim narodom, da oni trebajubiti njegov narod u posebnom smislu; da drugi narodinisu bili njegov narod; i da će im poslušnost njegovomZakonu donijeti blagoslove; i da bi im neposluh imdonio nedaće. (Ponovljeni zakon 7:611.) Taj Zakon jejoš uvijek obvezujući za Židove, ali nije i za druge.

Svi bi trebali pravilno prepoznati antitip ili duhovniznačaj tog predmeta Židovskog Zakona. Primjenjiv jena Kršćane, koji čine, s božanskog stajališta, „svetinarod, osobit narod.” (1. Pet 2:9.) Kršćani ne bi trebalibiti nejednako ujarmljeni s nevjernicima. (2 Kor.6:14).) Kršćani će izaći iz svijeta i biti odvojeni. To se,međutim, ne odnosi na nominalne Kršćane, već samona duhom začetu klasu, koji su se u potpunostiposvetili Gospodinu. Oni su savjetovani da se vjenčaju„samo u Gospodinu”– samo posvećeni. Oni kojizanemaruju ovaj Božanski nalog ugrožavaju vlastitiduhovni razvoj, kao i vlastitu sreću i sreću svjetovneosobe s kojom postaju ujarmljeni.

UBIJANJE ZBOG VLASTI

Kada je Jehu ubio kralja Ahaziju (2. Kralj.9:27,28), njegova majka, kraljica udovica, odmah jeshvatila da to znači njezin gubitak ranga i moći—moć,čast i bogatstvo koje je njezino sebično, ponosno srcetako voljelo. Shvatila je da u trenutku kada se njenunuk popne na prijestolje mora napustiti svoj položaj ukorist snahe. Njeno sebično, ponosno srce je odlučiloda ovo ne bi trebalo biti. Radije bi bila ubojica.Odmah je uzrokovala da joj unuci budu ubijeni, osimjednog, djeteta, koje je njegova teta sakrila u sobu kojase koristila za odlaganje prostirki za spavanje, inazvana je u našoj pouci sobom za spavanje. Nakontoga bio je njegovan do svoje sedme godine, u jednojod soba povezanih sa starim hramom, koji se nijekoristio tijekom vladavine kraljice Atalije, jer je onafavorizirala i podržala štovanje Baala.

Jedna pouka za nas ovdje je moć ponosa. Možemose nadati da mnogi ne mogu biti pod utjecajem dapostanu ubojice, čak i s takvim poticajima. Međutimmnogi od nas nikada neće imati takvo iskušenje dazgrabe prijestolje ili zadrže jednog koje su većzaposjeli. Ostale ilustracije moći ponosa koje vode doubojstva u interesu prijestolja spominju se u povijesti.

Na primjer, kralj Herod naredio je ubojstvo svebetlehemske djece stare dvije godine i mlađe a što jebilo da sačuva za sebe i svoje nasljednike prijestoljeIzraela. Povijest nam govori da je Laodice otrovalasvojih šest sinova, jednog po jednog, da bi mogla biticarica Carigrada. Druga majka po imenu Irena, kojeime označava mir, izvadila je oči vlastitog sina da onne bude sposoban vladati carstvom nad kojim je onanastojala vladati.

Nije ni čudo što Biblija izjavljuje da je srcečovjeka u njegovom palom stanju varljivo iznadsvega i očajnički opako! (Jer.17:9.) Nije ni čudo štonam Biblija govori da će blagoslov Novog Savezakoji će Bog uspostaviti sa svijetom kroz Izrael,tijekom Mesijine vladavine, djelovati na oduzimanjetvrdoće ljudskog srca i na povratak čovječanstvusrca—odgovarajućeg ljudskog suosjećanja, poputsavršenog čovjeka kada je bio stvoren na sliku ipriliku Božju! (Ezekiel 11:19; 36,26; Jeremija 31:3134.) Kako nam je drago što Mesijino Kraljevstvoneće samo obuzdati grijeh i grešnike, već ćeprocesima obnove oduzeti tvrdoću srca i vratitikoliko god ih je voljno od čovječanstva natrag knježnom srcu i skladu s Božanskim zakonom ljubaviprema Bogu i prema bližnjem!

