Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: PREGLED

1

Bosna i Hercegovina

Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih:PREGLED STANJA

2

3

Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP)

Sarajevo, 2014. godine

Bosna i Hercegovina Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: pregled stanja

4

Bosna i HercegovinaOsobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: pregled stanja

Naslov originala:Bosnia and HerzegovinaMissing Persons from the Armed Conflicts of the 1990s: A Stocktaking

Autori:Profesor Jeremy Sarkin, dr. Lara Nettelfield, gospodin Max Matthews,gospođa Renee Kosalka

Izdavač:International Commission on Missing Persons (ICMP), Sarajevo

Za izdavača:Kathryne Bomberger

Recenzenti:Ewa TabeauChristian Jennings

Urednik:Andreas Kleiser

Lektor:Kevin Sullivan

Grafički dizajn i prelom:Edin Pašović

Štampa:Eldžam trade d.o.o. Sarajevo

Primjeraka:1.000

Prevod:Enida Avdić

Lektorica prevoda:Zijada Bečirović

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 341.322.5-058.65(497.6)”1992/1995”

BOSNA i Hercegovina : osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih : pregled stanja / Jeremy Sarkin ... [et al.] ; [prevod Enida Avdić]. - Sarajevo : International Commission on Missing Persons (ICMP) ; 2014. - 140 str. : ilustr. ; 23 cm

Prijevod djela: Bosnia and Herzegovina. - Bibliografija i bilješke uz tekst.

ISBN 978-9958-0368-1-1 1. Sarkin, Jeremy COBISS.BH-ID 21646598

Sarajevo, oktobar 2014. godine

5

Izdavanje ovog izvještaja omogućeno je uz finansijsku podršku Republike Češke, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Švedske, Švicarske i Turske. Svi izneseni stavovi odražavaju mišljenje autora, ali ne obavezno država i organizacija koje su finansirale njegovo izdavanje.

6

7

Danas se broj osoba nestalih usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava u svijetu broji milionima. Pored toga, nesreće, trgovina ljudima, organizirani kriminal i brojni drugi uzroci svake godine dovode do nestanka više hiljada osoba.

Protekle dvije decenije obilježene su upečatljivim razvojem u pristupu rješavanja pitanja nestalih, posebno nakon sukoba i nesreća. Skorašnji napredak se može objasniti masovnijim globalnim pokretima usmjerenim na stvaranje mirnih društava kroz strategije tranzicijske pravde i inicijative vladavine zakona, kojima se nastoji mijenjati naslijeđe nasilnih sukoba i ozbiljnih povreda ljudskih prava. Takve strategije utječu i na slučajeve osoba nestalih usljed nesreća ili nekih drugih uzroka, gdje pristupi zasnovani na vladavini zakona postaju pravilo. Pored toga, naučni i tehnološki napredak u oblasti genetike, primjena savremenih forenzičkih metoda i informatičkih dostignuća omogućuju učinkovitije pronalaženje nestalih osoba.

Radi se o napretku koji je mjerljiv. Više je osoba, nestalih u nedavnim sukobima ili nesrećama, pronađeno i identificirano, nego što je to bio slučaj prije nekoliko desetljeća. Procjenjuje se da je tokom sukoba na tlu bivše Jugoslavije tokom 1990-ih godina nestalo oko 40.000 osoba. Do danas je pronađeno i identificirano oko 70 posto od tog broja. Veliki broj izgubljenih života u napadima na New York 11. septembra 2001. godine predstavlja još jedan dobar primjer, jer je uspješno identificirana većina nestalih. Još jedan sličan primjer upotrebe resursa na međunarodnom nivou predstavlja i besprimjeran pothvat policijskih snaga iz cijelog svijeta - pronalaženje i identifikacija nestalih u cunamiju koji je pogodio jugoistočnu Aziju 2004. godine.

Napredak je utjecao i na razvoj zemalja nakon sukoba ili nakon masovnih nesreća. U zemljama koje uspješno rješavaju problem nestalih nakon sukoba i usljed povreda ljudskih prava - poput zemalja nastalih nakon raspada bivše Jugoslavije, Čilea, Argentine, Istočnog Timora i Južne Afrike - vlade preuzimaju vlasništvo nad procesom, poduzimaju korake ka učinkovitoj istrazi slučajeva nestanaka i držanjem počinilaca odgovornim. Nabrojani faktori značajno utječu na jačanje vladavine zakona i omogućavaju srodnicima nestalih da saznaju istinu o sudbini nestalih i okolnostima njihovog nestanka te im omogućavaju traženje pravde i reparacije.

Predgovor

8

Problem nestalih osoba ne prepoznaje granice, bilo da se radi o osobama nestalim u sukobu, usljed kršenja ljudskih prava, nesreća ili organiziranog kriminala. Problem nestalih se, stoga, s pravom smatra globalnim pitanjem, koje zahtijeva strukturiranu i održivu međunarodnu reakciju. Rezultat takvih promišljanja je i promijenjena uloga međunarodne zajednice. Promjena počinje 1990-ih godina, nakon niza nasilnih sukoba i povreda ljudskih prava, osnivanjem Međunarodnog krivičnog suda (MKS), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) te drugih međunarodnih i hibridnih mehanizama za postizanje pravde. Dobar su primjer napori Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL) na uspostavljanju trajne platforme za reakciju u slučajevima masovnih nesreća.

Uz sve to je u posljednjim desetljećima došlo do promjene odnosa poginulih civila i vojnika u kontekstu oružanih sukoba. Samo tokom 1990-ih u ratovima su život izgubila gotovo četiri miliona ljudi, od čega su, prema nekim izvještajima, 90 posto njih civili.1 Omjer od 10 ubijenih civila na svakog vojnika bilježi se u ratovima druge polovine 20. vijeka. Poređenja radi, u Prvom svjetskom ratu taj omjer je iznosio devet ubijenih vojnika na jednog civila.2 Procjena broja civilnih žrtava složen je proces, tako da se prosječni omjeri moraju uzimati sa rezervom.3 Jasno je, međutim, da su skorašnji ratovi imali drugačiji utjecaj na stanovništvo od ratova vođenih u 19. vijeku. Kako je istakla Mary Kaldor, „novi ratovi su ratovi u kojima razlika između unutarnjeg i vanjskog nije sasvim jasna; istovremeno su i globalnog i lokalnog karaktera, a razlikuju se i od tradicionalnih međudržavnih i klasičnih građanskih ratova“.4 Kao rezultat danas imamo praktične probleme u primjeni pravila i običaja ratovanja na nestale osobe. Nekada se moglo osnovano pretpostaviti da zaraćene strane imaju najpouzdanije informacije o mjestu na kojem se osobe nestale u sukobu nalaze ili o njihovom identitetu, ali to danas nije slučaj.

Kako se pokazalo tokom potrage za nestalima na području bivše Jugoslavije, neophodni su različiti pristupi, koji počivaju na odgovornosti država da štite ljudska prava i promiču mir i stabilnost kroz demokratske i institucije vladavine zakona. Rezultat su novi tehnički, upravni i pravosudni procesi koji nameću uključivanje niza političkih i društvenih snaga, a prvenstveno porodica nestalih. U Bosni i Hercegovini (BiH) je možda najbitnije to da srodnici nestalih osoba

1 Sigurna Evropa u boljem svijetu, Evropski institut za sigurnosne studije, str. 5, 2003.2 Sabrina Tavernise i Andrew W. Lehren: A Grim Portrait of Civilian Deaths in Iraq, The New York Times, 22. oktobar 2010.3 Centar za sigurnost: The Myth of Civilian War Deaths u Izvještaju o sigurnosti za 2005: War and Peace in the 21st Century, 75. New York: Oxford University Press, 2005. <http://www.humansecurityreport.com>.4 Mary Kaldor: New and Old Wars: Organised Violence in A Global Era, Cambridge, Polity Press, 2012. (predgovor).

9

imaju učinkovit pravni put i politički oslonac, čime se osigurava odvijanje procesa pronalaženja i identifikacije - koji je u rukama vlasti - na transparentan i odgovoran način.

Takvi procesi su uspostavljeni uz pomoć međunarodne zajednice, posebno Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), Ureda visokog predstavnika (OHR), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), Evropske unije (EU) i drugih aktera. Ove su međunarodne organizacije, zajedno sa vlastima BiH, pomogle da se pitanje nestalih osoba ugradi u pravne i ustavne garancije u BiH i drugim zemljama u regiji. Sam ICMP osigurao je administrativne i tehničke kapacitete koji domaćim vlastima nisu bili ranije na raspolaganju, jer pored garancije porodicama nestalih na pravo na učinkovitu istragu, bitno je poticati razvoj mehanizama neophodnih za ispunjavanje te obaveze. To podrazumijeva i jasnu podjelu uloga i odgovornosti domaćih javnih institucija, primjenu adekvatnih kapaciteta obrade podataka i osiguravanje tehničkih mogućnosti.

Pronalaženje i identifikacija više od 9.000 osoba koje se u BiH još vode kao nestale poziva na održiv napor demokratskih institucija zemlje, uključujući sudove, policijske agencije i javne službe i zahtijeva održavanje pristupa zasnovanog na vladavini zakona. Nakon 17 godina u ovom procesu, Bosna i Hercegovina bi trebala nedvosmisleno priznati da sudbina nestalih osoba nije pitanje političke volje, nego pravo porodica nestalih i ostalih građana.

ICMP je osnovan na inicijativu Billa Clintona, predsjednika SAD-a, na samitu G-7 u Lyonu, Francuska. Prvobitna namjera bila je osigurati saradnju vlada u procesu pronalaženja nestalih u sukobima na tlu bivše Jugoslavije. Od 2004. godine ICMP je organizacija sa operacijama na globalnom nivou, koja pomaže vladama u pronalaženju i identificiranju nestalih osoba bez obzira na okolnosti njihovog nestanka.

10

11

Posebnu zahvalnost za izradu ovog izvještaja dugujemo profesoru Jeremyju Sarkinu, dr. Lari Nettelfield, gospodinu Maxu Matthewsu, gospođi Renee Kosalka, gospodinu Kevinu Sullivanu i Institutu za nestale osobe BiH (INO). Ovaj izvještaj opisuje napore da se u BiH pronađu i identificiraju osobe nestale usljed ratova na teritoriju bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SfrJ) u periodu 1991-1996. godina.5 Uključuje historijski pregled pravne i institucionalne infrastrukture koja se razvijala u svrhu rješavanja problema velikog broja nestalih u oružanim sukobima, detaljnu analizu tehničkih i naučnih napora da se posmrtni ostaci pronađu, ekshumiraju, identificiraju i vrate porodici nestale osobe, te razmatranje značenja spomenutih aktivnosti u širem kontekstu procesa izgradnje države i tranzicije ka demokratiji.

U BiH je pronađeno i identificirano oko 70 posto prijavljenih osoba nestalih usljed ratnih zbivanja. Niti jedna druga poratna zemlja ne postiže tako dobre rezultate u rješavanju slučajeva nestalih, što predstavlja jedan od najuspješnijih aspekata poslijeratnog oporavka BiH. ICMP od 1996. godine ima ključnu ulogu u tom procesu - kroz izgradnju institucionalnih kapaciteta BiH, neophodnih za rješavanje ovog problema bez diskriminacije, izradu zakona u cilju garantiranja prava porodicama nestalih, uvođenje sistematskih forenzičkih metoda, uključujući analizu DNK, potporu procesa utemeljenih na vladavini zakona koji su osigurali neophodne dokaze u suđenjima pred domaćim sudovima i MKSJ-om, te kroz potporu aktivnog angažmana porodica nestalih.

Do danas je više od 25.000 od oko 31.500 osoba - čiji je nestanak prijavljen kao posljedica rata u BiH - pronađeno u skrivenim masovnim grobnicama i drugim tajnim lokacijama. Posmrtni ostaci 8.192 nestale osobe identificirani su putem klasičnih metoda identifikacije, dok je njih 14.792 identificirano zahvaljujući metodama utemeljenim na analizi segmenata izolirane DNK. Oko 3.000 neidentificiranih tijela još se nalaze u 11 mrtvačnica širom zemlje.

Ovako veliki broj pronađenih i identificiranih osoba nestalih u ratu rezultat je volje vlasti da uspostave institucionalne i pravne okvire koji omogućavaju saradnju između relevantnih vladinih odjela i agencija, koji su dobili i široku društvenu podršku. Anketa koju je ICMP proveo širom zemlje 2001. godine

5 Zakon o nestalim osobama BiH u članu 2. predviđa da će se odredbe Zakona odnositi na osobe nestale u periodu od 30. aprila 1991. do 14. februara 1996. godine, jer su neprijateljstva nastavljena i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995. godine.

Sažetak

12

pokazala je da građani žele da vlasti BiH nastave ulagati u resurse namijenjene rješavanju pitanja nestalih osoba. Više od 70 posto građana smatra da traganje za nestalima doprinosi pomirenju i stvaranju bolje budućnosti za zemlju.

Uprkos ostvarenom uspjehu, ovaj proces nije završen. U BiH se još traga za više od 9.000 osoba. Izvještaj ukazuje na postojeće izazove i navodi prioritete u budućim aktivnostima. Državne institucije nadležne za pronalaženje i identifikaciju nestalih su opterećene nedostatkom resursa, političkim manipulacijama i, posebno u posljednje vrijeme, sve češćim opstrukcijama. U Izvještaju se iznose preporuke vlastima kako omogućiti odvijanje procesa u narednim godinama.

Izvještaj sadrži i prijedlog načina kako iskoristiti iskustvo BiH u pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba i za dobrobit drugih zemalja nakon oružanog sukoba. Način na koji je BiH razvila kapacitete pomoću kojih učinkovito rješava pitanje nestalih dodatnu potporu ima u zaokretu napravljenom u pogledu načina na koji vlade počinju općenito pristupati ovom pitanju. Te promjene i njihove implikacije na traganje za nestalima u BiH i šire, također se razmatraju u ovom izvještaju. Nadamo se da će obimni i ozbiljni napori na pronalaženju nestalih osoba doprinijeti uspostavljanju trajnog mira na zapadnom Balkanu i u prevenciji nestanaka ljudi u budućnosti.

13

Sadržaj

Predgovor 7

Sažetak 11

Popis tabela i slika 17

Skraćenice 19

I. Uvod 211.1. Historijski kontekst 22

II. Aktivnosti poduzete u toku rata na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba 262.1. Aktivnosti Ujedinjenih nacija na rješavanju pitanja nestalih osoba na području bivše Jugoslavije 26

2.2. Napori na pronalaženju nestalih osoba tokom i neposredno po okončanju rata 27

2.3. Dejtonski mirovni sporazum i nestale osobe 28

III. Poslijeratne aktivnosti na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba 303.1. Radna grupa za nestale osobe koju je predvodio MKCK 30

3.2. Aktivnosti na traganju za nestalim osobama prije uspostavljanja procesa na državnom nivou u Bosni i Hercegovini 31

3.3. Međunarodna komisija za nestale osobe 34

IV. Domaći zakonski i institucionalni okvir 364.1. Zakon o nestalim osobama 36

4.2. Fond za potporu porodicama nestalih osoba 37

4.3. Institut za nestale osobe 38

4.4. Centralna evidencija nestalih osoba 42

4.5. Uloga sudova i tužiteljstava 44

V. Proces identifikacije ostataka nestalih osoba utemeljen na naučnim metodama 485.1. Prve aktivnosti MKSJ-a 48

5.1.1. Prikupljanje antemortalnih podataka 49

5.1.2. Prve aktivnosti na identifikaciji zasnovanoj na analizi profila izolirane DNK 50

5.2. Trenutne aktivnosti: proces identifikacije zasnovan na analizi profila izolirane DNK 51

5.3. Zaštita genetičkih i drugih osobnih podataka 56

5.4. Preliminarna procjena lokacija na kojima se nalaze grobnice i ekshumacija posmrtnih ostataka 57

5.5. Informiranje porodica i prikupljanje referentnih uzoraka za analizu segmenata DNK 60

5.6. Problem pogrešnih identifikacija 62

5.7. Analiza procesa identifikacije i nestalih osoba po regijama 63

5.7.1. Situacija u Krajini 64

5.7.1.1. Osnovne informacije 64

14

5.7.1.2. Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama 65

5.7.1.3. Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK 65

5.7.1.4. Otvoreni slučajevi nestalih osoba 67

5.7.2. Stanje u donjem Podrinju 68





5.7.3. Stanje u gornjem Podrinju 70





5.7.4. Situacija u Hercegovini 73





5.7.5. Situacija u sarajevskoj regiji 75









5.7.7. Situacija u središnjoj Bosni 80





5.7.8. Situacija u sjeveroistočnoj Bosni 83





15

5.7.9. Situacija u zapadnoj Bosni 85



5.7.9.3. Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK 86


5.7.10. Pregled statusa identifikacija po regijama 87

VI. Politička razmatranja broja nestalih osoba 92

VII. Demografska raspodjela nestalih osoba 93

VIII. Srebrenica 949.1. Mrtvačnice kojima je ICMP pružao posebnu pomoć 99

IX. Bosna i Hercegovina: mrtvačnice i status neidentificiranih posmrtnih ostataka 99

9.1.1. Projekt identifikacije Podrinje i Centar za reasocijaciju posmrtnih ostataka Lukavac 100

9.1.2. Projekt identifikacije Krajina 101

9.2. Druge mrtvačnice u Bosni i Hercegovini 102

9.3. Profili STR-ova dobijeni izoliranjem i analizom segmenata DNK iz posmrtnih ostataka u mrtvačnicama 103

9.4. Proces obrade neidentificiranih posmrtnih ostataka i uvid u stanje mrtvačnica i kosturnica u Bosni i Hercegovini 104

X. Rad tužiteljstava i otkrivanje istine 10610.1. Forenzički dokazi i MKSJ 106

10.2. Istražne komisije 108

10.2.1. Komisija/komisije u slučaju Palić 108

10.2.2. Komisija za Srebrenicu 110

10.2.3. Sarajevska komisija 112

XI. Društveni utjecaj traganja za nestalim osobama 11411.1. Stavovi u Bosni i Hercegovini: rezultati ankete 114

11.1.1. Nepotrebnost diskriminacije 115

11.1.2. Percepcija pristranosti 115

11.2. Šta je urađeno? 116

11.3. Pitanja koja su se odnosila na ulogu institucija 118

11.3.1. Uloga ICMP-a 118

11.3.2. Uključenost javnosti i transparentnost 119

11.4. Uloga Instituta za nestale osobe 119

11.5. Pitanja vladavine zakona 120

11.6. Zakon o nestalim osobama i Fond za potporu porodicama nestalih osoba 120

16

11.7. Pružanje osobnih i genetičkih podataka tužiteljstvima 121

11.8. Zajednički memorijali 121

XII. Porodice nestalih osoba 12312.1. Uvod 123

12.2. Bošnjački savez 124

12.3. Savez udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a i Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila 124

12.4. Hrvatski savez 125

12.5. ICMP-ove aktivnosti sa porodicama nestalih osoba 125

12.6. Regionalna koordinacija udruženja porodica nestalih osoba 126

12.7. Zajedničke komemoracije 127

XIII. Preporuke 12913.1. Institut za nestale osobe 130

13.2. Tužiteljstvo BiH 131

13.3. Zakon o nestalim osobama 131

13.4. Fond za potporu porodicama nestalih osoba 132

13.5. Centralna evidencija nestalih osoba 132

13.6. Radna grupa za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih ostataka (NN) 132

13.7. Rješavanje problema pogrešnih identifikacija, NN-ova i razdvojenih dijelova tijela 133

13.8. Jačanje stručne grupe u INO-u 134

13.9. Nove tehničke mogućnosti u procesu pronalaženja potencijalnih grobnica 134

13.10. Zavod za sudsku medicinu 134

13.11. Obilježavanje 30. augusta kao Međunarodnog dana nestalih 135

13.12. Bilateralni sporazumi 135

13.13. Regionalna lista nestalih osoba 135

13.14. Regionalni sastanci između predstavnika vlada i građanskog društva 136

13.15. Međunarodnopravni instrumenti 136

17

Popis tabela i slika

Tabela 1.: Razvoj institucija uključenih u proces rješavanja pitanja nestalih u BiH

Tabela 2.: Pregled odobrenog budžeta INO-a od 2008. do 2014. godine

Tabela 3.: Broj nestalih osoba po regijama

Tabela 4.: Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama









Tabela 13.: Prikaz po regijama: PM uzorci dostavljeni na analizu DNK, stopa generiranja profila DNK te pronalaženje podudarnosti profila DNK sa referentnim porodičnim profilima (identifikacije zasnovane na analizi DNK)

Tabela 14.: Status profila segmenata DNK izoliranih iz posmrtnih ostataka koji se nalaze u mrtvačnicama u BiH za koje nije pronađena podudarnost sa referentnim profilima generiranim iz izolirane DNK

Slika 1.: Mapa ureda INO-a u BiH

Slika 2.: Proces identifikacija zasnovan na analizi izolirane DNK prije i poslije 2001. godine u vezi sa srebreničkim slučajevima.

Slika 3.: Primjena referentnih uzoraka različitih srodnika u procesu identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK

Slika 4.: Lokacije na kojima se vrši ekshumacija posmrtnih ostataka od 1996. godine

Slika 5.: Odvijanje saradnje i tok informacija u procesu pronalaženja grobnica

Slika 6.: Stopa prikupljanja referentnih uzoraka za BiH

18

Slika 7.: Mapa Krajine

Slika 8.: Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama

Slika 9.: Mapa donjeg Podrinja


Slika 11.: Mapa gornjeg Podrinja


Slika 13.: Mapa Hercegovine


Slika 15.: Mapa sarajevske regije


Slika 17.: Mapa Posavine


Slika 19.: Mapa središnje Bosne


Slika 21.: Mapa sjeveroistočne Bosne


Slika 23.: Mapa zapadne Bosne


Slika 25.: Odnos između stope podudarnosti dobijenih DNK profila i procenta identifikacija zaključenih klasičnim metodama

Slika 26.a: Stopa podudarnosti profila DNK izolirane iz posmrtnih ostataka koji su ekshumirani iz masovnih grobnica, 91,0%

Slika 26.b: Stopa podudarnosti profila DNK izolirane iz posmrtnih ostataka koji su ekshumirani na grobljima, 53,85%

Slika 27.: Starosna struktura nestalih osoba

Slika 28.: Veza između pet glavnih primarnih masovnih grobnica i povezanih sekundarnih grobnica

Slika 29.: Lokacije velikih primarnih i sekundarnih masovnih grobnica u vezi sa Srebrenicom

19

Skraćenice

AM AntemortalniAMP Antemortalni podaciBAM bosanskohercegovačka konvertibilna markaBIH Bosna i Hercegovina BIM Ludwig Boltzmann Institut für Menschenrechte (Institut za ljudska prava „Ludwig Boltzmann“)CATI telefonski intervju napravljen uz pomoć računarske tehnologijeCEN Centralna evidencija nestalih osobaCRV Centar za reasocijaciju u Visokom DNK dezoksiribonukleinska kiselinaEKLJP Evropska konvencija o ljudskim pravima (Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda)ESLJP Evropski sud za ljudska pravaFBiH Federacija Bosne i Hercegovine FrJ Federalna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora)ICMP Međunarodna komisija za nestale osobe IFOR Implementacijske snage NATO-a (Implementation Force (NATO))INTERPOL Međunarodna organizacija kriminalističke policije (International Criminal Police Organization)INO Institut za nestale osobe/lica BiHIPTF Međunarodne operativne policijske snage (International Police Task Force)KIP Projekt identifikacije Krajina (Krajina Identification Project)LKRC Centar za reasocijaciju posmrtnih ostataka u Lukavcu (Lukavac Reassociation Center)MKCK Međunarodni komitet crvenog križa/krstaMKSJ Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju MLJPI Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglicemtDNA mitohondrijalna DNKNIOD Nederlands Instituut voor Oorlogsdocumentatie (Nizozemski institut za ratnu dokumentaciju – sada poznat kao Nizozemski

20

institut za izučavanje rata, genocida i holokausta)NN Bez imena (No Name)NNRG Radna grupa za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih ostatakaOHR Ured visokog predstavnika (Office of the High Representative)OSA Obavještajno-sigurnosna agencija OSA Arhivi otvorenog društva (Open Society Archives) PHR Ljekari za ljudska prava (Physicians for Human Rights)PIP Projekt identifikacije Podrinje (Podrinje Identification Project)PM PostmortalniPORZ Posebni odjel za ratne zločineRS Republika SrpskaSFOR Stabilizacijske snage NATO-a (NATO-led Stabilization Force)SfrJ Socijalistička federativna republika JugoslavijaSIPA Državna agencija za istrage i zaštitu (State Investigation and Protection Agency)STR Kratki uzastopno ponavljajući nizovi (Short Tandem Repeats (DNA))TBiH Tužiteljstvo BiH UNDP Razvojni program Ujedinjenih nacija (United Nations Development Programme)UNFET Finski ekspertni tim Ujedinjenih nacija (United Nations Finnish Expert Team)UNHRC Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija (United Nations Human Rights Council) UPNO Udruženja porodica nestalih osoba (Associations of Families of the Missing)UNTAES Prelazna uprava UN-a u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu (United Nations Transitional Administration in Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium)VM Vijeće ministaraVRS Vojska Republike SrpskeZKP Zakon o krivičnom postupku ZPE Zajednički proces ekshumacija WGEID Radna grupa UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke (UN Working Group on Enforced or Involuntary Disappearances)

21

Međunarodno pravo razlikuje opći pojam nestalih osoba i konkretniji pojam nestanaka. Dalja podjela se često pojavljuje u kontekstu krivičnih djela i masovnih nesreća. Spomenute pravne kategorizacije u određenoj mjeri definiraju nadležnosti u različitim scenarijima nestanaka. Osobe nestale u masovnim nesrećma, naprimjer, smatraju se prvenstveno odgovornošću policije, dok se nestanci nakon oružanih sukoba već duže vrijeme smatraju nadležnošću strana učesnica u sukobu. Kao rezultat pojavljuje se dihotomija između humanitarnih pristupa koji se odnose na period sukoba i reakcije zasnovane na vladavini zakona, koje provode policija, tužioci i sudovi.

Osnivanjem MKSJ-a 1993. i ICMP-a 1996. godine, procesi zasnovani na vladavini zakona preuzimaju primarnu ulogu u rješavanju pitanja nestalih osoba na području bivše Jugoslavije. To, naravno, nije umanjilo neophodnost za humanitarnom podrškom, posebno u smislu potrebe da se poštuje bol sa kojim žive porodice nestalih osoba. Međutim, procesi utemeljeni na vladavini zakona pružili su jedinstveniji i sveuključujući odgovor na problem, povezujući podršku porodicama sa naporima da se pronađu i identificiraju nestali i, zauzvrat, sa cjelokupnim procesom ponovne izgradnje ratom razorenog društva. Do danas je oko 70 posto nestalih u oružanim sukobima tokom 1990-ih pronađeno i identificirano uprkos velikim poteškoćama.6

Na rješavanju pitanja nestalih, pored ICMP-a, nastojao je raditi i niz međunarodnih aktera. Implementacijske snage predvođene NATO-om (IFOR) i NATO-ove Stabilizacijske snage (SFOR), Međunarodne operativne policijske snage (IPTF), Prelazna uprava za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem (UNTAES), Institut za ljudska prava „Ludwig Boltzmann“ (BIM), Međunarodni komitet crvenog krsta/križa (MKCK), Finski ekspertni tim Ujedinjenih nacija (UNFET), Ljekari za ljudska prava (PHR) i MKSJ, kao i OHR i UN su u različitim vremenskim intervalima davali doprinos u procesu pronalaženja i identifikacije nestalih u BiH, a neki to čine i danas.

Veliki broj nestalih usljed ratnih zbivanja i povreda ljudskih prava podsjetnik su na neuspjeh u očuvanju individualnih prava svakog čovjeka i neuspjeh u održavanju vladavine zakona. Time se nastavlja mučna prošlost, podrivaju postojeći krhki mir i pokušaji pomirenja te sprečava razvoj demokratskog

6 Broj nestalih osoba, statistički podaci i procjene izneseni u ovom izvještaju odnose se na stanje zaključno sa 31. julom 2014. godine.

I. Uvod

22

društva kroz učinkovite, odgovorne i pravične institucije. Pouzdana informacija o tome šta se dogodilo nestalim osobama važna je za njihove porodice. Bez tih informacija porodice, i ne samo one, ostaju u paklu neizvjesnosti i nerijetko su izložene psihološkoj torturi tako što im se uskraćuje istina o sudbini njihovih bližnjih. Primjena savremenih forenzičkih metoda u politički obojenim poratnim okolnostima u BiH važan je faktor u učinkovitom nošenju sa problemima poricanja, manipulacije činjenicama i propagiranja mitova o ratu.

1.1. Historijski kontekst

BiH je nezavisnost od Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SfrJ) proglasila 3. marta 1992, nakon referenduma održanog 1. marta iste godine. Rat je bjesnio zemljom naredne tri i po godine.7 Ubijanja, mučenja i nestanci ljudi rezultat su oružanih sukoba, etničkog čišćenja i drugih oblika kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti, koji su nerijetko bili usmjereni protiv civila.8 Samo u BiH život je izgubilo više od 100.000 ljudi. Taj broj obuhvata i oko 31.500 nestalih osoba.9

Procjenjuje se da je tokom sukoba na tlu bivše Jugoslavije nestalo oko 40.000

7 Obim radova nastalih o temi rata u Republici BiH i bivšoj Jugoslaviji je ogroman. Vidjeti, naprimjer: Robert J. Donia i John V.A. Fine: Bosnia and Herzegovina: A Tradition Betrayed (London: C. Hurst & Company, 1994); Laura Silber i Alan Little: Yugoslavia: Death of a Nation (New York: Penguin Books, 1997); Peter Maass: Love Thy Neighbor: A Story of War (New York: Vintage Books, 1997); David Rieff: Slaughterhouse: Bosnia and the Failure of the West (New York: Touchstone, 1996); Christopher Bennett: Yugoslavia’s Bloody Collapse: Causes, Course and Consequences (London: C. Hurst & Company, 1995); V.P. Gagnon: The Myth of Ethnic War: Serbia and Croatia in the 1990s (Ithaca, NY: Cornell University Press, 2004); Lenard J. Cohen i Jasna Dragović Soso: State Collapse in South-Eastern Europe: New Perspectives on Yugoslavia’s Disintegration (West Lafayette, IN: Purdue University Press, 2007).8 Neki od ranih radova o ovoj temi: Roy Gutman, A Witness to Genocide: The First Inside Account of the Horrors of ‘Ethnic Cleansing’ in Bosnia (Rockport, MA: Element Books, 1993); Ed Vulliamy, Seasons in Hell: Understanding Bosnia’s War (New York: St. Martins Press, 1994).9 Za podatke o broju žrtava u ratu u BiH vidjeti procjene MKSJ-a iz 2010. godine, nastale na osnovu procjene više sistema (PVS), Jan Zwierzchowski i Ewa Tabeau: The 1992-1995 War in Bosnia and Herzegovina: Census-based Multiple Systems Estimation of Casualties Undercount, rad prezentiran na konferenciji, Međunarodna radionica o istraživanju o temi Globalna cijena sukoba Mreže domaćinstva u sukobu (the Households in Conflict Network (HiCN) i Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja, 1-2. februar 2010. <http://www.icty.org/x/file/About/OTP/War_Demographics/en/bih_casualty_undercount_conf_paper_100201.pdf>. Istraživanja Demografskog odjela MKSJ-a su pokazala da je 42.106 civila i 62.626 vojnika ubijeno od 1992. do 1995. Na opću temu PVS vidjeti listu osnovnih koncepata Grupe za prikupljanje i analizu podataka o ljudskim pravima (HRDAG): http://www.hrdag.org/resources/core_concepts.shtml>. Vidjeti i članak Bosanska knjiga mrtvih (BKM) (Bosnian Book of the Dead (BBD)), objavljen u Slobodnoj Bosni 20. maja 2010. Vidjeti i BKM u izdanju Centra za istraživanje i dokumentaciju (CID) iz Sarajeva. Za rana istraživanja BKM vidjeti: Patrick Ball, Ewa Tabeau i Philip Vermip: Bosnian Book of the Dead: Assessment of the Database, HiCN Research Note, 17. juni 2007. <http://www.hicn.org/research_design/rdn5.pdf>.

23

osoba. Do danas su pronađene i identificirane blizu dvije trećine, odnosno 27.000 osoba. Prema nedavno formiranoj Regionalnoj listi nestalih osoba, u regiji se još traga za 12.760 osoba, od čega se 1.868 odnosi na Hrvatsku, 1.766 na Kosovo i 9.643 na BiH.10

Aneksom IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (Dejtonski mirovni sporazum)11, koji je potpisan 1995. godine, donesen je Ustav BiH12, čime se uvodi demokratski izabrana vlada.13 Složen politički i administrativni sistem koji je u BiH uveden poslije rata donio je ozbiljne probleme, posebno u vezi sa pitanjem nestalih osoba. Ustavni okvir zemlje, zasnovan na dva entiteta - Republici Srpskoj (RS) i Federaciji BiH (FBiH) i samoupravnoj administrativnoj jedinici Brčko Distrikt - tek djelimično reflektira političku stvarnost. Ta stvarnost se ne zasniva obavezno na zvaničnim entitetskim mehanizmima, jer je neformalno pod dominacijom etnički orijentiranih bošnjačkih, srpskih i hrvatskih političkih frakcija.

Potreba za pronalaženjem i identifikacijom nestalih usljed međunarodnih, lokalnih oružanih sukoba ili nasilja unutar jedne zemlje, sada je priznato međunarodno ljudsko pravo. Zajamčeno je i međunarodnim humanitarnim pravom. Član 32. Četvrte ženevske konvencije, naprimjer, predviđa obavezu sukobljenih strana da omoguće provođenje upita o osobama čiji je nestanak rezultat neprijateljstava. Dodatni protokol Ženevskih konvencija iz 1977. godine ”nalaže da sve sukobljene strane tragaju za osobama koje je suprotstavljena strana prijavila kao nestale.”14 Ove su odredbe komplementarne univerzalnim garancijama koje počivaju na ljudskim pravima. Različiti pravni instrumenti, poput Evropske konvencije o ljudskim pravima, nameću obavezu svake države da provodi učinkovitu istragu nestanaka ljudi. Nastaje čitav niz prava s tim u vezi, uključujući pravo na istinu, pravo na pravdu i obavezu države da istraži kršenja ljudskih prava.

Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UNHRC) ističe da međunarodna zajednica treba ”raditi na prepoznavanju prava žrtava teških kršenja ljudskih prava, njihovih porodica i društva uopće, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri otkrila istina.”15 Oni čija su ljudska prava prekršena imaju pravo na sve

10 Lista Radne grupe MKCK/oktobar 2012, Knjiga osoba nestalih na teritoriju Republike Hrvatske, april 2012, Jednistvena lista CEN-a, 31. decembar 2013.11 Za analizu mirovnih sporazuma, uključujući i Dejtonski, pogledati: Christine Bell: Peace Agreements and Human Rights (Oxford:Oxford University Press, 2000).12 Zoran Pajić: A Critical Appraisal of the Human Rights Provisions of the Dayton Constitution of Bosnia and Herzegovina, Human Rights Quarterly 20(1) (1998): 125-138.13 David Chandler: Democratization in Bosnia: The Limits of Civil Society Building Strategies 5(4) (1998) Democratization: 78-102.14 Običajno međunarodno humanitarno pravo, pravilo 117, razjašnjavanje sudbine nestalih osoba, <https://www.icrc.org/eng/assets/files/other/bos-irrc_857_henckaerts.pdf>.15 Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava, Rezolucija vijeća za ljudska prava 9/11, Pravo na

24

postojeće informacije o okolnostima kršenja i o odgovornim osobama. UNHRC-ov dopunjeni Set principa za zaštitu i unapređenje ljudskih prava kroz borbu protiv nekažnjavanja od 5. februara 2005. godine ponovno potvrđuje neotuđivo pravo na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava. Pravo na istinu istaknuto je i Međunarodnom konvencijom o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka, koja je usvojena u Generalnoj skupštini UN-a 20. decembra 2006, a na snagu je stupila 23. decembra 2010. godine.16 Nekoliko drugih međunarodnih instrumenata, uključujući i domaće pravo, pravnu praksu i odluke međuvladinih tijela također prepoznaje to pravo. Ujedinjene nacije su 24. marta 2011. godine uvele obilježavanje Međunarodnog dana prava na istinu o žrtvama teških kršenja ljudskih prava i za dostojanstvo žrtava, prepoznajući važnost ovih pitanja. Godine 1981. Savez udruženja porodica nestalih-zarobljenih Latinske Amerike (Federación Latinoamericana de Asociaciones de Familiares de Detenidos-Desaparecidos – FEDEFAM) inicirao je komemoraciju na datum koji danas Ujedinjene nacije obilježavaju kao Međunarodni dan nestalih – 30. august.

Pored prava na istinu, ključno je i pravo na pravdu, koje je suštinska potreba porodica nestalih. Države imaju obavezu da sude osobama odgovornim za povrede ljudskih prava i počiniocima ratnih zločina. To je u direktnoj vezi sa pravom na pravno sredstvo – uključujući pravo na učinkovitu istragu, utvrđivanje činjeničnog stanja i otkrivanje istine. Naprimjer, Evropski sud za ljudska prava zaključuje da neuspjeh države u provođenju učinkovite istrage sa ciljem otkrivanja istine o mjestu na kojem se nestale osobe nalaze i istine o sudbini osoba nestalih u okolnostima opasnim po život predstavlja trajno kršenje proceduralne obaveze države da štiti pravo na život garantirano članom 2. Konvencije.17 U tom smislu je važno podsjetiti na komentare UN-ove Radne grupe za prisilne i nedobrovoljne nestanke (WGEID) iznesene u Općem komentaru na pravo na istinu u vezi sa prisilnim nestancima. WGEID ističe da bi ”srodnici žrtava trebali biti usko povezani sa istragom slučaja prisilnog nestanka. Odbijanje pružanja informacije predstavlja ograničenje prava na istinu.”18

ICMP-ova opća svrha i funkcija jesu pomoći vlastima u provedbi procesa usmjerenih ka pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba te primjeni standarda i načela pluralističkog, demokratskog društva u tim procesima. ICMP je u BiH nastojao osigurati trajni rad na rješavanju pitanja nestalih te promoviranje objektivnih standarda i metoda rada. Napredak BiH u tom procesu potrebno je posmatrati u kontekstu razvijenog političkog okvira koji podrazumijeva međunarodne standarde tehničkih i administrativnih kapaciteta. Rezultat je istinu, 24. septembar 2008, A/HRC/RES/9/11.16 Član 24.17 Kipar protiv Turske (aplikacija br. 25781/94), odluka ESLJP-a (10. maj 2001), para. 136.18 Radna grupa UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke, Opći komentar na pravo na istinu u vezi sa prisilnim nestancima, august 2010, 3.

25

proces u kojem su međusobno povezani institucionalni i zakonodavni procesi i aspekt saradnje, koji su potporu dobili u osnivanju INO-a, usvajanju Zakona o nestalim osobama i stvaranju međuinstitucionalne Radne grupe za rješavanje problema neidentificiranih posmrtnih ostataka u mrtvačnicama širom zemlje. Važno je naglasiti da se sve odvija pod okriljem domaćih sudova i tužilaštava.

26

II. Aktivnosti poduzete u toku rata na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba

2.1. Aktivnosti Ujedinjenih nacija na rješavanju pitanja nestalih osoba na području bivše Jugoslavije

Ujedinjene nacije suočile su se sa ozbiljnim poteškoćama u traženju rješenja za sve složeniju situaciju po pitanju ljudskih prava u zemljama na području bivše Jugoslavije, u jeku rata, početkom 1990-ih. Rat je u BiH izbio u aprilu 1992. godine, nakon što su neke zapadne zemlje priznale Republiku BiH. U prvim mjesecima rata zabilježen je veliki broj civilnih žrtava, nastali su brojni izvještaji o masovnim krvoprolićima i povredama ljudskih prava u ratnim logorima. U odlomcima 23. i 24. Rezolucije 1994/72 o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije, Komisija za ljudska prava UN-a zahtijevala je od svih strana, a posebno vlada Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora - SrJ), saradnju na otkrivanju istine o sudbini hiljada nestalih osoba, objavljivanjem svih informacija i dokumentacije koja može pomoći da se nestali pronađu.

