ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA Broj 199/200 …casopis.hrsume.hr/pdf/199.pdf · komisije da se preispita prostorno planiranje i korištenje zemlji-šta, mobilizira postojeći

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA Broj 199/200 Godina XVI. Zagreb,srpanj/kolovoz 2013. ISSN 1330 – 6480

Jednistvene norme na EU tržištu Planinarski dom Jankovac

Požari

Sindikalne sportske igre

Mjesečnik »Hrvatske šume« Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb Predsjednik Uprave: Ivan Pavelić Glavni urednik: Goran Vincenc Novinari: Irena Devčić, Marija Glavaš, Vesna Pleše, Ivica Tomić i Goran Vincenc Uređivački odbor: predsjednik Branko

Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Plačljiva božikovina, Goran Vincenc Zadnja stranica: Šumsko jutro, Goran DorićGrafičko oblikovanje, lektura, priprema i tisak: Narodne novine d.d., ZagrebNaklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaćaoglašivač.impr

essu

mu

ovom

bro

ju22 Planinarski

dom Jankovac

3 Uvodnik

4 Pravni okviri EU u zaštiti šuma od požara

6 Hrvatske šume čuvaju šume od požara

7 Zadarski šumari u prevenciji požara upozoravaju turistei izletnike

9 Delničani na tronu tri puta zaredom

12 Otvoren jubilarni 10. salon Šuma okom šumara

14 Šumarski inženjeri uskoro u društvu europskih inženjera

15 Poruka optimizma dr. sc. Jurja Medvedovića

16 Udruga zadovoljna sporazumom

17 Lipanjske polave nanijele štete baranjskim lovištima

18 Održana FSC radionica u Zagrebu

18 Floraart - umirujuće zelenilo i toplina drveta

19 Organizira se prva licitacija za trupce iz privatnih šuma

20 Na jedinstveno europsko tržište sa jedinstvenom normama

22 PD Jankovac - od grofova do odmetnika,svi su našli svoj mir

25 Područje velike krajobrazne i biološke raznolikosti

27 Posljedice pasivne zaštite temeljene na mjerama zabrane

28 Sjekač - kralježnica Hrvatskih šuma

30 Prva europska sjemenska plantaža divlje trešnje

32 Što znače žigovi i šarene pločice na trupcima

34 Češka - Osnove gospodarenja izrađuju se od 1887. godine

38 Šume pridonose kvalitetnoj proizvodnji grožđa i vina

40 Slavonski šumar izgradio najpoznatiju Velebitsku stazu

42 Medvjeđe grožđe

44 Zlatnica - izvrstan lijek za bubrege

46 Kaljužišta u službi rehabilitacije

48 Ilustratorica sa 500 maraka

50 Jedinstveni dragulj zadarskog arhipelaga

52 Trota torrente - uzbudljiva ribička tehnika

53 Društvene mreže

54 Dječji kutak

Broj 199/200 | Srpanj/Kolovoz 2013. HRVATSKE ŠUME 3

Poštovani čitatelji!

Iznimno sam ponosan što vam mogu predstaviti 200. broj časopisa Hrvatske šume koji upravo držite u rukama. Časopis Hrvatske šume nastao je 1997. godine kao nasljednik istoimenih novina, koje su za cilj imale unutarnju komunikaciju između radnika i uprave. Dolaskom novih tehnologija, tu zadaću preuzeo je intranet Hrvatskih šuma d.o.o. Zadaća novonastalog časopisa bila je promocija šumarstva i šumarske struke za koju nas veže 2,5 stoljeća kontinuiranog potrajnog gospodarenja zbog kojeg se našim šumama dive brojni posjetitelji i šumarski stručnjaci iz cijeloga svijeta, koji jednoglasno konstatiraju kako su šume Republike Hrvatske među najočuvanijima i najkvalitetnijima u svijetu. S ponosom možemo reći kako smo ulaskom u Europsku uniju sa sobom ponijeli jednu ostavštinu na kojoj nam ostatak Europe može zavidjeti. Naravno o tome ne treba šutjeti, već glasno se hvaliti, što je zadaća koju je časopis prihvatio sa zadovoljstvom.Za nas, zaposlenike Hrvatskih šuma d.o.o. časopis je od svojih početaka predstavljao način međusobne

komunikacije, mjesto razmjene informacija te prozor u šumarski svijet. Čitateljima izvan šumarske struke trudili smo se približiti šumarstvo te prirodu i svijet koji nas okružuje prikazati kroz oči šumara, koje nerijetko vide ono što drugi nemaju prilike vidjeti. Ponosni smo na naš obrazovni sadržaj za koji često dobivamo pohvale nastavnika biologije diljem

zemlje, koji časopis koriste kao pomoć u nastavi. Ponosni smo na brojne edukativne plakate koje smo izdali proteklih 16 godina a koji danas krase zidove velikog broja osnovnih i srednjih škola u državi. Ponosni smo na izvrsnu komunikaciju koju imamo sa dječjim vrtićima na temelju koje, djeca od malih nogu uče važnost koju šuma ima u našemu društvu.Drago nam je da nam Vi, naši čitatelji redovno šaljete pohvale i kritike, koje nastojimo što je više

moguće usvojiti kako bi na Vaše i naše zadovoljstvo, časopis bio bolji. Ovim putem htio bih Vas potaknuti da to i dalje činite, te se nadam da će naše druženje i šetnja šumom potrajati još mnogo godina i mnogo brojeva.

Vaš urednik

Goran Vincenc

4 HRVATSKE ŠUME Broj 199/200 | Srpanj/Kolovoz 2013.

aktu

alno

Teks

t: Ir

ena

Dev

čić

F

oto:

arh

iva,

D. V

ranj

eš

Zadnjih se godina broj šumskih požara dramatično po-većao pa je problem šumskih požara postao značajan za Europu, a posebice za mediteranske zemlje koje su zbog klimatskih uvjeta najviše pogođene ovim fenomenom.

Klimatske promjene postupno utječu na cijeli planet i moguće je da će se vjerojatnost za nastanak šumskih požara još više pove-ćavati. Temperature u mediteranskom dijelu Europe, posebice u sjevernim područjima, povećavaju se većom stopom od trenda prosječnog globalnog zatopljenja u ostalim dijelovima Europe. U ovom području šumski požari postaju velika prijetnja šumama, a dodirna urbana područja sve su ozbiljnije izložena ovoj opasnosti.

U Ugovoru Europske unije nema eksplicitne zakonske odred-be za šume i stoga politika odnosa prema šumama pripada u izrav-nu odgovornost država članica. Preventivne mjere koje utječu na šume se temelje na ekološkim principima Ugovora EU. Europska komisija podržava nacionalne politike zaštite šuma kroz niz alata koji izravno ili neizravno utječu na šume poput mjera zaštite oko-liša i klime, ruralnog razvitka, poljoprivrede, regionalne politike, civilne zaštite i istraživanja.

Europska strategija razvoja šumarstva i njezin akcijski plan definiraju zajedničke principe (održivo upravljanje i multifunk-cionalnost) i popis procesa i međunarodnih aktivnosti koje treba poštovati.

Nekoliko glavnih uprava Europske komisije (Directorates-General ili skraćeno DGs) zaduženi su i uključeni u daljnji razvoj mjera te praćenje trenutnog stanja iz područja prevencije šumskih požara, protupožarne zaštite šuma i obnove opožarenih područja. No uprava koja se dugoročno bavi ovim problemom je ona zadu-žena za okoliš (DG Enviroment) koja je 1992. godine osigurala pravni okvir za zaštitu šuma od požara. Ovaj pravni instrument izrađen je za desetogodišnje razdoblje te je doprinio razvoju pre-vencije šumskih požara kao i boljem uvidu u posljedice koje za so-bom ostavljaju te obnovi opožarenih područja. No, zbog relativno male financijske potpore omogućio je ograničene rezultate. Ovaj dokument istekao je krajem 2002. godine te ga je zamijenio doku-ment naziva „Forest Focus“. Svrha novog dokumenta bila je uspo-staviti program Europske unije za praćenje stanja šuma i okoliša

kako bi se europske šume zaštitile od utjecaja zagađenja i požara.U međuvremenu, 1998. godine Uprava za okoliš osnovala

je ekspertnu grupu za šumske požare koja se i danas sastaje dva puta godišnje u Bruxellesu i Ispri (Italija). Ovaj tim ljudi osmi-slio je „Informacijski sustav zaštite europskih šuma od požara“ (EFFIS - European Forest Fire Information System; Uredba (EZ) br. 2152/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. Sustav EU koji je dugoročan i široko usmjeren, usklađen i pruža potpun nadzor stanja šuma).

Cilj ovog programa je omogućavanje stupnja procjene sta-nja prije, odnosno poslije požara na određenom području kako bi se potpomogla protupožarna zaštita kroz mapiranje i izradu karata opožarenog područja. Na ovaj način unaprjeđuje se pripravnost za područja visokog rizika od nastanka požara, pronalaze se najbolji načini gašenja te se izrađuje tzv. post - požarna evaluacija. Svrha EFFIS-a nije dupliciranje ili zamjena već postojećih nacionalnih baza podataka već omogućavanje informacija u europskim okvi-rima.

Iako je program Forest Focus istekao 2006. godine, aktivnosti EFFIS-a i dalje se nastavljaju, a Europski parlament zatražio je njegovo usavršavanje posebno iz nekoliko područja koja nisu bila dovoljno razrađena.

EU i države članice su se obvezale da će se posvetiti problemu prevencije šumskih požara i usredotočiti se na istraživanje, struk-turalne intervencije, obuku i podizanje svijesti. Postoji nekoliko razloga zašto se mora posvetiti pozornost problemu prevencije ka-

Šume imaju važnu ulogu u zaštiti ekosistema i očuvanju bioraznolikosti europskog kontinenta. Također, ključne su za uravnotežen društveno -

ekonomski razvoj budući da ne pružaju samo drvo, nego i omogućuju razvoj neprocjenjivih proizvoda

ovog ekosustava kao što su: proizvodnja kisika, skladištenje ugljika, očuvanje tla, zaštita krajolika, održavanje plodnosti tla, pročišćavanje površinskih

voda, klimatska ravnoteža.

EUROPSKA UNIJA

Pravni okviriEuropske unije u zaštitišuma od požara


tastrofa na europskoj razini: prvi i najočitiji jest to što katastrofe ne poštuju granice i mogu prelaziti državne granice. Katastrofe mogu imati negativan učinak na postojeću politiku Zajednice, poseb-no što se tiče poljoprivrede i infrastrukture. Zaključci Vijeća EU od 12. studenog 2009., izraženi u dokumentu „Nacrt zaključaka Vijeća o okvirima Zajednice o prevenciji katastrofa unutar EU” predložio je Komisiji stvaranje neformalne mreže za prevenciju katastrofa u okviru mehanizma civilne zaštite zajednice i financij-skog instrumenta za civilnu zaštitu. Cilj je doprinijeti donošenju preporuka, širenju najboljih primjera iz prakse i lekcija koje su se naučile iz iskustva, razmjenu informacija i koordinaciju naci-onalnih strategija na području prevencije katastrofa. Razmjena rezultata istraživanja doprinijet će također i unapređenju „sustava civilne zaštite”.

Vijeće EU na temelju rada koji je prezentirala Komisija, po-sebno je predstavilo određeni broj mjera za prevenciju šumskih požara, naglašavajući potrebu za stvaranjem integriranog plana za predviđanje, prevenciju, kontrolu i aktivnu obnovu područja koje je pogođeno tim događajima.

Do kraja 2013. godine podizanje svijesti o štetnosti šumskih požara, pružanje informacija građanima, trening i obuka svih su-dionika uključenih u izravnu borbu protiv požara financira se kroz program LIFE+ (financijski instrument za okoliš).

Zadnjih godina se znatno povećao broj država koje su zatražile pomoć preko mehanizma civilne zaštite kako bi se lakše nosile s kriznim situacijama vezano uz šumske požare. Suočeni s novim i sve većim potrebama Europske unije, Odluka od 8. studenog 2007. je dodatno ojačala ovaj instrument tako da će sada europska solidarnost postati očitija i konkretna aktivnost za europske građa-ne. Nadalje, razvija se sve veća mogućnost brze reakcije na europ-skoj razini zbog centara civilne zaštite u državama članicama. Ovaj sustav pomaže suradnji i lakšoj koordinaciji između država članica za sve operacije spašavanja. Prema načelu supsidijarnosti, akcije Europske unije uvijek se moraju poduzeti u suradnji s pogođenom državom i samo nakon njezinog zahtjeva za intervencijom.

Nakon razornih požara u Grčkoj 2007. godine kada je samo na poluotoku Peloponezu izgorjelo 170.000 ha šume, a izgubljeno je 78 ljudskih života, Europski parlament usvojio je Rezoluciju o prirodnim katastrofama. Rezolucijom je zatraženo od europske komisije da se preispita prostorno planiranje i korištenje zemlji-šta, mobilizira postojeći EU fond solidarnosti na najjednostavniji mogući način bez nepotrebnih administrativnih prepreka, napravi konkretan prijedlog djelovanja europskih snaga u slučaju potrebe za hitnom intervencijom te ubrzanje procesa pristupa EU sred-

stvima za obnovo poljoprivrednih zemljišta uništenih poplavama ili požarima.

Ustanovljeno je da gotovo sve šumske požare uzrokuje ljudsko ponašanje što uključuje potrebu da se donesu neke zajedničke od-luke što se tiče ljudskih aktivnosti na mjestima dodira s prirodnim okolišem, a posebno šumama.

Ispravno je reći da svaka pojava paljenja vatre ima tendenciju širenja ako se ne ograniči i ne kontrolira, a može se proširiti do razmjera koji se ne mogu lako ugasiti. Ipak, u sjećanjima i tradi-cijskim običajima još uvijek prisutnim na mediteranskim prosto-rima, ljudi još uvijek koriste vatru u te svrhe. Ta nepisana pravila često toleriraju metode poput: obnova šumsko - biljnog ili grmo-likog pokrova prije svega zbog košnje ili ispaše, uklanjanje suhih ostataka od usjeva iz prethodne sjetve što se prikuplja na hrpe, čišćenje neobrađenih graničnih područja prije početka kultivacije.

Posljedice šumskog požara su neprocjenji-ve za okoliš u društveno - ekonomskom smislu. U nekim državama članicama postoje pravila o popisivanju područja izloženih požarima, čak i primjena restriktivnih mjera za korištenje tog ze-mljišta.

Prepoznavanje potrebe za Zajedničkim pla-nom dalo bi mogućnost da EU raspolaže među-sobno usporedivim bazama podataka. Moguću primjenu bi mogao imati talijanski model gdje se popisuju opožarena područja i označavaju ko-dovima, što je obveza prema važećem zakonodav-stvu.

Svjesnost postojanja rizika od požara, za razli-čita područja regije, pomaže da se među građani-ma razvije visok stupanj svijesti o ovom proble-mu i omogući im da poduzmu preventivne mjere u svojim svakodnevnim aktivnostima, kako na dodirnim područjima šume i urbanih područja, tako i u ruralnim područjima.


Hrvatske šume svake godine izrađuju Plan zaštite šuma od požara te su u preventivne mjere zaštite od požara ove godine uložile oko 60 milijuna

kuna. Izvršeni su radovi čišćenja i njege, izrađuju se protupožarne prometnice te se održavaju postojeće. Provodi se danonoćno dežurstvo

motrenja i dojave eventualnih požara u razdoblju povećane opasnosti od požara od 1. lipnja do 15. rujna. Na području krša osnovane su osposobljene

interventne skupine radnika na razini uprava šuma podružnica, dok su na kontinentu osnovane na razini šumarije. Interventne skupine radnika

opremljene su vozilima i alatom za prosijecanje prosjeka i početno gašenje požara.

Šume su posebno prirodno bogatstvo i dobro od interesa za Republiku Hrvatsku te se svake godine ulažu velika sredstva i napori kako bi se šumske površine zaštitile od mogućih požara. Sve površine šuma i šumskog zemljišta,

utemeljene na mjerilima za procjenu opasnosti od požara razvrsta-ne su u stupnjeve opasnosti na nivou odsjeka u svim gospodarskim jedinicama kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o..

Veliki i česti šumski požari prijetnja su kako šumskim eko-sustavima tako i šumskoj gospodarskoj grani te drvnoj industriji. U Hrvatskoj požari su najčešći u priobalnom području, ondje se javljaju svake godine posebice u veljači, a zatim u toplim, suš-

aktu

alno

Teks

t: Ir

ena

Dev

čić

F

oto:

K. J

akup

ak, B

. Mik

lić

nim i ljetnim mjesecima. Šumskim požarima nanose se najveće štete šumskom ekosustavu. Na području mediteranskih šuma broj požara i njihova veličina znatno su veći i jači nego u drugim predjelima. Razlog su visoke tempera-ture praćene sušnim razdobljima, velike povr-šine čistih crnogoričnih sastojina te povećani broj ljudi koji se u ljetnim mjesecima nalazi na Mediteranu. U svrhu sprečavanja nastanka većeg broja požara Hrvatske šume d.o.o. svake godine izrađuju Plan zaštite od požara te po-duzimaju brojne preventivne mjere.

Za sve državne šume i šumska zemljišta izvršena je procjena opasnosti od požara, po kojoj su šumske površine razvrstane po stup-njevima opasnosti od požara od I. - IV., a po-vršine ucrtane u pregledne zemljovide. Osno-vana je motrilačko - dojavna služba, koja se aktivirala 1. lipnja te će u pripravnosti biti sve

POŽARI

Hrvatske šumečuvaju šume od požara

Vatrena stihija

Požar na terenima šumarije Crikvenica

5 posto od ukupnih sredstava koja su prikupljena od naknade za korištenje opće korisnih funkcija šuma

(OKFŠ), HŠ d.o.o. uplaćuju županijskim vatrogasnim zajednicama i jedinicama lokalne uprave i samouprave

na području krša.


aktu

alno

Teks

t/fot

o: Ir

ena

Dev

čić

do 15. rujna. Za šume u I. stupnju opasnosti od požara, organizirano motrenje i dojava provodi se danonoćno (od 0-24 sata). Motrilačko - do-javna služba sastoji se od motrenja sa dojavom s motrionica, ophodarsko - dojavne službe, te požarničko - čuvarske službe.

Motrenje i dojava požara na području krša provodi se sa 137 motrionica i 14 čvrstih objekata. Na mjestima i područjima nedostu-pnima pregledu i opažanju s motrionica, po-slove provodi ophodarsko - dojavna služba i to pješke, vozilom i brodom. Pored radnika Hrvatskih šuma d.o.o. na poslovima motrenja i dojave na području krša u tijeku protupožarne sezone zaposleni su i radnici na određeno vrije-me. U svrhu protupožarne preventive koriste se postojeće gospodarske prosjeke, protupožarne prosjeke i protupožarne prosjeke s elementima šumske ceste koje se svake godine i održavaju. Do 2013. godine izgrađeno je ukupno 5.088,32 km protupožarnih prosjeka s elementima šum-

ske ceste, od toga na području krša 3.530,84 km. Planira se iz-gradnja 49,82 km protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta i održavanje na 195 km, ukupne vrijednosti radova preko 17 milijuna kuna. Svake godine provode se i promidžbene aktivno-sti i to emitiranjem spotova protupožarne preventive na državnim TV postajama, obavijestima i upozorenjima preko lokalnih radio postaja, postavljanjem jumbo plakata, te znakova upozorenja i za-brane vezano na opasnosti od požara.

Pored ovih sredstava, HŠ d.o.o. 5% od ukupnih sredstava koja su prikupljena od naknade za korištenje opće korisnih funkcija šuma, uplaćuju županijskim vatrogasnim zajednicama i jedinica-ma lokalne uprave i samouprave na području krša.

Treba imati na umu da je svaka preventiva ujedno i najbolje zaštita. Svojom dojavnom službom te interventnim jedinicama koje postoje unutar svake šumarije, Hrvatske šume d.o.o. su spri-ječile brojne požare a uz već tradicionalno dobru suradnju s vatro-gasnim jedinicama stvoreni su dobri preduvjeti za što manji broj požara i pravovremeno sprečavanje katastrofalnih posljedica.

Gašenje požara na terenima šumarije Pazin

PROTUPOŽARNA ZAŠTITA NA TERENU

Zadarski šumari u prevenciji požara upozoravaju turiste i izletnike

Šumarija Zadar, nalazi se na području Uprave šuma Split, te se ubraja među one u kojima postoji velika opasnost od požara, osobito u ljetnim mjesecima.

Na cjelokupnom području Uprave šuma Split koja se proteže od Dubrovnika do Zadra u ovoj sezoni

predviđeno je 38.042 norma-dana za provedbu mjera zaštite od požara. Podružnica je provodi s vlastitim

djelatnicima (121 čuvar šuma i 36 šumskih radnika), DVD-ima (ukupno sklopljeno 40 ugovora) za 43 motrionice i 19 ophodnji. Jedan dan proveli smo s ekipom inženjera, ophodara, motrilaca šumarije Zadar i uvjerili se koliko je efikasna i brza ovakva organizacija na terenu te presudna u preventivi

nastanka požara većih razmjera.

Šumarija Zadar jedna je od sedamnaest šuma-rija pod Upravom šuma Split. Pripreme za protupožarnu sezonu odrađuju se tijekom ci-jele godine. Šumsko - uzgojni radovi, čišćenje

i održavanje protupožarnih prometnica, održavanje promatračnica. Područje šumarije Zadar prostire se na 38.400 ha površine, od čega je obraslih površina 27.000 ha. Šumarija Zadar mediteranska je šumarija

na relativno gusto naseljenom području, a broj ljudi koji obita-va na ovim prostorima u ljetnim mjesecima povećava se nekoliko puta. Sve to čini područje šumarije Zadar izrazito osjetljivim na požare, posebno u vrućim i sušnim mjesecima. Zbog svega na-vedenog temeljni značaj šuma ovog područja jesu općekorisne funkcije. Na području cijele Dalmacije općekorisne funkcije šuma višestruko nadmašuju vrijednost drvne zalihe. Za razliku od proš-lih vremena kada je glavni razlog gospodarenja šumom bila sječa drveta za ogrjev ili građu, danas se uviđaju i druge koristi odno-sno vrijednosti šume. Šumske biocenoze Dalmacije predstavlja-ju osjetljive ekosustave koji su izrazito bogati florom i faunom. Višestruku korist šume u pogledu zaštite tla od erozije, utjecaja na vodni režim, klimu, faunu i divljač, više i nije potrebno na-glašavati. Rekreativna, turistička i zdravstvena funkcija šume za turističke zemlje u kakve se svrstavamo posebno je važna. Zbog svega navedenog lako je zaključiti kako su upravo šumski požari najveća prijetnja ovim područjima i njihovim ekološkim vrijedno-


Revirnik u šumariji Zadar, Mislav Maršić pokazuje borovu sastojinu u kojoj je izvršena njega čišćenja u svrhu protupožarne zaštite.

Jedna od šest promatračnica na području šumarije Zadar.

stima. Problem većeg broja šumskih požara u priobalju počeo je dolaziti do izražaja pedesetih godina prošloga stoljeća zbog sve jačeg prometa i razvoja turizma.

Šumarija Zadar je radi zaštite sve većih površina borovih kultura morala poduzimati preventivne protupožarne mjere. I tada su se sredstva koja su dobivana iz Općinskog fonda za una-pređenje šuma od 1968. godine namjenski koristila za izradu šumskih prosjeka i protupožarnih prometnica kao i za izgrad-nju promatračnica. U tom razdoblju cijeli predio šume Kožino ispresijecan je gustom mrežom protupožarnih putova. Prve pro-sjeke trasirane su još 1953. godine radi gospodarske podjele, a zatim i radi obrane od šumskih požara.

Danas šumarija Zadar na svome području ima preko 400 km protupožarnih prosjeka i šumskih cesta. Znatne površine obrasle su borovim kulturama koje nisu autohtone na ovom području, ali su podizane prije svega zbog svojih općekorisnih funkcija -turistička, rekreativna, zdravstvena, estetska i zaštitna. Takvih površina je preko 3.000 ha, a prema tablici procjene opasnosti od požara po gospodarskim jedinica upravo toliko spada u I. kategoriju najvećeg rizika. Radi smanjenja opasnosti od izbijanja i širenja požara u šumama, posebno borovim kul-turama, do početka ove protupožarne sezone izvedeni su uzgoj-no - zaštitni radovi i radovi izgradnje i održavanja. Predio Vrsi upravo je jedan takav, a revirnik šumarije Zadar, mr. sc. Mislav Maršić proveo nas je kroz očišćene borove kulture starosti od 15 do 30 godina. Ova sastojina nalazi se na atraktivnoj lokaciji tik uz turističko naselje i more te je često odredište izletnika i turista. Borova šuma pruža ugodan hlad i utočište od jakog sunca pa nerijetko nesavjesni posjetitelji odluče roštiljati na vatri otvorenog plamena. U ovim suhim mjesecima pitanje je trenutka kada će vatra zahvatiti krošnju, a vjetar proširiti vatru na susjedne borove. Zbog toga se posebna pažnja pridaje upravo ovakvim područjima. Ne samo uzgojnim radovima i čišćenjem sastojine već i pojačanim ophodarskim službama. Cijela protu-požarna služba Šumarije Zadar u ljetnim mjesecima broji oko


Područje visokog rizika od požara. Borova sastojina u neposrednoj blizini mora i turističkog mjesta Vrsi.

50 ljudi. Uz promatrače ima i pet pješačkih ophodnji koje djeluju na području Zadra, Starigrada, Velebita, Pridrage, Tustice, Vrsi i Dugog otoka. Pješačke ophodnje imaju točno određen hodogram, pa svaki dan prelaze znatan broj kilometara, no na taj način u stalnoj su kontroli područja te u kontaktu s ljudima koje uvijek treba podsjetiti na zabrane paljenja vatre, bacanja opušaka i sl. Tu je i 13 čuvara šuma koji su opremljeni radiovezama što im olak-šava posao i omogućava da u svakom trenutku budu u kontaktu s promatračima i pješačkom ophodnjom. Promatračnica je ukupno šest, a rade u dvije smjene od 6,00 ujutro do 22,00 navečer. Dvije promatračnice u funkciji su 24 sata. Promatračnice su postavlje-ne tako da se sa svake vidi ona druga, pa su promatrači uvijek u kontaktu, a putem mobitela u stalnoj su vezi s vatrogascima i lugarima. Zbog velike pokrivenosti terena i dobre organiziranosti najčešće je potrebno svega nekoliko minuta od trenutka uočava-nja prvog dima do dojave vatrogascima. Upravo je brzo djelovanje najvažnije za sprječavanje požara većih razmjera koji ne uništavaju samo šumske ekosustave već vrlo često i imovinu ali i živote ljudi.

