OBJAVLJIVANJE SUDSKE PRAKSE

mr. sc. Olga Jeli * Tube radi zatite prava vlasnitva

26

mr. sc. Olga Jelisutkinja Vrhovnog suda Republike HrvatskeT U B E RADI ZATITE PRAVA VLASNITVAU radu su obraene vlasnike tube kako ih je regulirao Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima uz osvrt na razlike prema Zakonu o osnovnim vlasnikopravnim odnosima . Izloene su materijalnopravne i procesne pretpostavke dviju temeljnih kategorija vlasnikih tubi: 1/ prave vlasnike (reivindikacijske) tube, kojom vlasnik neposjednik zahtijeva predaju u posjed svoje stvari, te njene inaice tube predmnijevanog vlasnika (publicijanske) radi povrata stvari i 2/ prave vlasnike tube za prestanak uznemiravanja (negatorijske) kojom vlasnik posjednik zahtijeva prestanak bespravnog uznemiravanja u obavljanju vlasnikih ovlasti od strane treeg, te istovrsne tube predmnijevanog vlasnika (publicijansko-negatorijske).UVODUstav Republike Hrvatske je u l. 3. proklamirao nepovredivost prava vlasnitva jednom od najviih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Temeljno je pravilo da je zabranjeno zadiranje u pravo vlasnitva bilo oduzimanjem bilo ograniavanjem ovlasti koje predstavljaju sadraj ovoga prava, i to neovisno radi li se o javnoj vlasti ili drugim osobama - nevlasnicima. Jedino u interesu Republike Hrvatske samo zakonom je mogue ograniiti ili oduzeti pravo vlasnitva (l. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske). Vlasnika ovlatenja mogu biti ograniena i pravima nevlasnika na predmetu vlasnitva.

Pravo vlasnitva je apsolutno subjektivno pravo iz kojeg vlasnik crpi ovlasti da sa "stvari i koristima od nje ini to ga volja, te da svakog drugog od toga iskljui" (l. 30. st. 1. ZV), pod uvjetima da ne postoje zakonska ogranienja i tua prava na stvari. Ono je apsolutno s jedne strane u smislu da je u njemu koncentrirana sva faktina i pravna vlast koja se moe imati na pojedinanoj stvari, a s druge zbog iskljuivosti, jer je vlasnik ovlaten svakoga iskljuiti od bespravnog zadiranja u predmet prava vlasnitva, a iz toga za vlasnika izvire virtualno subjektivno pravo na zahtjev radi zatite prava vlasnitva protiv svakog tko vlasniku neovlateno oduzima predmet vlasnitva ili ga, takoer neovlateno, uznemirava u tom pravu.

Ako do otklanjanja povrede prava vlasnitva ne doe dobrovoljnom radnjom ili uz pristanak osobe koja je povredu uinila ili doputenom samopomou, vlasnik moe, ovisno o tome tko je i na koji nain neovlateno uinio povredu prava vlasnitva, njegovu zatitu zahtijevati pred sudovima, upravnim tijelima i drugim tijelima koja imaju javne ovlasti, ali i ustavnom tubom Ustavnom sudu Republike Hrvatske kad su iscrpljena druga pravna sredstva. Temeljem l. 1. Prvog protokola za europsku Konvenciju o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, zatitu prava vlasnitva pod odreenim uvjetima mogue je ostvarivati tubom pred Europskim sudom za ljudska prava.

Prema l. 59. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske omoguena je supsidijarna zatita Ustavom utvrenih sloboda i prava ovjeka, to je prema dosadanjoj praksi Ustavnog suda ukljuivalo i pravo vlasnitva, pa postoje brojne odluke Ustavnog suda o tome predstavljaju li odreene radnje povredu tog prava kao i o zatiti pojedinih vlasnikih ovlasti . Meutim, prema odluci Ustavnog suda broj U-III-661/1999. od 13. oujka 2000. godine ini se da je modificirana ranija praksa tog suda glede zatite ustavnog jamstva prava vlasnitva jer je zauzeto stajalite: "Jamstvo prava vlasnitva, na ustavnopravnoj razini, titi to pravo od posizanja drave u vlasnika prava pojedinaca, shvaena u vrlo irokom smislu (naelno sva imovinska prava). Ono prijei upravnim vlastima (bilo pojedinanim aktom ili propisom) posizanje u vlasnitvo na nain da se na tetu vlasnika nameu odreene dunosti injenja, trpljenja ili proputanja, osim ako je posizanje zasnovano na zakonu. U sluaju zadiranja u vlasnitvo od strane drugih pravnih subjekata (fizikih ili pravnih osoba) radi se, u pravilu o imovinskim sporovima privatnog prava za koje je predviena sudska eventualnoi neka druga) pravna zatita. Stoga povreda vlasnitva koju su poinile fizike ili pravne osobe nije povreda ustavnog prava, jer se ustavno jamstvo vlasnitva ne odnosi na takve sluajeve".

U administrativnom postupku se odluuje o zatiti prava vlasnitva kada za to postoji propisana nadlenost upravnih tijela odnosno drugih tijela koja imaju javne ovlasti. Primjerice, u upravnom se postupku odluuje o izvlatenju, ali i na zahtjev prijanjeg vlasnika, o ponitenju pravomonog rjeenja o izvlatenju temeljem l. 31. st. 1. Zakona o izvlatenju, ako korisnik izvlatenja u roku od 2 godine od pravomonosti rjeenja odnosno od dana stupanja u posjed nije zapoeo graenje objekta, ili s izvoenjem radova ili nekretninu ne koristi u svrhu radi koje je izvlatenje izvreno. Budui da izvlatenjem nekretnina postaje vlasnitvo predlagatelja izvlatenja, a pravo vlasnitva dotadanjem vlasniku prestaje, ponitenjem rjeenja o izvlatenju dolazi do restitucije prava vlasnitva prijanjeg vlasnika. Sada su osobito aktualni upravni postupci pokrenuti na zahtjev prijanjih vlasnika radi ostvarenja prava iz Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine, radi povrata ranije oduzetog prava vlasnitva.

U sudskim postupcima (kaznenom, parninom, ovrnom, izvanparninom i zemljinoknjinom) na zahtjev vlasnika prua se zatita prava vlasnitva, a u kojem e se od tih postupaka odluivati, ovisi o pravnom temelju zahtjeva te o procesnim normama koje odreuju vrstu postupka za odluivanje o pojedinom zahtjevu. Primjerice, u kaznenom postupku o imovinskopravnom zahtjevu (to ukljuuje i zahtjev zbog povrede prava vlasnitva, na pr. povrat ukradene stvari), odluivat e se u adhezionom postupku kad je povreda vlasnitva nastala zbog izvrenja kaznenog djela. U izvanparninom postupku ureuju se odreeni vlasniki ili suvlasniki odnosi kao to su ureenje mee, dioba i sl.

Prema odredbi l. 1. Zakona o parninom postupku, sud raspravlja i odluuje po pravilima parninog postupka izmeu ostalih i u sporovima iz imovinskih odnosa, osim ako su oni posebnim zakonom stavljeni u nadlenost drugog suda ili dravnog odnosno drutvenog tijela. To znai da postoji presumpcija da o zahtjevu za zatitu prava vlasnitva, kao imovinskom pravu, odluuje sud u parninom postupku. Sudu se zahtjev za zatitu povrijeenog prava vlasnitva postavlja tubom kao procesnom radnjom kojom se inicira provoenje postupka i donoenje presude o zahtjevu.

U ZV su ovisno o naravi povrede prava vlasnitva ureene: prava vlasnika tuba (rei vindicationis) radi povrata stvari (l. 161. do 165. ZV), vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika (actio publiciana) takoer radi povrata stvari (l. 166. ZV), prava vlasnika tuba (actio negatoria) radi prestanka uznemiravanja (l. 167. st. 1. do 3. ZV), tuba predmnijevanog vlasnika (publicijansko negatorijska tuba) radi prestanka uznemiravanja (l. 167. st. 4. ZV), tuba radi zatite od prekomjernih posrednih i neposrednih misija (l. 110. ZV), koje su sve poznate pod zajednikim nazivom petitornih tubi, i tuba radi zatite od povrede upisom u zemljinoj knjizi - brisovna tuba (l. 168. ZV u svezi l. 129. Zakona o zemljinim knjigama. Iako je brisovna tuba sredstvo za zatitu povrijeenog knjinog prava vlasnitva nevaljanim upisom u zemljine knjige, na tu se tubu primjenjuju kao materijalno pravo pravila zemljinoknjinog prava, ime se odstupa od klasinih petitornih tubi, zbog ega u ovom radu nee biti obraena.

Zatitu prava vlasnitva temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima moe ostvarivati vlasnik kao sudionik u ugovornom ili drugom obvezno-pravnom odnosu u sluaju povrede prava vlasnitva povredom ugovornih obveza ili drugim protupravnim ponaanjem tree osobe, uz koje obvezno pravo vee odreene graanskopravne posljedice. To su sluajevi primjerice naknade tete zbog oteenja tue stvari, kondikcijski zahtjev za povrat stvari, zahtjev za povrat predmeta ugovora koji je raskinut i sl. U ovim sporovima zatita se prua temeljem obveznog, a ne stvarnog prava.

I. PRAVA VLASNIKA TUBA1. POJAM PRAVE VLASNIKE TUBE

1/1. Pravom vlasnikom ili reivindikacijskom tubom vlasnik neposjednik - tuitelj od posjednika - tuenika, zahtijeva predaju u posjed predmeta na kome ima pravo vlasnitva. Podie se zbog toga to je vlasniku uskraena ovlast posjedovati spornu stvar, stoga predmet spora nije utvrenje prava vlasnitva ve povrat predmeta vlasnitva u posjed tuitelju.

U l. 161. st. 1. ZV utvreno je pravo vlasnika zahtijevati od posjednika da mu preda u posjed stvar na kojoj ima pravo vlasnitva, to moe ostvariti tubom, ije pretpostavke ureuje odredba l. 162. ZV.

ZOVO nije sadravao odredbu o opem pravu vlasnika da od svakoga tko neovlateno dri njegovu stvar zahtijeva njezin povrat, ve je u odredbi l. 3. st. 2. umjesto toga odredio za sve obvezu da se suzdre od povrede prava vlasnitva druge osobe. Na taj je nain u prvi plan bila stavljena opa obveza suzdravanja od zadiranja u tue pravo vlasnitva, koja je ustvari samo posljedica postojanja vlasnikih ovlasti na stvari, primarno ovlasti da vlasnik iskljui svakog drugog od tog prava. U l. 37. st. 1. ZOVO je regulirao da vlasnik moe tubom zahtijevati povrat stvari. ini se da je l. 161. st. 1. ZV potpunije odreeno pravo na zahtjev za zatitu prava vlasnitva, jer se prije svega naglaava da je pravo vlasnika zahtijevati povrat stvari, to znai da se taj zahtjev ne mora ostvarivati samo tubom, ve i na drugi nain propisan zakonom, a tuba je samo jedno od sredstava za zatitu tog prava.

U parnici povodom vindikacijske tube tuitelj je duan dokazati:

1/ svoje pravo vlasnitva na stvari

2/ da se stvar koju trai nalazi u posjedu tuenika i

3/ identitet stvari.

1/2. Neovisno o tome izvrava li vlasnik vlasnike ovlasti na stvari, pravo vlasnitva ne zastarijeva kao ni mogunost da se ono titi tubom. ZV je prihvatio naelo nezastarivosti vlasnike tube, i to pod uvjetom da nekim zakonom nije drukije odreeno (l. 161. st. 2. ZV), pa vlasnik ima uvijek pravo zahtijevati od osobe koja njegovu stvar posjeduje predaju u posjed. Prigovor tuenika da je dosjelou stekao pravo vlasnitva na spornoj stvari nije prigovor zastare prava vlasnitva ili vlasnike tube, ve prigovor da je pravo vlasnitva tuitelja na stvari prestalo zbog stjecanja tog prava od strane tree osobe, zbog ega tuitelj nije vie aktivno legitimiran u sporu.2. AKTIVNA LEGITIMACIJA NA PODIZANJE TUBE

2/1. Na podnoenje vlasnike tube aktivno je legitimiran vlasnik stvari, s tim da na njemu lei teret dokaza o pravu vlasnitva. Tuitelj moe biti vlasnik - neposjednik ili vlasnik - posredni posjednik, ovaj potonji zato to, iako mu zakon priznaje status posrednog posjednika (l. 10. st. 3. ZV), on nema faktinu vlast na stvari, zbog ega je u poziciji vlasnika koji ne dri svoju stvar.

Meutim, onaj tko je u svoje ime prodao i predao tuu stvar, ali je kasnije postao vlasnikom te iste stvari, nema pravo na vlasniku tubu (l. 161. st. 3. ZV). Primjerice, ako netko proda tuu stvar, a nakon toga nasljeivanjem stekne pravo vlasnitva, od kupca ne moe zahtijevati povrat stvari.