Godine 1992. nevladine organizacije su WGEID-u prijavile više od 11.000 slučajeva nestanaka. Međutim, ti slučajevi nisu uzeti u obzir, jer mandat WGEID-a nije uključivao međunarodne oružane sukobe. WGEID je od UN-ove Komisije za ljudska prava, na njihovoj 49. sjednici, zatražio smjernice o daljem postupanju u takvim slučajevima. Nakon toga, 1994. godine, Komisija je osnovala Specijalni proces o nestalim osobama na području bivše Jugoslavije.19

Specijalni proces je uključivao i zajednički mandat WGEID-ovog stručnjaka za pitanje nestalih - gospodina Manfreda Nowaka i posebnog izvjestitelja o stanju ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije, gospodina Tadeusza Mazowieckog.20 Nowak i Mazowiecki su za svojih mandata izdali nekoliko izvještaja21, ističući

19 E/CN.4/1995/37, 1995.20 Pitanje ljudskih prava svih osoba podvrgnutih bilo kakvim oblicima pritvaranja ili zatvaranja, pitanje prisilnih ili nedobrovoljnih nestanaka, posebni procesi u vezi sa nestalim osobama na području bivše Jugoslavije, izvještaj predao gospodin Manfred Nowak, stručni član WGEID-a, odgovoran za posebne procese u skladu sa stavom 4. Rezolucije 1995/35 Komisije, 4. mart 1996., E/CN.4/1996/36.21 Stanje ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije, Završni periodični izvještaj o stanju ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije koji je podnio gospodin Tadeus Mazowiecki, posebni izvjestitelj Komisije za ljudska prava u skladu sa stavom 42 Rezolucije 1995/89 Komisije, dodatak II E/CN.4/1996/9.

27

stalne povrede ljudskih prava u regiji i rastući problem nestalih osoba. Odlazeći sa pozicije 26. marta 1997. godine, Nowak je istakao da je dobijeno svega 5 posto sredstava obećanih za provođenje istraga i ekshumacija masovnih grobnica.22 Politička volja za sveobuhvatnim rješavanjem pitanja nestalih će se tek postepeno razvijati u poslijeratnom periodu.

2.2. Napori na pronalaženju nestalih osoba tokom i neposredno po okončanju rata

MKCK je u BiH prisutan od 1991, a zemlju nije napuštao ni tokom rata – izuzev kratkotrajnog povlačenja zaposlenika 20. maja 1992. godine. Domaće podružnice Crvenog krsta/križa bile su prva adresa za prijavu nestalih osoba tokom rata, a prikupljeni podaci su predavani MKCK-u.23 Nije se radilo o novom sistemu, jer je Služba traženja Crvenog krsta/križa Jugoslavije još aktivno radila na rješavanju slučajeva nestalih u Drugom svjetskom ratu.

Aktivnosti domaćih vlasti na pronalaženju nestalih počele su još u aprilu 1992. godine. Jerko Doko, ministar odbrane Republike BiH, osnovao je državnu Komisiju za ratne zarobljenike, zatvorenike i poginule. U julu 1992. godine formirana je nova komisija24, u čiji sastav su ušle tri komisije - Komisija za razmjenu ratnih zarobljenika, lica lišenih slobode i tijela poginulih, Komisija za evidenciju ranjenih i poginulih lica i Komisija za evidenciju nestalih osoba. Komisija je definirala tri kategorije nestalih osoba: osobe za koje se vjeruje da su još žive, osobe koje se smatraju mrtvima i osobe čija sudbina nije poznata. Fokus njenih aktivnosti bili su svi građani, bez obzira na etničku pripadnost i religijsko opredjeljenje.25

Iako je multietnički sastav prvih zaposlenika Komisije naizgled odražavao to opredjeljenje, kako je rat odmicao, tako se mijenjao multietnički karakter državnih institucija - poput policije i vojske. Vremenom je i Komisija ostala bez brojnih zaposlenika, bosanskih Srba i Hrvata26, ali je ostala posvećena dokumentiranju sudbine svih građana. Sve su češći, međutim, bili i drugi oblici prikupljanja podataka – uglavnom nezavisni i često neadekvatni za razmjenu informacija. Predstavnici Komisije su opisali koliko je teško bilo doći do podataka, čak i od MKCK-a, zbog strogog pridržavanja načela neutralnosti i povjerljivosti

22 Izaslanik UN-a za ljudska prava u Jugoslaviji podnosi ostavku, Deutsche Presse-Agentur, 26. mart 1997.23 Razgovor sa Elvirom Šišić, Društvo Crvenog krsta/križa BiH, Sarajevo, 10. august 2011.24 Odluka o obrazovanju Državne komisije o razmjeni ratnih zarobljenika, „Službeni list RBiH“, br. 10/92.25 Razgovor sa Amorom Mašovićem, predsjedavajućim Kolegija direktora, Institut za nestale osobe, Sarajevo, juli 2011.26 Ibid.

28

ove organizacije. Na teritoriji BiH do kraja rata su registrirane 24.742 nestale osobe.27

U novembru 1991. osnovana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, prvobitno kao zasebna regija u okviru BiH28, kojom je upravljalo Hrvatsko vijeće obrane (HVO), a u augustu 1993. godine nastala je nezavisna Hrvatska republika Herceg-Bosna.29 Odgovornost za pitanje nestalih osoba u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna u početku je bila u rukama Odjela obrane i Odjela unutarnjih poslova.30 U julu 1993. godine osnovana je Služba Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosna za razmjenu zarobljenika i drugih osoba.31 32 Služba se bavila isključivo hrvatskim žrtvama i osobama koje su preminule, zarobljene, poginule ili nestale na području Herceg-Bosne. Komisija je registrirala stotine nestalih osoba33 za vrijeme mandata, koji je okončan osnivanjem Federalne komisije za nestale osobe.

Poput sličnih ureda u ostatku BiH, i Komisija RS-a za razmjenu ratnih zarobljenika i nestala lica radila je na registriranju i traganju za nestalim osobama. Iako ova Komisija WGEID-u nikada nije dostavljala informacije, procjenjuje se da se po okončanju rata tragalo za oko 2.000 boraca Vojske Republike Srpske (VRS).34

U vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995. godine nekoliko organizacija i institucija zabilježilo je različite brojeve nestalih osoba, jer su neke tragale samo za pripadnicima svoje etničke grupe ili nacije, druge su tragale za svima, dok je bilo i onih koje su vršile i ekshumaciju i razmjenjivale ostatke preminulih.

2.3. Dejtonski mirovni sporazum i nestale osobe

Imajući u vidu veliki broj neriješenih slučajeva zatvorenika po okončanju rata,

27 Komisija za ljudska prava, E/CN.4/1996/36, izvještaj podnio gospodin Manfred Nowak, stručni član Radne grupe za prisilne i nedobrovoljne nestanke, odgovoran za posebni proces u skladu sa stavom 4. Rezolucije 1995/35, 5 Komisije.28 „Narodni list Hrvatske zajednice Herceg-Bosna“, 1/92.29 „Narodni list Hrvatske Republike Herceg-Bosna“, 1/93.30 „Narodni list Hrvatske zajednice Herceg-Bosna“, 1/92.31 „Narodni list Hrvatske zajednice Herceg-Bosna“, 13/93.32 Berislav Pušić, nekada na čelu Komisije, prvostepenom presudom, koja je izrečena 29. maja 2013. godine, pred MKSJ-em osuđen na zatvorsku kaznu od deset godina. Slučaj Tužiteljstvo protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića (IT-04-74).33 E/CN.4/1996/36, 5.34 Pitanje ljudskih prava svih osoba izloženih bilo kojem obliku pritvaranja ili zatvaranja; Pitanje prisilnih ili nedobrovoljnih nestanaka, Komisija UN-a za ljudska prava, izvještaj predao gospodin Manfred Nowak, stručni član WGEID-a, odgovoran za posebni proces u skladu sa Rezolucijom 1996/71 Komisije, 15. januar 1997. E/CN.4/1997/55.

29

MKCK je predložio da se pitanje nestalih osoba uključi u Dejtonski mirovni sporazum35, kojim je, slijedom toga, MKCK-u dodijeljena posebna uloga. Diskutiralo se i o osnivanju multilateralne komisije za nestale osobe koja je trebala posredovati između različitih strana, prikupljati liste nestalih osoba i koordinirati aktivnosti na pronalaženju nestalih.36 Prijedlog o osnivanju komisije nije usvojen jer su međunarodni akteri tada smatrali da bi iskopavanje grobnica moglo narušiti mirovni proces.37

35 Za analizu Dejtonskog mirovnog sporazuma vidjeti Sumantra Bose: Bosnia After Dayton: Nationalist Partition and International Intervention (London: C. Hurst & Co., 2002).36 Ibid. 17.37 Telefonski razgovor sa Manfredom Nowakom, septembar 2011. godine.

30

III. Poslijeratne aktivnosti na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba

3.1. Radna grupa za nestale osobe koju je predvodio MKCK

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma MKCK je osnovao i predsjedavao Radnom grupom za nestale osobe.38 Radna grupa, koja je ostala aktivna do 1999. godine, okupila je predstavnike bivših zaraćenih strana, OHR-a, predstavnike društava Crvenog krsta/križa iz BiH te udruženja porodica nestalih osoba (UPNO).39 MKCK je kroz Radnu grupu pokrenuo proces prikupljanja zahtjeva za traženje, čiji su podnosioci bile osobe u potrazi za nestalim srodnikom sa kojim su članovi porodice izgubili kontakt. Pored toga, cilj je bio da Radna grupa posluži kao mehanizam putem kojeg sukobljene strane mogu pružati informacije, poduzimati korake ka pronalaženju nestalih osoba i, u skladu s tim, obavještavati porodice.

Uprkos svim ograničenjima, zahtjevi za traženje su predstavljali važan izvor informacija koji je omogućio kreiranje vjerodostojnih listi nestalih osoba. Nakon što su 1992. godine registrirani prvi zahtjevi za traženje, MKCK je prikupio više od 22.457 imena u BiH.40 Ove aktivnosti su rezultirale objavom MKCK-ove Knjige nestalih osoba na teritoriji Bosne i Hercegovine, koja je prvi put izdata 30. maja 1996. godine. U knjizi su se nalazila imena nestalih osoba prema prijavljenom mjestu nestanka. Izdanje iz 1996. navodi 10.994 imena. Uslijedilo je osam izdanja, od kojih je posljednje objavljeno u januaru 2009. godine.

Iako je postojala nada da će nekadašnje zaraćene strane ispunjavati obaveze i pružati informacije – sastanci Radne grupe su redovno opisivani kao ”zloupotrijebljeni za predstavljanje političkih platformi, dok je svaki oblik saradnje bio zasnovan prvenstveno na proračunatim pregovorima po sistemu uzimanja i davanja.”41 Proces je neprekidno patio i zbog nestabilnih političkih

38 Radna grupa je službeno osnovana 30. marta 1996. godine. Vidjeti: Manfred Nowak: Disappearances in Bosnia and Herzegovina, Michael O’Flaherty i Gregory Gisvold, urednici Post-war Protection of Human Rights in Bosnia (The Hague: Martinus Nijhoff Publishers, 1998), 112.39 Ured visokog predstavnika je institucija jedinstvena za BiH, zadužena za civilni dio primjene Dejtonskog mirovnog sporazuma.40 MKCK: Nestali u Bosni i Hercegovini 7. april 2001. Od 1998. MKCK prikuplja Izvještaje o smrti. Radi se o izvještajima u kojima se navode informacije relevantne za proces pronalaženja i identifikacije posmrtnih ostataka. Od 9.745 osoba koje se još vode kao nestale u bazama podataka MKCK-a, 1.122 su predstavljene ovim vidom dokumentiranja. Komunikacija putem e-maila sa predstavnicima MKCK-a, august 2011.41 Renate Frech: Disappearances in Bosnia and Herzegovina, Association for the Promotion of

31

prilika u zemlji. Radna grupa je 1999. godine obustavila održavanje zvaničnih sastanaka zbog trajnih nesuglasica oko predstavljanja domaćih institucija. Nastavila je, međutim, primati zahtjeve za traženje i informacije o lokacijama skrivenih grobnica. Održavanje sastanaka nastavljeno je 2003. godine sa predstavnicima državne i entitetskih vlada.

Postepeno su aktivnosti na državnom nivou preuzele prvenstvo u odnosu na proces koji je vodila Radna grupa, te je njen rad konačno obustavljen 2007. godine. Učesnici sastanaka iz svih institucija složili su se u jednom - najveći doprinos Radne grupe je okupljanje različitih strana na jednom mjestu kako bi razgovarale o gorućem pitanju nestalih osoba.42 Međutim, kao mehanizam pružanja informacija o mjestima na kojima se nalaze nestale osobe pokazala se neproduktivnom.

3.2. Aktivnosti na traganju za nestalim osobama prije uspostavljanja procesa na državnom nivou u Bosni i Hercegovini

Komisije osnovane tokom rata sa ciljem rješavanja problema ratnih zarobljenika i registriranja nestalih i ubijenih osoba pretrpjele su promjene nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je potvrdio obaveze države prema preživjelim članovima porodica. Državna komisija za razmjenu ratnih zarobljenika, lica lišenih slobode i tijela poginulih, 24. marta 1996. godine postaje Državna komisija za traženje nestalih osoba.43 Državna komisija preuzima odgovornost za pronalaženje, dokumentiranje i identifikaciju nestalih osoba; pružanje relevantnih podataka zakonom određenim institucijama nadležnim za rješavanje pitanja nestalih, ubijenih i zatvorenih; potvrdu statusa nestalih na osnovu raspoloživih dokaza za članove porodica nestalih, te za saradnju na rješavanju ovih problema sa relevantnim organizacijama.

No, već do 1997. godine Državna komisija sve češće se opisuje kao isključivo „bošnjačka komisija“. Kao reakcija na takvo poimanje, 15. jula 1997. godine osniva se Federalna komisija za nestale osobe, koja se dijeli u dva sektora: mostarski i sarajevski. Oni su zvanično spojeni 1999. godine.

Komisija za traženje nestalih i zarobljenih lica Republike Srpske osnovana je 25. juna 1996. godine. Poput Federalne komisije i njenih prethodnika, pratila je procese iskopavanja i identifikacije, kao i primopredaju posmrtnih ostataka. Sarađivala je sa porodicama nestalih i bila odgovorna za čuvanje neidentificiranih ostataka i ukopa.the Ludwig Boltzmann Institute of Human Rights, Sarajevo/Tuzla/Beč, 1998: 21.42 Ibid. Razgovori sa ICMP-om, 2011. i 2012.43 Odluka o obrazovanju Državne komisije za traženje nestalih osoba, „Službeni list RBiH“, br. 9/96, 24. mart 1996. godine.

32

Tabela 1.

Razvoj institucija uključenih u rješavanje pitanja nestalih osoba u BiH

1992199319941995199619971998199920002001200220032004200520062007200820092010201120122013

Drža

vna

kom

isija

za

razm

jenu

ratn

ih

zaro

blje

nika

(form

irana

199

2.

godi

ne, ”

Služb

eni li

st

Repu

blike

BIH

”, br

. 10

/92)

Kom

isija

za tr

ažen

je

nest

alih

i zar

oblje

nih

lica

Repu

blike

Srps

ke(fu

nkcio

nira

la n

a os

novu

Ba

njal

učko

g sp

oraz

uma

od

25. j

una

1996

. god

ine

sa

man

dato

m ko

ji pro

ističe

iz

tog

spor

azum

a)

Služ

ba H

rvat

skog

vije

ća

obra

ne H

rvat

ske

zaje

dnice

He

rceg

Bos

na za

razm

jenu

za

robl

jeni

ka i d

rugi

h os

oba

(osn

ovan

a 19

93. g

odin

e,

”Slu

žben

i list

Hrv

atsk

e za

jedn

ice H

erce

g Bo

sna”

, br.

13/9

3)

Drža

vna

kom

isija

za

traže

nje

nest

alih

os

oba

(form

irana

199

6.

godi

ne, ”

Služb

eni li

st

BIH”

, br.

9/96

)

Fede

raln

a ko

misi

ja za

ne

stal

e os

obe

(form

irana

19

97.

godi

ne,

”Slu

žben

i list

Fe

dera

cije

BiH”

, br.

15/9

7)

Insti

tut z

a ne

stal

e os

obe

Bosn

e i H

erce

govi

ne(D

ana

4. ju

na 2

003.

go

dine

, tro

člano

Pr

edsje

dništ

vo B

iH

jedn

ogla

snom

odl

ukom

je

podr

žalo

ICM

P-ov

u in

icija

tivu.

Nal

ožili

su d

a Vi

jeće

min

istar

a BI

H (V

M)

sačin

i pro

toko

l koj

i će

VM-u

om

oguć

iti d

a pr

euzm

e ul

ogu

jedn

og o

d su

osni

vača

INO-

a.

Spor

azum

o p

reuz

iman

ju

ulog

e su

osni

vača

Insti

tuta

za

nes

tale

oso

be B

osne

i He

rceg

ovin

e po

tpisa

li su

ICM

P i V

M u

aug

ustu

20

05. g

odin

e. In

stitu

t za

nest

ale

osob

e BI

H sa

ra

dom

je p

očeo

1.

janu

ara

2008

. god

ine.

)

Oper

ativn

i tim

Re

publ

ike Sr

pske

za

traže

nje

nest

alih

lica

(osn

ovan

200

8.

godi

ne, ”

Služb

eni li

st

RS”,

br. 5

6/08

)

Repu

bličk

i cen

tar z

a ist

raživ

anje

rata

, ra

tnih

zloč

ina

i tra

ženj

e ne

stal

ih li

ca(o

snov

an 2

013.

go

dine

, ”Slu

žben

i list

RS

”, br

. 121

/12)

Kanc

elar

ija za

tra

ženj

e ne

stal

ih i

zaro

blje

nih

lica

Repu

blike

Srps

ke(o

snov

ana

2003

. go

dine

, ”Slu

žben

i list

RS

”, br

. 40/

03)

33

Međuentitetska saradnja na rješavanju pitanja nestalih u BiH počivala je na dva ranija sporazuma. Takozvani Banjalučki sporazum, potpisan 25. juna 1996. godine („Mjere u vezi sa zatvorenicima, traženjem nestalih i ekshumacijama“) obavezao je strane na praćenje rasporeda i kreiranje liste prioriteta za odlaganje i identifikaciju neukopanih posmrtnih ostataka, uz obavezu vršenja ekshumacija masovnih grobnica i drugih tajnih grobnica. Do zastoja u ovom procesu je došlo u ljeto 1996. godine iz proceduralnih razloga, tj. zahtjeva da se prezentira detaljna lista vjerovatnih grobnica kako bi tri strane mogle zajednički istraživati. Prioriteti svake grupe trebali su se rješavati definiranim redoslijedom – nakon prvih na listi, uslijedile bi grobnice označene kao drugi najviši prioritet, itd. Međutim, postojao je disparitet u kvaliteti ponuđenih informacija, što je dovelo do usporavanja aktivnosti u skladu sa tempom rada i obezbjeđivanja podataka od strane one institucije koja je pružala najmanje tačne informacije.

Problem je riješen 4. septembra 1996. godine, potpisivanjem Sarajevskog sporazuma, tačnije, Operativnog sporazuma o „ekshumacijama i rješavanju problema neukopanih posmrtnih ostataka“. Sarajevski sporazum je uveo načela odvijanja međuentitetskih ekshumacija. Omogućavanje odvijanja međuentitetskih iskopavanja između entitetskih komisija za nestale osobe bilo je ključno, s obzirom na pretpostavku da se većina nestalih Bošnjaka nalazi na teritoriju RS-a, a da se većina nestalih bosanskih Srba nalazi na teritoriju FBiH.44 Sarajevskim sporazumom definirana je mogućnost da sudovi iz drugog entiteta izdaju naredbe za ekshumaciju, prikupljaju dokaze i kontroliraju čuvanje posmrtnih ostataka i predmeta pronađenih na mjestima zločina.

Od 1996. do 2001. godine OHR je bio odgovoran za koordiniranje procesa koji je postao poznat pod nazivom Zajednički proces ekshumacija (ZPE). ZPE je, pod okriljem OHR-a, omogućio kreiranje smjernica za forenzičke aktivnosti i stvaranje mehanizama za međuentitetsku razmjenu informacija o lokacijama grobnica, poduzetim aktivnostima ili radovima u pripremi.

Ključni akteri u ovom procesu bili su predstavnici domaćih organa vlasti nadležni za pitanje nestalih, istražne sudije i tužitelji na entitetskom nivou, kriminalistički tehničari i specijalisti sudske medicine - uključujući OHR i kasnije ICMP. Ekspertna grupa za ekshumacije i nestale osobe uspostavljena je na međunarodnom nivou 22. februara 1996. godine u svrhu koordiniranja aktivnosti različitih

44 Sarajevski sporazum uključuje i Pravilnik o ekshumacijama i rješavanju problema neukopanih posmrtnih ostataka te propisuje procedure, prema kojima su obje entitetske komisije bile dužne dostaviti podatke o relevantnoj lokaciji i zaposlenicima čije je prisustvo neophodno na svim lokacijama tri dana prije početka terenskih aktivnosti. Komisija kojoj se podaci dostavljaju imala je 24 sata za pregled liste u slučaju da se na njoj nalaze imena potencijalnih ratnih zločinaca i osiguravanje lokacije za aktivnosti tima. Ovaj sistem obavještavanja unaprijed postao je nepotreban nakon osnivanja INO-a.

34

međunarodnih aktera angažiranih na ovom pitanju. Ekspertnom grupom je predsjedavao OHR, a prvi članovi su bili predstavnici Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR), specijalni izvjestitelj o stanju ljudskih prava, stručnjak za pitanje nestalih osoba, MKSJ, IFOR, IPTF, UNTAES, MKCK, PHR, BIM, predstavnik Vlade SAD-a i, na kraju, ICMP. Uloga koordinatora ZPE-a i Ekspertne grupe zvanično je prenesena u nadležnost ICMP-a 1. januara 2001. godine.45

U septembru 2009. godine, u skladu sa odredbama Zakona o nestalim osobama koje se odnose na razvoj domaćih kapaciteta za rješavanje pitanja nestalih, Ekspertna grupa je predata u nadležnost INO-a. Članovi Ekspertne grupe su predstavnici Tužiteljstva BiH i entitetskih tužiteljstava, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA), ministarstva unutrašnjih poslova i druga nadležna ministarstva, Centar za uklanjanje mina (BHMAC), vještaci sudske medicine i ICMP. Ona nastavlja koordinirati aktivnosti spomenutih institucija i doprinositi uspostavljanju standarda aktivnosti na ekshumaciji i identifikaciji u BiH, dok istovremeno funkcionira kao forum za dijalog učesnika u procesu.

3.3. Međunarodna komisija za nestale osobe

Predsjednik Clinton je 29. juna 1996. godine na samitu G-7 u Lyonu najavio osnivanje stručne komisije za pitanje nestalih na području bivše Jugoslavije, kojom je predsjedao Cyrus Vance, nekadašnji državni sekretar SAD-a. Ta organizacija je postala poznata kao Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP). Razmatranje pitanja nestalih na međunarodnom samitu predstavljalo je važan korak. Podrška Vlade SAD-a u rješavanju pitanja nestalih organizaciji je dala međunarodni profil neophodan za mobiliziranje resursa i tehničke ekspertize. Druge odluke u vezi sa BiH donesene na samitu u Lyonu potvrdile su potporu primjeni Dejtonskog mirovnog sporazuma, uvođenju vladavine zakona, suđenjima za kršenja međunarodnog prava pred MKSJ-em i povratku izbjeglih u svoje domove.46

Komisija je prvobitno zamišljena kao podrška „moralnoj i političkoj razmjeni na visokom nivou – između aktera koji su najdirektnije uključeni u rješavanje složenih humanitarnih pitanja povezanih sa otkrivanjem istine o sudbini nestalih osoba u bivšoj Jugoslaviji.”47 Manfred Nowak je označio potencijalne

45 Vidjeti rad Edwina Huffinea, Johna Crewsa, Brende Kennedy, Kathryne Bomberger i Aste Zinbo: Mass Identification of Persons Missing from the Break-Up of the former Yugoslavia: Structure, Function, and Role of the International Commission on Missing Persons, Croatian Medical Journal 42(3) (2001.): 271-275.46 Decisions Concerning Bosnia and Herzegovina, Lyon, 29. juni 1996. Centar za informiranje G8, <http://www.g8.utoronto.ca/summit/1996lyon/bosnia.html>, dostupno 28. februara 2014.47 ICMP Summary Terms of Reference, interni dokument, 28. august 1996. Dostupan u ICMP-u.

35

zadatke nove organizacije na prvom sastanku, održanom 11. oktobra 1996. godine u Ženevi. Naglasio je da se radi o instituciji koja bi mogla „depolitizirati pitanje nestalih osoba i osloboditi ga primjene reciprociteta“ kao i „dokazati međunarodnoj zajednici da je rješavanje pitanja nestalih osnovni preduslov za postizanje trajnog mira u regiji.”48 Do 1996. godine rješenje ovog pitanja se uglavnom smatralo suštinskim za procese stvaranja države i demokratizacije na području bivše Jugoslavije.49

48 Manfred Nowak: First Meeting of the Blue Ribbon Commission on Missing Persons, radni dokument, Posebni proces na teritoriju bivše Jugoslavije, 11. oktobar 1996.49 Vidjeti, naprimjer, Roberto Belloni: State Building and International Intervention in Bosnia (London: Routledge, 2008).

36

IV. Domaći zakonski i institucionalni okvir

4.1. Zakon o nestalim osobama

Proces traganja za nestalim osobama i njihovo identificiranje u BiH dopunjeni su različitim zakonima koji su podrška obavezama države prema preživjelim članovima porodica. Parlamentarna skupština BiH usvojila je Zakon o nestalim osobama u oktobru 2004. godine.50

Zakon je usvojen nakon intenzivnog procesa konsultacija koje je predvodilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice (MLJPI), a u njima su učestvovale porodice nestalih osoba, Ministarstvo pravde, predstavnici entitetskih vlada i Brčko Distrikta te ICMP i MKCK. MLJPI je pokrenuo i proces konsultacija sa porodicama nestalih, kako bi bili prepoznati njihovi osnovni problemi i potrebe.51

Doneseni zakon bio je prvi ove vrste u poratnom društvu - što predstavlja jedinstveno postignuće BiH. Opisuje način kreiranja i upravljanja centralnom evidencijom nestalih, te definira socijalna i ekonomska prava članova porodica nestalih. Zakon je predvidio osnivanje INO-a, a pregovori o toj temi su već počeli između ICMP-a i Vijeća ministara BiH (VM).52 Načelno se smatralo da zakonodavstvo ispunjava međunarodne zahtjeve u smislu zaštite ljudskih prava.53

Zakonom su popunjene pravne praznine sa kojima su se nerijetko suočavale porodice nestalih.Prije usvajanja Zakona, naprimjer, porodice su često bile prisiljene proglašavati umrlim svoje nestale srodnike kako bi ispunile uslove za finansijsku potporu države ili ostvarile pravo na imovinu.54 Zakon je državu obavezao i na pronalaženje i identifikaciju posmrtnih ostataka nestalih osoba. Konačno, Zakon je predvidio izdvajanja iz državnih fondova u obliku Fonda za potporu porodica nestalih osoba u BiH, kao direktna davanja za porodice nestalih. Predviđene su i kaznene finansijske mjere protiv osoba ili institucija koje opstruiraju potragu za nestalim osobama ili pristup informacijama za

50 „Službeni glasnik BiH“, br. 50/04.51 Tilman Blumenstock: Legal Protection of the Missing and Their Relatives: The Example of Bosnia and Herzegovina, Leiden Journal of International Law 19 (3) (2006): 773-793.52 Istovremene konsultacije na osnivanju INO-a započeli su 2003. godine ICMP i Vijeće ministara, predstavnici entitetskih vlada, predstavnici Brčko Distrikta i porodica nestalih osoba.53 Tilman Blumenstock, Legal Protection of the Missing, 773.54 Član 18. Zakona o nestalim osobama. Za načine primjene u drugim poratnim zemljama vidjeti: Beth Kampschror: Bosnia Moves to Help Families of the Missing, Christian Science Monitor, 11. februar 2005. <http:://www.csmonitor.com/2005/0211/p04s01-woeu.html>.

37

članove njihovih porodica.55

Iako je Zakon usvojen 2004. godine, još se ne primjenjuje u potpunosti. Ustavni sud BiH je ovu činjenicu istakao u najmanje 15 odluka.56 Sud je naložio entitetskim vladama da apelantima dostave sve dostupne informacije o članovima njihovih porodica nestalim tokom rata na teritoriju BiH, pored informacija o istragama u vezi sa okolnostima nestanka ili smrti. Sud je Vijeću ministara, vladama FBiH, RS-a i Brčko Distrikta naložio da omoguće operativne aktivnosti institucija osnovanih u skladu sa Zakonom o nestalim osobama, tj. INO-a, Fonda za potporu porodicama nestalih osoba u BiH i Centralne evidencije nestalih osoba (CEN) u BiH. U nekim od ovih slučajeva Ustavni sud je donio odluku u vezi sa neprovođenjem njegovih odluka.

Pred toga, Komitet protiv torture i WGEID su kroz svoje odluke i preporuke pozvali vlasti BiH da omoguće punu primjenu Zakona o nestalim osobama i osiguraju pravdu za žrtve i njihove porodice. Nakon osnivanja INO-a u januaru 2008. i uspostave CEN-a u februaru 2011. godine, MLJPI ulaže napore u osnivanje Fonda za potporu porodicama nestalih osoba u BiH, koji treba da pruži pomoć porodicama nestalih i njihovim udruženjima. Fond, nažalost, još nije osnovan. Postoji niz odredbi Zakona koje još nisu provedene, poput prava članova porodice na privremeno raspolaganje imovinom, prioritetne obrade zahtjeva za pružanje finansijske i tehničke pomoći koju udruženja porodica podnose vlastima BiH, prioriteta u obrazovanju i prilikom zapošljavanja djece nestalih osoba, zdravstvene zaštite za članove porodica nestalih bez zdravstvenog osiguranja, prava na obilježavanje mjesta ukopa i ekshumacija, te unošenja u knjigu umrlih u mjestu po njihovom izboru.

Tri su razloga za izostanak primjene: na prvom mjestu je činjenica da su entiteti i Brčko Distrikt propustili u potpunosti uskladiti propise i prakse sa odredbama Zakona o nestalim osobama. Zatim su entiteti i institucije na nižem nivou vlasti propustili izdati upute za svoje zvaničnike, a kao rezultat toga u MLJPI-ju su bili prisiljeni posebno intervenirati na osnovu pojedinačnih žalbi. I na kraju je napredak usporen nedostatkom političke volje da se Zakon primijeni na nediskriminirajući način.

4.2. Fond za potporu porodicama nestalih osoba

Član 15. Zakona o nestalim osobama odnosi se na osnivanje Fonda za potporu porodicama nestalih osoba u BiH. Svrha osnivanja Fonda je ublažavanje finansijskih nedaća u kojima se nalaze porodice nestalih. Međutim, uprkos

55 Član 25. Zakona o nestalim osobama.56 AP 129/04, AP 228/04, AP 1226/05, AP 171/06, AP 2980/06, AP 1143/06, AP 95/07, AP 36/06.

38

postavljenim rokovima osnivanja57 i odlukama Ustavnog suda BiH58, entitetske vlade i Brčko Distrikt nisu uspjeli postići sporazum oko lokacije ureda, načina finansiranja, upravljanja i drugih pitanja u vezi sa Fondom.

Tražeći rješenje za ovaj problem, MLJPI je 2009. godine predložio izmjene prvobitne odluke o osnivanju Fonda koja bi omogućila finansiranje Fonda iz državnog budžeta. Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nije usvojio amandmane iako je procijenjeni broj potencijalnih korisnika Fonda mali, jer korištenje Fonda može uzrokovati gubitak prava na drugi osnov izdržavanja.

4.3. Institut za nestale osobe

Po okončanju rata i nakon inicijalnih napora entitetskih komisija za nestale osobe, postajalo je sve jasnije da neće biti moguće napredovati u ovoj oblasti dok se ne uspostavi mehanizam koji funkcionira bez obzira na etničku, religijsku ili nacionalnu pripadnost nestalih u regulatornim okvirima za koje je nadležna država.

Koncept instituta za nestale osobe bio je predmet diskusije između OHR-a, MKCK-a, PHR-a i ICMP-a, te relevantnih domaćih institucija od 1997. godine. Uz podršku entitetskih komisija, ICMP je 2000. godine zvanično registrirao INO u Kantonalnom sudu u Sarajevu. Na ceremoniji inauguracije koja je održana 28. augusta 2000. godine, pod pokroviteljstvom Boba Dolea, drugog predsjedavajućeg ICMP-a, i ICMP-ove povjerenice Susanne Agnelli, entitetske komisije za nestale osobe svečano su se obavezale da će kroz INO osigurati otkrivanje istine o nestalim osobama „bez obzira na njihovo etničko ili nacionalno porijeklo.”59

Godine 2003. ICMP je pozvao VM da zajedno osnuju INO na državnom nivou. Na 16. sjednici, održanoj 4. juna 2003. godine, Predsjedništvo BiH je donijelo jednoglasnu odluku o prihvatanju prijedloga i naložilo VM-u da preuzme ulogu suosnivača instituta.60 Nakon dvogodišnjeg procesa konsultacija u kojem su učestvovale entitetske vlade, Brčko Distrikt, predstavnici porodica nestalih i MKCK u svojstvu posmatrača, 30. augusta 2005. godine potpisan je Sporazum

57 Član 15. Zakona o nestalim osobama nalaže Vijeću ministara BiH donošenje Odluke o osnivanju Fonda u roku od 30 dana od datuma stupanja na snagu ovog Zakona (usvojen u decembru 2006. godine, „Službeni glasnik BiH“, br. 96/06) te potpisivanje Sporazuma koji regulira pitanje sjedišta, načina finansiranja, upravljanja i drugih pitanja u vezi s radom Fonda od strane Vijeća ministara BiH i vlada FBiH, RS-a i Brčko Distrikta u roku od 30 dana od stupanja na snagu spomenute odluke Vijeća ministara.58 AP 129/04, AP 228/04, AP 1226/05, AP 171/06, AP 2980/06, AP 1143/06, AP 95/07, AP 36/06.59 Deklaracija za podršku Instituta za nestale osobe BiH, 28. august 2000. godine.60 Zaključak Predsjedništva BiH sa 16. sjednice, održane 4. juna 2003, br. 01-1261-11/03, datiran 6. juna 2003. godine, koji uključuje Odluku o prihvatanju uloge suosnivača INO-a za BiH.

39

o preuzimanju uloge suosnivača za Institut za nestale osobe BiH između VM-a i ICMP-a. INO je time postao institucija na državnom nivou.

Prva tri člana Kolegija direktora INO-a funkciju su preuzela 2006, dok su članovi ostalih upravljačkih organa zvanično imenovani tokom ljeta 2007. godine kroz otvorenu konkursnu proceduru. Osnivanje INO-a predstavlja prekretnicu u ponovnoj izgradnji BiH i predstavlja važan model jednog od mehanizama tranzicijske pravde. Uloga INO-a je da BiH osigura održiv domaći mehanizam za pronalaženje nestalih osoba bez obzira na religijsku pripadnost, etničko ili nacionalno porijeklo kao i njihovu ulogu tokom proteklog sukoba. INO osigurava i zaštitu, dokumentiranje i propisno iskopavanje masovnih grobnica te omogućava učešće srodnika nestalih osoba u radu ove institucije.

Aktivnosti INO-a ogledaju se u sljedećem: 1) dokumentiranje i održavanje evidencije nestalih osoba i grobnica te upućivanje zahtjeva za izdavanje sudskog naloga za istragu grobnica; 2) učešće u tehničkim aktivnostima u vezi sa traganjem za nestalim osobama, ekshumacijama, obradom, identifikacijom i čuvanjem posmrtnih ostataka nestalih osoba; 3) pružanje potpore porodicama nestalih i udruženjima porodica posebno u pogledu pokrivanja troškova ukopa posmrtnih ostataka; 4) saradnja sa susjednim zemljama u procesu traganja za nestalim osobama i 5) informiranje javnosti o provedenim istragama i ostvarenim rezultatima.61

Pokretanje INO-a kao institucije na državnom nivou 30. augusta 2005. godine, na Međunarodni dan nestalih, označilo je prenos odgovornosti sa entitetskih komisija na državni nivo i zaustavilo segregaciju u procesu pronalaženja i identifikacije nestalih osoba.62 Međutim, VM-u su trebale tri godine da uspostavi upravljačke organe INO-a i usvoji relevantne podzakonske akte. Kao posljedica toga, INO je postao operativan tek 2008. godine, kada je uspostavljeno njegovo sjedište u Sarajevu i 15 regionalnih ureda širom zemlje.

61 ICMP: Pronalaženje i identifikacija nestalih osoba: vodič za porodice u Bosni i Hercegovini <www.ic-mp.org>.62 Odluka o prenosu nadležnosti Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica RS-a na Institut za nestale osobe BiH („Službeni glasnik RS-a“, br. 65/06) i Uredba o prestanku važenja uredbe o obrazovanju Federalne komisije za nestale osobe („Službene novine FBiH“, br. 55/06).

40

Slika 1.

Regionalni urediA. Banja LukaB. BihaćC. Istočno SarajevoD. MostarE. Tuzla

1. Brčko2. Doboj3. Goražde4. Nevesinje5. Orašje6. Sarajevo7. Sanski Most8. Srebrenica9. Travnik10. Zenica

Terenski uredi

E

1

5

6

89

10

72

3

4

AB

C

D

Mapa ureda INO-a u BiH

Prvi zaposlenici INO-a bili su nekadašnji zaposlenici entitetskih komisija za nestale osobe.63 Među zaposlenicima INO-a bilo je 17 Bošnjaka, 12 Srba i 7 Hrvata - u skladu sa etničkom ili nacionalnom strukturom BiH. Danas INO broji 51 zaposlenika koji proporcionalno predstavljaju konstitutivne narode BiH.”64 Kao i u drugim organima na državnom nivou u BiH, upravljački i savjetodavni organi INO-a formirani su prema proporcionalnoj etničkoj zastupljenosti, a odluke se donose konsenzusom.

Upravljačku strukturu INO-a čine Upravni odbor zadužen za nadgledanje rada INO-a, upravljački Kolegij direktora, Nadzorni odbor zadužen za finansijsko poslovanje i Savjetodavni odbor, čiji su članovi predstavnici porodica nestalih koji na ovaj način imaju mogućnost praćenja rada INO-a i savjetovanja. Statut INO-a

63 Član 5(c) Sporazuma o preuzimanju uloge suosnivača za Institut za nestale osobe BiH. Kolegij direktora broji tri člana (Bošnjak, Srbin, Hrvat), Upravni odbor broji šest članova (2 Bošnjaka, 2 Srba, 2 Hrvata), a Nadzorni odbor se sastoji od tri člana (Bošnjak, Srbin, Hrvat). Isti princip se primjenjuje za Savjetodavni odbor (član 10) koji broji šest članova.64 Član 6. Sporazuma o preuzimanju uloge suosnivača za Institut za nestale osobe BiH, 30. august 2005. godine.

41

Godina Troškovi ekshumacija Troškovi ukopa Ukupni odobreni budžet

2008 1.760.000 BAM 612.046 BAM 6.455.467 BAM2009 1.650.000 BAM 369.048 BAM 6.069.000 BAM2010 1.400.000 BAM 315.278 BAM 4.358.000 BAM2011 1.050.000 BAM 408.604 BAM 3.156.030 BAM2012 445.000 BAM 600.000 BAM 3.066.000 BAM2013 596.000 BAM 600.000 BAM 3.217.000 BAM2014 596.000 BAM 600.000 BAM 3.248.000 BAM

Tabela 2.

Pregled odobrenog budžeta INO-a od 2008. do 2014. godine

predviđa mogućnost osnivanja radnih grupa i, po potrebi, pokretanje drugih inicijativa.

Godišnji budžet INO-a pokriva troškove terenskih istražnih aktivnosti, iskopavanja, čuvanja posmrtnih ostataka i ukopa. Od 2011. godine oko polovine budžeta za ekshumacije direktno se prebacuje Tužiteljstvu BiH (TBiH), koje je u januaru 2011. godine preuzelo nadležnost za proces ekshumacije. Preostala sredstva INO prebacuje kantonalnim i okružnim tužiteljstvima u svrhu pokrivanja troškova čuvanja i obrade posmrtnih ostataka ekshumiranih prije spomenutog datuma.

Iako je nacionalistička politika uvijek prisutna u BiH, ona ima svoje uspone i padove, a oni su određivali utjecaj agresivnog nacionalizma na relativnu moć državnih u odnosu na entitetske institucije. Razočarenje u državne institucije je u posebnom porastu u RS-u. INO nije izuzetak. Zaposlenici koji su u INO prešli iz nekadašnje Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica RS-a, 2008. godine napuštaju INO tvrdeći da je ta institucija - koja još nije ni počela sa operativnim radom - pristrana na štetu bosanskih Srba. INO je ubrzo popunio upražnjena mjesta u skladu sa Pravilnikom koji predviđa proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda BiH.65

Vlada RS-a je u junu 2008. godine osnovala Operativni tim Republike Srpske za traženje nestalih lica, sa sjedištem u Banjoj Luci, i okružne timove u Istočnom Sarajevu i Doboju. Vlada RS-a je definirala njegov mandat, tako da uključuje i traženje masovnih grobnica i učešće u ekshumacijama. Članovi tima bili su bosanski Srbi, nekadašnji zaposlenici INO-a, a samo formiranje tima opisano je kao pokušaj rješavanja problema prepoznatog kao diskriminiranje od države.