Šumarija Zadar u cilju preventivnog djelovanja zaštite šuma od požara također provodi i promidžbene mjere kao što su obuka i upoznavanje zaposlenih djelatnika, obavješćivanje građanstva o opasnostima od šumskih požara, postavljanje tabli i znakova za-brana paljenja vatre, plakata upozorenja i dr. Šumarija također ak-tivno surađuje sa svim ostalim čimbenicima protupožarne zaštite na svojem području, te ostvaruju izuzetno dobru suradnju s Po-licijskom upravom, Vatrogasnom zajednicom i lokalnim DVD-ima.

Šuma je nezamjenjivi dio u zaštiti prirode na svim geološkim i pedološkim podlogama i u svim klimatskim prilikama, ali na otocima i u priobalju njezina općekorisna i estetska funkcija je posebno izražena. Svi objekti na jadransko - krškom području, bilo da su u službi zaštite prirode ili turistički objekti, vezani su uz šumu i njezine funkcije. Zbog toga je dužnost svih nas čuvati i očuvati šume.

Da Uprava šuma Delnice kojim slučajem ima kristalnu kuglu možda bi odbila sudjelovati u ceremoniji predavanja

prijelaznog pehara organizacijskom odboru. Delničani su pobijedili na Međunarodnim susretima po treći puta za redom i veliki

pehar prešao je u njihovo trajno vlasništvo,a HSŠ će za buduće susrete morati

nabaviti novi. aktu

alno

Teks

t: M

arija

Gla

vaš

Foto

: Mar

inko

Boš

njak

ović

, Mar

ija G

lava

š

SINDIKALNE SPORTSKE IGRE

Delničanina tronu treći puta za redom

Sportski susreti 2013. godine održani u razdoblju od 20. do 23. lipnja počeli su u tradicionalnom duhu. Na stadionu su se poredale Uprave šuma od Vinkovaca do Splita, su-dionici sa Šumarskog fakulteta, iz KUD – a šumari, gosti

iz hrvatskog sindikata pošta, gosti iz Mađarske, Poljske, Slovačke i Rumunjske. Voditelj programa Milivoj Diklić pozdravio je sve prisutne. Istaknuo je kako je za ove susrete koji su održani unatoč svim teškoćama i zaprekama zaslužan organizacijski odbor (Vale-rija Vukelić, Zdravka Silić, Milivoj Jurković i Valter Marušić) na čelu s predsjednikom, Željkom Kalauzom koga su prisutni po-zdravili pljeskom. On je u svom sindikalnom govoru podsjetio na napade na državna poduzeća koji su započeli nakon parlamen-tarnih izbora početkom prošle godine te osvrnuo pozornost na naručene članke kojima je bio cilj umanjiti rad zaposlenika HŠ, odnosno otpustiti višak. Predsjednik Sindikata Drvo, šuma, voda Zdenek Dlugoš iz Slovačke održao je govor na hrvatskom jezi-ku. Prisutnima je prenio pozdrave svih šumarskih sindikalista u Slovačkoj. Kazao je kako sindikat Drvo, šuma, voda i HSŠ imaju dugu suradnju i kako je svaki zajednički susret veliko zadovoljstvo, ali i korist. Predstavnik mađarskog sindikata šumarstva Laszlo Go-raz poželio je svima dobro nadmetanje. Uslijedila je objava člana Uprave Ivana Ištoka da je otkazan kolektivni ugovor. Najavio je i početak pregovora za novi kolektivni ugovor koji prema mišljenju Uprave imaju za cilj pronalaženje modela koji će zadovoljiti sve strane i prema kojem će se definirati kriteriji za zaposlenike (sustav nagrada i kazni).

Same igre bile su zanimljive, sudci su dali sve od sebe da ustraju u pažnji i pravedno sude pa se može reći da su se obistinila želja predsjednika Mađarskoga sindikata šumarstva i cijeli je susret doista protekao kao dobro nadmetanje. Natjecanjem su dominira-li Delničani, a među disciplinama su najuspješniji bili u kuglanju. Gorštakinje i gorštake u osvajanju prvih mjesta nisu spriječile viso-ke temperature akumulirane u velikom kuglačkom šatoru. Druge su u kuglanju bile Vinkovčanke, a treće Novogradišanke, drugi su bili Požežani, a treći Gospićani. Delničani su bili vrlo uspješni i u boćanju gdje su osvojili prvo i drugo mjesto i gdje su dame bile nešto uspješnije. Snježana Križ i Natalija Branišelj nadvladale su


drugoplasirane Zagrepčanke. Treće su bile Gospićanke. U muško-me boćanju prevladala je mediteranska tradicija pa su pobjedničke pehare odnijeli Istrani i Dalmatinci s time što su domaći momci iz Buzeta bili prvi, a od trećeplasiranih Splićana više su bodova skupili natjecatelji iz UŠP Delnice.

Mali nogomet je kao i uvijek privukao najviše publike. Prvo mjesto osvojili su gosti iz Zadra, odnosno Hrvatskog sindikata po-šta. Najbolji među šumarima u malom nogometu i ukupno drugi bili su Vinkovčani. Treće mjesto osvojili su gosti iz Rumunjske koji su se pobrinuli podsjetiti prisutne da su od davnina sportska nacija osvojivši prva mjesta u šahu i muškom stolnom tenisu. Za bijeli sport, odnosno tenis u parovima prijavili su se samo muš-karci, a u finalu su se našle UŠP Ogulin i Vinkovci. Najspretniji s reketom pokazali su se Ogulinci. Oni su u ovoj disciplini osvojili prvo mjesto i možemo reći da su Vinkovčanima vratili lopticu sa 8. susreta kada su Vinkovčani bili prvi. Treće mjesto osvojila je UŠP Koprivnica. Ogulinke su pak pobjedu odnijele reketom za stolni tenis. Drugo mjesto osvojile su Zagrepčanke, a treće Delni-čanke. Nakon prvoplasiranih Rumunja od muškaraca su stolnom tenisu najuspješniji bili Vinkovčani, a nakon njih dvojac iz UŠP Zagreb.

Najveće iznenađenje ovih 9. Međunarodnih natjecanja svakako su bili Našičani. Čuđenje i nevjericu navijača izazvali su

nadvladavši UŠP Zagreb, dotadašnje osmerostruke pobjednike u povlačenju konopa. Treći je u ovoj mješovitoj disciplini bio tim iz UŠP Koprivnica. Našičani su bili vrlo uspješni i u odbojci na pije-sku i tako se ove godine u ukupnom poretku probili na peto mje-sto. Našičanke su pobijedile osvojivši prvo mjesto, dok su njihovi zemljaci u odbojci zauzeli drugo mjesto. U muškoj konkurenciji prvi u odbojci bili su Splićani. Siščani su u odbojci osvojili dva pehara: žene drugo mjesto, a muškarci treće. Treće na pijesku bile su Gospićanke. Prvaci u košarci s 8. sportskih susreta, Osječani pobijedili su i na ovogodišnjim 9. susretima. Drugo mjesto osvojili su Siščani, a treće Novogradišćani. U gađanju iz zračne puške naj-precizniji je bio Zvonko Kovač iz Koprivnice. Tako se Koprivnica plasirala prva ispred preciznih strijelaca Zagreba i Nove Gradiške. U trapu su, iza nadmoćnih Vinkovaca drugo mjesto zauzeli gosti iz Mađarske, a treće su osvojili Gospićani. Jedino prvo mjesto za Sisak donijele su žene. Bile su najpreciznije u pikadu. Našičanke su donijele još bodova svojoj Upravi strelicama i osvojile drugo mjesto, a Delničanke su bile treće. Od muškaraca u toj su se disci-plini najboljima iskazali Delničani, zatim Karlovčani pa Vinkov-čani.

Gosti sa sjeveroistoka, Rumunji osvojili su prvo mjesto u šahu, a među šumarima su najveće umijeće u ovoj igri strategije pokazali Karlovčani osvojivši drugo mjesto, dok su treći su bili Gospićani.

Finale tenisa – Ogulinci dalje, Vinkovčani bliže

Predsjednik Željko Kalauz otvorio je 9. Međunarodne sportske susrete. Svi sudionici na okupu.

Veliko finale malog nogometa – Vinkovci, Hrvatski sindikat pošta


Otkazan kolektivni ugovorDana 19. lipnja 2013. godine, Uprava HŠ d.o.o. uputila je

sindikatima potpisnicima Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o., pisanu obavijest o otkazu Kolektivnog ugovora sklopljenog 27. listopada 2011. godine.

U skladu sa člankom 132. Kolektivnog ugovora otkazni rok iznosi 6 mjeseci i isti je počeo teći od 03. srpnja 2013. godine kada je pisanu obavijest o otkazu zaprimio posljednji sindikat.

Istodobno je Hrvatskom sindikatu šumarstva, kao sindikatu koji je reprezentativan za kolektivno pregovaranje radi sklapanja Kolektivnog ugovora na razini HŠ d.o.o., dostavljen prijedlog no-vog Kolektivnog ugovora, te je Hrvatski sindikat šumarstva pozvan na pregovore radi sklapanja istog. Uprava HŠ d.o.o.

Unatoč lošim vijestima vezanim uz radnička prava sportaši i navijači ipak su se uspjeli barem nakratko opustiti. Mnogi su su-sreli stare znance, upoznali nove prijatelje. Iz bungalova u kome je odsjeo KUD Šumari odzvanjala je pjesma praćena tamburicom, hrana je bila kvalitetna i obilna, a more neobično toplo.

Prije dodjele pehara, 1.300 prisutnih ponovo je ustalo kako bi odali počast hrvatskoj himni. Pehare su dijelili Željko Kalauz i Franjo Kamber, umirovljeni djelatnik UŠP Delnice. Prilikom dodjele čula su se skandiranja Lika, Lika nakon što je UŠP Gospić dodijeljen pehar i Delnice, Delnice kada je veliki prijelazni pehar prigrlila Goranka Nevena Zrnić. Delnice su još jednom odnije-le konačnu pobjedu osvojivši prvo mjesto u čak četiri discipline, jedno drugo mjesto i dva treća mjesta. Valja napomenuti kako za čitavog natjecanja nisu dobili ni jedan kazneni bod. Vinkovčani, nekadašnji prvaci ovih susreta su izišli po svoj pehar koji su izborili osvojivši najviše drugih mjesta. Ukupno drugi, oni su osvojili 41 bod, odnosno četiri boda manje od Delničana. Ukupno treća bila je UŠP Gospić osvojivši treća mjesta u šest disciplina bez kazne-nih bodova ukupno. I Vinkovčani i Gospićani osvojili su po šest pehara. Zagrepčani su osvojili ukupno četiri druga mjesta i jedno treće čime su se ukupno plasirali kao četvrti, za bod slabiji od Gos-pićana, a čemu su kumovala dva kaznena boda.

Domaćini iz hotelskog kompleksa Sol Polynesia odlučili su članovima HSŠ – a, kao dobrim i dragim gostima dodijeliti do-datna noćenja. Organizacijski odbor sindikata odlučio je tu nagra-

du uručiti pobjednicima, točnije pobjednicama u boćanju koje su kako je kazao voditelj svečanosti Milivoj Diklić zacemntirale prvo mjesto u toj disciplini.

Ispunjeni ponosom, Delničani su ispijali iz pobjedničkog pe-hara. Uz svirku istarskoga Highlanders banda plesalo se do kasno u noć.

Svi sudionici na okupu.

Veliko finale malog nogometa – Vinkovci, Hrvatski sindikat pošta Snježana Križ i Natalija Branišelj (na slici iza) u borbi za prvo mjestu u boćanju.

Nevena Zrnić s peharom za Delnice


Od kako je Hrvatsko šumarsko društvo postaviloprvu izložbu pod nazivom Šuma okom i rukom

šumara prošlo je već 16 godina. Izložba je postala tradicija HŠD ogranka Bjelovar i središnji

događaj njihova djelovanja.

doga

đaji

Teks

t: G

oran

Vin

cenc

F

oto:

Gor

an V

ince

nc, p

obje

dnic

i sal

ona

Prvo mjestou Rešetare i Mađarsku

Peteročlani ocjenjivački sud (žiri) u sastavu: Goran Dorić – predsjednik (dobitnik Grand prix-a prošlogodišnjeg 9. salona), akad. slikari Antun Krešić i Dubravko Adamović, te Berislav Rubčić i Danko Horvat kao članovi, odabrao je 263 fotografije koje su izložene na jubilarnom 10. bjelovarskom salonu foto-grafija Šuma okom šumara. Pozivu na natječaj odazvalo se 48 autora sa ukupno 418 pristiglih fotografija, od kojih su 273 pojedinačne i 38 serija sa 145 fotografija. Među mnoštvom od-ličnih i po kvaliteti podjednakih fotografija, bilo je zaista teško izdvojiti najbolju, pa je ovaj salon prvi puta ostao bez Grand prix nagrade.

Prvu nagradu u kategoriji serije fotografija pod nazivom Jesenska idila u Žakinom potoku osvojio je Hrvoje Čeliković iz Rešetara, drugu je dobio Mađar László Gregus Géza za seriju Baumreihen entlang der Hugelreihen, a treća nagrada sa serijom One love, one life pripala je Dubravku Kupčinovcu iz Osijeka. Pohvale za serije dobili su: Mandica Dasović iz Gospića za Zim-ski herbarij, Marija Hlebec iz Krapine za Noćna šaputanja i An-tal Tarjáni iz Mađarske za seriju Winter spitze.

U kategoriji pojedinačnih fotografija prva je nagrada pripala ponovo Mađaru László Gregus Gézi za fotografiju Beim Briefes-chreiben, drugu je dobio prvonagrađeni autor iz kategorije serija Hrvoje Čeliković za fotografiju Retrovizor: Otprema trupaca, a treću Marija Hlebec za fotografiju Jesenska čipka kojoj je pripa-la i pohvala za pojedinačnu fotografiju Udvaranje. Ostale dvije pohvale za pojedinačne fotografije dobili su: Željko Car iz Đur-đevca za fotografiju Prva pomoć, te László Greguss Geza za Ich lausche und gucke. Za naslovnicu kataloga 10. Salona odabrana je fotografija Željka Gubijana Čudno stanište koja je odabrana i za plakat salona. (mm)

FOTOGRAFIJA

Otvoren 10. salonŠuma okom šumaraSredinom lipnja, deseti jubilarni put otvo-

ren je poznati Bjelovarski salon fotografija Šuma okom šumara s međunarodnim sudje-lovanjem, koji se povodom Dana hrvatskoga

šumarstva održava u Galeriji Nastja Rojc Gradskog muzeja Bjelovar. U ugodnom ambijentu bjelovarskog muzeja pozdravne riječi uputio je prisutnima ravnatelj muzeja Mladen Medar naglasivši kako je ponosan što Gradski muzej Bjelovar tradicionalno ugošćuje ovako cijenjeni salon fotografija.

Predsjednica bjelovarskog ogranka Hrvatskog šu-marskog društva Marina Mamić u pozdravnom je go-voru dala podsjetnik na početak i razvoj salona dok je čast službenog otvaranja pripala dožupanici Bjelovar-sko-bilogorske županije, Đurđica Ištef - Benšić.

Od kako je Hrvatsko šumarsko društvo po-stavilo prvu izložbu pod nazivom Šuma okom i rukom šumara prošlo je već 16 godina. Izložba je postala tradicija HŠD ogranka Bjelovar i središnji događaj njihova djelovanja. Cilj je bio razbi-ti predrasude o šumarstvu i šumarskoj struci te uvjeriti javnost kako je šuma najveće prirodno obnovljivo bogatstvo hrvatskog naroda koja kao složeni ekosustav ima posebnu važnost za život na zemlji. Godine 2004., tadašnji ravnatelj Gradskog muzeja Du-bravko Adamović predlaže uvođenje stručnog žiriranja, a izložbi se dodjeljuje novi naziv – Bjelovarski salon fotografije Šuma okom šumara. Njegovom zaslugom izložba dobiva zasluženi umjetnički status te je preseljena u najveći i najljepši izložbeni prostor Muzeja – galeriju Nastja Rojc. Pravo sudjelovanja dobili su i ostali šumari u Hrvatskoj a uvodi se i ocjenjivački sud. Izložba 2006. godine dobiva međunarodni karakter i ime Bjelovarski salon fotografije Šuma okom šumara s međunarodnim sudjelovanjem koje nosi i danas. Do sada je sudjelovalo oko 170 autora iz svih krajeva Hr-vatske kao i autori i Austrije, Njemačke, Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Češke, Slovačke i Kanade.

Izložba je 2009. godine prvi puta prešla granicu gostujući u Helsinkiju, u Finskoj kao dio suradnje između hrvatskog i finskog

šumarskog instituta gdje je bilo izloženo 110 fotografija sa prvih pet salona. Najveći uspjeh izložba je imala 2011. godine kada je izložba postavljena u New Yorku, u zgradi Ujedinjenih naroda u sklopu Međunarodne godine šuma 2011. koju je UN proglasio na inicijativu Hrvatskog šumarskog društva. Izložba je ostala u SAD-u i obišla nekoliko američkih gradova, nakon čega je završila

Izložba Šuma okom šumara u Galeriji Nastja Rojc


Pojedinačna prva nagrada pripala je Lászlóu Gregusu Gézi za fotografiju Beim Briefeschreiben

u Svjetskom šumarskom centru u Oregonu kao njihov stalni postav.

Idejni začetnik salona Željko Gubijan u svome obraćanju na-javio je idući salon 2014. godine koji neće biti natjecateljski kao do sada, već retrospektivni, nakon kojega će biti objavljen katalog sa najboljim fotografijama u prote-klih 10. godina postojanja. Tako-đer je napomenuo kako 10. salon fotografija Šuma okom šumara nije imao Grand prix, jer je žiriju bilo izuzetno teško odabrati fotogra-fiju koja bi odnijela tu prestižnu nagradu. Kao i prijašnjih godina otvorenju salona prisustvovali su mnogobrojni uzvanici, a autori-ma najboljih fotografija svečano su uručene prigodne nagrade. Pobjednik prošlogodišnjeg salona Goran Dorić, u sklopu 10. salona održao je samostalnu izložbu što je ujedno i nagrada za Grand prix.

Prvonagrađena serija fotografija Jesenska idila u Žakinom potoku Hrvoja Čelikovića


Novinarski dom u Zagrebu bio je domaćin 117. po redu skupštine Hrvatskog šumarskog društva koja se, kako i priliči, održala uoči Svjetskog dana šuma

20. lipnja. Sjednici su nazočili članovi društva iz svih podružnica diljem zemlje.

Zastava Hrvatskog inženjerskog saveza na 117. skupštini

doga

đaji

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

ODRŽANA 117. SKUPŠTINA HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA

Šumarski inženjeri uskoro u društvu europskih inženjeraU velikoj dvorani novinarskog doma, pred

mnogobrojnim uzvanicima, tradicional-no uoči Svjetskog dana šuma, Hrvatsko šumarsko društvo održalo je svoju 117.

skupštinu. Uvodnim riječima skupštinu je otvorio predsjednik HŠD-a Petar Jurjević, nakon kojeg se skupu obratila Vjera Krstelj, predsjednica Hrvatskog inženjerskog saveza. Pohvalila je djelovanje HŠD-a kao najstarije Udruge u sklopu HIS-a te istakla kako će u budućnosti, ulaskom u Europsku uniju, pozicija inženjera biti povoljnija jer će šumarski inženjeri kao i svi europski inženjeri posjedovati jedinstvenu europ-

sku inženjersku iskaznicu. Hrvatski inženjerski savez dio je Eu-ropske federacije inženjerskih udruga (FEANI), kojoj će uskoro moći pristupiti i šumarski inženjeri što će olakšati slobodni protok inženjerskog rada u Europskoj uniji.

Član uprave Hrvatskih šuma Ivan Ištok, u ime Hrvatskih šuma također je pozdravio skup zaželjevši im uspješan rad u budućnosti.

Predsjednik HŠD-a Petar Jurjević podnio je izvještaj o radu HŠD-a za prošlu godinu. Istaknute su rasprave na kojima je sudje-lovalo HŠD, među kojima je na prvom mjestu bila rasprava o Pri-jedlogu Zakona o poljoprivrednom zemljištu gdje su predstavnici HŠD-a iznijeli primjedbe na predložena rješenja kao i na proble-matiku. To se prvenstveno odnosi na sporni članak 3. Prijedloga zakona, po kojem bi, ukoliko se dosljedno provodi, šumarstvo iz-gubilo tisuće hektara šuma i šumskog zemljišta. Istaknuto je da u Hrvatskoj postoji stotine tisuća neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, stoga je neshvatljiva potreba da se makija, koja je šum-sko zemljište, pretvara u poljoprivredno. Na žalost, napori šumara nisu urodili plodom te primjedbe uglavnom nisu uvažene.

Primjedbe su dane i na prijedlog Zakona o zaštiti prirode, gdje se smatra kako su odredbe za upotrebu sredstava za zaštitu bilja prerigorozne što znatno otežava poduzimanje efikasnih mjera za-štite.

Govorilo se i o Nacrtu prijedloga Zakona o strateškim inve-sticijama, gdje su se primjedbe također odnosile na dio o koji se odnosi na zaštitu šuma i šumskog zemljišta.

Upravni i Nadzorni odbor HŠD-a imenovao je svoju radnu skupinu koja će pripremiti popis zakonodavnih akata koji nedo-staju u šumarskom sektoru i koja će istaknuti osnovne probleme koje bi trebao riješiti novi Zakon o šumama, a koji nisu riješeni postojećim zakonom.

Pažnju je zaokupljala i ekološka mreža Natura 2000, koja obu-hvaća gotovo 37 posto teritorija Republike Hrvatske. Stav HŠD-a je kako je ta površina, koja predstavlja najveću površinu u Europi obuhvaćenu tim projektom, prevelika.

Članovi HŠD-a sa ponosom ističu organizaciju 45. EFNS-a, natjecanja šumara u skijaškom biatlonu koje je u suradnji sa Hr-vatskim šumama d.o.o. ove godine održano u Delnicama, a na kojem je sudjelovalo preko 600 natjecatelja iz 21 zemlje. Pisma pohvale za odličnu organizaciju stižu od svih sudionika što je po-tvrda uspješno obavljenog posla i izuzetna promidžba ne samo hr-vatskog šumarstva, već i Republike Hrvatske.

Nastavljena je i odlična suradnja HŠD-a sa Hrvatskom aka-demijom znanosti i umjetnosti preko članova HŠD-a, akademika Slavka Matića i Igora Anića a upravo je akademik Anić predstavio izbornik s okrugloga stola HAZU-a „Šume, tla i vode, neprocje-njivo prirodno bogatstvo Hrvatske“.

U daljnjem izlaganju, Predsjednik Jurjević istaknuo je izvrsnu suradnju sa Akademijom šumarskih znanosti, Šumarskim fakul-tetom, Hrvatskim šumarskim institutom, Hrvatskom komorom inženjera šumarstva i drvne tehnologije te naravno sa Hrvatskim šumama d.o.o.

Društvo je izrazilo nezadovoljstvo sa cijelim nizom odluka protekle godine, a tu se prvenstveno misli na smanjenje plaćanja naknade za korištenje OKFŠ-a te najavljeno i potpuno ukidanje. Naglašen je članak 52. Ustava Republike Hrvatske na koji se, po mišljenju HŠI-a, zaboravilo. Ponovno je istaknuto nezadovoljstvo zbog izbacivanja imena šumarstva u nazivu resornog ministarstva, dok je HŠD iznenađeno imenovanjem poljoprivrednog stručnjaka na poziciju pomoćnika ministra za područje šumarstva.

Izvješće je podnio i glavni urednik časopisa Šumarski list, Boris Hrašovec koji je istaknuo rast zanimanja javnosti za časopis, kako domaće tako i u regiji. To naglašava važnost web-izdanja časopisa koje je sada dostupno svim šumarskim stručnjacima Eu-rope.

Financijsko izvješće za proteklu godinu podnio je član Nad-zornog odbora HŠD-a Ilija Gregorović.

Za kraj, održano je predavanje na temu „Izazovi Hrvatskog šumarstva nakon ulaska u EU“ koje je održao predstavnik Mi-nistarstva poljoprivrede Marko Tomljanović, gdje je prezentirana lista europskih fondova te mogućih participanata u projektima.


doga

đaji

Teks

t/fot

o: M

arija

Gla

vaš

PUBLIKACIJE

Poruka optimizmadr. sc. Jurja Medvedovića

Dr. sc. Juraj Medvedović rođen je, kao što je zapazio naš izumitelj Karlo Šoštarić u kratkoj biografiji o autoru, na Svjetski dan šuma 21. ožujka, 1935.

godine. Radni vijek proveo je radeći, točnije istražujući kao zaposlenik današnjeg Hrvatskog šumarskog instituta. Doktorirao je na području fitocenologije, pa je najviše doprinio toj grani šumarstva, prvenstveno kartiranjem. Osim što je vrhunski šumarski stručnjak dokazao se i na

polju inventivnosti. Do sada je tri izuma prijavio Državnom uredu za intelektualno vlasništvo Hrvatske.

Neke od izuma predstavio je javnosti na dvjema međunarodnim izložbama. Na izložbi INOVA 97 dobio je srebrnu plaketu. Na njegovu inicijativu osnovan je Klub izumitelja unutar Hrvatskoga

šumarskog društva čiji je član.

Knjiga Ljepši život je svečano promovira-na u svibnju, u dvorani Hrvatskog šu-marskog društva u Zagrebu koja je tom prilikom bila popunjena do posljednjeg

mjesta. Svečanost je vodio umirovljeni šumarski inspektor Davorin Kapec. Uvodnu riječ održao je predsjednik sekcije za kulturu, sport i rekreaciju društva Oliver Vlainić. O djelu je govorio sam autor opisujući prisutnima njegov sadržaj. Završnu riječ imao je Karlo Šoštarić, inovator, dobitnik ordena Viteza Bruxellesa za stvaralaštvo.

Na poziv za diskusiju se javio dr. sc. Milan Gla-vaš koji je kazao kako ga je ova svečanost potaknula predložiti popisivanje svih šumara – umjetnika. Pri-jedlog je podržan glasnim aplauzom.

Knjiga se sastoji od osam cjelina od kojih prva objašnjava svrhu zbog koje je uopće pisana, gdje autor poručuje da doista po-stoji ljepša strana života i da je svatko od nas treba potražiti u sebi. Promatrajući ljude shvatio je da su za to sposobni čak i u najtežim okolnostima. U ovome dijelu objašnjava i što je radio za radnoga vijeka i ističe koliko mu je značila podrška njegove supruge Darin-ke za stvaranja ove knjige.

Daljnji sadržaj sastoji se od šest kratkih poglavlja naziva: Život, Ljepota, Ponašanje, Ptice, Prirodno i Napredak. U njima autor vješto stapa struku i svoje poglede na životnu okolinu. Poruču-je kako je život povlastica koju se svako živo biće trudi sačuvati. Uvidio je da se tijekom evolucije proljepšalo sve počevši od naše planete koja je nekoć bila sumorna i oskudna bojama pa do nas samih. U poglavlju o ljepoti nalazi se puno korisnih informacija o geološkoj povijesti Hrvatske, o šumskim zajednicama i važnosti ljepote za opstanak, npr. cvjetnica, ptica i nas samih.