Budući da nismo kraljevi i kraljice i nemamo njihovaiskušenja, zapazimo da isti princip tvrdog srca djeluje uposlovnom svijetu, u društvenom svijetu i u obitelji. Uposlovnom svijetu djeluje do uništenja suparničkogkoncerna. U društvenom svijetu odsjeca suparnike,potiče na pogrešne izjave, klevete itd. U domu, kao iizmeđu roditelja i djece, braće i sestara, to često značinepravdu. Ispravak za sve to je ljubav iz pravednostikoja će svakoga voditi k ljubavi i poslušnosti Zlatnompravilu, i pridržavati se što je moguće bliže božanskojvolji—„Ljubite Gospodina Svoga Boga Svim srcem isvim svojim umom i svim svojim bićem i svom snagomsvojom; i bližnjega svoga kao sebe.”

KRUNISANJE DJEČAKA KRALJA

Mladi kralj se zvao Joaš. Skrivali su ga šest godina,a u sedmoj godini je okrunjen. Jehojada, velikisvećenik, čija je kći spasila Joaša, nadgledao jeceremoniju krunidbe. S velikom mudrošću pozvao jepoglavice nacije u vrijeme blagdana, kada se njihovookupljanje ne bi smatralo čudnim. Isto tako stražari subili tako raspoređeni da su dali svaku zaštitu mladomkralju i ostavili palaču bez zaštite.

Ceremonija je uspješno prošla. Kraljica udovicačula je povike: „Živio kralj!” i izašla iz palače u hramistražiti stvar. Shvativši situaciju, zavapila je: „Izdaja!izdaja!” Dakle, ponekad nepravda postaje tolikoučvršćena i utvrđena u ljudskim umovima da sepokušaj uspostavljanja pravednosti smatra izdajom,pobunom, bijesom. Za svu Gospodnje posvećenu

282

ŠESNAEST godina je prošlo nakon incidenata našegprethodnog proučavanja i nalazimo kralja Joaša unjegovoj dvadeset i trećoj godini. Već je dao prijedlogesvećenicima glede popravke Hrama, koji je bio znatnoruševan; jer su ljudi još uvijek s pola srca štovaliJehovu. Utjecaj idolopoklonstva okolnih naroda jošuvijek je bio na njima. Neki od njih nastavili su palititamjan na oltarima za Baalsko bogoslužje.

SVEĆENICI SIROMAŠNI POSLOVNI LJUDI

Kralj Joaš je otkrio da dopuštanje svećenicima dasakupe novac za popravak Hrama nije pokazalonikakve rezultate. Nema svaki dobrodušni čovjekizvršnu sposobnost. Zapis ne govori da su svećenicibili nepošteni u korištenju novca prikupljenog za svojeposlove; niti kaže da su novac potrošili nemudro.Možda narod nije imao povjerenja u svećenike i nisudavali tako slobodno na osnovu toga.

Međutim, kralj je primijetio činjenicu da je Hramnastavio biti ruševan. Pozvao je svećenike i rekao im:„Zašto ne popravljate ruševine hrama?” Odgovorsvećenika nije dan. Ali kraljevo ovlaštenje je bilo:„Sada, dakle, ne uzimajte više novca od svojihpoznanika.” Kralj je prešao preko stvari što je mogućelaganije i ljubaznije, ne optužujući svećenike zapronevjeru ili zanemarivanje.

Novi postupak trebao je imati posebnopripremljenu škrinju s novcem unutar HramskogDvorišta, prikladnu za vjernike koji su prolazili unutrai van, i pod skrbi svećenika koji je služio kao vratar.Ova metoda se pokazala uspješnom. Novac se brzonakupio. Uskoro je bilo dovoljno da se napravepopravci i još mnogo toga. Daljnje donacije u tu svrhusu bile odbijene. Hram je bio stavljen u red, a općiblagoslov slijedio je to iskustvo.