65 Ibid.

42

Međutim, ostali su ovaj korak tumačili kao pokušaj ponovnog uvođenja podjela u proces rješavanja problema nestalih osoba.

Kasnije je došlo do spajanja Operativnog tima RS-a sa Timom za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina, čime je formiran novi organ pod nazivom Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. INO je, u skladu sa svojim mandatom, nastavio rad na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba širom BiH na nepristran način.

4.4. Centralna evidencija nestalih osoba

CEN je uspostavljen u februaru 2011. godine i sadrži podatke o nestalim osobama iz 12 različitih baza podataka, i to: Federalne komisije za nestale osobe, Kancelarije za traženje nestalih i zatvorenih lica RS-a, Državne komisije za traženje nestalih osoba, uključujući i podatke koje su prikupili MKCK i ICMP. CEN predstavlja skup pojedinačnih evidencija nestalih osoba - uključujući njihove fizičke karakteristike, mjesto i okolnosti nestanka te druge informacije koje mogu pomoći u pronalaženju posmrtnih ostataka i otkrivanju istine o sudbini nestalih. Nakon što su prikupljene informacije iz različitih izvora, pojavila se potreba za provođenjem temeljitog pregleda kako bi eliminirali dupliciranje informacija i, konačno, verificirali svaki unos u CEN. ICMP je dao doprinos u kreiranju CEN-a doniranjem namjenskog softvera i pružanjem podataka o nestalim osobama, uključujući i informacije o antropološkoj obradi posmrtnih ostataka i terenske informacije.

ICMP je u januaru 2013. godine pokrenuo projekt „Pomoć u prikupljanju informacija neophodnih za verifikaciju Centralne evidencije nestalih osoba (CEN)“, sa ciljem obučavanja dodatnih zaposlenika koji će INO-u pomagati u tom procesu. Projekt je okončan 31. decembra 2013. godine. Prema izvještaju INO-a, verificirano je 16.300 od ukupno 34.463 evidencije. Projekt je, pored toga, rezultirao unosom 337 dodatno prijavljenih slučajeva nestalih osoba u ICMP-ovu bazu podataka.

Pravilnik INO-a o Centralnoj evidenciji nestalih osoba predviđa osnivanje Komisije za verifikaciju koja broji tri člana - zaposlenika INO-a - a imenuje ih Kolegij direktora. Komisija za verifikaciju procjenjuje autentičnost prijava nestalih osoba i poredi ih sa drugim zvaničnim evidencijama o tim osobama. Minimum informacija neophodnih za verifikaciju slučaja nestale osobe podrazumijeva ime i prezime nestale osobe, ime jednog roditelja, mjesto i godinu rođenja, pretpostavljeno mjesto, datum i godinu nestanka, te okolnosti nestanka. Dosjei CEN-a često sadrže dodatne informacije, poput izvještaja o podudaranju profila dobijenih iz izolirane DNK ili potvrde o smrti koji pokazuju da li je slučaj nestale

43

osobe riješen.

Svega nekoliko zemalja u svijetu može tvrditi da ima preciznu evidenciju broja nestalih osoba nakon oružanog sukoba. Stoga je napor koji je BiH uložila u kreiranje takve evidencije na državnom nivou, na osnovu Zakona o nestalim osobama jedinstven. Sam proces je, međutim, krcat političkim izazovima. Važno je naglasiti da se odluke Komisije za verifikaciju donose konsenzusom, a u slučaju da nije moguće postići konsenzus, konačnu odluku bi trebao donijeti Kolegij direktora INO-a. Proces verifikacije, prema tome, ovisi i o sposobnostima Komisije za verifikaciju i Kolegija direktora da taj proces vode kroz osjetljivu političku klimu BiH. Skorašnje razmirice u INO-u, između ostalog, u vezi sa dodavanjem novih polja za informacije - npr. etnička pripadnost nestale osobe, vojni status i uzrok i način smrti, kao i navodi o tome da se postojeća praksa verifikacije odvija protivno Zakonu o nestalim osobama, potrebno je posmatrati i u tom kontekstu. U pitanju su problemi koji usporavaju proces verifikacije i podrivaju kredibilnost procesa. Podsjećanja radi - Ustavni sud BiH je kroz najmanje 15 odluka naložio provedbu mjera propisanih Zakonom o nestalim osobama, uključujući i CEN.66

Za razliku od CEN-a (baza podataka zasnovana na informacijama koje su dostavile različite institucije) ICMP vodi bazu podataka sa informacijama iz jednog izvora, tj. srodnika nestalih osoba koji doniraju referentni uzorak za izoliranje DNK i pružaju druge osobne podatke. ICMP-ova baza podataka predstavlja istražni instrument, dok CEN prijavljene slučajeve nestalih osoba tretira kao otvorene ili zaključene. CEN, stoga, može sadržavati informacije o osobama koje su kasnije pronađene žive ili o osobama za koje nije moguće precizno utvrditi da li su nestale usljed sukoba.

Poređenje CEN-a sa ICMP-ovom bazom podataka je važno iz nekoliko razloga: omogućava prepoznavanje slučajeva kod kojih nedostaju informacije članova porodica, uključujući i referentni uzorak za izoliranje DNK; olakšava analizu regionalnih varijacija u smislu broja nestalih osoba, kao i stopu pronalaženja i identifikacije nestalih; omogućava određivanje ukupnog broja osoba koje se još vode kao nestale. Za ovu vrstu poređenja neophodno je pojedinačno pregledati slučajeve nestalih osoba pohranjene u CEN-u - a koji se ne nalaze u ICMP-ovoj bazi podataka - kako bi se utvrdilo da li su ti slučajevi povezani sa osobama koje su pronađene žive ili su preminule iz razloga koji nisu u vezi sa sukobom.

U CEN-u se nalazi 3.091 slučaj za koji ne postoje informacije u ICMP-ovoj bazi podataka. Do danas je napravljen uvid u 2.311 takvih slučajeva putem telefona ili direktnom komunikacijom sa članovima porodica, kao i kroz komunikaciju sa

66 Supra 57.

44

njihovim udruženjima. Za 415 slučajeva je ustanovljeno da su osobe preminule iz razloga koji nisu u vezi sa sukobom - uglavnom u ranijem periodu - a njihova su mjesta ukopa poznata i obilježena. U 866 slučajeva ustanovljeno je da su prijavljene nestale osobe pronađene žive. Broj vojnika zarobljenih tokom sukoba, potom razmijenjenih ili oslobođenih je 1.030. Ukupno 780 slučajeva nalazi se u procesu pregleda. Analiza prezentirana u ovom izvještaju zasniva se na evidencijama CEN-a, umanjenim za spomenutih 2.311 slučajeva, tj. ukupno 32.152 slučaja evidentirana zaključno sa 31. julom 2014. godine.

Kompletiranje CEN-a je od regionalnog značaja. Na zahtjev vlada iz regije, ICMP je 2011. godine inicirao sastavljanje jedinstvene regionalne liste nestalih na zapadnom Balkanu. Svrha ove liste je da pomogne utvrđivanju konačnog broja nestalih u zemljama iz regije i rasvjetljavanju pitanja nadležnosti u vezi sa traženjem osoba čiji je nestanak prijavljen u više zemalja. U ovom pothvatu učestvuju BiH, Srbija, Hrvatska, Crna Gora i Kosovo. Pored praktične primjene, lista predstavlja i historijski zapis.

ICMP, koji u ovom projektu pruža tehničku pomoć, predstavio je prvu radnu verziju Regionalne liste u bosanskom gradu Derventi 19. novembra 2013. godine na regionalnom sastanku komisija za nestale osobe. Lista je obuhvatila evidencije koje su dostavili Ured za zatočene i nestale iz Hrvatske, Komisija za nestala lica iz Srbije, Komisija za nestale osobe sa Kosova, te INO iz BiH. Predstavljena je i kompilacija duplih evidencija i pojedinačnih listi koje će biti predmet dalje diskusije. Regionalna lista omogućava obradu podataka o nestalim osobama u cijeloj regiji, čime se povećavaju učinkovitost i transparentnost.

4.5. Uloga sudova i tužiteljstava

Pitanje nestalih osoba dio je i suđenja za ratne zločine. MKSJ, a u određenoj mjeri i domaći sudovi, počeli su podizati optužnice za ratne zločine još tokom rata na području bivše Jugoslavije. Međutim, domaći sudovi su bili obavezni prepustiti nadležnost MKSJ-u, koji ima prvenstvo pred domaćim pravosuđem.67

Nadležnost za ratne zločine se u BiH vremenom mijenjala. Do 2003. godine isključivu nadležnost za prvostepena suđenja za ratne zločine imali su kantonalni sudovi u FBiH, okružni sudovi u RS-u i Osnovni sud Brčko Distrikta. Žalbe na presudu razmatrale su se na vrhovnim sudovima entiteta i na Apelacionom sudu Brčko Distrikta.68 Zakoni o krivičnom postupku primjenjivani prije 2003.

67 Član 9. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, <http://www.icty.org/x/file/Legal%20Library/Statute/statute_sept09_en.pdf>.68 Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE): War Crimes Trials before the Domestic Courts of Bosnia and Herzegovina: Progress and Obstacles, mart, 2005. <http://www.oscebih.org/documents/osce_bih_doc_2010122311024992eng.pdf>.

45

godine sadržavali su neke od karakteristika inkvizitorskog sistema i uglavnom su reflektirali sistem koji se primjenjivao u bivšoj Jugoslaviji, prema kojem je istražni sudija bio nadležan za cijeli istražni postupak. Uloge tužitelja i branitelja su, u skladu s time, bile manje izražene.69

Godine 2003. Krivičnim zakonom BiH nadležnost za teška krivična djela - uključujući genocid, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti - prebačena je na državni nivo, čime se ukida prethodna isključiva nadležnost entitetskih sudova i Osnovnog suda Brčko Distrikta za tu vrstu krivičnih djela. Međutim, Sud BiH (u daljem tekstu: Državni sud) ima mogućnost da tu vrstu slučajeva ustupi drugim sudovima u BiH. Novi Zakon o krivičnom postupku (ZKP) na državnom nivou donesen je 2003. godine, kojim se ukida funkcija istražnih sudaca i uvodi više elemenata adversarnog postupka, gdje tužitelj preuzima značajniju ulogu u izvođenju dokaza i ispitivanju svjedoka.

Posebni odjel za ratne zločine (PORZ) TBiH formiran je 2005. godine sa primarnim zadatkom prikupljanja dokaza u procesu zastupanja optužnica za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, počinjene u periodu 1992-1995. pred Državnim sudom. Važan dio ovog procesa čini pronalaženje i identifikacija posmrtnih ostataka žrtava počinjenih zločina. Obje aktivnosti - gonjenje optuženih i potraga za nestalima - dio su većeg procesa pomirenja nakon sukoba i jačanja vladavine zakona.

Nadležnost TBiH počiva na njegovoj osnovnoj svrsi - istragama ratnih zločina koji su rezultirali nezakonitim ubijanjem i nestancima, uključujući i nezakonito skrivanje posmrtnih ostataka. Aktivnosti TBiH u vezi sa masovnim grobnicama odvijaju se u skladu sa odredbama ZKP-a koje se odnose na krivične istrage, ekshumacije, identifikacije i uključivanje relevantne stručne pomoći.70 Istrage TBiH u vezi sa mjestima na kojima se nalaze posmrtni ostaci nestalih osoba odvijaju se u širem kontekstu krivičnih istraga događaja koji su doveli do nestanka i, u konačnici, smrti tih ljudi.

Tužitelji prikupljaju dokaze o potencijalnim grobnicama iz svih raspoloživih, relevantnih i pouzdanih izvora. Pokreću procese ekshumacija tako što Državnom sudu podnose zahtjev za izdavanje sudske naredbe za iskopavanje posmrtnih ostataka, njihovu obradu i identifikaciju te stručnu procjenu ostataka na mjestu zločina. Sudac Državnog suda, potom, razmatra zahtjev i ukoliko su ispunjeni uslovi, izdaje naredbu za ekshumaciju. TBiH zatim prosljeđuje naredbu svim relevantnim stranama i koordinira proces ekshumacije putem ovlaštenih

69 Christopher P. DeNicola: Criminal Procedure Reform in Bosnia Herzegovina: Between Organic Minimalism and Extrinsic Maximalism, DePaul Rule of Law Journal, jesen 2010.70 Vidjeti Tužiteljstvo BiH, Odjel I (Posebni odjel za ratne zločine). <http://www.tuzilastvobih.gov.ba/?opcija=sadrzaj&kat=2&id=4&jezik=e>.

46

zvaničnika prisutnih na licu mjesta.

Od formiranja PORZ-a 2005. do 2010. godine nadzor nad procesom ekshumacija bio je delegiran kantonalnim i okružnim tužiteljstvima. Uključivanje lokalnih tužitelja u proces ekshumacija uzrokovalo je brojne pravne probleme u vezi sa stvarnom i mjesnom nadležnošću, što je rezultiralo smanjenim brojem ekshumacija. Neki tužitelji nisu uspjeli ostvariti punu saradnju u procesu, dok je bilo tužiteljstava koja su svoju supervizorsku ulogu ispunjavala na zadovoljavajući način. Da bi riješili ovaj problem, TBiH preuzima punu odgovornost za ekshumacije u januaru 2011. godine. Od tog trenutka su tužiteljski timovi iz PORZ-a trebali koordinirati i nadgledati sve ekshumacije na geografskom području u njihovoj nadležnosti. Nedostatak resursa i iskustva doveo je do zaostatka u obradi zahtjeva za ekshumaciju koje je dostavljao INO tokom većeg dijela 2011. godine. Do ubrzavanja procesa došlo je nakon što je jedan tužitelj zadužen isključivo za masovne grobnice i pokretanje i nadgledanje svih ekshumacija.

Dok su provođenje istrage o ratnim zločinima i pokretanje i nadzor ekshumacija u nadležnosti TBiH, istražitelji INO-a su zaduženi za veći dio istražnih radnji prilikom otkrivanja lokacija potencijalnih masovnih grobnica i drugih tajnih grobnica. Stoga su za postizanje učinkovitosti u ovom procesu neophodni adekvatni resursi i potpora te uska saradnja između TBiH i INO-a. TBiH rutinski inicira ekshumacije na osnovu istražnih informacija koje dostavlja INO, ali se to ne odvija automatski. Zahtjevi INO-a se često vraćaju na dodatno pojašnjenje ili usljed potraživanja dodatnih informacija. Učinkovita komunikacija, dijeljenje podataka i saradnja predstavljaju suštinu efikasnog procesa ekshumacija.

Nakon okončanja ekshumacija i identifikacija u skladu sa naredbom za ekshumacije, TBiH dobija dokumentirane dokaze u vezi sa ekshumacijom, analizira ih i pohranjuje. Radi se o obdukcijskim izvještajima, evidencijama o identifikaciji i izvještajima o podudaranju profila dobijenih iz izolirane DNK, zatim balističkim ili drugim dokazima, čijom analizom se pokušava dobiti potpuniji uvid u krivično djelo koje se nalazi u osnovi podizanja optužnice.

Forenzički dokazi predstavljaju dio obimnog dokaznog materijala koji tužitelj izvodi na suđenjima u vezi sa okolnostima koje su dovele do smrti ili nestanka žrtava i uloge optuženika u tim događajima. Pored toga, dokazni materijal prebačen sa MKSJ-a u TBiH također je dopušten pred Sudom BiH, u skladu sa zakonima koji reguliraju prenos slučajeva sa MKSJ-a.71

71 Zakon o ustupanju predmeta od strane MKSJ-a Tužiteljstvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih od strane MKSJ-a u postupcima pred sudovima u BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 61/04, 46/06, 53/06, 76/06).

47

Po okončanju postupka, Sudsko vijeće izriče presudu, koja obično uključuje činjenične nalaze zasnovane na forenzičkim dokazima. U nekim slučajevima - ovisno o broju žrtava - u presudi se navode i imena pojedinačnih žrtava. Državni sud još nikada nije donio presudu o imovinskopravnim zahtjevima koje podnose porodice žrtava, iako po ZKP-u ima tu nadležnost. Oštećene strane su prisiljene tražiti svoja prava putem građanskog postupka.

ICMP pruža pomoć TBiH u njegovom radu na rješavanju pitanja nestalih. ICMP-ovi forenzički arheolozi i antropolozi pružaju tehničku pomoć na lokacijama ekshumacija. ICMP nastoji unaprijediti kapacitete TBiH u smislu supervizorske uloge u procesu ekshumacija putem nadgledanja, dokumentiranja i savjetovanja o najboljim metodama koje forenzička arheologija primjenjuje prilikom iskopavanja grobnica. Zapisnici sa ekshumacija i identifikacija se rutinski uvrštavaju u dokaze i predstavljaju dio dokaznog materijala koji se koristi u sudskim procesima. Zaposlenici ICMP-a i INO-a dostupni su za svjedočenja u procesima i informativne sastanke sa zaposlenicima TBiH o temi složenih segmenata procesa ekshumacije i identifikacije na način koji tužiteljima TBiH omogućava efikasnije izvođenje dokaza.

ICMP-ova analiza izolirane DNK, na kojoj se zasniva identifikacija uspostavlja naučno utemeljenu vezu između primarnih i sekundarnih grobnica i, shodno tome, pokazuje otkuda potiču posmrtni ostaci i, nerijetko, gdje su žrtve ubijene. Sposobnost spajanja desetina hiljada razdvojenih posmrtnih ostataka, rasutih po brojnim grobnicama na većem teritoriju, omogućila je tužiteljima da dokažu povezanost određenih žrtava sa udaljenim mjestima zločina - uprkos naporima počinitelja da preduprijede ovu mogućnost. Dokazivanje veza na osnovu analize izolirane DNK pokazalo se posebno korisnim u procesima za koje nema relevantnih svjedoka, gdje drugi forenzički indikatori (koji nisu zasnovani na analizi izolirane DNK), poput analize tla, nisu uvjerljivi i kada se počinitelje nižeg ranga tereti za odgovornost u vezi sa samo jednom lokacijom na kojoj su vršena pogubljenja.

48

5.1. Prve aktivnosti MKSJ-a

Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN-a u maju 1993. godine osnovan je MKSJ, kao ad hoc odgovor na povrede odredbi međunarodnog prava u regiji. Član 8. Statuta MKSJ-a definira da će „teritorijalna nadležnost Međunarodnog suda obuhvatiti teritoriju bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije, uključujući kopno, zračni prostor i teritorijalne vode“. Time je MKSJ dobio nadležnost da istrage i ekshumacije provodi i u BiH.

MKSJ je ekshumacije masovnih i drugih tajnih grobnica izvodio u svrhu prikupljanja dokaza za suđenja za ratne zločine sve do 2001. godine. Prve ekshumacije su izvršene u području istočne Bosne, u julu 1996. godine. Te ekshumacije su se uglavnom odnosile na ratne zločine počinjene u julu 1995. godine, nakon pada zaštićenih zona UN-a - Srebrenice i Žepe, iako su zvaničnici suda radili i na području Brčko Distrikta i grada Prijedora, na sjeverozapadu BiH. Ekshumacije je izvodilo međunarodno osoblje, dok su domaći patolozi uglavnom potpisivali potvrde o smrti.

Pravila i standardne operativne procedure MKSJ-a su reflektirali potrebu za pojedinačnim identifikacijama. Članovi tima za uviđaj MKSJ-a dobili su upute da dokumentiraju i katalogiziraju sve što bi moglo poslužiti u svrhu identifikacije mrtvih. Zaposlenici koji su radili na terenu istakli su kako su činili sve u njihovoj moći da sačuvaju informacije koje bi mogle dovesti do identiteta žrtve.72 Međutim, nakon što je MKSJ prestao sa terenskim aktivnostima 2001. godine, ostala je zaostavština od 6.000-7.000 ekshumiranih ostataka žrtava, za čiju identifikaciju nisu poduzeti efikasni koraci.

U tim prvim godinama rada na rješavanju problema nestalih primjenjivale su se klasične metode identifikacije. Te metode podrazumijevaju poređenje posmrtnih ostataka nestalih osoba i svih relevantnih osobnih predmeta sa antemortalnim (AM) informacijama koje pružaju članovi porodice nestale osobe. Zbog dugog vremenskog perioda nakon smrti, identifikacija je dodatno otežana utjecajem okolišnih faktora i poodmaklim raspadanjem. Pošto su posmrtni ostaci uglavnom djelimično ili potpuno skeletizirani, antropolozi su utvrđivali takozvani biološki

72 Telefonski razgovor sa dr. Richardom Wrightom, nekadašnjim glavnim arheologom MKSJ-a, juli 2011. godine.

V. Proces identifikacije ostataka nestalih osoba utemeljen na naučnim metodama

49

profil preminule osobe, koji podrazumijeva procjenu parametara kao što su dob, spol i građa i bilježenje patoloških stanja, specifičnih dentalnih karakteristika itd. Nažalost, čak i kod dobro definiranih bioloških profila, subjektivne i indirektne informacije koje su pružali srodnici nestale osobe, često su se pokazale netačnima ili nedovoljno karakterističnima - naprimjer, u slučaju procjene tjelesne visine.

Pored toga, tijela ili dijelovi tijela ekshumirani su u velikom broju širom zemlje. MKSJ je intenzivno radio na grobnicama nastalim nakon pada Srebrenice, posebno vodeći računa o vrhunskim standardima forenzičke arheologije u prikupljanju dokaza na mjestu zločina. Širom zemlje, međutim, registrirane su značajne aktivnosti mnogobrojnih timova sa različitim nivoima stručnosti u oblasti arheologije. U nekim su slučajevima žurne ili nestručne metode iskopavanja uzrokovale naknadno miješanje dijelova tijela, što je dodatno iskompliciralo kasniji proces identifikacija.73

5.1.1. Prikupljanje antemortalnih podataka

PHR 1992. godine šalje timove za prikupljanje antemortalnih podataka (AMP) od srodnika nestalih, kao i za sprovođenje istrage o masovnim grobnicama na području bivše Jugoslavije. PHR je 1996. godine postao vodeći faktor u formiranju internacionalnih stručnih timova za međunarodne krivične sudove za Ruandu i bivšu Jugoslaviju. Aktivnosti PHR-a u bivšoj Jugoslaviji podrazumijevale su nadgledanje ekshumacija i potonju obradu posmrtnih ostataka u mrtvačnicama.

U BiH je uz PHR-ovu pomoć pronađeno ukupno 508 lokacija, gdje je ekshumirano najmanje 1.427 osoba.74 Iza sebe su ostavili obimnu evidenciju o svom radu, a izvještaji sa lokacija nastali u okviru Projekta pružanja forenzičke pomoći postavljeni su na stranicu Google Earth Arhiva otvorenog društva (Open Society Archives (OSA)) u Budimpešti.75 AMP je kasnije predat MKCK-u.

Već na početku procesa prepoznata je važnost razvoja baze podataka sa AMP nestalih osoba. PHR je pomogao u kreiranju upitnika sa više od 220 pitanja koja mogu pomoći u identifikaciji nestalih osoba čiji su posmrtni ostaci već pronađeni. Pitanja su pokrivala demografske informacije, fizičke značajke i informacije o okolnostima nestanka te druga karakteristična obilježja, poput tetovaža ili ožiljaka.

73 Eric Stover i Rachel Shigekane: The Missing in the Aftermath of War: When Do the Needs of Victims’ Families and International War Crimes Tribunals Clash, International Review of the Red Cross (IRRC) 84 (848) 2002: 845-866.74 Ljekari za ljudska prava, Projekt Bosna, godišnji izvještaj januar-decembar 1999.75 Informacije o OSA su dostupne na: <http://www.osaarchivum.org>.

50

Prvobitni plan PHR-a bio je intervjuirati 80 posto porodica osoba nestalih nakon pada zaštićenih zona UN-a Srebrenice i Žepe 1995. godine. Pokazalo se da je u pitanju ozbiljan izazov, jer su članovi porodica nestalih raseljeni i izbjegli širom BiH. Pored toga, uporno su kružile glasine o muškarcima zatočenim u zatvorskim jedinicama u FrJ, što je održavalo nadu porodica da su nestali još među živima i ponukalo ih da ne učestvuju u davanju informacija. BIM iz Beča je prikupio 5.022 AM upitnika koji su naknadno predati PHR-u, a kasnije MKCK-u.76 AMP su se pokazali važnim prilikom potvrđivanja i procjene identifikacija zasnovanih na analizi profila izolirane DNK, posebno u kontekstu Srebrenice, dok u drugim dijelovima zemlje nisu korišteni u značajnijoj mjeri u procesu identifikacija.

Sve dok nije počela masovnija upotreba analize profila izolirane DNK, AMP nije bio od prevelike koristi u omogućavanju pozitivne identifikacije nekoliko hiljada slučajeva posmrtnih ostataka koje su međunarodni i domaći timovi ekshumirali na samom početku procesa. ICMP je prikupljao AMP isključivo u svrhu naučnih metoda identifikacije, uključujući provjeru podudaranja profila izolirane DNK. ICMP-ova baza podataka trenutno sadrži takve informacije o 23.623 nestale osobe.

5.1.2. Prve aktivnosti na identifikaciji zasnovanoj na analizi profila izolirane DNK

Na zahtjev Ekspertne grupe UN-a za ekshumacije i nestale osobe, PHR je počeo provedbu Projekta identifikacija u augustu 1996. godine. Svrha projekta bila je završiti pojedinačne identifikacije, prvenstveno srebreničkih žrtava. Do kraja 1999. godine zaključeno je 70 identifikacija77, što je istaklo ograničenja klasičnog pristupa procesu identifikacija primijenjenog na situaciju u BiH. Većina identifikacija urađena je na osnovu analize mitohondrijalne DNK (mtDNK), koja se nasljeđuje isključivo po majčinoj liniji. Ovaj metod omogućava poređenje mtDNK čak i sa daljim srodnicima po majčinoj liniji, što u izvjesnoj mjeri olakšava prikupljanje odgovarajućih referentnih uzoraka. mtDNK, međutim, ne pruža dovoljno pouzdane informacije o identitetu, jer se u velikim populacijama bilježi učestalost identičnih mtDNK profila između osoba koje nisu u srodstvu.

PHR, a na samom početku svog rada i ICMP, mada u vrlo ograničenoj mjeri, slao je biološke uzorke posmrtnih ostataka nestalih osoba u niz eksternih laboratorija u svrhu potvrde postojeće, pretpostavljene hipoteze identiteta putem ciljanog poređenja uzorka posmrtnih ostataka žrtve i referentnih uzoraka određene

76 Telefonski razgovor sa Manfredom Nowakom, septembar 2011. godine.77 Ljekari za ljudska prava, Projekt Bosna, godišnji izvještaj januar-decembar 1999. Vidjeti i Laurie Vollen: All That Remains: Identifying the Victims of the Srebrenica Massacre, Cambridge Quarterly of Healthcare Ethics 10 (3) (2001): 336-340.

51

porodice. U onim slučajevima gdje se pretpostavljena hipoteza pokazala tačnom, rezultati analize izolirane DNK pružili su naučnu potvrdu. Nerijetko su, međutim, poređenja profila generiranih iz izolirane DNK rezultirala „isključenjem“ (pobijanjem) hipoteze pretpostavljenog identiteta.

5.2. Trenutne aktivnosti: proces identifikacije zasnovan na analizi profila izolirane DNK

Sastavni dio ICMP-ove zadaće u procesu identifikacije nestalih je pružanje tehničke pomoći, uključujući i forenzičku potporu. Najveće prepreke kod početnih napora na identifikaciji pojavile su se u obliku nepostojanja zdravstvenih ili dentalnih AM podataka u BiH, koji se mogu upotrijebiti u procesu identifikacije; relativne sličnosti demografskih karakteristika odraslih muškaraca u događajima velikih razmjera, poput Srebrenice; poodmaklog stepena raspadanja posmrtnih ostataka; čestog nepostojanja identifikacijskih dokumenata ili drugih karakterističnih osobnih predmeta kod ratom pogođenog stanovništva i izbjeglih osoba; činjenice da je veliki broj nestalih ekshumiran i ponovno ukopan u sekundarne masovne grobnice; promjene mjesta boravka preživjelih članova porodice, a nerijetko i preseljenja u druge zemlje. Nepostojanje tačne liste nestalih na samom početku procesa, posebno u vezi sa određenim događajima ili mjestima na kojima se vrše ekshumacije, značilo je da se posmrtni ostaci uglavnom svrstavaju u otvorenu kategoriju nestalih.

U toku 2000. godine, nakon iscrpnih konsultacija sa porodicama nestalih, predstavnicima vlasti i drugim akterima, dolazi do novog pristupa u

800

900

2000199919981997 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014

700

600

500

400

300

200

100

07 20 44 26 52

516484

522 541

612

500 501467 456

283

83

776

592

Slika 2.

Proces identifikacije zasnovan na analizi izolirane DNK prije i poslije 2001. godine. Srebrenički slučajevi do kraja jula 2014. godine

52

primjeni naučnih metoda identifikacije, koji postaju poznati pod imenom proces identifikacija zasnovan na analizi profila izolirane DNK. Novi pristup podrazumijeva neselektivno i masovno poređenje profila DNK izolirane iz velikog broja postmortalnih uzoraka sa profilima DNK izolirane iz biološkog materijala dobijenog od članova porodica nestalih osoba (takozvani „referentni uzorci“). Ovo poređenje je vršeno upotrebom „slijepog“ kompjuterskog pretraživanja i poređenja. Uprkos početnoj neizvjesnosti, identifikacija zasnovana na analizi profila izolirane DNK pokazala se vrlo uspješnom. Samo u BiH, ICMP-ova baza podataka trenutno broji 71.816 profila izolirane DNK članova porodica nestalih. Poređenje podataka iz ove baze sa 34.097 profila DNK izolirane iz skeletnih ostataka rezultiralo je sa 14.79278 identifikacije sa izuzetno visokim stepenom vjerovatnoće podudarnosti profila.79

Naučni proces identifikacije posmrtnih ostataka nestalih osoba u BiH od tada predstavlja integrirani, multidisciplinarni proces koji uključuje forenzičku arheologiju, forenzičku antropologiju, sudsku medicinu, analizu segmenata DNK i informatičke aspekte naprednih baza podataka. Fokusirajući se samo na poređenje profila dobijenih iz izolirane DNK, napori da se identificiraju nestale osobe iz krajnje složenog, pretvoreni su u konzistentan proces, čiju tačnost jamče primijenjene naučne metode, objektivnost i kontrola kvaliteta.

Nakon pronalaženja posmrtnih ostataka nestalih i uzimanja bioloških uzoraka, tri su ključna elementa u procesu identifikacije zasnovanom na analizi izolirane DNK:

• mogućnost hemijskog izdvajanja visoko diferentnih kratkih uzastopnih ponavljanja (STR) iz DNK vrlo degradiranih skeletnih ostataka;

• mogućnost kontaktiranja većeg broja preživjelih srodnika nestalih osoba zbog prikupljanja dovoljnog broja referentnih bioloških uzoraka u svrhu izdvajanja DNK i generisanja profila STR-ova za poređenje sa profilima STR-ova dobijenim iz postmortalnog materijala;

• uvođenje informatičkog rješenja za poređenje genetičkih informacija pohranjenih u velikim bazama podataka, što omogućava pouzdano utvrđivanje podudarnosti između profila DNK izolirane iz uzoraka posmrtnih ostataka i profila DNK dobijene iz referentnih uzoraka srodnika nestalih osoba, u svrhu potvrđivanja srodničkih veza.

78 U ovaj broj ulazi i DNK izolirana iz posmrtnih ostataka ekshumiranih u Srbiji i Hrvatskoj, čiji je nestanak prijavljen u BiH, uključujući i 78 identifikacija izvršenih od treće strane uz ovlaštenje ICMP-a.79 Hrvatska: 4.632 profila DNK članova porodica nestalih, 484 profila DNK izolirana iz skeletnih ostataka i 521 podudaranje DNK. Kosovo: 14.766 profila DNK članova porodica nestalih, 5.385 profila DNK izoliranih iz skeletnih ostataka, 2.510 podudaranja DNK. Makedonija: 62 profila DNK članova porodica nestalih, 12 profila DNK izoliranih iz skeletnih ostataka, 9 podudaranja DNK.

53

Prvobitno je forenzička obrada DNK dobijene iz skeletnih ostataka podrazumijevala isključivo analizu mtDNK. Međutim, naučna istraživanja na takozvanoj drevnoj DNK pokazala su se uspješnim sa dobijanje profila STR-ova iz jedarne DNK izolirane iz vrlo starih skeletnih ostataka. Ključni faktor iza ostvarenog napretka u rezultatima na području BiH leži u razvoju metoda izoliranja jedarne DNK koje omogućavaju dobijanje kompletnih profila STR-ova.80 Analize DNK izolirane iz jedra biološke ćelije upotrebom tehnologije STR-ovasu postale standardna metoda postizanja sigurnosti u procesu testiranja DNK izolirane u svrhu identifikacije ljudi. Ove metode su danas ušle u gotovo opću upotrebu u krivičnim istragama. Prednost primjene ovog pristupa je u tome da se vrši istovremena tipizacija više različitih STR-ova. Ovi vrlo varijabilni markeri se nalaze na udaljenim mjestima na različitim hromozomima (genetski materijal u jedru ćelije, vid skladištenja molekule DNK), a nasljeđuju se nezavisno jedan od drugog. Vjerovatnoća frekvencije genetičkih tipova iz svakog mjesta na hromozomu (locus) se lako multiplicira, što omogućava međusobno razlikovanje osoba sa veoma visokim stepenom vjerovatnoće. Zahvaljujući STR-ovima, referentni profili dobijeni iz izolirane DNK mogu se učinkovito porediti sa odgovarajućim profilima dobijenim iz skeletnih ostataka u svrhu dokazivanja srodničkih veza, čak i u odsustvu bilo kakvih drugih informacija. Zahvaljujući ovom pristupu, postalo je moguće primijeniti efikasan konzistentan mehanizam kao početnu tačku cjelokupnog procesa identifikacije nestalih osoba u BiH.81

Opisani proces identifikacije i nestalih osoba ovisi o raspoloživosti referentnih profila dobijenih iz segmenata izolirane DNK članova porodica nestalih osoba. U BiH je primenjen na značajan dio prijavljenih nestalih osoba, i u ovom segmentu procesa identifikacije, se već godinama ulažu napori na informiranju javnosti, uključujući i osnivanje centara za prikupljanje referentnih uzoraka u vidu minimalnih količina krvi koje se čuvaju na posebno pripremljenim karticama specijalno korištenim u tu svrhu.

Od 2000. do 31. jula 2014. godine godine ICMP je sistematski prikupio 71.816 referentnih uzoraka za analizu profila izolirane DNK, koji se odnose na 23.623 prijavljene nestale osobe. Uzorci su prikupljani od srodnika nestalih osoba u BiH, drugim evropskim zemljama, Sjevernoj Americi i Australiji. Istovremeno je prikupljan i AMP nestalih osoba. Te informacije se odnose na srodničke veze između nestale osobe i člana porodice koji donira referentni uzorak, te moguće informacije o mjestu, datumu i okolnostima nestanka.

80 Jonathan Davoren, Daniel Vanek, Rijad Konjhodžić, Edwin Huffine, Thomas J. Parsons: Highly Effective DNA Extraction Method for Nuclear STR Testing of Skeletal Remains from Mass Graves, Croatian Medical Journal. 48 (2007): 478-85.81 ICMP-ov SOP za provjeru podudaranja profila DNK i proces izrade izvještaja, ICMP.SOP.DNA.75.4.doc, novembar 2012.

54

Kod velikih baza podataka koje sadrže profile dobijene iz izolirane DNK neophodna je automatizirana računarska pretraga u svrhu poređenja svih profila međusobno. Kada se ustanovi postojanje značajnog nivoa podudarnosti između referentnog profila člana porodice i profila nestale osobe, vrši se procjena verovatnoće podudarnosti svih referentnih profila koji se odnose na tu nestalu osobu kako bi se potvrdila ili pobila podudarnost analiziranog segmenta DNK.

Jedan biološki referentni profil segmenta DNK je u rijetkim slučajevima dovoljan za potvrdu visokog stepena vjerovatnoće podudarnosti profila generiranih iz izolirane DNK koristeći tehnologiju STR-ova. Generalno je potrebno više srodnika prvog i/ili drugog koljena za postizanje podudarnosti visokog stepena vjerovatnoće. U prosjeku se radi o tri referentna porodična profila za jednu nestalu osobu. Optimalni referentni set podrazumijeva profile analiziranih segmenata DNK dobijene od oba roditelja, supružnika i djece ili više braće i sestara (slika 3. ilustruje primjenu profila generiranih iz izolirane DNK različitih srodnika u procesu identifikacije na osnovu analize STR-ova). U BiH je minimalni prag vjerovatnoće podudarnosti neophodan za izdavanje standardnih izvještaja o podudaranju profila analiziranog segmenta DNK 99,95 posto, iako je u većini slučajeva stepen vjerovatnoće daleko viši.

Nakon utvrđivanja podudarnosti analiziranih profila DNK sa vjerovatnoćom iznad 99,95 posto, nadležnim domaćim vlastima odgovornim za zaključivanje slučaja i izdavanje potvrde o smrti dostavlja se zvanični Izvještaj o podudaranju profila generiranih iz izolirane DNK. Od 2008. godine svi izvještaji o podudaranju profila DNK proslijeđuju se INO-u. U većini slučajeva prijem tog izvještaja predstavlja prvi značajan dokaz koji određeni slučaj posmrtnih ostataka dovodi u vezu sa određenom porodicom. To, međutim, nije završni korak u procesu identifikacije - koja u konačnici ovisi o sintezi svih raspoloživih dokaza.

Izvještaji o podudaranju profila DNK se procjenjuju uzimajući u obzir sve raspoložive dodatne informacije o svakom slučaju. S obzirom na pouzdanost koju pruža podudarnost profila DNK, unakrsno poređenje sa drugim informacijama prvenstveno predstavlja pitanje kontrole kvaliteta: identitet naveden na izvještaju o podudaranju profila DNK poredi se sa karakteristikama posmrtnih ostataka kako bi se utvrdilo postojanje nekonzistentnosti koje mogu dovesti identifikaciju u pitanje.

ICMP-ov rad na zapadnom Balkanu rezultirao je većim stepenom preciznosti i sofisticiranosti kada je u pitanju analiza izolirane DNK. ICMP je razvio i objavio nekoliko iznimno učinkovitih protokola za izoliranje DNK iz vrlo degradiranih uzoraka, razvio je integrirani sistem za analizu forenzičkih podataka i za obradu informacija o nestalim osobama, uključujući arheološke, antropološke i procese provjere podudarnosti profila dobijenih iz izolirane DNK. Sistem je u potpunosti

55

Majčinotac

Ujak/dajdža Stric/amidžaTetka

Brat Sestra Nestalaosoba

Supružnik*

* Profil DNKsupružnika jeupotrebljiv samoako su i djecadonatori refe-rentnog uzorka

Dijete Dijete

Majka Otac Tetka

Majčinamajka

Očevamajka

Očevotac

Muško

Najko-risniji

Koristan

Žensko

Slika 3.

Primjena referentnih uzoraka različitih srodnika u procesu identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK

prilagođen ICMP-ovim aktivnostima. ICMP-ov Sistem laboratorija za analizu DNK, njegove metode testiranja i protokoli ispunili su uslove za međunarodnu akreditaciju po ISO 17025 standardu 2007. godine.82

Testiranje DNK prati reputacija skupog procesa, jer osnovni troškovi testiranja iznose nekoliko stotina eura po identifikaciji. Međutim, ovi vidljivi troškovi se često ističu neuzimajući u obzir manje vidljive troškove drugih metoda identifikacije, koji ovise o relativno zahtjevnim istragama individualnih slučajeva, kakvi su, naprimjer, troškovi pronalaženja kontakt-informacija za nadležno medicinsko osoblje, prikupljanje relevantne dokumentacije, itd. Konzistentan proces identifikacije zasnovan na analizi segmenata izolirane DNK može se provoditi vrlo efikasno i prilagodljiv je procesima koji zahtijevaju istovremenu obradu velikog broja uzoraka. U brojnim slučajevima ovakva analiza je jedina pouzdana naučna metoda identifikacije (uz izostanak zdravstvenih kartona ili otisaka prstiju), a troškove je potrebno procijeniti u kontekstu posljedica neidentifikacije nestalih, tj. u odnosu na primjenu nepouzdanih tehnika.