U poglavlju o ponašanju je istakao – da je važno kako se po-našamo prema sebi samima, prema drugima i prema prostoru u kojem živimo. Najviše je pisao o odgoju djece, zatim o odnosu moderne Crkve prema današnjem društvu povezavši ga s odno-som prema ženama. U poglavlju o pticama piše kako od dječaštava uživa u ljepoti ne samo obličja i boja, nego i u zvukovima koje samo ptice nesvjesno daruju ljudima. Da su ljudi od pamtivijeka svjesni toga, dokazuje navodeći brojne primjere ptica utkanih u simboliku.

Što je prirodno, a što ne analizira u pretposljednjem poglav-lju pozivajući pri tome na zdrav razum i poručujući da nije smisle-no odbaciti sve tekovine civilizacije.

U posljednjem piše o napretku kao nečemu čega su nositelji nadareni pojedinci koji čine naše živote ljepšima i lakšima.

Posljednju cjelinu osvrti pisali su dr. sc. Mira Šunjić Beus, dr. sc. Vladimir Beus, oboje profesori emeritusi, Nada Šebalj, pred-sjednica Skupštine GEA Udruga za promicanje kreativnosti i ino-vator Karlo Šoštarić koji je napisao i kratku biografiju o autoru na poleđini knjige. Knjiga je tiskana u vlastitoj naknadi, a objavu su

financirali Hrvatsko šumarsko društvo i Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije.

To je odlična knjiga za ljude koji nisu šumari po struci jer su na vrlo jednostavan način objašnjeni pojmovi kao što su jednodobna šuma, preborna šuma, godišnji prirast ili mikoriza.

Knjiga je odlična za svakoga jer je dosljedna jednostavnosti. Odlična i jer nosi naslov Ljepši život usprkos udruže-nim javnim medijima koji nam sustav-no poručuju da bi smo se trebali osjeća-ti bespomoćnima i očajnima.

Dr. sc. Juraj Medvedović


Predsjednici ogranka UDVDR HŠPredsjednik Vlado Jumić itajnik Franjo Mumić na sastanku

doga

đaji

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

BRANITELJI

Udruga zadovoljna sporazumom

Lugarnica Ližnjemoro i UŠP Buzet bili su domaćini 16. po redu sastanka Središnjeg odbora Udruge

dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatskih šuma. Branitelji su u ugodnom ambijentu raspravljali o nedavno potpisanom sporazumu s Upravom te o

djelovanju Udruge u budućnosti.

Članovi središnjeg odbora Udruge drago-voljaca i veterana domovinskog rata Hr-vatskih šuma došli su u Vodnjan, u lugar-nicu Ližnjemoro kako bi održali sastanak

Središnjeg odbora udruge, gdje su ih dočekali doma-ćini Vladimir Vukelić te Valter Jurišević. Sastanak je uvodnim riječima otvorio predsjednik Udruge Vlado Jumić, nakon čega se pristupilo prvoj točki dnevnog reda gdje su predsjednici Podružnica podnijeli izvještaj o aktivnostima unutar svojih podružnica. Zaključeno je da se broj članova nije mijenjao te da su podružnice uglavnom mirovale sa svojim aktivnostima, čekajući novi sporazum koji je dogovoren između Udruge i

Uprave društva. Pod drugom točkom govorilo se o spomenutom sporazumu potpisanom krajem travnja, gdje je pomno analiziran svaki članak istog, nakon čega je nastupila rasprava. Većina člano-va Središnjeg odbora konstatirala je kako je sporazum zadovoljava-jući, te kako predsjednici područnih organizacija trebaju članstvo izvijestiti o pogodnostima ugovora, kako bi ih na kraju mogli i konzumirati. Dogovoren je sistem pri kojem će se članovi Udruge pismeno očitovati prema predsjednicima ogranaka, koji će potom zahtjeve prosljeđivati Središnjem odboru, a Središnji odbor Upra-vi društva.

Osim toga, Uprava je pristala i na ostale dvije točke koje su bile predmetom pregovora a riječ je o postavljanju spomen - ploče

poginulim braniteljima, zaposlenicima Hrvatskih šuma te odobre-nje za otvaranje web-stranice koja će članovima udruge koristiti za međusobnu komunikaciju.

Pod trećom točkom su članovi Udruge dogovorili aktivnosti za predstojeće razdoblje. Pojedine podružnice najavile su odlazak u Škabrnju i Vukovar kao dio redovnih godišnjih aktivnosti gdje bi na komemoracijama zastupali sve članove Udruge. Također je dogovoreno da tajnik Udruge Franjo Mumić na svim sastancima Središnjeg odbora podnese financijsko izvješće, kako bi se lakše planirale aktivnosti udruge.

Pod točkom razno, a na zahtjev predsjednika karlovačke po-družnice, Središnji odbor odlučio je materijalno pomoći članu Udruge iz UŠP Karlovac koji je početkom lipnja nastradao u pro-metnoj nesreći na radnom mjestu.


Pogled sa nasipa prema dunavskim ritovima

Dunav je dosegnuo drugi najveći vodostaju ovom tisućljeću

Sredinom lipnja, poplave koje su prijetile od dunavskog vala, nanijele su štete Podunavlju –

Podravlju, jednom od najpoznatijih lovišta kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Kako bi spriječili katastrofu, šumari osječke podružnice evakuirali su

dio divljači iz najugroženijih područja.

Sredinom lipnja nadolaskom vodenog vala Dunava, prije-tila je katastrofa zbog prelijevanja ili pucanja nasipa koji Baranju brani od poplava. Srećom, nasipi su izdržali te su ljudski životi i imovina sačuvani. No sa druge strane

nasipa odvijala se jedna druga bitka za život, a radilo se o divljači koja je zbog nadolazeće vode morala bježati na sigurnije, više po-dručje lovišta Podunavlje – Podravlje. Zbog smanjenog životnog prostora te zbog nedostatka hrane, djelatnici koji se brinu o lovi-štu, danonoćno su radili na prevenciji velikih šteta.

Lovište Podunavlje – Podravlje razdijeljeno je među tri baranj-ske šumarije UŠP Osijek. Najveći dio pripada šumariji Tikveš, a dijelove lovišta imaju i šumarija Batina te šumarija Darda. Kada se procijenila potencijalna opasnost, tri šumarije su se udružile kako bi se što učinkovitije odradilo krizno djelovanje. Oformljen je kri-zni stožer od 50 djelatnika iz sve tri šumarije koji su dežurali 24 sata dnevno na cijelom području lovišta i uvedeno je izvanredno stanje. Obustavljene su sve vrste lova koje su uobičajene za ovo doba godine poput lova na srnjake, veprove, nazimice i prasce. Zabranjeno je svako pucanje u lovištu, ulazak u lovište i uznemi-ravanje divljači, a organizirana je i pojačana prihrana, prije svega kukuruza i zobi koje su ostavljali u hranilicama na sigurnijem po-dručju. Koliko je ozbiljna bila situacija, najbolje govori podatak da su hranilice koje su prethodnoga dana bile napunjene, idućeg dana bile potpuno prazne.

Krizni stožer bio je pripravan i na pucanje nasipa, što bi razinu vode u lovištu podiglo za dva do tri metra te ozbiljno ugrozilo div-ljač u lovištu. U tom slučaju, djelatnici Hrvatskih šuma bi rezali zaštitnu žičanu ogradu koja omeđuje lovište te bi pustili divljač na

doga

đaji

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

povišena područja koja se trenutno nalaze pod poljoprivrednim kulturama. Jedini je to način da se spriječe štete od utapanja u samom lovištu.

Osim divljači i lovišta, osječki šumari morali su seliti i imovi-nu, stoga su vrijedne stvari iz lovačkih kuća Zlatna Greda, Monjo-roš i Ćošak šume prenesene na više katove, dok su mehanizaciju i zalihe hrane premještene izvan poplavnog područja.

POPLAVE

Lipanjske poplavenanijele štetu ubaranjskim lovištima


U dvorani HŠD – a u Zagrebu održana je radionica pod nazivom Certifikacija šuma – konzultacija zainteresiranih strana koju je organizirao direktor HŠ Consult d.o.o.

Ratko Matošević. U svome je izvještaju kazao kako je lanjski glavni prioritet obnova FSC certifikata i posjet inspekcije vrlo uspješno prošao. Obavijestio je prisut-ne o tome kako je FSC lani izradio globalnu marke-tinšku studiju i kao novost istaknuo kako je papirna industrija zadobila značajan udio na tržištu. Objasnio je kako od 1. srpnja naši drvoprerađivači više neće mo-rati dokazivati legalnost drvnih proizvoda koji ulaze u EU. FSC radi na generičkim indikatorima kako bi se u budućnosti uspostavio standard. Kazao je kako broj srodnih poduzeća nositelja certifikata raste (Sunčane šume, Udruga šumovlasnika Našice). Mirko Gereci stručni suradnik za iskorištavanje šuma u Hrvatskim šumama d.o.o. iznio je činjenicu da se 64 milijuna

godišnje troši na zaštitu od požara, a da je do sada u Hrvatskim šumama d.o.o. izgrađeno više od 4.500 km protupožarnih pro-sjeka. Kao velik problem istaknuo je zagađenost minama kazavši kako su HŠ za razminiranje do sada uložile oko 354 milijuna kn i kako je pod minama još uvijek 123.610 ha. Istaknuo je kako je sve uloženo još uvijek premalo i kako će HŠ biti potrebna pomoć šire zajednice. U biološku obnovu HŠ lani su uložile 422 milijuna kn, izvršile planiranu sječu te podmirile svoje obveze prema gra-đanstvu po pitanju ogrijeva. Jasna Molc, rukovoditeljica Službe za ekologiju u Hrvatskim šumama je kao glavnu problematiku navela požare (oko 600 u 2012. god.), glodavce i napade gubara. Ista-knula je da je suradnja s drugim subjektima protupožarne zaštite dobra, ali rad otežavaju sve veći deficit novčanih sredstava koji prati sve manji broj ljudi na terenu. Po pitanju smanjenog broja dozvoljenih zaštitnih sredstava upoznala je prisutne s činjenicom da je imenovano povjerenstvo za iznalaženje rješenja. Kazala je i kako su lani ishodili izvanrednu dozvolu za tretiranje glodavaca te dozvolu za avionsko tretiranje gubara dozvoljenim biološkim sredstvom. Jadranka Roša, voditeljica Kontrolne stanice predsta-vila je Kontrolnu stanicu koja kao ovlašteno tijelo kontrolira i iz-daje certifikate eko – proizvođačima. Ona je kazala kako se kod nas pod ekološki proizvodnim površinama smatra 3 % državnog teritorija, a Vladin akcijski plan za donesen od strane Ministarstva poljoprivrede (preporuka EU) je proširenje na 8% do 2015. god. Pojasnila je kako FSC ne obuhvaća nedrvne proizvode pa je za iste potrebno ishoditi druge potvrde. Ustanovila je kako je broj eko – proizvođača u porastu i kako EU daje poticaje za njihov rad što bi s vremenom trebalo rezultirati povećanjem opsega poslova kontrolne stanice. Kao novost je navela da će Hrvatska od sada moći razvijati vlastite standarde i kako će od sada uz naš, na eko - proizvodima stajati i logo EU.

doga

đaji

Teks

t/fot

o: M

arij

a G

lava

š

CERTIFIKACIJA ŠUMA

OdržanaFSC radionicau Zagrebu

Na ovogodišnjoj FSC radionici prema riječima organizatora direktora HŠ Consult d.o.o. Ratka

Matoševića glavni je prioritet iz 2012. godine, odnosno obnova FSC certifikata uspješno završen. U raspravu su se uključili Šumarski fakultet, Državni zavod za zaštitu

prirode, Park prirode Žumberak, članovi Hrvatskog šumarskog društva i drugi.

Sajam cvijeća u Zagrebu ima dugu tradiciju, pa je s godina-ma iz građanskog prešao u međunarodni istovremeno se šireći s gornjogradskih ulica na prostor Boćarskog doma i na kraju na park Bundek. Smješten je na trideset hekta-

ra otvorenog prostora i dvije tisuće četvornih metara zatvorenog prostora što je bilo posve dovoljno za 144 izlagača iz Hrvatske i 13 izlagača iz sedam stranih zemalja koliko ih se ove godine predsta-vilo. Organizatori su bili grad Zagreb i Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zrinjevac. Manifestaciju je kratkim govorom otvorio gradonačelnik Zagreba Milan Bandić istaknuvši kako je to 8. Flo-raart na Bundeku, 22. Floraart ukupno i 48. sajam cvijeća u Za-grebu. Njegovom govoru prethodio je kratki govor predsjednika izvršnog odbora Floraarta i voditelja podružnice Zrinjevac Igora Toljana. On je kazao kako je ova izložba prepoznata u Europi i šire, te nas svrstava u red sa sličnim izložbama u velikim gradovima razvijene europske i svjetske vrtlarske tradicije.

Svečano otvaranje vodila je voditeljica Vjekoslava Bach. Za ugođaj se pobrinuo naš ponajbolji folklorni ansambl Lado koji je za početak izveo državnu himnu i potom, tijekom otvorenja kolaž narodnih pjesama. Spoj umirujućeg zelenila i toplina drveta činili su štand Hrvatskih šuma mjestom gdje su posjetitelji mogli naći oazu mira i istodobno obnoviti energiju, zbog čega su dežurni djelatnici dobili brojne pohvale. Za to se najvećim dijelom pobri-nula Uprava šuma Zagreb na čelu s Tatjanom Đuričić Kuric čiji je zadatak bila organizacija. Uz to je zajedno s Mirjanom Grahovac Tremski, Nives Salopek i Tomislavom Benčićem osmislila izgled štanda. U petodnevnom postavljanju štanda sudjelovali su radni-ci radnih jedinica Hortikultura i Rasadnici iz Zagreba i radnici Šumarije Zagreb pod stručnim vodstvom Tatjane Đuričić Kuric, Nives Salopek i Josipa Ožbolta. Drvena galanterija na štandu sa-stojala se od vodenice, trajno postavljenih sjenica, drvenih stolova

Hrvatske šume su i ove godine sudjelovale na tradicionalno vrlo posjećenom, 48. po redu

međunarodnom sajmu cvijeća Floraart. Da su i ove godine bile uspješne, svjedoče nagrada za opći

dojam koju je Hrvatskim šumama uručio Igor Toljan iz Zrinjevca i zadovoljni posjetitelji koji su našim djelatnicima izrekli brojne pohvale. Uspjeh je tim

veći što su naši djelatnici onemogućeni financijskim prilikama bili prisiljeni osmisliti prostor u oslabljenom

sastavu. Na ovogodišnjem sajmu nisu bile izložene sadnice iz šumskih rasadnika UŠP Buzeta i Senja.

HRVATSKE ŠUME NA 48. FLORAARTU

Umirujućezelenilo itoplina drveta


Rukometaši Croatia osiguranja na proslavi

Posjetitelji na štandu Hrvatskih šuma

PRIVATNE ŠUME

Organizira se prva licitacija za trupce iz privatnih šuma

doga

đaji

Teks

t: U

redn

ištv

o

Glavni cilj organizacije prve ovakve licitacije u Hrvatskoj je pomoći šumoposjednicima u nastupu na tržištu drvnih proizvoda. Po-stupak će biti proveden putem interneta,

a zainteresirani kupci natjecat će se za svaki trupac po-jedinačno. Riječ je o izuzetno vrijednim proizvodima koji na licitacijama dostižu cijenu i do nekoliko tisuća eura po kubiku.

Uz savjetodavne, Hrvatske šume će u provođenju prve ovakve licitacije u Hrvatskoj, obavljati i niz kon-

Osobito vrijedni drvni sortimenti iz privatnih šuma prvi put će biti prodavani putem interneta

na javnoj licitaciji. Taj će posao zajednički ostvariti Hrvatske šume d.o.o. i Hrvatski savez udruga privatnih

šumovlasnika.

s klupama i pergole. Sva galanterija načinjena je u Hrvatskim šu-mama, u Upravama šuma Zagreb, Požega, Bjelovar i Koprivnica. Rasadnici Lukavec i Brestje iz Zagreba, Močile iz Koprivnice i Hajderovac iz Požege još su jednom poslali su na sajam sadnice žutilovke, šimšira, graba, pačempresa, tuja, bukve, borovice, ka-line, duda, obične i bodljikave smreke, bora krivulja i suručice. No ove godine nisu na Floraartu sudjelovale UŠP Buzet, ni Senj zbog velikih troškova prijevoza zbog čega je štand bio osiromašen za boje i mirise Mediterana. Usprkos tome, djelatnici Hrvatskih šuma dali su sve od sebe kako bi naš prostor posjetitelje dočekao u punome sjaju. Floraart je posjetilo ukupno 150 000 gostiju, među kojima su bili igrači rukometnog kluba Croatia osiguranje Zagreb svih generacija koji su odabrali upravo prostor Hrvatskih šuma za proslavu završetka sezone jer su ga procijenili najljepšim. Proslavi je prethodila hvale vrijedna humanitarna akcija Velika srca ruko-metaša za mala srca naša u kojoj su rukometaši prodavali svoje i rekvizite udruge i poklanjali djeci potpisane dresove. Djelatnici Hrvatskih šuma dobili su i službeno priznanje - nagradu za opći dojam, a preuzeo ju je Jožica Modrušan na svečanoj dodjeli u Dvercu na zagrebačkom Gornjem gradu.

Tekst/foto: Marija Glavaš

HRVATSKE ŠUME NA 48. FLORAARTU

Umirujućezelenilo itoplina drveta

kretnih zadaća kao što su informatička, administrativna i financij-ska podrška. Na internetskim stranicama Hrvatskih šuma www.hrsume.hr bit će osiguran pristup zainteresiranima kao i praće-nje licitiranja. Zaprimanje dokumentacije, vođenje baze podataka kupaca, otvaranje posebnog namjenskog računa za provođenje licitacije kao i praćenje uplata, dio je poslova koje će djelatnici Hrvatskih šuma obaviti u pripremi i provedbi licitacije.

- Revirnici su počeli već od početka doznake promovirati lici-taciju i nuditi šumoposjednicima ovakav nastup na tržištu, te se može reći da mi već odrađujemo svoj dio posla. Činjenica da prvu ovakvu licitaciju organiziramo zajedno najbolje govori o odličnoj suradnji nas koji vodimo brigu o državnim šumama i privatnih šumovlasnika. Svjesni smo, bile one privatne ili u vlasništvu Re-publike Hrvatske, važnost bogatstvo šuma i njihova općekorisna funkcija su nemjerljivi. Trupci koji budu dani na licitaciju naj-bolje će pokazati stanje naših šuma. To je dokaz da naknada za OKFŠ, od koje godišnje oko 35 milijuna kuna ide za privatne šume, ima svoju opravdanu svrhu - rekao je predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Ivan Pavelić.

Glavne aktivnosti oko licitacije odvijat će se tijekom jeseni i zime. Očekuje se da u tom razdoblju šumoposjednici prijave svoje proizvode, odnosno da ih pripreme za licitaciju. Pomoć pri kro-jenju drvnih sortimenata, određivanju klase i savjetovanje pružit će djelatnici Hrvatskih šuma. Nakon provedenih priprema trupci će biti izloženi na jednom mjestu koje će, kao i dovoz, obilježa-vanje, čuvanje i odvoz, osigurati Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika.

Završetak aktivnosti, kada se obično organizira Dan otvorenih vrata, trebao bi biti krajem siječnja ili početkom veljače 2014.


STANDARDI ZA DRVNE SORTIMENTE U EUROPSKOJ UNIJI

Na jedinstvenoeuropsko tržište s europskim normama

Budući da se sadržaji europskih normi razlikuju od važećih hrvatskih normi, njihovo će prihvaćanje utjecati na promjenu načina

rada u šumarskoj operativi. Promjene će nastati u radovima prikrajanja, preuzimanja

i evidencije šumskih proizvoda teu trgovini drvom

Prof. dr. sc. Željko Zečić

iskor

ištav

anje

šum

a Tek

st: Iv

ica

Tom

ić

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja naša se država kao nova članica uključuje na jedinstveno europsko tržište, koje se temelji na sustavu slobod-nog i javnog nadmetanja, pa tako i proizvoda šumar-

stva i drvne industrije. Prisutnost drvnih sortimenata na tržištu zahtijeva prihvaćanje međunarodne norme proizvoda, u skladu s međunarodnim propisima i pravilima. Budući da se sadržaji eu-ropskih normi razlikuju od važećih hrvatskih normi, njihovo će prihvaćanje utjecati na promjenu načina rada u šumarskoj ope-rativi. Promjene će nastati u radovima prikrajanja, preuzimanja i evidencije šumskih proizvoda te u trgovini drvom. Stoga je prijeko potrebno što prije obrazovati šumarske i drvnoprerađivačke struč-njake za organizaciju poslovanja prilagođenu novom sustavu nor-mi. Šumarstvo i drvna industrija kao partneri, nerijetko suprotnih

interesa, očekuju buduće promjene oprezno i s nepo-vjerenjem zbog možebitnih poremećaja u vlastitom po-slovanju. To se opravdava činjenicom da se promje-ne ne odnose samo na za-konsku regulativu već i na slobodno i transparentno, često ćudljivo i nepredvi-divo tržište. Šumarstvo se već na početku suočava s problemom nepostojanja dovoljno kvalitetnih sor-timentnih tablica, a drvna industrija nema podatke o mogućem korištenju teh-ničke oblovine razvrstane prema novim hrvatskim normama.

U sklopu provođenja programa stručnog usavr-

Različitost u normizaciji grešaka oblog drva


Dr. sc. Marinko Prka

šavanja, Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije organizirala je 24. svibnja u rasadniku Hajderovcu, u suradnji s požeškim ogrankom HŠD-a i UŠP Požega, predavanje o ovoj pro-blematici. Prof. dr. sc. Željko Zečić (Šumarski fakultet) govorio je o razvoju normizacije šumskih drvnih proizvoda, zakonodavstvu i normativnome sustavu u Hrvatskoj te o europskim standardima za drvne sortimente i čvrsta goriva. Detaljno je izlagao o izvorima čvrstih biogoriva te novim oblicima šumskih proizvoda (šumska biomasa, metode mjerenja, vaganje, kontrola kakvoće, uzimanja uzoraka i dr.). Istaknuo je kako na temelju Zakona o normizaci-ji iz 1996. godine, Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo priprema, izdaje i objavljuje norme. Rad na normizaciji u našoj državi počinje poslije osnivanja Zavoda, kao nacionalne normiza-cijske ustanove koja je učlanjena u Europski odbor za normizaci-ju (CEN). Od tada primjena hrvatskih normi nije obvezatna, ali primjena JUS-a je obvezatna. U okviru Programskog odbora za drvo, 7. veljače 1997. osnovan je Tehnički odbor (TO) 55 Oblo drvo i piljena građa, koji u proteklome vremenu aktivno radi na pripremi hrvatskih normi. Prema Zakonu o normizaciji iz 2003., hrvatska se normizacija zasniva na pojedinim načelima, među ko-jima se ističe da je uporaba hrvatskih normi dragovoljna.

Hrvatski zavod za norme 1. srpnja 2005. počinje s izdava-njem novih hrvatskih normi čija primjena nije obvezatna, a 14. prosinca 2011. osnovan je TO 238 Čvrsta biogoriva. Izvori biogo-riva su drvna, travnata i voćna biomasa te umjetne i prirodne mje-šavine biomase. Šume, nasadi i drugo čisto drvo obuhvaćaju cijela stabla bez korijenja i s korijenjem, drvo okresano od manjih grana, od sječe i izrade, panjeve (korijenje), koru te odvojeno drvo iz vr-tova, parkova, od održavanja cesta, vinograda i voćnjaka. Tako norme propisuju da je tipična veličina čestice cijelih stabala veća od 500 mm, drvne sječke od 5 mm do 100 mm, a za iver, koru, svežnjeve i dr. različita je veličina čestica. Metode mjerenja nad-zemne biomase stabla obuhvaćaju sekcioniranje, vaganje, uzorko-vanje pomoću reprezentativnih kolutova i gravimetrijsku analizu za određivanje postotnog udjela vlage. Granulometrijske analize koriste metodu oscilacijskoga prosijavanja uporabom sita promje-ra 1 mm i više, te metodu vibracijskoga prosijavanja, uporabom sita promjera 3,15 mm i manje. Određuje se i nasipna gustoća i ogrijevna vrijednost drvne sječke za neindustrijsku uporabu, sa-držaj pepela u čistom drvetu bez kore (treba biti ispod 0,7 %), te gustoća čestica drvnih peleta i briketa za ne-industrijsku uporabu.

Govoreći o pri-mjeni novih hrvat-skih normi za oblo drvo, dr. sc. Marinko Prka (Hrvatske šume) upoznao je sudionike predavanja s razlikama između sustava normi JUS-a (Hrvatske nor-me proizvoda iskorišta-vanja šuma iz 1995.) i novih normi (sustav HR EN), zabludama i problemima, mogu-ćim rješenjima te hit-nim postupcima koje treba poduzeti. Nagla-sio je kako stare hrvat-ske norme, odnosno JUS-HRN, razvrstava-ju tehničku oblovinu

prema njezinoj namjeni, a nove (HRN EN) prema kakvoći, ne prejudicirajući njezinu buduću namjenu. Iz toga nije teško za-ključiti da nedostatak ili potpuni izostanak tržišta šumskih drvnih sortimenata u Republici Hrvatskoj predstavlja glavnu prepreku prihvaćanju međunarodnih normi od operativnoga šumarstva i drvne industrije. Naime, Hrvatske norme proizvoda iskorištavanja šuma iz 1995. su dio JUS-sustava normi koji je tijekom trajanja bivše države na ovim prostorima proistekao iz planske privrede, odnosno dogovorne ekonomije, te tehničku oblovinu razvrstava u velik broj namjenskih razreda kakvoće.

Nove hrvatske (europske) norme HRN EN nastale su i ra-zvijale se u uvjetima tržišnoga gospodarstva drugih država te oblo drvo razvrstavaju u manji broj razreda kakvoće bez naznaka njiho-

Odnos deblovine i sitne granjevine u nadzemnoj biomasi crnoga bora


Planinarski dom Jankovac kojim upravlja našička podružnica Hrvatskih šuma d.o.o., smjestio se u srcu Parka prirode Papuk, 20-ak kilometara od mjesta

Čačinci u blizini Slatine. Okružen starom bukovom šumom koja na 475 m/nv pruža hlad i bijeg od ljetnih vrućina, Jankovac je omiljeno izletište Slavonaca koji zbog udaljenosti od mora, rado ovdje provode svoje

vikende.

ve buduće uporabe. Tako u ova dva sustava normi nastaju različi-tosti u normizaciji grešaka obloga drva.