2/2. Glavom 7. ZV, kojom se ureuje zatita prava vlasnitva, nije regulirana zatita prava suvlasnitva i zajednikog vlasnitva, ve tu zatitu ZV ureuje u okviru odredbi o suvlasnitvu odnosno zajednikom vlasnitvu (l. 46. i 62. ZV).

Prema ZV glede zatite prava suvlasnitva i zajednikog vlasnitva dolo je do stanovitih promjena u odnosu na ZOVO i judikaturu koja se na temelju tog zakona formirala. Naime, prema l. 43. ZOVO suvlasnik, odnosno zajedniki vlasnik imao je pravo na tubu protiv tree osobe sa zahtjevom da mu bude predana u posjed cijela stvar, a suvlasnik i na tubu za zatitu svojega prava na dijelu stvari. Sukladno tome u sudskoj praksi je reeno: "Suvlasnik kao i zajedniki vlasnik (kad se radi o branoj steevini do utvrivanja suvlasnikih udjela) ima pravo na tubu za zatitu prava vlasnitva na cijelu stvar, pa je legitimiran traiti iseljenje osobe koja se bez valjanog pravnog naslova koristi stanom".

Glede zatite prava suvlasnitva prema treim osobama u l. 46. st. 2. ZV propisano je da svaki suvlasnik glede cijele stvari ima pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje moe staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed moe od treega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Na istovjetan nain je ureena zatita prava zajedniara u l. 62. ZV. To znai, s obzirom na odredbu l. 435. st. 2. ZOO koja ureuje aktivne nedjeljive obveze, da pojedini suvlasnik, odnosno zajedniar moe zahtijevati predaju cijele stvari u posjed samo ako je ovlaten od ostalih suvlasnika, odnosno zajedniara da mu cijela stvar bude predana u posjed, a inae moe zahtijevati od tree osobe da stvar preda svim suvlasnicima, odnosno zajedniarima ili da je poloi sudu. Kada jedan suvlasnik zahtijeva povrat stvari svim suvlasnicima, odnosno zajedniarima ili da stvar bude poloena sudu, u parnici, kao tuitelji ne moraju sudjelovati svi suvlasnici ili zajedniari (nisu jedinstveni suparniari u smislu l. 201. ZPP), to se moe zakljuiti gramatikim tumaenjem ove zakonske odredbe.

Suvlasnik ima pravo na zatitu svog idealnog dijela i prema drugim suvlasnicima, to ukljuuje i zahtjev za predaju u posjed njegova suvlasnikog dijela, jer je suvlasnik glede onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasnikom dijelu, vlasnik i pripadaju mu prema svakome (dakle i prema ostalim suvlasnicima) sve vlasnike ovlasti (l. 37. st. 4. ZV).

Treba upozoriti da je donoenjem Obiteljskog zakona izmijenjen status imovine branih drugova steene u braku. Naime, prema l. 276. Zakona o braku i porodinim odnosima imovina koju su brani drugovi stekli radom za vrijeme trajanja brane zajednice, ili potjee iz te imovine, njihova je zajednika imovina, dok je u odredbi l. 253. st. 1. OBZ stipulirano da su brani drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u branoj steevini, ako nisu drukije ugovorili, zbog ega se sada zatita prava na branoj steevini prua temeljem l. 46. ZV (odnosi se na suvlasnitvo), a ne vie po odredbama kojima se ureuje zatita zajednikog vlasnitva.

Budui da udio vlasnitva u zajednikoj stvari nije odreen, zajedniar ne moe zahtijevati predaju u posjed dijela stvari.

U odnosu na ostale suvlasnike, pojedini suvlasnik ima pravo zahtijevati od suvlasnika koji stvar dri u posjedu, da mu je preda u suposjed.

Glede prava zajedniara na predaju u suposjed zajednike stvari u judikaturi, kako se to moe razabrati iz objavljenih sentenci, ini se izraena su oprena motrita. Naime, u odluci VSRH Rev. 2133/93. reeno je da sud ne moe naloiti predaju stvari u suposjed, ako nije utvrdio suvlasnike udjele, dok je u odluci upanijskog suda u Karlovcu G-201/99. navedeno da zajedniar moe od drugoga traiti predaju u suposjed zajednike stvari bez obzira to nije utvrena veliina suvlasnikih omjera na zajednikoj imovini. lanak 62. st. 1. ZV propisuje da svaki zajedniar ima pravo glede zajednike stvari postavljati ostalim zajedniarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajednikog vlasnitva, dok je u l. 59. st. 1. ZV odreeno da je zajedniar ovlaten izvravati sve vlasnike ovlasti glede zajednike stvari jedino zajedno sa svim ostalim zajedniarima. Vlasnik meu ostalim ima pravo posjedovati svoju stvar (l. 30. st. 2.ZV), pa to pravo ima i zajedniar zajedno s ostalim zajedniarima, stoga mislim da i zajedniar ima pravo zahtijevati od drugih zajedniara predaju u suposjed zajednike stvari i prije nego to su utvreni njihovi suvlasniki dijelovi.

2/3. Etani vlasnik je glede posebnog dijela aktivno legitimiran na revindikaciju kao jedini vlasnik tog dijela, a glede cijele nekretnine pripada mu pravo zatite kao suvlasniku.

2/4. Prijenosom prava vlasnitva radi osiguranja trabine predlagatelj osiguranja - fiducijarni vjerovnik postaje vlasnikom stvari (prethodni vlasnik), ali je to njegovo pravo ogranieno raskidnim uvjetom da mu bude ispunjena odreena trabina. Stjecanjem prava vlasnitva fiducijarni vjerovnik nema ovlast posjedovati stvar koja je predmet vlasnitva (neovisno radi li se o pokretnini ili nekretnini), jer je obvezan propustiti sluiti se tom stvari (l. 37. st. 5. ZV - posjednikom ostaje fiducijarni dunik), ali unato toga ini se da fiducijarni vjerovnik kao vlasnik (istina pod raskidnim uvjetom) je aktivno legitimiran na podizanje vindikacijske tube, s tim da ne moe zahtijevati da stvar bude predana njemu u posjed, ve fiducijarnom duniku.

2/5. Do pretvorbe drutvenopravnih osoba odnosno do stupanja na snagu ZV 01. 01. 1997. godine, ako pretvorba do tada nije izvrena, drutveno-pravne osobe bile su titulari prava upravljanja, koritenja i raspolaganja. Ta prava drutvenopravnih osoba pod uvjetima iz l. 360. st. 1. i 2. ZV pretvorena su u pravo vlasnitva, iz kojeg izvire subjektivno pravo zahtijevati njegovu zatitu. Stoga prema l. 363. st. 1. ZV osoba ije pravo vlasnitva potjee od nekadanjeg prava upravljanja ili koritenja i raspolaganja stvari u drutvenom vlasnitvu odnosno od nekadanjeg prava koritenja ili prvenstvenog prava koritenja graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, ima pravo na podizanje vindikacijske tube kao svaki vlasnik, ako nije to posebno odreeno zakonom.

3. PASIVNA LEGITIMACIJA

3/1. U revindikacijskoj tubi poloaj tuenika ima osoba koja posjeduje tuiteljevu stvar, bez obzira radi li se o samostalnom ili nesamostalnom posjedniku ili pomoniku u posjedovanju. Tako tuitelj moe zahtijevati predaju u posjed svoje stvari od primjerice zakupnika, najmoprimca, zaposlenika koji radi obavljajui naloge poslodavca, prekarista i sl. Suvlasnik koji trai suposjed zajednike stvari tubom kao tuenike treba obuhvatiti samo one suvlasnike koji tu stvar dre u posjedu, a ne i ostale suvlasnike.

Tuenik moe biti i posredni posjednik, tj. onaj tko ne dri stvar neposredno u svojoj faktinoj vlasti, ve ju je prepustio drugome u posjed, ali u tom sluaju tuitelj moe zahtijevati da mu se stvar vrati samo u posredni posjed.

3/2. Da bi vlasnik uspio s tubenim zahtjevom za predaju u posjed stvari, potrebno je da se stvar u posjedu tuenika nalazi u vrijeme donoenja presude. Naime, ako u vrijeme podnoenja tube tuenik nije bio posjednik sporne stvari, ali tijekom parnice to postane, sud e usvojiti tubeni zahtjev, jer se materijalno-pravne pretpostavke za odluivanje o osnovanosti tubenog zahtjeva prosuuju prema trenutku na koji se odnosi izreka presude.

Tueniku koji je bio posjednik tuiteljeve stvari, ali je to prestao biti prije nego to mu je tuba dostavljena, prestaje pasivna legitimacija. "Vlasnik stvari ne moe s osnovom od biveg posjednika zahtijevati povraaj individualno odreene stvari koja je prije pokretanja parnice predana treoj osobi, pa takav tubeni zahtjev treba odbiti, a udovoljiti zahtjevu za naknadu tete, ako su ispunjene sve pretpostavke odtetne odgovornosti".

Meutim, tueniku koji napusti posjed tuiteljeve stvari nakon to je parnica poela tei (litispendencija) ne prestaje pasivna legitimacija (l. 162. st. 4. ZV), pa ga sud na zahtjev tuitelja moe obvezati, iako nije posjednik, da tuitelju preda stvar koja je predmet spora na svoj - tuenikov troak. Ako tuenik dobrovoljno ne ispuni svoju obvezu ili je ne ispuni zbog toga to stvar nije mogao pribaviti od posjednika, ovrhu bi trebalo provesti po odredbi l. 232. OZ - ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju moe obaviti samo ovrenik, to znai da bi u potonjem sluaju temeljem odredbe iz st. 8. istog lanka ovrhovoditelj (vlasnik) mogao traiti samo naknadu tete. Umjesto zahtjeva da tuenik pribavi stvar na svoj troak, tuitelj moe ve u tubi od tuenika traiti naknadu tete u visini pune vrijednosti te stvari.

Tuitelj moe umjesto tuenika koji je tijekom spora predao tuiteljevu stvar treoj osobi zahtijevati povrat stvari od novog posjednika, u kom sluaju dolazi do subjektivnog preinaenja tube pod uvjetima iz odredbe l. 195. st.2. ZPP. Ako ne doe do subjektivnog preinaenja tube, ostaje ovlast tuitelja iz l. 162. st. 4. ZV kako je prethodno navedeno.

3/3. Odredba l. 162. st. 3. ZV ureuje uz vlasniku tubu i poseban sluaj tube radi naknade tete. Po uzoru na odredbu paragrafa 377. Opeg graanskog zakonika, neposjednik koji tvrdi da posjeduje tuiteljevu stvar i tako vara tuitelja, tuitelju odgovara za tetu koju je zbog toga pretrpio. Ovo je klasina tuba za naknadu izvanugovorne tete, pa bi tuitelj pravo na naknadu tete mogao ostvarivati i po l. 154. st. 1. ZOO.

4. DOKAZIVANJE PRAVA VLASNITVA

4/1. Tuitelj - vlasnik u parnici mora dokazati da na stvari koju zahtijeva ima pravo vlasnitva (l. 162. st. 1. ZV). Dokazivanje prava vlasnitva svodi se na dokazivanje injenica relevantnih za njegovo stjecanje, pa tuitelj ne mora dokazivati da to pravo jo traje odnosno da nije prestalo.

U parnici ne treba dokazivati injenice koje je stranka priznala pred sudom tijekom parnice, osim ako sud ocijeni da stranka njihovim priznanjem ide za nedozvoljenim raspolaganjima (l. 221. st. 2. ZPP), tako da tuitelj nee biti u obvezi dokazivati pravo vlasnitva, ako ta injenica meu strankama nije sporna.

Tuitelj takoer nee morati dokazivati svoje pravo vlasnitva ako tuenik taji pred sudom da posjeduje tuiteljevu stvar, a tuitelj dokae da je posjeduje, pa tuenik ve samo zbog toga tu stvar treba predati tuitelju u posjed (l. 162. st. 3. ZV i ranije paragraf 376. OGZ). Postavlja se pitanje radi li se u ovom sluaju o vlasnikoj tubi, jer tuitelj moe ishoditi povrat stvari ne zato to je doista njezin vlasnik, ve samo zbog toga to je tuenik postupao prevarno. Budui da obveza tuenika na povrat sporne stvari nije posljedica utvrenja da je tuitelj njezin vlasnik, mogua je nova vlasnika parnica izmeu istih stranaka, ali u obrnutim stranakim ulogama. Samo na prvi pogled izgleda da je tuiteljev poloaj time manje tegoban, jer injenica da nakon ove slijedi nova parnica u kojoj e, istina, tuitelj imati poloaj tuenika, prije svega ide na utrb pravne sigurnosti stranaka, dakle i tuitelja, ali ga izlae novim trokovima u svezi s novom parnicom. Pitanje je, je li trebalo, pored mogunosti da tuitelj podnese tubu zbog smetanja posjeda ili da u vlasnikoj parnici definitivno otkloni spor o vlasnitvu, omoguiti mu provizornu zatitu prava vlasnitva koja stoji negdje izmeu posjedovne i vlasnike zatite.

