Otvoreno znanje, otvoreno obrazovanje iobrazovanje za otvorenost

Berislav Zarnic

Odsjek za uciteljski studij · Filozofski fakultet

Sveuciliste u Splitu

1 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

U potrazi za izvjesnoscu

Ocekivanje da postojinedvojbena osnova ljudskogaznanja prevladavalo je uglavnoj struji europskekulture sve do nedavno.

Ono sto je “jasno po sebi”,vjerovalo se, to mora bitiistinito, a na takvoj osnovimoze se i treba izgraditi nesamo znanje nego i drustvenizivot.

Descartes, Rene (1596.–1650.)I uocivsi da mi u postavci mislim, daklejesam bas nista drugo ne jamci da govo-rim istinu, osim da vidim vrlo jasno kakomoramo postojati da bismo mislili, dosaosam do uvjerenja da mogu postaviti opcepravilo, da su stvari koje shvacam jasnoi razgovijetno potpuno istinite.

Americka deklaracija neza-visnosti (1776)Ove istine smatramo jasnima po sebi: svisu ljudi stvoreni jednakima, njihov Stvo-ritelj podario im je neka neotudiva Prava,medu kojima su Zivot, Sloboda i trazenjeRadosti.

2 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Izvjesnost kao nacin opazanja i misljenja

Ocekivanje izvjesnosti ili nuznih istinadobilo je istancaniji izraz u Kantovojteoriji: samo je oblik ali ne i sadrzajnuzan. Nista od onog sto cemo svijetuopazati ili o njemu misliti nije namunaprijed zadano nego je zadan samonacin kako cemo ga opazati i o njemumisliti.

Na primjer, vrijeme jest unaprijed zadannacin kako cemo opazati (v. citatdesno). Poredak koji se daje nasimosjetima postavljajuci ih bilo kaoistodobne ili uzastopne, sam nije jedanod osjeta. Taj poredak je vrijeme, a ononije steceno iskustvom nego zatecenokao njegov oblik.

Immanuel Kant,Kritika cistog uma,2. izdanje, 1787.Vrijeme nije iskustveni po-jam koji bi nekako proizla-zio iz iskustva. Naime, isto-dobnost i uzastopnost ne bise javljale u opazanju da impredstavljanje vremena nedaje osnovu a priori. Samoje pod tom pretpostavkommoguce da predocimo sebida neki predmeti postoje uistome vremenu (istodobno)ili u razlicitim vremenima(uzastopno).

3 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Promjena umjesto zadanosti

Razvoj znanosti nije potvrdio Kantovuhipotezu o vremenu, unatoc tome stonam se cini “jasnim po sebi” da dvadogadaja moraju ili biti istodobna iliuzastopna.

U specijalnoj teoriji relativnosti(Einstein, 1905) istodobnost nijeprimitivan pojam, nije pojam pomocukojih shvacamo druge. Umjesto njegabrzina svjetlosti je osnova vremenskogporetka.

Citat desno pokazuje definicijuistodobnosti pomocu brzine.

Brzina kao primi-tivni pojam u STRDva dogadaja e1 i e2, koji sejavljaju na tockama p1 i p2unutar inercijskog okvira F ,istodobna su u F ako i samoako svjetlost odaslana u e1susrece svjetlost odaslanu ue2 u tocki m koja se nalazi usredini segmenta p1 p2 u F .

N. Rakic. 1997.Common Sense Timeand SpecialRelativity,Institute for Logic, Languageand Computation,Amsterdam.

4 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Psiholoski ali ne i fizikalni pojam vremena?

Navodna nuznost nacina kako opazamo i mislimomogla bi se u posebnom slucaju vremenskog poretkaspasiti ako bi se pokazalo da je npr. istodobnostpsiholoski nuzan oblik opazanja kad vec nijeprimitivan pojam fizikalne teorije. Pitanje ozatecenom (primitivnom) ili stecenom (derivativnom)polozaju vremenskog uredenja opazanja moralo sepostaviti u eksperimentalnome okviru.

1928. godine Albert Einstein predlozio je JeanuPiagetu (jednom od zacetnika eksperimentalnefilozofije) neka ispita kod djece podrijetlo pojma ovremenu a posebno pojma o istodobnosti.