Nove hrvatske norme odnosno njihove strane inačice nisu uvi-jek obvezatne u primjeni ni u zemljama u kojima su nastale jer su trgovački odnosi šumoposjednika i drvoprerađivača regulirani ugovorima koji se ne moraju nužno pozivati na normu. Takvi po-stupci ugovaranja podrazumijevaju dvije istinski tržišno zaintere-sirane strane. Stoga je usporedba ovih dvaju sustava normi, u smi-slu strukture drvnih sortimenata, poput obične bukve, vrlo teška. To je moguće samo za najkvalitetnije (F-A) i najmanje kvalitetne (II-C i III-D) razrede kakvoće, a u velikom području primjene (L-I-B) usporedba postaje nemoguća odnosno bespredmetna (niz sortimenata tehničke oblovine koje JUS-sustav sadrži, a HRN EN ne sadrži).

Od približno 130 usvojenih normi iz područja rada TO 218 Drvo, nešto više od 20 njih izravno se odnose na oblo drvo (tehnička oblovina - trupci) odnosno na šumarsku operativu. U trgovačkome smislu one imaju utjecaj i na drvnu industriju. Bitno je istaknuti kako je novi sustav hrvatskih normi usvojen i važeći i za šumarstvo i za drvoprerađivački sektor i za sve ostale, ali nje-gova primjena nije obvezujuća jer se trgovačkim ugovorima mogu ugovoriti drugačiji načini trgovine drvnim sortimentima. Stoga su ugovori sklopljeni između prodavatelja i kupca obvezujući. Sve JUS-norme povučene su do 2008. godine te više nisu važeće u Hr-vatskoj i nemaju nikakav formalno - pravni status jer on ne posto-ji. Najveće promjene dogodit će se tijekom planiranja sortimentne strukture (sortimentne tablice), proizvodnje te u komercijalnom segmentu.

Neki od problema primjene novih normi odnose se na nji-hovu dostupnost i kupovinu, promjene, edukaciju i operativno prihvaćanje te rokove (srpanj 2013.), a rješavanje problematike zasniva se na širem konsenzusu kojim smo prihvatili propise Eu-ropske zajednice. Naime, zbog specifičnosti šumarstva i drvne in-dustrije, ovaj problem izlazi iz ovlasti Hrvatskih šuma ili Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije.

- Šumari moraju izraditi priručnik s uputama na hrvatskome jeziku, nove sortimentne tablice, softvere i druge alate potrebne te-renskom osoblju u obnavljanju procesa edukacije i dr. Novi sustav normi jednostavniji je za primjenu, no postojat će stalna potreba za pojedinim korekcijama. Radi se o velikom i kontinuiranom procesu odnosno poslu koji nikada neće biti završen, ali je njegovo zanemarivanje nedopustivo - istaknuo je M. Prka.

Foto: I. Tomić, prezentacije

Šumska biomasa drvne sječke - veličina čestica 5-100 mm

Planinarski dom Jankovac oduševit će vas na prvi pogled. Dom je smješten unutar travnate doline okružene bu-kovom šumom, kroz koju teče potok tvoreći tri mala umjetna jezera. Potok iz doline izlazi prekrasnim 30- me-

tarskim slapom, poznatim Skakavcem, najvećim u Slavoniji, koji se u malome kanjonu spaja sa drugim potokom te nastavlja put dalje prema nizini.

PLANINARSKI DOM JANKOVAC

Od grofovado odmetnika,svi su našlisvoj mir

Ovaj mali raj, skriven u srcu slavonskih planina dao je za svoje potrebe urediti grof Josip pl. Janković po kojemu je cijeli predjel dobio ime. Umoran od ratovanja i glamura bečkoga dvora, grof koji je u to doba bio najstariji poručnik austrijske vojske, pože-lio je posljednje godine života provesti u miru i tišini šume. Grof Janković odabrao je ovu gorsku dolinu, izgradio lovačku kuću te je nizom brana napravio tri jezera, dok je vodu preusmjerio na vapnenačku stijenu sa koje slap Skakavac ponire u kanjon. Zado-voljan mirom koji ga okružuje, odabrao je za posljednje počivalište malu vapnenačku stijenu iznad doline. Gledajući svu tu ljepotu, grog Janković je zapisao:

„Kada se popeh na ove stijene, duša se ne mogaše dovoljno naužiti pogleda predivnog na dolinu...

Ovo mjesto izabrah za svoj vidikovac nadolazećih vjekova.“Nakon njegove smrti, ovo predivno mjesto pada u zaborav

da bi ga 1934. godine otkrili planinari koji su tu otvorili prvi pla-ninarski dom u Slavoniji. Planinari nisu imali mnogo sreće jer je dom tijekom svoje povijesti nekoliko puta izgorio i bio obnavljan, da bi današnji izgled dobio sredinom 80-ih godina 20. stoljeća. Hrvatske šume d.o.o. preuzimaju upravljanje objektom 2004. go-dine.

Park šuma Jankovac i službeno je zaštićena 1955. godine, radi zaštite izvora, jezera i slapa koji se nalaze na prostranoj va-pnenačkoj ploči. Jankovac se nalazi u sklopu Parka prirode Papuk od njegovog proglašenja 1999. godine, dok su 2005. godine slap Skakavac i grob grofa Jankovića proglašeni kulturnim nasljeđem Republike Hrvatske.


Kontakt:Planinarski dom Jankovac

tel: 033/89 87 015mob: 098/98 26 564

E-mail: [email protected]

Jedno od jankovačkih jezera

Poučna Grofova stazaNa izvoru potoka

Planinarski dom Jankovac turiz

amTe

kst/f

oto:

Gor

an V

ince

nc


Osobito vrijedni drvni sortimenti iz privatnih šuma prvi put će biti prodavani putem interneta na javnoj licitaciji. Taj će posao zajednički ostvariti Hrvatske

šume d.o.o. i Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika.

PD Jankovac raspolaže sa smještajnim kapacitetom od 56 kre-veta, raspoređenih da zadovolje svačiji ukus – od školaraca, preko planinara pa sve do obitelji sa malom djecom.

Ponos Planinarskog doma Jankovac svakako je restoran čiji meni sastavlja priznati kuhar Dalibor Kovač. Njegova jela od divljači pravi su primjer kreativne kuhinje kakvih se ne bi postidje-li ni najbolji restorani europskih metropola. Ovaj gastro-entuzi-jast potrudio se prilagoditi meni ambijentu, stoga ćete teško moći odoljeti delicijama poput sablje grofa Jankovića, ražnjića Čaruga, gulaša od divljači sa umakom od raznih šumskih gljiva te u ovom ambijentu, nezaobilaznog šumarskog i lovačkog graha. Neobič-ne delicije upotpunjuju ukusna savijača od gljiva, pire krumpir sa kestenom, palačinke Jankovac u umaku od šumskog voća i voćni kup Maksimilijan nazvan po lokalnom odmetniku iz 19. st. Sve je to popraćeno izvrsnom ponudom vina lokalnih proizvođača.

O kulinarskim kvalitetama najbolje govori podatak kako je Vi-rovitičko-podravska županija odabrala restoran PD Jankovac, da ju zastupa u pripremi autohtonih jela na manifestaciji Podravski motivi.

Okolica doma lijepo je uređena, o čemu se brinu djelatnici šumarije Čačinci. Poučna staza pod imenom Grofova staza kreće

Kuhar Dalibor Kovačpoziva vas na uživanje u kulinarskim delicijama

Slap skakavac zaštićeno je kulturno dobroRepublike Hrvatske

Događaji na PD JankovacDjelatnici šumarije Čačinci koji se brinu o Planinarskom

domu ništa ne prepuštaju slučaju, stoga su organizirali brojna događanja u narednom razdoblju. Izdvajamo Međunarodni ljet-ni kamp organiziran od strane Udruge za međunarodnu surad-nju na području održivog razvoja i zaštite okoliša Zeleni prozor koji će se održati od 10. do 16. kolovoza.

Svake subote do 31. kolovoza bit će organizirane tamburaš-ke večeri gdje će posjetitelji, uz delicije restorana Jankovac moći uživati u zvucima omiljenog slavonskog instrumenta, a organi-zirano noćenje s doručkom stajat će svega 90 kuna.

Pravi spektakl održat će se 7. - 8. rujna kada će se na Jankov-cu održati pravi srednjovjekovni turnir na kojem će sudjelovati brojne udruge za očuvanje baštine. Predstavnici će se okušati u srednjovjekovnom mačevanju, streličarstvu, organizirat će se pravi viteški tabor te simulacija opsade utvrde grofa Jankovića. Spektakl će popratiti brojni žongleri, vatreni program, noćne borbe i sl.

Listopad je rezerviran za 2. po redu natjecanje u kuhanju kotlić-gulaša koje se prošle godine pretvorilo u pravi kulinarski praznik.

od doma te vodi istočnom stranom jezera i šumskim obroncima ruba doline, spušta se podno slapa i strmih krških stijena te se naposljetku vraća pred ulazna vrata doma. Oko jezera staza vodi do izvora potoka Jankovac koji izvire iz malene špilje, a odmah iznad izvora, također u špilji, nalazi se grob grofa Josipa Jankovića. Malo dalje nalazi se još jedna mala špilja koja je sredinom 19. st. bila sklonište slavonskom odmetniku Maksimu Bojaniću. Staza nastavlja obroncima vijugajući kroz staru bukovu šumu uz broj-ne poučne natpise koje pobliže pojašnjavaju biološku raznolikost okolice, te prije slapa posjetitelje dovodi do grobova staklara, tri preostala groba njemačke staklarske obitelji, prvih žitelja doline.

Za ljubitelje zahtjevnijeg planinarenja, postoje brojne pla-ninarske staze u okolici a sve vode do neke prirodne ljepote ili zaštićenog biološkog objekta. Velika sa svojim bazenima udaljena je 15 kilometara, a u planu je i asfaltiranje postojeće makadamske ceste. Vrtača Uljevača sa jamom zaštićeni je objekt zbog velike ko-lonije ugroženih šišmiša, a nalazi se na dva sata šetnje od doma. Za 6,5 sati hoda stiže se do najpoznatijih srednjovjekovnih ruševina u Slavoniji, poznatog Ružica grada.

Zabave ima za cijeli vikend, a ovo slavonsko blago nedavno su otkrili i mađarski turisti koji sve češće dolaze uživati u gastronom-skim delicijama i hladu bukove šume. Vrijeme je da ga otkrijete i vi.


Jedna od devet šumarija buzetske podružniceHrvatskih šuma, koja se prostire središnjim i istočnim

dijelom Istarskog poluotoka, šumarija je Pazin. Područje je to izuzetne, krajobrazne i biološke

raznolikosti, jer šumarija pokriva terene od nekoliko metara nad morem pa sve do najvišeg vrha Ćićarije

(Veliki Planik 1.272 metra).

šum

ska r

azgl

edni

caTe

kst/f

oto:

Ves

na P

lešeŠUMARIJA PAZIN

Područje velike krajobrazne i biološke raznolikostiOva kontinentalna ali i krška šumarija gospodari s dvi-

je gospodarske jedinice. Gospodarska jedinica Moto-vun zauzima površinu od 1.866,57 ha. Drvna zaliha iznosi 80.529 m3, tečajni godišnji prirast 2.694 m3

te godišnji etat 606 m3. Gospodarska jedinica Planik površine je 3.373 ha, drvna Azaliha iznosi 154.341 m3, prirast 4.519 m3 te etat 2.090 m3. U obje gospodarske jedinice prevladavaju sjeme-njače crnog bora, sjemenjače cera, panjače cera i hrasta medunca. Osim ovih vrsta drveća u gorskim predjelima na obroncima Ćića-rije ima dosta bukovih šuma.

- Na biološkoj obnovi šuma uglavnom se provode radovi na čišćenju sastojina, prorede u drugom dobnom razredu, popunja-vanje i pošumljavanje. Pošumljavaju se uglavnom površine gdje ranije nije bilo šume, i to sadnicama crnog bora, hrasta cera i me-dunca. Sav sadni materijal u tu svrhu nabavlja se iz rasadnika bu-zetske podružnice u Frančeskiji.

U Šumariji je zaposleno četrnaest djelatnika, od čega sedam proizvodnih radnika. Zaposleno je i pet žena, - ističe upravitelj Krešimir Jakupak.

Uz radove koje obavljaju na terenima šumarije, od proljeća pa sve do jeseni radnici obavljaju uglavnom uzgojne radove na po-dručjima drugih šumarija buzetske podružnice. Vezano uz radnike u proizvodnji imamo problema, svi radnici osim jednog imaju za-branu rada s motornom pilom, što nam predstavlja velike proble-me u izvršavanju radnih zadataka. Uz šumsko - uzgojne radove, dosta rade i na hortikulturnim radovima, na održavanju zelenih površina. Prijašnjih godina održavali smo i sve zelene površine na području grada Pazina, no danas je toga sve manje.

Obavljaju i dio poslova na sječi i to uglavnom samoizradu

ogrijevnog drva. Ti radovi u većoj mjeri obave se uz pomoć trećih osoba. Ogrijevno drvo prodaje se uglav-nom domaćem stanovništvu. Uz crni bor, sječe se i tvrda bjelogorica koja se kao pilanska oblovina i teh-ničko drvo prodaje lokalnom stanovništvu ali i na li-citacijama.

Specifičnost ove šumarije je nepostojanje većih šumskih kompleksa kao cjeline. Cijela površina ispre-pletena je nizom poljoprivrednih i urbaniziranih po-

Zgrada šumarije Pazin

Revirnica Suzana Ladavac i upravitelj Krešimir Jakupak


Vela DragaPeručko jezero

Pošumljavanje crnim borom

vršina. Neriješeni su i imovinsko - pravni poslovi, a područje šu-marije ima i oko 20.500 ha privatnih šuma. I upravo su radovi na sređivanju stanja privatnih šuma i najzahtjevniji, poglavito dozna-ka i otprema. U tijeku je i dovršenje triju programa gospodarenja za privatne šume kojim će biti pokriveno oko 7.178 ha šuma.

Tijekom posljednjih nekoliko godina zbog dužih sušnih razdoblja, došlo je i do sušenja određenih stabala, poglavito u sa-stojinama crnog bora, hrasta medunca i hrasta cera. Sastojine su zbog suše fiziološki oslabile, pa su izložene oboljenjima od nekih gljivičnih bolesti. No stanje nije alarman-tno, i nije evidentirana neka veća šteta od bolesti i štetnika na terenima šumarije.

- Velike štete tijekom prošle godine izazvali su i požari poglavito na područ-ju općine Tinjan i Sv. Petar u šumi. No zahvaljujući osoblju šumarije, suradnji s Javnom vatrogasnom postrojbom i DVD Pazin te uz pomoć kanadera na vrijeme su suzbijeni. Obrana od vatrene stihije na području Šumarije provodi se pojačano u razdoblju od 1. lipnja do 15. rujna uz pomoć motrilačko - dojavnih službi orga-niziranih na terenu kroz dvije ophodnje. Imamo i vrlo dobru suradnju kako smo već napomenuli s lokalnim vatrogasnim postrojbama, - ističe Jakupak.

U blizini Pazina je i park - šuma Lo-vrinj, u kojem se nalaze sastojine pitomog kestena, starosti i do stotinjak godina.

Na području šumarije Pazin ima oko 28,6 ha sastojina pitomog kestena. U šumama pitomog kestena propisan je i određeni način gospodarenja. Provode se mjere zaštite u vidu sanitarnih sječa, ko-

jima se otklanjaju iz sastojine suha stabla i stabla zaražena rakom kestenove kore.

Na području šumarije ima i nekoliko zaštićenih područja. Jedan od njih je zaštićeni krajobraz Gračište - Pićan. Riječ je o

flišnom kraju lapora, pješčenjaka i vapnenca, gdje je erozijom doš-lo do oblikovanja neobičnog i razvedenog reljefa. U laporima su formirane potočne doline, a čvršći vapnenci oblikuju više glavica i brežuljaka.

Geomorfološki spomenik prirode Vela Draga pod Učkom ka-njonska je dolina dužine dva kilometra i širine od sto do dvjesto metara. Odlikuje se nizom soliternih vapnenačkih stupova i stijena koje predstavljaju izuzetnu geo-morfološku i krajobraznu vrijednost. Ve-getaciju ovog područja najvećim dijelom čine degradirane zajednice bijelog graba i hrasta medunca.

Značajni krajobraz sjeverne Učke proteže se većim dijelom na području op-ćine Lupoglav, a dijelom i u g.j. Planik. Ruralni je krajolik mozaično raspoređe-nih šumskih i pašnjačkih površina velike bioraznolikosti.

Zaštitni znak Pazina je i znamenita Pazinska jama odnosno ponor, zaštićena je u kategoriji značajni krajobraz. Našla je svoje mjesto u romanu Mathias Sandorf francuskog pisca Julesa Verna. U tom ro-manu glavni lik grof Sandorf okrivljen je za urotu protiv Austro - Ugarske monar-hije. Sproveden je u Pazinski kaštel i osu-đen na smrt. Iz kaštela bježi spuštajući se niz litice pazinske jame u ponor, te nošen nabujalom rječicom Pazinčicom stiže do Limskog kanala i Rovinja.

Uređen šumarijski okoliš

Veliki i mali Planik

Broj 199/200 | Srpanj/Kolovoz 2013. HRVATSKE ŠUME 27 Broj 199/200 | Srpanj/Kolovoz 2013. HRVATSKE ŠUME 27

Kao šumar donedavno profesionalno, a sada kao zaljubljenik u našu veličanstvenu planinu Velebit, već petnaestak godina redovito prolazim njezinim

najatraktivnijim mjestima, pa svakako i nacionalnim parkom Sjeverni Velebit. Taj kontinuitet promatranja

mi je omogućio uvid u procese koji se zbivaju sa šumama nacionalnog parka, a na što želim ponovo

upozoriti.

kom

enta

rTe

kst/f

oto:

Ivan

Hod

ić, d

ipl.

ing.

šum

.

NP SJEVERNI VELEBIT – ŠUME DANAS

Posljedice pasivnezaštite prirode temeljene na mjerama zabranaKao što je poznato nacionalni park Sjeverni Velebit pro-

glašen je 9. lipnja 1999. godine, s ciljem zaštite razno-vrsnosti krških fenomena te biljnoga i životinjskoga svijeta koji čine posebnu sliku ove prirodne cjeline.

U njegovu sastavu su i šume, kao najsloženija životna zajednica, posebno osjetljiva i važna po svojim općekorisnim funkcijama na krškom području.

Želimo naglasiti, da su šume koje su ušle u sastav NP, u to vrijeme bile izuzetno sačuvane i biološki stabilne. Treba također znati, da se tim šumama uredno gospodarilo preko 200 godina. Šumarija Krasno proglašena je najstarijom sa 235 godina dugom povijesti.

Kako je u nacionalnom parku zabranjeno gospodarenje, kao akt upravljanja provodi se Plan upravljanja donesen u rujnu 2007. godine.

Ministarstvo kulture i Svjetska banka, s namjerom unapre-đenja upravljanja zaštićenim područjima, a posebno radi očuvanja krških ekoloških sustava Republike Hrvatske, proveli su u razdo-blju 2003.-2007., projekt očuvanja krških ekoloških sustava (Karst Ecosystem Conservation – KEC), financiran sredstvima Fonda za globalni okoliš. U okviru projekta izrađeni su planovi upravljanja nacionalnog parka Risnjak, Plitvička jezera, Paklenica, Sjeverni Velebit te parka prirode Velebit. Prema poznatom obrascu, tamo gdje sudjeluje Svjetska banka, izrada Plana upravljanja NP Sjever-ni Velebit povjerena je timu tvrtke Agriconsulting iz Rima, u su-radnji s hrvatskim stručnjacima, kao konzultantima te uz aktivno sudjelovanje uprave parka.

Zanimljivo je da u izradi ovoga dokumenta, čiji je naručitelj Ministarstvo kulture (potpis ministra Bože Biškupića – za naklad-nika) nije sudjelovala, barem što se tiče šuma, niti jedna kompe-tentna šumarska institucija (Šumarski fakultet, Hrvatski šumarski institut, Hrvatske šume d.o.o.).

U šumama kojima se gospodari, razrađen je sustav obveznog motrenja, mjerenja te prikazivanja svih promjena u sastojini, a po-sebno kada je riječ o sušenju. Na temelju toga razrađen je sustav analiza i donošenja obveznih mjera. U nacionalnom parku se npr. ne mjeri drvna masa sušaca niti utvrđuje njihov broj, već je sušenje tretirano kao prirodni proces sa bogatom biološkom raznolikošću.

Koliko je pažnje i truda uloženo u Planu upravljanja šuma-ma dajemo u izvorniku po poglavljima:

3.2. Ciljevi i mjere3.2.3.2. ŠumeCilj: Osiguranje prirodnog i neometanog razvoja šumskih

ekosustava, gdje se ne ugrožavaju drugi značajni ekosustavi defini-rani Planom upravljanja.

Mjere: • Izraditi Program zaštite šumskih ekosustava u skladu sa Za-

konom o zaštiti prirode. • Ne poduzimati nikakve upravljačke aktivnosti u Parku osim

u posebnim situacijama u kojima je šumski ekosustav ozbiljno ugrožen. Posebne situacije i odgovarajuće mjere upravljanja se određuju Programom zaštite šumskih ekosustava.

Sušenje jele u NP Sjeverni Velebit

Uspostaviti trajno praćenje šumskih ekosustava, kao dio Programa zaštite šumskih ekosustava.

Indikatori: Omogućen nesmetan prirodni razvoj šumskih zajednica.

4. PROVEDBA PLANA UPRAVLJANJA4.1. Akcijski planoviAkcijski planovi su konkretni upravljački doku-

menti koji proizlaze iz definiranih strateških ciljeva i mjera upravljanja Parkom. Oni su integralni dio Plana upravljanja i detaljno definiraju aktivnosti, vremenske rokove, te ljudske i financijske resurse potrebne za nji-hovu provedbu.

Prilikom zoniranja te utvrđivanja temeljnih ciljeva upravljanja Parkom identificirano je 48 akcijskih planova koje bi javna usta-nova Nacionalni park Sjeverni Velebit trebala provesti u razdoblju od 2008. - 2017. godine. Koliko je obraćena pažnja na šume, da-jemo izvadak za nekoliko primjera iz:

Tablica 8.Pregled planiranih akcijskih planova za razdoblje 2008. - 2017.Cilj 3: Očuvanje biološke raznolikostiPodcilj: TravnjaciAkcijski planovi


Sušenje jele iz blizine

4. Utvrđivanje postojećeg stanja travnjaka u Parku. 5. Revitalizacija i održavanje travnjaka, u organizaciji Ustanove. 6. Uvođenje tradicionalne poljoprivrede na području Parka. 7. Praćenje stanja (monitoring) travnjaka.Podcilj: ŠumeAkcijski planovi 8. Program zaštite šumskih ekoloških sustava. 9. Praćenje stanja (monitoring) šumskih ekoloških sustava.

4.1.1.3.2. ŠumeAP 8: Program zaštite šumskih ekoloških sustavaCilj(evi) AP • Izraditi i provoditi Program zaštite šumskih ekoloških susta-

va, sukladno Zakonu o zaštiti prirode; Glavne aktivnosti:1. Analiza postojećih podataka, kontakti sa stručnjacima. 2. Izrada Programa zaštite šumskih ekoloških sustava, suklad-

no smjernicama nadležnog Ministarstva i ciljevima definiranim Planom upravljanja.

3. Provedba Programa zaštite šumskih ekoloških sustava (pra-ćenje stanja - monitoring je opisano kao zasebni akcijski plan).

Proračun (kn): 800.000,00Vremenski okvir 2008. - 2017. gNositelji: JU NPSV – OSP, ONTP; Partneri: vlasnici parcela

unutar NP Sjeverni Velebit; Suradnici: Znanstvene i stručne in-stitucije

Osim kada je riječ o šumama, kod provedbe gotovo svih ak-cijskih planova i programa zaštite kao jedan od nositelja navode se i Hrvatske šume d.o.o.!

O pristupu problematike sušenja govori i sljedeće:Na 101. Strani u poglavlju6.3. Prilog 3. Sažetak problema i prijedloga dionikaProblematika: Sušci Opis: Postoji potreba za povremenim skupljanjem suhog drva;

istovremeno suho drvo se smatra opasnim glede mogućih požara.Sljedeći koraci: U sklopu plana upravljanja regulirati skuplja-

nje sušaca, ali razmotriti i ostale izvore drva za ogrjev.Cijenim brigu za očuvanje prirode koju prema njoj iskazuju

njeni ljubitelji, tj. većina građana. Ali kamo vodi sustav mjera za-brana, tj. pasivna zaštita pokazati ću kroz fotografije snimljene u lipnju ove godine na području NP Sjeverni Velebit.

Priroda, a posebno šume kao najsloženija životna zajednica ugrožena je kada se ništa ne poduzima. Ugroze i štetna djelovanja dolaze stalno.

Zaštita šuma traži aktivne mjere, a to podrazumijeva stručnost, koju imamo. Dokaz je početno stanje šuma u vrijeme proglašenja NP Sjeverni Velebit, a nakon 250 godina organiziranog stručnog gospodarenja šumama.

SJEKAČ

Kralježnica Hrvatskih šuma

Hrvoje Faletar zaposlen je u šumariji Popovača koja pripada Upravi šuma Zagreb. Ovaj posao

radi već deset godina. Završio je pripravnički ispit u zagrebačkom Odjelu uređivanja, gdje je najviše radio na obilježbi granica pod mentorstvom danas

samostalnog taksatora Davora Bilovića.Danas radi kao sjekač.

U Hrvatskoj, posao sjekača je poslije poslova u građevi-narstvu najopasniji. Osjećate li psihički pritisak s obzirom na to da je šuma radilište stalne opasnosti?

Neprestano. Zato se svi i uvijek držimo pravila rada na si-guran način i nosimo zaštitnu opremu. Krećemo po dvojica u sje-činu i osim što pazimo da smo udaljeni dvije duljine stabla jedan od drugoga, pazimo da počnemo piliti istovremeno jer znamo da benzin u motornoj pili traje nekih pola sata do 45 minuta, što zna-či da se otprilike toliko dugo čuje njeno brujanje. Mobitel prečesto nije od pomoći, pogotovo za trajanja vegetacije kada je signal još slabiji.

Jeste li se do sada našli u nekoj opasnoj situaciji? U opasnoj po život ne. Ali bio sam ozlijeđen. Zbog udarca

napete grane u nogu. Kolega koji je radio u susjednoj sječnoj liniji je shvatio da više ne čuje pilu, ali sam i bez njega, sam izašao iz šume i zatražio pomoć od kolega.

Kako ste zadovoljni realizacijom rokova isporuke zaštit-ne opreme, a kako njezinom kvalitetom? Tko kontrolira pri-mjenu?

Što se tiče rokova dosta sam zadovoljan. Što se tiče kvalitete – roba uvijek stiže od istog proizvođača, pa ne mogu usporediti s nekom drugom. Od svega je najneudobnija majica načinjena od poliestera i to ljeti. Inače redovito nas kontroliraju stručni suradni-ci zaštite na radu iz Uprave, a dreger, odnosno kontrolu alkohola u krvi zadužuje osoba u šumariji.