Postoji pouka u tome za nas. Ljudi vole vidjetirezultate. Žele znati da novac doniran u

dobronamjerne svrhe nije sav apsorbiran za uredsketroškove. Dobrovoljni prinosi imaju odobrenje i Bogai čovjeka, a ne prinosi za koje se salijetalo, nagovaralo,preklinjalo, molilo od svetaca i grešnika. Tko god dajeza Gospodinovu stvar, time je u prednosti. On ne samoda unapređuje dobronamjerni cilj, već njegujevelikodušnost u vlastitom srcu. Naš je Gospodinrekao: „Blagoslovljenije je davati nego primati”—gdjeje davanje voljno i dobrovoljno.

Crkveno prosjačenje nesumnjivo čini veliku štetu.Neki su primijetili da je u nekim crkvama glavnipredmet religije moljenje za novac—privatno traženje,a također i javno traženje, prolaženjem uokolo kutijeza prikupljanje. Crkveni sajmovi, crkvene večere,grabljenje itd., još uvijek su za osudu od kutije zaprikupljanje i privatnog traženja. Neki su takve naporenazvali „mužnja koza.” Gospodinov narod bi trebaobiti ovcama; svjetovni ljudi, koze.

BIBLIJSKA METODA DAVANJA

Čini se da je ispravna misao ono što utuvljuje Svetopismo; naime, da svaki Kršćanin treba davati u skladusa svojim sposobnostima i interesom za djelo; i da seod neštovatelja ne bi trebalo očekivati da to daju nitida bude zatraženo od njih. No, tko ne zna da velik dionovca prikupljenog u crkvene svrhe nespremno dajuljudi koji su ne samo često nezainteresirani za projekte,nego se ponekad čak i tome protive! Tako Protestantskiposlovni ljudi često daju katoličkim dobrotvornimorganizacijama, umjesto da vrijeđaju dobre kupce. Istotako Katolički poslovni ljudi doniraju protestantskimpoduzećima s kojima nemaju suglasje.

Dobro je vrijeme da se vratimo Evanđeoskojopomeni. (1 Kor. 16:2.) Neka svatko od vas odloži ustranu prvog dana u tjednu prema tome kako vas jeBog napredovao—za vjerske i dobrotvorne svrhe.Samo takvo dobrovoljno davanje ima ikakve zasluge u

djecu pouka je: „Čuvaj srce svoje svom pomnjom, jeriz njega izlazi ishod života.” (Izreke 4:23)

Kada je kruna stavljena na glavu mladog kralja, nanjen vrh je bio položen pergamentni svitak DesetZapovijedi. Tako je naznačena činjenica da jeBožanski zakon superiorniji od krune. Takva bi trebalabiti procjena stvari u svakom dobro izbalansiranomumu. Božanski zakon je na prvom mjestu; ljudskizakoni na drugom. I ljudski zakoni su obično povisokim standardima kao i ljudi koji ih čine vrijednim.

Juda je sigurno bila znatno uronjena u osobinedomoljublja i muževnosti da dopusti kraljici udovicida uzurpira prijestolje ubojstvom prije šest godina.Slično tome, države i gradovi koji dopuštaju i priznajudominaciju prijevara i kombiniraju se protiv javnihinteresa obično dobivaju dobar tretman kao štozaslužuju. Srce, intelekt, um, jesu ono što trebaobrazovati prema višim standardima. Tada će te višestandarde postići tjelesna politika.

PREVIŠE NOVCA—DALJNJI PRINOSI ODBIJENI—7. STUDENI—2. KRALJ. 11:21—12:16—

POUKA IZ DALEKE PROŠLOSTI O DAVANJU U RELIGIOZNE SVRHE—BLAGAJNICI BEZ JAMACA—HRAM POPRAVLJEN—TIPSKA PRIMJENA TOG DOGAĐAJA—POTREBA ZA POVRATKOM NAPROUČAVANJE BIBLIJE—ČINITI NAŠ UDIO U IZGRADNJI ZIDOVA DUHOVNOG SIONA.

„Jer Bog ljubi vesela darivatelja.” (2. Kor. 9:7)

283

očima Boga ili u očima dobrih ljudi. Samo takvi ćeprimiti Božanski blagoslov na to, bilo da se radi oudovičjoj lepti ili o velikodušnosti bogataša.