Analiza STR-ova segmenata jedarne DNK i njihovo poređenje u svrhu identifikacije velikog broja skeletnih ostataka predstavljaju naučno postignuće, koje je moguće samo zahvaljujući velikodušnim donacijama zemalja koje

82 Neovisna agencija za akreditiranje Deutsche Akkreditierungsstelle (DAkkS) vrši akreditaciju koja se prilagođava dodatnim zahtjevima kontrole kvaliteta, specifičnim za forenzičke laboratorije za analizu DNK, a prema uputama Međunarodne saradnje za akreditaciju laboratorija (International Laboratory Accreditation Cooperation (ILAC)).

56

podržavaju mirovne procese u BiH. U međuvremenu je ova metoda postala standard i u drugim dijelovima svijeta i u drugačijim kontekstima nestanaka, kakve su, naprimjer, prirodne i masovne nesreće uzrokovane ljudskim faktorom.

5.3. Zaštita genetičkih i drugih osobnih podataka

Generalno se u oblasti obrade osobnih podataka, uključujući i genetičke, prioritet daje interesu i dobrobiti pojedinca u odnosu na prava i interese društva.83 Prikupljanje, upotreba i pohrana genetičkih podataka ljudi moraju se odvijati u skladu sa načelima informiranog pristanka, povjerljivosti i anonimizacije osobnih genetičkih informacija. Otkrivanje genetičkih informacija bi posebno moralo biti onemogućeno i nedostupno trećim stranama (poslodavci, osiguravajuće kuće, obrazovne ustanove ili porodice), osim u slučajevima obavezujućeg javnog interesa koji je propisan zakonom. Učešće članova porodica u procesu identifikacije zasnovanom na analizi profila izolirane DNK je, stoga, dobrovoljno i ovisi o njihovoj saglasnosti. Informirana saglasnost znači da su porodice unaprijed informirane o načinu upotrebe njihovih podataka. Obrasci za saglasnost koji se primjenjuju u BiH navode da će genetičke i druge osobne informacije biti obrađivane samo u svrhu identifikacije.

Pružanje osobnih podataka, uključujući genetičke, kao dokaza u sudskim postupcima smatra se posebnom vrstom njihovog korištenja. ICMP-ovi pravilnici, stoga, nalažu da strane u krivičnom postupku, tj. tužiteljstvo ili odbrana, koje traže pristup dokazima u obliku profila dobijenih iz izolirane DNK, preciziraju pojedinačne slučajeve nestalih osoba. Neophodno je dobiti izričitu, informiranu i slobodnu saglasnost od svih relevantnih osoba za korištenje njihovih podataka u sudskim postupcima. ICMP je do danas prikupio 6.058 takvih izjava o saglasnosti. Obrasci koji se danas primjenjuju u BiH za saglasnost za testiranje DNK izolirane iz biološkog materijala omogućavaju članovima porodica da u trenutku pružanja osobnih informacija odluče o tome pristaju li na korištenje njihovih podataka u krivičnim postupcima ili ne.

Genetička testiranja nose određene rizike, poput nenamjernog gubitka podataka, krađe, manipulacije ili drugih oblika neovlaštene obrade, neželjenih otkrivanja po osnovu sudskih naredbi, mogućnosti uvida laboratorijskog osoblja u neočekivane porodične veze ili bespravne zaplijene podataka. Ovi rizici mogu negativno utjecati na učešće u procesima koji podrazumijevaju analizu profila izolirane DNK, čime se onemogućava ostvarivanje individualnih prava, uključujući i pravo na istinu o sudbini nestalih srodnika.

83 Međunarodna deklaracija o genetskim podacima čovjeka, 32. konferencija UNESCO-a, održana 16. oktobra 2003.

57

Pored obaveze informiranja članova porodica o rizicima, važno je informirati ih i o zaštitnim mjerama. U BiH su te mjere sveobuhvatne i podupiru masovno učešće u procesu identifikacije zasnovanom na analizi DNK. ICMP-ovi pravilnici predviđaju adekvatnu i relevantnu obradu osobnih podataka, koja ne izlazi iz okvira neophodnog u svrhu u koju se primjenjuje. Pored toga, ti podaci se ne moraju zadržavati duže nego je to neophodno. Međutim, u procesima pronalaženja i identifikacije nestalih osoba - u kontekstu ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i posebno genocida, forenzičke dokaze je potrebno čuvati duže vrijeme. Za dobijanje saglasnosti osobe koja pruža podatke neophodno je primijeniti odgovarajuće mjere zaštite. U BiH i drugim zemljama regije takva je zaštita garantirana, između ostalog i pružanjem privilegija i imuniteta ICMP-u, njegovim prostorijama, sistemima obrade podataka i komunikacije, prema domaćem i međunarodnom pravu.

5.4. Preliminarna procjena lokacija na kojima se nalaze grobnice i ekshumacija posmrtnih ostataka

ICMP pruža opsežnu pomoć prilikom preliminarnih procjena lokacija na kojima se nalaze masovne grobnice i prilikom ekshumacije posmrtnih ostataka kroz praćenje terenskih aktivnosti nekadašnjih entitetskih komisija, ali i kroz tehničku podršku. Praćenje terenskih aktivnosti obavljali su ICMP-ovi promatrači, koji su preuzeli ulogu OHR-ovih službenika za ekshumacije 2001. godine. ICMP-ovi promatrači su bili prisutni na svim lokacijama i unosili su obimne podatke o njima u terenske baze podataka. Promatrači su u tom kapacitetu nastavili raditi do 2006, nakon čega su jednu godinu radili u kapacitetu INO-vih službenika za provedbu. Ta funkcija je ukinuta nakon što je INO razvio vlastite operativne kapacitete.

Mnogi ICMP-ovi forenzički stručnjaci, koji su pružali direktnu tehničku i operativnu podršku, bili su prethodno dio MKSJ-ovih terenskih timova i timova koji su radili u mrtvačnicama. Od 2001. do 2008. pet do 15 antropologa i arheologa radilo je sa domaćim timovima u procesu ekshumacije 1.368 lokacija. Ekshumacija 586 lokacija dala je negativne rezultate, dok su posmrtni ostaci pronađeni u preostale 782 grobnice. Na slici 4. dat je geografski prikaz rasporeda grobnica u kojima su pronađeni posmrtni ostaci od 1996. godine

58

Slika 4.

Lokacije na kojima se ekshumiraju posmrtni ostaci od 1996. godine, na osnovu evidencije ICMP-a, uključujući sve grobnice na kojima su bili angažirani ICMP, MKSJ i PHR

Mostar

Sarajevo

Zvornik

Tuzla

Brčko

Banja Luka

Prijedor

Bihać

BiH je na početku procesa imala posebno ograničene kapacitete za rad na složenim forenzičkim lokacijama u skladu sa najboljim iskustvima iz forenzičke prakse. ICMP izrađuje i distribuira smjernice te nastavlja promovirati vrhunske standarde, koja uključuju sljedeće:

• objedinjavanje obavještajnih podataka o potencijalnim lokacijama grobnica i planiranje efikasnih iskopavanja;

• pronalaženje skrivenih grobnica na osnovu zračnih snimaka, obrazaca nastanka grobnica, vegetacije i drugih površinskih tragova, zatim putem sondiranja i iskopavanja;

• osiguravanje ispravnog izvođenja identifikacija, uklanjanja površinskog dijela tla i obilježavanja skrivenih grobnica;

59

• dokumentiranje operacija u skladu sa standardnim procedurama obrade mjesta zločina koje uključuju forenzičko fotografiranje, terenske arheološke nalaze i zabilješke, označavanje dokaza, obrasce o prikupljanju dijelova tijela, 3D mapiranje kontura grobnice, pronađenih posmrtnih ostataka i s njima povezanih dokaza;

• osiguravanje sistematskog stratigrafskog iskopavanja grobnice, utvrđivanje i prepoznavanje njene prvobitne konstrukcije, slijeda aktivnosti, perioda iz kojeg grobnica potiče i načina odlaganja posmrtnih ostataka;

• vršenje osteoloških i fizičkih antropoloških evaluacija na licu mjesta u svrhu pronalaženja optimalnog načina utvrđivanja uzroka i načina smrti i prikupljanja pravilno povezanih posmrtnih ostataka koji pripadaju jednoj osobi.

Jedan od najvećih izazova za ispravno izvođenje i dokumentiranje forenzičkog ekshumiranja posmrtnih ostataka u BiH je prisustvo velikih, kompleksnih grobnica ili mjesta odlaganja posmrtnih ostataka, uključujući sekundarne grobnice u koje su tijela premještena iz prvobitnih mjesta ukopa ili lokacija poput pećina ili bunara, što, također, uzrokuje fragmentiranje i miješanje posmrtnih ostataka. Standardne procedure koje promovira ICMP omogućavaju učinkovitu istragu spomenutih lokacija. Još jedan ozbiljan problem koji se pojavljuje prilikom preliminarnih procjena i iskopavanja je potencijalna opasnost od mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS) u okolini lokacije ili na njoj samoj. NUS su često prisutna na lokacijama grobnica. Sigurno provođenje forenzičkih aktivnosti zahtijeva procjenu rizika i koordinaciju sa nadležnim za uklanjanje mina, te odgovarajuću odluku i dokumentaciju koja potvrđuje da je lokacija sigurna za rad.

ICMP trenutno postupa na zahtjev INO-a za tehničku podršku u oblastima forenzičke arheologije, a podršku pruža i u smislu analitike, planiranja i upravljanja lokacijom u okviru obrade masovnih grobnica koja uključuje više agencija (slika 5.). Zahtjevi za ICMP-ovu pomoć obično stižu kada je riječ o složenim lokacijama. Kao rezultat smanjenog broja pronađenih velikih ili složenih grobnica, od 2009. godine ICMP je pružio tehničku podršku na 12 posto lokacija koje je obradio INO. Od 1996. preliminarne procjene i obrada lokacija odvijali su se godišnjom stopom od prosječno 200 lokacija. Oko 57 posto iskopavanja potencijalnih grobnica rezultiralo je pronalaženjem posmrtnih ostataka.

60

5.5. Informiranje porodica i prikupljanje referentnih uzoraka za analizu segmenata DNK

Identifikacija zasnovana na analizi segmenata DNK podrazumijeva generisanje profila iz DNK izolirane iz uzorka posmrtnih ostataka nestale osobe, ali i doniranje referentnih uzoraka za analizu DNK od strane članova porodice nestale osobe. Temelj procesa identifikacije je provesti što obuhvatnije aktivnosti prikupljanja pouzdanih referentnih uzoraka srodnika svih nestalih osoba.

U svrhu prikupljanja referentnih uzoraka za izoliranje DNK i analizu profila STR-ova, ICMP organizira masovne kampanje. ICMP je u BiH osnovao centre za komunikaciju sa porodicama koji su u početku bili fokusirani na osobe raseljene unutar zemlje. Prikupljanje referentnih uzoraka počelo je u Tuzlanskom kantonu, koji je u to vrijeme imao veliki broj kolektivnih centara, čiji su stanovnici bile interno raseljene osobe. Kasnije su osnovani mobilni timovi, koji su pokrivali područje Brčko Distrikta i istočnog dijela RS-a. Uslijedile su aktivnosti u Sarajevskom kantonu, područjima Krajine, Hercegovine i istočne Bosne. ICMP-ovi uredi u Beogradu i Prištini podržavali su aktivnosti prikupljanja bioloških uzoraka

Slika 5.

Schema koja pokazuje način odvijanja saradnje i tok informacija u procesu ekshumacije grobnica

INO

INO

TBiH

TBiH

RepubličkiCentar

Republičkicentar

Odluka TBiH o provođenju istrage

Sud BiH izdaje sudsku naredbu

Procjena rizika uključujući procjenu opasnosti od mina

Procjena lokacije / Preliminarna ocjena / Sondiranje

NegativnaOdluka TBiH oprikupljanju dodatnih

podataka iliobustavljanju istrage

Odluka TBiH oprovođenju

istrageSud BIH izdaje

sudsku naredbu

Analiza,procjena ivrednovanjeinformacija opotencijalnimlokacijama

Procjena, analizai dokumentiranjeu svrhu potvrdeili odbacivanjalokacije kaomjesta odforenzičkoginteresa

Identifikacija,ekshumacija idokumentiranjesvih dokaza iposmrtnihostatakarelevantnih zaistragu

Izvještaj Izvještaj

Ekshumacija / Iskopavanje

Analiza dokaza

TBiH nastavlja istragu

Izvještaji Pregled koji uključuje obradu i analizu DNK usvrhu pomoći prilikom traženja novih lokacija

Pozitivna

SIPA

SpecijalistiSIPA

OSA Policija

PolicijaVještak sudskemedicine

ICMP

ICMP

Drugiizvori

Komunalnopreduzeće

TBiH - Tužiteljstvo BiH; KT - Kantonalno tužiteljstvo; OSA - Obavještajno-sigurnosna agencija; SIPA - Državna agencija za istrage i zaštitu; Republički centar - Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica; INO - Institut za nestale osobe/lica

61

u Srbiji, na Kosovu, u Crnoj Gori i Makedoniji. UPNO iz cijele BiH obavezao se da će članovima prenijeti informacije o metodi identifikacije koja se zasniva na analizi DNK i potaći ih na učešće u ovom procesu.

Međutim, mnogo je izbjeglica iz regije koji sada žive u EU i drugdje, što je značilo da je potrebno proširiti kampanju van granica zapadnog Balkana. Uslijedio je niz aktivnosti na prikupljanju referentnih uzoraka širom Evrope. ICMP se, pored toga, uključio u napore na prikupljanju uzoraka u Sjevernoj Americi.84 Najveći broj osoba koje su napustile zapadni Balkan živi u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Švedskoj i Danskoj. U jednoj kampanji prikupljanja uzoraka u SAD-u 2005. godine učestvovali su stanovnici 16 saveznih država. Van područja zapadnog Balkana prikupljeno je ukupno 4.097 referentnih uzoraka.

Svi napori od juna 2000. do jula 2014. godine rezultirali su prikupljanjem 91.484 referentna uzorka koji se odnose na osobe nestale na zapadnom Balkanu. Za BiH je prikupljeno 71.816 uzoraka koji se odnose na 23.623 nestale osobe. Slika 6. prikazuje stopu prikupljanja referentnih uzoraka za BiH.

84 Diskusija ICMP-ovih aktivnosti informiranja u Evropi i SAD-u dostupna je u radu Lare J. Nettelfield i Sarah E. Wagner: Srebrenica in the Aftermath of Genocide (Cambridge: Cambridge University Press, 2014.): 163-170.

14.000

16.000

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014

12.000

10.000

8.000

6,000

4.000

2.000

0

3.582

14.496

12.230

10.97911.269

8.481

3.913

2.249

958 775 629 733 682 545 295

Slika 6.

Stopa prikupljanja referentnih uzoraka

62

Iako su programi prikupljanja nastavljeni, zabilježen je dramatičan pad stope prikupljanja referentnih uzoraka. Radi se o trendu koji ukazuje da dalje prikupljanje referentnih uzoraka, s obzirom na to da je većina već prikupljena, ne mora značajnije utjecati na rješavanje mnogih slučajeva nestalih osoba u BiH.

5.6. Problem pogrešnih identifikacija

Prije upotrebe analize segmenata DNK u svrhu naučnih identifikacija - posebno tokom rata i prvih poratnih godina - neidentificirana tijela u BiH su vraćana porodicama na osnovu prvenstveno vizuelnog prepoznavanja osobnih predmeta, uključujući identifikacijske dokumente ili osobne karte ili vizuelnog prepoznavanja samih tijela. Vizuelno prepoznavanje je ponekad praćeno drugim posrednim informacijama, poređenjem bioloških AM i PM profila, ponekad poređenjem otisaka prstiju, a u rijetkim slučajevima i poređenjem zdravstvenih i dentalnih kartona (kada su bili dostupni). Ove klasične metode imaju viši stepen tačnosti ako se primjenjuju nedugo nakon smrti. Međutim, čak i tada otvaraju prostor za greške i nisu u skladu sa vrhunskim standardima u oblasti identifikacije, što generalno nameće primjenu najmanje jednog takozvanog primarnog identifikatora, tj. analize segmenta DNK, otisaka prstiju ili konkluzivnog dentalnog poređenja.85

U odsustvu kapaciteta za provođenje identifikacije zasnovane na naučnim metodama, a često pod pritiskom, vlasti su u brojnim slučajevima činile sve što je u njihovoj moći da posmrtne ostatke vrate porodicama. Kada su hiljadama članova porodica vraćani posmrtni ostaci njihovih srodnika, nisu postojali standardi ili operativne procedure koje definiraju prihvatljive kriterije za identifikaciju, a evidentan je bio i nedostatak mrtvačnica i patologa. Pored svega toga, ne postoje sistematične evidencije tih ranih aktivnosti na identifikaciji u različitim dijelovima BiH. Iz tih je razloga nemoguće utvrditi tačan broj identifikacija urađenih klasičnim metodama ili dobiti uvid u relevantni dokazni materijal. Procjene nastale na osnovu pregleda evidencije iz CEN-a86, i na osnovu informacija prikupljenih od postojećih i nekadašnjih forenzičkih agencija ukazuju na to da su klasičnom metodom identificirane 8.192 osobe.

Prvenstveno zahvaljujući testiranju segmenata DNK, danas se zna da su brojne pogrešne identifikacije nastale kao rezultat primjene klasičnih metoda

85 Međunarodno prihvaćeni primarni identifikatori navedeni su u, naprimjer, INTERPOL-ovom Vodiču za identifikaciju žrtava masovnih nesreća (Disaster Victim Identification Guide), koji je dostupan na<http://www.interpol.int/INTERPOL-expertise/Forensics/DVI-Pages/DVI-guide>.86 U pogledu slučajeva registriranih u CEN-u, procjene INO-a ukazuju na to da su bila 8.192 takva slučaja. Proces verifikacije CEN-a, međutim, još nije okončan te je izvjesna mogućnost da su neki od ovih slučajeva kasnije verificirani putem analize DNK.

63

identifikacije. Međutim, nepostojanje jasnih evidencija koje bi omogućile objektivnu retrospektivnu analizu znači da će puni obim problema pogrešnih identifikacija ostati nejasan. Primjena klasične metode identifikacije, posebno u slučajevima identifikacije posmrtnih ostataka ekshumiranih poslije duže vremena nakon nastupanja smrti, u slučajevima složenih grobnica i izmiješanih posmrtnih ostataka, značajno umanjuje mogućnost postizanja tačnih rezultata.

Pogrešne identifikacije imaju vrlo složen utjecaj na pokušaj pronalaženja svih nestalih. Kada dođe do pogrešne identifikacije tijela, porodica koja je preuzela pogrešno identificirano tijelo vrlo često uopće ne donira referentne uzorke za potrebu analize segmenta DNK. Zbog toga posmrtni ostaci njihovog nestalog srodnika ostaju neidentificirani čak i kada budu pronađeni, a porodica čiji je nestali član pogrešnom identifikacijom predat drugoj porodici nikada neće doći do posmrtnih ostataka svog nestalog člana putem poređenja profila iz izolirane DNK koju su donirali za potrebe ovog procesa. Veći udio pogrešnih identifikacija može imati i veći utjecaj na regionalnom nivou, smanjujući stopu podudarnosti profila DNK iz referentnih uzoraka i profila DNK iz posmrtnih ostataka, što, opet, može utjecati na povećanje broja neidentificiranih posmrtnih ostataka u mrtvačnicama. Takvi scenariji razlikuju se po regijama, što iziskuje regionalni analitički pristup rješavanju ovog složenog problema.

5.7. Analiza procesa identifikacije i nestalih osoba po regijama

U BiH se prijavljena mjesta nestanka mogu razvrstati prema devet regionalnih skupina i dva događaja. Te se regije i događaji - kako je prikazano u tabeli 3 - poklapaju dobro sa dokumentiranim područjima sukoba, kako su pokazale istrage i sudski postupci pred MKSJ-em. Demografske analize koje predstavljaju osnovu istraga MKSJ-a pokazuju da ovakva regionalna podjela „posebno dobro pokriva glavne događaje tokom rata: inicijalni sukob u Autonomnoj oblasti Krajina i na istočnoj granici sa Srbijom iz 1992. godine, sukob u Herceg-Bosni i Mostaru iz 1993-1994, opsada Sarajeva 1992-1995. i događaji u Podrinju prije 1995. te pad Srebrenice 1995. godine.”87

ICMP-ovi podaci idu u prilog spomenutoj analizi, ali i pokazuju da područja Krajine te gornjeg i donjeg Podrinja imaju najveći broj nestalih osoba.88 Tabela 3. pruža detaljnu analizu prijavljenih nestalih osoba po regijama u BIH.

87 Zwierzchowski i Tabeau: The 1992-95 War in Bosnia and Herzegovina, 5.88 Brojevi prikazani u ovom poglavlju, osim onih koji se odnose na uzorke i profile DNK, te stope podudarnosti profila DNK i izvještaje o podudaranju profila DNK, preuzeti su iz CEN-a.

64

5.7.1. Situacija u Krajini

5.7.1.1. Osnovne informacije

Krajina obuhvata više od 20 općina i sa 6.817 prijavljenih nestalih osoba druga je po broju nestalih, odmah nakon donjeg Podrinja, uključujući Srebrenicu. Veliki broj ljudi nestao je u maju (895), junu (920) i julu 1992. godine (1.852). Najveći broj prijavljenih nestalih ima općina Prijedor (3.113), a prate je Sanski Most (757) i Ključ (699). Samo na području općine Prijedor do danas je ekshumirano više od 60 masovnih grobnica.

Slika 7.

Mapa Krajine

Regija / događaj

Broj prijavlje-nihnestalihosoba

Broj identifi-kovanihklasičnimmetodama

Procenat slučajeva zaključenihklasičnim metodama

Brojidentifi-kovanihanalizom DNK

Procenat slučajeva zaključenih analizom DNK

Brojidentifi-kovanih

Broj neidenti-fikovanih

Srebrenica, Žepa 1995

7.833 51 0,74% 6.873 99,26% 6.924 909

Donje Podrinje 4.124 565 22,53% 1.943 77,47% 2.508 1.616Posavina 1.484 338 36,11% 598 63,89% 936 548Krajina 6.817 2.355 47,21% 2.633 52,79% 4.988 1.829Gornje Podrinje 3.783 1.083 51,35% 1.026 48,65% 2.109 1.674Ozren 1995 350 137 59,83% 92 40,17% 229 121SjeveroistočnaBosna

556 231 64,17% 129 35,83% 360 196

Središnja Bosna 2.325 1.030 66,32% 523 33,68% 1.553 772Sarajevo 2.299 1.071 66,98% 528 33,02% 1.599 700Hercegovina 1.705 857 70,71% 355 29,29% 1.212 493Zapadna Bosna 654 420 82,19% 91 17,81% 511 143Nepoznato 222 54 98,18% 1 1,82% 55 167

Konačni zbir 32.152 8.192 35,64% 14.792 64,36% 22.984 9.168

Broj nestalih osoba po regijama

Tabela 3.

65

5.7.1.2. Prve ekshumacije i identifikacije klasičnim metodama

Prve ekshumacije posmrtnih ostataka u ovoj regiji izvršene su početkom 1997. godine. Između 1997. i 2000. veliki broj posmrtnih ostataka pronađen je u pećinama kao što su Lanište 1 i 2 te Hrastova glavica. Odlaganje tijela u pećine često je rezultiralo visokim stepenom izmiješanosti skeletnih ostataka, što je usložnjavalo proces identifikacije i nametalo potrebu za reasocijacijom (ponovnim povezivanjem) dijelova tijela.

Mnogo je tijela ekshumiranih u ovom periodu identificirano klasičnim metodama identifikacije: pregledom odjeće, ličnih predmeta i identifikacijskih dokumenata te poređenjem sa opisom koji je dala porodica. Pored toga, napori da se izvrši reasocijacija razdvojenih dijelova tijela iz više grobnica bili su ograničeni na antropološku analizu, kada forenzički antropolog pregleda i poredi veličinui oblik kostiju, temjesta na kojima je došlo do njihovog razdvajanja, kako bi ponovo povezao skeletne ostatke. ICMP-ove procjene ukazuju na to da je u Krajini na ovaj način identificirano 2.355 osoba, uključujući i ostatke 612 osoba pronađenih u Prijedoru, 520 u Ključu i 418 u Sanskom Mostu. Zahvaljujući analizi profila dobijenih iz izolirane DNK, utvrđeno je da su neke od ovih klasičnih identifikacija i reasocijacija netačne.

5.7.1.3. Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi profila izolirane DNK

Do 31. jula 2014. godine ICMP je prikupio 15.470 referentnih bioloških uzoraka za izoliranje DNK od srodnika nestalih osoba koji se odnose na 4.388 nestalih iz Krajine. Istovremeno je analiza segmenata DNK dobijene iz 6.982 koštana uzorka rezultirala profilima za 2.939 osoba. Ukupan broj identifikacija zasnovanih na ovim analizama je 2.633.

Jedna od većih masovnih grobnica u BiH otkrivena je 2001. godine u ovoj regiji. Na Jakarinoj kosi, sekundarnoj masovnoj grobnici, nalazio se veliki broj razdvojenih i uglavnom nekompletnih tijela. MBO (minimalni broj osoba) određen u vrijeme ekshumacije bio je 298. Taj broj se povećao nakon analize segmenata DNK. Ostaci 44 osobe su putem analize DNK kasnije povezani sa primarnom grobnicom u rudničkom kompleksu Tomašica, koja je pronađena i djelimično ekshumirana 2004. i 2006. godine. Iskopavanja su na ovoj grobnici nastavljena u septembru 2013. godine, kada je pronađeno dodatnih 275 kompletnih tijela i 125 dijelova tijela. Nakon ekshumacije grobnice u Tomašici (TOM 04 PRD), ICMP je analizirao 521 PM uzorak i izolirao 462 profila DNK. Utvrđena je podudarnost sa profilima DNK srodnika ovih nestalih osoba, što je rezultiralo sa 274 nove identifikacije. Utvrđena je podudarnost između profila

66

DNK 106 PM uzoraka sa posmrtnim ostacima iz grobnice Jakarina kosa, čime je potvrđena veza između grobnice u Tomašici i sekundarne grobnice Jakarina kosa.

Tabela 4. prikazuje status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama. Ukupno je pronađeno i identificirano oko 69 posto nestalih, sa relativno ujednačenim rezultatima po općinama.

Općinanestanka

Ukupanbrojnestalihosoba

Broj nestalihidentifikovanihanalizom DNK

Broj nestalih identifikovanihklasičnim metodama

Broj identifi-kovanihnestalih osoba

Procenat identi-fikovanih nestalih osoba

Prijedor 3.113 1.713 612 2.325 74,69

Bihać 400 208 83 291 72,75

Sanski Most 757 210 418 628 82,96

Ključ 699 87 520 607 86,84

Nepoznato 215 76 49 125 58,14

Bosanska Krupa 224 59 114 173 77,23

Kotor Varoš 411 55 102 157 38,20

Bosanski Petrovac

230 54 134 188 81,74

Velika Kladuša 81 47 6 53 65,43

Mrkonjić Grad 251 34 189 223 88,84

Banja Luka 128 33 42 75 58,59

Novi Grad 131 24 47 71 54,20

Cazin 22 9 2 11 50,00

Kneževo 45 6 7 13 28,89

Šipovo 30 6 13 19 63,33

Gradiška 29 5 4 9 31,03

Kozarska Dubica 37 4 8 12 32,43

Kostajnica 5 1 1 20,00

Srbac 2 1 1 2 100,00

Bužim 1 1 1 100,00

Prnjavor 1 0 0,00

Čelinac 4 4 4 100,00

Laktaši 1 0 0,00

Ukupno 6.817 2.633 2.355 4.988 73,17

Status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama

Tabela 4.

67

5.7.1.4. Otvoreni slučajevi nestalih osoba

Krajina trenutno ima najveći broj nestalih osoba koje još nisu pronađene (1.829), uključujući Prijedor (788), Kotor-Varoš (254) i Sanski Most (129). Na slici ispod prikazan je obim prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka, koji ukazuje na to da je za veliku većinu preostalog broja nestalih (84 posto) prikupljen odgovarajući broj referentnih uzoraka, što omogućuje utvrđivanje podudarnosti profila izolirane DNK ukoliko dođe do otkrivanja novih posmrtnih ostataka. Procjenjuje se da ostaci više od 1.500 nestalih osoba još nisu pronađeni u Krajini.

Za dodatne identifikacije bit će neophodno istražiti prethodne slučajeve pogrešnih identifikacija, koje su posljedica primjene klasičnih metoda. U nastavku je prikazana situacija u mrtvačnici Projekta identifikacije Krajina (KIP) i rezultati rada Radne grupe za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih ostataka (NNRG).

Slika 8.

Status prikupljenih referentnih uzoraka krvi prema općinama

Drugo

Nepoznato

Kostajnica

Cazin

Šipovo

Gradiška

Dubica

Mrkonjić Grad

Skender Vakuf

Velika Kladuša

Petrovac

Banja Luka

Krupa

Novi Grad

Ključ

Bihać

Sanski Most

Kotor Varoš

Prijedor

2 / 245 / 90

4 / 411 / 119 / 1119 / 2024 / 2523 / 2818 / 32

25 / 2838 / 4245 / 5344 / 5157 / 60

86 / 92102 / 109

115 / 129250 / 254

0 200 400 600 800 1000

622 / 788

Broj nestalih osoba na osnovu prikupljenih referentnih uzorakaJoš uvijek se vode kao nestali

68

5.7.2. Stanje u donjem Podrinju


Donje Podrinje ima najveći broj nestalih osoba i najveći broj grobnica, zbog velikog broja prijavljenih nestanaka u padu sigurnih zona UN-a, Srebrenice i Žepe 1995. godine. U ovom dijelu izvještaja fokus je na osobama nestalim u donjem Podrinju, ali u događajima koji nisu u vezi sa padom sigurnih zona UN-a. O tim događajima će više riječi biti u posebnom dijelu izvještaja.

Od 1992. do 1995. godine prijavljen je nestanak 4.124 osobe u donjem Podrinju, u okolnostima koje nisu povezane sa padom sigurnih zona. Većina nestalih je iz općina Zvornik, Vlasenica, Bratunac i Srebrenica. Najveći broj prijavljenih nestalih osoba je iz općina Zvornik (1.790) i Vlasenica (955). Veliki broj nestalih osoba (3.586) posljednji put je viđen 1992. godine, posebno tokom maja (1.086) i juna (1.231).

Tabela 5. prikazuje status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama. Ukupno je pronađeno i identificirano 61 posto nestalih, sa relativno ujednačenim rezultatima po općinama.

Slika 9.

Mapa donjeg Podrinja

Općinanestanka






Zvornik 1.790 972 227 1.199 66,98

Vlasenica 955 408 179 587 61,47

Bratunac 635 342 55 397 62,52

Srebrenica 457 116 61 177 38,73

Bijeljina 165 74 19 93 56,36

Han Pijesak 104 29 18 47 45,19

Šekovići 7 1 4 5 71,43

Ugljevik 6 1 1 2 33,33

Nepoznato 5 1 1 20,00

Ukupno 4.124 1.943 565 2.508 60,81

Tabela 5.


69


Iskopavanja na lokacijama koje se dovode u vezu sa osobama čiji je nestanak prijavljen tokom 1992. u donjem Podrinju počela su u oktobru 1998. godine, kasnije nego u drugim regijama BiH. Kao rezultat toga, izvršen je manji broj identifikacija korištenjem klasičnih metoda. U tom periodu su vršena iskopavanja na jednoj od najvećih masovnih grobnica – Ramin grob, iz koje su ekshumirane 274 osobe. Grobnica se nalazila na groblju u mjestu Glumina, općina Zvornik. Postmortalne (PM) obrade posmrtnih ostataka su se vršile u Kliničkom centru Tuzla u decembru 1998. godine. U ovoj regiji je klasičnim metodama identificirano ukupno 565 osoba. Međutim, brojne identifikacije izvršene primjenom klasičnih metoda potvrđene su 2002. godine provjerom podudarnosti profila DNK.


Donje Podrinje je prva regija u BiH u kojoj je izvršeno masovno prikupljanje referentnih uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK. ICMP je prikupio 12.660 ovakvih referentnih uzoraka, koji se odnose na 3.702 osobe čiji je nestanak prijavljen u ovoj regiji. U međuvremenu je analiza ukupno 5.612 uzoraka posmrtnih ostataka nestalih osoba rezultirala sa 2.092 jedinstvena profila dobijenih iz izolirane DNK. Ukupan broj identifikacija zasnovanih na analizi segmenata DNK je 1.943.

Ostaci više od 500 osoba pronađeni su 2003. godine u velikoj sekundarnoj grobnici Crni vrh. Preko 800 izmiješanih i razdvojenih dijelova tijela je premješteno u tu grobnicu iz nekoliko različitih primarnih grobnica iz donjeg Podrinja. Uslijedila je forenzička obrada u Kliničkom centru Tuzla. Zahvaljujući analizi segmenata DNK 1.696 postmortalnih uzoraka, identificirane su 532 nestale osobe, koje su posljednji put viđene 1992. godine.


Sudbina 1.616 prijavljenih nestalih osoba iz ove regije još je nepoznata, iako su referentni uzorci srodnika, neophodni za poređenje profila STR-ova dobijenih iz izolirane DNK, prikupljeni za 1.556 slučajeva. Nastavljaju se aktivnosti na prikupljanju dodatnih referentnih bioloških uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK od članova porodica. Ne očekuje se, međutim, da će dodatni referentni uzorci riješiti veliki broj spomenutih slučajeva.

Na slici ispod prikazan je obim prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka po

70

općinama.

Slika 10.


Nepoznato

Ugljevik

Šekovići

Han Pijesak

Bijeljina

Bratunac

Srebrenica

Vlasenica

Zvornik

4 / 44 / 42 / 2

57 / 5763 / 72

232 / 238272 / 280

362 / 368

0 200 300100 400 500 600 700

560 / 591


5.7.3. Stanje u gornjem Podrinju


Gornje Podrinje obuhvata općine Čajniče, Foča, Goražde, Kalinovik, Rogatica, Rudo i Višegrad.U ovoj regiji su ukupno nestale 3.783 osobe, od čega je 3.615 posljednji put viđeno 1992. godine, uglavnom u maju (936) i junu (1.279). Najveći broj posmrtnih ostataka pronađen je u Foči i Višegradu. U gornjem Podrinju su prvobitno klasičnim metodama identificirane 1.083 osobe, dok je 1.026 identificirano na osnovu analize segmenata izolirane DNK. Još se traga za 1.674 nestale osobe.

Tabela 6. prikazuje status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama. Ukupno je pronađeno i identificirano 55 posto nestalih, sa približno jednakom zastupljenošću po općinama.

Slika 11.

Mapa gornjeg Podrinja

71

Općinanestanka






Višegrad 1.028 380 133 513 49,90

Foča 1.566 370 590 960 61,30

Rogatica 577 134 178 312 54,07

Čajniče 140 72 20 92 65,71

Goražde 312 39 116 155 49,68

Rudo 126 31 12 43 34,13

Kalinovik 34 34 34 100,00

Ukupno 3.783 1.026 1.083 2.109 55,75

Tabela 6.



Aktivnosti pronalaženja nestalih u gornjem Podrinju počele su 1996. godine. Nestale osobe u toj regiji su pronađene u različitim vrstama grobnica, koje su sadržavale relativno mali broj posmrtnih ostataka, uključujući pećine, spaljene objekte, pojedinačne grobove i manje masovne grobnice. Prema podacima iz CEN-a, u ovoj regiji su identifikacije klasičnim metodama bile zastupljene u relativno velikom broju (1.083), dok značajan dio posmrtnih ostataka nije bilo moguće identificirati klasičnim metodama. Ti su slučajevi predati na čuvanje u mrtvačnice u Visokom i Goraždu ili su ponovno ukopane na lokalnom groblju pod oznakom NN (bez imena). Brojnost NN slučajeva može se pripisati fragmentiranosti ili ugljenisanju posmrtnih ostataka, koji su pronađeni u spaljenim kućama i ruševinama, te ih nije bilo moguće identificirati.


U junu 2000. godine ICMP je pokrenuo masovnu kampanju prikupljanja referentnih uzoraka osoba nestalih iz gornjeg Podrinja. Rezultat je 8.075 uzoraka koji se odnose na 2.709 nestalih osoba. Spomenuti referentni uzorci se porede sa 1.273 pojedinačna profila STR-ova dobijenih iz izolirane DNK, koje je ICMP generisao iz 3.599 koštanih i zubnih uzoraka. Na osnovu ovih analiza, sa sigurnošću je utvrđen identitet 1.026 osoba. Preostali jedinstveni profili STR-ova za koje nije pronađena podudarnost, mogu se odnositi na skeletne elemente osoba koje su prethodno identificirane klasičnim metodama ili potiču iz ranijih sukoba, kao što su dva svjetska rata.

72

Jedna od najvećih aktivnosti u ovoj regiji provedena je 2010. godine u toku rijeke Drine između Višegrada i Hidroelektrane Bajina Bašta, koja se nalazi na granici sa Srbijom. Za vrijeme remontnih radova na hidroelektrani, koji su trajali duže od dva mjeseca, došlo je do značajnog spuštanja nivoa jezera, što je otkrilo više od 50 kilometara obale i omogućilo asanaciju velikog broja osoba, čija su tijela, prema navodima, bačena u rijeku u periodu 1992.-1995. godine. Pripadnici nekoliko agencija ručno su kopali i pretraživali površinske dijelove tla. Pronađene su stotine tijela i dijelova tijela na teritoriju općina Višegrad, Rogatica i Srebrenica, te Bajine Bašte u Srbiji. Dijelovi tijela su uglavnom bili izmiješani i razdvojeni. Posmrtni ostaci su prebačeni u nekoliko mrtvačnica, gdje su obrađeni i uzorkovani za izoliranje i analizu segmenata DNK. Većina koštanih i zubnih uzoraka (1.550) potječe iz gornjeg Podrinja. Obrada značajnog udjela ovih uzoraka rezultirala je generisanjem profila STR-ova (1.012 ili 66 posto) i omogućila identifikaciju 161 nestale osobe.


Općine Višegrad i Foča imaju najveći broj neriješenih slučajeva nestalih osoba. Prikupljeni su referentni porodični uzorci i izolirani profili STR-ova za 1.581 od 1.674 nestale osobe. Ti referentni uzorci se odnose na više od 94 posto prijavljenih nestalih osoba iz ove regije. Smatra se, međutim, da značajan broj neidentificiranih posmrtnih ostataka ne potiče iz sukoba iz 1990-ih, te da postoji mogućnost da su neke ranije identifikacije zaključene klasičnim metodama pogrešne.

Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka po općinama.

Slika 12.


Čajniče

Rudo

Goražde

Rogatica

Višegrad

Foča

48 / 4883 / 83

150 / 157265 / 265

492 / 515

0 200 300100 400 500 600 700

543 / 606


73

5.7.4. Situacija u Hercegovini


Općine Višegrad i Foča imaju najveći broj neriješenih slučajeva nestalih osoba. Prikupljeni su referentni porodični uzorci i izolirani profili STR-ova za 1.581 od 1.674 nestale osobe. Ti referentni uzorci se odnose na više od 94 posto prijavljenih nestalih osoba iz ove regije. Smatra se, međutim, da značajan broj neidentificiranih posmrtnih ostataka ne potiče iz sukoba iz 1990-ih, te da postoji mogućnost da su neke ranije identifikacije zaključene klasičnim metodama pogrešne.

Tabela ispod prikazuje status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka po općinama.

Slika 13.

Mapa Hercegovine

Općina nestanka



Broj nestalih identifikovanihklasičnom metodom



Mostar 730 185 347 532 72,88

Nevesinje 306 61 130 191 62,42

Trebinje 45 23 11 34 75,56

Konjic 227 24 167 191 84,14

Stolac 83 19 24 43 51,81

Čapljina 86 17 47 64 74,42

Gacko 144 8 110 118 81,94

Bileća 15 6 6 12 80,00

Tomislavgrad 19 4 8 12 63,16

Jablanica 28 4 4 8 28,57

Neum 2 2 2 100,00

Posušje 2 2 2 100,00

Široki Brijeg 2 1 1 50,00


Ljubuški 2 1 1 50,00

Grude 11 0 0,00

Ukupno 1.705 355 857 1.212 71,09

Tabela 7.


74


Aktivnosti pronalaženja nestalih osoba u ovoj regiji počele su u decembru 1996. godine. Od 1996. do 1999. značajan broj posmrtnih ostataka pronađen je na 80 lokacija i identificiran klasičnim metodama. Radi se o manjim masovnim grobnicama i dubokim pećinama koje se nalaze na udaljenim područjima. U pećinama u ovoj regiji nerijetko se nalaze i posmrtni ostaci koji datiraju iz dva svjetska rata.

Jedna od većih lokacija je masovna grobnica pronađena 1998. godine u blizini mjesta Tasovčići, općina Čapljina, u kojoj su se nalazili ostaci najmanje 32 osobe. Uočeni su tragovi djelimičnog uznemiravanja grobnice. Obrada posmrtnih ostataka u mrtvačnici pokazala je da se radi o muškarcima, ženama i djeci sa tragovima trauma nanesenih vatrenim oružjem, obučenih u civilnu odjeću.