Koje su razlike kada se ruši npr. bukva i hrast i kada se ruši stablo na ravnom i na brdovitom terenu i je li lakše rušiti u glavnom prihodu (manje stabala većih dimenzija) ili u pret-hodnom (više stabala manjih dimenzija)?

Lakše je rušiti hrast i jasen nego bukvu jer im je drvo puno mekše. Lakše je rušiti na ravnom terenu radi vlastite stabilnosti, bez obzira na činjenicu da je s brda vidljivije na koju stranu je stablo nagnuto i na koju su mu stranu nagnute grane u krošnji i bolje se vide jarci. Kada rušimo na brdu trudimo se da stablo pada bočno tako da ga zaustave stabla koja stoje. Nakon toga okrešemo krošnju, pa trupac okrenemo tako da visi prema jarku. Nadalje, lakše je rušiti u glavnome prihodu jer je puno veća sigurnost da će stablo pasti. Suprotno tome, kada je stablo tanje velika je vjerojat-


Hrvoje Faletar na radnom mjestu

Kod svakog rušenja najvažnije je odrediti smjer

nost da će ga nešto zaustaviti pri padu, pa i te kako treba paziti na smjer rušenja.

Dogodi li se da naiđete sa stablo sa stanovnicima? Kakva su vaša iskustva s divljači?

Ponekad se nađe neko stablo s dupljom u kojoj bude žireva ili drugih plodova, pa znamo da je to stan nekoga sitnog glodavca. Bude stabala sa šišmišima, a ponekad i pčelama. Ako ugledamo stršljenovo gnijezdo, to stablo izbjegavamo. Ali ako se desi da ne vidimo gnijezdo trčimo koliko nas noge nose. O divljači sve naj-bolje, samo pozitivna iskustva. Dan je ljepši, a energija veća kada čovjek vidi srnu, lisicu, ili divlju svinju.

Koji je postupak s napetim stablima, a koji sa stablima velikih dimenzija? Koliko je bilo najveće stablo koje ste srušili?

Napeta stabla ruše se odmah po doznaci i to uz pomoć trak-tora s vitlima. Ne ide drukčije. Ako je stablo jako velikih dimen-zija, promjera metar ili dva potrebno je kvalitetno obraditi žilište, vodilica je srećom dovoljno velika, pa njome uspijevaju srušiti sva stabla. Kod svakog rušenja najvažnije je odrediti smjer i dobro promotriti stablo. Ja već imam sasvim dovoljno prakse, pa ono što procijenim na prvi pogled odgovara pomnom razmatranju koje slijedi.

Najveće stablo bio je hrast lužnjak od 13 ili 14 m3 u 17. odjelu u gospodarskoj jedinici Popovačke nizinske šume gdje ima takvih.

Je li teže raditi zimi ili ljeti? Ljeti! U poplavnim područjima u proljeće i ljeto komarci

strašno ometaju rad, a sprej nije neka efikasna zaštita. Primijetio sam da komarci u obliku oblaka slijeću na pilu. Instinkt ih vodi na toplo, odnosno hranu, a kako su to bića bez svijesti nisu u stanju razlikovati neživu stvar od živog organizma.

Što i kada ne radite sami i možete li se osloniti na poslo-vođu u slučaju da Vam nešto zatreba?

Uvijek se možemo osloniti na poslovođu kao logistiku, ali u stvarnosti nam rijetko treba njegova pomoć. Uglavnom sve pro-bleme rješavamo sami.

Što se tiče privlačenja, uglavnom radimo s kopčašima koji vi-tlima vežu trupce za traktor. Najbolje je kada dvojica poslužuju jedan traktor. Na brdu, mi sjekači sami moramo kopčati. Radimo

tako da jedan ruši, a drugi kopča jer trak-torist ne može kopčati sam.

Jesu li Vas ova zima i poslije nje poplava, dodatno opteretile s obzirom na prekide u radu?

Da, početkom godine je snijeg blo-kirao sve, a onda se počeo topiti i posao se nagomilao, ali ne previše. Snijeg je bio veći problem. Sve se prebrodi kada se lju-di dobro slažu i ne stvaraju si međusobno psihičke napetosti.

Odlazite li ponekad u ispomoć drugim šumarijama?

Odlazio sam više puta s drugim sje-kačima šumarijama Novoselec i Remeti-nec. S jedne strane terenski dodatak bude veći, ali s druge – trpi obiteljski život, treba ustati u ranu zoru i vratiti se kasno popodne.

Kako izgleda sama obuka za sje-kača?

Sama obuka se sastoji od teorijskog dijela u trajanju i terenske obuke koja traje mjesec dana. Teorijski dio obuhva-ća zaštitu na radu i rad na siguran način,

a završava ispitom. Nakon položenog ispita svakom budućem sjekaču dodjeljuje se po jedan sjekač koji je već duže u radnom odnosu, pa je stekao sva potrebna iskustva. Savjeti isku-snog sjekača u vrijeme terenske obuke od velikog su značaja, a još je važnije sam sve probati. Bez prakse ništa!

Što je najljepše na radnom mjestu sjekača? Ono najbolje i najljepše je prirodno okruženje, biljni i živo-

tinjski svijet i naravno druženje s ljudima.

radn

i dan

Teks

t: M

arija

Gla

vaš

Fot

o: A

rhiv

a


Europa u prošlom stoljeću nije imala niti jednu sjemensku plantažu divlje trešnje. S obzirom da je na prijelazu stoljeća divlja trešnja ušla u modu te u drvnoj industriji izazvala pravi boom u proizvodnji

namještaja, cijena trešnjinog drveta skočila je u nebesa. U to vrijeme, cijena trešnjinog trupca uvelike

je nadmašila cijenu hrastovih trupaca, jer trešnja u odnosu na hrast raste na vrlo malim površinama i ne može se proizvesti u dovoljnim količinama. Bio je to okidač za realizaciju ideje o osnivanju klonske

sjemenske plantaže.

Ivica Stožicki pored svoje ljubimice

Sjemenska plantaža divlje trešnje

sjem

enar

stvo

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

Nedaleko od Kutine, u šumskom predjelu Polojac – Šartovac, nalazi se sjemenska klonska plantaža divlje trešnje. Na ograđenoj površini od 3,89 hektara raste 27 različitih klonova koji, za sada, zadovoljavaju uku-

pnu potrebu za trešnjinim sjemenom za područje Hrvatske i šire. Iako se ideja za ovaj projekt rodila još prije 24 godine, plantaža je osnovana 2001. godine na području g. j. Kutinskih prigorskih šuma kojima gospodari šumarija Kutina, UŠP Zagreb. Tome je pridonijelo kretanje cijena trešnjinog drveta na, kako hrvatskom, tako i na inozemnim tržištima.

Trenutno je trešnja kao vrsta na našim terenima zastupljena gotovo u tragovima, ispod 1 %, no smatra se kako ima uvjeta i staništa za čak 15 %. Divlja trešnja je vrsta iznimno povoljna za

popunjavanje u prigorskim šumama, jer pripada u pionirske vrsta, a pored toga cijenjena je i kao tehničko drvo koje postiže visoku cijenu. Također se može koristiti kao podloga voćarima, a ne tre-ba zanemariti niti mogućnosti podizanja plantaža divlje trešnje u kombinaciji sa običnim grabom.

O sjemenskoj plantaži brine se mr. sc. Ivica Stožicki, pomoć-nik upravitelja šumarije Kutina.

- Od ideje o osnivanju klonske plantaže veliki doprinos je dao pokojni kolega Tomica Stigleitner, a nebrojeno puta mi je na-pomenuo, također pokojnog kolegu Miju Kotarskog, koji je bio veliki pobornik divlje trešnje. Veliko razumijevanje za postojeći projekt daje i UŠP Zagreb, voditelj podružnice Krunoslav Jakup-čić, kao i upravitelj šumarije Kutina Davor Hlebec. Praćenje cije-log projekta pod nadzorom je Šumarskog fakulteta preko prof. dr. sc. Davorina Kajbe te Agronomskog fakulteta preko prof. dr. sc.

PRVA EUROPSKA SJEMENSKA PLANTAŽA DIVLJE TREŠNJE

Dovoljno za domaće potrebe


Košnica soliternih pčela

Priprema za novu plantažu

Nikole Pavičića i stručnog suradnika iz Direkcije Hrvatskih šuma Ivana Šumanovca, – ističe Stožicki.

Pod klonskom sjemenskom plantažom podrazumijeva se kultura genski superiornijih stabala koja su izolirana ili uređena na način kako bi se izbjeglo ili znatno smanjilo oprašivanje iz vanjskih izvora od strane genski inferiornijih stabala te koja se tehničkim zahvatima intenzivno uređuje sa svrhom učestale i obilne cvatnje i plodonošenja. Fenotipski najbolja stabla, tzv. plus stabla u plan-taži međusobno se oprašuju i oplođuju, te na taj način ostvaruju genetsku dobit od 10 posto i predstavljaju kategoriju kvalificiranog šumskog reprodukcijskog materijala.

- Kod osnivanja plantaže korištena je metoda cijepljenja chip budding dok su za podlogu korištene sadnice iz sjemena Prunus avium, Prunus avium max, Prunus avium max 1 i Prunus avium max 2. Za plemke su korišteni materijali sa izabranih plus stabala sa područja šumarija Kutine, Lipovljani, Đulovec, Požege, Gareš-nice, Koprivnice i Kloštra Podravskog. Prije same sadnje, na bu-dućoj površini plantaže obavljeni su pripremni radovi, podignuta je zaštitna ograda te je uređena šumska prometnica – naglasio je Stožicki.

Na podignutoj klonskoj plantaži trenutno se nalazi 382 stabla dok se popunjavanjem planira ukupni broj zaokružiti na 500.

U postupku je i osnivanje drugog dijela sjemenske plantaže sa sadnicama dobivenim iz kulture tkiva – in vitro, na kojoj se plani-ra posaditi novih 400-tinjak sadnica. Tada bi aktivni dio klonske plantaže iznosio 2,40 ha i bio bi pod stablima dok bi ostatak pred-stavljao zaštitni pojas.

Sadnice prve plohe sađene su u razmacima od 6x3 metra dok je površina pod sadnicama in vitro iz kulture tkiva sađena u raz-maku od 6x6 m. Takvom sadnjom omogućuje se urod sjemena s usplođem od 10 – 12 kg po stablu, što bi iznosilo 2 – 2,2 kg sjemena bez usplođa po jednom stablu. Prema dostupnoj literaturi

moguće je iz kilograma očišćenog sjemena dobiti između 2.200-2.500 sadnica divlje trešnje.

Do sada su bila dva uroda i to 2010. godine kada je saku-pljeno 76,50 kg sjemena te 2011. godina kada je sakupljeno 231 kg sjemena s usplođem. U godini 2012., iznimno jak mraz krajem travnja uništio je cijeli urod.

- Većina uzgojnih i zaštitnih mjera je apsolvirana. Navodnja-vanje za prvu površinu je napravljeno 2012. godine, dok je drugi dio u planu za 2013. godinu. No veliki problem ostaju mraz i tuča zbog čega je potrebno nabaviti zaštitne mreže i lovce mraza. Šteta koju može prouzročiti tuča ili mraz u jednoj godini veća je nego cijena nabave zaštite od ove dvije elementarne nepogode, stoga se nadam kako će na nivou Hrvatskih šuma imati razumijevanja za još te dvije, prijeko potrebne investicije – ističe Stožicki.

Zanimljivo je bilo rješenje problema oprašivanja. Naime, u prirodi se divlja trešnja oprašuje pomoću pčela, no ovisno o go-dini, aktivnosti pčela ne poklapaju se uvijek sa sezonom cvatnje, što je uvjetovano vanjskom temperaturom. Rješenje je nađeno u soliternim pčelama.

- Pčele medarice započinju svoju aktivnost na 14 - 15 ˚C, dok divlja trešnja može procvjetati već na 10 ˚C i doba cvatnje može proteći iako pčele nisu stigle odraditi posao oprašivanja. Za soliter-ne pčele sam saznao od jednog umirovljenog profesora, jer se nji-hove aktivnosti ne spominju u tada dostupnoj literaturi. Kasnije sam puno korisnih savjeta saznao od mr. sc. Marije Ševar. Uspio sam nabaviti roj te sam postavio, za njih posebno uređenu košnicu na četiri mjesta u plantaži. Problem je bio riješen jer soliterne pčele započinju svoje aktivnosti već na 2 ˚C, stoga nema bojazni da bi zbog klimatskih uvjeta, sezona oprašivanja mogla proći – pojasnio je Stožicki.

Sa dobivenim sjemenom, već sada se mogu pokriti sve potrebe hrvatskog tržišta, a kada se dovrši drugi dio plantaže, količine sje-mena biti će dostatne i za izvoz.

A ako se gleda kvaliteta izabranih stabala (iznimno rigorozan kriterij za izbor plus stabala) a s time i dobivenog genetski superi-ornog sjemena, zasigurno smo u samom vrhu Europe.

Trešnjin cvijet


doznačnim čekićem čija je jedna strana ustvari malena sjekira ko-jom se skida malo kore na žilištu. Druga strana je čekić okruglog oblika, čija kružnica ima opseg 35 mm. Unutar kružnice nalaze se određene oznake koje moraju ostati trajno vidljive. Doznačni čekić koristi se i za označavanje tzv. add. stabala. Add. stabla su oštećena prilikom rušenja doznačenih stabala i doznačavaju se na-knadno. Žig doznačnog čekića utiskuje se i na doznačnu knjižicu koja sadrži sve parametre o drvnom sortimentu (trupcu).

Ako naiđete na panj na čijem je presjeku četverokutni žig s oznakama, znajte da je čuvar šume zadužen za određenu šumu objavio da se dogodila bespravna sječa. Stranice tog četverokuta duge su 30 mm. Čekić trokutastog oblika naziva se režijski čekić, a koristi ga pomoćnik revirnika. Taj čekić ima stranice dužine 35 mm, a vrhovi kod trokuta su zaobljeni. Koristi se za označavanje čela drvnih sortimenata, stavlja se na određene isprave u kojima

uređ

ivan

je šu

ma

Teks

t: M

arija

Gla

vaš

Foto

: M. G

lava

š Ž. G

ubija

n, a

rhiv

a šu

mar

ije P

opov

ača

Šumari u šumama ostavljaju brojne oznake. Kada ih ugledaju istoga trenutka znaju koju poruku nose i koji ih je šumarski odjel ostavio. U ovome članku bit će riječ o oznakama koje ostavljaju zaposlenici šumarija, odnosno

najmanjih strukturnih jedinica u šumarstvu.

Ako šetajući šumom ugledate neko stablo koje na svakoj strani nosi jarko crvenu ili jarko ružičastu točku znajte da je ono predviđeno za sječu. Razlozi su različiti. Prvo: stablo je

doseglo sječivu zrelost i bolje je da se iskoristi za izra-du namještaja nego da se sruši od starosti (u najgorem slučaju na šetača), nadalje gospodarski manje vrijedna vrsta, npr. grab zasjenjuje onu vrlo vrijednu kao što je hrast, neka vrsta se iz bilo kojeg razloga želi zamije-niti drugom, stablo je oboljelo i predstavlja opasnost za susjedna stabla, itd. Ono što vrlo vjerojatno nećete primijetiti je zates na žilištu stabla. Taj zates radi se

pišu detaljni podatci o sortimentu koji se otprema najčešće na pi-lanu i za označavanje prostornog drva. Neke šumarije imaju za označavanje dokumenata žig u vidu kopije upola umanjenog režij-skog čekića. Što se tiče prostornoga drva, ono se računa u prostor-nim metrima, a čekić se udara ovisno o mogućnostima, npr. ako je drvo posloženo uz neku stijenu obilježit će se samo sa slobodne strane i to 50 % čela cjepanica u tom složaju. Ako su dostupne obje strane, žig čekićem udarit će se na 30 % cjepanica.

Sva tri navedena čekića nose zrcalne numeričke i slovne ozna-ke. U gornjoj trećini kod doznačnog i šumokvarnog čekića nala-ze se velika tiskana slova HŠ koja označavaju poduzeće Hrvatske šume i znače da je ono zaduženo za to stablo. Pored HŠ nalazi se dvoslovna oznaka koja govori o tome iz koje Uprave šuma stablo

OZNAKE NA STABLIMA I DRVNIM SORTIMENTIMA

Što znače žigovi i šarene pločice na trupcima

Kontrolni čekić

Zates na žilištu i žig

Doznačni sprej Doznačni, šumokvarni i režijski čekić


Pločice

Oznake na stablima i drvnim sortimentima Što znače žigovi i šarene pločice na trupcima?

ili trupac potječe, npr. na žilištu stabla koje se nalazi na području Uprave šuma Bjelovar bit će oznaka BJ, ako je s područja Karlovca KA, itd. U donjoj trećini nalazi se dvoslovna oznaka šumarije, sa-stavne jedinice Uprave pa ako na doznačnome čekiću pišu oznake: gore ZG, a dolje RE znači da revirnik koji se njime koristi radi u šumariji Remetinec koja je sastavni dio Uprave šuma Zagreb. U sredini čekića nalazi se određeni broj. Na režijskome čekiću se nalaze iste slovne oznake ali su smještene oko broja. Taj, određeni broj se dodjeljuje određenoj osobi, odnosno šumarskom stručnja-ku. Tako će jedan pomoćnik revirnika na teren ponijeti režijski čekić s brojkom 2, a drugi s brojkom 5. Četvrti je tzv. kontrolni čekić šesterokutnog oblika čiji promjer opisane kružnice iznosi 40 mm. Sadrži oznake Hrvatskih šuma i Uprave, broj čekića i veliko tiskano slovo K. Taj čekić koriste šumarije kada, nakon što oforme povjerenstvo, odlaze u kontrolu sječine i tada utvrđuju je li čuvar šuma možebitno načinio propust ne doznačivši panj protuzakoni-to srušenoga stabla.

Moguće je da će netko tko odluči prošetati šumom ugledati trupce, odnosno drvne sortimente na hrpi. Na oba čela (presjeka) drvnih sortimenata nalaze se otisci režijskih čekića. Plastična ploči-ca utiskuje se na jednu stranu, odnosno jedno čelo. Sve su pločice istih dimenzija. Razlikuju se po bojama i određenim oznakama. Najvredniji drvni sortimenti nose pločice crvene boje, a oni naj-lošije kvalitete crne. Oblovina se za sada još uvijek klasira prema hrvatskim normama (HRN EN). Crvenom pločicom označavaju se furnirski trupci prve klase (F1), zelenom furnirski trupci druge klase (F2), plavom pilanska oblovina prve klase I, bijelom pilanska oblovina druge klase II, crnom pilanska oblovina treće klase III. Na ostale vrste oblovine: tanku, pragovsku, stupove za dalekovod, itd. udara se žuta pločica. Predviđa se da će se od 2014. godine pri-mjenjivati europske norme. Na pločicama se također nalaze slovne i brojčane oznake. U gornjem dijelu je serijski broj jedinstven za svaki trupac koji se upisuje na više dokumenata i u kompjuterski program HŠ Pro zajedno s drugim podatcima. Slovne oznake pišu ispod tog broja, a prva od njih označava Upravu šuma, druga šu-mariju, a treća se odnosi na klasu trupca. Dakle, sada Vam je jasno da se prva pločica gore lijevo na slici udara na furnirski trupac F1, prve klase i da će biti posječen u šumariji Remetinec koja pripada

šumariji Zagreb. Bez otisaka čekića i pločica trupac se ne smije staviti u promet, odnosno prodati.

Svim doznačenim stablima, prsnoga promjera iznad taksacij-ske granice (10 cm), mjere se prsni promjeri i unose po odsjecima (najmanje osnovne površine gospodarskog razdjeljenja šuma) u obrasce, doznačne knjižice ili terensko računalo. Promjer se uzima s dvije strane stabla prilikom čega srednji promjer predstavlja ari-tmetičku sredinu tih dvaju mjerenja. Promjer se uzima običnom ili elektronskom promjerkom na prsnoj visini stabla od oko 1,30 m od tla, na istoj visini na kojoj se doznačnim sprejem ostavljaju točke. Promjerka je jednostavan instrument koji se sastoji od drve-nog ili metalnog ravnala s određenom skalom, jednog fiksnog kra-ka koji stoji okomito na kraju ravnala i jednog mobilnog također okomitog na ravnalo. Ravnalo se prislanja na stablo tako krakovi obuhvaćaju krajeve stabla.

U prošlosti se obilježba stabala vršila uz pomoć zadirača, boje i kolobroja.

Doznačeno stablo


Češka je srednjoeuropska država. Reljef koji je vrlo raznolik zauzima veći dio češkog masiva, kao dijela

srednjoeuropskog sredogorskog pojasa koji je izgrađen od predkambrijskih stijena. Na zapadu zemlje nalazi se velika nizina kroz koje teku rijeke Vltava i Laba, okružena je niskim planinama Sudeti i Krkonoše, s

najvišim vrhom Snežka (1602 m). Istočni dio zemlje više je brdovit, uz glavnu je rijeku Moravu,

a ovdje izvire i rijeka Odra.

euro

psko

šum

arstv

oTe

kst:

Vesn

a Pl

eše

Foto

: B. P

leše

, Arh

iva

Šume u Češkoj zauzimaju oko 2.600.000 ha što predstavlja 34 posto površine zemlje, po stanovniku to je oko 0,26 ha. U posljednjih 250 godina došlo je do povećanja povr-šina pod šumama. Za primjer, krajem 18. stoljeća šumo-

vitost je iznosila 25 posto u odnosu na ukupnu površinu zemlje, a početkom 20. stoljeća oko 30 posto.

Prema strukturi vlasništva 60 posto su državne šume, 23 posto privatne šume, na općinske šume otpada 17 posto površina. Gos-podarske šume zauzimaju 76 posto od ukupnog teritorija zemlje, zaštitne šume 4 posto te šume posebne namjene 20 posto.

Udjel crnogorice u češkim šumama iznosi 76 posto, a bjelogo-rice oko 24 posto. Gospodarski najvažnije vrste drveća su smreka,

obični bor, bukva i hrast kitnjak. Od bjelogorice najčešće vrste koje se mogu naći su: jasen, javor, grab, breza, joha, topola i vrba.

Tijekom 17. i 18. stoljeća uz povećano iskorištavanje šuma došlo je i do pokušaja sustavnog gospodarenja šumama. Donijeto je nekoliko naputaka o gospodarenju šumama na vlastelinstvima: Černinska 1654., Frydlantska 1674., Harrachovska 1722. Sredi-nom 18. stoljeća kraljica Marija Terezija donosi uredbu kojom se propisuje gospodarenje šumama u Kraljevini Češkoj. Uredbom se zabranjuje između ostalog pašarenje u mladim šumskim sastoji-nama, osiguravaju se određene količina sirovine za potrebe rudar-stva. Da bi se oporavile posječene šume, započelo se intenzivno sa sadnjom smreke.

Zbog povećane potrebe za sirovinom, šume se nastavljaju intenzivno sječi i u prvoj polovici 19. stoljeća, a ogoljele površine pošumljavaju se iznova smrekom. Taj potez pokazao se kasnije kao promašaj, jer je smreka svojim širenjem potisnula autohto-nu vegetaciju, poglavito u planinskim dijelovima zemlje, a bila je i dobar izvor zaraze smrekovim potkornjakom. Ovakvi propusti u gospodarenju šumama iz prošlosti i danas se osjećaju u češkim šumama, zbog čega je bioraznolikost zemlje vrlo slaba. Obveza izrade osnova gospodarenja u Češkoj važeća je od 1887.

Već 1768. i 1772. održavaju se u Češkoj stručni šumarski ispi-ti, prva majstorska šumarska škola osnovana je 1773. Šumarstvo se kao znanost izučavalo 1790. na poljoprivrednoj školi u Trnovu, te u sklopu katedre za poljoprivrednu ekologiju sveučilišta u Pragu.

ČEŠKA

Osnove gospodarenja izrađuju se od 1887. godine

Rijeka Laba


Godine 1795. osnovana je i šumarska škola u Ziatnoj Koruni, a te godine osnovan je i prvi šumski rasadnik. Godine 1805. postojale su šumarske škole u Ledenici, Novim Hradima, Zbiroku.

U razdoblju od 1831. - 1835. pokrenut je i prvi šumarski ča-sopis u Češkoj i jedan je od najstarijih u Europi.

Godine 1919. osnovana je u Brnu Visoka poljopri-vredna škola unutar koje se nalazio i šumarski odjel. Dvije godine kasnije osnovan je Zavod za zaštitu šuma, a 1922. Zavod za biokemiju sa sjedištem u Pragu, 1923. Zavod za uređivanje i šumarsku ekonomiku u Brnu te 1923. Zavod za uzgajanje šuma. Šumarski Institut u Češkoj osnovan je 1935.

Šumama u državnom vlasništvu upravlja državno poduzeće Lesy Czech Republic (Šume republike Češke), osnovano 1992., gospodari na 1,4 milijuna ha površi-ne. Sjedište Direkcije šuma je u mjestu Hradec Kralove. Direkcija šuma izravno je nadležna organizacijskim jedi-nicama, od područnih inspektorata, šumarijama, te rad-nim jedinicama. Područni inspektorati, njih 17, imaju kontrolnu funkciju nad šumarijama i radnim jedinicama i izravno su odgovorni Direkciji šuma. Ukupna drvna za-liha iznosi 640 milijuna m3, godišnji prirast 16,8 milijuna m3 te etat od 7 do 8 milijuna m3.

U 87 šumarija prosječne površine 17.000 ha i 10 revi-ra zaposleno je uglavnom stručno - tehničko osoblje. Za te šumarije poslove na uzgajanju šuma, iskorištavanju šuma, prodaju drva, održavanju šumskih prometnica obavljaju uslužna poduzeća nastala od bivših sedam šumskih gos-podarstava, te novoosnovana privatna poduzeća. Pet je šumarija koje obavljaju sve spomenute poslove u vlastitoj

režiji. Imaju jednu radnu jedinicu za sjemenarstvo te šest radnih jedinica za gospodarenje vodama. Gospodare s više od 39.000 km vodotokova u zemlji. U tim radnim jedinicama zaposleno je uglavnom stručno - tehničko osoblje i ne dobivaju nikakvu pot-poru od države.

Crnogorične šume u Češkoj


Unatoč smanjenju ugljičnog diok-sida stanje u češkim šumama po pitanju zdravstvenog stanja je jedno od najloši-jih u Europi. Inače Češka je uključena u međunarodni program za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja (IPC Forests) od 1986. Stanje oštećenosti stabala prati se na 306 bioindikacijskih točaka (mreži 16x16 km i 8x8 km). Osim defolijacije, stanje šuma je loše i zbog na-pada šumskih štetnika poput smrekovog potkornjaka i jelovog moljca, a velike su štete na drveću i od divljači te vjetroizvala.