4/2. Tuitelj treba dokazati pravne injenice relevantne za stjecanje konkretnog prava vlasnitva.

Ako je tuitelj stekao pravo vlasnitva temeljem zakona izvorno (originarno), primjerice prisvojenjem, nalazom, sjedinjenjem, priratajem ili dosjelou, morat e dokazati one injenice uz koje zakon vezuje stjecanje prava vlasnitva u svakom pojedinom sluaju. Ako tuitelj istie dosjelost kao pravni temelj stjecanja prava vlasnitva, dokazivat e samostalno posjedovanje sporne stvari kroz vrijeme potrebno za dosjelost, a za redovnu dosjelost i zakonitost te istinitost posjeda.

Treba upozoriti na odredbu l. 388. st. 2. ZV, prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni uinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih uinaka. To znai da e se u svim onim sluajevima kada je pravo vlasnitva steeno prije 01.01.1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne injenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi. S obzirom na razlike u normiranju nekih instituta, bit e mogue dokazivati da je steeno pravo vlasnitva i onda kada po ZV za to nisu ispunjene pretpostavke, primjerice kod stjecanja prava vlasnitva graenjem.

4/3. Ako je tuitelj stekao pravo vlasnitva od prijanjeg vlasnika (derivativno stjecanje), morat e dokazati postojanje odgovarajueg pravnog temelja (iustus titulus) (na pr. ugovor o darovanju), ispravan nain stjecanja (modus), i to za pokretnine u pravilu predaju u posjed (iznimno se za pokretnine trai upis u odgovarajui registar), a za nekretnine upis u zemljine knjige. Kada pravo vlasnitva nije upisano u zemljinu knjigu tuitelj e trebati dokazati stjecanje prava vlasnitva osobe koja je tuitelju to pravo prenijela, to podrazumijeva dokazivanje svih injenica relevantnih za stjecanje prava vlasnitva od strane prenositelja. To dokazivanje dosee u pravilu do ispunjenja pretpostavki za izvorno stjecanje prava vlasnitva nekog od pravnih prednika tuitelja.

Tuitelj ije je pravo vlasnitva na nekretnini upisano u zemljinu knjigu, ne mora dokazivati pravni temelj stjecanja, jer se smatra da zemljina knjiga istinito i potpuno odraava injenino i pravno stanje zemljita, a zemljine knjige, zemljinoknjini izvaci i sl. uivaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (l. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljinim knjigama), pa e biti dovoljno da tuitelj dokazna sredstva ogranii na zk. izvadak ili predloi uvid u zemljinu knjigu. U teoriji je izraen stav da je predmnjevu istinitosti upisa u zemljinim knjigama mogue oboriti samo tako da se na temelju odgovarajue tabularne isprave ishodi brisanje neistinitog upisa.

Ako je u zemljinoj knjizi tuitelj jo uvijek upisan kao titular prava upravljanja ili koritenja i raspolaganja, smatrat e se vlasnikom nekretnine, ali pod uvjetom da temeljem zakona ranije drutveno vlasnitvo nije pretvoreno u vlasnitvo Republike Hrvatske, jedinice lokalne samouprave ili nekog drugog pravnog subjekta razliitog od nositelja prava upravljanja ili koritenja i raspolaganja. Primjerice, drutveno vlasnitvo na poljoprivrednom zemljitu te umama i umskom zemljitu pretvoreno je u pravo vlasnitva Republike Hrvatske, pa unato upisu drutvenog vlasnitva u korist tree osobe, ne postoji predmnijeva o njezinom pravu vlasnitva.U pravilu e tuitelj podii reivindikaciju kada mu je stvar oduzeta iz posjeda. Meutim, u parnici tuitelj ne mora dokazivati da je bio posjednik ako se bez predaje u posjed moe stei pravo vlasnitva, primjerice ovom tubom moe zahtijevati predaju stvari nasljednik koji jo nije uao u posjed, kao i onaj tko jederivativnim putem stekao pravo vlasnitva na pokretnini temeljem samog ugovora (na pr. prenoenjem prava zahtijevati predaju vlasnitva - cessio vindicationis, l. 15. st. 2. ZV, osnivanje prava na predaju stvari - constitutum possessorium l. 15. st. 2. ZV), kada se predaja vri oitovanjem volje, pa stjecatelj stjee posredni posjed.

4/4. Budui da se pravo vlasnitva moe stei na temelju odluke suda, ili druge nadlene vlasti (konstitutivne odluke) kad je to odreeno zakonom (l. 126. st. 1. ZV), tuitelj e moi dokazati pravo vlasnitva prezentiranjem sudu takve odluke. U sluaju da je netko trei u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasnitva na nekretnini dok jo pravo koje je bilo steeno odlukom suda ili nadlenog tijela nije bilo upisano, tuitelj mu nee moi suprotstaviti svoje pravo vlasnitva.

5. DOKAZIVANJE TUENIKOVA POSJEDA

5/1. U parnici radi povrata stvari tuitelj e morati dokazati, ako je to sporno, i da je tuenik posjednik stvari na kojoj tuitelj ima pravo vlasnitva te identitet te stvari.

Tuitelju je dovoljno dokazati da se stvar nalazi kod tuenika, neovisno o tome je li tuenik samostalan ili nesamostalan posjednik ili je samo pomonik u posjedovanju. "Okolnost to se stvar, povraaj koje vlasnik trai, nalazi u inozemstvu i da je posjednik ne moe uvesti u nau zemlju, ne znai da se stvar ne nalazi u faktinoj vlasti posjednika".

Ako je tuenik napustio posjed sporne stvari nakon to je parnica poela tei, tuitelj e morati dokazati postojanje posjeda do tog vremena.

5/2. Da bi tubeni zahtjev bio odreen, kao to to trai l. 186. st. 1. ZPP, a s obzirom da je predmet tubenog zahtjeva povrat stvari, "vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama, koje je razlikuju od istovrsnih stvari" (l. 162. st. 2. ZV). Primjera radi u istom se lanku navodi koje stvari ne mogu biti predmetom zahtjeva za povrat (gotov novac pomijean s drugim gotovim novcem, vrijednosni papiri na donositelja pomijeani s istovrsnima), ako ne postoje okolnosti iz kojih tuitelj ipak moe dokazati svoje pravo vlasnitva na odreenim generikim stvarima, koje su bile na stanovit nain izdvojene, a tuenik je morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti. U takvoj situaciji tuitelj e morati dokazivati, ne da je tuenik znao, ve da je morao znati da stvar ne smije prisvojiti i na koji nain su generike stvari bile izdvojene.

U odredbi l. 37. st. 1. ZOVO bilo je propisano da se tubom moe zahtijevati individualno odreena stvar. Bez obzira na razliit terminoloki pristup u definiranju pojma stvari iji se povrat moe zahtijevati, radi se o istovjetnom sadraju. Dakle, stvar iji se povrat trai mora biti pojedinano odreena (species).

Nekretnina koja je predmet spora bit e dovoljno individualizirana oznakom katastarske opine u kojoj se nalazi i njezinog katastarskog broja. Ima miljenja, da nekretnina koja je predmet vlasnike tube mora biti oznaena prema podacima iz zemljine knjige (katastarski broj i opina, te povrina), a u sluaju izgraenosti sa svim podacima o objektu kako to odreuje l. 10. Zakona o zemljinim knjigama. Ako kaemo da tuba te podatke mora sadravati, posljedica propusta oznaavanja nekretnine na opisani nain u krajnjem sluaju bi mogla biti odbacivanje tube temeljem l. 109. st. 4. ZPP. ini mi se, bez obzira to je korisno nekretninu koja je predmet vlasnike tube oznaiti katastarskim oznakama i povrinom, da se tuba ne bi mogla odbaciti ako tuitelj nije tako postupio. Naime, u l. 10. st. 2. Zakona o zemljinim knjigama propisano je da odluke sudova o knjinim pravima moraju sadravati oznake i podatke o katastarskom broju i dr., onako kako su ti podaci oznaeni u zemljinoj knjizi, zbog ega je nuno te podatke navesti u tubi. Ova zakonska odredba govori o sadraju tubenog zahtjeva kada se trai donoenje presude o stanovitom knjinom pravu, kako bi presuda mogla biti temelj za uknjibu prava vlasnitva. Predmet vlasnike tube je povrat nekretnine, zbog ega mislim ne bi trebalo ocjenjivati postojanje odreenosti tubenog zahtjeva s obzirom na odredbu l. 10. st. 2. Zakona o zemljinim knjigama. Nekretnina koja je predmet spora mogla bi biti oznaena i na drugi nain, pod uvjetom da je oznake potpuno odreuju (na pr. naziv nekretnine, mjesto gdje se nalazi i meai).

Individualiziranje predmeta spora u tubi potrebno je uiniti po svojstvima stvari (izgledu, boji, imenu i sl.) ili nekim okolnostima koje su izvan nje (na pr. mjesto gdje se nalazi) po kojima se razlikuje od svih ostalih stvari, makar onoliko koliko je nuno za to razlikovanje.

5/3. Kako generine stvari ne mogu biti predmetom vlasnike tube, moe se podnijeti tuba radi naknade tete ili stjecanja bez osnove. Generina stvar moe biti predmet vlasnike tube samo ako je na neki nain individualizirana i time odvojena od stvari iste vrste (na pr. vino u odreenoj bavi).

Skupne stvari kao cjelina, primjerice namjetaj, stado i sl. ne mogu biti predmetom revindikacije, ve je potrebno svaku stvar koja ini skupnu stvar pojedinano navesti. U parnicama se esto susree pogrena praksa da se trai predaja u posjed primjerice kue s namjetajem, zbog ega u ovrnom postupku nastaju sporovi o pitanju koje sve stvari je ovrenik duan predati ovrhovoditelju.

6. TUBENI ZAHTJEV

6/1. Glavni tubeni zahtjev u vindikacijskoj tubi je traenje tuitelja da sud obvee tuenika da mu preda u posjed stanovitu stvar u odreenom roku, ime se hoe anulirati nastala povreda prava vlasnitva. Kako tubeni zahtjev glasi na inidbu, ova tuba ide u red kondemnatornih tubi. Tubeni zahtjev mora biti precizan ne samo glede stvari iji se povrat trai, ve i u odnosu na nain povrata. Prema sudskoj praksi "Tubeni zahtjev na predaju kue u posjed i onaj na iseljenje iz te kue nisu identini, jer zahtjev radi predaje u posjed nekretnine koji ne sadri i izriiti zahtjev za iseljenje tuenika iz takvih nekretnina i predaju nekretnina slobodnih od osoba i stvari tuiteljima, moe predstavljati zahtjev radi predaje stvari tuiteljima u posredan posjed, pri emu bi tuenik mogao i dalje ostati u neposrednom posjedu iste stvari".

Prema tueniku koji je napustio posjed sporne stvari nakon to je parnica poela tei (l. 162. st. 4. ZV) tubeni zahtjev moe glasiti na dodatnu obvezu tueniku, i to da najprije pribavi stvar koja je predmet spora o svom troku, a potom da je preda tuitelju.

Kada je tuenik posredni posjednik, tubenim zahtjevom e se zatraiti obvezivanje tuenika da na tuitelja prenese posredan posjed odreene stvari i ustupi mu onaj zahtjev prema neposrednom posjedniku kojeg tuenik ima prema neposrednom posjedniku.

Tubeni zahtjev na naknadu tete proizale iz injenice da je tuenik prevario tuitelja tvrdei da posjeduje spornu stvar, premda je ne posjeduje, kao i zahtjev za naknadu tete u visini njene pune vrijednosti u sluaju naputanja posjeda stvari nakon litispendencije, ne predstavlja stvarnopravni ve obvezno-pravni zahtjev, pa se ovdje ne radi o vlasnikoj tubi.

Postoji prijepor o tome koliko je procesno korektno da tubeni zahtjev uz obvezu na predaju stvari sadri i traenje da se utvrdi da je tuitelj vlasnik sporne stvari. S obzirom na pravilo da nema mjesta deklaratornom zahtjevu kada tuitelju stoji na raspolaganju zahtjev na inidbu, izraen je stav da ne bi u naelu bilo pravilno kumulirati ta dva zahtjeva, te da se utvrenje tuiteljeva prava vlasnitva javlja samo kao prethodno pitanje. Suprotno tome se istie da se o temeljnom vlasnikom odnosu u stvarnopravnoj parnici treba raspraviti i o njemu zauzeti prejudicijelni stav. Budui da utvrenje temeljnog odnosa moe biti znaajno i izvan konkretne parnice u kojoj se trai predaja stvari, nema razloga da se utvrenje prava vlasnitva ne unese u izreku presude. Pravni interes tuitelja zato postoji samim tim to mu tuenik odbija predati stvar, jer osporava tuiteljevo vlasnitvo. U sudskoj praksi u brojnim izrekama presuda nailazila sam da je uz obvezu na povrat stvari bio sadran i deklaratorni dio kojim se utvruje pravo vlasnitva, te da se u tim sluajevima sud nije posebno bavio pitanjem postojanja pravnog interesa za deklaratorni dio tubenog zahtjeva.