PROCJEPI U HRAMSKOM ZIDU

Gledajući duhovni Hram, percipiramo da se izvana,kao što predstavljaju veličanstvene crkvemetropolitanskih gradova, ništa više ne može poželjetiod onoga u čemu se sada uživa. Opisujući crkveneuvjete našega vremena, Sveto Pismo prikazuje oveuvjete pod likom Laodiceanske crkve, govoreći:„Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. Htio bih dasi studen ili vruć!

Ovako, budući da si mlak, ni studen ni vruć,izbljuvat ću te iz usta svojih.

Jer govoriš: Bogat sam, obogatio sam se i ništa mine treba! A ne znaš da si baš ti jadan, i bijedan, isiromašan, i slijep, i gol.

Savjetujem ti da kupiš od mene zlata u vatriprokušana da se obogatiš te bijelu odjeću zaogrneš i dase ne pokaže sramota tvoje golotinje; i pomaži svojeoči pomašću da vidiš.” (Otkr. 3:1518)

Stoga s duhovnog stajališta Hram današnjicepotrebuje popravke. Izvana, Crkva je bogata;duhovno, ona je siromašna. Većina njezinihobrazovanih, uključujući i svećenike, napustila je svuvjeru u Bibliju kao Božju Riječ. Ipak, oni nisu poznatikao nevjernici, već po manje oštrim nazivima, VišiKritičari, Evolucionisti. Mnogima se čak i vjera uosobnog Boga trese; i oni su skloni zapitati senemamo li, na neki način, neinteligentnogBoga—prirodu—i jesu li čovječanstvo i sve drugeinteligencije samo evolucijski proizvodi.

Uzrok i temelj ovog katastrofalnog stanja nijedaleko. Apsurdi vjerovanja formuliranih tijekom

Mračnog Srednjeg Vijeka toliko su veliki da ihinteligentni ljudi više ne mogu prihvatiti. Pogriješilismo što smo pretpostavili da se ti apsurdi temelje naBibliji i da su time dobro podržani. Istina je davjerovanja iz prošlosti ne samo da proturječe jednidrugima, već proturječe Bibliji. Naučiti to, vjerovati uto, označava povratak proučavanju Biblije suklonjenim obojenim naočalama naših očeva i s našimsrcima uzdizgnutim Bogu da nam On može datisvjetlo obećano Njegovom vjernom narodu na krajuovog Doba. O tome čitamo: „Imamo i još sigurnijuproročku riječ; dobro činite što pazite na nju kao nasvjetiljku što svijetli na mračnu mjestu sve dok dan neosvane i zvijezda Danica se ne uzdigne u vašimsrcima.” (2. Pet. 1:19)

DUŽNOST ČASA

Uočavajući duhovno oštećenje Doma Božjega,Crkve, svi koji vole Gospodina i koji ga štuju trebajučiniti svoj dio posla, trebaju dati svoj doprinos, premapoboljšanju tih duhovnih uvjeta. Djelo ne smije biti upotpunosti prepušteno klerikalnom ili svećeničkomrazredu. Ljudi općenito trebaju shvatiti situaciju; isvakome od njih trebalo bi biti užitak učiniti svoj dio uobnovi duhovnih zidova Siona. Ti duhovni zidovisastoje se od „vjere koja je jednom bila predanasvetima.”—Juda 3.

Svaki Kršćanin bi se trebao zapitati: „Što činimprema tim popravcima? Kako Gospodinu iskazujemsvoju revnost prema istini i pravednosti i svoju mržnjuprema grijehu i neistini?” I kao odgovor na ovapitanja, svatko bi trebao udvostručiti svoje napore darazumije Istinu i pomogne drugima da je razumiju, bezobzira na cijenu vjerovanja i sistema MračnogSrednjeg Vijeka.