Jedan od temeljnih problema gospodarenja šumama u Češkoj je stabilizirati šumski ekosu-stav, te doći do autohtonih šumskih sastojina, kako bi se u omjeru smjesa smanjila zastuplje-nost smreke te povećao udio bjelogorice. Željeni cilj je postići omjer smjese 60 posto crnogorice i 40 posto bjelogorice. No, da bi se to postiglo treba poduzeti niz

mjera: osigurati potrebnu količinu reprodukcijskog materijala, odre-diti metodologiju obnove šuma, osigurati gospodarske poticaje, te rješavati nastale štete na šumskim sastojinama.

U Češkoj ima 657.000 ha pri-vatnih šuma s oko 145.000 privat-nih vlasnika, a oko 90 posto vla-snika ima manje od 2 ha šumskog zemljišta. Privatni šumovlasnici za-jedno s vlasnicima općinskih šuma imaju svoju krovnu udrugu pod nazivom SVOL. Udrugu sačinja-va devet regionalnih udruga s oko 1.048 vlasnika šuma koji imaju u vlasništvu oko 360.000 ha šume. Ciljevi udruge su aktivno sudjelo-vanje na razvoju šumarske politike i zakonodavstva, suradnja s srodnim institucijama u zemlji, pomaganje članovima udruge kod upravljanja šumskim posjedima, rad s djecom i mladima, izdavačka djelatnost.

Šumarsko društvo Češke ima 2.000 članova učlanjenih u 45

ogranaka, sa sjedištem u Pragu. Okuplja fizičke i pravne osobe čija je profesional-na djelatnost vezana uz šumu ili šumo-vlasnike. Djelatnost šumarskog društva sastoji se od organiziranja raznih struč-nih skupova,savjetovanja,stručnih izleta, suradnje sa strukovnim institucijama, školama, znanstvenim i međunarodnim institucijama, te izdavanja stručnih pu-blikacija.

Studij šumarstva organiziran je na Po-ljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Pragu, te na Šumarsko - tehnološkom fakultetu sveučili-šta u Brnu. Srednje šumarske škole nalaze se u mjestima Zlutice, Šlunkov, Trutnova, Pijesak i Granice.

Češka ima i četiri nacionalna parka: Kr-konoše, Šumava, Češka Švicarska i Podyji. Ukupna površina nacionalnih parkova iznosi

119.500 ha.Već punih četrdesetak godina traje suradnja između čeških

i hrvatskih šumara. Uspostavljena stručno - znanstvena ali i prija-teljska suradnja između Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagre-bu i Šumarskog fakulteta u Brnu, traje sve do današnjih dana. U sklopu te suradnje krajem svibnja delničku podružnicu Hrvatskih šuma, posjetila je grupa studenata i profesora iz te prijateljske ze-mlje, predvođena svojim domaćinom, akademikom Igorom Ani-ćem. Na terenima šumarije Ravna gora u gospodarskim jedinica-ma Višnjevica i Ravna gora upoznali su se s prebornim načinom gospodarenja šumama Gorskog kotara. O tome, ali i organizacij-skom ustroju Hrvatskih šuma, te o ostalim aktualnostima iz po-slovanja upoznali su ih Boris Pleše rukovoditelj Odjela za uređiva-nje šuma i Vilko Ivančić upravitelj šumarije Ravna gora. Tijekom boravka u Hrvatskoj gosti iz Češke posjetili su otok Rab gdje su se upoznali s gospodarenjem mediteranskim šumama te nastavno šumske objekte Šumarskog fakulteta Zalesina i Lipovljani. Posje-tili su i Nacionalni park Plitvička jezera.

Češki šumari na terenima delničke podružnice

Uređen vodotok

Nacionalni park Šumava

Češke šume



Utjecaj šuma na poljoprivrednu proizvodnju te na vinogradarstvo i vinarstvo značajan je i velik, štoviše riječ je o njihovom suživotu. Stoga je nužno trajno uzgajati, podizati i njegovati vinograde kutjevačke

graševine kao i šume Krndije - istaknuo je akademik Slavko Matićek

olog

ija šu

ma

Teks

t: Iv

ica

Tom

ićFo

to: I

. Tom

ić, A

rhiv

a

OPćEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA I POLJOPRIVREDA

Šume pridonose proizvodnji kvalitetnoga grožđa i vinaOd davnih vremena šume su bile u žari-

štu čovjekova zanimanja, posebice stoga što su mu pružale sigurno pribježište te predstavljale značajno mjesto skupljanja

plodova, prijeko potrebnih za prehranu. Stoljećima iskorišćujući šumu, čovjek ju je istodobno obožavao sa strahopoštovanjem, vjerujući da je nastanjuju moć-na bića koja ga zaštićuju. Postupno je shvaćao koliko je značajan utjecaj šume na njegov život, opstanak i okoliš, a njegovao je njezin kult od svoga postanka.

Temelj takvog razmišljanja su općekorisne funkcije, fenomen koji šume trajno imaju i pružaju. Suvremena šumarska znanost dijeli ih na ekološke ili zaštitne (hidrološka, vodozaštitna, klimatska, pro-tuimisijska funkcija), društvene ili socijalne (estetska, zdravstve-na, rekrecijska, turistička), te socijalno - ekofiziološke (genetska, biološkoraznolikosna, fiziološka). Osim što pozitivno utječu na čovjekove životne uvjete, pretežit broj navedenih funkcija imaju pozitivan utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju u zaštiti od erozi-je, sprječavanja bujica i poplava, reguliranja vodnoga režima, po-većavanja plodnosti tla i poljodjelske proizvodnje, uravnoteženja klime i dr.

Osobito je važna veza šume i poljodjelstva, a očituje se u tome što se i danas pojedine samonikle, kultivirane, vinogradar-ske i voćarske vrste nalaze u florističkome sastavu naših prirodnih šuma (divlja loza, divlja jabuka, kruška, trešnja, višnja, orah, osko-ruša i dr.). Potonje vrste su tijekom dugoga vremena prešle u po-ljoprivredne kulture. Naime, njihova biološka svojstva i ekološki zahtjevi usklađeni su i prilagođeni klimatskim uvjetima koje šuma omogućuje i prenosi na okoliš. Čovjek je uništavajući prirodna

bogatstva, posebice tijekom sječe, paljenja i krčenja šuma za po-ljoprivredne površine, sve više dolazio do spoznaje o potrebi oču-vanja ravnoteže u prostoru i o tome da je šuma u krajoliku bitno ekološko uporište za reguliranje odnosa između agroekosustava i hidroloških sustava.

O ovoj temi zapaženo predavanje održao je akademik Slav-ko Matić na međunarodnome simpoziju o graševini održanom u Kutjevu 31. svibnja, a njegova prezentacija imala je naziv “Utjecaj šuma Krndije na graševinu”. Ova planina proteže se na sjeverno-istočnim obroncima Požeške kotline u dužini 25 km, a karake-ristična je po jedinstvenom reljefu i posebnim geomorfološkim činiteljima koji značajno utječu na kvalitetu šumskoga pokrova i druge vegetacije. Govoreći o ovim šumama, Matić je istaknuo kako one zauzimaju površinu 22.451 ha, a obuhvaćaju raznolika staništa na kojima se nalazi 14 prirodnih šumskih zajednica. Na-vedenim šumama i šumskim zemljištem gospodare Hrvatske šume sa svojom požeškom i našičkom podružnicom (šumarije Kutjevo, Čaglin, Đurđenovac i Našice), a njihova velika gospodarska vri-jednost rezultat je kvalitetnoga staništa i stručnoga gospodarenja tijekom njihove duge povijesti. Posebice to do izražaja dolazi u

Predavanje akademika Slavka Matića

Kutjevo - gradić u požeštini poznat po čuvenoj ijedinstvenoj graševini


novije vrijeme, kada iznimno dobro gospodare požeški i našički šumarski stručnjaci. Posebno je naglasio ekološku i biološku pove-zanost šuma i poljoprivrednih kultura. Naime, svaka suvisla, pri-rodna šuma, stvara svoju klimu koja utječe na njezin bliži i dalji okoliš, osobito na voćarske i vinogradarske kulture. Poznato je da najbolju kvalitetu grožđa i vina daju vinogradi podignuti na juž-nim i jugozapadnim šumovitim obroncima naših gora (Plješivica, Ivančica, Kalnik, Papuk i dr.) pa tako i ovi na Krndiji. Europski su vinogradari spoznali značenje šuma za uspijevanje vinograda te podižu vinograde u okruženju šuma, ili šume unutar većih kom-pleksa vinograda. Posebice je to vidljivo na južnim padinama šu-movitoga Schwarzwalda u Njemačkoj te Vogeza u Francuskoj.

Pisana povijest ovih danas vrlo stabilnih, produktivnih i biološko raznolikih krndijskih šuma stara je i duga kao i povijest Kutjeva i njegovih vinograda i vina, od dolaska katoličkoga reda cistercita 1232. godine, djelovanja isusovaca (1698. - 1773.), Hr-vatsko - slavonske naukovne zaklade (18. st.), obitelji Turković (1882.-1945.), do današnjih dana. Za povijest šumarstva Hrvatske značajno je da su u Zakladi u Kutjevu zaposleni šumar i 12 luga-ra, a šume su zauzimale površinu 24.443 katastarska jutra. Kutje-vačka šumarija osnovana je 1773. godine kao četvrta šumarija na području Hrvatske, a djeluje i posluje do danas. Za gospodarenja obitelji Turković, šumarstvo je bilo ekonomski najjača djelatnost, sa šumarijama u Kutjevu i Irenovcu (današnja Ljeskovica).

Na južnim krndijskim obroncima bijela se graševina uzgaja u Kutjevu više od sto godina, a upravo na tim padinama šume se i vinogradi isprepliću, izmjenjuju i okružuju te međusobno utječu jedni na druge. Naime, kutjevački vinogradi rastu na onim površi-nama gdje od iskona rastu šume koje svojim mezoklimatskim, mi-kroklimatskim i ostalim činiteljima utječu na vinovu lozu. Potonja kao divlja odavno raste u tim šumama te su joj ekološki zahtjevi i biološka svojstva prilagođeni optimalnim uvjetima koje šuma svo-

jim postojanjem i utjecajem stvara. To je jedan od razloga što je graševina na tom području razvila takva svojstva koja je izdvajaju i razlikuju od svih njezinih srodnica uzgajanih u drugim krajevi-ma te je čine jedinstvenom. Na izvanredno povoljnim staništima i posebnom okruženju razvila je kvalitetna svojstva do tada nepre-poznatljiva za tu sortu.

Svojom strukturom i klimatskim uvjetima šume značajno utječu na zaštitu vinograda od elementarnih nepogoda i klimat-skih ekstrema, posebno od tuče, mraza, erozije, ekstremno visokih i niskih temperatura, vjetrova. Šuma povećava vlažnost zraka i tla, općenito utječe na pozitivne klimatske i druge činitelje koji za-štićuju vinograde, te pridonose proizvodnji kvalitetnoga grožđa i vina. Možemo stoga tvrditi da je utjecaj šuma na poljoprivrednu proizvodnju te na vinogradarstvo i vinarstvo značajan i velik, što-više riječ je o njihovom suživotu. Stoga je nužno trajno uzgajati, podizati i njegovati vinograde plemenite kutjevačke bijele graševi-ne kao i šume Krndije - zaključio je akademik Matić.

Vinova loza (Vitis vinifera ssp. sylvestris)- šumska biljka i poljoprivredna kultura

Kutjevački vinogradi u okružju krndijskih šuma


Tridesetih godina 20. stoljeća duž krševitog hrpta sjevernog i srednjeg Velebita sagrađena je jedna od najljepših i najzanimljivijih planinskih staza u Hrvatskoj, duga čak 57 kilometara. Da bi se prošlo cijelom njenom dužinom potrebno je oko sedamnaest sati, no planinari je obično prelaze u nekoliko dana jer usput obilaze okolne vrhove. Iako se probija divljim krševitim terenom, položena je gotovo vodoravno pa njome lako hodaju i oni izletnici koji nisu vični planinarenju. Dok uživaju u ljepoti

planinskog krajolika, mnogi ni ne slute kako se ovuda teško prolazilo dok nije bilo Premužićeve staze.šum

ski k

rajo

lici

Teks

t/fot

o: L

ara

Čer

nick

i PREMUŽIćEVA STAZA

Slavonski šumarizgradio najpoznatiju velebitsku stazu

Premužićeva staza dobila je ime po svom osnivaču i pozna-tom graditelju velebitskih putova, šumarskom inženjeru Anti Premužiću. Ante Premužić se rodio 1889. godine u Slavonskom Kobašu, a Šumarsku akademiju završio je

u Zagrebu. Službovao je na raznim mjestima da bi 1926. godine prešao na mjesto građevinskog referenta u Direkciji šuma na Suša-ku. To zaposlenje omogućilo mu je da svoje znanje i sposobnosti iskoristi na poslovima koji će mu osigurati istaknuto mjesto u po-vijesti planinarstva i turizma u Hrvatskoj. Bio je vrstan traser i or-ganizator izgradnje putova. Za vrijeme rada na Sušaku projektirao je i izgradio šumske ceste i planinarske staze po Velebitu, pješačke puteve na Plitvicama i otocima Krku, Rabu i Mljetu.

Samo godinu dana prije njegovog zaposlenja u Direkciji šuma na Sušaku, ministrom trgovine i industrije postao je Ivan Krajač, rođeni Senjanin koji je po Velebitu lutao još od najmlađih dana. Zanesen čarima planine obišao je sva značajnija mjesta i vrhove sjevernog i srednjeg Velebita. Ministarski položaj pružio mu je priliku da doprinese razvoju planinarstva. Gorljivo se zalagao za izgradnju planinarskih skloništa, kuća, putova i staza, za istraživa-nje špilja i izdavanje vodiča.

U listopadu 1929. godine Ivan Krajač poveo je Antu Pre-mužića na izlet u Rožanske kukove na sjevernom Velebitu. U to vrijeme do Velebita nije bilo jednostavno doći. Putovalo se najpri-je do Rijeke ili Bakra, potom obalnim brodom do Senja, Jablanca ili Karlobaga. Dalje se išlo pješice, puteljcima kojima se koristilo priobalno stanovništvo jer pravih planinarskih staza još nije bilo. Rožanskim kukovima pristupalo se s primorske strane dugotraj-nim hodanjem od Alana ili s kopnene strane od Zavižana preko Lubenovačkih vrata. Za jedan i drugi prilaz bio je potreban dobar vodič koji je poznavao kraj.

Rožanski kukovi su rastrgani kameni vrhovi i glavice sazdani od bijelog vapnenca, različitih oblika i vrlo strmih stijena. Nižu se jedan do drugog, odijeljeni dubokim provalijama i vrtačama, špiljama, zelenim dolcima i snježnicama. U njima su Krajač i Premužić proveli četiri kišovita dana. Premda je tek uspio zaviriti u stijene obavijene gustom maglom, Premužić je ostao zadivljen njihovom divljom ljepotom. Za tog jesenskog izleta u njemu se rodila ideja o izgradnji uzdužne velebitske staze koja bi prolazila Rožanskim kukovima i omogućila ulaz u najnepristupačnije ali i najljepše velebitske predjele, dotada poznate tek malom broju iskusnih planinara.

Sljedeće godine, prema nacrtima i pod nadzorom inženjera Premužića, Direkcija šuma na Sušaku započela je graditi novu uzdužnu velebitsku stazu od Oltara do Oštarija. Staza je trebala služiti šumariji za nadgledanje i upravljanje šumama, domaćem stanovništvu za prijenos drva i sijena, no prije svega trebala je po-taknuti razvoj planinarstva koje se smatralo temeljem planinskog turizma. Trasirana je tako da bude lagana za hodanje pa je polo-žena gotovo vodoravno, a samo mjestimično dostiže uspone do 10%. Gradili su je majstori iz podvelebitskih sela svojim rukama, koristeći krampove, batove i tačke. U Rožanskim kukovima usi-jecala se u stijenu miniranjem i podupirala kamenim podzidima.

Izgradnja sjevernog dijela staze između Zavižana i Alana započela je od oba kraja prema Rossijevoj kolibi koju je usred Ro-žanskih kukova Krajač dao sagraditi 1930. godine. Istovremeno je Premužić trasirao južni nastavak staze od Alana prema Šatorini. Dio staze do pod Šatorinu bio je dovršen do rujna, a na preosta-lom dijelu do Dabarske kose radilo se i u listopadu.


Do kolovoza 1931. godine dovršena su prva dva kilometra od Krajačeve kuće na Zavižanu do Čemerikova dolčića, dok se najteži dio puta kroz neprohodan stjenovit hrbat od Čemerikova dolčića do sedla pod Gromovačom gradio u jesen iste godine. Tog ljeta dovršen je i jedan kilometar od Gromovače do Rossijeve kolibe. Sa zavižanske strane radila je grupa radnika pod vodstvom Marka Vukelića, a od Rossijeve kolibe radnike je predvodio Nikola Šego-ta. Do kraja jeseni između te dvije grupe preostalo je za izgradnju nešto manje od dva kilometra. Na južnom kraju staze u srednjem Velebitu trebalo je napraviti još samo mali dio između Dabara i Oštarija.

Dovršenje Premužićeve staze bilo je predviđeno do sredine 1932. godine, no ponestalo je novaca. Direkciji šuma na Sušaku nije doznačen kredit, a Hrvatsko planinarsko društvo nije moglo nabaviti potreban iznos. Napokon, banska uprava Savske Bano-vine uplatila je 30.000 dinara kako bi se staza završila do kraja godine.

Premužićeva staza od sjevera prema jugu postepeno gubi visinu pa je uvriježeni smjer hodanja od planinarskog doma na Zavižanu preko Alana do Oštarija. Danas je početak staze na šum-skoj cesti koja od Zavižana vodi u Lomsku Dulibu, oko jednog kilometra nakon botaničkog vrta, gdje se odvaja od ceste i preko proplanaka ulazi u šumu. Laganim usponom nastavlja kroz sve kr-ševitije područje, obilazi Čepuraš i zalazi među Rožanske kukove. Do svoje najviše točke od 1620 metara dolazi na prijevoju pod Gromovačom. S vrha Gromovače (1675 m) otvara se pogled na more i otoke Kvarnerskog zaljeva te na vrhove Sjevernog i Sred-njeg Velebita. Odatle se spušta i uskoro stiže do Rossijeve kolibe ispod Pasarićeva kuka. Od Zavižana do ovog mjesta dolazi se za dva i pol sata. Iza Rossijeve kolibe, između Hircovog i Rossije-vog kuka započinje najupečatljiviji dio staze koji se probija kroz središte Rožanskih kukova između Varnjače, Poljakovog tornja i Novotnijevog kuka te prolazi ispod vrha Crikvene. Pristupi do ku-

Staza je trasirana tako da bude lagana za hodanjepa je položena gotovo vodoravno

U Rožanskim kukovima stazu se usijecalo u stijenu miniranjem i podupiralo kamenim podzidima


kova su laki no usponi na njihove vrhove mali su penjački pothva-ti. Staza nastavlja nizbrdo šumovitom padinom Krajačevog kuka, potom otvorenim valovitim livadama, obronkom Alančića te se kroz bukovu šumu spušta do prijevoja, tristotinjak metara iznad planinarske kuće na Alanu. Od Rossijeve kolibe do Alana stiže se za tri i pol sata.

Na Alanu Premužićeva staza prelazi cestu Jablanac - Štirovača i ulazi u srednji Velebit. Obilazi veliku dolinu Mirovo s ostacima pastirskih stanova, prelazi na primorsku stranu i nastavlja padi-nom Pliševice s koje se šire vidici na more i otok Pag. Cijeli sat vodi na istoj visini da bi se nakon omanjeg prijevoja ispod Ogra-đenika počela postupno spuštati. Iznad Mliništa dolazi do izvora Gornje korito i uskoro stiže do polja Radlovca. Od Alana do Rad-lovca treba oko četiri i pol sata. Staza se i dalje spušta obilazeći najprije prostrano polje, potom Radlovačko brdo i Ljuljačku te kroz rijetku bukovu šumu dolazi do cisterne u napuštenom selu Skorpovcu. Dalje nastavlja vodoravno, udolinom koju od mora dijeli niz niskih vrhova te stiže do prijevoja Dabarska kosa gdje si-ječe cestu Oštarije - Štirovača. S prijevoja se pruža pogled na more i otok Pag na jednoj strani i Ravni Dabar na drugoj strani. Put od Radlovca do Dabarske kose prohoda se za četiri i pol sata, a do Oštarija ima još dva i pol sata. Na Prpić kosici, prijevoju između Badnja i Kize, planinarska staza izlazi na kolni put kojim se ubrzo stiže do sela Stupačinova i zatim do Oštarija.

Premužićeva staza završava kod Oštarija, no bio je planiran i njen nastavak kroz južni Velebit. O tome svjedoči i sam Premužić pišući u jednom od svojih članaka: No hajdemo od Oštarija nad Karlobagom dalje u južni Velebit! I tamo je on divan i veličajan, ali nemamo dalje građene duljinske staze osim nacrta na papiru s puno nada i želja. Nažalost, Ante Premužić je 1935. godine otišao iz Direkcije šuma na Sušaku ne uspjevši dovršiti južni dio svoje staze.

Premužićeva staza je vrijedan graditeljski spomenik, skladno uklopljen u prirodni okoliš. Prolazi najljepšim i najzanimljivijim predjelima sjevernog i srednjeg Velebita. Zbog toga je Ministar-stvo kulture u srpnju 2009. godine donijelo Rješenje kojim se utvrđuje da posjeduje svojstvo kulturnog dobra.

Premužićeva staza na prijevoju Dabarska kosau srednjem Velebitu

Od Zavižana do Alana uz stazu su postavljene poučne ploče

Crveno medvjeđe grožđe, zimzelena medvjetka (Arcto-staphylos uva-ursi) je nizak, polegao, puzav i razgranat zimzeleni grm, rasprostranjen na području Europe, sje-verne Azije i Sjeverne Amerike. Ima izrazito razgranatu

stabljiku, naraste u visinu 20-50 cm, a pojedini ogranci dostignu dužinu i do 1 m. Kora je tanka, crvenkastosmeđa, gola ili neznat-no dlakava. Korijenski sustav je gust, uglavnom površinski, s izni-mnom sposobnošću vezivanja tla. Listovi su gusto naizmjenični, odozgo tamnozeleni, odozdo svjetliji, sjajni, debeli, kožasti, dugi 1-3 cm, široki 0,5-1 cm, s peteljkom dugom do 1 cm. Obrnuto su

jajasti do zaobljeno lopatičasti, tupog ili neznatno urezanoga vrha i cijeloga, trepavičasto dlakavoga ruba, izrazito mrežaste nervatu-re. Tijekom zime poprimaju brončanu do crvenkastu boju, a kao vazdazeleni ostaju na izbojku tri do četiri godine.

Cvjetovi su sitni, zvonasti, bijeli ili ružičasti, vise u omanjim, kratkim grozdovima pri vrhu grančica, na zajedničkoj, kratko dlakavoj i rijetko žljezdastoj stapci, dugoj oko 5 mm. Čaška je približno 1 mm, vjenčić je dug 5-6 mm, ima 10 prašnika s ljubi-častocrvenim prašnicama. Vrijeme cvatnje je od ožujka do srpnja, u ovisnosti o nadmorskoj visini. Plod je sjajna, gola i brašnasta koštuničava boba, kuglastog oblika, promjera 6-8 mm, izrazito cr-venkaste boje. Na dnu bobe smješteni su ostaci čaške, a u plodu je 5-7 bubrežastih koštica dugih 3-4 mm, svaka s jednom sjemen-kom. Bobe su jestive, ali im je okus izrazito trpak i opor pa se sirove rijetko upotrebljavaju za hranu. U Norveškoj ih samljevene miješaju s brašnom za kruh, a katkada se njima patvori kompot od brusnica. U osušenom stanju plodovi sadrže i do 21 posto šećera.

Ova jednodomna, entomofilna, heliofilna i spororastuća biljka, koja doživi starost i veću od sto godina, razmnožava se

GRMOVI

Medvjeđegrožđe(Arctostaphylos)

Crveno medvjeđe grožđe


mala

encik

lope

dija

šum

arstv

a

Rodu Arctostaphylos pripada oko 50 vrsta iz porodice vrijesovki (Ericaceae), pretežito zimzelenih poleglih grmova, od kojih su dvije, koje ovdje opisujemo,

rasprostranjene na području cijele sjeverne polutke (crveno i plavo medvjeđe grožđe)

sjemenkama, no više vegetativno, ožiljavanjem grana i ogranaka. Voli otvorena i osunčana planinska staništa, uglavnom na vapne-načkim masivima. Na sjevernim područjima svog areala nastanju-je dolinske livade i vrištine, a na južnim se položajima pojavljuje na nadmorskim visinama većim od 2.000 m. Kao jedini predstav-nik roda Arctostaphylos u Hrvatskoj, u nas raste pretežito u svije-tlim borovim planinskim šumama, na gornjoj granici šume, u zoni bora krivulja ili u vegetaciji planinskih rudina, oblikujući katkada guste prostirke vrištinskih zajednica na manjim ili većim površina-ma. Dolazi na suhim, rastresitim i toplijim skeletnim tlima.

Crveno medvjeđe grožđe je tipična biljka europskoga sjeve-ra, a odavno je poznata kao ljekovita vrsta. Vrlo je raširena uporaba

njenoga lišća kao suhe droge u obliku čaja za liječenje bolesti mokraćnih organa (uvin čaj), povećane pro-state, proljeva i šećerne bolesti. Pomiješani s drugim ljekovitim biljkama, listovi su u čajnim mješavinama (listovi breze, korijen sladića i dr.) dobro dezinfekcij-sko sredstvo mokraćnih puteva, posebice kod kronič-ne upale mokraćnoga mjehura, bubrežnih kamenaca i drugih bolesti. Listovi sadrže glikozid arbutin, urson, metilarbutin, erikolin, trijelovine i druge tvari. Najbo-lje ih je sabirati u proljeće, od travnja do lipnja, kada traje cvatnja i kada su najljekovitiji, osobito oni mladi sa zelenih grančica. Inače su neugodnog, oporog i po-malo gorkog okusa, bez mirisa. S obzirom na to da se listovi u nas mnogo koriste i sabiru u ljekovite svrhe, postoji opravdana bojazan da se ovoj biljci u nekim područjima njenih prirodnih staništa ugrozi opstanak te da se potpuno iskorijeni. Naime, umjesto rezanja grančica s listovima, biljke se neracionalno čupaju za-jedno s korijenjem. Srodna vrsta crvenom medvjeđem grožđu je brusnica (Vaccinium vitis-idea), a nerijetko ove biljke rastu zajedno, jedna pored druge. Potonja je ujedno i idealna zamjena za zimzelenu medvjetku, budući da sadrži manje količine trijeslovine te manje nadražuje želudac.