Mislim, da je strankama u interesu definitivno rijeiti spor o vlasnitvu na stanovitoj stvari, a kako se u vlasnikoj parnici u pravilu mora utvrditi pripada li tuitelju pravo vlasnitva, ini se da ne bi trebalo biti zapreke da tuitelj uz kondemnatorni postavi i deklaratorni tubeni zahtjev na utvrenje prava vlasnitva.

6/2. Pravilo je da tuitelj ima pravo zahtijevati povrat svoje stvari u posjed ako mu je ona neovlateno oduzeta. Meutim, to nee biti uvijek mogue, jer je stvar od vremena oduzimanja mogla propasti, biti oteena ili ju je posjednik mogao otuiti. Koja su prava tuitelja u tom sluaju, ovisit e o tome je li tuenik bio poteni ili nepoteni posjednik.

Poteni posjednik je prema l. 18. st. 3. ZV onaj koji kad je posjed stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da potenje prestaje im posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Sinonim za poten posjed u ZOVO je bio savjestan posjed (l. 72. st. 2. ZOVO), koji postoji ako posjednik ne zna ili ne moe znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Usporedbom l. 18. st. 3. ZV sa l. 72. st. 2. ZOVO uoavaju se dvije temeljne razlike. Dok se u l. 72. st. 2. ZOVO savjesnost posjeda vezuje uz pretpostavku da posjednik dri da je stvar koju posjeduje njegova, u l. 18. st. 3. ZV, u skladu s germanskom koncepcijom posjeda odreeno je da poteni posjednik nije samo onaj tko smatra da je vlasnik stvari, ve svatko tko opravdano dri da mu na stvari pripada neko subjektivno pravo koje ga ovlauje stvar posjedovati (uz vlasnitvo to je primjerice plodouivanje, zakup i dr.). S druge strane prema l. 72. st. 2. ZOVO za savjesnost posjeda bila je pretpostavka da posjednik kroz itavo vrijeme posjedovanja ne zna ili ne moe znati da stvar koju posjeduje nije njegova, to znai da je sama mogunost saznanja o tome iskljuivala savjesnost posjeda. Naprotiv, prema l. 18. st. 3. ZV odreeno je da je relevantno znanje o nepostojanju prava na posjed u vrijeme njegova stjecanja, pa posjednik tijekom posjedovanja odreene stvari ne bi bio duan utvrivati ima li je pravo drati.

Za razliku od l. 39. st. 7. ZOVO, koji je propisao da savjestan posjednik postaje nesavjesnim u trenutku prijama tube, s tim da vlasnik moe dokazivati da je ranije nastupila nesavjesnost posjeda, u odredbi l. 18. st. 3. ZV regulirano je da posjed prestaje biti poten kada posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, s tim da posjed postaje nepoten od asa kada je posjednik primio tubu, samo ako je u sporu pravomono odlueno da mu pravo na posjed ne pripada (l. 18. st. 4. ZV). Prestanak potenog posjeda vezuje se iskljuivo za spoznaju da posjed nije poten, to znai da je bez utjecaja na potenost posjeda okolnost da je posjednik mogao, da se zainteresirao ili provjeravao na pr. u zemljinim knjigama, saznati da mu ne pripada pravo posjedovati stvar. Taj je propust bez utjecaja na pretpostavku o potenju posjeda. Judikatura je o tome rekla: "Ocijenjeno je da okolnost da su posjednici propustili izvriti uvid u zemljine knjige ne iskljuuje uvijek sama po sebi savjesnost posjeda kad ostale okolnosti konkretnog sluaja ukazuju da je posjed bio savjestan".

Predmnijeva se da je posjed poten (l. 18. st. 5. ZV), pa je na tuitelju teret dokaza o suprotnom.

Nepoteni posjednik je onaj tko je znao da neovlateno posjeduje tuu stvar ili je to s obzirom na okolnosti mogao zakljuiti, kao i poteni posjednik nakon to je primio tubu radi povrata stvari, uz uvjet da je spor pravomono izgubio.

6/3. Poteni posjednik tue stvari koju nema pravo posjedovati duan je vlasniku vratiti stvar u stanju u kom je bila u vrijeme kad je primio tubu, jer od tog vremena ima status nepotenog posjednika. Stoga, ako je stvar unitena ili potroena prije nego to je parnica poela tei, tuenik nije duan niti vratiti stvar, niti isplatiti njenu cijenu tuitelju, pa e sud odbiti tubeni zahtjev. Poteni posjednik nije duan popraviti stvar, ako je oteena ili izvan uporabe. Ukratko, on je tuitelju duan predati ono to je od stvari ostalo s neubranim plodovima, do trenutka kad je tuenikov posjed postao nepoten. Za plodove koje je do tada ubrao i potroio, kao i plodove koje je propustio ubrati, poteni posjednik vlasniku stvari ne duguje nikakvu naknadu, jer temeljem l. 141. st. 2. ZV samostalni posjednik tue stvari postaje vlasnikom plodova koji su se odvojili. Isto tako poteni posjednik zadrava civilne plodove (na pr. najamninu koju je ostvario iznajmljivanjem vlasnikove stvari), koji su dospjeli i naplaeni, kroz vrijeme dok je njegov posjed bio poten, ali ako je to ostalo nenaplaeno, iako je dospjelo kroz vrijeme dok je posjed bio poten, to pripada vlasniku stvari, jer je istovjetna situacija kao s neubranim naturalnim plodovima.

Poteni posjednik nije duan platiti naknadu za koritenje tue stvari.

Dosljedno provodei pravilo da opseg odgovornosti posjednika prema vlasniku ovisi o kvaliteti njegova posjeda, prema l. 164. st. 1. ZV posjednik se smatra potenim u opsegu ovlasti koje izviru iz prava za koje dri da mu pripada. Primjerice, posjednik koji vjeruje da mu pripada pravo posjedovati stvar kao zakupniku, odgovarat e u okvirima odnosa zakupnika i zakupodavca, pa tako i za oteenje stvari i plaanje zakupnine.

U sluaju da poteni posjednik otui vlasnikovu stvar treoj osobi (prodaja, zamjena), vlasnik kao tuitelj e moi zahtijevati povrat stvari od onoga koji ju je stekao raspolobom potenog posjednika. Opseg obveza novog posjednika pored vraanja stvari ovisit e o tome je li njegov posjed poten ili nepoten.

Protiv zahtjeva za povrat stvari novi posjednik e se moi obraniti prigovorom da je stekao pravo vlasnitva izvorno, kad se za to ispune predmnjeve (na pr. kupnja pokretnine na drabi u ovrnom postupku - l. 143. st. 1. OZ), jer stjecanjem prava vlasnitva na stvari od strane tree osobe istovremeno prestaje to pravo prijanjem vlasniku.

6/4. Prema nepotenom posjedniku vlasnik ima pravo zahtijevati predaju stvari te naknadu sve tete koja je na njoj nastala i svih koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i onih koje bi stvar dala da ih nije zanemario (l. 165. st. 1. ZV). Nepoteni posjednik je duan vlasniku vratiti njegovu stvar prema stanju u kojem je zateena u trenutku predaje. Pored toga nepoteni je posjednik vlasniku duan naknaditi tetu koju je vlasnik pretrpio oteenjem, propau ili otuenjem stvari (ovo potonje, ako vlasniku stvar ne vrati onaj kome ju je nepoteni posjednik otuio). Pravo na povrat stvari ukljuuje i odvojene plodove koje je stvar dala kroz vrijeme dok je bila u posjedu nepotenog posjednika, jer odvajanjem plodova od matine stvari oni pripadaju onome ija je stvar, osim u sluaju kad se radi o potenom posjedniku (l. 141. st. 1. i 2. ZV). Ako plodovi predstavljaju pojedinano odreenu stvar, vlasniku e se vratiti u naturi, a ako se radi o generikim stvarima ili ako su plodovi potroeni ili iz nekih drugih razloga nisu u posjedu nepotenog posjednika, on e na zahtjev vlasnika biti duan isplatiti naknadu u visini njihove vrijednosti. to vie, nepoten posjednik odgovara za naknadu tete ako se pri posjedovanju stvari nije ponaao briljivo kako je to oekivati od prosjenog posjednika takve stvari, pa je propustio ostvariti korist koju bi inae ta stvar dala.

Nepoteni posjednik duan je vlasniku naknaditi sve koristi koje je od stvari imao. Koristima koje je nepoteni posjednik imao ne smatraju se samo eventualni prihodi koje je ostvario, ve i izdaci koje bi imao za posjedovanje stvari, a kojima nije bio izloen upravo zato to je neovlateno posjedovao tuu stvar. Stoga bi, iako to nije u ZV eksplicitno reeno, nepoteni posjednik bio duan platiti i naknadu za koritenje tue stvari, i to u visini zakupnine koju bi vlasnik mogao ostvariti. Budui da je ZOVO bio ostavio stanovite dvojbe o ovom pitanju, o tome se sudska praksa izjasnila: "Obveza je nesavjesnog posjednika da vlasniku plati naknadu za koritenje njegove stvari", te "Jedna od ugovornih strana moe traiti naknadu koristi koju je druga strana ostvarila neovlatenom uporabom njegovih sredstava (strojeva), nakon raskida ugovora o ortatvu".

U odredbi l. 164. st. 6. ZV za utvrivanje prava potenog posjednika na naknadu trokova koje je imao u vezi s vlasnikovom stvari, odreeno je da se ti trokovi, kao i vrijednost plodova koje je utroio, obraunavaju prema cijenama kad ih se naknauje. ini se, da bi se u sluaju kad se o visini tih trokova odluuje u parnici, njihova visina trebala odrediti prema cijenama u vrijeme donoenja presude.

Nain utvrivanja visine naknade koju je nepoteni posjednik duan isplatiti vlasniku stvari u svezi s njezinim koritenjem nije reguliran (za razlikukad je rije o obvezi potenog posjednika na naknadu vrijednosti plodova prema cijenama kad ih se naknauje). To pitanje nije ureivao ni ZOVO. Bez obzira to su pravni temelj i pravo na naknadu tih trokova utvreni u ZV, te to se zahtjev za naknadu moe staviti uz vlasniki, pravni odnosi izmeu vlasnika i nepotenog posjednika, kada se ne radi o povratu stvari i naturalnih plodova, obveznopravne su naravi, zbog ega e se primijeniti ili pravila o stjecanju bez osnove ili ona o naknadi tete, kako ih je uredio ZOO (l. 189. st. 2., 210. st. 1. i 2. i 219. ZOO), a to znai (isto kao u l. 164. st. 6. ZV) naknadu ija se visina odreuje prema cijenama u vrijeme donoenja presude.

Vlasnikov zahtjev za naknadu tete koju je uzrokovao i koristi koju je imao nepoteni posjednik zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je predana stvar. Zahtjev za naknadu tete za unitenu stvar zastarijeva u roku od 3 godine kada je vlasnik doznao za propast stvari i za osobu koja je tetu uinila.

Budui da su plodovi koje je nepoteni posjednik duan vratiti, vlasnitvo vlasnika matine stvari, to se zastarni rok od 3 godine ne odnosi na ovaj zahtjev ako se ti plodovi jo uvijek nalaze u posjedu nepotenog posjednika, jer pravo vlasnika zahtijevati svoju stvar ne zastarijeva.

7. POSJEDNIKOVI PRIGOVORI

7/1. Protiv reivindikacijskog zahtjeva tuenik se moe braniti peremptornim prigovorima, koji negiraju ili ukidaju vlasniki zahtjev, ili dilatornim, koji ga zaustavljaju. Ti su prigovori materijalnopravne prirode, jer se njima osporava tuiteljev zahtjev na povrat stvari. ZOVO ih nije ureivao, dok su u odredbi l. 163. ZV navedeni posjednikovi prigovori, koji su po svojoj naravi dilatorni, jer se njima ne negira pravo vlasnitva tuitelja, niti injenica da tuenik posjeduje tuiteljevu stvar, ve se temelje na tvrdnji da pravo tuenika na posjedovanje izvire iz nekog obveznog odnosa ili nekog stvarnog prava na tuoj stvari. U l. 161. st. 3. ZV ureen je peremptorni prigovor u sluaju otuenja stvari od strane tuitelja, prije nego to je postao njezinim vlasnikom.

