PODELA OSIGURANJA PREMA NAČINU NASTANKA I

PREMA BROJU OSIGURANIKA

Dobrovoljno i obavezno osiguranje

Dobrovoljna su ona osiguranja kod kojih nema pravne obaveze da se osiguranje zaključi.

Ova osiguranja su i danas pravilo; sloboda ugovaranja i sloboda utvrđivanja sadržine ugovora ograničeni su u slučajevima kada to zahteva javni interes.

Dobrovoljno i obavezno osiguranje

U dobrovoljnim osiguranjima osiguravač mora da poštuje imperativne norme (npr. ništava je odredba ugovora o gubitku prava naknade iz osiguranja usled neprijavljivanja osiguranog slučaja u zakonskom ili ugovorenom roku; zaključivanje ugovora na život lica mlađeg od 14 godina; osiguranje rizika koji je nastao namerno i dr.).

Dobrovoljno i obavezno osiguranje

U obaveznim osiguranjima broj normi koje osiguravač mora da poštuje mnogo je veći.

Najčešća obavezna osiguranja su osiguranja od odgovornosti.

Najznačajnije je obavezno osiguranje od odgovornosti automobilista.

Dobrovoljno i obavezno osiguranje

Druga obavezna osiguranja su, npr. osiguranja od odgovornosti advokata, notara, vlasnika postrojenja koja mogu dovesti do ekoloških šteta, organizatora priredbi i dr.

Pojam obaveznog osiguranja građanske odgovornosti automobilista

Osiguranje od odgovornosti predstavlja zakonom ili ugovorom uređen skup pravnih odnosa između tri lica: osiguravača, koji posredstvom ubranih premija preuzima imovinske posledice osiguranog štetnog događaja; osiguranika, koji se oslobađa posledica građanske odgovornosti, ako ona usled takvog događaja bude angažovana; i trećeg lica kome se nadoknadom iz osiguranja vrši obeštećenje u slučaju da iz istog događaja pretrpi štetu.

Pojam obaveznog osiguranja građanske odgovornosti automobilista

Suština ovog osiguranja, sastoji se u tome što se osiguravač obavezuje da trećem oštećenom licu, umesto osiguranika, isplati štetu, do visine osiguranog iznosa, nastalu iz štetnog događaja za koji je osiguranik građanskopravno odgovoran.

Individualno i kolektivno osiguranje

Kod individualnih osiguranja pojavljuje se jedno lice koje u svoje ime i za svoj račun ili u svoje ime a za račun drugog lica zaključuje ugovor o osiguranju.

Prvi ugovori su bili individualni i zaključivali su se jer su pojedinci želeli da se zaštite od rizika kome su izloženi.

Individualno i kolektivno osiguranje

Kasnije nastaju kolektivni ugovori koje zaključuje ugovarač osiguranja, pravno ili fizičko lice, radi zaštite interesa većeg broja osiguranika i drugih korisnika osiguranja jednim ugovorom.

Ugovarači kolektivnog osiguranja mogu biti poslodavci, banke, komore, sindikati, javne ustanove ili razna udruženja (profesionalna, potrošača).

Kolektivni ugovori u osiguranju imovine

Kolektivnim ugovorima mogu se osigurati razni imovinski rizici, npr. osiguranje vozila koja pripadaju raznim licima, osiguranje useva, osiguranje stanova, osiguranje raznih finansijskih gubitaka.

Međutim, oblast u kojoj se ovaj

mehanizam najviše koristi jeste osiguranje od građanske odgovornosti za štete klijentima i trećim licima.

Ugovori o kolektivnom osiguranju lica

U praksi najveći broj ugovora o kolektivnom osiguranju lica odnosi se na osiguranje za slučaj smrti i osiguranje rente za slučaj doživljenja.

Kolektivno osiguranje dužnika banke po osnovu osiguranja kredita

Kolektivno osiguranje koje zaključi banka olakšava kreditiranje građana jer banke imaju dodatnu sigurnost naplate kredita.

U nekim zemljama se posebnim zakonima reguliše ova vrsta kolektivnog osiguranja.