Agamben - Otvoreno - Covjek i Zivotinja

  • View
    250

  • Download
    4

Embed Size (px)

Text of Agamben - Otvoreno - Covjek i Zivotinja

  • 8/9/2019 Agamben - Otvoreno - Covjek i Zivotinja

    1/43

    FILOZOFSKI FAKULTET

    BIBLIOTEKA

    Fz

    3 3 4 7

    0 0 0 0 1 7 0 0 1   cobiss e

    iGAMBENOtvoreno č̂ovjek i životinja

    %

  • 8/9/2019 Agamben - Otvoreno - Covjek i Zivotinja

    2/43

    Italijanski filozof Đorđo Agamben, konte od Salaparu-

    te, rođen je u Rimu 1942. godine. Studirao je pravne nauke i diplomirao na temu „Simon Vej i pojam ličnosti". Presudan poticaj za filozofiju dobiva preko seminara na otvorenom s Martinom Hajdegerom u Provansi 1966. i 1968. godine. Drugi učitelj, možda još značajniji, bio je Valter Benjamin.

     Agamben je bio urednik izdanja njegovih djela na italijan- skom.

    Svjetsku slavu stiče 1995. knjigom Homosacer, što je i uvodno djelo u nedovršeni istoimeni ciklus, od kojeg je da

    nas objavljeno sedam knjiga ( Homosacer , Vanredno stanje, Carstvo i slava, Sakrament jezika, Opus Dei, Ono što ostaje  od Aušvica, Najviše siromaštvo). Hiljadugodišnja historija politike za Agambena je kontinuum po tome što od samog početka isključuje neke živote koji su zanju konstitutivni.

    Ključna slika homosacera jeste osuđenik u rimskom pravu,koji je postao sacer, svet, izlučen, izvan zakona, prognan iz polisa, bez svih prava, lišen svakog identiteta, kako religio znog tako i civilnog. Bilo ko mogao je tog čovjeka nekažnje no usmrtiti, pa ipak to ubistvo nije moglo imati vrijednost

    žrtvovanja. Homosacer  koji čuva sječanje na izvorno isklju čenje, preko koje se politička dimenzija na početku usposta

  • 8/9/2019 Agamben - Otvoreno - Covjek i Zivotinja

    3/43

     ALEF Urednik Branko Kukić84. knjiga

    A ® 

     ALEF  / „ if lri tni znak Bibl iot eke

     je*alhcmljski simbol zaSublimaciju

    Đorđo AGAMBEN Otvoreno

    Čovjek i životinja

    Preveo sa italijanskog  Mario Kopić

    i

  • 8/9/2019 Agamben - Otvoreno - Covjek i Zivotinja

    4/43

    HHBEHTAPCKM 6P0J

     f ôoi Li

    Đorđo Agamben Otvoreno: Čovjek i životinja 

     Naslov originalaGiorgio Agamben, L’aperto: L’uomo e BollatiBo- ringhieri, Torino, 2002.

    Oprema  Mile Grozdanić

     Izdavač Branko Kukić |Gradac K, Čačak-Beograd

    Štampa Štamparija Zuhra, Beograd, Vitanovačka 15

    www.gradac.org.rs  mail: zaum@eunet.rs

    Otvoreno

    Čovjek i životinja

    http://www.gradac.org.rs/ mailto:zaum@eunet.rs mailto:zaum@eunet.rs http://www.gradac.org.rs/

  • 8/9/2019 Agamben - Otvoreno - Covjek i Zivotinja

    5/43

    S’ii n’existoitpoint d’animaux, la nature de l’homme  seroit encoreplus incomprehensible.

    (Ako ne bi bilo životinja, ljudska bi priroda bila još ne- • razumljivija.)

    Zorž-Luj Bifon

     Indigebant tamen eis ad experimentalem cognitionem  sumendam de naturiš eorum.

    (Ipak su ih trebali da bi iz njihove prirode zadobili eks perimentalno znanje.)

    Toma Akvinski

    7/

    1. U obliku zvijeri

     Posljednje tri ure dana Bog sjedi i igra se s   Levijatanom, kao što je zapisano: „Stvorio  si Levijatana da bi se igrao s njim.."'

    Talmud, A voda zara

    Ubiblioteci Ambrozijana u Milanu čuva se hebrejska Biblija izXIII vijeka s dragocjenim minijaturama. Posljednje dvije stranice trećeg kodeksa u cjelini su ilustrirane prizorima mističnog i mesijanskog nadahnuća. Stranica 135̂ prikazuje Jezekiljevu viziju, ali bez kola: u središtu su sedam nebesa, Mjesec, Sunce i zvijezde, a na uglovima iz plave podloge istupaju četiri eshatološke životinje: pije tao, orao, vol i lav. Posljednja stranica (136r) podijeljena

     je na dvije polovine: gornja prikazuje tri prvobitne životi nje: pticu Ziz (u obliku krilatog grifona), vola Behemota i veliku ribu Levijatana, potopljenu u more i ovijenu oko sebe same. Prizor koji nas tu posebno zanima jeste posljed nji u svakom smislu, budući da zaključuje kako kodeks, tako i povijest čovječanstva. Prizor predstavlja mesijansku gozbu pravednika posljednjega dana. Pravednici s kruni sanim glavama sjede u sjenci rajskih stabala oko svečano postavljena stola, pri čemu ih razveseljava muzika dvaju svirača. U rabinskoj je tradiciji dobro poznata ideja da će se u danima Mesije pravednici, koji su cijeli život poštova li zapovijest Tore, gostiti mesom Levijatana i Behemota,

    ne brinući se da li je njihovo klanje košer ili nije. Ali iznenađuje sličnost koju dosada još nismo spomenuli: praved nici pod krunama nemaju ljudsko obličje, nego ih je mini

     jaturist prikazao s karakterističnim životinjskim glavama. Ne samo da na trima figurama na desnoj strani nalazimo pljačkaški orlov kljun, crvenu volovsku glavu i lavlju glavu eshatoloških životinja, nego i preostala dva pravednika na slici nastupaju jedan s grotesknim magarećim crtama, a drugi s profilom risa. I svirači nose životinjske glave - po sebno svirač na desnoj strani, koji s nadahnutom majmun skom njuškom svira na nekoj vrsti viole.