7/2. Peremptornim prigovorom tuenik se suprotstavlja vlasnikom zahtjevu tuitelja, tako da negira da je tuitelj je stekao pravo vlasnitva na predmetu spora ili da on - tuenik posjeduje tuiteljevu stvar. Radi se ovdje o prigovorima nedostatka aktivne ili o promaenoj pasivnoj legitimaciji.

U prvom sluaju tuenik e osporavati dokaze koji se odnose na pretpostavke stjecanja prava vlasnitva, primjerice, ako tuitelj tvrdi da je stekao pravo vlasnitva originarno - dosjelou, tuenik moe dokazivati da tuitelj nije bio poteni posjednik (jer se potenje posjeda predmnijeva) ili da nije istekao zakonom odreeni rok posjedovanja, a kad se tuitelj poziva na derivativno stjecanje prava vlasnitva, tuenik moe dokazivati da onaj tko je na tuitelja prenio pravo vlasnitva nije bio vlasnik ili da je pravni posao na kome tuitelj temelji stjecanje vlasnitva nitav.

Kada tuitelj kao suvlasnik trai za sebe predaju u posjed cijele stvari, tuenik moe prigovarati da tuitelj kao suvlasnik nema pravo na takav zahtjev. U tom sluaju sud ne bi mogao potpuno odbiti tubeni zahtjev, jer suvlasnik ima pravo na zatitu svog suvlasnikog dijela, to ukljuuje zahtjev na predaju u posjed dijela stvari (l. 46. st. 2. ZV u svezi sa l. 412. st. 3. ZOO) stoga je djelomino osnovano traenje tuitelja, jer je u zahtjevu za predaju u posjed cijele stvari sadran i zahtjev za predaju jednog njezinog dijela.

Protiv vlasnike tube tuenik se moe uspjeno braniti prigovorom promaene pasivne legitimacije, zbog toga to stvar koja je predmet spora nije u njegovu posjedu.

7/3. Prigovor koji ukida vlasniki zahtjev tuitelja svodi se na dokazivanje tvrdnje da je pravo vlasnitva tuitelja prestalo, dakle ne osporava se da je to pravo postojalo, ali u vrijeme voenja parnice, zbog okolnosti koje su nastupile nakon to je tuitelj stekao pravo vlasnitva, ono je prestalo postojati. Jednako tako, ovaj se prigovor moe istaknuti kada je tuenik koji je bio posjednik stvari to prestao biti, a ne postoji obveza na povrat stvari u smislu l. 162. st. 4. ZV, na pr. u sluaju propasti stvari koja je bila u posjedu potenog posjednika ili stjecanja prava vlasnitva od tree osobe na drabi.

Peremptorni prigovori koji ukidaju zahtjev iz tube jesu sljedei: 1. da je tuenik stekao pravo vlasnitva poslije tuitelja (exceptio posterioris dominii, primjerice dosjelou); 2. da je tuitelj otuio stvar u svoje ime, dok ta stvar jonije bila njegova, a poslije ju je stekao u vlasnitvo (l. 161. st. 3. ZV); 3. da je tuitelj prodao i predao stvar tueniku, iako tuenik jo nije postao vlasnikom (exceptio rei venditae et traditae), na pr. tuitelj je prodao nekretninu, a tuenik nije stekao pravo vlasnitva upisom u zemljinu knjigu.

7/4. Prigovorima koji zaustavljaju vlasnikov zahtjev, tuenik tuitelju ne osporava pravo vlasnitva niti porie da posjeduje tuiteljevu stvar, ali tvrdi da posjed nije neovlaten, tj. da njegovo pravo na posjed izvire iz nekog obveznog odnosa s tuiteljem ili treom osobom ili da sam ima subjektivno stvarno pravo, koje ograniava pravo vlasnitva tuitelja i istovremeno tueniku daje ovlast posjedovati tuu stvar.

U odredbi l. 163. st. 1. ZV statuirano je pravo posjednika odbiti predaju stvari njezinom vlasniku, ako ima pravo koje ga ovlauje na posjedovanje te stvari. To moe biti pravo plodouivanja, zaloga na pokretnoj stvari, najma, posudbe i sl. To su sve prava na tuoj stvari temeljem kojih je titular ovlaten posjedovati tuu stvar kao nesamostalni posjednik, pri emu je bez znaenja je li to pravo steeno temeljem ugovora s tuiteljem - vlasnikom ili temeljem zakona (na pravo retencije) ili odluke suda (na pr. zalono pravo). Meutim, kada se radi o prekarnom posjedu, u judikaturi je izraeno stajalite: "Kada vlasnik preda nekretninu u posjed drugoj osobi da je koristi, ne odreujui toan rok uporabe, tada je ovlaten u svako doba opozvati takvo odobrenje za upotrebu. Takav opoziv predstavlja i podnoenje tube radi predaje u posjed, nakon ega posjednik nekretnine koristi nekretninu bez pravne osnove".

Posjednik, koji pravo na posjed izvodi od posrednog posjednika, koji takoer ima pravo na posjed tuiteljeve stvari (primjerice zalog - podzalog, zakup - podzakup), moe odbiti predati vlasniku stvar koju posjeduje (l. 163. st. 2. ZV). Takav prigovor e biti osnovan samo ako je trei, koji je tueniku predao u posjed stvar, zakoniti nesamostalni posjednik, te uz daljnji uvjet da je ovlaten dati u posjed vlasnikovu stvar treoj osobi.

Daljnji prigovor kojeg je posjednik ovlaten istaknuti protiv reivindikacijskog zahtjeva reguliran je u l. 163. st. 3. ZV. Rije je o sluaju fiktivne predaje u posjed (cessio vindicationis), kada vlasnik stvari koji je posredni posjednik, ugovorom ustupa pravo vlasnitva na stvari tako da stjecatelju stvar ne predaje u neposredni posjed, ve mu prenosi pravo zahtijevati od neposrednog posjednika povrat stvari, dakle on mu prenosi svoj reivindikacijski zahtjev. Protiv takvog zahtjeva novog vlasnika neposredni posjednik moe isticati sve prigovore koje je imao protiv ustupitelja. Primjerice, ugovorom o prodaji vlasnik prodaje kupcu stroj kojeg je dao treoj osobi u zakup, ime kupac stjee pravo vlasnitva na stroju i pravo zahtijevati od zakupnika vraanje stroja pod uvjetima iz ugovora o zakupu. Protiv takvog zahtjeva zakupnik se moe braniti prigovorom da rok na koji je zakup ugovoren s prijanjim vlasnikom nije istekao.

7/5. Kao prigovor tuenika protiv reivindikacijskog zahtjeva u l. 163. st. 4. ZV uvrten je procesnopravni institut imenovanja prethodnika (nominatio auctoris, laudatio auctoris). Prema toj zakonskoj odredbi neposredni posjednik koji dri predmet spora priznavajui pritom viu vlast drugog posrednog posjednika iz ijeg posjeda izvodi svoj posjed, moe pozvati posrednog posjednika da u parnicu stupi umjesto njega. To nije materijalnopravni prigovor koji negira ili zaustavlja zahtjev na vraanje stvari, ve prigovor kojim se tueniku omoguava izai iz parnice, kako bi u nju stupio onaj tko polae pravo na posjedovanje tuiteljeve stvari. Rije je o mogunosti subjektivne preinake tube na strani tuenika za koju nije nuan pristanak tuitelja, a koju procesno ureuje odredba l. 210. ZPP. ZOVO nije sadravao odgovarajuu odredbu, ali unato tome neposrednom posjedniku stajao je na raspolaganju ovaj prigovor temeljem odredbe l. 210. ZPP .

U l. 163. st. 4. ZV samo je statuirano pravo tuenika na imenovanje prethodnika, a budui da se radi o procesnom prigovoru, uvjeti za izjavljivanje ovog prigovora prosuuju se prema procesnom pravu. Tuenik e moi preko suda pozvati posrednog posjednika da umjesto njega stupi u parnicu najkasnije na pripremnom roitu, a ako ono nije odrano, onda na glavnoj raspravi prije nego to se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Za ovu preinaku tube nije potreban pristanak tuitelja, ali ako tuitelj prema tueniku - neposrednom posjedniku uz zahtjev za povrat stvari ima i neki drugi zahtjev, primjerice za naknadu tete, potreban je pristanak tuitelja za imenovanje prethodnika glede tog drugog zahtjeva.

Ako posredni posjednik ne prihvati stupiti u parnicu, postupak e se nastaviti protiv neposrednog posjednika kao tuenika. U tom sluaju tuenik je u parnici duan postupati briljivo, te titi ne samo svoje interese ve i interese posrednog posjednika, kako bi izbjegao kasnije eventualnu odgovornost prema njemu. Posredni posjednik moe stupiti u parnicu u svojstvu umjeaa na strani tuenika, u kom sluaju je neposredni posjednik i nadalje tuenik.

7/6. Pravo zadranja ili retencije (ius retentionis) je jo jedan od prigovora koji zaustavlja reivindikacijski zahtjev vlasnika stvari, ali na taj prigovor ima pravo samo poteni posjednik radi osiguranja svoje trabine prema tuitelju na ime nunih i korisnih trokova koje je imao za tuiteljevu stvar (l. 164. st. 2. ZV). Opa pravila o pravu retencije sadrana su u ZOO (l. 286. - 289.), dok ZV odreuje pravo zadranja koje potenom posjedniku slui kao sredstvo obrane protiv zahtjeva vlasnika za povrat stvari. S jedne strane se ureuje da se na pravo retencije moe pozvati samo poteni posjednik, dok je nepoteni posjednik od tog prava iskljuen (l. 165. st. 4. ZV), a s druge je pretpostavka da trabina proizlazi iz uinjenih nunih i korisnih trokova koje je imao posjednik stvari. Ako su ti trokovi manji od koristi koje je od stvari imao poteni posjednik, ne pripada mu pravo zadranja.

Ovim pravilima nije iskljuena primjena odredbi ZOO o pravu zadranja, pa e se taj zakon primjenjivati u sluajevima kada posjednik ima dospjelu trabinu prema vlasniku iz nekog drugog pravnog odnosa, ali istovremeno i kao dopunska pravila za pitanja koja u ZV nisu regulirana (na pr. vraanja stvari prije ispunjenja obveze, glede uinaka prava zadranja). Prema stajalitu sudske prakse pravo zadranja i kad se temelji na odredbi l. 286. st. 1. ZOO, ne pripadanesavjesnom (nepotenom) posjedniku. Predmet retencije mogu biti nekretnine i pokretnine.

Budui da pravo zadranja nije vremenski ogranieno, retinent moe zadrati vlasnikovu stvar dok mu ovaj ne podmiri trabinu ili ne dade odgovarajue osiguranje za tu trabinu.

8. PROTUZAHTJEVI TUENIKA

8/1. Povodom zahtjeva tuitelja za povrat stvari tuenik moe istaknuti protuzahtjev za naknadu stanovitih trokova koje je imao u svezi sa stvari. Opseg naknade ovisi o potenosti odnosno nepotenosti posjednika. U odredbi l. 164. st. 2 - 7. ZV, odreen je pravni temelj i narav trabine potenog posjednika prema vlasniku stvari, a u l. 165. st. 3. - 5. ZV to isto za nepotenog posjednika. Po svojoj pravnoj naravi to je obveznopravni zahtjev koji se ostvaruje uz pretpostavke iz navedenih zakonskih odredbi, a na sve ono to tim odredbama nije regulirano primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove iz l. 210. - 219. ZOO.

8/2. Poteni posjednik ima pravo na naknadu nunih i korisnih trokova, ako oni ne premauju vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari, to se obraunava prema cijenama kada ih se naknauje (l. 164. st. 5. i 6. ZV), ako se o tome odluuje u parnici cijena se utvruje prema vremenu donoenja prvostupanjske presude. Prema tome, pri odluivanju o naknadi za uinjene trokove za vlasnikovu stvar od strane potenog posjednika, na zahtjev vlasnika bit e nuno utvrditi i procijeniti vrijednost plodova i koristi koje je od stvari imao posjednik, te izvriti prijeboj u materijalnopravnom smislu. Samo ako su i nakon toga trokovi posjednika vei od koristi, koju je imao, moi e traiti njihovu naknadu. U sudskoj praksi je reeno: "Kad brani drug trai povrat sredstava uloenih u stan drugog branog druga, radi poboljanja uvjeta stanovanja, treba uzeti u obzir da je brani drug koji je vrio ulaganja i sam koristio rezultat svojih ulaganja" .

