Planine Hrvatske Šumarija D. Miholjac Rumunjska California ...casopis.hrsume.hr/pdf/154.pdf · Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ... gradina koji su svojim koritima

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Planine Hrvatske 2

Šumarija D. Miholjac 9

Rumunjska 17

Koprivić 30

California 20

broj

154Godina XIII.,

Zagreblistopad

2009.

broj

154Godina XIII.,

Zagreblistopad

2009.

Naslovna stranica: ZalazMarinko Bošnjaković

Zadnja stranica: Prije branjaMiroslav Mrkobrad

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

u šumskom miljeu

Neće to biti rekordna godina, no urod se može mjeriti s onima u kojima je iz podru-

ma Šumarije V. Gorica u Kruša-ku poteklo dovoljno vina, na zadovoljstvo kako domicilnih, tako i šumara iz nekih drugih uprava koji u nekim rijetkim, svečanim prilikama nabavljaju vino u Krušaku.

Berba dijela vinograda obavljena je sredinom rujna, baš u pravo vrijeme. “Grožđe je zdravo, trulih bobica gotovo da nema, izmjerili smo 18% sla-dora, što je dovoljno“, nabraja revirnik Zlatko Vnučec, čovjek koji je osim za svoj revir zadu-žen za to da sve oko vinograda, pa i konačan buke zlatnožute tekućine, bude onakav kakav treba biti..

Šumarija V. Gorica jedna je od rijetkih (uz Ilok), koja se, osim (uspješnim) gospodare-njem šumama na dijelu površi-na, jednako uspješno bavi i vi-nogradarstvom. Na oko 1,2 ha površine u Krušaku, na obron-cima Vukomeričkih gorica, zasađeno je 3100 čokota, od čega je najviše pinota (crnog, sivog, bijelog).

„Vinograd pomalo obnav-ljamo“, kaže upravitelj veliko-goričke Šumarije Zoran Bum-ber, koji je i sam prisustvovao početku berbe. Osim pinota tu je po desetak redova graševine pa autohtone sorte škrleta, a nađe se i štajerka bjelina, mo-slavac, plavac žuti.

„Sada skidamo bijeli i sivi pinot, jučer smo pobrali crni, a ostalo ćemo za desetak dana“, kaže Vnučec.

BERBA U KRUŠAKU

Neka vino poteče iz krušačkog vinograda!

Desetak berača, traktorist i svi ostali koje smo zatekli u vinogradu, do vrijed-ne domaćice i kuharice Goge, radnici su Šumarije, koji svoje šumarske poslove nakratko, u rijetkim trenucima kada je to moguće, zamjenjuju vinogradarskima.

Šumarija ima modernu opremu za ci-jeli proces proizvodnje vina, sve je auto-matizirano, osim naravno poslova koji se ne mogu obaviti bez čovjeka. A podrum je dovoljno velik, opremljen, „skockan“, tu je i mala vinoteka.

Otkako je vinograda u Krušaku, od 1990. godine, šumari se najradije sjeća-ju rekordne 2003. godine i preko 5000 l. vina, što će teško biti nadmašiti.

Šumarija Velika Gorica se na oko 1,2 ha površine pod vinogradom u Krušaku, osim osnovnom djelatnošću, gospodarenjem šumama, bavi i vinogradarstvom. Rujanska berba bila je uspješna.

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

Šumari pa berači

I upravitelj Zoran Bumber se tu našao

E, ovo još nije automatizirano, Danijel i Zlatko

Bez domaćice Goge u Krušaku ne može se ništa

Vinograd u Krušaku

BERBA U KRUŠAKU

Pružimo prirodi ruku prijateljstva

u ovom broju

30 – 40

Gdje se danas nalazimo?

DogađajiS obale na cipleTragovi ptica

Pod stablom koprivića se kartalo, boćalo, održavali su se skupovi...

25 – 29

Prije pet do sedam tisuća godina...