Veliki broj nestalih osoba identificiran je klasičnim metodama u Mostaru (347) i Nevesinju (130). U Konjicu je 167 od 227 nestalih osoba identificirano klasičnim metodama, a ukupan broj na taj način identificiranih nestalih osoba u regiji iznosi 857. Neidentificirani posmrtni ostaci (NN) smješteni su u mrtvačnice u Mostaru (Sutina) i Nevesinju.


ICMP je prikupio 2.554 referentna porodična uzorka za izoliranje DNK, koji se odnose na 809 nestalih osoba. Analizom segmenata DNK obuhvaćen je 1.241 koštani i zubni uzorak, što je rezultiralo generisanjem profila STR-ova 514 nestalih osoba. Ukupan broj identifikacija zasnovanih na analizi segmenata izolirane DNK je 355. Otkrivanje grobnice 2007. godine u blizini mjesta Goranci, općina Mostar, dovelo je do nekoliko novih identifikacija nestalih osoba. Radi se o primarnoj masovnoj grobnici u kojoj su pronađeni ostaci najmanje 15 osoba. Uslijedila je analiza segmenata izolirane DNK koja je pokazala da se radi o članovima grupe koji su posljednji put viđeni u Mostaru 1993. godine.


Još se traga za 493 nestale osobe. Većina prijavljenih nestalih je iz Mostara (198) i Nevesinja (115). Vrši se terenska istraga sa ciljem otkrivanja novih grobnica, a brojna tijela i dijelovi tijela u mrtvačnicama čekaju identifikaciju. Mrtvačnica Sutina u Mostaru navodi 189 takvih slučajeva, a mrtvačnica u Nevesinju 57 slučajeva. Radna grupa za NN slučajeve počela je pregled mrtvačnica 2013. godine kako bi došla do novih profila STR-ova i iz procesa isključila skeletne ostatke koji potencijalno potiču iz ranijih sukoba, kao što su Prvi i Drugi svjetski

75

rat. Pregledom stanja utvrđeno je da se u Sutini nalazi 395 slučajeva posmrtnih ostataka, a u Nevesinju 161 slučaj, te da 41 posto slučajeva evidentno nikada nije uzorkovan. Nova analiza DNK izolirane iz tih slučajeva rezultirala je sa 32 nova profila STR-ova i 92 reasocijacije do kraja jule 2014. godine.

Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka za izoliranje DNK po općinama.

Slika 14.


Nepoznato

Trebinje

Tomislavgrad

Stolac

Široki Brijeg

Nevesinje

Konjic

Mostar

Ljubuški

Jablanica

Grude

Gacko

Čapljina

Bileća

0 50 100 150 200 250

1 / 28 / 11

5 / 738 / 40

1 / 1

115 / 11533 / 36

177 / 198

1 / 15 / 20

3 / 1124 / 26

19 / 222 / 3


Slika 15.

Mapa sarajevske regije

5.7.5. Situacija u sarajevskoj regiji


Sarajevska regija obuhvata prvenstveno grad Sarajevo i okolne općine Hadžići, Ilidža, Pale, Ilijaš, Sokolac, Trnovo i Vogošća. Nestanak više od polovine ukupnog broja prijavljenih nestalih osoba u ovoj regiji (2.299) odnosi se na grad Sarajevo (1.387).

76


Iskopavanja su počela 1996. godine, a brojne lokacije su se nalazile na velikim grobljima u gradu. Stotine tijela su bile ukopane u označenim i neoznačenim grobnicama širom ove regije. U nekoliko takvih lokacija na grobljima pronađene su veće masovne grobnice pored pojedinačnih mjesta za ukop. U mrtvačnicama u Visokom, Istočnom Sarajevu i Banjoj Luci izvršena je obdukcija i identifikacija posmrtnih ostataka pronađenih na ovim lokacijama. Ukupno 1.071 osoba je identificirana na osnovu klasičnih metoda identifikacije, dok su brojna neidentificirana tijela ostala na čuvanju u mrtvačnicama.


ICMP je u sarajevskoj regiji prikupio 4.175 referentnih porodičnih uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK koja se odnosi na 1.178 nestalih osoba. Iz koštanih i zubnih uzoraka izoliran je ukupno 861 jedinstveni profil DNK. Ukupan broj identifikacija zasnovanih na analizi segmenata izolirane DNK iz sarajevske regije je 528.

Općinanestanka






Sarajevo 1.387 369 539 908 65,47

Hadžići 165 45 64 109 66,06

Sokolac 153 49 75 124 81,05

Vogošća 140 20 96 116 82,86

Ilijaš 168 16 104 120 71,43

Trnovo 167 14 128 142 85,03

Drugo 42 9 13 22 52,38

Ilidža 49 6 36 42 85,71

Pale 28 16 16 57,14

Ukupno 2.299 528 1.071 1,599 69,55

Tabela 8.


Tabela 8. prikazuje status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama.Podaci za grad Sarajevo uključuju i njegove općine (Stari Grad, Novo Sarajevo, Centar Sarajevo i Novi Grad).

77

Primjer nedavno otkrivene lokacije, čija je obrada rezultirala novim identifikacijama, jeste lokacija Bećari. Na ovoj lokaciji, u šumi, u blizini Sokoca, za koju se sumnja da je mjesto pogubljenja, pronađeni su razbacani skeletni ostaci najmanje 19 muškaraca i žena od 2009. do 2010. godine. Analizirano je 115 uzoraka u svrhu reasocijacije i identifikacije spomenutih ostataka.

INO i TBiH od 2012. godine ulažu dodatne napore da se pronađu grobnice u sarajevskoj regiji. Obimna iskopavanja su provedena 2013. godine, uključujući lokaciju kod Alipašinog Mosta i sarajevske gradske deponije u Buča Potoku. Prema informacijama svjedoka do kojih je došao INO, na tu lokaciju je 1992. dovezeno 100 tijela. Iskopavanjima iz 2013. godine pomjereno je oko 200.000 kubnih metara otpada. Pronađeni su posmrtni ostaci jedne osobe koja je nakon toga identificirana.


Do danas je pronađeno i identificirano 1.599 od 2.299 prijavljenih nestalih osoba iz sarajevske regije, dok se još traga za 700 nestalih osoba – uglavnom iz Sarajeva (479). Prikupljeni su referentni porodični uzorci koji omogućuju identifikaciju zasnovanu na analizi segmenata izolirane DNK za 612 od 700 osoba, kada njihovi posmrtni ostaci budu pronađeni.

Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka za izolaciju i analizu segmenata DNK po općinama i na nivou grada.

Nepoznato

Vogošća

Ilijaš

Trnovo

Sokolac

Sarajevo

Pale

Ilidža

Hadzići

0 100 200 300 400 500 600

20 / 20

24 / 2446 / 48

23 / 2525 / 29

405 / 47911 / 12

4 / 754 / 56


Slika 16.


78

5.7.6. Situacija u Posavini


Posavina je smještena u sjevernom dijelu Bosne, gdje granicu sa Hrvatskom čini rijeka Sava. Sastoji se od osam općina, uključujući i Brčko Distrikt. U Posavini je prijavljen nestanak ukupno 1.484 osobe nestale u period od 1992. do 1995. godine.Najveći broj je iz Brčko Distrikta (413), Broda (281) i Dervente (233).

Tabela prikazuje status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama.

Slika 17.

Mapa Posavine

Općinanestanka






Brčko Distrikt 413 240 79 319 77,24

Brod 281 136 31 167 59,43

Modriča 219 87 43 130 59,36

Derventa 233 60 75 135 57,94

Odžak 120 23 56 79 65,83

Šamac 79 21 24 45 56,96

Orašje 58 16 12 28 48,28

Gradačac 66 15 16 31 46,97


Ukupno 1.484 598 338 936 63,07

Tabela 9.



Prvi napori pronalaženja posmrtnih ostataka bilježe se 1993. godine u blizini Broda. Pored toga, veliki broj posmrtnih ostataka izvađen je iz rijeke Save tokom devedesetih. MKSJ je 1997. godine istraživao lokaciju u Brčkom, na kojoj su se nalazile četiri masovne grobnice. Nakon forenzičkih iskopavanja, ekshumirana su tijela najmanje 66 osoba, a MKSJ je prijavio da su neke grobnice prethodno uznemiravane. Veliki broj tijela pronađen je na grobljima, u ruševinama kuća i

79

šumama u ovoj regiji. Tokom prvih godina rada na terenu, klasičnim metodama je identificirano 338 osoba.


Prikupljanje referentnih porodičnih uzoraka za izolaciju i analizu segmenata DNK u ovoj regiji počelo je 2000. godine. Do danas su prikupljena 3.703 referentna uzorka koji se odnose na 1.072 nestale osobe. Iz 1.538 koštanih i zubnih uzoraka generisano je ukupno 805 jedinstvenih profila STR-ova. Ukupan broj identifikacija zasnovanih na ovim analizama u Posavini je 598.

Veliki broj nestalih otkriven je 2006. godine u sekundarnoj masovnoj grobnici Gorice u Brčko Distriktu, gdje je pronađeno 115 tijela i više od 160 razdvojenih dijelova tijela. Forenzičkom obradom i analizom izolirane DNK identificirane su 134 nestale osobe, posljednji put viđene u Brčkom u maju 1992. godine.

Na groblju Sijekovac u Brodu 2004. godine iskopano je 60 tijela.89 Osam tijela je pronađeno u masovnoj grobnici, a 52 u pojedinačnim, neoznačenim grobnim mjestima. Nakon detaljne obrade i analize DNK izolirane iz posmrtnih ostataka sa ove lokacije, moguće je bilo identificirati samo dvije nestale osobe. Loša očuvanost kostiju i svega dva od 17 profila STR-ova za koje je utvrđeno podudaranje sa referentnim porodičnim uzorcima ukazuju na to da ostaci potiču iz ranijih oružanih sukoba ili se odnose na osobe čiji nestanak nije prijavljen.


U Posavini su ukupno prijavljene 1.484 nestale osobe, od čega je pronađeno i identificirano njih 936. Većina nestalih koji još nisu pronađeni su iz općina Brod, Derventa, Modriča, te iz Brčko Distrikta. Oko 81 posto nestalih osoba za kojima se još traga moguće je identificirati na osnovu poređenja sa dostupnim referentnim profilima STR-ova, ukoliko njihovi ostaci budu pronađeni.

Na slici 18. prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzorka krvi po općinama.

89 Izvještaj ICMP-a: pomoć ICMP-a u slučajevima posmrtnih ostataka ekshumiranih na lokalitetu Sijekovac, Bosanski Brod, koji se u Sudu vodi pod oznakom KTA-1191/04 - dokument broj ICMP.FSD.EXEX.311.1.doc, 10. august 2009. godine.

80

5.7.7. Situacija u središnjoj Bosni


Središnja Bosna u geografskom smislu predstavlja veliko područje koje graniči sa svih osam drugih regija BiH. U ovoj regiji – koja obuhvata veliki broj gradova i općina – prijavljeno je 2.325 osoba nestalih od 1992. do 1995. godine. Više od polovine njih nestalo je u urbanom području Doboja, Jajca, Travnika, Bugojna i Viteza. Veliki broj posmrtnih ostataka u središnjoj Bosni identificiran je klasičnim metodama od 1996. do 2000. godine.

Tabela 10. prikazuje status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama.

Slika 18.


Nepoznato

Orašje

Odžak

Modriča

Gradačac

Derventa

Brčko

Šamac

Brod

0 25 50 75 100 125 150

1 / 13

25 / 3034 / 41

82 / 8931 / 35

76 / 9882 / 94

27 / 3487 / 114


Slika 19.

Mapa središnje Bosne

81


Upotrebom klasičnih metoda identificirano je ukupno 1.030 osoba od 1996. do 2000. godine. U većini slučajeva radilo se o lokacijama koje se nalaze na grobljima, te o primarnim masovnim grobnicama. Forenzička obrada posmrtnih ostataka uglavnom se vršila u mrtvačnicama u Visokom, Travniku i Banjoj Luci.

Općinanestanka






Vitez 195 108 30 138 70,77

Doboj 413 77 168 245 59,32

Žepče 115 59 34 93 80,87

Travnik 218 52 98 150 68,81

Jajce 285 51 153 204 71,58

Donji Vakuf 129 22 72 94 72,87

Olovo 53 17 17 34 64,15

Maglaj 53 15 11 26 49,06

Prozor 149 14 84 98 65,77

Bugojno 189 13 118 131 69,31

Kiseljak 118 13 55 68 57,63

Teslić 94 21 53 74 78,72

Zavidovići 45 10 21 31 68,89

Busovača 20 9 5 14 70,00

Zenica 42 8 12 20 47,62

Visoko 48 7 29 36 75,00

Kreševo 12 6 3 9 75,00

Tešanj 19 5 6 11 57,89

Fojnica 26 4 8 12 46,15

Gornji Vakuf - Uskoplje

16 4 3 7 43,75

Vareš 33 4 10 14 42,42

Breza 16 2 9 11 68,75

Nepoznato 7 2 5 7 100,00

Kakanj 30 26 26 86,67

Ukupno 2.325 523 1.030 1.553 66,80

Tabela 10.


82

Jedna od najvećih grobnica u regiji otkrivena je 1998. godine u Carevom Polju pokraj Jajca. Pronađeno je 78 tijela u dvjema velikim masovnim grobnicama. Ubijeni su uglavnom bili civili, muškarci, žene i djeca, čiji je nestanak prijavljen 1995. godine.

5.7.7.3. Kasnije ekshumacije i identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK

Od 2000. godine prikupljena su ukupno 4.444 referentna porodična uzorka za analizu izolirane DNK, a odnose se na 1.247 nestalih osoba iz ove regije. Analizirano je ukupno 1.910 PM uzoraka, iz kojih je izoliran 1.201 profil STR-ova. Broj identifikacija zasnovanih na analizi segmenata izolirane DNK je 523. Kod značajnog broja profila STR-ova nestalih osoba (417) nije pronađena podudarnost sa raspoloživim referentnim profilima, jer postoji mogućnost da se neki od njih odnose na ranije ratove ili je došlo do pogrešnih identifikacija u vrijeme kada su se identifikacije vršile upotrebom klasičnih metoda, prije 2001. godine.

Veliki broj osoba nestalih u središnjoj Bosni pronađen je u Donjim Korićanima, općina Kneževo, u susjednoj Krajini. Između 2003. i 2013. godine na tom su području u više navrata iskopavani i prikupljani posmrtni ostaci koji su se nalazili na površini. Tu je, prema navodima, 1992. pogubljeno više od 200 osoba. Analizirana su 742 uzorka DNK izolirane iz posmrtnih ostataka, a više od 118 nestalih osoba identificirano je na osnovu te analize.


Pronađeno je i identificirano 1.553 od 2.325 nestalih osoba iz središnje Bosne, a 722 osobe se još vode kao nestale. Gotovo polovina tog broja nestalih potiče iz općina Doboj, Jajce, Travnik, Bugojno i Vitez. Raspoloživi referentni profili STR-ova omogućuju identifikaciju 706 od 772 nestale osobe, kada njihovi posmrtni ostaci budu pronađeni.

Na slici 20. prikazan je status prikupljenih referentnih uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK po općinama.

83

5.7.8. Situacija u sjeveroistočnoj Bosni


Većina nestalih iz sjeveroistočne Bosna posljednji put je viđena na području Tuzle, Lukavca i Kalesije. Od 556 prijavljenih nestalih osoba u regiji, 360 je pronađeno i identificirano. Veliki broj posmrtnih ostataka pronađen je na relativno malim lokalitetima u regiji.

Tabela 11. prikazuje status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama.

Visoko

Vareš

Travnik

Teslić

Tešanj

Prozor

Olovo

Žepče

Zavidovići

Zenica

Vitez

Maglaj

Kreševo

Kiseljak

Kakanj

Jajce

Gornji Vakuf-Uskoplje

Fojnica

Donji Vakuf

Doboj

Busovača

Bugojno

Breza

0 50 100 150 200

10 / 1215 / 19

64 / 6815 / 20

8 / 8

21 / 2214 / 14

17 / 2256 / 57

51 / 5117 / 19

27 / 273 / 3

49 / 504 / 4

76 / 817 / 9

12 / 1431 / 35

150 / 1685 / 6

49 / 585 / 5


Slika 20.


Slika 21.

Mapa sjeveroistočne Bosne

84


Potraga za nestalima počela je u periodu 1998-1999. godine na lokalitetima koji su se sastojali od brojnih pojedinačnih grobnica i grobalja u okolini Tuzle i Lukavca. Pronađeni posmrtni ostaci su forenzičku obradu prošli uglavnom u mrtvačnicama u Tuzli i Banjoj Luci. U prvim godinama, klasičnim metodama je identificirana 231 nestala osoba.


ICMP je prikupio 1.298 referentnih porodičnih uzoraka za analizu segmenata izolirane DNK, koji se odnose na 326 nestalih osoba. Obrada 570 PM uzoraka uzetih sa posmrtnih ostataka nestalih osoba rezultirala je izoliranjem profila STR-ova za 276 osoba. Zahvaljujući pronađenim podudarnostima profila, identificirano je ukupno 129 nestalih osoba.

Jedna od većih lokacija na kojoj su vršena iskopavanja je groblje Trnovac u Tuzli, gdje su 2004. godine pronađena 52 tijela. Iskopavanja se i dalje vrše iako na manjim grobnicama sa manje posmrtnih ostataka. U općini Osmaci je 2012.

Općina nestanka






Tuzla 118 42 48 90 76,27

Kalesija 124 32 31 63 50,81

Lukavac 123 15 78 93 75,61

Lopare 48 11 13 24 50,00

Unknown 27 9 3 12 44,44

Kladanj 44 9 17 26 59,09

Teočak 10 4 1 5 50,00

Banovići 20 2 16 18 90,00

Osmaci 8 2 3 5 62,50

Čelić 1 1 1 100,00

Živinice 12 1 7 8 66,67

Gračanica 6 1 3 4 66,67

Srebrenik 15 11 11 73,33

Ukupno 556 129 231 360 64,75

Tabela 11.


85

5.7.9. Situacija u zapadnoj Bosni


Zastupljenost 654 nestale osobe uglavnom je ravnomjerna u općinama Glamoč, Kupres, Bosansko Grahovo, Drvar i Livno. Do 31. jula 2014. godine pronađeno je i identificirano 511 osoba. Tabela 12. prikazuje status identifikacija prijavljenih nestalih osoba po općinama.

godine ekshumirana masovna grobnica sa osam kompletnih tijela. Samo jedno od njih nije bilo moguće identificirati putem analize izolirane DNK.


U sjeveroistočnoj Bosni prijavljen je nestanak ukupno 556 osoba, od čega je pronađeno i identificirano 360 osoba. Većina njih, koje još nisu pronađene, posljednji put je viđena na području Kalesije, Tuzle i Lukavca. Referentni porodični uzorci su prikupljeni za više od 91 posto nestalih za kojima se još traga. Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka krvi po općinama.

Nepoznato

Živinice

Tuzla

Teočak

Srebrenik

Osmaci

Lukavica

Lopare

Kladanj

Kalesija

Gračanica

Banovići

0 10 20 30 40 50 60 70

14 / 153 / 4

18 / 285 / 5

4 / 43 / 3

27 / 3023 / 24

17 / 1861 / 61

2 / 22 / 2



Slika 22.

Slika 23.

Mapa zapadne Bosne

86


Prvi napori da se pronađu posmrtni ostaci nestalih osoba odvijali su se na nekoliko manjih lokacija u šumama u okolini Glamoča 1996, dok je veći dio operativnih aktivnosti u regiji počeo 1998. godine. Jedna od zahtjevnijih lokacija u ovom periodu bila je pećina kod Livna. Radi se o pećini dubine 25 metara, čija je obrada zahtijevala prethodno uklanjanje velikih količina otpada i neeksplodiranih ubojnih sredstava. Pronađeni su izmiješani posmrtni ostaci najmanje deset osoba.

Veliki broj nestalih osoba u ovoj regiji - 420 ili 64 posto od ukupnog broja prijavljenih nestalih – identificiran je klasičnim metodama.


Još jedna velika grobnica sa skeletiziranim posmrtnim ostacima najmanje 61 osobe iskopana je u blizini Livna 2008. godine. Obdukcija izvršena u mrtvačnici u Banjoj Luci pokazala je, međutim, da posmrtni ostaci potječu iz Drugog svjetskog rata.

Ukupno su prikupljena 744 referentna porodična uzorka koji se odnose na 215 nestalih iz regije. Analizirana je DNK izolirana iz 274 PM uzorka. Ukupan broj osoba identificiranih na osnovu ovih analiza je 91.


U zapadnoj Bosni je pronađeno i identificirano 511 od 654 prijavljene nestale

Općina nestanka






Drvar 127 30 66 96 75,59

Bosansko Grahovo

128 25 81 106 82,81

Livno 50 14 24 38 76,00

Glamoč 171 13 134 147 85,96

Kupres 166 7 106 113 68,07

Nepoznato 12 2 9 11 91,67

Ukupno 654 91 420 511 78,90

Tabela 12.


87

5.7.10. Pregled statusa identifikacija po regijama

U tabeli 13. dat je pregled statusa identifikacije nestalih osoba po regijama, na osnovu CEN-a i informacija koje su prikupili ICMP i INO o procjenama broja posmrtnih ostataka identificiranih klasičnim metodama. Primjetna su značajna odstupanja po regijama između udjela identifikacija zasnovanih na analizi izolirane DNK i prvih napora da se identificiraju nestali korišćenjem klasičnih metoda.

Tabela pokazuje i regionalni status dostavljanja uzoraka za analizu izolirane DNK, rezultate tih analiza, identifikacije zasnovanena analizi generisanih profila STR-ova i stope porodične podudarnosti profila STR-ova. Stopa porodične podudarnosti profila STR-ova odnosi se na učestalost pronalaženja podudarnosti između profila STR-ova dobijenih iz DNK izolirane iz posmrtnih ostataka90 i profila STR-ova dobijenih iz DNK izolirane iz referentnih uzoraka. ICMP-u je na analizu izolirane DNK dostavljeno oko 48.000 uzoraka uzetih iz posmrtnih ostataka, a profili su uspješno generisani za 17.222 osobe. Od toga je 14.571 osoba identificirana na osnovu ovih analiza.

90 Takvi profili se nazivaju i jedinstveni profili, što znači da predstavljaju jednu osobu, bez obzira na to koliko je različitih dijelova te iste osobe analizirano

osobe. Na osnovu raspoloživih referentnih profila STR-ova, moguće je identificirati 118 od preostale 143 nestale osobe, nakon što njihovi posmrtni ostaci budu pronađeni.

Na slici ispod prikazan je status prikupljenih referentnih porodičnih uzoraka krvi po općinama.

Slika 24.


Nepoznato

Livno

Kupres

Glamoč

Drvar

Grahovo

0 10 20 30 40 50 60

1 / 112 / 12

46 / 5321 / 24

23 / 3115 / 22


88

Stopa podudarnosti profila dobijenih iz DNK izolirane iz posmrtnih ostataka značajno varira u odnosu na regiju i događaj. Daleko najvišu stopu podudarnosti imaju slučajevi koji su u vezi sa padom Zaštićenihzona UN-a 1995. godine, jer je analiza izolirane DNK praktično bila jedino sredstvo u procesu njihove identifikacije. Uz to, u ovom slučaju sakupljen je i najveći broj referentnih uzoraka. Najnižu stopu podudarnosti profila STR-ova – ispod 49 posto imaju slučajevi iz zapadne Bosne, ali i središnje Bosne, Sarajeva i sjeveroistočne Bosne te uzorci bez inofrmacija o mjestu pronalaska („nepoznat“) sa stopom podudarnosti od oko 50 posto.

Upotreba isključivo klasičnih metoda identifikacije može prouzrokovati greške koje se negativno odražavaju na podudaranje profila STR-ova, jer je izvjesno da porodice koje su preuzele pogrešno identificirane posmrtne ostatke neće donirati referentne uzorke za izoliranje DNK, a koji bi mogli omogućiti generisanje profila STR-ova podudarnih sa posmrtnim ostacima koji zaista

Regija / događaj Dost

avlje

niuz

orci

Izol

irani

profi

li DN

K

Stop

a us

pješ

nog

izolir

anja

DN

K

Izolir

ani j

edin

stve

ni

profi

li

Broj

oso

ba n

a os

novu

po

duda

rnos

ti pr

ofila

DN

K

Reas

ocija

cije

Jedi

nstv

eni

nepo

duda

rni p

rofil

i DN

K

Stop

a po

duda

rnos

ti

Krajina 6.982 5.256 75,28 2.939 2.569 2.195 370 87,41

Posavina 1.538 1.085 70,54 805 532 218 273 66,09

Središnja Bosna 1.910 1.201 62,88 846 429 143 417 50,71

Sarajevo 1.503 1.169 77,77 861 488 212 373 56,68

Sjeveroist. Bosna 570 397 69,65 276 160 71 116 57,97

Donje Podrinje 5.612 3.377 60,17 2.092 1.857 1.168 235 88,77

Gornje Podrinje 3.599 2.576 71,57 1.273 998 1.202 275 78,40

Hercegovina 1.241 952 76,71 514 330 321 184 64,20

Zapadna Bosna 274 235 85,76 163 79 16 84 48,47

Ozren 1995 148 126 85,13 106 96 20 10 90,57

Srebrenica 1995 24.150 17.177 71,12 6.917 6.798 10.130 119 98,28

Nepoznato 688 546 79,36 430 235 69 195 54,65

Ukupno 48.215 34.097 70,71 17.222 14.571* 15.765 2.651 84,61

Tabela 13.

Prikaz po regijama: PM uzorci dostavljeni na analizu izolirane DNK, stopa izoliranja profila STR-ova te pronalaženje njihove podudarnosti sa referentnim profilima. Kategorija generisanih jedinstvenih

profila odnosi se na broj osoba predstavljenih njihovim jedinstvenim profilima. Kategorija reasocijacije odnosi se na broj različitih dijelova jednog tijela pronađenih na osnovu ovih analiza, a nakon što je prvi

jedinstveni profil STR-ova te osobe generisan iz prvog analiziranog uzorka. *Ovaj broj uključuje 11 osoba čiji je nestanak prijavljen u Srbiji i 63 osobe čiji je nestanak prijavljen u Hrvatskoj

89

pripadaju njihovim srodnicima. Ovdje treba napomenuti da, s obzirom na naprijed navedeno, zapadna Bosna ima visoku zastupljenost identifikacija klasičnim metodama (82 posto) i najnižu stopu podudarnosti profila STR-ova. Nasuprot toj situaciji, imamo slučajeve koji se odnose na pad zaštićenih zona UN-a Srebrenice i Žepe u julu 1995. godine sa vrlo visokom stopom podudarnosti profila STR-ova generisanih iz PM uzoraka, gdje ni jedna identifikacija nije zaključena na osnovu klasičnih metoda.

Slika 25. prikazuje međusobnu povezanost obima klasičnih identifikacija i stope podudarnosti profila STR-ova kod uzoraka dostavljenih na analizu izolirane DNK na osnovu podataka iz tabele 13. Evidentan je obrnuto proporcionalan odnos između stope podudarnosti profila STR-ova i broja identifikacija na osnovu klasičnih metoda. Ovi nalazi ukazuju na to da pogrešne identifikacije, koje su rezultat primjene klasičnih metoda, sklonijih greškama, negativno utječu na mogućnost pronalaženja podudarnosti profila STR-ova.

Regija / događaj

Stopa podudarnosti profila generiranih iz izolirane DNK y= -0.518x + 98.947Procenat nestalih osoba koje su identifikovaneklasičnim metodama

R2 = 0.6059

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Srebrenica 1995 0,7498,28

Donje Podrinje 88,7722,53

Posavina 66,0936,11

Krajina 87,4147,21

Gornje Podrinje 78,4051,35

Ozren 1995 90,5759,83

Sjeveroistočna Bosna 57,9764,17

Središnja Bosna 50,7166,32

Sarajevo 56,6866,98

Hercegovina 64,270,71

Zapadna Bosna 48,4782,19

Nepoznato 54,6598,18

Slika 25.

Podaci preuzeti iz tabele 13. ukazuju na povezanost stope podudarnosti profila STR-ova i postotka identifikacija na osnovu klasičnih metoda, a prikazani su prema regijama. Dominantna je tendencija da što je veći udio prethodnih klasičnih identifikacija to je niža stopa podudarnosti

profila STR-ova iz te regije

90

Postoje brojne varijable koje mogu utjecati na podudaranje profila STR-ova, a spomenuta međusobna povezanost nije ni velika niti konzistentna, te je uglavnom pod utjecajem podataka iz Srebrenice, gdje nije zaključena niti jedna identifikacija na osnovu klasičnih metoda. Zbog općeg stanja posmrtnih ostataka iz Srebrenice, gotovo je u potpunosti eliminirana mogućnost identifikacije klasičnim metodama, čime je izbjegnut negativan utjecaj pogrešnih identifikacija na stopu podudarnosti profila STR-ova. Međutim, visoka stopa podudarnosti ovih profila povezana je i sa velikom dostupnošću referentnih uzoraka, jer su meta pogubljenja gotovo isključivo muškarci, koji su odvojeni od ostalih članova porodice. Obje ove činjenice igraju ulogu u jedinstveno visokoj stopi podudarnosti profila STR-ova za Srebrenicu, ali je njihov relativni značaj neprovjeren.

Još jedan faktor koji bi mogao ponuditi objašnjenje za profile STR-ova generisane iz DNK izolirane iz posmrtnih ostataka za koje nije pronađena podudarnost jeste mogućnost da posmrtni ostaci ne pripadaju osobama koje su prijavljene kao nestale. Kao rezultat sukoba i raseljavanja stanovništva BiH, mnogo je posmrtnih ostataka koji pripadaju osobama čija sudbina još nije rasvijetljena. Moguće je i da se radi o osobama koje su ukopane sa poznatim identitetom, ali dokumentacija o ukopu nije sačuvana. Pored toga, nisu rijetki slučajevi ekshumacije posmrtnih ostataka koji potiču iz ranijih sukoba, a neki posmrtni ostaci za koje nije pronađena podudarnost mogu biti iz perioda dva svjetska rata.91 Brojne su regije u kojima su ekshumacije vršene na grobljima za koja je postojala informacija ili se sumnjalo da su u njima ukopana neidentificirana tijela. Ozbiljan problem u vezi sa ekshumacijama na grobljima je to što je dokumentacija o ukopu često neadekvatna, a prilikom ekshumacija se nenamjerno mogu iskopati i posmrtni ostaci ukopanih osoba poznatog identiteta. Mnoga groblja su u upotrebi već niz desetljeća, čak i stoljeća, a postoji velika vjerovatnoća da će iskopavanja na takvim grobljima rezultirati ekshumacijama posmrtnih ostataka koji ne potječu iz posljednjeg sukoba.

Na sljedećim slikama prikazana je stopa podudarnosti profila STR-ova generisanih iz DNK izolirane iz posmrtnih ostataka ekshumiranih iz masovnih grobnica koje su rezultat posljednjih sukoba i posmrtnih ostataka ekshumiranih na grobljima, gdje postoji velika mogućnost uznemiravanja posmrtnih ostataka koji ne potiču od osoba nestalih tokom sukoba.

91 Neki lični predmeti i artefakti pronađeni na posmrtnim ostacima ekshumiranim iz jezera Perućac nedvojbeno su ukazivali na to da potječu iz Drugog svjetskog rata.

91

Iako prethodno spomenuti problemi nisu zanemarljivi, važno je istaći da je u svim regijama glavni razlog neidentificiranja prijavljenih nestalih osoba do danas činjenica da njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni. Iako su brojne velike masovne grobnice nastale nakon pada sigurnih zona UN-a 1995. godine pronađene zahvaljujući zračnim snimcima nastalim u tom periodu, najveći dio informacija o drugim lokacijama potječe od svjedoka. U današnje vrijeme je sve manje svjedoka, a informacije koje oni pružaju su uglavnom neprecizne. Iz tih je razloga neophodno kombinirati izvore informacija kako bi se otkrile lokacije skrivenih grobnica. Primjenjuju se i alternativni načini pronalaženja grobnica, uključujući predviđanja na osnovu geoprostorne analize i analize postojećih satelitskih i zračnih snimaka.

906

9.165

Podudaranje Bez podudaranja Podudaranje Bez podudaranja

892

1.041

Slika 26.a Slika 26.b

Stopa podudarnosti profila STR-ova izoliranih iz posmrtnih ostataka ekshumiranih masovnih

grobnica 91,0 posto

Stopa podudarnosti profila STR-ova izoliranih iz posmrtnih ostataka ekshumiranih na grobljima

53,85 posto

92

Po okončanju neprijateljstava na području bivše Jugoslavije, uloženi su ogromni napori na izgradnji institucija u skladu sa zakonom i na primjeni savremenih naučnih metoda u procesu pronalaženja i identifikacije nestalih osoba bez diskriminacije. Uprkos svim uloženim naporima, pitanje nestalih i dalje se zloupotrebljava u političke svrhe. Pisanja štampanih medija iz regije nerijetko su prožeta huškačkom retorikom i tvrdnjama da je proces pronalaženja i identifikacije nestalih osoba pristran na štetu jedne ili druge grupe, dok političari pribjegavaju manipulaciji brojem nestalih osoba u političke svrhe.

Podaci o osobama iz regije nestalim u sukobu, koje su prikupile domaće i međunarodne institucije, vjerovatno su najobimniji podaci ikada prikupljeni o nestalim osobama. CEN obuhvata podatke iz 12 različitih izvora, uključujući materijale koje su osigurale entitetske vlade. Dokumentira imena nestalih osoba, da li su pronađene i identificirane te, ako jesu, koji su metodi identifikacije primijenjeni (analiza segmenata izolirane DNK ili klasične metode). Zahvaljujući ovim podacima, bilo je moguće odrediti stopu identifikacija po regijama u BiH i po lokacijama (naprimjer, da li se radi o grobljima ili masovnim grobnicama). Korisnim su se pokazali i u procjeni da li se pitanje nestalih osoba rješava na nediskriminirajući način.

ICMP svoje aktivnosti obavlja bez obzira na etničku pripadnost nestalih osoba i u svoje statističke podatke ne uključuje informaciju o etničkoj pripadnosti ili pripadnosti nekim drugim grupama. Podaci CEN-a, međutim, pokazuju da nema značajne razlike u stopi identifikacija osoba čiji je nestanak prijavljen u FBiH ili RS-u. Od ukupnog broja prijavljenih nestalih osoba u RS-u, do sada je identificirano 72,18 posto, a u FBiH 74,83 posto.

Postoji, međutim, primjetna razlika u omjeru slučajeva koji su identificirani na osnovu analize izolirane DNK, nasuprot slučajevima identificiranim klasičnim metodama. Za osobe čiji je nestanak prijavio RS, broj slučajeva kod kojih su primijenjene klasične metode identifikacije je oko dva puta veći nego u FBiH. Klasične metode su u RS-u primijenjene u 49,92 posto slučajeva nasuprot 21,67 posto u FBiH. Razlog primjene metoda identifikacije koje nisu zasnovane na analizi izolirane DNK u RS-u krije se u činjenici da su brojne ekshumacije i identifikacije urađene u ranijem periodu, kada sistem identifikacije zasnovan na analizi izolirane DNK još nije bio primjenjivan.

VI. Politička razmatranja broja nestalih osoba

93

VII. Demografska raspodjela nestalih osoba

Velika većina nestalih osoba su muškarci (86,98 posto), starosti uglavnom između 21 i 60 godina (70,58 posto), što ukazuje na opterećenje sa kojim su se prisiljene nositi žene u poslijeratnoj BiH, nakon što su morale preuzeti ulogu glave porodice i često njenog jedinog hranitelja.

8.000

31-4021-3011-200-10 41-50 51-60 61-70 71-80 81-90 91-95 Nepoznato

7.000

6.000

5.000

4.000

3.000

2.000

1.000

0247

2.759

6.770 6.619

4.5884.717

3.217

67

9731.336

859

Slika 27.

Starosna struktura nestalih osoba (32,152 osobe)

94

VIII. Srebrenica

U julu 1995. godine zaštićene zone UN-a Srebrenica i Žepa pale su u ruke bosanskih Srba. Kolona u kojoj su se našle hiljade muškaraca krenula je 11. jula 1995. godine iz Srebrenice prema Tuzli. Tokom narednih nekoliko dana upadali su u brojne zasjede, razdvajani su u grupe i zarobljavani. Na stotine ih je ubijeno, a tijela su ostavljena u šumama zapadnog dijela općine Bratunac. Mnogo ih je umrlo na putu ka teritoriju FBiH, dok su hiljade zarobljene i pogubljene. Srpske snage su zarobile muškarce i starije maloljetnike koji su ostali u Srebrenici, u UNPROFOR-ovoj bazi Dutchbat u Potočarima. Mnogi od njih su kasnije pogubljeni.

Prema podacima ICMP-a, nešto više od 8.000 muškaraca i dječaka je nestalo nakon pada zaštićenih zona UN-a. Od tog broja, 7.043 osobe su pronađene u masovnim grobnicama i na drugim lokacijama širom istočne Bosne. U pokušaju prikrivanja dokaza, između septembra i novembra 1995. godine, počinioci i njihovi pomagači su se vratili na mjesta zločina, gdje su iskopavali velike primarne grobnice, ekshumirajući hiljade tijela i dijelova tijela da bi ih potom ponovno ukopali u desetine drugih, sekundarnih grobnica.

Forenzička istraga ovih događaja počela je 1996. godine, kada je MKSJ započeo forenzička iskopavanja i obdukcije, u cilju utvrđivanja uzroka i načina smrti hiljada žrtava iz 1996. godine. Prve istrage su bile fokusirane na otkrivanje skrivenih grobnica. Brojne masovne grobnice u okolini Srebrenice su pronađene zahvaljujući zračnim snimcima iz 1995. godine.92

Nakon otkrivanja lokacija pomoću snimaka, informacija svjedoka i provedene analize, timovi MKSJ-a su 1998. godine izvršili prva sondiranja 30 potencijalnih sekundarnih grobnica.93 Uskoro su istraživali više od 40 lokacija, među kojima su bile primarne i sekundarne grobnice. Na mnogim od njih su kasnije iskopavanja vršili Federalna komisija za nestale osobe i INO uz ICMP-ovu pomoć. Od 1996. do 2001. godine forenzički terenski timovi MKSJ-a su iskopali pet velikih grobnica, koje su obuhvatale 23 zasebne primarne grobnice. Iskopavali su na brojnim

92 Institut za ratnu dokumentaciju Nizozemske (Nederlands Instituut voor Oorlogsdocumentatie; NIOD): Srebrenica A ‘Safe’ Area - Reconstruction, Background, Consequences and Analyses of the Fall of a Safe Area, NIOD, April 10, 2002, 277-312. <http://www.niod.knaw.nl/en/srebrenica-report>. NIOD je danas poznat kao Institut za proučavanje rata, genocida i holokausta.93 Richard Wright: Exhumations in Eastern Bosnia 1998, neobjavljeni izvještaj MKSJ-a sa dokazima, 1999. godina. ERN: 0084-8214-0084-8395.

95

Pusm

ulići

2

Pusm

ulići

1Zalazje 4Zalazje 1

Budak 2Budak 1

Blječeva 3

Blječeva 2

Blječeva 1

ZJ06

ZJ05

ZJ04

ZJ03

ZJ02

LP07LP04LP03LP02LP01

CR01

CR02

CR03

CR07

CR13 CR04 CR05 CR06CR08

CR09CR10

CR11

CR12

HZ01

HZ02

HZ03

HZ04

HZ05

HZ06

HZ07

Brana uPetkovcima

GLGlogova

KKKozluk

Srebrenica1995

PLCBranjevo

LZLazete

primarne grobnice

sekundarne grobnice

Sa nizom primarnih grobnica na lokaciji Glogova (GL) povezano je 14 sekundarnih grobnica. Mnoge od njih nalaze se u blizini Zalazja, Budaka, Zelenog Jadra (ZJ) i Puslumića

Izvršeno je iskopavanje brojnih drugih primarnih masovnih grobnica u vezi sa Srebrenicom, pri čemu su pronađeni dokazi o povezanim sekundarnim grobnicama.

Sa nizom primarnih grobnica u blizini fabrike sokova u Kozluku (KK) povezano je osam sekundarnih grobnica na putu za Čančare (CR)

Sa primarnom grobnicom na lokaciji Brane u Petkovcima (DAM) povezano je 5 sekundarnih grobnica u blizini Liplja (LP)

Sa primarnom grobnicom u Pilici (PLC) na Vojnoj ekonomiji Branjevo povezano je osam sekundarnih grobnica na putu za Čančare (CR)

Sa nizom primarnih grobnica Lazete (LZ) povezano je sedam sekundarnih grobnica na putu za Hodžiće

Slika 28.