U ZV definicija nunih i korisnih trokova nije dana, a nije je sadravao ni ZOVO, osim to su kao nuni trokovi oznaeni oni za odravanje stvari (l. 38. st. 3. ZOVO). U teoriji se nunim trokovima smatraju oni koji su neophodni za ouvanje same biti stvari, tako da bi ih poduzeo i vlasnik da je stvar bila kodnjega, primjerice to su trokovi tekueg odravanja, hranjenja ivotinje, plaanja poreza, osiguranja. Pravo na nune trokove koje je poteni posjednik imao za odravanje stvari mislim da e se moi ostvariti samo uz uvjet da je mogu povrat stvari vlasniku, odnosno da se stvar jo uvijek nalazi kod posjednika. Tumaenjem l. 164. st. 2. ZV proizlazi da poteni posjednik ima pravo na nune i korisne trokove zahtijeva li vlasnik povrat stvari, to znai da kada vlasnik ne moe realizirati svoj zahtjev, ni potenom posjedniku ne pripada pravo na naknadu ovih trokova.

Glede prava na naknadu korisnih trokova u l. 38. st. 4. ZOVO bilo je odreeno da se ti trokovi naknauju u mjeri u kojoj je vrijednost stvari poveana, pod im se razumijevalo poveanje vrijednosti stvari ne subjektivno za posjednika ili vlasnika, ve prema objektivnim, odnosno trinim kriterijima. Bez obzira to se sada u odredbi l. 164. st. 2. ZV pravo na naknadu korisnih trokova ne vezuje uz potrebu da bude poveana vrijednost stvari, ini se da bi trebalo o korisnosti trokova prosuivati prema njihovu uinku na vrijednost stvari prema objektivnim kriterijima. Naime, to se moe zakljuiti i iz odredbe l. 164. st. 3. ZV, jer se ne smatra korisnim troak kojim je poteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno, iz ega slijedi da kad se ne radi o promjeni namjene stvari poteni posjednik ima pravo na naknadu korisnih trokova, bez obzira je li ulaganje korisno i za vlasnika stvari (makar da je za pretpostaviti da su takve situacije iznimno mogue). Ako je poteni posjednik potroio vie od onoga koliko je porasla vrijednost stvari, vlasnik tu razliku nije duan naknaditi.

Naknadu tzv. luksuznih trokova poteni posjednik ne moe traiti od vlasnika stvari, osim u sluaju kada su ti trokovi istovremeno i korisni. Ako vlasnik sam ne da inicijativu za isplatu luksuznih trokova posjedniku, ovaj ima pravo odvojiti i za sebe zadrati to je iz luksuza dodao vlasnikovoj stvari (ius tollendi), pod uvjetom da se time stvar ne oteti. Ako to nije mogue, stvar je duan predati vlasniku s luksuznim dodacima bez prava na naknadu.

Zahtjev za naknadu trokova tuenik - poteni posjednik moe postaviti u istoj parnici koja se vodi radi povrata stvari, kao protutubeni zahtjev, a moe ga ostvariti i u samostalnoj parnici. Ovaj zahtjev zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari.

8/3. Nepoteni posjednik prema l. 165. st. 3. ZV ima pravo na naknadu trokova samo tada ako su oni bili nuni i vlasniku, te na ius tollendi pod uvjetom da se dodano moe odvojiti bez oteenja vlasnikove stvari (l. 165. st. 5. ZV).

Kad je rije o pravu nepotenog posjednika zahtijevati od vlasnika naknadu, trokovi nisu razvrstani u nune i korisne, ve su to trokovi koje bi vlasnik morao snositi da se stvar nalazila kod njega, to znai da je pri prosuivanju prava nepotenog posjednika na naknadu trokova jedino mjerilo bili bio tim trokovima nuno izloen vlasnik stvari. Primjerice, ako nepoten posjednik mora vlasniku stvari predati korist koju je stvar dala, tada bi bio ovlaten zahtijevati naknadu trokova koje je imao da bi korist ostvario. Za postupak postavljanja zahtjeva na ime naknade kao i rok zastare trabine vrijedi to je bilo reeno glede zahtjeva potenog posjednika.II. VLASNIKA TUBA PREDMNIJEVANOGA VLASNIKA

1. POJAM VLASNIKE TUBE PREDMNIJEVANOG VLASNIKA

Iz zakonskog naziva ove tube odmah je uoljivo njezino temeljno obiljeje, da to nije tuba vlasnika, ve osobe iji se posjed, dok ga nije izgubila, temeljio na injenicama uz koje zakon vezuje predmnjevu postojanja vlasnitva i stoga joj daje pravo na zahtjev radi povrata stvari. Redovito se koristi kada tuitelj ne moe dokazati da je stekao pravo vlasnitva, ovo osobito glede stjecanja tog prava od strane njegovog pravnog prednika. Vlasniku stvari uz pravu vlasniku tubu stoji na raspolaganju i vlasnika publicijanska tuba (actio Publicijana), dok onaj tko ne moe dokazati stjecanje prava vlasnitva, povrat stvari moe postignuti samo publicijanskom tubom.

Vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika je tuba kojom tuitelj - predmnijevani vlasnik od tuenika - posjednika zahtijeva povrat odreene stvari iji je posjed tuitelj izgubio. Po sadraju tubenog zahtjeva ova je tuba istovjetna s pravom vlasnikom tubom, razlika je u tome to se zahtjev ne temelji na pravu vlasnitva, ve na presumpciji da to pravo postoji.

U teoriji ova se tuba definira i kao tuba kojom kvalificirani posjednik trai povrat stvari od posjednika kod kojega se ta stvar nalazi bez pravne osnove ili po slabijoj pravnoj osnovi, zbog ega se smatra da se tom tubom titi jae pravo na posjed. Suprotno tome je stajalite da se ovdje ne radi o tubi tuitelja koji ima jae pravo na posjed, ve tuitelja ije predmnijevano vlasnitvo, a ne jae pravo na posjed, proizlazi iz injenice njegovog biveg kvalificiranog posjeda te stvari. U ZV, kako je ve reeno prihvaeno je stajalite da publicijansku tubu podie predmnijevani vlasnik (l. 166. ZV), radi povrata u posjed stvari.

Budui je tuitelj predmnijevani vlasnik, predmnjeva vlasnitva ne djeluje erga omnes ve samo u odnosu na tuenika u konkretnom sporu. Predmnjeva o postojanju vlasnitva oboriva je, jer joj tuenik moe suprotstaviti jednaki ili jai pravni temelj posjeda, te prigovor vlasnitva.

U parnici povodom publicijanske tube tuitelj je duan dokazati pravni temelj i istinit nain stjecanja svog posjeda, dok se potenje posjeda pretpostavlja, potom da se stvar nalazi u posjedu tuenika i identitet stvari.

Kako je izmeu publicijanske i reivindikacijske tube razlika jedino glede dokazivanja vlasnitva na strani tuitelja, to se na publicijansku tubu, prigovore posjednika kao i na pravni poloaj koji ima poteni odnosno nepoteni posjednik kada je duan predati stvar vlasniku, na odgovarajui nain primjenjuju zakonske odredbe kojima se ureuje prava vlasnika tuba, osim ako nije drugo odreeno zakonom niti je u suprotnosti pravnoj naravi publicijanske tube (l. 166. st. 4. ZV).

S obzirom da publicijanska tuba ide u red pravnih sredstava za zatitu prava vlasnitva, to se odredba l. 161. st. 2. ZV o nezastarivosti vlasnikog zahtjeva odnosi i na zahtjev za zatitu predmnijevanog vlasnika.

2. AKTIVNA LEGITIMACIJA NA PODIZANJE TUBE

Na podizanje publicijanske tube aktivno je legitimiran predmnijevani vlasnik koji je izgubio posjed stvari.

Predmnjeva o vlasnitvu postoji ako tuitelj dokae zakonitost posjeda (l. 18. st. 1. ZV) tj. pravni temelj stjecanja prava vlasnitva, to moe biti, primjerice, ugovor o prijenosu prava vlasnitva, nasljeivanje ili neka druga pravna injenica koja je pravni temelj za stjecanje tog prava. Uz to je tuitelj duan dokazati nain stjecanja posjeda, jer je za predmnjevu o vlasnitvu nuno da je posjed istinit (da nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloporabom povjerenja - l. 18. st. 2. ZV). Potenje posjeda se presumira, pa tu injenicu tuitelj nije duan dokazivati. Budui da se radi o oborivoj predmnjevi, tuenik je ovlaten dokazivati da posjed tuitelja nije poten, pa samim tim prestaje predmnjeva o vlasnitvu, jer ona ne djeluje u korist osobe koja nije bila poteni posjednik stvari (l. 166. st. 3. ZV). Tako, ako tuitelj dokae da je kupio stvar, te da mu ju je prodavatelj predao u posjed, nee se moi pozivati na predmnijevano vlasnitvo, ako je znao da prodavatelj nije ovlaten sa stvari raspolagati ili je s obzirom na okolnosti prodaje (na pr. cijena znatno nia od trine) imao razloga posumnjati u postojanje prava vlasnitva prodavatelja. Pretpostavka je za publicijansku tubu da je tuitelj bio predmnijevani vlasnik u vrijeme kada mu je posjed oduzet.

Predmjeva o vlasnitvu postoji i za osobe ije pravo potjee od nekadanjeg prava upravljanja ili koritenja i raspolaganja stvari u drutvenom vlasnitvu (ako se ne moe dokazati predmnjeva vlasnitva) ako dokae da je ona odnosno njezin pravni prednik bio stekao neko od tih prava odnosno pravo koritenja ili prvenstveno pravo koritenja graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki koje su se za stjecanje tog prava traile u trenutku stjecanja (l. 363. st. 2. ZV).

Na tuitelju je teret dokazivanja da je on bio u posjedu sporne stvari i da je tuenik u vrijeme voenja spora posjeduje.

3. PASIVNA LEGITIMACIJA

U publicijanskom sporu pasivno je legitimiran posjednik stvari koji stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju od tuiteljeva. Tuitelj treba dokazati da tuenik spornu stvar dri, a na tueniku koji se protivi tubenom zahtjevu jest da dokae da je njegov pravni temelj posjedovanja jai ili jednak tuiteljevom, dok se i za njega potenost posjeda predmnijeva, pa tuitelj moe dokazivati suprotno. Tuenik, primjerice, posjeduje stvar bez pravog temelja ako je posjed stekao od nevlasnika.

3/2. U l. 166. st. 2. ZV dani su neto preciznije od ZOVO (l. 41. ZOVO) kriteriji za ocjenu koja od stranaka ima slabiji temelj posjedovanja. Posjednikov je posjed slabiji ako nije poten ili nije zakonit ili nije istinit, dakle, ako posjed nije kvalificiran. Uz kvalificirani posjed obje stranke slabiji pravni temelj posjedovanja ima posjednik koji ne moe oznaiti svog prednika ili moe oznaiti sumnjivog. Ako obje stranke mogu ukazati na svog pravnog prednika, ili to ne moe uiniti ni jedna, tada ima jai pravni temelj posjedovanja onaj tko je posjed stekao naplatnim pravnim poslom u odnosu na besplatno stjecanje posjeda. U doktrini prije ZV je izraeno stajalite da se ne bi mogao primijeniti kriterij jaeg pravnog temelja s obzirom na naplatni i besplatni pravni posao izmeu daroprimatelja, koji je bio u posjedu stvari, i darovatelja, koji mu je posjed oduzeo, jer je onaj tko je stvar dobio na temelju besplatnog pravnog posla bio zakoniti posjednik u odnosu na darovatelja.

Ako je posjed tuitelja i tuenika kvalificiran i ako su obojica stekli posjed na jednako jakom pravnom temelju, tubeni zahtjev e biti odbijen, jer ne postoji obveza tuenika na predaju stvari tuitelju, budui se u toj situaciji daje prednost injenici posjedovanja stvari. Samo ako tuitelj dokae pravo vlasnitva na stvari, moe uspjeti s tubenim zahtjevom, ali se tada publicijanska parnica pretvara u reivindikacijsku.

4. TUENIKOVI PRIGOVORI

4/1. Uz prigovore peremptorne i dilatorne naravi koje tuenik moe izjaviti kao i protiv reivindikacijskog zahtjeva, u parnici povodom publicijanske tube tuenik moe izjaviti jo i prigovor prava vlasnitva, odnosno jaeg ili jednako jakog pravnog temelja na posjed, te prigovore kojima tuenik negira da je tuitelj bio u kvalificiranom samostalnom posjedu sporne stvari, kao i da je tuiteljev posjed koji je u vrijeme stjecanja bio zakonit i istinit u meuvremenu do oduzimanja posjeda to prestao biti.

Istiui prigovor prava vlasnitva tuenik otklanja predmnjevu o postojanju prava vlasnitva tuitelja, jer dokazuje da to pravo pripada tueniku ili nekoj treoj osobi. Prigovor tuenika o jaem ili jednako jakom pravnom temelju posjeda ocjenjuje se po kriterijima iz l. 162. st. 2. ZV, o kojima je naprijed bilo rijei pod 3/2.