MOJ DRAGI PASTORE RUSSELL:—Nakon nekoliko mjeseci razmatranja i molitve o

tom pitanju, odlučio sam napisati ove retke: Unaprijedželim reći da pišem kao Kršćanski brat i da u momdjelovanju nema zlobe ili loše volje. Ja te sigurno nebih htio dodatno optereriti. Pisat ću o onome što mi sečini nepoštenim i nepravdom u vašim člancima uSTRAžARSKOJ KULI o ratu. Neshvatljivo je zašto bih totrebao pronaći u čovjeku koji nije samo Kršćanin, već,kao što vjerujem, taj „vjerni sluga”, o kojem je Kristgovorio.

U mnogim člancima od početka rata, sada prije 14mjeseci, osvrnuli ste se na ovaj događaj, koje smatramne samo ispravnim, već i potrebnim, jer ponovnopokazuje točnost Riječi Gospodnje. Pokazali ste da jeljudska civilizacija šuplje hvalisanje. Tako i je.Skrenuli ste pozornost na strašno iskrivljavanje

Biblijskih tekstova. Sa svim tim Kršćanin se možesamo naglašeno složiti. Pokazujući to, ukazali ste nakaznena djela Velike Britanije, licemjerje britanskih ikanadskih svećenika. To je točno. Čitao sam o drugimperverzijama Londonskog Biskupa i drugih kapelanana frontu, od kojih mi je pozlilo u srcu. Što višeneustrašivo to radiš, to bolje.

Ali čak i prije rata imali ste naviku navoditiBritanske grijehe kao ilustracije zla. UgnjetavanjeIzraela od strane Filistejca i drugih Poganskih nacijastalno je bilo pojašnjavano upućivanjem na Britanskuvladavinu u Indiji, na primjer. Gospodin vjerojatno neodobrava tu vladavinu kako se provodi. Odobrava liAmeričku vladavinu na Filipinima ili u Indijskomrezervatu u SADu? A što je s ugnjetavanjemdomorodaca u Njemačkoj S. Z. Africi i istočnojAfrici? Metode u Njemačkoj S. Z. Africi, koje su

NEMA NACIONALNIH PREDRASUDA

284

konačno otjerale Herreoose u pobunu, bile su tolikogrozne, kao i rat istrebljenja koji je uslijedio, da ga nitoliko strpljivo tijelo robova kao što je njemačkiReichstag nije moglo progutati. Jesu li te stvari bilejednako ilustrirane ili su možda bile previše đavolske?

Iako je grof von Bulow javno izjavio da je ratjedno od temeljnih načela Božje sheme, to nije takoprema Bibliji. To je čisto ljudska stvar, i kao takva nebih gubio vrijeme da o tome raspravljam. Ali nijepogrešno spominjati njegove različite značajke, kaošto to činite, u vezi s Božjom riječju. I ovdje, izmjeseca u mjesec, nastavljate kao i prije rata. Jadnastara Engleska mora isporučiti dokaz; plemenitaNjemačka se uporno ne spominje. Možete li se nekakomakar povremeno oslanjati na Njemačke zločine iNjemačka iskrivljavanja Biblije kako biste ilustriralitočke? Ima li sumnje u vašem umu da Njemačka nesamo da je započela ovaj rat, nego da ga je čak iosmislila? Je li stvarno stvorila takav ratni stroj iveličala rat, samo za parade u Potsdamu? Vi sezadržavate na „strahu i destruktivnosti” ovog rata; Alinikad ne spominjete demona koji ga je započeo. Zaštone? S ljubavlju u Kristu,

Vaš susluga, W. M. HAHNNEMANN.—Kanada.

ODGOVOR UREDNIKA

Cijenimo gore navedeno pismo i odmahobjašnjavamo da je svaka očita nepravednost bilaprilično nenamjerna. Daleko smo od toga da VelikuBritaniju smatramo najgorom nacijom na svijetu.Naprotiv, cijenimo Britanske i Sjevernoameričkenarode na čelu popisa za ljudski napredak icivilizaciju.Američki po rođenju, Britanski popodrijetlu, prirodno je da urednik treba cijeniti visokestandarde vlastite rase. Ali to ga ne zasljepljuje i nesmije, zaslijepiti na nepravdu i perfidiju. Ako je tražioviše da ispravi ove od zala drugih naroda, to je zato štoSTRAžARSKA KULA, objavljena na Engleskom jeziku,ima manje mogućnosti doseći ili pomoći ljudimadrugih jezika.