Volite li babaco, čerimoju, guavu, mango, lychee, marakuju...

Tetrljan (divlji bosiljak) liječi dišne putove

20 – 24

HabulicaKalikant

Los Angeles, San Francisco i vinski raj Napa Valley

12 –19

Šumari u borbi za bolji status

Izvlačenje i prijevoz drveta volovskom i konjskom zapregom

Sa šumama u Lekeniku sustavno se gospodari više od 135 godina

2 – 11

Poznato lovište bečkog dvora

Finci upoznali šumu drugačiju od njihove!

Planine Hrvatske - ukras, mjesto za odmor, rasadnici, biološke raznolikosti, zaštitnice...

Hrvatske šume na sajmu u Varaždinu

ZANIMLJIVA PRIRODAplanine hrvatskePlanine ili gore pokrivaju petinu svjetskog ko-

pnenog područja. Značajne su višestruko, zbog raznolikosti (bogatstva flore i faune), ali i za ži-vot ljudi kako danas tako i u prošlosti. Svojom

snagom i veličinom izazivaju ne samo divljenje, već i poštovanje kroz povijest.

U prošlosti su ih ljudi veličali i izjednačavali sa božanstvima. Poznate religije svijeta svoja su vrhunska

božanstva stavljala na vrhove planina. Olimp, Kailash, Fujijama, samo su neki od mitskih vrhova na kojima su stolovali bogovi. U Južnoj Americi Inke su vjerovali da su sami vrhovi planina bogovi pa su im zato prinosili

razne žrtve pa i ljudske. Jedini kontinent za čije vrhove nisu vezana religiozna vje-rovanja je Antartik, što je i razumljivo, jer je na njemu nemoguć život za čovjeka.

Po visini, planine se dijele na niske, srednje i visoke. Po nastanku, na sedi-mentne, magmatske i metamoforne planine. Prema starosti, dijele se na stara gorja (blaža i niža) i mlađa (strmija i viša).

Glavnina sedimentnih stijena planinskih lanaca je morskog podrijetla, što ukazuje na to da su nekad bile dio morskog dna u geološkoj prošlosti. Ma-gmatske i metamoforne stijene javljaju se najviše u deformiranim područjima gorskih lanaca. Većina metamofornih stijena su bivši sedimenti i ma-gmatske stijene duboko zakopane, a bile su pod utjeca-jem intenzivnog stresa i visokih temperatura.

Najviše planine svijeta su: Mount Everest (8848 m, Nepal/ Kina); (Chogori ili Godwin Austen) (8661 m, Pakistan/Kina);

Kangchenjuga (8585 m, Nepal/Indija); Lhotse (8501 m, Nepal/ Kina); Makalu (8481 m, Nepal/Kina).

Po kontinentima, najviše su planine: Afrika-Kilima-njaro (5895 m Tanzanija), Antartika-masiv Vinson (5140 m), Azija –Mount Everest (8848 m), Australija-Kosciusko

Hrvatska-Dinara (1831 m)

-Biokovo (sv. Jure 1762 m)-Velebit s Vaganskim vrhom (1757 m)

-Lička Plješivica (Ozeblin 1657 m)-Kremen (1591 m)

-Bjelolasica (1534 m),-Risnjak (1528 m)

-Svilaja u Dalmaciji (1509 m)

Biokovo

Planine Hrvatske - ukras, mjesto za odmor, rasadnici biološke raznolikosti, zaštitnice...

2 • Broj 154 • listopad 2009. HRVATSKE ŠUME

(2230 m New South Wales), Europa-Elbrus (5638 m Ruska Federacija), Sjeverna Amerika- Mckinley (6194 m Aljaska), Južna Amerika-Acon-cagua (6962 m Argentina-Čile).

Na Europskom kontinentu svega 17 posto površine prostire se iznad 500 metara nadmorske visine. S takvim postotnim udjelima ap-solutnih visina to je prosječno najniži kontinent na Zemlji.