III. PRAVA VLASNIKA TUBA

ZA PRESTANAK UZNEMIRAVANJA

1. POJAM VLASNIKE TUBE ZA PRESTANAK UZNEMIRAVANJA

1/1. Povreda prava vlasnitva, osim oduzimanja iz posjeda stvari, moe biti uinjena i drugim radnjama tree osobe, kojima se vlasnitvo ograniava, to uznemirava vlasnika u vrenju vlasnikih ovlatenja. Pravom vlasnikom tubom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tubom (actio negatoria) tuitelj kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji nain, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvravanju njegovih vlasnikih ovlasti da prestane s uznemiravanjem (l. 167. st. 1. ZV). Da bi ostvario zatitu prava vlasnitva ovom tubom, tuitelj mora dokazati da je stvar njegovo vlasnitvo, te da ga tuenik uznemirava u izvravanju ovlasti na stvari, dok je na tueniku teret dokazivanja da uznemiravanje nije bespravno (l. 167. st. 2. ZV).

1/2. Iako ZV nije izriito odredio da pravo na tubu radi prestanka uznemiravanja ne zastarijeva, kao to je to uinjeno kod reivindikacijske tube, zbog naravi ove tube proizlazi njezina nezastarivost. Naime, pravo na vrenje vlasnikih ovlasti ne zastaruje, a kako je pretpostavka za negatorijsku tubu da uznemiravanje traje u vrijeme njezina podnoenja, oito je da vlasnik ima uvijek pravo zahtijevati da uznemiravanje prestane.

2. AKTIVNA LEGITIMACIJA NA PODIZANJE TUBE

2/1. Negatorijsku tubu je ovlaten podii vlasnik koji je u neposrednom ili posrednom posjedu svoje stvari, dosljedno tome i fiducijarni vlasnik kao i osoba ije pravo potjee od nekadanjeg prava upravljanja ili koritenja i raspolaganja (l. 363. st. 1. ZV)

Budui da suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje moe staviti vlasnik stvari, a prema svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasnitva (l. 46. st. 1. i 2. ZV), na podnoenje ove tube aktivno je legitimiran svaki suvlasnik stvari. Suvlasnik ima pravo zahtijevati od treih osoba da prestanu s uznemiravanjem na cijeloj stvari bez obzira na veliinu njegova suvlasnikog dijela. Prema ostalim suvlasnicima suvlasnik moe negatorijskom tubom zatraiti zatitu kada mu drugi suvlasnik onemoguava ili bitno ograniava dogovoreni nain obavljanja faktine vlasti i suvlasniko ovlatenje. Na isti nain pravo na zatitu od uznemiravanja imaju zajedniar i etani vlasnik.

Smatra se da su aktivno legitimirani na podizanje ove tube univerzalni i singularni sukcesori vlasnika pod uvjetom da bespravno uznemiravanje od strane tuenika traje i nakon to su stekli posjed stvari od svoga prednika.

Kako je prema l. 167. st. 1. ZV na podnoenje negatorijske tube legitimiran samo vlasnik (neposredni i posredni posjednik), to na ovu zatitu nemaju pravo osobe koje dre u nesamostalnom i neposrednom posjedu stvar koja je predmet uznemiravanja, neovisno o tome temelje li posjed na nekom stvarnom pravu ili obveznopravnom odnosu. Stoga nee moi podii negatorijsku tubu plodouivatelj, titular prava slunosti, zakupnik, najmoprimac. Nesamostalni posjed moe se od bespravnog uznemiravanja tititi tubom zbog smetanja posjeda ili drugim sredstvima na koja nesamostalnog posjednika ovlauje pravo temeljem kojeg stvar posjeduje stvar.

2/2. Tuitelj mora dokazati pravo vlasnitva, jednako kao i kad je bila rije o reivindikaciji. Razlika izmeu tuitelja koji zahtijeva povrat stvari u odnosu na tuitelja koji podie negatorijsku tubu u tome je to je ovaj potonji posjednik stvari, pa kad je rije o pokretnim stvarima, presumira se da je njezin vlasnik (l. 11. st. 3. ZV), zbog ega nee morati dokazivati pravni temelj stjecanja.

Pravo vlasnitva na nekretnini vlasnik e dokazati zemljinoknjinim izvatkom ili drugom odgovarajuom ispravom kojom se utvruje to pravo. Ako takve isprave nema, zatitu od uznemiravanja moe ostvariti kao predmnijevani vlasnik publicijanskom negatorijskom tubom.

2/ PASIVNA LEGITIMACIJA

U parnici radi prestanka uznemiravanja posjeda pasivno je legitimiran tuenik (l. 167. st. 1. ZV) koji bespravno uznemirava vlasnitvo tuitelja. To moe biti svatko tko ini radnju uznemiravanja, bez obzira ini li to u svoje ime i na svoju korist ili u ime tree osobe. Uz osobu koja bespravno uznemirava tuitelja, tuenik moe biti i osoba po ijem se nalogu uznemiravanje vri, kao i ona u iju se korist uznemirava vlasnika, ako je ona tu korist odobrila ili se njome slui direktno ili indirektno.

U smislu odredbe l. 210. ZPP tuenik koji uznemirava vlasnika stvari po nalogu druge osobe moe pozvati nalogodavca da umjesto njega stupi u parnicu (nominatio auctoris).

3. DOKAZIVANJE UZNEMIRAVANJA

3/1. Vlasnik ima pravo podii negatorijsku tubu kad ga netko "uznemirava" u pravu vlasnitva. Rije "uznemirava" znai da stanje izazvano radnjom uznemiravanja (primjerice istovarom materijala na tuiteljevu zemljitu) traje u vremenu stalno ili da se radnja uznemiravanja povremeno ponavlja (povremeno parkiranje automobila na tuiteljevoj nekretnini), zbog ega se ne moe traiti zatita ovom tubom zbog uznemiravanja uinjenog jednokratnom radnjom. Istovremeno znai da uznemiravanje mora postojati u vrijeme podnoenja tube. Moe se govoriti o postojanju uznemiravanja i onda kada s obzirom na okolnosti postoji vjerojatnost da e se in uznemiravanja i ubudue ponavljati.

Uznemiravanje treba biti posljedica neke ljudske radnje ili proputanja ili ureaja kojeg je ovjek stvorio, a ne sluajnog dogaaja ili vie sile.

in uznemiravanja moe se sastojati u svojatanju nekog stvarnog ili obveznog prava na tuiteljevoj stvari (na pr. prava kapnice, prava provoenja tekuine, prava iz zakupnog odnosa), u proirenju postojeeg prava na tuiteljevoj stvari (titular prava prolaza pjeice poinje koristiti tuiteljevu nekretninu i za provoz automobilom) i faktinom poduzimanju stanovitih radnji bez pretenzije da se time izvrava neko svoje pravo. Verbalno osporavanje neke vlasnikove ovlasti ili polaganje stanovitog prava na tuiteljevu stvar ne smatra se uznemiravanjem.

3/2. Tuitelj - vlasnik stvari mora dokazati da je uznemiravanje uinjeno, ali na njemu ne lei teret dokaza da je uznemiravanje bespravno. Sama injenica da ga je netko na odreeni nain ograniio u vlasnikim ovlastima, tuitelja legi- mira na zatitu. Tuenik koji tvrdi da je radnju uznemiravanja poduzeo, jer mu na to pripada pravo, duan je dokazati postojanje prava ili ovlasti na poduzimanje konkretne radnje uznemiravanja ili obvezu tuitelja da trpi takve radnje.

4/ TUBENI ZAHTJEV4/1. Cilj je negatorijske tube postii prestanak uznemiravanja. Ovisno o nainu uznemiravanja, tubenim zahtjevom tuitelj e traiti uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja ili prestanak ponaanja kojim se ini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

Uspostavu prijanjeg stanja tueniku se moe naloiti na nain da poduzme radnje kojima e otkloniti izvor uznemiravanja (to e biti najee u sluaju prekomjernih, posrednih i neposrednih imisija) ili inidbu kojom e tuiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja (na pr. odvoz materijala, kojeg je tuenik odloio na nekretninu tuitelja). Te inidbe je tuenik duan uiniti na svoj troak.

Negatorijski zahtjev treba sadravati i zabranu budueg takvog ili slinog uznemiravanja, kako bi presuda bila ovrna isprava u sluaju da tuenik ponovi uznemiravanje, jer vie nije mogue voenje nove parnice radi prestanka uznemiravanja radnjama koje su ve bile predmetom pravomono okonanog sudskog spora (presuena stvar - l. 333. st. 2. ZPP).

4/2. Ako je tuenik radnjama uznemiravanja uzrokovao tuitelju tetu duan ju je naknaditi po opim pravilima za naknadu tete (l. 167. st. 3. ZV), to znai primjenu odredaba ZOO i odgovornost po naelu predmnijevane krivnje, a ako se radi o opasnoj stvari ili djelatnosti, po naelu objektivne odgovornosti.

Zahtjev za naknadu tete moe se postaviti kao sporedni u negatorijskoj tubi ili kao samostalan u posebnoj tubi.

4/3. U okvirima negatorijske je tuba radi zatite od prekomjernih posrednih i neposrednih imisija, koja u odnosu na klasinu negatorijsku tubu ima neke specifinosti. Subjektivno pravo na ovu tubu proizlazi iz opeg pravila da je vlasnik prilikom izvravanja svog prava duan postupati obzirno prema opim i tuim interesima, koji nisu protivni njegovu pravu (l. 31. st. 1. ZV). Cilj ove tube je zatita opravdanog interesa vlasnika i nesamostalnog posjednika nekretnine, sprijeiti da mu s druge nekretnine dolaze tetni utjecaji kao to su dim, otpadne vode, buka i sl. (l.110. ZV), pa se prema vlasniku ili nesamostalnom posjedniku moe postaviti odreeni zahtjev na neko trpljenje, proputanje ili injenje radi uzajamno obzirnog izvravanja prava vlasnitva (l. 100. st. 2. ZV).

Temeljne karakteristike ove tube su da zatitu od prekomjernih posrednih i neposrednih imisija, za razliku od negatorijske tube, moe zahtijevati ne samo vlasnik ve i neposredni nesamostalni posjednik koji pravo na posjed izvodi iz tueg prava vlasnitva.

Tubenim zahtjevom tuitelj od tuenika (vlasnika ili drugog neposrednog posjednika) trai da otkloni uzroke nedoputenih imisija i da ubudue proputa initi na svojoj nekretnini ono to je uzrokom prekomjernih imisija dok ne poduzme odgovarajue mjere za njihovo onemoguavanje (l. 110. ZV), ili da ga prestane uznemirivati odreenim bespravnim neposrednim imisijama (dim, aa, otpadne vode - l. 110. st. 4. ZV). Mogue je takoer zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere kada nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tue nekretnine od neposrednih i posrednih imisija.

U svakom sluaju vlasnik ima pravo na naknadu tete uzrokovane imisijama.

IV. TUBA PREDMNIJEVANOG VLASNIKAZA PRESTANAK UZNEMIRAVANJA

U l. 167. st. 4. ZV statuirano je i pravo predmnijevanog vlasnika na tubu za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorija) tako to je odreeno da onaj tko dokae pravni temelj i istinit nain stjecanja, a poteni je posjednik, ima pravo na zahtjev za prestanak uznemiravanja kao i onaj tko je dokazao da je stvar njegovo vlasnitvo, s tim da se na tu tubu na odgovarajui nain primjenjuju pravila o vlasnikoj tubi predmnijevanog vlasnika.

Aktivno legitimiran na publicijansku negatoriju je predmnijevani vlasnik - posjednik koji u postupku, kao i kod publicijanske tube, dokazuje injenice uz koje se vezuje predmnjeva vlasnitva (pravni temelj stjecanja i istinit posjed).

Kao i u negatorijskoj tubi predmnijevani vlasnik e morati dokazati da ga je tuenik uznemiravao u vrenju vlasnikih ovlasti, pa sve ono to je reeno o uznemiravanju za negatorijsku tubu, vrijedi i ovdje.

Protiv publicijanske negatorijske tube tuenik e moi, uz prigovor da uznemiravanje nije uinio ili da ga nije uinio bespravno, istaknuti prigovor postojanja jae ili jednake predmnjeve vlasnitva od tuitelja, ili prigovor prava vlasnitva u kom sluaju tuitelj ne bi mogao ostvariti zatraenu zatitu. Osnovanost ovih prigovora cijeni se analogno kao u publicijanskoj parnici.