Daleko je od naše misli da su Njemački Kajzer iRuski Car Gospodinovi glasnogovornici i zastupnici, anjihovi ratnici Kristovi vojnici. Znamo da je to njihovatvrdnja. Već smo ukazali na zabludu takvih tvrdnji ipokazali da je zabluda došla iz Mračnog SrednjegVijeka. Prvo se svećenstvo odvojilo od naroda, kojeg sunazvali laicima. Nakon što su se tako uzdignuli, tvrdilisu da je Kraljevstvo Božje uspostavljeno i da Crkvavlada. Prvo kroz Pape, a nakon toga kroz Protestantskedenominacije, kraljevstvima zemlje rečeno je da su toBožja kraljevstva, čija je dužnost bila braniti Crkvu isuprotstaviti se herezi. Stoljećima je dominacija Crkvepolagano rasla; ali kraljevstva su zadržala svoju moć; inesumnjivo mnogi vladari vjeruju da su oni Božjiimenovani u Njegovom Kraljevstvu.

Čini se da svaka nacija u ovom ratu vjeruje za sebeda je Božji favorizirani narod, čija je krajnja misijavladati svijetom. Svi su u zabludi. Svi su na rubupropasti. Svi oni će brzo pasti, čim Mesija preuzme nasebe svoju veliku moć i započne svoju vladavinu. Kaošto Biblija izjavljuje, oni će biti razbijeni u komadiće kaolončarska posuda, mljevena u prah, kao što je prikazanou Danijelovoj viziji, i nijedno mjesto nikada nakon toganeće biti njihovo; oni će biti kao da nisu bili.

Nismo bez suosjećanja za sve te narode; jer vidimoda su svi zaslijepljeni od Protivnika, kao i njihovivladari. Međutim, nemamo simpatije prema njihovimzločinima; i prepoznajemo rat općenito kao đavolskibilo gdje, svugdje, i kao brutalizirajući učinak na svekoji su uključeni u njega.

Drago nam je da u ovom ratu osobna zlodjela (osimlegaliziranog zvjerstva rata) nisu dokazana protivBritanaca i Francuza, iako potkrijepljena protiv Rusa,koji su, osim što su sve razarali, namjerno pucali ucivile, vadili oči Njemačkim vojnicima, i stavljaligumbe u utičnice itd., itd. Vrlo vjerojatno su tibarbarski Rusi bili razjareni nečim što su Nijemciučinili protiv njih. Primjerice, dobro je utvrđeno da suNijemci mamili Rusku vojsku od trideset tisuća umočvaru iz koje se nisu mogli izvući. Izvještajizjavljuje da je gotovo tri stotine Njemačkih vojnikapoludjelo te noći od slušanja vapaja i kletvi siromašnihRusa koji su se koprcali i umirali u toj močvari.

Nemamo ispriku ni za polubarbarske Turke, imislimo da je vrlo vjerojatno da su zločini prijavljeniprotiv njih istiniti. Na početku rata Nijemci su bilioptuženi za zločine u vezi s Belgijancima—zauništavanje cijelog grada i mnogih njegovih neborbenihstanovnika. Ali odgovor je došao, pokazujući da postojimjera isprike; da su ljudi tog grada tijekom noći narazne načine nastojali otrovati, ubosti i osakatitiNijemce, koji su bili u punom posjedu. Nijemci su, usamoobrani i kroz podučavanje lekcije, uzvratili.

Suosjećamo i s Belgijancima jer su shvatili danjihovo malo kraljevstvo pati od nezakonite invazijejačeg susjeda. Nisu razumjeli ratna pravila i osjećali suse opravdanima učiniti bilo što za zaštitu svojihnacionalnih sloboda. Nisu bili mudri u tome i patili su.