    Zašto su posljednji predstavnici čovječanstva prikaza ni sa životinjskim glavama? Učenjaci koji su se bavili tim

  • 8/9/2019 Agamben - Otvoreno - Covjek i Zivotinja

    6/43

    8/

    pitanjem do sada nisu našli uvjerljiv odgovor. Prema mi šljenju Zofije Ameizenove, koja je tematici posvetila opse

    žno istraživanje u kojem pokušava na hebrejsko gradivoprenijeti metode varburške škole, trebalo bi te tri slike pra  vednika sa životinjskim licem povezati s gnostičko-astro- loškom tematikom prikazivanja teromorfnih dekana, s gnostičkim učenjem, prema kojemu se tijela pravednika (ili bolje: duhovnika), koji se nakon smrti uspinju kroz nebesa, pretvaraju u zvijezde i poistovjećuju sa silama što

     vladaju svakim nebom.  Ali, prema rabinskoj tradiciji, ti pravednici uopće nisu

    mrtvi. Naprotiv, predstavnici su ostatka Izraela, odnosno

    pravednika koji su pri dolasku Mesije još živi. Kako čitamou Baruhovoj apokalipsi 29,4: „Behemot će se prikazati iz svoje zemlje i Levijatan će se uzdići iz mora: dvije pošasti što sam ih stvarao petoga dana stvaranja tada će biti hrana svima koji su ostali? Osim toga, motiv terocefalnog prika zivanja gnostičkih arhonta i astroloških dekana za učenja ke je sve drugo nego nesporan i sam zahtijeva objašnjenje. U manihejskim se tekstovima tako svaki od arhonta po dudara s jednim dijelom životinjskog carstva (dvonošci, četveronošci, ptice, ribe, gmizavci) i ujedno s „pet priro da" ljudskog tijela (kosti, nervi, žile, meso, koža), tako da teromorfno prikazivanje arhonta upućuje neposredno na tajanstvenu srodnost između životinjskog makrokozmosa i ljudskog mikrokozmosa1. Na drugoj pak strani, uTalmu-  du postoji odlomak rasprave u kojoj se Levijatan spominje kao hrana na mesijanskoj gozbi pravednika, nakon serije hagada, za koje se čini da smjeraju na drukčiju ekonomiju odnosa između životinjskog i ljudskog. Uostalom, već se u mesijanskom proročanstvu u Izaiji 11,6 (koje se jako svi

    đalo Ivanu Karamazovu) ukazuje da će se u mesijanskomcarstvu i životinjska priroda preobraziti; tu čitamo: „Tada će vuk boraviti s jangjetom, ris će ležati s jaretom, tele, lav i ovca bit će zajedno, a malen će ih dječak voditi!'

    Otuda nije nemoguće daje umjetnik rukopisa iz bibli oteke Ambrozijana, pripisujući ostatku Izraela životinj sku glavu, želio saopćiti da će se posljednjeg dana odnosi između životinja i ljudi sastaviti u nekom novom obličju i da će se sam čovjek pomiriti sa svojom životinjskom pri rodom.

    1Henri-Charles Puech, Sur le manicheisme et autres essals,  Pariš, Flani-

    9/

     2. Bezglavi

    Na Žorža Bataja gnostičke su slike arhonta sa živo tinjskim glavama, što ih je mogao vidjeti u Cabinet des Medailles u Nacionalnoj biblioteci, ostavile tako snažan utisak da im je godine 1930. posvetio članak u svojemu časopisu Documents. U gnostičkoj su mitologiji arhonti demonska bića koja stvaraju materijalni svijet i njime vla daju; u tom su svijetu duhovni i svijetli elementi pomije šani s mračnim i tjelesnim te zatvoreni u sebe. Slike što ih Bataj reproducira kao dokaze o tome da je gnostički „ni ski materijalizam" sklon zamjeni ljudskih i životinjskih oblika, predstavljaju, kao što je razgovijetno iz Batajevih napomena, „tri arhonta s pačjom glavom", „panmorfno- ga Iao-ja“, „boga s ljudskim nogama, zmijskim tijelom i pijetlovom glavom" i, naposljetku, „bezglavog boga, nad kojim su dvije životinjske glave". Šest je godina kasnije

    na naslovnoj stranici prvog broja revije Acephale- oblikovao ju je Andre Mason - kao znamenje „svete urote" što ju je s malenom skupinom prijatelja zasnovao Bataj, prikazana gola ljudska figura bez glave. Premda čovjekov bijeg iz vlastite glave („Čovjek je pobjegao iz svoje glave kao osuđenik iz zatvora", glasi programski tekst) nije nu žno uključivao i povratak u animalnost, ilustracije u broju 3-4 revije, u kojima ista gola figura iz prvog broja sada ima

     veličanstvenu bikovsku glavu, svjedoče o aporiji što prati čitav Batajov projekt.

    Među središnjim temama Koževljevih predavanja oHegelu, što ih je Bataj slušao na Ecole des hautes etudes, bio je, naime, problem kraja povijesti i slike što će je preu zeti čovjek i priroda u postpovijesnom svijetu, nakon što se zaključi strpljivi proces rada i negacije, u kojemu je ži

     votinja vrste Homo sapiens postala ljudska. U skladu sa svojom karakterističnom gestom