ZAKLJUAK

ZOVO, kako mu i sam naziv kazuje, regulirao je osnove vlasnikih odnosa parcijalno i nepotpuno, i to zbog najmanje dva temeljna razloga. Po svojim ekonomskim vrijednostima pravo vlasnitva koje je bilo rezervirano za fizike i graanskopravne osobe, bilo je manjeg znaenja, jer su gospodarski subjekti bili pod reimom drutvenog vlasnitva. Usto, nakon donoenja ZOVO u nadlenosti republika bilo je donoenje potpunog zakona o stvarnim pravima, koji u Hrvatskoj nije bio donijet.

Promjenom drutvenopolitikog sustava i prelaskom na trino gospodarstvo pravu vlasnitva vraeno je mjesto jedinstvenog, apsolutnog prava za sve pravne subjekte. ZOVO vie nije odgovarao potrebama ovog vremena, pa smo dobili ZV, koji je stupio na snagu 01. 01. 1997. godine. U biti novi zakon nas je vratio veim dijelom na primjenu starih pravnih pravila iz OGZ, kad je rije o klasinim institutima stvarnog prava. Meutim, pritom treba imati u vidu da drutveni razvoj i socijalizacija prava uvjetuju stanovite modifikacije u tumaenju nekih pravnih instituta i sadraja pravnih standarda, pa je pri primjeni ZV nuno i to uzeti u obzir.

L I T E R A T U R A

1. J. Crni " Ustavnosudska zatita prava vlasnitva". Godinjak 5 Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i sudske prakse, "Organizator" 1998. god. 2. Nikola Gavella - Gliha - Tatjana Josipovi - Vlado Belaj i Zlatan Stipkovi, "Stvarno pravo" -"Informator" 1998. god. 3. I. Grbin " Sudska zatita stvarnih prava prema Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (usporedba s dosadanjim stanjem)", Godinjak 4, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, "Organizator" 1997. god.

4. B. Hrvatin "Stjecanje prava vlasnitva na nekretninama i zatita prava vlasnitva " - Informator br. 4704 - 4705, str. 20 - 22.

5. H. Mominovi "Zatita prava vlasnitva" - Zbornik radova "Narodne novine", Propisi i praksa", "Zakonitost" 1990., str. 136.

6. O. Stankovi - M. Orli "Stvarno pravo" - "Nauna knjiga" 1981., str. 203.

7. Triva - Belajec - Dika "Graansko parnino procesno pravo" - "Narodne novine 1986., str. 480.

8. M. Vedri- P. Klari "Graansko pravo" "Narodne novine" 1995. str. 224.

9. Vizner "Komentar Zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima" 1980., str. 282.

10. Vukovi "Pravila graanskog zakonika" - "kolska knjiga" 1961., str. 199.

11. Mladen uvela - "Vlasnikopravni odnosi" - "Organizator" 1996., str. 238.

12. Pregled sudske prakse, prilog "Nae zakonitosti" i "Zakonitosti".

13. Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96., 68/98. i 137/99. - u daljnjem tekstu ZV).

Zakon o osnovnim vlasnikopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91., 9/92. i 77/92. - u daljnjem tekstu ZOVO).

Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" 8/98. -proieni tekst).

"Narodne novine" 99/99., ranije l. 28. istog zakona -"Narodne novine" 13/91.

Vidjeti o tome Jadranko Crni "Ustavnosudska zatita prava vlasnitva", Godinjak 5 - Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, "Organizator", 1998. godina

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-661/1999. od 13. 03. 2000.godine,"Narodne novine" 38/2000.

Zakon o izvlatenju ("Narodne novine"9/94. i 35/94.).

Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine ("Narodne novine" 92/96., 39/99. i 42/99.).

Zakon o parninom postupku("Narodne novine" 53/91., 91/92. i 112/99. - u daljnjem tekstu ZPP).

Zakon o zemljinim knjigama ("Narodne novine"91/96., 68/98. i 137/99.).

Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. - u daljnjem tekstu ZOO).

Nikola Gavella -Igor Gliha -Tatjana Josipovi -VladoBelaj i Zlatan Stipkovi, "Stvarno pravo" - "Informator" 1998. godine (dalje Gavella), str. 428

Gavella: op. cit. str. 430; Hrvoje Mominovi "Zatita prava vlasnitva" Zbornik radova "Narodne novine","Propisi i praksa", "Zakonitost" 1990., str. 136.

Mladen uvela - "Vlasnikopravni odnosi" -"Organizator" 1996., str. 238.

VSH, Rev. 143/82. od 19. 10. 1982. citirano po uveli, op. cit. str. 239. pod 20.

Obiteljski zakon ("Narodne novine" 162/98. - u daljnjem tekstu OBZ).

Zakon o braku i porodinim odnosima ("Narodne novine" 51/89. i 59/90.).

"Zajedniar moe od drugog zajedniara traiti predaju suposjed zajednike stvari, a ovo bez obzira to nije izvrena dioba suvlasnitva, pa se u ovoj pravnoj stvari moe donijeti odluka bez obzira to nije donesena odluka u predmetu koji se vodi kod istoga suda i u kojem e biti utvrena veliina suvlasnikih omjera stranaka na zajednikoj imovini".upanijski sudu Karlovcu G-201/99. od 18.08.1999., Izbor odluka VSRH 1/1999.sentenca pod br. 126; "Sud ne moe naloiti predaju stvari u suposjed, ako nije utvrdio suvlasnike udjele budui da suvlasnik ima pravo posjedovati stvar razmjerno svom udjelu" VSRH Rev. 2133/1993. od 01. 03.1995., Izbor odluka VSRH broj 2/1995. sentenca pod br. 3.

Gavella, op. cit. str. 430.

Ispunjenjem raskidnog uvjeta pravo vlasnitva prelazina fiducijarnog dunika - potonjeg vlasnika (l. 276. st.1. Ovrnog zakona - "Narodne novine" 57/96. i 29/99. - u daljnjem tekstu OZ).

Zakon o pretvorbi drutvenih poduzea ("Narodne novine"19/91., 83/92., 94/93.,2/94. i 9/95.), koji je prestao vaiti temeljem l. 49. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" 21/96. i 71/97.).

Petar Simonetti u radu "Pretvorba drutvenog vlasnitva na nekretninama" Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci br. 2., vol. 19., 1998. str. 382 iznio je motrite da se samo pravo koritenja radi graenja i ostvareno prvenstveno pravo koritenja radi graenja na neizgraenom graevinskom zemljitu drutvenom vlasnitvu pretvara u pravo vlasnitva u korist nositelja tog prava, a ne i ope pravo koritenja i raspolaganja na neizgraenom graevinskom zemljitu, jer je pretvoreno u pravo vlasnitva opine ili grada na ijem je podruju, pod pretpostavkom da nisu ispunjeni uvjeti za vraanje tog zemljita prijanjem vlasniku.

Prema l. 11. st. 1. ZV nesamostalan posjednik stvar posjeduje priznajui pritom viu vlast posrednog posjednika; l. 12. st. 2. ZV, pomonik u posjedovanju je onaj koji izvrava iskljuivo tuu faktinu vlast.

VSH G-825/81. od 31. 03. 1982., citirano po uveli op. cit. str. 239. pod 21.

H. Mominovi, op. cit. str. 138.

Triva -Belajec - Dika, "Graansko parnino procesno pravo" - "Narodne novine 1986., str. 480.

VSH, Rev.1730/90. od 21. 11. 1990., Pregled sudske prakse 51, sentenca 35.

Do 01. 01. 1997. godine stav judikature je bio da tuitelj u ovom sluaju ne moe od tuenika traiti povrat stvari, ve moe preinaiti tubu i zahtijevati naknadu tete. VSH, G-2828/78. od 14. 09. 1978. Pregled sudske prakse br. 14, sentenca 365.

Opi graanski zakonik dalje OGZ

Gavella op.cit. 432.

Zakon o poljoprivrednom zemljitu - proieni tekst("Narodne novine" 54/94.,48/95., 19/98. i 105/99., Zakon o umama ("Narodne novine 52/90., 5/91., 9/91. i 61/91.).

O. Stankovi - M. Orli, "Stvarno pravo, "Nauna knjiga" 1981. str. 203.

VSRH, Rev 130/86. od 01.04.1986.,cit. po uveli, op. cit. str. 219 pod 59.

B. Hrvatin, "Stjecanje prava vlasnitva na nekretninama i zatita prava vlasnitva, "Informator" br. 4704 do 4705, str. 20 - 22.

Gavella, op.cit. str. 50.

VSRH, Rev. 3872/1994. od 12. 01. 1995., Izbor odluka VSRH I. iz 1996. sentenca 165.

H. Mominovi, op. cit. str. 139.

M. uvela, op. cit. str. 215.; H. Mominovi, op. cit. str. 139.

Triva, op. cit. str. 321.

VSRH Rev. 2426/1990. od 15.02.1991. Izbor odluka VSRH 1993., sentenca br. 2

VSH, Rev. 634/87. od 17. 04. 1987., Pregled sudske prakse 34, sentenca 18.

VSH, Rev. 2126/88. od 11. 04. 1989., Informator 3779.

"Pravo (su)vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne moe zastarjeti dok on moe zahtijevati povrat stvari, meutim, kad (su)vlasnik vie ne moe zahtijevati povrat stvari, dospijeva zahtjev za naknadu i zastarijeva u opem zastarnom roku", VSRH, Rev.1823/94. od 16. 02. 1999. Informator 4756 od 16. 10. 1999.

Gavella, op. cit. str. 440; M. Vedri - P. Klari, "Graansko pravo", "Narodne novine" 1995. str. 224.

Gavella, op. cit. str. 441.

O. Stankovi - M. Orli op.cit. str. 205.; "Kupac kojemu je na temelju valjanog pravnog posla nekretnina predana iako nije stekao vlasnitvo, jer nije izvren upis u zemljine knjige, moe se s uspjehom protiviti zahtjevu vlasnika za povrat prodane stvari". VSRH, Rev. 1060/91. od 26. 09. 1991. Izbor odluka VSRH iz 1993. sentenca br. 10.

VSRH Rev. 1/1992. od 04. 03. 1992., Izbor odluka VSRH iz 1993., sentenca br. 12.

Prof. Gavella je iznio miljenje da je u l. 163. st. 3. ZV uinjena redakcijska greka, a uzimajui u obzir cilj te odredbe kao i usporedbom s paragrafom 986. st. 2. BGB, koji je sluio kao uzor, da bi ispravan tekst glasio: "Ako se od posjednika stvari koja je bila otuena ustupom zahtijeva da ju preda njezinu vlasniku, posjednik moe novom vlasniku suprotstaviti prigovore svoga prava na posjed, koje je imao prema ustupitelju", Gavella, op. cit. str. 443.

Istovjetna je odredba sadrana u paragrafu 375 OGZ.

O tome vidjeti kod I. Grbina, "Sudska zatita stvarnih prava prema Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (usporedba s dosadanjim stanjem)", Godinjak 4, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, "Organizator, 1997.

VS, GZZ 35/1987. od 20. 01. 1988. Pregled sudske prakse br. 39. str. 53.

VSRH , Rev. 354/1994. od 29. 01. 1988., Izbor odluka br. 1. iz 1998., sentenca 41.

Stankovi - Orli, op.cit. str. 206.

Za razliku od ZOVO koji je u l. 39. st. 4. i 5. odredio da nesavjesni posjednik ima pravo na naknadu nunih trokova, koje bi imao vlasnik da se stvar nalazila kod njega, i korisnih trokova, ako su korisni osobno za vlasnika.

Gavella smatra da bi i nepoteni posjednik imao pravo na naknadu trokova koji su bili korisni za vlasnikovu stvar, ako i ukoliko na naknadu ima pravo po obveznopravnim pravilima, op. cit. str. 445.

Vedri - Klari op. cit. str. 225; Vukovi "Pravila graanskog zakonika", kolska knjiga 1961. str. 199; Vizner "Komentar zakona o osnovnim vlasnikopravnim odnosima", 1980. str. 282; Mominovi op. cit. str. 146.

Gavella, op. cit. st. 452.

Vizner, opt. cit. str. 284.

VSRH, Rev. 3938/94. od 13. 10. 1998.

Vizner op. cit. str. 289; Mominovi op. cit. str. 149.

VSH, Rev. 702/1984. od 28. 08. 1984., Pregled sudske prakse 26, sentenca 38; Gavella, op. cit. str. 457; Mominovi op. cit. 149.

"Ako je zid dograivanjem postao sastavnim dijelom kue druge osobe, tada vlasnik zida nema pravo na tubu po l. 42. ZOVO, jer je uznemiravanje zapoeto dograivanjem zida po drugoj osobi, preraslo u oduzimanje stvari od vlasnika". VSRH, Rev. 1675/1993. od 23. 09. 1993., Izbor odluka iz 1994., sentenca br. 16 sada je to primjena l. 167. ZV.

Vizner, op. cit. str. 291; uvela, op. cit. str. 232.

Definicija prekomjerne posredne imisije je dana u l. 110. st. 1. ZV, a neposredne imisije u st. 4. istog lanka.