Plavo medvjeđe grožđe (Arctostaphylos alpina) je srodni listopadni grmić visok do 15 cm, prirodno

rasprostranjen na području Europe (Pirineji, Julijske i Kamniš-ke Alpe), Azije i Sjeverne Amerike. Listovi su gusto naizmjenični, obrnuto kopljasti, zaobljenog ili urezanoga vrha, fino i oštro napi-ljenoga ruba te usko klinaste osnove koja je izdužena u peteljku. Dugi su 1-5 cm, približno 1 cm široki, s peteljkom dugom oko 1 cm. S gornje i donje strane su svježe zeleni, trepavičasto dlakavoga ruba, perasto mrežaste nervature koja je više izražena na naličju. U jesen prije opadanja listovi poprimaju crvenu do ljubičastocrvenu boju. Cvjetovi su dvospolni, zvonasti, zelenkastobijeli ili crvenka-sti, listići čaške okruglasti do trokutasti, a vjenčić bijel. Cvatnja je u rano proljeće, prije listanja. Plod je kiselkasta i jestiva koštuniča-va boba promjera 5-10 mm, najprije crvene, a kasnije tamnoljubi-časte do plavocrne boje. Dozrijeva potkraj srpnja.

Piše: Ivica Tomić, Foto: Arhiva

Plavo medvjeđe grožđe -tamnoljubičasti plodovi i jesenski listovi

Zvonasti bijeloružičasti cvjetovi

Dijelovi biljke


ljeko

vito

bilj

eTe

kst:

Vesn

a Pl

eše

F

oto:

Arh

iva

Zlatnica

ZLATNICA

Izvrstan lijek za bubregeZlatnica (Solidago virgaurea L.)

pripada obitelji glavočika, poznata je i po imenima čelebi grana,

štapika, zlato šipka, zlatni prut, drijemovica. Ljekovitost ove biljke,

koja je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, posebno kao diuretika

spominje se već u Engleskoj 1778. Dobila je ime po svojim zlatnim

cvjetovima, a uz brezu, kukuruznu svilu, bosiljak, maslačak i preslicu

smatra se jednim od najjačih diuretika.

Opis biljke: zeljasta je trajnica naraste u visinu do jednog metra. Stabljika joj je okrugla, uzdužno iz-brazdana. Donji dio stabljike smeđe je odnosno ljubičaste ili grimizne boje, gornji dio je razgranjen

i obrastao kratkim dlačicama. Listovi su izmjenični, donji s pe-teljkom, jajasti, gornji sjedeći suličasti i cjelovitog ruba. Na vrhu stabljike i ogranaka razvija se u rahlom metličastom cvatu veći broj glavica, sastavljenih od sitnih žutih cvjetova.

Vrijeme cvatnje: od kolovoza do listopada.Stanište: raste na šumskim čistinama i proplancima te u svi-

jetlim šumama, ponekad i na stjenovitim mjestima te šikarama.Miris i okus: ugodnog je mirisa te pomalo gorkastog ali pri-

jatnog okusa.Branje i prerada: bere se cijela biljka (nadzemni dio, te vrho-

vi grana u cvatu), u vrijeme cvatnje i na samom početku cvatnje može se vaditi i korijen. Suši se na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Posebno se suši cvijet, posebno listovi, tako da se zajedno veže u snopiće te se objesi i suši. Korijen se očisti od zemlje, usitni i suši na suncu.

Ljekovit sadržaj: sadrži tanine, gorke tvari, eterično ulje, saponine i flavonoide.

Ljekovito djelovanje: - najučinkovitija je kod liječenja bo-

lesti bubrega i mokraćnih putova (liječi upalna i bolna stanja) te pojačava izlu-čivanje otrova iz krvi. Njome se liječi i nefritis, upala bubrega i mjehura, rastvara kamence u bubregu i čisti pijesak u bu-brezima i mjehuru,

- bolesti jetra (hepatitis, odnosno vrši detoksikaciju masne ili otečene jetre),

- bolesti crijeva (proljevi – dijareja, dizenterija, enterokolitis, kolitis), tegobe s debelim crijevom, hemeroidi, nadutost i vjetrovi),

- bolesti dišnih organa (curenje nosa, laringitis, upala ždrijela, razne infekcije, upale grla i sl.),

- bolesti kože,- razne povrede i rane,- bolesti prostate (otežano mokrenje, noćno mokrenje, bolovi

pri mokrenju),- giht i reuma,- upale i infekcije spolnih organa.Čaj: jedna čajna žlica bilja prelije se sa dva dl vruće vode, po-

klopi se i pusti se odstajati petnaestak minuta. Procijedi se i uzima dvije do tri šalice čaja dnevno ili prema potrebi.

Tinktura: 60 g bilja moči se oko osam dana u litri bijelog vina. Tako pripravljena tinktura procijedi se i pije po jedna mala čašica prije jela.

Sirup (za liječenje dišnih organa): 100 g usitnjenog bilja, jedna litra vode, te 1,5 kg šećera. Bilje se kuha u vodi de-setak minuta, poklopi se i pusti odstajati 12 sati, te se dobro ocijedi. Umiješa se šećer i kuha se na laganoj vatri do željene gustoće. Uzima se tri do pet čajnih žlica na dan za djecu, a odrasli 24 jušne žlice na dan. U sirup se može dodati po želji limunove kiseline ili sok od limuna.

Poznata je i kao izrazito medono-sna i peludonosna biljka, koja u vrijeme sušnih razdoblja ljeti, te u kasno ljeto i ranu jesen daje izrazite količine nektara i peludi.

Osušeni cvjetići zlatnice koriste se i za bojanje prirodnih tkanina. Dovoljno je cvjetiće prokuhati u vodi, te procijedi-ti vodu, te se takva voda koristi za boje-nje tkanina.

Kontraindikacije: primjenom ljeko-vitih pripravaka od zlatnice ne dolazi do neželjenih pojava.

Biljka u cvatu


The Wood-Mizer stručnjaci mjerili su potrošnju električne energije pilana Wood-Mizer u uvjetima stvarne proizvodnje. Za svaki tip pilane, mjerenja su provedena tijekom rada u 7-satnoj smjeni. Radi statističke pouzdanosti mjerenja, svaki stroj je testiran dva puta na dva različita pogona u Poljskoj, koristeći istu opremu.

Rezultati mjerenja potvrđuju visoku učinkovitost Wood-Mizer pilane. Kao što znate, tehnologija uske pile i tankog propiljka pruža najbolje iskorištenje drvne mase iz svakog trupca.Osim toga, na Wood-Mizer pilanama štede se proizvodni troškovi za električnu energiju.

Kao što se vidjelo iz dobivenih podataka, najjača industrijska pilana WM3000 s glavnim motorom 22 kW troši tijekom radne smjene 53,3 kWh električne

energije, što na primjer, prema poljskoj tarifi je 4,07 €. Uzimajući u obzir produktivnost ovog stroja, od cca 25 cbm/smjena, proizlazi 0,16 € po kubičnom metru piljene građe.

Analizom podataka, može se reći da je Wood-Mizer pilana idealno rješenje za modernizaciju stare pilane, jer pruža nisku potrošnju energije. Ovi podatci mogu pomogati, koristeći lokalne cijene, za izračunavanje energetskih troškova za instaliranu ili planiranu Wood-Mizer pilanu.

PREGIMEX d.o.o.01 3894668 0989934639S. Batušića 31 10090 ZAGREB

www.pregimex.hr

I sp It Ivanja

Wood-Mizer tračne pilane dokazale svoju učinkovitost


lovs

tvo

Teks

t: Z

oran

Tim

arac

F

oto:

Arh

iva

Razlikuje se od drugih divljih papkara time što se o podlogu opire i zapapcima, čiji otisci se vide i na tvrdom tlu, i po kratkim nogama, pa su joj koraci

manji...

Divlje svinje žive u krdima, koja u našim prilikama broje od 10 do 30 grla. U mir-nim područjima ili gdje se ne lovi, krda su brojnija, pri češćem uznemiravanju su

manja. U vrijeme lova krda se smanjuju i zbog od-strela.

Divlja svinja je izuzetno prilagodljiva divljač, što je također važno za njene tragove. Iako je tropskog po-drijetla, prilagodila se na hladnije planinske i sjeverni-je uvjete. Zato od svih naših vrsta divljači voli toplinu.

Divlja svinja, kao i drugi divlji papkari, ima na sva-koj nozi po dva papka i dva zapapka. Tragovi divlje svinje najsličniji su tragu običnog jelena. Za razliku od njega, divlja svinja se pri kretanju opire ne samo

na papke nego i na zapapke, pri čemu su njihovi otisci vidljivi i na tvrdom tlu.

Zapapci u divlje svinje su krupniji nego u drugih divljih pap-kara, vrlo pokretni i široko rastavljeni. Ostavljaju otiske na obje strane papaka, a ne pozadi, kao u jelena, pri kretanju po mekoj podlozi. U prasadi u prvim mjesecima života zapapci ne ostavljaju otiske.

Tragovi divlje svinje razlikuju se od tragova drugih divljih pap-kara i po odnosu dužine koraka i veličine samih otisaka. Korak je u divlje svinje kraći ili jednak koraku srnjaka ili srne, ali je otisak pa-paka oko dva puta veći. Prema veličini otisaka ne može se određi-vati ni starost ni veličina grla, jer razvoj pojedinih primjeraka može biti vrlo različit. O težini može govoriti dubina otisaka, tamo gdje se mogu usporediti.

Otisci pojedinih nogu raspoređeni su kao naizmjenični listovi na grančici: kratkonoga divljač široko rastavlja noge, ide gegajući se. Kada se divlja svinja kreće kasom razmak između pojedinih oti-saka naraste do 90 cm i oni su izvučeni u jednu skoro ravnu liniju.

Pri kretanju korakom ili kasom divlja svinja stavlja stražnje noge u otiske prednjih, a u galopu stavlja ih iza otisaka prednjih nogu, pri čemu to čini nešto ukoso. Skokovi divlje svinje u kreta-nju galopom ili skokovima mogu biti dugački 1,5 do 2 m. To je posebno važno, ako se vidi samo jedan otisak.

Kratkonoga divlja svinja prti zimi u snijegu neprekinutu braz-du. Već pri dubini snijega od 30 do 40 cm krdo divljih svinja nastoji ići u koloni, grlo za grlom ili koristiti svoje stare tragove. U dubljem snijegu životinje se kreću polako, a na mjestima hranjenja probijaju u njemu cijele tranšeje.

Za divljom svinjom u dubokom snijegu uvijek ostaje klinasta brazda s udubinama otisaka nogu (ovisno o osobinama snijega). Ako snijeg nije jako dubok, vidi se samo trag trbušnih čekinja.

Kod mlađih grla papci su naprijed više ušiljeni, kod starijih više okrugli. Po tragu je skoro nemoguće razlikovati mužjaka od ženke, iako kod jednako starih primjeraka vepar ima veće stopalo, pa time i veći otisak od krmače. Osim toga, krmača manje raskre-čuje papke. Navodno, veprovi imaju tuplje papke.

Kada u lovištu vidimo usamljeni trag divlja svinje, to je sigur-no prošao divlji vepar, koji je s krdom samo u vrijeme parenja. Više manjih i jedan veći trag po otiscima i koracima znači kako je tu prošla krmača s prasadi i nazimadi. Veće krdo ima i više i različitijih otisaka i tragova.

Divlja svinja od naše divljači čini najveće štete, pa su i njeni tragovi hranjenja i najočitiji. Osim toga, divlja svinja je svejed i dio hrane nalazi pod zemljom i na zemlji, ali ih i skida s biljaka, uključujući kukuruz i druge usjeve.

Hrani se sjemenjem i plodovima nadzemnim i podzemnim dijelovima biljaka, gljivama i drvetom prožetim micelijem, me-kušcima, beskičmenjacima, jajima i ptićima, ako ih nađe na tlu,

sitnim sisavcima i njihovim leglima, mladuncima divljih papkara i drugim kralježnjacima. Ne zazire ni od strvine.

U vrijeme hranjenja divlje svinje se obično kreću protiv vjetra, kako bi ranije osjetile opasnost. Ljeti se hrane cijelu noć, a dižu se s ležaja prije zalaska sunca. Zimi, osobito za jakih mrazeva, aktivne su i danju i hrane se u najtoplijem dijelu dana.

Kada traže hranu pod šumskom steljom, ruju na dubinu od 10 do 30 cm. Tamo, gdje se krdo divljih svinja hranilo, podignut je i prevrnut sloj zemlje na desetke četvornih metara. Mjesta hranjenja divljih svinja duže vremena ružno izgledaju.

Divlje svinje mogu načiniti velike štete na poljima. U stanju su posve upropastiti manje polje, bilo da ga izruju, ugaze, povaljaju i pojedu usjeve. Na livadama bi rovanje divljih svinja bilo i korisno, kada rovine poslije ne bi otežavale kosidbu.

Štete od divljih svinja javljaju se već za vrijeme zimskih zato-pljenja na ozimim strnim žitaricama i livadama. Slijede proljetne štete na krumpiru i kukuruzu. Divlje svinje su u stanju pronaći svaki posađeni krumpir ili posijani kukuruz. Zatim slijedi zatišje sve do pojave šteta na strnim žitaricama u mliječnom zrenju i ma-hunastom povrću u sazrijevanju. Ta opasnost traje sve do žetve. Nakon toga divlje svinje se prebacuju na krumpir, a najčešće na kukuruz, sve do berbe.

Danju su divlje svinje na ležajima. Ljeti, osobito u vruće vri-jeme, one razrivaju šumsku stelju i smještaju se izravno na hladni-ju golu zemlju. Kada je hladnije, divlje svinje rade ležajeve od od-grizenih grana četinjača i zeljastih biljaka, suhe paprati i lišća, koje nagrebu prednjim nogama. U tršćacima koriste trsku i rade ležaje nalik na gnijezda.

Zimski ležajevi su solidniji. Divlje svinje za njihovu izradu ponekad raščišćavaju snijeg do zemlje ili nalaze snijegom nepo-

TRAGOVI DIVLJE SVINJE

Kaljužišta u službi rehabilitacije


Silueta divlje krmače, trag kretanja kasom i otisak lijeve stražnje noge;

Silueta krmačice godišnjakinje, trag kretanja kora-kom i otisak desne stražnje noge;

silueta divljeg vepra i trag kretanja skokovima

krivene dijelove pod velikim izvaljenim drvećem. Sreću se ležajevi obično pod jelovim krošnjama ili u gustom mladiku.

Nekada divlje svinje liježu pored kamara slame ili stogova si-jena ili se uvlače u njih. Događa se i da pojedine životinje ruše vrhove velikih mravinjaka i rade ležajeve na njima. Kolonije mra-va pri tom obično ugibaju, što se negativno odražava na šumsku životnu zajednicu.

Zimski ležaj čini ogromnu hrpu biljnog materijala, na kojoj divlje svinje leže odozgo, nekada po nekoliko grla zajedno, a pone-kad se i zakapaju unutra.

Divlja krmača za prašenje izabire gustiš, koji je veći dio dana osunčan i nije izložen vjetrovima. Na takvim mjestima treba biti dovoljno materijala za izradu gnijezda. Gnijezdo se radi od poču-panog ili odgrizenog podrasta od grmlja ili granja ostalog poslije sječe i suhih zeljastih biljaka. Takva zaštita je potrebna praščićima, jer je u vrijeme prašenja još hladno.

Divlja krmača radi gnijezdo i po dva dana i za to vrijeme skupi gomilu biljnog materijala, visoku skoro metar. Dolje su suhe ze-ljaste biljke, a odozgo drvenaste, koje izgledaju kao kapa. Krmača se uvuče ispod granja i tu načini ležaj, gdje se prasi. Takav trag u lovištu treba gledati tek kada krmača i prasad napuste gnijezdo.

Kako bi se oslobodile vanjskih nametnika, uključujući i one leteće, divlje svinje se često češu i trljaju o debla četinjača, nanoseći smolu na dlaku i kožu. Jedno te isto smolasto drvo posjećuju iz godine u godinu, pa se osim ižuljanosti, uvijek mogu zamijetiti grebotine od svinjskih kljova i dlaka, koja se prilijepila na smolu. Češu se i taru divlje svinje i o drvene stupove elektrovodova, koji su zaštićeni od truljenja. Životinje se natiru tim oštrim mirisnim sredstvom i često tako kidaju kljovama drvo da se stup mora zami-jeniti. Logično je onda da divlje svinje prihvaćaju i umjetna češa-lišta, premazana katranom, koje je čovjek postavio. Zamijećeno je kako češališta koriste samo teritorijalne divlje svinje, a ne došljaci i prolaznici.

Za svoj život na nekom području, a to nije na posljednjem mjestu, divlje svinje trebaju kaljužišta, u kojima se kaljužaju re-dovno cijele godine. To su manja ili veća udubljenja na vlažnim mjestima, napunjena vodom i blatom. Značaj kaljužišta je veći u vrijeme suše.

Termoregulacijska uloga kaljužišta je manje značajna, za to je dovoljna i voda bez blata. Kaljužanje spada u nužnu skrb o dla-

ci, što je nezamjenjiva tjelesna potreba, važna za zdravlje divljači. Ono što divljač ne može ukloniti s dlake i kože češanjem nogama, stresanjem ili pomoću jezika, obavi se blatom iz kaljužišta. U blato tako dospiju vanjski nametnici, perut, odumrla dlaka, iglice četi-njača, trnje i drugo, što izaziva svrbež.

Poslije izlaska iz kaljužišta divlje svinje se taru o drveće. Debla oko kaljužišta su umazana blatom skoro do visine prsa čovjeka. Taj postupak ima višestruki značaj: blato se ravnomjerno razma-zuje po tijelu i dublje utrljava među dlaku, a trljanje djeluje dobro na optok krvi.

Nakon napuštanja kaljužišta, divljač je još neko vrijeme zašti-ćena blatom od vanjskih nametnika, koji bodu, ne samo meha-nički, nego i time što blato ima posebni miris, koji pokriva miris divljači, a koji privlači nametnike.

Kaljužište ima i ljekoviti učinak. U njemu se često zaustavi ranjena divljač kako bi hladila ranu. Blato također sprječava da se u rane, koje se ne mogu doseći jezikom, ne upljuju muhe.

Zato je dovoljno dobrih kaljužišta, koja nisu predaleko, važna mjera uređenja lovišta divljih svinja. Neizostavni dodatak su debla

drveća za trljanje i češanje. Bolje su četi-njače, jer njihova smola povećava izola-cijsku sposobnost blata i daje jači miris.

Posebni tragovi divljih svinja mogu se vidjeti u vrijeme parenja. Mjesto pa-renja je sve blatno, ima puno tragova mokraće, jer vepar mokri tamo, gdje je to učinila krmača. Negdje se mogu naći i tragovi krvi od borbe veprova. Osim toga, vepar udara kljovama o debla i pre-mazuje pjenušavom slinom debla i grane do visine, koju može dohvatiti.

Trag divlje svinje je i njen izmet. Sastoji se od međusobno slijepljenih slo-jeva promjera 2,5 do 3 cm i po obliku podsjeća na posuti stupac metalnog nov-ca. Ljeti, kada divlja svinja jede sočnu hranu, izmet je žitkiji i bezobličniji. Iz-met i mokraća služe divljim svinjama za označavanje teritorija, pa mjesta, gdje se obavlja nužda, ravnomjerno su raspore-đena na teritoriju krda. Te granice krda se poštuju, osim u vrijeme parenja.


feljt

onTe

kst:

Mar

ija G

lava

š F

oto:

Arh

iva

U sedamnaestom stoljeću materinji jezik smatrao se manje važnim, a kukci beštijama čiji je tvorac vrag osobno. Zato su znanstvenici u Njemačkoj pisali na latinskom, a o kukcima znali vrlo malo. Maria Sibylla Merian

pratila je i ilustrirala životne cikluse kukaca i opisivala ih na njemačkom. Moderna Njemačka ju je upamtila kao znanstvenu ilustratoricu i odala joj počast stavivši njezin portret na novčanicu od petsto maraka i poštansku

marku od 40 pfeninga. Znanstvenici su sedamnaest vrsta nazvali po njoj. Otplovila je za Južnu Ameriku 130 godina prije Darwina kako bi tamo proučavala preobrazbe kukaca. Kao i mnogi nesebični i vrijedni ljudi u

povijesti, završila je svedena na prosjački štap.

Maria Sibylla Merian je rođena u Fran-kfurtu na Maini 1647. godine. Velik broj članova njezine uže obitelji (otac, očuh, suprug, kćeri) bavili su se gravu-

rom, ilustracijom, slikarstvom ili/i tiskom. Zato mo-žemo reći da je cijeli svoj život bila okružena spoju zanatstva i umjetnosti. Najveću ulogu u njenom bu-dućem bavljenju ilustracijom odigrao je njezin očuh koji je znao provesti sate podučavajući je. To je izoš-trilo njezinu urođenu izrazitu moć zapažanja, a i stekla je naviku strpljenja. Te karakterne osobine zajedničke su i znanstvenicima. Maria Sibylla Merian ih je nesvje-

sno spojila u svojoj fascinaciji preobrazbama koje je rano zapazila u svijetu kukaca, točnije u razvojnim stadijima od gusjenice do leptira. Te razvojne cikluse imala je priliku pratiti u svojoj kući u Frankfurtu na Maini. Posebno ju je zanimao dudov svilac. Osim što je na svakoj ilustriranoj mapi prikazala čitav razvojni ciklus neke vrste kukca, kukce je crtala na biljkama domaćinima na taj je način doprinijela znanosti i to kao pionirka entomologije. Umjet-nosti je pridonijela spojem točnosti i ljepote. Danas suvremene umjetnike naturaliste ocjenjuju prema standardima temeljenim na

njezinim crtežima. Umjetnosti i znanosti doprinijela je čarolijom svojih crteža. Naime, oni svojom visokom estetskom vrijednošću magnetski privlače ljude kojima su kukci inače odbojni.

U svojoj osamnaestoj godini Maria se udala za očuhovog omiljenog studenta Johanna Andreasa Graffa i preselila u njegov rodni Nürnberg gdje slikarstvu i izradi goblena podučava djevojke iz dobrostojećih kuća. Iz Nürnberga seli u Nizozemsku i vodi sa sobom svoje dvije kćeri Johannu, Helenu i Dorotheu Mariu jer ne može više trpjeti Graffovu nevjeru. Najprije se pridružila religijskoj komuni u Wiewertu, a nakon nekoliko godina seli u Amsterdam. Amsterdam je očito i tada bio grad sloboda što se pozitivno odra-

zilo na njezin život i rad. Tamo njezini sugrađani nisu povezivali njezino za-nimanje za preobrazbe ku-kaca s demonima, a novac koji je zaradila mogla je u potpunosti trošiti na kćeri i sebe. Nizozemska je u to doba kao pomorska velesi-la imala u posjedu preko-oceanske kolonije, među kojima državu Surinam u Južnoj Americi. Ljudi koji su se od tamo vraćali do-nosili su sa sobom tropske biljke i životinje koje su

MARIA SIByLLA MERIAN – PIONIRKA ENTOMOLOGIJE

Ilustratoricas petsto maraka

Maria i leptir meriansborstelna staroj novčanici

Marijina ostavština


toliko opčarale Mariu Sibyllu da je počela sakupljati sredstva za put. Uspjela je u tome 1699. godine. Njezin vrhunski talent bio je itekako zapažen među elitama te je stoga imala pristup njiho-vim zbirkama kukaca i to je iskoristila za pripremu za putovanje. Marijin trud je na posljetku urodio plodom. Grad Amsterdam do-dijelio joj je nagradu, odnosno dozvolu za putovanje na Surinam kako bi tamo radila ilustracije flore i faune. U to vrijeme gotovo da nitko nije ni čuo da bi se takva nagrada dodijelila nekoj ženi.

U unutrašnjosti Surinama otkrila je velik broj do tada ne-poznatih životinja i biljaka. Stala ih je marljivo klasificirati i ilu-strirati, a ta klasifikacija leptira koristi se i danas. Druga njezina klasifikacija odnosi se na ličinke, crve, muhe i pčele. Domorodci su joj donosili kukce pa ih je sama uzgajala ponekad uspješno, ponekad neuspješno jer nije znala čime bi ih hranila. Danas se smatra jednom od prvih ljudi koji su kao metodu provodili uzgoj kukaca u svrhu praćenja razvoja i ponašanja. Uvidjela je da neki od njih liježu svoja jajašca u druge životinje i nazvala tu pojavu lažnom preobrazbom. Povezala je i činjenicu da leptiri liježu jajašca u blizini biljaka kojima će se gusjenice kasnije hraniti. Njezin je rad doprinio pobijanju teorije spontanog nastanka koja se zadržala do ranoga 19. st. i koja je tvrdila da živi stvorovi nastaju iz nežive materije. Od planiranih pet, u Surinamu je ostala dvije godine. Oboljela je od malarije i vratila se u Amsterdam, a njezin rad je nastavila kći Dorothea. Valja kazati kako njezine kćeri nisu nimalo zaostajale za njom po pitanju crtanja i zapažanja.

Svoje je radove objavljivala u vidu knjiga. Najprije Novu knji-gu cvijeća u Nürnbergu tiskanu u tri toma. Knjiga koja je načinila revoluciju u zoologiji i botanici nosi ime Fantastične transformacije i neobična cvjetna hrana gusjenica, također objavljena u Nürnber-gu. Među crtežima iz njezinog europskog opusa nalazi se mapa s povrtnom sovicom (Laca-nobia oleracea) pokaj trputca (Plantago media) i ličinkom zakukuljenom na listu, mapa koja prikazuje sve stadije ba-krenoga prelca (Gastropacha quercifolia), slakov ljiljak (Agrius convolvuli) nalazi se na slaku (Convolvulus arven-sis), itd. Čuđenje i divljenje izazvala je njezina knjiga Metamorphosis insectorum Surinamensium. Nizozemci koji su je listali mogli su prvi puta vidjeti vrste upravo ne-stvarnog izgleda kao što su: leptiri, npr. paunče (Satur-nia pavonia) na koraljnome drvu (Erythrina spp.), leptira vrste Papilio cresphontes na marakuji (Passiflora edulis), Papilio androgeus na hibi-skusu (Hibiskus mutabilis) i dr. Na jednoj je mapi pri-kazala vodenog škorpiona iz porodice Nepidae kako jede nedozrelu žabu, stjenicu iz porodice Belostomatidae i žabe u svim razvojnim stadi-jima. Žabe su je također za-nimale jer i one prolaze kroz drastične transformacije od punoglavaca do odraslih je-

dinki. Neke njezine ilustracije prikazuju životne cikluse biljaka, tako jedna biljka nosi pupoljak, puni cvat i uvelo cvijeće koje jedu

kukci i to često više vrsta na jednom domaćinu.