Ne branimo Njemačku invaziju na Belgiju. To nijebilo ništa ispravnije od svih otimanja zemlje koje suranije prakticirale druge nacije. Koja Europska nacijaima temeljito čiste ruke u Africi, Indiji, Kini? Svakinarod, u krađi vlade i sloboda drugih naroda, kršiZlatno pravilo pravde; ali svaki je tvrdio da čineći tone samo da je unaprijedio vlastitu dobrobit, već jestvarno donio veće blagoslove osvojenom narodu. Ipretpostavljamo da bi Njemačka imala sličnu tvrdnju.U stvarnosti, to je ponos i sebičnost koja stoji iza svihotimanja zemlje velikih naroda, a ne dobronamjerniutjecaj i dobronamjeran pokušaj blagoslimati obitelji

285

zemlje. To će biti Mesijino kraljevstvo koje će zaistablagosloviti sve ljude nesebično i za njihovu najvećudobrobit.

STVARNI UZROK RATA

Sadašnji rat, kao što svi dobro upućeni ljudi znaju,kuha se već četrdeset godina. Otkako se Njemačkauspješno branila od Francuza i uzela dvije francuskeprovincije kao dio svoje odštete, Francuzi sunaklonjeni odmazdi—osveti. S tek polovicomstanovništva Njemačke Francuska vojska održava sečetrdeset godina na ratnim nogama, ponekad u većembroju od Njemačke vojske, koja se također drži ustanju visoke vojne učinkovitosti potrebne za njezinuobranu. U međuvremenu, Rusija je, kao prijateljFrancuske, organizirala ogromnu vojsku. Dobroinformirani ljudi već godinama znaju da su ove dvijenacije namjeravale slomiti Njemačku prvompovoljnom prilikom.

Nijemci su smatrali da samo njihovo postojanjeovisi o održavanju snažne vojne organizacije,sposobne za borbu protiv neprijatelja s obje strane. Umeđuvremenu, ekonomija, i efikasnost i mudrost kojadivno kontrolira, zacementirala je njemački narod iučinila ih bogatom i moćnom nacijom. Nekoćbezobrazna, nespretna, glupa Njemačka mladež nesamo da je odslužila svoj vojni rok, već je u istovrijeme dobila i školovanje. To je podiglo Njemačkinarod iz kolotečine stoljeća i učinilo ih jednim odnajsjajnijih naroda na svijetu. Oči svijeta se otvarajusamo tim stvarima koje rat pokazuje.

U međuvremenu, kako su Njemačka štedljivost iupravljanje donosili prosperitet, Njemačka trgovina sepovećavala, Njemačka trgovačka plovila i parobrodskelinije diljem svijeta praktički su bili jedini suparniciBritanaca, koji su stoljećima bili gospodari mora. Srastućom trgovinom, Njemačka nije neprirodnožudjela za proporcionalnom mornaricom. Njenaambicija za trgovinu i mornaricu je dovela do ovograta. Francuska i Rusija bojale su se krenuti u rat, igodinama su odugovlačile. Velika Britanija strahovalaje da će izgubiti svoje ponosno mjesto gospodaricemora, te je smatrala potrebnim da Njemačka ne smijepostati veći suparnik. Britanska diplomacija ohrabrilaje Rusiju i Francusku i navela ih da vjeruju da će imatiBritansku potporu u ratu.

Njemačka je prepoznala da je mobilizacija Ruskevojske u obrani Srbije početak četrdesetogodišnjenacionalne zavjere za uništenje Njemačke. Shvatila jeda će, ako pričeka dok se Drancuske vojske nemobiliziraju na njezinoj zapadnoj granici, i Ruskavojska na njezinoj istočnoj granici, biti unepovoljnijem položaju. Njezin unaprijed određenplan u samoobrani bio je da će prvo udariti jednog od

svojih neprijatelja, a zatim drugog. Njezine željeznice,itd., sve je bilo uređeno s tim u vidu. Nadala seBritanskim uvjeravanjima, ali, ipak, bojala se onogašto je došlo—britanske objave rata, navodno u obraniBelgije, ali stvarno u strahu od rastuće veličineNjemačke—u strahu da bi Britanija jednog danamogla izgubiti svoju hvalisavu vladavinu mora.