Opća skupština UN-a proglasila je 11. prosinca 2003. Među-narodnim danom planina, nakon što je 2002. UN proglasio Međuna-rodnu godinu planina. Ove inicijative ukazale su na stalnu potrebu osvješćivanja ljudi o značenju planina i održivog razvoja njihovog okoliša u svrhu očuvanja kvalitete života na Zemlji.

U te aktivnosti uključila se i Birdlife International (Međunarodna organizacija za zaštitu ptica) upozo-

Gorski kotar krška je ravan između Hrvatskog primor-ja i pokupsko-karlovačkog panonskog ruba. Široka je 35 km, visoka prosječno oko 800 m, saznajemo iz knjige Želj-ka Poljaka „Hrvatske planine“. Tu se mogu uočiti tri planin-ska niza:

-sjeverni (Obruč-Snježnik-Risnjak-Drgomalj-Skradski vrh-Litorić-Lovnik),

- primorski (Kamenjak-Tuhobić-Medviđak-Kobiljak-Zagradski vrh),

- južni dio koji pripada Velikoj Kapeli (Bitoraj-Viševica-Bjelolasica-Bijele i Samarske stijene-Klek).

Kapela je široko planinsko područje koje povezuje Gorski kotar s Velebitom i Ličkom Plješivicom u dužini od 100 km. Planinske skupine sastoje se od nebrojenih kosa

dinarskog smjera (sjeverozapad-jugoistok), a međusobno su odjelje-ne krškim dolinama i poljima.

Najveći dio planina Gorskog kotara izgrađen je od mezozoj-skih sedimenata, pretežno trijaskih dolomita i jurskih vapnenaca. Područje najviših vrhova obiluje vapnencima donjeg i srednjeg li-jasa koji su uvjetovali pojavu oštrih kamenitih kraških oblika pa su neke od stijena zanimljive za penjanje (Kamenjak, Klek, Kuželjska stijena i sl).

Samoborsko gorje planinski je sustav uz desnu obalu rijeke Save. Zemljopisno, dio je Žumberačke gore i njen nastavak. Po polo-žaju je prijelazno područje između Alpa i Dinarida, zahvaljujući tome ima raznolika obilježja. Od alpskih karakteristika obilježja su mu strmi oblici i oštre konture vrhova, od dinarskog kraške pojave poput poni-kava, špilji i ponora. Ovo područje bogato je vegetacijom, livadama i šumama te rijetkim vrstama biljaka poput blagajevog likavca, pasjeg zuba, božikovine i sl. Na reljef su utjecali potoci Lipovača i Rudarska gradina koji su svojim koritima gorje podijelili na tri cjeline Plješivicu, Oštrc i Japetić.

Hrvatsko zagorje brežuljkasti je kraj u sjeverozapadnoj Hr-vatskoj, u savsko-dravskom međurječju. U užem smislu, podudara se s porječjem rijeke Krapine i pripada slivu Save. U širem smislu obu-hvaća i kotlinu rijeke Bednje koja pripada slivu Drave te je okružena planinama Kalnikom, Ivanščicom, Strahinjčicom, Maceljom, Ravnom gorom i Topličkom gorom.

Papuk

Vrh Obruča

ravajući da devastacija osjetljivog europskog pla-ninskog ekosustava znači prijetnju opstanku više od polovice planinskih vrsta ptica u regiji. Više od 73 eu-ropske planinske ptice ugrožene su nepravilnim gos-podarenjem i iskorištavanjem šuma te neprikladnim turističkim aktivnostima u planinskim područjima.

Ornitolozi Europe ustanovili su važnost 558 ključnih planinskih područja koje treba zaštititi da bi se očuvalo bogatstvo europske raznolikosti planin-skih vrsta ptica. Ta područja čine 16 posto ukupnog broja IBA područja ornitološki značajnih područja u Europi kao važnih planinskih ekosustava za ptice.