Grafički prikaz utvrđenih veza između pet glavnih primarnih masovnih grobnica za koje je na osnovu zračnih snimaka utvrđeno da su nastale nakon 11. jula 1995. godine i niza povezanih

sekundarnih grobnica iz kojih su ekshumirane hiljade slučajeva posmrtnih ostataka

manjim primarnim grobnicama te devet sekundarnih grobnica i asanirali posmrtne ostatke sa mjesta pogubljenja.

U početku su forenzički eksperti bili u mogućnosti da prepoznaju pomjeranja tijela od mjesta pritvora i stratiša do primarnih, a potom i sekundarnih grobnica,

96

na osnovu pronađenih dokaza.94 Veze između primarnih i sekundarnih grobnica su dokazane poređenjem i povezivanjem predmeta istog porijekla koji su završavali na različitim lokacijama, kao što su čahure municije ispaljene iz istog oružja, vrsta tekstila korištena za poveze na rukama i očima, cvjetni polen i vrsta tla, geološki sastav stijena, arheološki dokazi i dijelovi plastičnih vodovodnih cijevi, koji su iskopavanjem presječeni i preneseni sa jedne lokacije na drugu. Kasnije je podudarnost profila STR-ova generisanih analizom segmenata DNK izolirane iz bioloških uzoraka sa različitih dijelova tijela nedvojbeno potvrdila obrazac povezanosti različitih grobnica. Slika 28. prikazuje povezanost između glavnih, velikih primarnih grobnica (Glogova, Brana u Petkovcima, Kozluk, Vojna ekonomija u Branjevu i Lazete) i sekundarnih grobnica iz kojih su u kasnijem periodu forenzički timovi ekshumirali posmrtne ostatke prvobitno ukopane u primarne grobnice. Geografska raspodjela primarnih i sekundarnih grobnica prikazana je na slici 29.

Primarni element u ovom procesu jesu porodice koje svoje nestale članove prijavljuju ICMP-u. Kao rezultat pada zaštićenih zona UN-a do danas je prijavljeno 7.739 nestalih osoba. ICMP je generisao 17.177 profila STR-ova analizom segmenata DNK dobijene iz 24.150 skeletnih uzoraka posmrtnih ostataka. Spomenuti profili STR-ova predstavljaju 6.917 različitih osoba, a zbog visokog stepena fragmentiranosti, mnogi od njih su uzorkovani više puta. Zahvaljujući podudarnosti ovih profila sa profilima generisanih analizom segmenata DNK izolirane iz bioloških uzoraka članova porodica nestalih, identificirane su 6.873 osobe.95 Na osnovu stope podudarnosti ovih profila, broj osoba ubijenih tokom pada Srebrenice procjenjuje se na nešto iznad 8.000.96

Iskopavanje sekundarnih grobnica, za koje su odgovorni počinioci i njihovi pomagači, te neminovna fragmentiranost posmrtnih ostataka predstavljaju traume za porodice nestalih i dodatno usložnjavaju proces identifikacije. Kada bi se analize provodile samo na DNK izoliranoj iz jednog skeletnog elementa – naprimjer, butne kosti ili lobane - bilo bi moguće identificirati mnogo osoba, ali vraćanje svega nekoliko dijelova posmrtnih ostataka porodicama u mnogim bi slučajevima pojačalo bol sa kojim žive i ne bi pomoglo u postizanju pravde. Na Projektu identifikacije Podrinje (PIP), u oko 300 slučajeva kod kojih je identifikacija postignuta na osnovu analize izolirane DNK, porodice su odbile preuzeti posmrtne ostatke svojih bližnjih zbog nedovoljne kompletnosti

94 Dean Manning, 2007: Srebrenica Investigation. Summary of Forensic Evidence - Exhumation of Mass Graves Srebrenica, neobjavljeni MKSJ-ev izvještaj sa dokazima iz 2007. ERN: 0614-8656-0614-8822.95 Ovaj broj uključuje i 22 osobe nestale u Srebrenici, ali pronađene u Srbiji, te 53 osobe identificirane na osnovu analize DNK koju je provela treća strana.96 Svjedočenje dr. Thomas J. Parsonsa, Tužiteljstvo protiv Vujadina Popovića et al., MKSJ, 1. februar 2008.

97

tijela. Stoga se primjenjuju sistematične antropološke analize i uzorkovanje postmortalnog materijala za izoliranje DNK, koje trebaju, ponovno spojiti razdvojene posmrtne ostatke u najvećoj mogućoj mjeri. Reasocijacija fragmentiranih skeletnih elemenata bila je glavni zadatak Centra za reasocijaciju u Lukavcu (CRL), iz kojeg su dostavljani uzorci za analizu izolirane DNK putem takozvanih „veoma kratkih umnožaka“ koja primjenjuje sistem analize izolirane DNK posebno kreiran za direktnu reasocijaciju dijelova tijela.97

Jedan poseban niz masovnih grobnica sastojao se od dvije uznemiravane primarne grobnice i 14 sa njima povezanih sekundarnih grobnica koje se nalaze u krugu od 30 kvadratnih kilometara. Uznemiravanje grobnica rezultiralo je razdvajanjem dijelova oko 400 tijela u dvije ili više grobnica. Posmrtni ostaci jedne osobe pronađeni su u pet različitih grobnica. Pronalaženje podudarnosti profila STR-ova između razdvojenih dijelova tijela nametnulo je analizu izolirane DNK kao primarni metod potvrde postojanja veze između grobnica.98

97 Laura Yazedjian i Rifat Kešetović: The Application of Traditional Anthropological Methods in a DNA-Led Identification Process, in Bradley J. Adams and John E. Byrd eds., Recovery, Analysis and Identification of Commingled Human Remains (Totowna, NJ: Humana Press, 2008) 271-284; and, Thomas J. Parsons, René Huel, Jonathan Davoren, Cheryl Katzmarzyk, Ana Miloš, Arijana Selmanović, i Lejla Smajlović: Application of novel ‘mini-amplicon’ STR multiplexes to high volume casework on degraded skeletal remain, Forensic Science International: Genetics 1 (2007): 175-179.98 Dušan Janc, (2010): Srebrenica Investigation. Update to the Summary of Forensic Evidence - Exhumation of the Graves and Surface Remains Recoveries Related to Srebrenica and Zepa, neobjavljeni izvještaj MKSJ-a sa dokazima, 2010. ERN: X019-5972-X019-6050.

98

Skladišteu Kravici

Sandići

KonjevićPolje

NovaKasaba

Put za Čančare

Put za Hodžiće

Linija frontaNezuk-

Baljkovica

Liplje

Ravnice

Blječeva

Budak

Zalazje

ZeleniJadar

Glogova

Brana u Petkovcima

Lazete

Kozluk

Vojna ekonomija BranjevoMjestopogubljenja

Primarnagrobnica

Sekundarnagrobnica

Slika 29.

Geografski prikaz velikih primarnih i sekundarnih masovnih grobnica u vezi sa Srebrenicom. U najvećem broju slučajeva primarna grobnica se nalazila na mjestu pogubljenja, izuzev lokacije

Glogova, gdje je primarno mjesto pogubljenja bilo skladište u Kravici.

99

IX. Bosna i Hercegovina: mrtvačnice i status neidentificiranih posmrtnih ostataka

Tokom rata, za PM obradu i identificiranje bilo je zaduženo svega šest ili sedam domaćih forenzičkih patologa/specijalista sudske medicine, a oni su se uglavnom odvijali na različitim lokacijama, uključujući 11 lokalnih mrtvačnica i komemorativnih centara te privremene lokacije na terenu, poput napuštenih skladišta i bolnica. U to vrijeme nijedna identifikacija nije bila zasnovana na analizi izolirane DNK. Trenutno postoji 11 mrtvačnica sa neidentificiranim posmrtnim ostacima, a nalaze se u općinama Banja Luka, Nevesinje, Travnik, Istočno Sarajevo, Modriča, Visoko, Odžak, Tuzla, Mostar, Goražde i Sanski Most.

Za čuvanje posmrtnih ostataka podignuti su privremeni, a korišteni su i drugi objekti, poput napuštenih zgrada. Veliki broj obrada posmrtnih ostataka obavili su forenzički patolozi i antropolozi MKSJ-a, koji su bili fokusirani na demografske podatke, uključujući dob i spol, te uzrok i okolnosti smrti.99 Stručna pomoć je stigla i od UNFET-a, koji je u Tuzli obradio i dokumentirao 350-400 setova posmrtnih ostataka.100

MKSJ je za čuvanje i obradu pronađenih posmrtnih ostataka, uključujući i veći dio srebreničkih slučajeva, koristio objekt poznat kao Centar za reasocijaciju u Visokom (CRV). CRV je bio smješten u privatnom pogrebnom poduzeću i kompleksu groblja u Visokom. Slučajevi povezani sa padom zaštićenih zona UN-a 2006. godine su prebačeni u novi objekt u mjestu Lukavac, pored Tuzle. Centar za reasocijaciju Lukavac (CRL) funkcionirao je pod okriljem PIP-a.

9.1. Mrtvačnice kojima je ICMP pružao posebnu pomoć

Oko 12 specijalista sudske medicine iz BiH bilo je angažirano na obavljanju forenzičkih obrada i identifikacija tokom rata i u okviru poslijeratnih napora. Radi se o ovlaštenim specijalistima sudske medicine, koji imaju nadležnost za izdavanje zvaničnih potvrda o smrti i utvrđivanja uzroka i načina smrti u skladu sa uobičajenom ulogom forenzičkog patologa/specijaliste sudske medicine u okviru istraživanja događaja sa smrtnim posljedicama. Forenzički patolozi, međutim, obično nisu obučeni niti posjeduju stručno znanje neophodno za

99 Ewa Tabeau i Jan Bijak: War-related Deaths in the 1992-1995 Armed Conflicts in Bosnia and Herzegovina: A Critique of Previous Estimates and Recent Results, European Journal of Population. 21 (2005): 187-215.100 J Rainio, K Lalu, A Penttilä (2001), Independent forensic autopsies in an armed conflict: investigation of victims from Racak, Kosovo, Forensic SciInt 116:171-185.

100

obradu posmrtnih ostataka u stanju u kojem su najčešće zatečeni u regiji, a koje zahtijeva dodatno znanje iz oblasti forenzičke antropologije, osteologije i posljedica trauma na skeletne ostatke. U BiH je prvenstveno nedostatak antropologa doveo do intenzivnog oslanjanja na pomoć koju pruža ICMP. Pokrenuti su najobimniji projekti pružanja pomoći u procesu identificiranja u oblastima sa najvećim brojem nestalih osoba, tj. PIP u Tuzli, sa fokusom na nestale tokom pada zaštićenih zona UN-a 1995. godine i Projekt identificiranja Krajina (KIP) u Sanskom Mostu, fokusiran na osobe nestale iz Krajine, uglavnom tokom 1992.

Forenzička antropologija igra važnu ulogu u utvrđivanju biološkog profila nestale osobe, uključujući procjenu spola, životne dobi u trenutku nastupanja smrti i tjelesne građe, zatim u utvrđivanju minimalnog broja osoba pronađenih na jednom mjestu, bilježenju antemortalnih, perimortalnih i postmortalnih osteoloških karakteristika ili povreda, te drugih karakterističnih obilježja.101 Indikatori, koji nastaju kao rezultat spomenutih aktivnosti, porede se sa dostupnim AM podacima kako bi dopunili identifikaciju na osnovu analize izolirane DNK, ali i pomogli preživjelim članovima porodice i prijateljima da potvrde pozitivnu identifikaciju posmrtnih ostataka svojih bližnjih.

9.1.1. Projekt identifikacije Podrinje i Centar za reasocijaciju posmrtnih ostataka Lukavac

Nakon što je MKSJ ekshumirao srebreničke grobnice, tijela su prebačena u tunele rudnika soli sjeverno od Tuzle. Za Projekt identifikacije Podrinje (PIP) ICMP je, na parceli koju je dao Grad Tuzla 2000. godine, izgradio objekt pored mrtvačnice, sa namjerom da se posmrtni ostaci premjeste iz tunela u prostorije sa rashladnim uređajima u kojima bi se vršila njihova obrada i identificiranje.102 Udruženja porodica nestalih osoba iz Srebrenice lobirala su za osnivanje PIP-a te su pismom pročitanim u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH pozvala vlasti na uklanjanje prepreka koje su postavljale vlasti na lokalnom nivou, te da osiguraju neophodni prostor u Tuzli.103

U prostorije PIP-a je nakon otvaranja prebačeno 4.600 vreća za tijelo koje su bile smještene u tunelima sjeverno od Tuzle i u kontejnerima u blizini Sarajeva.104 U okviru PIP-a nastavlja se obrada i zaključivanje slučajeva osoba nestalih

101 Laura Yazedjian, Rifat Kešetović, The application of traditional anthropological methods in a DNA-Led Identification Process, u Bradley J. Adams i John E. Byrd urednici Recovery, Analysis and Identification of Commingled Human Remains (271-283).102 Ibid.103 Pismo naslovljeno na Mevlidu Kunosić-Vlajić, članicu Parlamenta, od 1. marta 2000. godine.104 Podrinje Identification Project Forensic Facility is Completed in Tuzla, ažurirane informacije o aktivnostima, mart 2000. Interni dokument ICMP -a.

101

prilikom pada Srebrenice i Žepe. Više od 16.000 dijelova tijela ekshumirano je iz grobnica i obrađeno u PIP-u. Do jula 2014. godine, na osnovu analize izolirane DNK identificirane su 6.873 osobe, pored 51 identifikacije klasičnim metodama. Fotografije nizova bijelih vreća, sa vidljivom oznakom slučaja, prvenstveno radovi sarajevskog fotografa Tarika Samaraha, postale su simbol rada na identifikaciji nestalih Srebreničana.105

Sa otkrivanjem novih grobnica nastalih nakon pada Srebrenice ukazala se potreba za više prostora za čuvanje posmrtnih ostataka. Za reasocijaciju skeleta iz sekundarnih grobnica bila je potrebna dodatna prostorija u kojoj bi se obrađivali samo razdvojeni skeletni ostaci. Da bi se ispunili ovi zahtjevi, u januaru 2006. godine otvoren je LKRC, gdje su se obrađivali isključivo posmrtni ostaci ekshumirani iz grobnica koje su povezane sa mjestima pogubljenja na brani u Petkovcima i skladištu u Kravici.

Strategija reasocijacije primijenjena u Lukavcu predstavljala je naučni proces dotad neviđenog obima. U LKRC-u je izvršena reasocijacija, zasnovana na analizi izolirane DNK, više od 10.000 razdvojenih kostiju kod kojih nije bilo moguće ustanoviti pouzdanu anatomsku vezu. Iako nije bilo moguće analizirati izolirane DNK svih izdvojenih skeletnih elemenata ili setova kostiju, u LKRC-u je primjenjivana strategija uzorkovanja za analizu izolirane DNK koja je omogućavala reasocijaciju gotovo potpunih setova posmrtnih ostataka i njihovu predaju porodicama nestalih. Većina reasocijacija zasnovanih na analizi izolirane DNK u LKRC-u se vršila primjenom potpuno novog seta markera veoma kratkih uzastopno ponavljajućih nizova, koji su razvijeni isključivo u svrhu reasocijacije106 i koji su bili značajno jeftiniji od standardnih testova. U LKRC-u se nisu vršile identifikacije – taj dio aktivnosti su specijalisti sudske medicine obavljali u prostorijama PIP-a. Nakon što je ispunio primarnu svrhu, LKRC je zatvoren u januaru 2010. godine.

9.1.2. Projekt identifikacije Krajina

Vlasti BiH su, uz podršku ICMP-a i lokalnih vlasti Sanskog Mosta, 2001. godine pokrenule KIP u Šejkovači. U ovoj mrtvačnici se obrađuju posmrtni ostaci pronađeni prvenstveno u Krajini, na sjeverozapadu Bosne. ICMP je KIP-u pružao antropološku potporu, pomažući u upravljanju mrtvačnicom, forenzičkim obradama i uzimanju uzoraka za izoliranje DNK. ICMP je vlastima pomagao i

105 Radovi Tarika Samaraha dostupni su na <http://tariksamarah.com/> i <http://galerija110795.ba/>.106 Thomas J. Parsons, René Huel, Jonathan Davoren, Cheryl Katzmarzyk, Ana Miloš, Arijana Selmanović, i Lejla Smajlović, Application of novel ‘mini-amplicon’ STR multiplexes to high volume casework on degraded skeletal remains, Forensic Science International: Genetics 1 (2007): 175-179.

102

prilikom osnivanja forenzičkih ustanova i u Lukavici, Mostaru i Banjoj Luci.

U KIP su dostavljani slučajevi koji su ekshumirani tokom prvih godina rada na identifikacijama, koji često nisu bili ekshumirani u skladu sa konzistentnim standardima iskopavanja i obrade posmrtnih ostataka. Pored toga, KIP, za razliku od PIP-a, nosi naslijeđe brojnih identifikacija klasičnim metodama, koje su izvršene prije nego je počela primjena analize izolirane DNK u procesu identifikacija. Godine 2008. standardni naučni procesi antropološke obrade i uzimanja uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK koji su razvijeni u PIP-u i LKRC-u su sistematski primijenjeni u svrhu ponovne obrade slučajeva koji se čuvaju u KIP-u od 2001. Taj proces je rezultirao zaključivanjem 44 posto obrađenih slučajeva, dok za ostale slučajeve nije pronađena podudarnost profila STR-ova sa referentnim uzorcima ili potiču iz ranijih oružanih sukoba. Proces ponovne obrade posmrtnih ostatka razvijen u KIP-u je nakon toga usvojen kao standardni u svih 11 mrtvačnica u BiH, sa sličnim rezultatima.

9.2. Druge mrtvačnice u Bosni i Hercegovini

Vođenje slučajeva, antropološka i sudskomedicinska obrada, uzimanje uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK i pregled stanja obavljaju se manje sistematično u drugih deset mrtvačnica u BiH, gdje se trenutno čuvaju posmrtni ostaci. Vremenom je svaka ustanova dostavljala uzorke na analizu segmenata DNK, što je rezultiralo identifikacijama zasnovanim isključivo na ovim analizama. Međutim, trenutni proces uvida u stanje u mrtvačnicama, aktivnosti obrade posmrtnih ostataka i uzimanja uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK, koji je počeo u junu 2013. godine na osnovu sporazuma sa Tužiteljstvom BiH, mora se primijeniti u svim objektima. U tabeli 14. navedena je procjena broja slučajeva koji se trenutno nalaze u spomenutim mrtvačnicama, na osnovu INO-ve procjene neidentificiranih slučajeva koji se nalaze u mrtvačnicama i uvida u stanje u PIP-u i KIP-u, koje je proveo ICMP. Podaci iz PIP-a i KIP-a su poznati, dok se u drugim objektima trenutno odvija proces pregleda postojećeg stanja.107

Posmrtni ostaci se obično čuvaju u obilježenim vrećama za tijelo, a broj predstavlja jedan slučaj. Međutim, usljed miješanja posmrtnih ostataka zbog karakteristika mjesta ekshumacije ili, u nekim slučajevima, nestandardnih metoda ekshumacije, neke vreće za tijelo sadrže posmrtne ostatke više osoba. Posljedično, vremenom može doći do promjene statusa slučaja zbog ponavljanja procesa obrade, uzimanja uzorka za izoliranje i analizu segmenata DNK i reasocijacije posmrtnih ostataka na osnovu podudarnosti profila STR-ova i antropoloških procjena. U objektima PIP-a i KIP-a spomenuti su se

107 Pojam “slučaj” koriste tužitelji kada opisuju jednu vreću za tijelo, što je jedan od razloga zbog čega se vrijednosti mogu smatrati samo procjenama.

103

procesi dosljedno odvijali, ali su u drugim mrtvačnicama zabilježena i značajna odstupanja. Zbog toga procjenu broja slučajeva koji se nalaze u drugim objektima treba smatrati minimalnom. Na osnovu INO-ve evidencije uvida u stanje mrtvačnica, ICMP procjenjuje da postoji najmanje 3.081 neriješen slučaj, tj. posmrtni ostaci različitih osoba pohranjeni u mrtvačnicama, osim KIP-a i PIP-a.

9.3. Profili STR-ova dobijeni izoliranjem i analizom segmenata DNK iz posmrtnih ostataka u mrtvačnicama

ICMP-u se često dostavi više uzoraka posmrtnih ostataka jedne nestale osobe, što se uglavnom događa kod izmiješanih slučajeva ekshumiranih iz sekundarnih masovnih grobnica, kada se analizom segmenata izolirane DNK vrši reasocijacija različitih dijelova tijela. U tim slučajevima rezultati analize ukazuju na to da uzorci potiču od iste osobe, jer dolazi do potpune podudarnosti između profila STR-ova. ICMP ovakvo pronalaženje parova ili ovakvu identifikaciju označava kao jedinstveni profil, što znači da se radi o profilu koji je jedinstven za jednu osobu, bez obzira na broj posmrtnih uzoraka koje profil predstavlja.

U BiH trenutno postoje 2.664 jedinstvena profila za koje još nije pronađena podudarnost sa referentnim porodičnim profilima. Taj broj predstavlja minimalni broj posmrtnih ostataka neidentificiranih osoba koji se nalaze u različitim mrtvačnicama u BiH. Obrada posmrtnih ostataka i uzimanje uzoraka za izoliranje i analizu segmenata DNK, međutim, nisu završeni u drugim mrtvačnicama, osim u KIP-u i PIP-u. Stoga je izvjesno da će se u nastavku procesa uvida u stanje mrtvačnica pronaći dodatni jedinstveni profili. U tabeli 14. prikazan je broj posmrtnih uzoraka iz kojih su izolirani profili STR-ova za koje nije pronađena podudarnost sa referentnim profilima („profili STR-ova generirani iz DNK izolirane iz različitih koštanih uzoraka za koje nije pronađena podudarnost“) i broj osoba na koje se profili bez pronađene podudarnosti odnose („jedinstveni profili STR-ova izolirani iz posmrtnih ostataka“) u različitim mrtvačnicama.

104

9.4. Proces obrade neidentificiranih posmrtnih ostataka i uvid u stanje mrtvačnica i kosturnica u Bosni i Hercegovini

Veliki broj neidentificirani posmrtnih ostataka u mrtvačnicama je ključno neriješeno pitanje u BiH koje se odnosi na više mrtvačnica. Uvidjevši obim i značaj problema, TBiH u maju 2013. godine pokreće proces pregleda neidentificiranih posmrtnih ostataka i uvid u stanje mrtvačnica i kosturnica u BiH, koji se često naziva Radna grupa za rješavanje NN slučajeva (NNRG). Učesnici u procesu su predstavnici kantonalnih i okružnih tužiteljstava i TBiH, zatim Tužiteljstva Brčko Distrikta, INO-a, vještaci sudske medicine, predstavnici ministarstava unutrašnjih poslova, Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica i ICMP-a. Primarni cilj procesa je utvrditi obim problema i njegove temeljne uzroke, te definirati naredne korake kako bi se riješio što veći broj slučajeva. Rješavanje ovih slučajeva predstavlja poseban izazov, s obzirom na to da su posmrtni ostaci u mrtvačnicama uglavnom registrirani kao ostaci na kojima je izvršena analiza segmenata izolirane DNK, a u brojnim slučajevima još nije pronađena podudarnost sa referentnim profilima iako je profil STR-ova registriran u ICMP-ovoj bazi podataka.

Mrtvačnica

Koštani profili za koje nije pronađena podudarnost, a izolirani su iz različitih uzoraka

”Jedinstveni” profili za koje nije pronađena podudarnost, a izolirani su iz posmrtnih ostataka

Banja Luka 488 416

Goražde 120 93

Istočno Sarajevo 214 189

Modriča 13 12

Nevesinje 71 51

Orašje 121 111

Sanski Most 383 256

Sutina 290 159

Travnik 147 110

Tuzla 1992* 508 352

Tuzla 1995* 251 119

Visoko 1,157 796

Ukupno 3,763 2,664

Tabela 14.

Status profila STR-ova izoliranih iz posmrtnih ostataka koji se nalaze u mrtvačnicama u BiH, za koje nije pronađena podudarnost sa referentnim profilima DNK.

*U mrtvačnici Komemorativnog centra u Tuzli nalaze se posmrtni ostaci osoba nestalih tokom neprijateljstava 1992. godine i posmrtni ostaci osoba nestalih u padu zaštićenih zona UN-a 1995. godine

105

Članovi NNRG-a utvrdili su osnovne razloge zbog kojih nije moguće identificirati posmrtne ostatke za koje su generirani profili STR-ova:

• posmrtni ostaci se odnose na osobe čiji je nestanak prijavljen kao posljedica rata, ali nema dovoljno referentnih uzoraka da bi se mogla utvrditi genetička podudarnost jer: ͳ nije moguće pronaći ili kontaktirati porodice koje mogu donirati

referentne uzorke; ͳ porodice ne žele donirati referentne uzorke; ͳ nema preživjelih članova porodice koji bi mogli donirati odgovarajuće

referentne uzorke; ͳ porodice nisu donirale referentne uzorke jer su posmrtni ostaci već

pogrešno identificirani kao njihov nestali srodnik/srodnici korištenjem klasičnih metoda identifikacije.

• Posmrtni ostaci ne pripadaju osobama čije je nestanak prijavljen kao posljedica rata jer: ͳ iako su slučajevi povezani sa ratnim zbivanjima, porodice ne nastoje

otkriti sudbinu preminulog člana porodice; ͳ posmrtni ostaci ne potiču iz sukoba 1990-ih.

Važan rezultat rada NNRG-a je prepoznavanje potrebe za koordiniranjem aktivnosti lokalnih vlasti, uključujući forenzičke stručnjake, sudove, tužiteljstva, INO i porodice nestalih. Brojni fragmentirani ostaci neće biti identificirani u doglednoj budućnosti iz različitih razloga; naprimjer, zbog nemogućnosti izoliranja genetičkih profila i zbog toga što ne postoje resursi za ovakvu analizu svakog izdvojenog skeletnog elementa. Taj koštani materijal nalazi se u svim objektima, a trebalo bi ga trajno smjestiti u namjenske kosturnice (uz mogućnost kasnijeg vađenja u slučaju potrebe) u dogovoru sa porodicama nestalih, INO-om i TBiH.

Brojni slučajevi koji se trenutno nalaze u mrtvačnicama nisu u vezi sa sukobima 1990-ih. Potrebno je pokrenuti odgovarajući proces pregleda stanja, uključujući dalje naučne analize i definirati upravne mehanizme za zaključivanje slučajeva, a sve u svrhu rješavanja problema ovih posmrtnih ostataka u saradnji sa relevantnim državnim institucijama (uključujući i one van Balkana). U više od 200 slučajeva, naprimjer, tužiteljstva su ustanovila da posmrtni ostaci pripadaju vojnicima stradalim u Drugom svjetskom ratu.

106

X. Rad tužiteljstava i otkrivanje istine

10.1. Forenzički dokazi i MKSJ

U novembru 2006. godine ICMP i glavna tužiteljica MKSJ-a definirali su sigurnosne mjere koje će ICMP primjenjivati u radu sa osobnim i povjerljivim informacijama u vezi sa nestalim osobama i njihovim porodicama. Posebno je naglašeno da ICMP neće otkrivati genetičke i druge osjetljive osobne podatke bez dobijene saglasnosti članova porodice koji te informacije pružaju. Od 2006. godine ICMP stranama u postupcima pred MKSJ-em pruža redovan ažurirani pregled aktivnosti u vezi sa genetičkim analizama i ekshumacijama, analitičke izvještaje o specifičnim događajima, izvještaje o ekshumiranim slučajevima i, uz saglasnost relevantnih članova porodice, pojedinačnim identifikacijama zasnovanim na analizi segmenata izolirane DNK. ICMP se redovno odaziva i u slučaju potrebe za ekspertnim svjedočenjima i svjedočenjima u vezi sa spomenutom dokumentacijom. Što se tiče BiH, forenzički dokazi su dostavljeni u predmetima Slobodan Milošević, Momčilo Krajišnik, Jadranko Prlić i ostali, Vujadin Popović i ostali, Radovan Karadžić, Zdravko Tolimir, Momčilo Perišić, Mićo Stanišić i Stojan Župljanin, Milan Lukić i Sredoje Lukić, te Ratko Mladić.108

U predmetu Tužitelj protiv Zdravka Tolimira, Sudsko vijeće je izrazilo „zadovoljstvo jer su dostavljeni ICMP-ovi izvještaji o identifikaciji na osnovu analize DNK potpuno pouzdani za potrebe donošenja presude u ovom predmetu”.109 Međutim, 2009. godine, u predmetu Tužitelj protiv Radovana Karadžića, optuženi je tražio dostavljanje kompletne ICMP-ove baze podataka genetičkih i drugih podataka u vezi sa osobama nestalim usljed pada zaštićenih zona UN-a.110 ICMP je objasnio da bi vrijeme neophodno za pregled tako obimnih podataka dovelo u pitanje upotrebu podataka u korisne svrhe. Umjesto toga, predložili su da optuženi slučajnim odabirom izdvoji reprezentativan uzorak.111

108 Pružanje forenzičkih dokaza smatra se vrlo važnim i za tužiteljstvo i odbranu jer može otkriti vezu između optuženog i zločina. ICMP pruža opsežna ekspertna svjedočenja o procesima identifikacije zasnovane na analizi segmenata izolirane DNK i pripadajućoj podnesenoj dokumentaciji u predmetima Popović, Tolimir, Karadžić i Mladić. Tribunal je podatke zasnovane na analizi segmenata izolirane DNK u značajnoj mjeri upotrebljavao za potrebe dokazivanja i smatra ih pouzdanim informacijama. To je posebno evidentno u predmetima koji su u vezi sa padom Srebrenice, poput predmeta Tolimir i Popović.109 Presuda Sudskog vijeća u predmetu Tužitelj protiv Zdravka Tolimira, 12. decembar 2012. 19-20.110 Vidjeti odlomak 5.3. Zaštita genetičkih i drugih osobnih podataka.111 Uzorak se sastojao od svakog 44. slučaja, redom prema broju slučaja, od ukupno 6.530 pojedinačnih identifikacija zasnovanih na analizi segmenata izolirane DNK zaključenih do tog

107

Optuženi je prihvatio izneseni prijedlog112, što je pokrenulo proces traženja izričite saglasnosti više od 1.000 srodnika nestalih osoba i prikupljanje preko od 9.000 stranica genetičkih i drugih relevantnih podataka. Više od 95 posto srodnika obuhvaćenih uzorkom dalo je saglasnost za upotrebu njihovih osobnih podataka u sudskim procesima, što je rezultiralo dostavljanjem ukupno 286 dosjea sa podacima o DNK. U preostalih 14 slučajeva nije bilo moguće kontaktirati srodnike ili su odbili dati saglasnost da se njihovi osobni podaci koriste kao dokazi u sudskim procesima. Optuženi je, ipak, podnio zahtjev za izdavanje naredbe za otkrivanje genetičkih i drugih osobnih podataka bez obzira na saglasnost vlasnika podataka. Sudsko vijeće je 4. marta 2013. godine113 odbilo taj zahtjev. Uslijedio je zahtjev optuženog da se isključe svi dokazi utemeljeni na analizi DNK, koji je odbijen 16. aprila 2013.114

Vijeće je ponovilo prethodni stav – da je optuženom, prema mišljenju Vijeća, na raspolaganju dovoljno veliki uzorak slučajeva u svrhu provjere ICMP-ovih rezultata. Pored toga, otkrivanje preostalih 14 slučajeva ne bi moglo posebno pomoći optuženom ili pružiti značajnu pomoć u njegovom predmetu. Sudsko vijeće nije utvrdilo ni povredu prava optuženog na pravično suđenje. A naglasilo je i da „pružanjem mogućnosti optuženom da ponovno testira veliki broj identifikacija zasnovanih na analizi DNK izvršenih u ICMP-u (...), Vijeće je učinilo sve u svojoj moći da optuženom omogući da iskoristi svoje pravo u skladu sa članom 21(4)(e) Statuta”.115

U posebnoj odluci (5. septembar 2012. godine) Sudsko vijeće se bavilo pitanjem povjerljivosti druge dokumentacije koju dostavlja ICMP, uključujući i rutinsko podnošenje ažuriranih podataka. Vijeće se bavilo stepenom zaštite nekoliko dokaza da bi isti ponovno potvrdilo, jer se radi o dokazima koji sadrže zaštićene genetičke informacije navodnih žrtava i članova njihovih porodica. U ovom slučaju je naglašeno da je jedan od glavnih razloga što se sa određenim, rutinski dostavljenim, ažuriranim podacima postupa kao sa povjerljivim materijalom činjenica da bi njihovo obznanjivanje u svrhu sudskih procesa narušilo relevantne domaće procedure, uključujući i procedure koje primjenjuju mrtvačnice, INO i domaći sudovi u procesu zaključivanja slučajeva i obavještavanja porodica. Javno objavljivanje ažuriranih Lista izvještaja o podudaranju genetičkih profila, koje ICMP predaje nadležnim vlastima, moglo bi predstavljati smetnju naporima vlasti da ispune svoje zakonske obaveze i da budu odgovorne prema porodicama

trenutka, a koje su u vezi sa padom Srebrenice. Optuženi je birao početni slučaj.112 Pismo optuženog ICMP-u od 18. maja 2011.113 Tužitelj protiv Karadžića, Odluka o zahtjevu optuženog za naredbu Suda ICMP-u, 4. mart 2013.114 Tužitelj protiv Karadžića, Odluka o zahtjevu optuženog za isključivanje informacija o DNK iz dokaznog materijala, 16. april 2013.115 Odluka o zahtjevu optuženog za isključivanje informacija o DNK iz dokaznog materijala, 14. april 2013.

108

nestalih.

ICMP je dokaze pružao i na zahtjev Tužiteljstva u suđenjima za ratne zločine u BiH, u predmetima Tužitelj protiv Milorada Trbića, Momira Pelemiša i Milana Perića, i Željka Ražnatovića, poznatog kao Arkan. Pored toga, ICMP se odazvao na zahtjev za ekspertno svjedočenje pred Sudom BiH u predmetu Tužitelj protiv Zorana Babića i ostalih. ICMP je pratio i pomagao u procesu iskopavanja i ekshumacija više od 3.000 lokacija, pronalazeći dokaze, vodeći arheološku evidenciju i osiguravajući postupanje po standardiziranim protokolima ekshumacije i obrade posmrtnih ostataka, te predajući sažetke izvještaja o arheološkim i antropološkim aktivnostima na lokalitetima ekshumacija.116

10.2. Istražne komisije

10.2.1. Komisija/komisije u slučaju Palić

Napori preživjelih da iskoriste raspoloživa pravna sredstva kako bi primorali domaće vlasti da istraže slučajeve nestalih osoba pomogli su da se stvari pokrenu sa mrtve tačke. Dom za ljudska prava BiH, uspostavljen u skladu sa Aneksom 6. Dejtonskog mirovnog sporazuma, bio je primarni organ za pokretanje tih procesa, sve do ukidanja 2003. godine.117 Odgovornost su, potom, preuzeli Komisija za ljudska prava i Ustavni sud BiH, a neki slučajevi su završili i pred ESLJP-om.118

Među prvim takvim procesima, pokrenutim u vezi sa pitanjem nestalih osoba, koji su izazvali veliku pažnju, bio je predmet Esme Palić, udovice Avde Palića, pukovnika Armije Republike BiH, nestalog 1995.119 u zaštićenoj zoni UN-a Žepa. Nakon brojnih pokušaja da dođe do informacija o svom suprugu, gospođa Palić je 1999. godine podnijela prijavu Domu za ljudska prava, tražeći da RS dostavi podatke o njenom nestalom suprugu i plati odštetu. Dom je 2000. godine zaključio da je Palić žrtva prisilnog nestanka i da su, u vezi s pukovnikom Palićem, prekršeni članovi 2, 3. i 5. Evropske konvencije o ljudskim pravima, te članovi 3. i 8. u vezi sa aplikanticom. Vijeće je naložilo da RS provede detaljnu istragu od dana nestanka pukovnika Palića, te da ga oslobodi ili preda njegove posmrtne

116 Neki sažeti izvještaji dostupni su na: <www.ic-mp.org>.117 Vidjeti Timothy Cornell i Lance Salisbury: The Importance of Civil Law in the Transition to Peace: Lessons from the Human Rights Chamber for BiH, Cornell International Law Journal 35 (2002): 389-426.118 Predmet Palić protiv BiH, aplikacija 4704/04, Evropski sud za ljudska prava, odluka od 15. februara 2011. Izvjestan broj drugih aplikacija također je podnesen ovom sudu. Nevladina organizacija TRIAL (Track Impunity Always) podnijela je brojne aplikacije ESLJP-u u ime građana BiH; vidjeti <http://www.trial-ch.org/index.php?id=827&L=5>.119 Naprimjer, film Esma, reditelja Alena Drljevića (Bosna i Hercegovina: 2007).

109

ostatke i plati 65.000 BAM na ime nematerijalne štete. Novčana naknada je odmah plaćena.120

Istraga koju je pokrenuo RS odvijala se sa prekidima, a rezultirala je osnivanjem dvaju ad hoc komisija za rješavanje ovog slučaja. U novembru 2001. godine Vlada RS-a je priznala da je pukovnik Palić bio zatvoren u vojnom zatvoru u Bijeljini, Vanekov mlin. Utvrđeno je da je oficir Vojske Republike Srpske (VRS) Dragomir Pećanac pukovnika Palića odveo iz zatvora nakon što je tu proveo mjesec. Kasnije su ispitani zaposlenici zatvora.121 Komisija za ljudska prava, koja je 2005. zamijenila Dom, zaključila je da glavna odluka nije implementirana, iako je odšteta isplaćena. U januaru 2006, na zahtjev OHR-a, Vlada RS-a osnovala je ad hoc komisiju u svrhu dalje istrage nestanka pukovnika Palića. Nekoliko mjeseci kasnije izdali su izvještaj, navodeći da je pukovnik Palić boravio u privatnom stanu u Rogatici prije nego što je odveden u Vanekov mlin i potom predat u ruke generala Zdravka Tolimira u Han-Pijesku. Zdravko Tolimir je kasnije uhapšen i prebačen u pritvorsku jedinicu MKSJ-a, a njegova optužnica je izmijenjena kako bi uključila i zločine u vezi sa nestankom pukovnika Palića.122

Druga ad hoc komisija je osnovana u decembru 2006. godine sa zadatkom dalje istrage ovog slučaja. Rezultat njenog rada bilo je objavljivanje međunarodne potjernice za Dragomirom Pećancem i Željkom Mijatovićem, te informacija da je pukovnik Palić ukopan u masovnoj grobnici u Rasadniku u blizini Rogatice.123 U augustu 2009. godine identificirani su posmrtni ostaci pukovnika Palića, koji je potom sahranjen uz vojne počasti.

Dug vremenski period koji je bio potreban za identifikaciju posmrtnih ostataka pukovnika Palića potaknuo je ICMP na internu istragu, sa fokusom na sopstvenim procesima, jer je ICMP imao PM uzorke pukovnika Palića od 2001, a referentne porodične uzorke od 2005. godine.

Hiljade koštanih uzoraka dostavljene su iz cijele zemlje na analizu 2001. godine, a ICMP je utvrdio124 da koštani uzorak sa oznakom slučaja 9100507, koji je izoliran iz posmrtnih ostataka ekshumiranih na lokaciji Vragolovi, nije rezultirao profilom dobijenim iz izolirane DNK za koji je moglo biti pronađeno podudaranje

120 Evropski sud za ljudska prava, Predmet Palić protiv BiH, aplikacija 4704/04, odluka, Strasbourg, 15. februar 2011.121 Ibid.122 Tužitelj protiv Zdravka Tolimira, Treća izmijenjena optužnica, IT-05-88/2PT, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, 4. novembar 2009, <http://www.icty.org/case/tolimir/4>.123 Evropski sud za ljudska prava, Predmet Palić protiv BiH, aplikacija 4704/04, odluka, Strasbourg, 15. februar 2011.124 Ingo Bastisch, Cecelia Crouse, Niels Morling i Mechthild Prinz: Comprehensive Independent Review of Technical Processes Related to DNA Processes at the International Commission on Missing Persons.

110

sa bilo kojim referentnim porodičnim profilom u ICMP-ovoj bazi podataka. Do ove informacije došlo se 2009, tokom provođenja rutinske kontrole kvaliteta svih profila DNK za koje nije pronađena podudarnost, izoliranih od 2001. do 2004. godine. Pregled je rezultirao izdvajanjem određenih uzoraka kod kojih je postojala vjerovatnoća da bi ponovni pokušaj izoliranja DNK putem poboljšanih metoda mogao dati pozitivne rezultate. Jedan iz te grupe bio je i uzorak 9100507 sa lokacije Vragolovi.

Novi proces izoliranja DNK, koji je rezultirao dopunjenim profilima, završen je u julu 2009. godine. Nakon poređenja sa referentnim porodičnim profilima, pronađena je podudarnost za jedan uzorak na identitet pukovnika Palića.