Rezultati Piagetovih istrazivanja odusevili suEinsteina. Piagetova, protukantovska i ajnstanovska,hipoteza, da pojam brzine prethodi pojmu oistodobnosti, pokazala se konzistentnom u odnosu naeksperimentalna zapazanja.

Statua J. Piageta(1896.–1980.),Geneva,Svicarska

5 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Piagetovi eksperimentiEksperimentator u ruci drzi dvije lutkice jednu pored druge teih pokrece i zaustavlja po zapovjedima djeteta u dvjemaeksperimentalnim situacijama A i B . Kada dijete kaze Krenieksperimentator pokrece lutkice u isto vrijeme.A Lutkice se krecu jednakom brzinom i kada dijete kaze Stani one

se zaustavljaju jedna pored druge jer su prevalile jednakeputove.

B Jedna od lutkica krece se vecim skokovima nego druga pa kaddijete kaze Stani jedna je odmakla dalje nego druga.

Eksperimentator postavlja pitanja:?Start Jesu li lutkice krenule u isto vrijeme??Stop Jesu li se lutkice zustavile u isto vrijeme?

?Start ?Stop

Djecji odgovor u situaciji A DA DA

Djecji odgovor u situaciji B DA NE

6 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Istodobnost: intuicija ili konstrukcija

Piagetovo tumacenje eksperimenta

Pojam o istodobnosti—dvije stvari koje se dogadaju u istovrijeme—jednostavno nema smisla za djecu kada se odnosina kvalitativno razlicita gibanja. Taj pojam ima smisla kadase odnosi na kvalitativno slicna gibanja kojima je brzina jed-naka, kao u situaciji A, ali kada se radi o razlicitim vrstamagibanja, on za njih jednostavno nema smisla. Ne postoji pri-mitivna intuicija istodobnosti. . . Pojam istodobnosti zahti-jeva intelektualnu konstrukciju.

Jean Piaget. 1971. Genetic Epistemology.Columbia University Press. str. 71

Prema Piagetu, intelektualna konstrukcija pojmova o vremenuodvija se putem koordinanacije dvaju pojmova: pojma ovremenskom poretku i pojma o vremenskome trajanju.

7 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Pogreske “intuicije vremena”

Kantovo zasnivanje teorije vremena na introspektivnojpsihologiji percepcije pokazalo se pogresnim i u pristupu i uishodu.

1 Pojam vremena u suvremenoj fizikalnoj teoriji posve odstupa odKantovog, koji je u skladu s povijesnim ocekivanjem izvjesnostitrebao biti nedvojben i nepromjenljiv.

Ne samo da je istodobnost izgubila status primitivnog pojma unutarteorije vremena nego je takoder propala vremenska intuicija davrijeme unosi poredak medu svim dogadajima. U STR nekidogadaji nisu niti istodobni niti uzastopni nego stoje izvanvremenskog odnosa ako svjetlost emitirana kod dogadaja e1 nemoze doprijeti do dogadaja e2.

2 Eksperimenti razvojne epistemologije opovrgnuli su Kantovuhipotezu o nepromjenljivosti vremena kao “oblika” opazanja.

8 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Izolacija ili komunikacija?

Povijest pojma vremena daje nam primjeruzaludnosti ocekivanja Moderne da morapostojati povlasteni, nepromjenljivi dioljudskoga znanja, pa makar taj dio bioskromno suzen na sam oblik znanja.

Jednako tako, ta nam povijest razotkrivametodoloski neuspjeh modernistickogprojekta parcelacije znanja iscrtavanjemdisciplinarnih granica: teorija vremena nemoze se izgraditi u izoliranoj disciplini.

Piagetov pristup, jasno istaknut u nazivurazvojna epistemologija pokazuje da se uistrazivanju znanja ne smije postaviti medakoja bi rastavila pitanje podrijetla znanja(razvojna . . . ) od pitanja njegove valjanosti(. . . epistemologija).

9 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Otvorenost znanja

Primjer iz povijesti pojma vremena rasvjetljava dvije straneotvorenosti znanja, deskriptivnu i normativnu:

1 Znanje je otvoreno jer se mijenja i to ne samo s obzirom na sadrzajkoji mu se dodaje ili uklanja iz njega nego s obzirom na svoj oblik(okvir, strukturu, paradigmu).