Iako odbacujemo Njemačku metodu podmorskogratovanja i izlaganje neutralnih i civila istome, nebismo trebali zaboraviti da su Nijemci zauzvrat uočajnom tjesnacu— okruženi nacijama koje su tri putaveće od njih i koje, pored toga, žele odsjeći Njemačkeopskrbe hranom, a time i izgladnjivanje Njemačkihcivila. Što je uopće pohvalno u ratu, čak i ako bi semogao postaviti kao nagradna borba s uobičajenimpravilima i propisima!

GLEDANO S BIBLIJSKOG STANOVIŠTA

Dakle, dragi brate, shvatite nas kao one kojisuosjećamo sa slijepim narodima koji su sudjelovali uovom strašnom ratu—svaki u strahu, svaki ljubomoran,svaki zavidan drugome, i nitko od njih ne znajući, nerazumijevajući, Evanđelje Kraljevstva— MesijineTisućljetne vladavine, sada pred vratima. Shvatite nas ida smo potpuno protiv podmornica, ratnih brodova,oklopnih dvokrilaca i Zeppelina, mina, brzog vatrenogoružja, velikog i malog. Vrijeme je, međutim, da cijelisvijet prepozna da velik dio naše hvalisave civilizacijenije Kršćanstvo, niti izgrađeno na temeljimaKršćanstva; i da, dakle, prepušta mjesto boljimuvjetima Mesijina Kraljevstva. Uskoro će uskrsnuće„promijeniti” izabranu Kristovu crkvu i kvalificirati ihkao kraljeve i svećenike i suce svijeta. Uskoro ćeMesijino Carstvo početi svoj utjecaj. Uskoro će sva taPoganska kraljevstva zauvijek nestati. I to je ono štomislimo—prolazak zemaljskih carstava—kada semolimo: „Neka dođe Kraljevstvo tvoje!”

Nema ničeg ljubaznog, brižnog ili Bogolikog uratu. To je vraško, đavolsko. Ljudi koji su sada nafrontu su očvrsnuli, brutalni i spremni za revoluciju ianarhiju za koju Biblija ističe da će uslijediti nakonrata. Tko god o ratu razmišlja kao o aferi s dječjimrukavicama, i od ratobornih očekuje veliku pristojnost,nije mu mu dobro i stalno će biti razočaran. Štoviše,treba imati na umu da će svi časnici i velikani, baremjavno, iskoristiti svoj utjecaj protiv svih oblikabarbarizma; ali u redu i dosjeu svake vojske mogu senaći pojedinci koje stalno treba nadgledati, da ne bidovodili svoje drugove u sramotu. Pa čak i takvadisciplina ne može se uvijek provoditi kada supotrebni ljudi odvažne vrste, i kada cijele pukovnijetrebaju biti zapljusnute opojnim alkoholnim pićimakako bi bile dovoljno nepromišljene da poduzmu jurišsuočene s gotovo sigurnom smrću.

286

KAKO TRENUCI PROLAZE KRALJEVSTVO SE BLIŽI

Ljudi mogu tugovati u nevolji,Pod prokletstvom grijeha, slijepi i umorni,

Smrt može vladati nadmoćno danas—Sve stvari mogu izgledati turobno:

Požuri, o vrijeme; ubrzajte, godine!Kako trenuci prolaze, Kraljevstvo se približava.

Sveci mogu „uzdisati iznutra” i trpjetiVanjsku sramotu, nevolju, poraz;

Nevolje mogu testirati vjeru i strpljenje—Vatrena ispitivanja, „užarene peći”:

Ali prestani sa svojim uzdisanjem, obriši suze;Kako trenuci prolaze, Kraljevstvo se približava.

Ljudi za zemlju i sveci za Nebo;Božja odredba će se zasigurno održati.

Kličite od radosti, dajte Bogu slavu!Sigurno izbavljenje je nadohvat ruke.

Ah, nema više sumnji, nema više strahova,Kako trenuci prolaze, Kraljevstvo se približava.

J. G. KUEHN.

Documents

OVAJistrazivacibiblijeuhrvatskoj.com/blog/wp-content/uploads/... · 2020. 11. 7. · sebe upravo po tom pitanju—da ima vlast. Kada su anđeli bili stvoreni, oni su bili Bog manifestiran