U međuvremenu je Esma Palić podnijela aplikaciju ESLJP-u protiv države BiH. U februaru 2011. godine Sud je većinom glasova donio odluku da nije bilo povreda članova 2, 3. i 5. Konvencije.125 U izdvojenim mišljenjima, sudije Bratza i Vehabović navode da, po pitanju odgovornosti vlasti, „značajni periodi kašnjenja dovode u pitanje da li je istraga ispunila uslov brzine provođenja iz člana 2“.126 Sudije Bratza i Vehabović su smatrale da vlasti nisu blagovremeno ispunile proceduralne obaveze u skladu sa članom 2. u okviru provođenja neodgodive i nezavisne istrage okolnosti nestanka Avde Palića. Okolnosti nestanka pukovnika Palića nikada nisu razjašnjene.

10.2.2. Komisija za Srebrenicu

Više od 1.800 srodnika nestalih osoba iz Srebrenice podnijelo je aplikacije Domu za ljudska prava BiH od novembra 2001. do marta 2002. godine, zahtijevajući informacije o „sudbini i mjestu na kojem se nalaze njihovi nestali bližnji“.127 “. U martu 2003, u predmetu u okviru kojeg su razmatrane samo aplikacije prvih 49 aplikanata, Dom je donio odluku u njihovu korist, naloživši Vladi RS-a da plati ukupno 4 miliona BAM na ime reparacije u kolektivnu korist svih podnosilaca i porodica žrtava događaja u Srebrenici te da bez odgađanja otkrije lokacije grobnica srebreničkih žrtava.128 Spomenuta sredstva su namijenjena za Fondaciju Srebrenica - Potočari.129

U odluci iz marta 2003. godine navodi se da su vlasti RS-a pokazale ozbiljan

125 Član 2. Pravo na život, član 3. Zabrana mučenja i član 5. Pravo na slobodu i sigurnost.126 Predmet Palić protiv BiH. 22.127 Srebrenički predmeti, Selimović (CH01-8365) i 48 drugih, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, Dom za ljudska prava BiH, 7. mart 2003, <www.hrc.ba>.128 Amnesty International: Bosnia-Herzegovina: Human Rights Chamber decision on Srebrenica - a first step to justice, Izjava za medije, EUR 63/007/2003, 7. mart 2003.129 Srebrenički predmeti, Selimović (CH01-8365) i 48 drugih, Odluka o prihvatljivosti i meritumu, Dom za ljudska prava BiH, 7. mart 2003, <www.hrc.ba>.

111

nemar u smislu odgovornosti za traženje nestalih Srebreničana i da nisu otkrile mjesta zatvaranja, provele istragu o prethodno nepoznatim lokacijama masovnih grobnica, procesuirale osobe navodno uključene u masakr, niti pomagale organizacijama (poput MKSJ-a i ICMP-a) koje rade na rješavanju ovih problema.130

Odluka iz 2003. godine uključuje i instrukciju da Vlada RS-a sačini izvještaj o događajima u Srebrenici i oko nje iz jula 1995. U septembru 2003. godine Centar za dokumentaciju Republičkog sekretarijata za odnose sa MKSJ-em objavio je izvještaj u kojem tvrdi da je „broj vojnika bosanskih Muslimana koje su ubile snage bosanskih Srba iz lične osvete ili iz jednostavnog nepoznavanja odredbi međunarodnog prava (…) vjerovatno ispod 100“.131 Drugi izvještaj, podnesen 2003, navodno ponovno ističe spomenutu procjenu132 i vodi ka formiranju Komisije za istraživanje događaja u Srebrenici i oko nje od 10. do 19. jula 1995. godine. Komisiju je osnovala Vlada RS-a na insistiranje Ureda visokog predstavnika, a postala je poznata kao Komisija za Srebrenicu. Nova komisija, čiji su članovi bili predstavnici Vlade RS-a, udruženja preživjelih i međunarodni posmatrači, završila je izvještaj u junu 2004. godine. U njemu se nalazilo priznanje da se u julu 1995. godine dogodio masakr velikih razmjera, zatim lokacije više od 30 masovnih grobnica i druge informacije koje su mogle pomoći u pronalaženju nestalih.133

Dragan Čavić, predsjednik RS-a, u junu 2004. godine potvrdio je da su se dogodile povrede ljudskih prava velikih razmjera: „Nakon svega ovoga, najprije kao čovjek i Srbin, pa onda kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik Republike Srpske, moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda“.134

Čavićeva izjava smatrala se vrlo značajnom, jer politički predstavnici iz RS-a nikada prije nisu priznali razmjere počinjenih zločina. Nakon priznanja uslijedilo je izvinjenje koje je pratilo predaju završnog izvještaja Komisije nekoliko mjeseci kasnije. U završnom izvještaju našla se lista sa imenima više od 7.000 nestalih i ubijenih osoba u Srebrenici, uz zaključak da je „likvidirano više hiljada Bošnjaka na način koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava te da je izvršilac preduzeo mjere prikrivanja zločina premještanjem tijela“.135

130 Ibid, 42.131 Ibid, 18.132 Lara J. Nettelfield i Sarah E. Wagner: Srebrenica in the Aftermath (New York: Cambridge University Press, 2014): 96-97.133 Vidjeti, naprimjer, Beth Kampschror: First Mass Grave Released by Srebrenica Commission Exhumed, Southeast European Times, 22. juni 2004.134 Nettelfield i Wagner, Srebrenica in the Aftermath, 252.135 Završni izvještaj Komisije za istraživanje događaja u Srebrenici i oko nje od 10. do 19. jula 1995. 41.

112

10.2.3. Sarajevska komisija

Sudbina nestalih osoba iz Sarajeva i dalje je sporno pitanje. Od 11. januara 2002. do 29. decembra 2003. godine Vesna Šehovac, B. Ž. i Nada Samardžić podnijele su aplikaciju Domu za ljudska prava protiv BiH i FBiH, tvrdeći da su njihovi srodnici srpskog porijekla nestali u Sarajevu tokom prvih mjeseci rata.136 Komisija za ljudska prava utvrdila je da je FBiH djelovala protivno članovima 3. i 8. EKLJP-a. Naložila je Vladi FBiH da isplati odštetu od 5.000 BAM za svakog aplikanta i dostavi tražene informacije o sudbini njihovih nestalih članova. Naložila je FBiH da „provede potpunu, smislenu, temeljitu i detaljnu istragu o događajima koji su doveli do utvrđene povrede ljudskih prava“.137

Parlamentarna skupština BiH je 2004. godine naložila VMBiH formiranje komisije koja će istražiti sudbinu Srba nestalih tokom rata. VM je 25. maja 2006. godine usvojio odluku o osnivanju komisije pod uslovom da njen mandat obuhvati istragu stradanja svih stanovnika Sarajeva tokom rata.138 Komisija je brojala deset članova, po tri predstavnika Bošnjaka, Srba i Hrvata te jednog predstavnika ostalih. Predviđeno je da se odluke Komisije donose konsenzusom ili, ako nije moguće postići konsenzus, na način da najmanje dvoje predstavnika svakog konstitutivnog naroda glasa za.139

VM je donio odluku da mandat komisije obuhvati otkrivanje istine o ubistvima, hapšenjima, silovanjima, protjerivanjima i nestalima u Sarajevu od 1992. do 1995, te da detaljno, putem naučnoistraživačkog projekta, obrazloži obim istrage koju komisija planira poduzeti. Čula su se različita mišljenja o istinskom fokusu rada komisije; predstavnici bosanskih Srba bili su mišljenja da se Komisija treba fokusirati na srpske žrtve u Sarajevu, dok su hrvatski i bošnjački predstavnici insistirali da ne smije biti diskriminacije među žrtvama na osnovu etničke pripadnosti, nego da treba uključiti sve žrtve, te utvrditi sve činjenice o materijalnoj šteti u gradu, koja je rezultat granatiranja sa brda oko Sarajeva.

Komisija je prijedlog istraživačkog projekta pripremila u decembru 2005. godine. Projekt je trebao trajati dvije godine i uključiti čak 1.500 osoba uz troškove od 3,5 miliona BAM. Na posljednjoj sjednici VM-a 2006. godine projekt je odbijen.140

136 Predmeti br. CH/02/8677, CH/02/10495 i CH/02/12332, Vesna Šehovac, B. Ž. i Nada Samardžić protiv FBiH i predmeti br. CH/03/15110, CH/03/15111 i CH/03/15112, te predmeti br. CH/03/15110, CH/03/15111 i CH/03/15112 Ljubica Gojković, Svetlana Knežević i Nenad Gojković protiv FBiH i BiH.137 Ibid.138 Odluka o osnivanju Državne komisije za ispitivanje istine o stradanju Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i ostalih u Sarajevu od 1992. do 1995. (Službeni glasnik BiH, br. 42/06).139 Humanitarian Law Center: Transitional Justice in Post-Yugoslav Countries, (Beograd, 2006), 24.140 Pesimistična procjena onoga što je postigla komisija osnovana da ustanovi istinu o zločinima protiv civila u Sarajevu tokom opsade 1992-1995, transkript emisije „60 minuta“ TVFBiH, emitirane

113

Iako komisija nije formalno raspuštena, nisu poduzimane dalje aktivnosti.

15. januara, uređeno i prevedeno u BBC Monitoring (European) 18. januara 2007, <http://www.bosnia.org.uk/news/news_body.cfm?newsid=2247>; Jasna Dragović-Soso i Eric Gordy: Coming to Terms with the Past: Transitional Justice and Reconciliation in the Post-Yugoslav Lands, Dejan Đokić i James Ker Lindsey, urednici. New Perspectives on Yugoslavia: Key Issues and Controversies (New York: Routledge, 2011): 205.

114

XI. Društveni utjecaj traganja za nestalim osobama

11.1. Stavovi u Bosni i Hercegovini: rezultati ankete

Potraga za nestalim osobama u BiH utječe na živote ne samo njihovih najbližih srodnika nego i populacije od četiri miliona ljudi. Oni koji su odgovorni za uspostavljanje mreže institucija - međunarodnih i domaćih - koje su uključene u procese pronalaženja i identificiranja nestalih, smatraju da je ovaj proces bio ključan za postizanje trajnog mira u zemlji. Međutim, prošlo je više od 15 godina od okončanja rata, a još nisu pokrenuta sveobuhvatna istraživanja o tome šta građani BiH misle o naporima uloženim u pronalaženje nestalih osoba.

Pokušavajući ispuniti postojeći vakuum u tom pogledu, ICMP je 2011. godine proveo anketu u vezi sa pitanjem nestalih.141 Anketom su obuvaćeni preživjeli članovi porodica nestalih i opća populacija. Pokrivene su različite teme, uključujući pitanje o broju nestalih osoba koje su do tog trenutka identificirane, mišljenje o ICMP-u i sličnim organizacijama, te stavovi o široj ulozi i doprinosu u postizanju trajnog mira u BiH i regiji. Rezultati ankete predstavljaju prvi kvantitativni prikaz povezanosti pitanja nestalih osoba i pitanja poput pomirenja i izgradnje mira.142

Kompjuterski podržanim telefonskim anketiranjem (CATI) obuhvaćen je slučajni uzorak od 1.015 osoba iz oba entiteta BiH i Brčko Distrikta. Iz FBiH je bilo 617 ispitanika, iz RS-a 358 i 40 ispitanika iz Brčko Distrikta.143 Skoro 8 posto ispitanika

141 Anketu je provela sarajevska kompanija Prism Research, koja ima višegodišnje iskustvo na istraživačkim projektima za međunarodne institucije u BiH. Vidjeti <http://www.prismresearch.ba/en-index.php?id=en-u-sindic1>.142 Za dodatna istraživanja o ovoj temi vidjeti Jeremy Sarkin i Erin Daly: Reconciliation in Transitional Societies: Finding Common Ground, (Philadelphia, PA: University of Pennsylvania Press 2007) i Laurel E. Fletcher i Harvey M. Weinstein: Violence and Social Repair: Rethinking the Contribution of Justice to Reconciliation, Human Rights Quarterly 24 (3) (2002): 573-639; za istraživanja koja koriste kvantitativne metode za mjerenje mišljenja o mehanizmima tranzicijske pravde, pomirenju i izgradnji mira u jugoistočnoj Evropi, vidjeti: Eric Stover i Harvey M. Weinstein, urednici: My Neighbor, My Enemy: Justice and Community in the Aftermath of Mass Atrocity (Cambridge: Cambridge University Press, 2004); James Meernik: Justice or Peace: How the International Criminal Tribunal Affects Societal Peace in Bosnia, Journal of Peace Research 42 (2005): 271-290; John Hagan i Sanja Kutnjak: The Politics of Punishment and the Siege of Sarajevo: Toward a Conflict Theory of Perceived International (In)Justice, Law and Society Review 40 (2) (2006): 369-41; Lara J. Nettelfield: Courting Democracy in Bosnia and Herzegovina: The Hague Tribunal’s Impact in a Postwar State (Cambridge: Cambridge University Press, 2010).143 Prema etničkoj zatupljenosti, bila su 494 Bošnjaka, 147 Hrvata, 311 Srba i 37 ostalih ispitanika; 26 ispitanika odbilo se izjasniti o etničkoj pripadnosti. Anketom su obuhvaćeni brojevi fiksne

115

prijavilo je nestanak člana porodice usljed ratnih zbivanja.144

Ankete licem u lice (osobne) sa 155 članova porodica nestalih provedene su u ključnim regijama.145 Nešto manje od 80 posto (79,1 posto) ispitanika čiji su članovi porodica identificirani (N=91) ukopalo je svoje identificirane srodnike, dok 14,3 posto ispitanika čeka da se pronađe još posmrtnih ostataka prije ukopavanja. Iz ove grupe je 76,9 posto nestalih identificirano na temelju analize izolirane DNK, dok je 6,6 posto identifikacija zaključeno primjenom klasičnih metoda identifikacije; 3,3 posto ispitanika je odgovorilo da su korištene i klasične i metoda identifikacije zasnovana na analizi izolirane DNK, dok 13,2 posto nije znalo koje su metode korištene.

Ispitanici iz ove grupe uglavnom nisu bili aktivno uključeni u rad organizacija građanskog društva koje se bave ovim pitanjem. Svega 6,5 posto ispitanika je potvrdilo da su članovi nevladinih organizacija koje se bave zagovaranjem pitanja nestalih. Malo više od 40 posto ispitanika (40,6 posto) iz ove grupe slaže se da politika u velikoj mjeri utječe na ove organizacije (21,9 posto) ili ima djelimičan utjecaj (18,7 posto).146

11.1.1. Nepotrebnost diskriminacije

Građani BiH smatraju da, kada su u pitanju nestale osobe, vjersku i nacionalnu pripadnost ne bi trebalo uzimati u obzir. Od ukupnog broja ispitanika, 96 posto smatra da potragu za nestalima i njihovu identifikaciju treba provoditi bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost.147 Ovaj rezultat je bio isti među svim konstitutivnim narodima. Analiza na nivou entiteta pokazala je da se 96,6 posto svih ispitanika iz FBiH, 95,7 posto iz RS-a i 94,4 posto iz Brčko Distrikta slaže sa tom izjavom. Velika većina građana iz oba entiteta ne podržava pokušaje povratka na segregirani pristup rješavanju pitanja nestalih osoba.

11.1.2. Percepcija pristranosti

Uprkos želji da proces bude neutralan, građani BiH trenutne napore na

telefonije.144 7,8 posto svih ispitanika opće populacije (N=1015).145 CATI intervjui i intervjui licem u lice (F2F). N= broj ispitanika. CATI intervjui je provedena od 4. do 8. novembra 2011. godine. Intervjui licem u lice provedeni su od 1. do 4. decembra 2011. godine. Ispitanici u okviru CATI intervjua bili su punoljetni članovi domaćinstva koji su posljednji u tom domaćinstvu obilježili rođendan. Imena članova porodica nestalih je ICMP dostavio Prism Researchu, uz potencijalnu dozvolu ispitanika. Prema etničkoj pripadnosti, bilo je 128 Bošnjaka, tri Hrvata, 13 Srba i devet ispitanika iz reda ostalih; dvoje ispitanika odbilo je da se izjasniti o etničkoj pripadnosti.146 N=155.147 CATI intervjui: 96,3 posto; intervjui licem u lice: 95,5 posto.

116

rješavanju problema nestalih osoba smatraju pristranim. Djelimično ili vrlo pristranim na štetu pripadnika jednog naroda u BiH proces ocjenjuje 54,2 posto opće populacije. Prema etničkoj pripadnosti, tog mišljenja je 46,8 posto ispitanika Bošnjaka, 48,2 posto Hrvata i 67,5 posto Srba. Zanimljivo je da su članovi porodica nestalih osoba rjeđe ovog mišljenja. Svega 42 posto ispitanika iz te grupe smatra da postoji pristranost. Ukupno je 37,7 posto ispitanika Bošnjaka, 25,6 posto Hrvata i svega 16,2 posto Srba smatralo da u procesu uopće nema pristranosti. Potrebno je uzeti u obzir i veliki broj odgovora „ne znam“ na postavljeno pitanje, a radi se o 14,7 posto ispitanika Bošnjaka, 26,1 posto Hrvata i 15,2 posto Srba.

Pristranost se može pripisati osjećaju da nacionalističke politike utječu na procese ekshumiranja i identificiranja. Tek nešto više od polovine svih ispitanika (53,3 posto) i 48,4 posto članova porodica smatraju da nacionalističke politike na procese utječu djelimično ili veoma negativno. Suprotno tome, gotovo četvrtina (24 posto) opće populacije i 18,1 posto članova porodica nestalih smatraju da je prisutan djelimično ili veoma pozitivan utjecaj. Rezultati analize na nivou entiteta bili su gotovo identični. U FBiH nešto više od polovine (53,7 posto) ukupnog broja ispitanika smatra da se radi o štetnom utjecaju. To mišljenje dijele i ispitanici iz RS-a, gdje je 51,9 posto njih odgovorilo da nacionalističke politike na procese utječu djelimično ili veoma negativno.

Građani BiH prilično vjeruju informacijama iz medija. Na pitanje „U kojoj mjeri smatrate da su izvještaji medija o pitanju nestalih osoba zasnovani na tačnim i provjerenim informacijama?“, 64 posto opće populacije i 54,8 posto porodica odgovorilo je u velikoj mjeri ili djelimično. Ovaj nivo povjerenja nije, međutim, univerzalan: 14,2 posto ispitanika opće populacije i 11,6 posto anektiranih članova porodica odgovorilo je „nimalo“, što ukazuje da mali dio javnosti ne vjeruje institucijama koje distribuiraju informacije ili ne vjeruje medijima koji o njima izvještavaju.

11.2. Šta je urađeno?

U BiH je pronađeno i identificirano oko 70 posto od ukupnog broja nestalih. Radi se o postignuću koje nije zabilježeno ni u jednoj drugoj poratnoj zemlji. Međutim, malo je građana BiH koji znaju za ovaj uspjeh. Na pitanje koliko je nestalih osoba pronađeno u BiH, svega 17 posto ispitanika odgovorilo je da se radi o dvije trećine, što je u vrijeme provođenja ankete bilo najbliže stvarnom procentu od 72 posto.148 Nešto manje od trećine ukupnog broja ispitanika149 odgovorilo je da se radi o trećini nestalih, dok je 45,9 posto opće populacije

148 CATI intervju: 16,5 posto; intervju licem u lice 16,8 posto.149 CATI intervju: 26,6 posto; intervju licem u lice 32,9 posto.

117

i 38,7 posto članova porodica izjavilo da ne zna. U FBiH je 18,2 posto svih ispitanika izjavilo da su pronađene dvije trećine ukupnog broja nestalih osoba. U RS-u je taj podatak znalo 13,1 posto ispitanika, a u Brčko Distriktu 20,1 posto. Broj osoba koje nisu znale koliko je nestalih pronađeno veći je u RS-u (51,6 posto ispitanika) nego u FBiH (40,6 posto ili Brčko Distriktu (52,8 posto)).150 Nesumnjivo postoji potreba za učinkovitijim širenjem vijesti o nezabilježenom uspjehu koji je ova zemlja postigla u procesu identifikacije nestalih osoba. To se posebno odnosi na RS i Brčko Distrikt.

Mnogi građani imaju nerealna očekivanja od institucija koje tragaju za nestalima. Na pitanje kada bi proces rješavanja pitanja nestalih u BiH ocijenili uspješnim, gotovo 60 posto svih ispitanika izjavilo je da bi uspjeh bio ostvaren identifikacijom svih nestalih osoba.151 Manje od 4 posto anketiranih smatra da se uspješnim može smatrati identifikacija dvije trećine ukupnog broja nestalih osoba.152

Kada je ovo pitanje parafrazirano, odgovor građana je bio nešto pozitivniji. Na pitanje da li je „pronalaženje više od dvije trećine nestalih značajno postignuće za BiH“, više od tri četvrtine ispitanika odgovorilo je potvrdno.153 U FBiH 82,2 posto ispitanika smatra da se radi o barem djelimično važnom postignuću. U RS-u se radi o 72 posto ispitanika i 76,6 posto u Brčko Distriktu.

Ispitanici smatraju da pronalaženje i identificiranje posmrtnih ostataka nestalih osoba doprinosi pomirenju. Više od 80 posto (80,1 posto) ispitanika opće populacije i 73,5 posto članova porodica nestalih osoba smatra da „rješavanje većine slučajeva nestalih osoba iz oružanih sukoba 1990-ih doprinosi procesu pomirenja“.154 U FBiH 82,1 posto ispitanika smatra da je barem malo doprinijelo pomirenju. Istu tvrdnju ponovilo je 74,5 posto ispitanika u RS-u i 77,2 posto u Brčko Distriktu.155 Građani BiH nedvojbeno smatraju da je ovaj proces sastavni dio procesa normalizacije odnosa.

Više od 70 posto građana BiH smatra da traganje za nestalim osobama doprinosi boljoj budućnosti bosanskohercegovačkog društva.156 To uključuje 72,2 posto ispitanika iz FBiH, 66,3 posto ispitanika iz RS-a i 79,5 posto ispitanika iz Brčko

150 Svi ispitanici N=1.015 (CATI) i N=155 (intervjui licem u lice).151 CATI intervjui: 59,2 posto; intervjui licem u lice 58,7 posto.152 Samo jedan ispitanik (0,6 posto), član porodice nestalih, rekao je da bi to bio uspjeh. Ukupno 17 posto opće populacije i 23,9 posto članova porodica nestalih izjavilo je da ne znaju.153 CATI intervjui: 78,9 posto; intervjui licem u lice 74,8 posto.154 Uključujući ispitanike koji su odgovorili malo, djelimično i mnogo.155 Ponuđeni odgovori bili su: mnogo, djelimično, malo, nimalo i ne znam.156 Pitanje je glasilo: „Smatrate li da traganje za nestalim osobama zadržava atmosferu življenja u prošlosti ili doprinosi boljoj budućnosti za društvo?“ (CATI intervjui: 73 posto; intervjui licem u lice: 71 posto).

118

Distrikta. Postoji, međutim, manji dio stanovništva koji ne podržava proces traganja za nestalima. U FBiH je 14,5 posto ispitanika odgovorilo da „održava atmosferu življenja u prošlosti“, a u RS-u 17,5 posto ispitanika dijeli njihovo mišljenje, dok je u Brčko Distriktu taj postotak 6,2.

Što se tiče širih ciljeva potrage za nestalima, ogromna većina ispitanika, njih 92,5 posto opće populacije i 85,3 posto članova porodica nestalih osoba, izjavila je da identificiranje nestalih ublažava patnje porodica, doprinosi mirovnim i pravosudnim procesima i pomaže u otkrivanju istine o događajima iz prošlosti.157

11.3. Pitanja koja su se odnosila na ulogu institucija

11.3.1. Uloga ICMP-a

Ispitanici su pokazali visok stepen informiranosti o ICMP-u. Skoro 80 posto svih ispitanika, uključujući opću populaciju i porodice nestalih, čulo je za organizaciju.158 Od ukupnog broja ispitanika koji su bili informirani o ICMP-u, 69 posto opće javnosti i 81,3 posto članova porodica navodi vrlo pozitivan ili djelimično pozitivan stav prema organizaciji.

Građani BiH uključenost ICMP-a u rješavanje pitanja nestalih osoba smatraju ključnim za okončanje potrage za nestalima u BiH. Na pitanje: „šta bi se najvjerovatnije dogodilo kada bi ICMP prestao pomagati BiH?“, većina ispitanika opće populacije (55,9 posto) i članova porodica nestalih (52 posto) odgovara da domaće institucije ne bi bile sposobne nastaviti dalje aktivnosti samostalno.159 Nešto manje od trećine ispitanika smatra da bi domaće institucije bile sposobne nastaviti samostalan rad na pronalaženju i identificiranju nestalih osoba.160

Građani BiH smatraju i da je neophodno nastaviti finansiranje rješavanja pitanja nestalih osoba iz vladinih izvora - na državnom nivou. Odgovarajući na pitanje „u kojoj mjeri podržavate da vlasti BiH nastave finansirati rješavanje pitanja nestalih osoba?“, 91,9 posto opće populacije i 86,4 posto porodica nestalih odgovorilo je pozitivno. Nastavak finansiranja na državnom nivou podržavaju ispitanici iz svih etničkih grupa: 93,1 posto Bošnjaka, 92,7 posto Hrvata i 87,9 posto Srba djelimično ili u potpunosti podržavaju nastavak finansiranja.161

157 Neki ispitanici su prepoznali jedan od pojedinačno navedenih faktora, dok su drugi označili sve navedeno.158 Radi se o neznatnoj razlici. CATI intervjui: 78,9 posto; intervjui licem u lice: 79,4 posto.159 Na ovo pitanje su odgovarali samo ispitanici koji su čuli za ICMP, a radi se o N=800 u općoj populaciji i N=123 među članovima porodica nestalih.160 CATI intervjui: 29,8 posto; intervjui licem u lice: 32,5 posto.161 Svi ispitanici.

119

11.3.2. Uključenost javnosti i transparentnost

ICMP ulaže ogromne napore da osigura uključenost porodica nestalih osoba u proces traganja i poboljšanje njegove cjelokupne transparentnosti. U tu svrhu je ICMP, u februaru 2011. godine, na svojoj internetskoj stranici pokrenuo Centar za online upit o nestalim osobama kako bi pružio informacije o nestalim osobama.162 Centar članovima porodica nestalih i ostalim zainteresiranim stranama omogućuje pristup ažuriranim informacijama o slučajevima nestalih osoba putem pretraživača. Radi se o instrumentu koji unapređuje transparentnost cjelokupnog procesa, omogućujući porodicama uvid u informaciju o tome da li je ICMP dostavio INO-u podatke o podudarnosti genetičkih profila za njihovog nestalog srodnika. Također, omogućuje porodicama nestalih da provjere da li je prikupljen dovoljan broj referentnih uzoraka kako bi se vršila provjera podudarnosti profila. Pored toga, organi vlasti uključeni u proces identifikacije mogu se informirati o statusu PM uzoraka dostavljenih na analizu segmenata izolirane DNK sortirano i prema grobnici ili drugoj lokaciji na kojoj su pronađeni posmrtni ostaci.

Dok su reakcije na Centar za online upit o nestalim osobama vrlo pozitivne, najveće ograničenje predstavlja činjenica da većina građana BiH nema direktan pristup Centru zbog ograničenog korištenja interneta širom zemlje. Osim toga, evidentno je neophodna aktivnija kampanja informiranja javnosti o Centru. Od anketiranih članova porodica nestalih svega 32,2 posto njih je upoznato sa online pretraživačem.

11.4. Uloga Instituta za nestale osobe

Kako je već opisano u ovom izvještaju, nadležnosti komisija na entitetskom nivou prebačene su na INO - instituciju na državnom nivou do 2008. godine. Prema anketi iz 2011, informiranost o INO-u je vrlo visoka. Nešto više od 79 posto ispitanika u obje grupe, tj. u općoj populaciji i među porodicama nestalih, čulo je za INO.163 Od ukupnog broja ispitanika koji su informirani o INO-u, 76,3 posto je o toj instituciji imalo vrlo pozitivno ili djelimično pozitivno mišljenje. Taj rezultat je ponovljen kada je u pitanju podrška ispitanika koji imaju nestale srodnike (77,2 posto). Rezultati analize na nivou entiteta pokazali su da podrška postoji kod 83,1 posto ispitanika iz FBiH, 65 posto ispitanika iz RS-a i 69,9 posto ispitanika iz Brčko Distrikta. Ovi rezultati ukazuju na to da je podrška domaćim institucijama velika, čak i kada kod građana postoji zabrinutost oko sposobnosti domaćih vlasti da upravljaju procesom bez ICMP-ove pomoći.

162 ICMP-ov Centar za online upit o nestalim osobama dostupan je na: <http://www.ic-mp.org/fdmsweb/index. php?w=intro&l=en>.163 Samo ispitanici koji su čuli za INO anketirani su i u vezi sa mišljenjem o toj instituciji. Radi se o 807 ispitanika iz opće populacije i 123 ispitanika iz grupe članova porodica nestalih.

120

Uprkos dobroj informiranosti o INO-u, rad državnih institucija na rješavanju pitanja nestalih inače je nepoznanica za većinu građana BiH. Na pitanje „da li vlasti rade na pronalaženju i identificiranju nestalih osoba“, 69,8 posto ispitanika iz FBiH i 59,6 posto iz RS-a odgovorilo je „mnogo“, „dovoljno“ ili „malo“. U FBiH je 21,9 posto ispitanika odgovorio „nimalo“, a u RS-u njih 30,8 posto. U FBiH je 7,3 posto ispitanika odgovorilo da ne zna, dok je u RS-u taj odgovor dalo 9,6 posto ispitanika.

11.5. Pitanja vladavine zakona

Prethodno je spomenuto da se pitanje nestalih osoba danas rješava u okviru predmeta ratnih zločina u zemlji. Nadležnost za izdavanje naloga za ekshumaciju ima TBiH. Grobnice se potom smatraju mjestom zločina. Tek tada ekshumacija može početi. Međutim, u bosanskohercegovačkom društvu postoji ozbiljno neslaganje oko toga šta to predstavlja za učinkovito pronalaženje i identificiranje preostalog broja nestalih osoba. Općenito je većina stanovništva mišljenja da će to pomoći u procesu pronalaženja i identificiranja nestalih. Nešto više od polovine ukupnog broja ispitanika (55,8 posto opće populacije i 46,5 posto članova porodica nestalih) smatra da će istrage ratnih zločina olakšati proces pronalaženja nestalih osoba.164 Ipak je nešto više od četvrtine ispitanika iz svake grupe smatralo da će to otežati proces.165

Analiza na nivou entiteta pokazuje da većina ispitanika smatra da je proces pronalaženja, ekshumiranja i identificiranja nestalih osoba neophodan i u svrhu identificiranja i u svrhu prikupljanja dokaza u predmetima ratnih zločina. Tog uvjerenja je 82,3 posto ispitanika iz FBiH, 73,1 posto ispitanika iz RS-a i 57,1 posto ispitanika iz Brčko Distrikta.166

11.6. Zakon o nestalim osobama i Fond za potporu porodicama nestalih osoba

Tek mala većina građana BiH upoznata je sa Zakonom o nestalim osobama i pravima porodica koja su garantirana zakonom. U općoj populaciji 53,8 posto ispitanika tvrdi da je dobro ili djelimično upoznato sa Zakonom. Od toga je 50,6 posto njih izjavilo da je tek nešto upoznato sa Zakonom. Broj je, očekivano, veći među porodicama nestalih, ali ne značajno. U toj populaciji je 56,1 posto ispitanika izjavilo da je nešto ili dobro upoznato sa Zakonom. Samo 9 posto ispitanika izjavilo je da je odlično upoznato.

164 Za dodatna istraživanja o istoj temi vidjeti Guy Elcheroth i Dario Spini: Public Support for the Prosecution of Human Rights Violations in the Former Yugoslavia Peace & Conflict: Journal of Peace Psychology 15(2)-(2009): 189-214.165 CATI intervjui: 25,9 posto; intervjui licem u lice: 25,8 posto.166 Pitanje je postavljeno samo članovima porodica nestalih. N=155.

121

Kako je prethodno spomenuto, iako Zakon o nestalim osobama predviđa osnivanje Fonda za potporu porodicama nestalih osoba, on još nije osnovan.167 Fond treba, između ostalog, osigurati pomoć porodicama nestalih koje ne ostvaruju pravo na druge socijalne beneficije, podržati aktivnosti porodica nestalih osoba na način koji će umanjiti utjecaj političkih aktera i podržati napore porodica nestalih da obilježe lokacije grobnica. U grupi anketiranih članova porodica nestalih, 61,3 posto nije uopće upoznato sa postojanjem Fonda. Tom prilikom su istakli da je neophodno uložiti napore u širenje informacija o Fondu, jer će to pokrenuti aktivnosti lobiranja za njegovo kreiranje.

11.7. Pružanje osobnih i genetičkih podataka tužiteljstvima

Sudovi, kako domaći tako i međunarodni, sve se više oslanjaju na svjedočenje forenzičkih eksperata kao potporu u sudskim procesima. MKSJ je u brojnim suđenjima koristio ICMP-ove izvještaje o podudaranju profila dobijenih analizom segmenata izolirane DNK. U tim je slučajevima bilo neophodno pribaviti saglasnost donatora referentnih uzoraka.

U provedenoj anketi o temi stavova o rješavanju pitanja nestalih osoba, građanima je postavljeno pitanje šta misle o ustupanju genetičkih informacija sudovima u svrhu sudskih procesa. U FBiH je 58,3 posto ispitanika izjavilo da se tome ne bi protivilo bez obzira da li su u pitanju domaći ili međunarodni sudovi. U RS-u se radi o 59,6 posto ispitanika i 28,6 posto u Brčko Distriktu. Oko četvrtine ukupnog broja ispitanika u oba entiteta i Brčko Distriktu izjavilo je da se ne bi odvažilo na taj korak.168 U isto vrijeme, kada je ICMP tražio saglasnost više od 1.500 članova porodica da se njihove genetičke informacije koriste u suđenju Radovanu Karadžiću u skladu sa Pravilom 70b,169 95 posto njih je tu saglasnost i dalo.

11.8. Zajednički memorijali

Građani BiH podržavaju memorijale i organiziranje komemoracija koji se ne zasnivaju na etničkoj pripadnosti. Odgovarajući na pitanje „u kojoj mjeri podržavate stanovište da zajedničke memorijale i komemoracije treba posvetiti svim osobama nestalim u ratovima na tlu bivše Jugoslavije, a ne nestalim

167 Za diskusiju o Zakonu, uključujući i Fond, vidjeti Blumenstock, Legal Protection of the Missing, 773-793.168 FBiH 27,1 posto; RS 23,1 posto; Brčko Distrikt 28,6 posto. Na ovo pitanje je zabilježen veliki broj odgovora „ne znam“: FBiH 13,5 posto; RS 17,3 posto; Brčko Distrikt 42,9 posto.169 U skladu sa Pravilom 70(B) Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a, ukoliko je tužitelju informacija saopćena u povjerenju i ukoliko se koristila isključivo u svrhu prikupljanja novih dokaza, tužitelj neće otkrivati ni informaciju ni njen izvor bez saglasnosti osobe ili organa koji je tu informaciju pružio.

122

osobama na osnovu njihove etničke pripadnosti?“, 87,1 posto ispitanika iz grupe opće populacije i 83,3 posto članova porodica nestalih, podržava spomenuto stanovište djelimično ili u potpunosti. Analiza po etničkoj pripadnosti pokazuje da se radi o 85,5 posto ispitanika Bošnjaka, 87,1 posto ispitanika Hrvata i 89 posto ispitanika Srba. Broj ispitanika koji su u potpunosti podržali spomenuto stanovište uključuje 70,5 posto Bošnjaka, 73,9 posto Hrvata i 75,9 posto Srba.170

170 NB: Od ukupnog broja ispitanika iz opće populacije i ispitanika iz grupe članova porodica nestalih.

123

XII. Porodice nestalih osoba

12.1. Uvod

Uopćeno se nestalom osobom smatra neko ko nedostaje drugima. Oni koji ostaju iza nestale osobe žive sa bolom neizvjesnosti i očekuju odgovore i rješenja od državnih institucija. Sa više od 31.500 nestalih osoba u BiH, pitanje nestalih direktno utječe na život stotina hiljada članova njihovih porodica. Među njima je veliki broj žena.171 Nedavno provedene studije su pokazale da indirektne i dugoročne posljedice oružanih sukoba na preživjele općenito imaju teže posljedice po žene.172 Između ostalog, zabilježena je smanjena očekivana životna dob, posebno u etničkim sukobima koji su okarakterizirani kao građanski ratovi.173 Traganje za odgovorima o nestalim osobama stoga je posebno važno kako bi se ženama garantirala njihova prava, uključujući politička, socijalna i ekonomska.

Za vrijeme sukoba, srodnici nestalih osoba su zahtijevali informacije od ratnih vlasti, poput komisija za razmjenu ratnih zarobljenika i civila, koje su bile osnovane u različitim dijelovima zemlje. Srodnici su se okupljali u neformalne grupe, solidarno hrabreći jedni druge i pružajući pomoć. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, neke od tih grupa su prerasle u zvanična udruženja građana. Kasnije su ova udruženja porodica formirala saveze. U tom smislu se potraga za nestalim osobama može posmatrati kao važan element u razvoju poslijeratnog građanskog društva u BiH.

Više od 100 udruženja porodica nestalih osoba do danas je registrirano kao lokalne nevladine organizacije u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu. Samo u BiH takvih organizacija ima 35.174 Udruženja porodica lobiraju i u pitanjima postizanja pravde, posebno u slučaju kažnjavanja počinilaca. Traže novčano obeštećenje i učestvuju u kreiranju memorijala kako bi bili sigurni da će se komemoracije odvijati u skladu sa njihovim željama. Igraju važnu ulogu kao kontakti za porodice koje se suočavaju sa socio-ekonomskim i administrativnim problemima, poput izdavanja potvrde o smrti za poginule supruge i srodnike

171 Od 104.732 žrtve, 91,9 posto su muškarci. Jan Zwierzchowski i Ewa Tabeau: The 1992¬1995 War in Bosnia and Herzegovina, 16. 172 Thomas Plumper i Eric Neumayer: The Unequal Burden of War: The Effect of Armed Conflict on the Gender Gap in Life Expectancy, International Organization 60, (2006): 723-754.173 Ibid, 748. Ustanovljeno je, međutim, da je rat u BiH bio međunarodnog karaktera.174 U ICMP-ovoj evidenciji nalazi se 35 aktivnih UPNO-va; u ovaj broj ne ulaze sve područne kancelarije Republičke organizacije sa sjedištem u Banjoj Luci.

124

i ostvarivanja prava na penziju. Doprinose i izgradnji institucija, donošenju zakona i ukazivanju na težinu problema nestalih osoba. U BiH su porodice nestalih odigrale ključnu ulogu u osnivanju INO-a i donošenju Zakona o nestalim osobama.

12.2. Bošnjački savez

Savez bošnjačkih udruženja porodica zarobljenih i nestalih osoba osnovalo je 11 UPNO-a u februaru 2001. godine. Svrha Saveza je da „pomogne koordinaciju i saradnju među bošnjačkim UPNO-ima sa ciljem poboljšanog pristupa pravima porodica nestalih osoba i učestvuje u pronalaženju odgovarajućih rješenja za pitanje nestalih osoba“.175 Bošnjački savez također nastoji „koordinirati, razviti i unaprijediti aktivnosti članova UPNO-a u smislu potrage za nestalim osobama, pronalaženja potencijalnih grobnica i vršenja iskopavanja, identificiranja i ukopavanja identificiranih žrtava“.176 U januaru 2013, nakon zatišja od nekoliko godina, Savez je organizirao generalnu skupštinu, imenovao nove članove upravnih tijela i usvojio obuhvatan plan aktivnosti usmjeren na ubrzavanje rješavanja pitanja nestalih osoba.

12.3. Savez udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a i Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila

U februaru 1996. godine u Doboju je 25 udruženja porodica iz RS-a osnovalo Savez udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a. Zvanično je registriran naredne godine u Banjoj Luci. Svrha osnivanja Saveza bila je potraga za nestalim članovima porodica. Njegovi osnivači smatraju da su „mnoge institucije doživjele neuspjeh u traganju za nestalima, tako da su porodice smatrale da osnivanjem svog saveza mogu biti bolji zagovarači svojih prava“.177 Razlike u mišljenju unutar vodstva Saveza dovele su do podjele organizacije. Jedan dio saveza službeno je registriran u Banjoj Luci u februaru 2004. godine. Danas članstvo novog saveza porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a broji 24 udruženja porodica nestalih.178

Savez udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a postao je Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila u decembru 2007. godine.179 Namjera je bila ujediniti udruženja srpskih porodica nestalih

175 Razgovor sa Ahmetom Grahićem, predsjedavajućim Saveza bošnjačkih udruženja porodica zarobljenih i nestalih, od 3. decembra 2012. godine.176 Ibid.177 Razgovor sa Smiljom Mitrović, predsjedavajućom Saveza udruženja porodica nestalih i zarobljenih lica RS-a, od 3. decembra 2012. godine.178 Ibid.179 Razgovor sa Nedeljkom Mitrovićem, predsjednikom Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, 3. decembar 2012.