2 Znanje se ne smije fragmentirati u izolirane discipline.

10 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Akademski parohijalizam

Charles PercySnow opisao jejedan odnepozeljnihucinakafragmentacijeznanja.

Kulture bez kontaktaU nasem drustvu . . . nestala je cak i prividna teznja premazajednickoj kulturi. Osobe obrazovane do najvisega poz-natoga stupnja, vise ne mogu uzajmno komunicirati o pi-tanjima svog glavnog intelektualnoga interesa. To ima oz-biljne posljedice na na kreativni, intelektualni, te posebnona nas normalan zivot. . . . Dobro djelovanje postaje namtesko dostizno ili nemoguce.Najizrazitiji primjer ovakvog izostajanja komunikacijenasao sam kod dviju skupina ljudi. . . Jedna od njihobuhvaca znanstvenike [prirodnih znanosti], a njihovuvaznost, dostignuca i utjecaj nije potrebno isticati. Drugaobuhvaca humanisticke intelektualce . . . [. . . ] [koji] pred-stavljaju, iskazuju, te u nekoj mjeri oblikuju i navjescujuraspolozenje neznanstvene kulture: oni ne donose odluke,ali njihove rijeci prodiru u svijest onih koji ih donose.Izmedu te dvije skupine . . . komunikacije je slaba, a umjestokolegijalnoga duha, prevladava nesto nalik neprijateljstvu.

C.P. Snow.The two cultures: a second look. U: The Two Cultures. Cambridge UniversityPress, New York, 1964. 11 / 13

Otvorenost i obrazovanje

N

Diferencijacija integracijom?

Zasnivanje znanost o odgoju veckod njezinog utemeljitelja,Johanna Fridericha Herbarta(1776–1841), bilo je obiljezenosuprotnim predznakom udominatnoj struji diferencijacijeunutar cjeline znanja. Dok drugediscipline nastaju izdvajanjem irazgranicenjem, pedagogika, kaospoj psihologije i etike, nastajepovezivanjem i prekoracenjemgranica. U njezinom nastankuintegracija je zamijeniladiferencijaciju. Integrativni smjer,gdje nove discipline nastaju kaosplet postojecih, i dalje obiljezavarazvoj znanosti o odgoju (npr.znanosti o ucenju, v. citat desno).

Recentni trendoviThe learning sciences were officially christened in1991, soon followed by the launch of a journal ofthat name, and then by formation of the Interna-tional Society for the Learning Sciences. The le-arning sciences sit at the intersection of cognitivescience, computer science, and educational rese-arch.[. . . ] there has been gradual convergence on de-sign research as the methodology of choice (Barab,2004). This is experimental research in which edu-cational designs are tested under real conditionsof use and results are fed back into iterations ofthe design process. Although learning scientistssometimes express theoretical ambitions, it seemsfair to state that learning science is a design sci-ence, not a theoretical science.

Carl Bereiter (2010) Where the Learningand Pedagogical Sciences NeedPhilosophers.Encyclopaedia of Educational Philosophy and Theory,M. Peters, P. Ghiraldelli, B. Zarnic, A. Gibbons (ured.).

12 / 13Otvorenost i obrazovanje

N

Neka od ocitovanja otvorenosti

Otvorenost ne karakterizira samo priroduznanja i nacin oblikovanja znanosti oodgoju.

U jednakoj mjeri otvorenost obiljezavasuvremeni nacin tvorbe i dijeljenja znanja,otvoreni pristup nastanku znanja i otvorenipristup koristenju njime.

Otvorenost u poucavanju pokazuje se uosjetljivosti na otvoreni karakter znanjagdje “metodiku misljenja” prepoznajemokao nuzni dio svake “metodike predmeta”.

Otvorenost prevladava u razumijevanjuobrazovanosti, ne kao nadilazenjapartikularnosti putem dostignuca izvjesnogi nepromjenljivog nego putem otvorenostiza drugog i drukcije.

Open education andeducation for opennessare related projects andperhaps one of the mostsignificant educationalmovements to surface inthe twenty-first century.

Michael Peters(2010) The Idea ofOpenness: OpenEducation andEducation forOpenness.Encyclopaedia ofEducational Philosophyand Theory, M. Peters,P. Ghiraldelli, B. Zarnic,A. Gibbons (ured.).

13 / 13Otvorenost i obrazovanje

N