Maria Sibylla Merian umrla je 1715. godine u se-damdesetoj godini napola pa-ralizirana. Na popisu umrlih stanovnika bila je zavedena kao prosjakinja. Njezina kći Dorothea prodala je sve majči-ne radove jednome izdavaču u Amsterdamu. Ruski car Petar Veliki otkupio je 300 mapa i otvorio prvi umjetnički muzej u St. Petersburgu kako bi ih imao gdje izložiti. Nakon care-ve smrti radovi su preneseni u Akademiju znanosti. Danas su njezini radovi izloženi diljem sjeverne hemisfere, u Londo-nu, po muzejima SAD – a i drugdje. Što je ona stvarno učinila shvatili su tek krajem dvadesetoga stoljeća. Mnoge škole u Njemačkoj nazvane su po njoj, Nizozemci su po njoj nazvali leptira de meriansbor-stel (Calliteara pudibunda). Ako i nisu znali tko je na slici mnogi Nijemci barem pamte novčanicu sa ženskim likom i osom na prednjici te maslač-kom s gusjenicom i leptirom na poleđini novčanice od 500 maraka. Životni ciklus dudovog svilca na dudu

Prizor iz Surinama – leptir Morpha menelaus na naru


Kukuljice gubara

Gusjenica gubara

Ženke odlažu jaja u jajnim leglima

Most koji premošćuje Ugljan iPašman (kanal Mali Ždrelac)

Tkon - staro ribarsko naselje i trajektno pristanište

Otok Pašman pripada sjevernodalmatinskoj otočnoj skupini zadarskog arhipelaga koji obuhvaća 300 oto-ka. Smješten je između Zadra i Biograda, proteže se usporedno s kopnenim dijelom Biogradske rivijere, a

s površinom oko 63 km2 spada među veće hrvatske otoke. Dug je 21,3 km, širok prosječno 4 km, ima 65 km dugu razvedenu obalu, sa slikovitim ribarskim lukama, mnogo zelenila i pješčanih pla-ža. Proteže se od rta Ždrelca na sjeverozapadu do rta Borovnjaka na jugoistoku. Cijela jugozapadna obala je kamenita i uglavnom strma. Od kopna ga odvaja neobično lijep, slikovit i osebujan Paš-manski kanal koji je na mjestima širok tek 2 km. Po njemu su raštrkani brojni i nenastanjeni mali otočići koji na suncu blješte

naši

otoc

iTe

kst:

Ivic

a To

mić

F

oto:

I. T

omić

, Arh

iva

poput biserja. Posebice se ističe svjetski čuven otočić Galešnjak, površine 0,132 km2, koji je poznat i pod imenom Otok ljubavi. Naime, njegovoj popularnosti i posjećenosti pridonosi neobičan prirodni izgled u obliku srca, a proglašen je jednim od nekoliko u svijetu prirodnih srcolikih fenomena. Zanimljiv je i nenaseljeni otočić Sveta Katarina sa svjetionikom, površine 6,2 ha i s 1,23 km dugom obalnom crtom. Kanal je poznat je po svome izrazi-to atraktivnom i bogatom ribolovnom krajoliku i osobito lijepim pješčanim plažama. Morska struja mijenja smjer svakih šest sati te je zahvaljujući njoj ovo more najčišće na Jadranu. Vjetrovi bura i jugo stvaraju na području kanala iznimno jake valove, a tijekom zime bura poprima orkansku jačinu.

Otok Pašman nastavlja se na otok Ugljan s kojim je bio spojen do 1883. godine, kada je prokopan prolaz Ždrelac u blizini istoimeno-ga naselja, preko kojega je izgrađen suvremeni most dug 210 m, koji spaja ova dva otoka. Sjeverna otoč-na strana okrenuta prema kopnu poznata je po borovim šumama i prekrasnim pješčanim plažama i jedina je nastanjena. Omanja i tiha pašmanska mjesta kao stvorena su za odmor i opuštanje. Stanovništvo (3.100) se tradicionalno bavi ribar-stvom i poljodjelstvom, u novije vrijeme sve više turizmom, a vrijed-ni otočani pružaju turistima boga-tu i raznoliku ponudu u ekološki zdravoj sredini. Većina objekata smještena je u neposrednoj blizini mora i plaža. Tipična otočna mje-sta su Ždrelac, Banj, Dobropolja-na, Neviđane, Mrljane, Barotul, Pašman, Mali Pašman, Kraj, Tkon i Ugrinić. Južnu stranu otoka, koja

PAŠMAN

Jedinstveni biserzadarskog arhipelaga


Južnu stranu otoka, koja je bez prometnica, krasi netaknuta priroda, kamenita i uglavnom strma obala, mnoštvo uvala, plavetnilo mora, stare ribarske kuće i

prelijep pogled na Kornatsko otočje

Sveta Katarina – otočić sa svjetionikom u Pašmanskom kanalu

je bez prometnica, krasi netaknu-ta priroda, mnoštvo uvala, pla-vetnilo mora, stare ribarske kuće i prelijep pogled na Kornatsko otočje, što je idealno utočište za robinzonski odmor. Na istočnoj otočnoj strani turisti se mogu kupati u kristalno čistom moru, među prirodnim stijenama s du-gim kamenim zaravnima.

Mediteranska klima omo-gućila je razvitak bogatog bilj-nog i životinjskoga svijeta (flore i faune), posebice mnogih vrsta ljekovitih i aromatičnih bilja, od kojih je najznačajnija kadulja. Podmorje je poznato po svim vr-stama školjaka i riba hrvatskoga Jadrana. Posebnu kategoriju ve-getacije otoka Pašmana i cijelog zadarskog arhipelaga, kao jedin-stvenoga područja Jadranskoga mora, uglavnom čine degradirana i vrijedna makija, šume hrasta crnike i borovih kultura, s razmjerno manjim površinama gologa krša. Šumama i šumskim zemljištem gospodari šumarija Biograd

(UŠP Split) prema Programu gospodarenja za gospodarsku jedi-nicu Pašman - Vrgada. Njena površina je 3.534 ha, najvećim je dijelom na Pašmanu, a ispresijecana je brojnim privatnim enklava-ma, posebice na jugoistočnome dijelu otoka, te nekim površinama obraslim zapuštenim vinogradima i maslinicima. Na ovom po-dručju determinirane su dvije šumske zajednice: čista šuma crnike s mirtom (Myrto - Quercetum ilicis) i šuma alepskog bora i crnike (Querco ilicis - Pinetum halepensis), te jedna livadska: eumedite-ranski kamenjarski pašnjak rašćice i čunjaste trave. Crnikova šuma s mirtom zauzima čak 92 % površine, pretežito se pojavljuje u obliku makije koja je na mjestima gusta i visoka i do 4 m, a mjesti-mično niska i znatno prorijeđena; na manjim dijelovima prelazi u garige. Krajnji je cilj gospodarenja pretvorba makije u jednodobnu crnikovu sjemenjaču. Iznimno dobro je sačuvana jedna panjača hrasta crnike u predjelu Dubočica.

Šuma alepskoga bora sudjeluje s 5 %, nije ovdje prirodna te u bliskoj budućnosti treba očekivati njenu konverziju u šume hrasta crnike. Borove šume podizane su početkom 20. stoljeća, između dva svjetska rata, a najviše između 1945. i 1955. godine. One su najvrednije u cijeloj šumskoj vegetaciji, ali s neznatnim udjelom na otoku. Pretežito su neprorijeđene odnosno neuređene i zarasle te su potencijalna opasnost za nastanak požara, što se odražava na njihovu rekreacijsku funkciju i turističku namjenu. Od vrsta drveća najzastupljeniji je alepski bor (89 %), zatim crnika (9 %), a ostale vrste su s neznatnim udjelom (primorski bor, pinija, obični čempres). Oko 90 % šumske i ostale vegetacije je u privatnom vlasništvu, a zemljište krških kamenjara moguće je privesti samo šumskoj kulturi. To je odgovorna zadaća države u cilju poveća-nja kvalitetnoga šumskoga fonda i njegovih općekorisnih funkcija te stvaranja dijela normalnog ekosustava. Očuvanje općekorisnih

funkcija šuma vrlo je značajno, pogotovo u ovom turističkom području. Izgradnjom šumskih prometnica znatno je poboljšana otvorenost ovih šuma koje su donedavno bile nepristupačne, a nji-hova je važnost u protupožarnoj zaštiti, turizmu i poljoprivredi.

Na otoku Pašmanu karakteristična je i prepoznatljiva stalnost življenja od prapovijesti: od ilirskih gradova i ostataka gradina, arheoloških nalaza iz rimskoga doba, vila rustika, mozaika, kame-noga kipa sv. Mihovila u Neviđanima iz 12. stoljeća, do mnogih drugih povijesnih spomenika. Otok su prvo naseljavala ilirska ple-mena, poslije je bio pod rimskom vlašću, u 9. stoljeću spominje se kao Insula Pustimani, a u srednjem vijeku je u sastavu zadarskoga distrikta. Svakako vrijedi posjetiti dva samostana: franjevački sa-mostan sv. Dujma u mjestu Kraj iz 1390. godine, i benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana iz 12. stoljeća, na brdu Ćokovac iznad mjesta Tkona.

Pješčane plaže nalaze se uglavnom na sjevernoj otočnoj strani, a između Tkona i Ugrinića je sedam pješčanih uvala na udaljeno-sti tek 3 km. Javne plaže su Vruljica, Južnja i plaža Ugrinić, a na južnoj strani smješteni su kamp Sovinje i lijepa pješčana plaža koja je prirodni fenomen poput onog na otoku Susku, kakav rijetko nalazimo na području Jadranskoga mora. Posjetiteljima je omo-gućeno bavljenje različitim sportsko - rekreacijskim aktivnostima, a osobito su popularne staze za treking na kojima turisti tijekom hodanja i planinarenja mogu uživati u mirisima prirode i iznimno lijepom pogledu na Kornatski arhipelag i Pašmanski kanal. Najviši otočni vrh je Veliki Bokolj (274 m) s podignutim kružnim zidi-ćem koji nalikuje ostacima ruševne utvrde, a ujedno je i jedinstven vidikovac. Do njega vodi krak požarne ceste koja se proteže po hrptu otoka. S vrha se pruža nezaboravan pogled na osebujnu oko-licu. Stare kamene kućice (bunje), masline (oko 300.000 stabala), ružmarin, smokve i drugo bilje ostavljaju nezaboravan doživljaj. Zadnjih godina vrlo je popularan škraping, turističko - sportska manifestacija, zahtjevna kombinacija penjanja, skakanja, trčanja, hodanja i snalaženja u prirodi. Ljubitelji biciklizma mogu uživati na odlično uređenim brdskim biciklističkim stazama, a mjesto za svoje aktivnosti nalaze ronioci i nautičari. Treba istaknuti da turi-stičkoj privlačnosti otoka Pašmana pridonosi i činjenica da je tek nekoliko nautičkih milja udaljen od nacionalnog parka Kornati, a u njegovoj su blizini nacionalni parkovi Krka i Paklenica. Do otoka se može doći trajektima iz Zadra i Biograda, a sva otočna mjesta povezana su cestom.


ribol

ovTe

kst/f

oto:

Sin

iša

Slav

inić

PASTRVE

TrotaTorrente – uzbudljiva tehnika

Ribolov pastrva prirodnim mamcima na brzim vodama ili po talijanskom (u svijetu rasprostranjenom) nazivu Trota torrente predstavlja dinamičnu, aktivnu i veoma

atraktivnu disciplinu – tehniku ribolova, veoma popularnu prije svega u Italiji, pa Francuskoj, ali i

Belgiji, Andorri, Portugalu, te još nekim zemljama. U Hrvatskoj ova je tehnika ribolova dozvoljena na

nekim vodama samo uz korištenje umjetnih mamaca – imitacija prirodnih (glista i camula). Gliste i

camule (vrsta crvi) su mamci kojima se na službenim natjecanjima isključivo smije loviti ovom tehnikom, dok se u slobodnom – rekreativnom ribolovu mogu

koristiti i drugi prirodni mamci. U Hrvatskoj, opet, isti takvi, ali samo umjetni.

Trota torrente tehnika prepoznatljiva je po dugim te-leskopskim štapovima, kojima se lovi. To su zapravo, specijalno izrađeni i ojačani bolognes štapovi s prila-godljivim segmentima, koji omogućavaju da se istim

štapom lovi i u skraćenoj varijanti pod nogama i u potpuno razvu-čenoj pod drugom obalom odnosno koliko to omogućava puna dužina štapa. A štapovi za ovu tehniku ribolovu su dugi od 5, pa do čak 13 metara. Na službenim natjecanjima najveća dužina ograničena je na 10,20 m. Na štapu se naravno, nalazi rola, na njoj nešto jači i često u boji monofil (najlon) promjera do 0,25 mm. Na taj osnovni najlon postavlja se signalizator – najčešće mali plovak. Na kraj najlona veže se trostruka vrtilica s kopčom. Na nju ide glavni predvez promjera do 0,20 mm. E, sad ovisno o tome lovi li se u plitkim, brzim, s puno kamenja vodama ili u nešto du-bljim i mirnijim, predvezi se razlikuju. U prvom slučaju na njemu se nalazi cijeli niz sitnih olovaca (i po 20 i više komada) postav-ljenih u obliku logaritma ili na neki drugi način, ali uglavnom s većom koncetracijom prema predvezu s udicom. Druga varijanta je ona s na glavnom predvezu navučenom spiralom, odnosno spi-ralnim olovom, koje se razlikuje po težini, koja opet ovisi o brzini vode – struje u kojoj se lovi. I treća varijanta predveza je ona s teškom kuglom, koja se koristi u dubljim i jako brzim tekućicama, kanalima i sl. Na kraju se preko vrtilice s kopčom (ili bez nje) veže predvez s udicom. Za ovaj ribolov koriste se udice veličine od br. 4 do br. 6 (najčešće) i to udice većeg luka, zakrivljene, koje su spe-cijalno rađene za ovaj ribolov odnosno ribolov na pastrve. Dakle, došli smo i do odgovora na pitanje što se lovi ovom tehnikom. Odgovor je, dakle: pastrve na pastrvskim vodama.

Sama tehnika ribolova je dosta zahtjevna i naporna, ali veo-ma atraktivna i uzbudljiva. Zbog toga na natjecanjima ribolovci moraju imati dosta kondicije i snage, kako bi tijekom četiri runde

trostanog ribolova mogli dovoljno brzo hodati, pretraživati zonu ribolova, provući mamac oko i ispod svakog kamena, prevariti ribu koju vide – na viđeno. Ribolovac dakle, produživanjem ili skraći-vanjem štapa navodi mamac u vidno polje pastrve, a onda sve ovisi o prezentaciji i frekvenciji vođenja mamca da se pastrva zainteresira za napad i griz. U ovom ribolovu, bar na natjecanjima, važno je istaknuti, da se sva ulovljena riba mora pažljivo primiti podmeta-čem, udicu skinuti, ako je na dohvat ruke odnosno zabodena u usta ribe, a ako ju je riba progutala ribolovac je dužan prerezati predvez s udicom i tako pustiti ribu. Ne brinite, ako ribi nisu povrijeđeni organi (škrge i sl.) do čega dolazi ako se udica pokušava izvaditi ili izvući na silu, riba tijekom vremena preradi udicu u želucu. Uo-stalom, na natjecanjima nije rijetkost da se u četvrtoj rundi (u)love pastrve kojima iz usta viri dva, pa i tri predveza.

Trota Torrente ribolov


Jeste li na (društvenoj) mreži?

info

rmat

ika

Teks

t: m

r. sc

. Nin

osla

v Pl

eše

Prije nekoliko godina važila je uzrečica: „Ako niste na internetu, onda ne postojite“! Danas bi se ista uzrečica mogla primijeniti na društvene mreže: »Ako niste na facebooku, twiteru, tumbiru..., onda ne postojite«! Društvena mreža je internetski servis namijenjen

međusobnom povezivanju korisnika. Danas postoje stotine ovakvih servisa, a pored prvobitne uloge

komunikacije, sve više imaju i ulogu marketinga.

Prije devet godina mladi student Mark Zuckerberg po-krenuo je društvenu mrežu za koju nije ni sanjao da će promijeniti svijet. U početku zamišljen kao interna mreža studenata na harvardskom sveučilištu, vrlo se brzo

proširila svijetom i dosegnula oko milijardu korisnika, a broj se svakodnevno povećava. I dok je radiju kao mediju bilo potrebno 38 godina da dostigne 50 milijuna korisnika, televiziji je za isto trebalo 12 godina, internetu samo četiri godine, a facebooku tek dvije godine. Primjena novih tehnologija zahtijeva veliku brzinu prilagodbe.

Rastuću popularnost ova društvena mreža može zahvali-ti činjenici da postoje brojne mogućnosti za interakciju i zabavu

koja je vremenom postala platforma za eksponiranje i oglašavanje ali i jedinstvena mogućnost da se na jednostavan način okruženju objavi svoj status. A budući je toliko ljudi online svakog dana, sasvim sigurno je da će vas netko zapaziti i da ćete pronaći osobu od zajedničkog interesa.

Primjerice, MySpace je namijenjen glazbofilima, Pinterest kreativcima koji vole fotografiju, LinkedIn nije klasična mreža jer je fokusiran na poslovnu sferu, a Twitter onima koji se vole sažeto izražavati. A Facebook je to sve u jednom! Njegova misija od samog početka je promoviranje mnoštva identiteta kojeg ko-risnici izražavaju svojim objavama i međusobnim odobravanjem. Povezujući tekst i multimediju korisnicima je dopušteno krea-tivno izražavanje i prezentacija na željeni način kroz sadržaj koji postavljaju. Facebook (FB) korisnici mogu pisati statuse, među-sobno razmjenjivati poruke, kreirati događaje, dijeliti fotografije i videozapise te osmišljavati ankete, a vrlo je korisno kreiranje i dijeljenje datoteka. Mogućnost kreiranja grupa na FB-u može se korisno upotrijebiti kako u privatne, tako i u poslovne svrhe. Radi se o kolaborativnom servisu koji olakšava virtualnu komunikaci-ju i dijeljenje informacija unutar određene skupine ljudi. Ovisno o karakteru grupe moguće je formirati javnu, zatvorenu ili tajnu grupu.

Nedavna studija Harvardskog sveučilišta pokazala je da ljudi rado koriste društvene mreže i na njima objavljuju vlastite

aktivnosti jer se pritom stimulira dio mozga koji stvara osjećaj ugode sličan onom koji se stvara kada uživamo u finoj hrani, dobivamo novac, odlazimo u kupovinu i sl. Ljudska bića oduvijek imaju potrebu za isticanjem, a društvene mreže su samo još jedna platforma na ko-joj tu potrebu neki mogu zadovoljiti. S druge strane, FB može stvoriti ovisnost, pogotovo mladih generacija kojima vrijeme provedeno na FB-u proleti, a da toga nisu ni svjesni. Odatle i novi termini: vrijeme prove-deno na Internetu se sve manje naziva surfanje, a sve više „Facebooking“.

I političko brendiranje našlo je plodno tlo na druš-tvenim mrežama. Na sve mnogobrojnijim profilima političara redovito se objavljuju statusi, informacije, podaci, priopćenja... Još 2008. godine su u Americi društveni me-diji odigrali izuzetno važnu ulogu u kampanji predsjednika Baraka Obame, a političari društvene mreže vide kao medij koji će ih pri-bližiti narodu i način da prikažu sebe kao dio tog naroda.

Milijarda korisnika FB-a je istovremeno i milijarda želja, afiniteta i zahtjeva, koje FB zasigurno ne može zadovoljiti nudeći uslugu jedinstvenu za sve. Zbog toga bi u skoroj budućnosti mo-gle profitirati specijalizirane društvene mreže koje se okreću užem krugu korisnika i pružaju im nešto specifično i drukčije. Već sada postoje internetski servisi za vlasnike kućnih ljubimaca, roditelje, knjigoljupce, znanstvenike, a bizarnosti društvenih mreža svakod-nevno se pridružuju nove. Tako Stache Passions okuplja članove koji njeguju – strast prema brkovima nudeći spajanje žena koje vole brkove i muškaraca koji ih njeguju.

U svakom slučaju, i na internetu vrijedi pravilo – mašta je be-skrajna.


dječ

ji ku

tak

Teks

t: Li

dija

Žiš

kovi

ć

Fot

o: A

rhiv

a

Povodom Svjetskog dana očuvanja okoliša (5. lipnja) i Dana zaštite planinske prirode Hrvatske (8. lipnja), Mladi čuvari prirode grada Zagreba odlučili su se na obilazak poučne staze na Kalniku. Cilj je bio upoznati se sa bioraznolikošću Kalničkog kraja te ljepotama Kalnika. Dvadeset i petoro

učenika sa svojim mentorima pratilo je kratko predavanje o planinama, planinarima i zaštiti planinske bioraznolikosti koje je pripremila profesorica Helena Car, predsjednica MČP grada Zagreba. To

predavanje dio je Male škole ekologije koju svake godine organiziramo za naše članove.

Djelovanje sekcije Mladih čuvara prirode unutar Hr-vatskog prirodoslovnog društva traje od 1974. go-dine kada ga je osnovao prof. dr. Ljudevit Ilijanić. Tijekom četrdesetogodišnjeg rada profesori biologije

osnovnih i srednjih škola odgojili su mnoge mlade zaljubljenike u prirodne ljepote naše zemlje. Najčešća djelovanja naših učenika su akcije čišćenja (okoliš škole ili kvarta, jezero Jarun, jezera na Savi-ci, Zagrebački potoci, obronci Medvednice, obala Save i slično), predavanja o zaštićenim područjima, te biljnim i životinjskim vr-stama na području Hrvatske. Barem dva puta godišnje organizira se i odlazak na planinarenje na neku od naših planina. Ove godine odabir je bila Kalnička gora.

Kalnička gora dio je planinskog sustava Hrvatskog zagorja jer se nalazi na granici Zagorja, Prigorja i Podravine, a pruža se smje-rom jugozapad – sjeveroistok, dužinom od 16 km, dok je najviši vrh Vranilac (643 m).

Te osnovne podatke dobili smo kada smo se ukrcali u auto-bus i iz Zagreba krenuli prema toj mističnoj gori Kalnik. Vožnja autobusom za sve je predugo trajala i nestrpljivo smo očekivali do-lazak. Kada se konačno ispred nas ukazala velebna, šumovita gora, oduševljenju nije bilo kraja. Kalnik je djelovao moćno, zaštitnički i istovremeno pitomo.

Autobusom smo došli do planinarskog doma podno ruševina staroga grada gdje počinje poučna staza. Predavanje profesorice Car za sve nas bilo je zanimljivo. Pričala je o povijesnom značaju staroga grada Kalnika. Onako masivan, na stijeni izgrađen grad s ciljem da zaštiti stanovnike doline od napada Tatara djeluje da-nas nestvarno. Usprkos tome taj grad i njegovi kmetovi spasili su kralja Belu IV. i on je svojim spasiocima udijelio titulu plemića šljivara, jer su ga hranili sočnim šljivama.

Pokazala nam je što sve mora planinar ponijeti sa sobom u pla-ninu kako bi bio spreman za sve situacije. Gojzerice, planinarski ruksak, hodački štapovi, vjetrovka, boca s vodom, hrana, pribor za prvu pomoć, svjetiljka, kompas i zviždaljka samo su dio potrebnog pribora. Važno je pri susretu s drugim planinarima pozdraviti se i pomoći ukoliko su u nevolji. Grupa planinara kreće se brzinom najsporije osobe, na putu miču otpalo granje, pobiru smeće, paze

Lijepa našaKalnička goro

na životinje koje se nalaze na putu, ne trgaju dijelove biljaka i ne uništavaju staništa životinjama. Učenici su pažljivo slušali ovo zanimljivo predavanje koje se nastavilo cijelom poučnom stazom.

Kružna, poučna staza za planinarsku šetnju oko vrha Vra-nilca uređena 1995. godine, duga je oko 5 km, nalazi se na visini od oko 500 m, a obilazak traje oko 3 sata. Staza je puna poučnih ploča koje ukazuju na staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta i govore o geološkom profilu stijena.

Posebnost Kalnika je niz stjenovitih grebena na sjeveroistoku planine koje nazivaju 7 zubi.

Šetnjom kroz razvijenu šumu hrasta kitnjaka i običnog graba u kojoj mjestimično raste bazga i lijeska na otvorenim, južnim di-jelovima, upoznali smo bogat prizemni sloj s mnogim zaštićenim biljnim vrstama. Livade na rubnim dijelovima šume nastanjuje 30-tak vrsta kaćunovica (por. Orchidaceae). Na sjevernom dijelu uglavnom raste bukva.

Područje vidikovca ima prekrasan pogled na planine Ivan-ščicu, Medvednicu, Psunj, Papuk, Zrinsku goru i južne obronke Kalničke gore. Slučajno skretanje s poučne staze dovelo nas je do imanja uz rub šume koje se bavi ekološkim uzgojem ljekovitog bilja, što smo saznali u razgovoru s vlasnikom imanja.

Nakon zanimljivog trosatnog obilaska učenici su sudjelovali u malom kvizu. Pokazali su se kao pažljivi slušači koji su mnogo naučili. Najbolje znanje (i sjećanje) pokazali su učenici OŠ Otok te su tako osvojili simbolične nagrade i dobili pohvalnice. Svi smo se osvježili sladoledom u planinarskom domu izmjenjujući pritom svoje dojmove.

Kao najzanimljivije događaje dana, učenici su istaknuli susret sa raznim životinjama, područje šumske livade sa malim kaćuni-ma, cvatnju bazge, majčine dušice i šumskih jagoda, pjev ptica, vi-soke strme stijene (sedam zuba), ruševine staroga grada, vidikovac i zanimljive poučne table.

Preporučujemo svima koji još nisu bili na Kalniku da ga oba-vezno posjete.

Stari grad Kalnik


Dječji vrtić »ZAPRUĀE«skupina »Ježići«

odgojiteljice:

Mirela Prpić i Marija Čančar

S tihovima, zagonetkama i prozom GRIGORA VITEZA obilježava-

mo suradnju koja nas raduje iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu.Zajedno pet godina – djeca i odgojite-ljice DV »Sesvete« iz Sesveta, DV »Jo-sipdol« iz Josipdola , DV »Ivana Brlić Mažuranić« iz Slavonskog Broda i Ško-la pri bolnici za medicinsku rehabilita-ciju Krapinske Toplice.

Upoznali ste i DV »Didi«, a ove godi-ne upoznat ćete stvaralaštvo djece i od-gojiteljica DV »Zapruđe« iz Zagreba.

Priredila: Ljilja Ivković

Antun B., 5,11 god.

Lucija O., 6,4 god.

Leon C., 6,9 god.

Jakov Juričić,6 god.

Luka Poljak, 5,10 god.

Dječji vrtić »JOSIPDOL«Vrtićka starija odgojna skupina

»MIšIćI«odgojiteljice:

Anita Blašković i Dijana Župan

DV Ivana Brlić Mažuranićodgojiteljice:

Sanja Lipovac, Alma Smajić

Dorotea Bukovac Zelena škola 1.

Samuel FilipovićZelena škola

David LončarevićMaslačak

Zajednički rad:Lea Butina i Ema Norac, 6,5 g.

Documents

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA Broj 199/200 …casopis.hrsume.hr/pdf/199.pdf · komisije da se preispita prostorno planiranje i korištenje zemlji-šta, mobilizira postojeći