125

i ubijenih boraca u jedinstvenu organizaciju.180 Danas okuplja 32 aktivna i dva neaktivna općinska odbora srpskih porodica nestalih i ubijenih boraca i teži da „razvija i unapređuje pravdu, pravičnost, transparentnost i otvorenost“.181 Republička organizacija porodica zarobljenih i ubijenih boraca i nestalih civila ima status udruženja od posebnog javnog interesa i ostvaruje pravo na finansiranje iz budžeta RS-a na godišnjem nivou.

12.4. Hrvatski savez

U februaru 2011. godine, sedam udruženja porodica nestalih branitelja i civila iz Mostara, Tuzle, Orašja, Bugojna, Kupresa, Posušja i Brčko Distrikta osnovalo je Savez hrvatskih udruga obitelji nestalih branitelja i civila. Namjera je bila uspostaviti mehanizam koji će podržati i unaprijediti umrežavanje između udruženja, ubrzati i unaprijediti proces traganja za nestalim osobama i njihovu identifikaciju, te zahtijevati pravdu. Obuhvata devet udruga sa ukupno 1.820 članova. Svoje aktivnosti dijeli na tri oblasti: a) koordiniranje aktivnosti hrvatskih udruga angažiranih na rješavanju pitanja nestalih osoba i informiranje o samom procesu; b) zagovaranje unapređenja procesa ekshumiranja i identificiranja i organiziranje kampanja za jednak pristup pravima za različite kategorije žrtava; c) učešće u pronalaženju rješenja u vezi sa pitanjem nestalih osoba sa vladinim institucijama i Regionalnom koordinacijom.182

12.5. ICMP-ove aktivnosti sa porodicama nestalih osoba

ICMP-ove aktivnosti sa porodicama nestalih počele su 1997. godine. Prva konferencija posvećena UPNO-u održana je u jesen 1998.183 ICMP podržava UPNO-e kroz programe malih grantova i druge programe kratkoročne podrške.

Od 2000. godine, kada je ICMP počeo dodjeljivati male grantove i pružati kratkoročnu podršku, UPNO-i su implementirali stotine projekata, uključujući prikupljanje podataka o porodicama nestalih osoba, organiziranje informativnih sastanaka o temi uloge analize izolirane DNK u procesu rješavanja pitanja nestalih osoba, organiziranje komemoracija i izrade izvještaja, publikacija, održavanje okruglih stolova i radionica o temi različitih aspekata procesa rješavanja problema nestalih, te lobiranje za donošenje relevantnih zakona o nestalim osobama i osnivanju INO-a na državnom nivou. UPNO-i su bezrezervno podržali ICMP-ov obimni projekt prikupljanja referentnih uzoraka za analizu segmenata izolirane DNK, koji obuhvata njihove članove i druge relevantne 180 Ibid.181 Ibid.182 Razgovor sa Zvonimirom Kubinekom, članom Saveza hrvatskih udruga obitelji nestalih branitelja i civila, 7. decembar 2012.183 Konferencija je finansijsku podršku dobila od Freedom Housea.

126

osobe. Posvetili su se širenju informacija o procesu identifikacija zasnovanom na analizi izolirane DNK i ohrabrivali učešće porodica. U velikoj mjeri zahvaljujući naporima UPNO-a, 91.162 člana porodica nestalih osoba dobrovoljno su donirala referentne uzorke krvi kako bi pomogla u identifikaciji svojih nestalih bližnjih.

ICMP je podržao uključivanje UPNO-a u političke inicijative iza osnivanja INO-a. Na petoj konferenciji posvećenoj umrežavanju udruženja porodica nestalih osoba iz Hrvatske, BiH i FRJ, koja je krajem septembra, početkom oktobra 2000. godine održana u Vogošći, UPNO-i su zaključili da pitanje nestalih osoba treba rješavati na državnom nivou „jer (entitetske) komisije nemaju pravi mandat za rješavanje problema nestalih osoba“.184 Na sedmoj regionalnoj konferenciji o problemu nestalih osoba na području bivše Jugoslavije, koja je održana u maju 2003. godine u Sarajevu, UPNO-i iz BiH su istakli da sarađuju na inicijativi jačanja rada INO-a.185 Na osmoj regionalnoj konferenciji „Umrežavanje po pitanju rješavanja problema nestalih osoba u bivšoj Jugoslaviji“, održanoj u Novom Sadu u novembru 2005. godine, UPNO-i su odlučili uputiti „zahtjev vlastima Bosne i Hercegovine da osiguraju uslove za rad INO-a u svrhu ubrzavanja procesa ekshumacija i identifikacija, te usvajanje podzakonskih akata u svrhu ubrzavanja primjene Zakona o nestalim osobama“.186

Udruženja su u ovom periodu radila na stvaranju uslova za formiranje Savjetodavnog odbora u INO-u, čija bi uloga bila osigurati utjecaj porodica nestalih osoba na rad INO-a i prenijeti informacije o procesu rješavanja pitanja nestalih UPNO-ima, koje taj odbor i predstavlja. Kao rezultat njihovih zagovaračkih napora, u INO-u je formiran je šesteročlani Savjetodavni odbor, koji omogućava zastupanje interesa porodica nestalih u INO-u te povećava nivo transparentnosti u njegovom radu. Pored aktivnog učešća u izradi zakona o nestalim osobama, udruženja su vrlo aktivna u lobiranju za pokretanje Fonda za potporu porodicama nestalih osoba.

12.6. Regionalna koordinacija udruženja porodica nestalih osoba

UPNO-i iz zemalja zapadnog Balkana prepoznaju potrebu za prekograničnom saradnjom i zajedničkim aktivnostima koje će osigurati trajnu uključenost vlasti u rješavanje problema nestalih. Na međunarodnoj konferenciji posvećenoj planiranju i umrežavanju udruženja porodica nestalih, održanoj 1999. godine

184 Zaključci diskusije grupe za BiH, Peta konferencija umrežavanja udruženja porodica nestalih osoba iz Hrvatske, BiH i SRJ, 28. septembar - 1. oktobar 2000.185 Neobjavljeni izvještaj sa sedme regionalne konferencije o nestalim osobama na području bivše Jugoslavije Udruženja porodica nestalih osoba, koju je organizirao ICMP, a održana je od 16. do 19. maja 2003. godine u Sarajevu.186 Neobjavljeni izvještaj sa osme regionalne konferencije „Umrežavanje po pitanju nestalih osoba u bivšoj Jugoslaviji“, Novi Sad, od 10. do 13. novembra 2005.

127

u Neumu, UPNO-i su formirali četveročlani tim za regionalnu koordinaciju. Kao ciljeve su naveli sljedeće: „koordinirati razmjenu informacija između svih UPNO-a; obavještavati porodice nestalih o procesima identificiranja i ekshumiranja; unaprijediti razmjenu iskustava između svih UPNO-a; planirati buduće sastanke i sarađivati sa međunarodnim organizacijama angažiranim na rješavanju pitanja nestalih“.187

Od samog početka se očekivalo da će timovi za koordinaciju „imati sve značajniju ulogu u budućim aktivnostima UPNO-a iz Hrvatske, BiH i Srbije“.188 Na šestoj regionalnoj konferenciji umrežavanja porodica nestalih osoba, koja je održana u Sarajevu u novembru 2001. godine, porodice nestalih su ponovno istakle posvećenost regionalnoj saradnji. Na toj su se konferenciji obavezali na „širenje i razmjenu informacija; međusobnu podršku i organiziranje zajedničkih aktivnosti prema vladama, te umrežavanje“.189 Na regionalnim konferencijama koje su uslijedile, porodice nestalih su ponovile važnost jačanja regionalne saradnje putem organa za koordiniranje UPNO-a sa ciljem rješavanja pitanja nestalih i problema sa kojima se suočavaju preživjeli članovi porodica. Danas Regionalna koordinacija udruženja porodica nestalih osoba sa područja bivše Jugoslavije okuplja 17 udruženja i saveza UPNO-a iz BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Službeno je registrirana kao organizacija za promoviranje ljudskih prava u Ministarstvu pravde u BiH u septembru 2011. godine.

12.7. Zajedničke komemoracije

Porodice nestalih osjećaju istu bol, dijele iskustvo gubitka i sveprisutni osjećaj izloženosti samovolji vlasti. Među njima postoji određeni nivo razumijevanja - niko ne može bolje razumjeti osjećaj gubitka od onih koji su i sami izgubili jednog ili više članova porodice. Zajednički osjećaj gubitka može se izraziti zajedničkim sjećanjem i zajedničkom komemoracijom. Već niz godina čelnici nekih UPNO-a rade na zajedničkom odavanju počasti nestalim osobama. Do 2003. godine zajedničke komemoracije održane na određene datume postale su tradicija, tako da se 30. august, Međunarodni dan žrtava prisilnih nestanaka, i 10. decembar, Međunarodni dan ljudskih prava, obilježavaju na svim područjima.190

ICMP podržava dijalog o temi memorijalizacije i organizira konferencije o temi

187 Privremeni izvještaj Promoting Associations for Civic Engagement, projekt Freedom Housea, finansiran od ICMP-a. Period izvještavanja od 16. juna do 15. oktobra 1999. godine.188 Ibid.189 Zaključci šeste regionalne konferencije umrežavanja udruženja porodica nestalih osoba, Sarajevo, 10. novembar 2001.190 Neobjavljeni izvještaj sa sedme regionalne konferencije o nestalim osobama na području bivše Jugoslavije Udruženja porodica nestalih osoba, koju je organizirao ICMP, a održana je od 16. do 19. maja 2003. godine u Sarajevu.

128

sjećanja, pamćenja i memorijala. Organizira putovanja o temi međunarodne komemorativne kulture i niz konsultacijskih sastanaka sa UPNO-ima iz BiH i regije. Dok mnogi predstavnici UPNO-a podržavaju proces, koji za cilj ima organiziranje zajedničkih komemoracija svim nestalim osobama bez obzira na etničko porijeklo, religijsku pripadnost ili političko opredjeljenje, čuju se i suprotna mišljenja, da takav proces treba početi tek nakon što sve nestale osobe budu pronađene. Prethodno je, međutim, istaknuto da više od 80 posto građana obuhvaćenih anketom podržava memorijale i održavanje dana komemoracije koji se ne zasnivaju na etničkoj pripadnosti.

129

XIII. Preporuke

U BiH se dogodila promjena u načinu rješavanja pitanja nestalih osoba – humanitarni je zamijenjen pristupom koji je duboko ukorijenjen u vladavini zakona, gdje se rješavanjem slučajeva nestalih osoba bave bosanskohercegovačke institucije vladavine zakona, uključujući i pravosudni sistem. Dom za ljudska prava BiH je u velikoj mjeri doprinio razumijevanju pitanja nestalih kao pitanja ljudskih prava. Predmeti Palić, Srebrenica, Šehovac i drugi pokazali su da je izostanak rješenja za pitanje nestalih protivan odredbama EKLJP-a, te da nedostatak informacija o mjestu na kojem se nalaze nestale osobe predstavlja povredu ljudskih prava preživjelih članova njihovih porodica. Parlamentarna skupština BiH je 2004. godine usvojila Zakon o nestalim osobama, a INO na državnom nivou je osnovan 2005. Označeni su i državni resursi iz kojih se treba finansirati fond čije se osnivanje još očekuje, a koji je zamišljen kao prijeko potrebna ekonomska podrška porodicama nestalih.

Krivični procesi ili retributivna pravda predstavljaju tek jedan aspekt onoga što je postalo poznato kao tranzicijska pravda.191 Tranzicijska pravda obuhvata suđenja, komisije za istinu i procedure lustracije i provjera, mehanizme koji podrazumijevaju i retributivne i restorativne oblike pravde.192 U BiH se pokušaj mirenja sa prošlošću temelji na sudskim aktivnostima, a radi se o pokušaju koji uživa podršku javnosti.193 Sveobuhvatan pokušaj pronalaženja i identificiranja nestalih osoba je nedvojbeno najnoviji oblik tranzicijske pravde, koji su članovi porodica počeli posmatrati kao pravo, dio prava na istinu. U pitanju je osnovni cilj većine UPNO-a u BiH.194 Domaće organizacije građanskog društva pokazale 191 Danas postoji obimna literatura o temi tranzicijske pravde. Među značajnijim radovima su sljedeći: Ruti G. Teitel: Transitional Justice (New York: Oxford University Press, 2002); Martha Minow: Between Vengeance and Forgiveness: Facing History After Genocide and Mass Violence (Boston: Beacon Press, 1998); Neil Kritz, urednik: Transitional Justice: How Emerging Democracies Reckon with Former Regimes, tri toma (Washington, DC: United States Institute of Peace Press, 1995); i Naomi Roht-Arriaza i Javier Mariezcurrena: Transitional Justice in the Twenty-First Century: Beyond Truth versus Justice (Cambridge: Cambridge University Press, 2006).192 Za komparativni prikaz različitih pristupa korištenih u trima različitim zemljama nakon političkog nasilja vidjeti Jeremy Sarkin: Achieving Reconciliation in Divided Societies: Comparing the Approaches in Timor-Leste, South Africa and Rwanda, Yale Journal of International Affairs 3(2) (2008): 11-28.193 Pregled različitih mehanizama tranzicijske pravde i iznošenja istine: Graeme Simpson, Edin Hodžić i Louis Bickford: Looking Back, Looking Forward: Promoting Dialogue Through Truth-Seeking in Bosnia and Herzegovina, United Nations Development Programme (UNDP 2012) <http://www.undp.ba/index.aspx?PID=36&RID=141>.194 Vidjeti Nataša Kandić: The ICTY Trials and Transitional Justice in Former Yugoslavia, Cornell International Law Journal 38 (38) (2005): 789-92.

130

su se spremnim partnerima za konsultacije u procesu razvijanja javne politike u ovoj oblasti.195 Anketa čiji su rezultati navedeni u ovom izvještaju ukazuje na postojanje velike podrške za nastavak ulaganja iz državnih izvora u proces otkrivanja istine o sudbini nestalih osoba. Građani BiH napredak ostvaren u ovoj oblasti smatraju uspjehom.

Iako je u BiH mnogo toga urađeno na rješavanju pitanja nestalih osoba, konačno rješenje još nije blizu. Za postizanje rješenja potrebno je, između ostalog, pronaći zajedničko stanovište i konsenzus za rješavanje problema koji stoje na njegovom putu. Osiguravanje održivosti aktivnosti na pronalaženju masovnih grobnica je ključno za dalji napredak, kao što je ključno i osiguravanje učinkovitosti birokratskih procesa u organizacijama i u njihovom međusobnom djelovanju. U tom smislu bi država trebala preuzeti punu odgovornost za profesionalne institucije čija je svrha rješavanje pitanja nestalih u kontekstu vladavine zakona.

Preporuke iznesene u ovom izvještaju mogu se posmatrati kao prijedlog strategije unapređenja procesa rješavanja pitanja nestalih, garantiranja prava porodicama nestalih osoba i doprinošenje trajnom miru na zapadnom Balkanu promovirajući vladavinu zakona.

13.1. Institut za nestale osobe

Vlasti BiH bi trebale nastaviti poticati učinkovitost INO-a u nestabilnom bosanskohercegovačkom političkom okruženju. INO treba biti nezavisna, održiva, profesionalna institucija sa dosljednom strategijom u okviru cjelokupnog procesa stvaranja društvenog jedinstva u zemlji. Predstavljeni rezultati ankete u ovom izvještaju pokazuju da su građani dobro informirani o INO-u, kao i da o toj instituciji imaju pozitivno mišljenje. INO bi trebao nastaviti primati finansijsku i podršku iz drugih resursa, jer je to neophodno za njegov dalji rad i održavanje pozitivne slike u javnosti.

Ključno je da INO centralizira i koordinira sve napore na rješavanju sudbine nestalih. INO stoga treba raditi na unapređenju saradnje sa građanskim društvom, kao i nastaviti podržavati krivične postupke. Posebno je neophodno poboljšati saradnju i nesmetan tok informacija između INO-a i TBiH. Uspjeh TBiH u rješavanju pitanja nestalih osoba ovisi o snažnoj vezi sa INO-m.

INO, također, treba zadržati važnu ulogu u procesu prikupljanja, zaštite i čuvanja

195 Iavor Rangelov i Marika Theros: Transitional Justice in Bosnia and Herzegovina: Coherence and Complementarity of EU Institutions and Civil Society, i Kai Ambos, Judith Large i Marieke Wierda, urednici: Building a Future on Peace and Justice: Studies on Transitional Justice, Peace and Development (Berlin: Springer, 2008), 357-392.

131

dokumentacije o nestalim osobama. Kako bi se ojačala uloga Tužiteljstva u oblasti ekshumacija i kako bi se poboljšala saradnja i tok informacija između Tužiteljstva i INO-a, potrebno je imenovati istražnog dužnosnika za vezu, koji će pomagati Tužiteljstvu u procesu ekshumacija. Redovno obavještavanje TBiH o istražiteljskim i drugim terenskim aktivnostima INO-a će dodatno ojačati proces. Pomoći će i u koordiniranju zajedničkih istraga između INO-a i PORZ-a, jer će istražitelji INO-a biti u mogućnosti pružati neophodne informacije Tužiteljstvu i obratno. Na ovaj način se jača i koordinacija sa istražiteljima iz drugih odjela Tužiteljstva i osigurava da svi tragovi koji vode ka otkrivanju skrivenih grobnica dolaze do tužitelja nadležnog za proces ekshumacija, ali i da se istražne informacije o lokacijama grobnica prenose iz PORZ-a ka INO-u.

13.2. Tužiteljstvo BiH

Vlasti treba da pomognu i podrže TBiH u učinkovitom provođenju zadataka u vezi sa rješavanjem pitanja nestalih osoba, ali i u otkrivanju odgovornih za njihov nestanak. Imenovanje tužitelja koji je fokusiran isključivo na pitanje ekshumacija bio je pozitivan korak koji je otvorio mogućnost održavanja i daljeg unapređenja kapaciteta TBiH. Tužitelj zadužen za ekshumacije bi se trebao redovno sastajati sa rukovodstvom INO-a i trebao bi biti uključen u rad stručnih grupa i sastanaka na visokom nivou o temi nestalih osoba.

Različita tužiteljstva su u posjedu obimne dokumentacije i dokaznog materijala koji su u različitim periodima prenošeni iz jednog tužiteljstva u drugo. Trenutno ne postoji centralni registar mjesta na kojem se nalaze i vrste ovih evidencija, što utječe na njihovu raspoloživost. Preporučuje se da TBiH provede stratešku procjenu kako razdvojene i neujednačene evidencije učiniti dostupnijim. Taj proces uključuje provođenje popisa evidencija, utvrđivanja prioriteta u smislu relevantnosti za Tužiteljstvo i donošenje odluke o tome ko će voditi te evidencije i na koji način će biti omogućen pristup. Podrazumijeva i digitaliziranje ključnih evidencija i kreiranje zaštićenog, katalogiziranog elektronskog arhiva. Kako bi ovaj proces bio u skladu sa postojećim načinom obrade podataka i sistemima zaštite, neophodna je koordinacija sa Visokim sudskim i tužiteljskim vijećem.

13.3. Zakon o nestalim osobama

Zakon o nestalim osobama se još ne primjenjuje u potpunosti. Poseban problem predstavlja činjenica da Fond za potporu porodicama nestalih osoba još nije osnovan niti je još završena verifikacija CEN-a. Pored toga, beneficije koje su garantirane djeci nestalih osoba tokom obrazovanja i prilikom zapošljavanja ne primjenjuju se u cijeloj zemlji. Beneficije u okviru zdravstvene zaštite, na koje pravo ostvaruju članovi porodica nestalih osoba, još se ne primjenjuju u

132

potpunosti. MLJPI-u, kao državnom organu sa zadatkom nadziranja primjene Zakona, treba obezbijediti dovoljna sredstva i ljudske resurse kako bi proaktivno djelovao u pravcu njegove primjene. U saradnji sa drugim relevantnim akterima, Ministarstvo bi trebalo raditi na informiranju javnosti o Zakonu.

13.4. Fond za potporu porodicama nestalih osoba

Osnivanje Fonda za potporu porodicama nestalih osoba još nije završeno. Njegovim osnivanjem značajno će se unaprijediti transparentnost pružanja finansijske pomoći porodicama nestalih i ublažiti njihova ovisnost o političkim strankama. Po osnivanju, Fond će omogućiti i provođenje odredbi o obilježavanju mjesta ukopa i ekshumacija.196

13.5. Centralna evidencija nestalih osoba

Uspostavljanje jedinstvene, sveobuhvatne evidencije nestalih osoba u BiH predstavlja važan element za promoviranje pravde i prava na istinu. Time će se osnažiti i kapaciteti INO-a za pronalaženje nestalih osoba, porodicama će se omogućiti registriranje nestalih srodnika u skladu sa Zakonom o nestalim osobama te ostvarivanje njihovih socijalnih i ekonomskih prava. U ovom pogledu je jako važno da sve institucije koje posjeduju informacije o nestalim osobama te informacije stave na raspolaganje INO-u. To je posebno značajno kada su prijavljene nestale osobe pronađene i identificirane klasičnim metodama. Završena verifikacija CEN-a je jedan od preduslova uspostavljanja regionalne liste osoba nestalih u sukobima koja uključuje Srbiju, Hrvatsku, Kosovo i Crnu Goru.

Kada su u pitanju pravila o verifikaciji CEN-a i sporno pitanje dodavanja novih rubrika za unos podataka, INO bi se trebao fokusirati na primarnu ulogu CEN-a, a to je omogućiti porodicama nestalih osoba ostvarivanje prava putem registriranja nestalih osoba u INO-u, u skladu sa Zakonom o nestalim osobama. Ni porodice niti Komisija za verifikaciju CEN-a ne bi trebali davati ili verificirati podatke koji nisu ključni u ovom procesu, poput etničke ili religijske pripadnosti, vojnog statusa ili uzroka i načina smrti. ICMP nedvosmisleno poziva INO da okonča ovaj proces, koji traje već gotovo deset godina, bez daljeg odgađanja.

13.6. Radna grupa za rješavanje slučajeva neidentificiranih posmrtnih ostataka (NN)

Prema procjenama INO-a, oko 3.500 neidentificiranih posmrtnih ostataka nalazi

196 Pravilnik o obilježavanju mjesta ukopa i ekshumacije donesen je 27. jula 2006. (”Službeni glasnik BIH”, 83/2006). Međutim, zbog toga što Fond još nije osnovan, nema sredstava neophodnih za njihovo obilježavanje.

133

se u 12 mrtvačnica u BiH. Na osnovu analize segmenata izolirane DNK, ICMP je utvrdio da ti posmrtni ostaci predstavljaju najmanje 2.653 različite osobe. NNRG je osnovan 2013. godine u svrhu rješavanja problema velikog broja neidentificiranih posmrtnih ostataka. Njegove aktivnosti bi trebale rezultirati i prikupljanjem novih uzoraka za analizu izolirane DNK, što može dovesti do novih identifikacija, kao i poboljšanja načina upravljanja mrtvačnicama.

Kada je u pitanju prvi cilj, otkrivanje razloga za tako veliki broj neidentificiranih posmrtnih ostataka i, shodno tome, velikom broju referentnih profila dobijenih analizom segmenata izoliranjem DNK bez podudaranja, neophodno je posebno razmotriti dvije pretpostavke: 1) da li posmrtni ostaci potiču od osoba nestalih u sukobima 1990-ih i 2) koji je obim pogrešnih identifikacija do kojih se došlo u periodu kada identifikacija zasnovana na genetičkoj analizi nije bila moguća.

Što se tiče drugog cilja NNRG-a, TBiH, INO i drugi domaći akteri trebaju poduzeti sve mjere da omoguće NNRG da završi uvid u stanje i procjenu statusa slučajeva u svim mrtvačnicama. To uključuje sljedeće:

a. Stručnu obradu posmrtnih ostataka sa posebnim naglaskom na antropološkoj procjeni, uzimanju uzoraka za izoliranje DNK i ponovnoj obradi uzoraka;

b. Imenovanje voditelja slučajeva, čija je odgovornost ažuriranje dokumentacije u odgovarajućoj bazi podataka koja se može pratiti, te da slučajevi ispravno prolaze kroz korake definirane u okviru procesa identifikacije;

c. Procjenu utjecaja ranijih grešaka, uključujući i pogrešne identifikacije primjenom isključivo klasičnih metoda.

NNRG i INO bi trebali raditi i sa porodicama i drugim akterima kako bi im pomogli da razumiju forenzička pitanja povezana sa rješavanjem sIučajeva, uključujući:

a. Kreiranje izvodljivih strategija za rješavanje problema pogrešnih identifikacija, koje mogu uključiti obradu ostataka i prikupljanje referentnih uzoraka za izoliranje DNK od članova porodica kojima su posmrtni ostaci već predati, ako postoji sumnja da se radi o pogrešnim identifikacijama;

b. Određivanje pravilnog čuvanja neidentificiranih posmrtnih ostataka koji ne mogu biti identificirani.

13.7. Rješavanje problema pogrešnih identifikacija, NN-ova i razdvojenih dijelova tijela

TBiH i INO trebaju biti predvodnici u rješavanju složenih pitanja: 1) velikog

134

broja skeletnih ostataka koji potječu od prethodno identificiranih i ukopanih osoba, 2) potencijalno značajnog broja pogrešnih identifikacija do kojih je došlo prije upotrebe analize izolirane DNK u procesu identifikacija. U tom smislu je potrebno uspostaviti mehanizam provjere, koji će okupljati tehničke i pravne stručnjake, te predstavnike porodica nestalih osoba. Jedan od zadataka spomenutog mehanizma bio bi kreiranje smjernica za eventualno prebacivanje u spomen-kosturnice razdvojenih dijelova tijela koje je nemoguće identificirati.

13.8. Jačanje stručne grupe u INO-u

Nove identifikacije zasnovane na analizi izolirane DNK ovise o izoliranju novih genetičkih profila analizom materijala dobijenog iz posmrtnih ostataka, odnosno o otkrivanju još neotkrivenih tajnih grobnica. Stručna grupa INO-a, kao njegov koordinacijski mehanizam, trebala bi poseban fokus staviti na arhivska istraživanja i unakrsno indeksiranje različitih vrsta informacija, poput događaja u kojima su osobe nestajale, svjedočenja i prostornih obrazaca poznatih lokacija na kojima se nalaze grobnice. Na osnovu prethodno definiranih kriterija, nastala bi lista prioriteta istrage utvrđenih grobnica kako bi se izbjeglo ad hoc ili političko uplitanje prilikom određivanja prioriteta vršenja preliminarnih provjera i ekshumacija.

13.9. Nove tehničke mogućnosti u procesu pronalaženja potencijalnih grobnica

Potrebno je tražiti nove tehničke mogućnosti u procesu pronalaženja potencijalnih grobnica. To uključuje produbljivanje saradnje sa stručnjacima prilikom analiziranja satelitskih i zračnih snimaka kako bi se ostvario pristup postojećim arhivskim snimcima i dobilo njihovo stručno tumačenje. Ti snimci su se pokazali važnim sredstvom u procesu pronalaženja skrivenih grobnica u BiH. Pored toga, skorašnji napredak tehnologije koja se primjenjuje u analizi zračnih i satelitskih snimaka, uključujući hiper-spektralnu analizu, naprimjer, može pomoći u otkrivanju novih lokacija za dalja istraživanja.

13.10. Zavod za sudsku medicinu

Postoji potreba za jačanjem oblasti forenzičke medicine u BiH, u strukturnom smislu, ali i u stručnom, naučnom smislu. Trenutno se, naprimjer, forenzička arheologija i antropologija ne navode kao stručne discipline. Zavod za sudsku medicinu postoji u RS-u, ali ne i u FBiH, što je potrebno promijeniti. Treba razmisliti i o mogućnosti osnivanja Zavoda za sudsku medicinu na državnom nivou. Na taj način bi se osigurala konzistentnost radne prakse i omogućilo integriranje različitih forenzičkih disciplina.

135

13.11. Obilježavanje 30. augusta kao Međunarodnog dana nestalih

Obilježavanje Međunarodnog dana nestalih u BiH bi trebalo postati dijelom glavnih društvenih tokova, kako sjećanje na nestale osobe ne bi bilo podijeljeno na nacionalnim, etničkim ili religijskim osnovama. U tom smislu BiH bi trebala usvojiti obilježavanje 30. augusta na državnom nivou, čime se otvara mogućnost svim zajednicama u BiH da se zajedno sjećaju nestalih.

13.12. Bilateralni sporazumi

Oružani sukobi koji su se dogodili od 1991. do 2001. godine na tlu bivše Jugoslavije doveli su do velikih kretanja stanovništva preko političkih granica. Nerijetko su osobe čiji je nestanak prijavljen u jednoj regiji ubijene ili nestale u nekoj drugoj. Zbog toga, pronalaženje nestalih osoba ovisi o prekograničnoj saradnji. Hrvatska i Srbija su potpisale sporazum o saradnji na rješavanju pitanja nestalih. Takav sporazum, međutim, još nije potpisan između BiH, Hrvatske i Srbije. Prijedlog sporazuma koji je srbijanska Vlada iznijela u martu 2012. godine još je na razmatranju u VM-u. Prijedlog sporazuma sa Hrvatskom čeka na osnivanje pregovaračkog tima. BiH bi spomenute sporazume trebala zaključiti što je prije moguće, jer su u pitanju sporazumi koji bi regulirali pitanja poput osiguravanja adekvatnih uslova za provođenje zajedničkih istraga, razmjene i zaštite podataka, vremenskih okvira za terenske aktivnosti i otvaranja prostora za učinkovito učešće građanskog društva.

13.13. Regionalna lista nestalih osoba

ICMP je 2011. godine pokrenuo proces kreiranja jedinstvene, objedinjene regionalne liste osoba nestalih na zapadnom Balkanu. Regionalna lista, koja predstavlja zajednički pothvat BiH, Srbije, Hrvatske, Kosova i Crne Gore, pružit će konačni odgovor na pitanje o broju nestalih u sukobima.

Na taj način će podaci iz jedne zemlje postati regionalno dostupni, što, opet, omogućava brisanje duplih evidencija. Pored toga, značajno će olakšati rješavanje pravosudnih prepreka u procesu rješavanja slučajeva nestalih osoba. Regionalna lista bi mogla omogućiti bolji pristup javnosti podacima o nestalim osobama.

Inicijativa za kreiranje Regionalne liste pozdravljena je u svim zemljama u regiji, a posebno u BiH. Da bi realizacija ove inicijative počela, neophodno je da INO ubrza aktivnosti verifikacije CEN-a, koji bi bio uključen u ovu listu. U tu svrhu, VM, kao suosnivač INO-a, treba poduzeti sve neophodne korake ka uklanjanju prepreka za okončanje procesa verifikacije CEN-a.

136

13.14. Regionalni sastanci između predstavnika vlada i građanskog društva

Od 1998. do 2008. godine ICMP je organizirao godišnje regionalne konferencije udruženja porodica nestalih osoba u svrhu njihovog umrežavanja i jačanja saradnje između zemalja učesnica. Za predstavnike vlada koje su učestvovale u radu regionalnih konferencija, to je bila prilika za izvještavanje o ostvarenom napretku i budućim planovima za rješavanje pitanja nestalih. Održavanje regionalnih konferencija okončano je 2008. godine, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost. Potreba za razmjenom informacija, stalnim jačanjem uspostavljenih mreža i regionalnom saradnjom nije, međutim, nestala.

VM, INO i drugi bi trebali uputiti poziv vladama iz regije da nastave organizirati regionalne konferencije o pitanju nestalih osoba. S obzirom na petogodišnji jaz, u diskusiju bi trebalo uvrstiti teme kao što su proces rada NNRG-a, novi pristupi problemu pronalaženja masovnih grobnica, regionalna lista nestalih osoba i primjena Zakona o nestalim osobama.

13.15. Međunarodnopravni instrumenti

BiH je 30. marta 2012. godine ratificirala Međunarodnu konvenciju za zaštitu svih osoba od prisilnih nestanaka, čime je postala 32. država članica Konvencije. BiH bi trebala bez odgađanja primijeniti mjere neophodne za usklađivanje domaćeg pravnog okvira u oblastima krivičnog, građanskog i porodičnog prava sa obavezama preuzetim ratificiranjem Konvencije, uključujući, između ostalog, kodificiranje prisilnog nestanka kao zasebnog, autonomnog krivičnog djela u domaćem krivičnom zakonodavstvu.

ICMP od 1996. godine radi na detaljnom definiranju načela, prema kojima bi se trebali odvijati svi procesi rješavanja pitanja nestalih osoba u cijelom svijetu. Ona se odnose na ulogu međunarodne zajednice, državnih organa vlasti i građanskog društva, te ističu značaj primjene savremenih forenzičkih metoda u procesu pronalaženja i ispravne identifikacije nestalih osoba. Također, naglašavaju i važnost učinkovitih sistema upravljanja podacima u svrhu čuvanja velikog obima antemortalnih i postmortalnih podataka, a govore i o tome koliko je važna uloga forenzičkih patologa i tužitelja u procesu, te o značaju rješavanja pitanja nestalih na temelju vladavine zakona. ICMP je spomenuta načela istako u deklaraciji koja govori o vrhunskim standardima u procesu.197 U Gradskoj vijećnici u Mostaru, 29. augusta 2014. godine, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić potpisali su

197 Deklaracija o ulozi države u rješavanju pitanja osoba nestalih usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava.

137

Deklaraciju o ulozi države u rješavanju pitanja osoba nestalih usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava. Države potpisnice i ICMP pozivaju i druge da pristupe potpisivanju Deklaracije.

138

DEKLARACIJA O ULOZI DRŽAVE U RJEŠAVANJU PITANJA OSOBA NESTALIH USLJED

ORUŽANOG SUKOBA I POVREDA LJUDSKIH PRAVA Imajući u vidu obaveze država koje proističu iz principa obuhvaćenih instrumentima poput Povelje Ujedinjenih naroda, Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Ženevskih konvencija o zaštiti žrtava rata (1949.) i njihovih Dopunskih protokola (1977.), Međunarodne konvencije o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka, međunarodnih sporazuma i ostalih instrumenata koji čuvaju dostojanstvo i štite ljudska prava svih osoba; Uvidjevši da mnoge osobe nestale usljed oružanog sukoba i povreda ljudskih prava neće biti pronađene žive i da su im posmrtni ostaci skriveni, nerijetko, na udaljenim lokacijama; Prepoznajući da su osobe koje su preživjele oružani sukob iskusile tešku patnju, često i nepravdu te da veliki broj nestalih osoba može produžiti traumu bolne prošlosti, narušiti krhkost postojećeg mira i proces pomirenja, a može predstavljati i prepreku razvoju demokratskog društva kroz odgovorne i pravične institucije; Uzimajući u obzir da neuspjeh u pružanju odgovora porodicama nestalih o sudbini i mjestu gdje se nestale osobe nalaze produžava patnju porodica i ugrožava njihova ljudskih prava, što je neophodno prevazići putem efikasnih, pouzdanih i transparentnih procesa; Podsjećajući na činjenicu da je najviše truda u proces sistematskog pronalaženja i pouzdane identifikacije osoba nestalih usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava uloženo u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, a sa željom ohrabrivanja drugih država da rade na rješavanju problema nestalih osoba kroz slične procese utemeljene na osnovnim principima ljudskih prava i vladavine zakona koji karakteriziraju pravično i mirno društvo; S ciljem proglašavanja osnovnih principa i praksi u rješavanju pitanja nestalih osoba, Mi, predstavnici država koje potpisuju ovu Deklaraciju, ovim potvrđujemo i objavljujemo:

1. Predanost rješavanju pitanja osoba nestalih usljed oružanog sukoba i povreda ljudskih prava u okviru odgovornosti države da osigura trajni mir i unaprijedi saradnju i pomirenje u demokratskim društvima koja podržavaju i štite ljudska prava. Potvrđujemo da otkrivanje sudbine nestalih, a u skladu sa poštovanjem ljudskih prava i vladavine zakona, predstavlja sastavni dio ovih ciljeva.

2. Našu odlučnost da u potpunosti podržimo posvećenost poštovanju prava preživjelih, uključujući i pravo porodica nestalih da saznaju istinu o sudbini i mjestu gdje se nalaze osobe nestale usljed oružanog sukoba i povreda ljudskih prava.

3. Predanost jačanju domaćih kapaciteta kako bi efikasno rješavali problem nestalih osoba,

omogućavanju pristupa informacijama o mjestu gdje se nestale osobe nalaze te učešću civilnog društva u ovim aktivnostima, posebice osoba koje su preživjele oružani sukob i povrede ljudskih prava, a najprije porodica nestalih osoba.

139

4. Naše uvjerenje da je saradnja među vladama neophodna i da se podržava razmjena informacija, što nerijetko predstavlja obavezujući uslov za pokretanje efikasnih, pouzdanih i transparentnih procesa koji će omogućiti pronalaženje i identifikaciju nestalih osoba te da takva saradnja treba biti zasnovana na odgovarajućim sporazumima koji inter alia ugrađuju i principe ove Deklaracije. U tom smislu je poželjna i podržava se saradnja sa međunarodnim i drugim organizacijama uključenim u rješavanje ovog pitanja ljudskih prava.

5. Prepoznajući problem nestalih osoba kao značajno pitanje ljudskih prava, utvrđujemo da svi

novi napori na rješavanju problema moraju biti u skladu sa poštovanjem ljudskih prava i vladavine zakona, što uključuje i zahtjev da se zaštiti dostojanstvo i privatnost osoba te pronađu, ekshumiraju i identifikuju nestali putem tačnih i pouzdanih metoda i u skladu sa standardima dostizanja pravde, uključujući krivičnopravne standarde.

6. Našu odlučnost da djelujemo u svrhu utvrđivanja istine o okolnostima nestanka osoba usljed

oružanih sukoba i povreda ljudskih prava, te da pomognemo sve procese koji za cilj imaju borbu protiv bilo kojeg vida trajne nekažnjivosti.

7. Našu nedvosmislenu predanost da pružimo bezrezervnu pomoć pravosudnim institucijama, posebice krivičnopravnom sistemu, u procesu rješavanja problema nestalih osoba kroz procesuiranje počinitelja zločina usljed kojih je došlo do nestanka osoba od kojih mnoge još nisu pronađene, kao i da u tu svrhu podstičemo međunarodnu i regionalnu saradnju na nivou pravosuđa.

8. Našu predanost da donosimo zakonodavne odredbe koje su dijelom domaćeg zakonodavstva, a sa ciljem primjene principa utvrđenih ovom Deklaracijom te da unaprijedimo njihovu univerzalnu prepoznatljivost i putem specifičnih međunarodnih instrumenata.

9. Ova Deklaracija neće odstupati od obaveze zaštite prava i sloboda koje zakon prepoznaje i

koje postoje prema zakonu, konvencijama i uredbama ili običajima pod izlikom da ova Deklaracija ne prepoznaje takva prava ili da ih prepoznaje u manjoj mjeri.

10. Potpisivanjem ove Deklaracije, strane ohrabruju druge da slijede njihov primjer. Ova Deklaracija je, stoga, otvorena za pristup i drugima koji su pozvani da se pridruže stranama potpisnicama u poštovanju iznesenih načela i opredjeljenja.

11. Ova Deklaracija je izvorno napisana i potpisana na engleskom jeziku i može se prevoditi na

druge jezike. U slučaju neslaganja između teksta na engleskom jeziku i prevoda, mjerodavnim se smatra samo tekst na engleskom jeziku.

12. Međunarodna komisija za nestale osobe, kao organizacija koja kroz svoj rad predvodi

promicanje ovdje iznesenih načela, obavijestit će sve strane potpisnice o drugima koji pristupe potpisivanju Deklaracije.

13. Međunarodna komisija za nestale osobe će dostaviti zvanične primjerke ove Deklaracije svim potpisnicimaDeklaracije.

14. Ova Deklaracija se primjenjuje od dana potpisivanja.

140

Za Bosnu i Hercegovinu Za Republiku Hrvatsku ……………………. ……………………. Bakir Izetbegović Ivo Josipović Predsjedavajući Predsjedništva Predsjednik Republike Hrvatske Bosne i Hercegovine U ………………………, dana……………………. U ………………………, dana……………………. Za Crnu Goru Za Republiku Srbiju ……………………. ……………………. Filip Vujanović Tomislav Nikolić Predsjednik Crne Gore Predsjednik Republike Srbije U ………………………, dana……………………. U ………………………, dana…………………….

141

142

Documents

Osobe nestale usljed oružanih sukoba tokom 1990-ih: PREGLED