Iako Hrvatska nije zemlja visokih planina, nema vrhova iznad 2000 metara, ljepotom i zanimljivošću privlače mnoge planinare iz zemlje i inozemstva.

Većim dijelom pripadaju Dinarskom gorju (protežu se od sloven-ske do crnogorske granice). Manjim dijelom istočni su nastavak Alpa i ostatak su starog orijentalnog kopna ( gorje savsko-dravskog me-đurječja).

Najviše planine su: Dinara (1831 m), najduža i površinom najveća je Velebit s Vaganskim vrhom (1757 m). Planine visokih vrho-va u našoj zemlji su : Biokovo (Sv. Jure 1762 m), Lička Plješivica (Oze-blin 1657 m), Kremen (1591 m), Bjelolasica u Kapeli (1534 m), Risnjak (1528 m), Svilaja u Dalmaciji (1509 m), Snježnik (1505 m)….

Prostiru se kroz nekoliko regija, a svako od tih područja, odnosno planina, specifično je kako po svom postanku, tako i po visini i izgledu.

Piše: Vesna Pleše

Foto: T. Grgurić, B. Pleše, D. Majnarić, B. Meštrić i arhiva

Planine Hrvatske - ukras, mjesto za odmor, rasadnici biološke raznolikosti, zaštitnice...

Broj 154 • listopad 2009. HRVATSKE ŠUME 3

Geološka građa zagorskih planina zastupljena je slojevima mezozoika (dolomitima i vapnencima) te tercijara (oligocenom i miocenom). Prevlada-vaju mlađe geološke tvorbe, a najviše su rasprostranjeni jezerski neogeni se-dimenti (lapori, pješčenjaci i gline) od kojih je građen najveći dio ovog brežulj-kastog područja. O burnim tektonskim pojavama u geološkoj povijesti kraja upozoravaju pojave eruptivnog kame-nja (andeziti, lipariti, daciti, melafiri) na brojnim rasjednim linijama uz koje su vezana termalna mineralna vrela (Stu-bičke, Varaždinske, Tuheljske, Krapinske i Sutinske toplice).

Planine Banije i Korduna ne-znatne su visine. Zanimljive su zbog atraktivnosti planinskih vrhova ( Zrinske gore, Hrastovičke gore, Petrove gore, Martinščaka i Vinice. Pripadaju plitkom krasu. Vapnenačke naslage vrlo su tan-ke i svuda pokrivene biljnim pokrovom, tako da nigdje nema vidljivog krša. U ovom području nalazi se nekoli-ko velikih spiljskih sustava: Baračeva spilja kod Barailo-vića, spiljski sustav Panjkov ponor-Kršlje sa svoja 9352 m drugi je, a Jopića pećina kod Krnjaka peti po dužini u Hrvatskoj.

Požeško gorje izdvojena je skupina planina u savsko-dravskom međurječju. Po smještaju i visini slič-no je planinama Hrvatskog zagorja. Sastoji se od Požeš-ke gore, Psunja, Papuka, Krndije i Dilj gore. Ostatak je starog tzv. Istočnog kopna. U vrijeme Panonskog mora, njihovi vrhovi stršali su iznad njegove razine poput otoka. Pripadaju ulančanim gorjima. Sastoje se od du-

gih i dobro povezanih gorskih kosa. Prirodne su im značajke pitoma priroda, uvale s gor-skim potocima, travna-ti proplanci. Planinska jezgra građena je od prakamenja: granita, fi-lita, škriljevca, gnajsa i kristaličnog kamenja. U prošlosti su tu bila zabi-lježena tektonska kreta-nja, a o tome svjedoče i brojni termalni izvori: Lipik, Daruvar, Velika…Ima i prilično kamenja vulkanskog podrijetla ( Kutjevo, Bedemgrad, Rupnica nedaleko Voći-na). Najdinamičniji reljef je na sjevernoj strani Pa-puka i Krndije, sa strmim odsjecima, a značajni su i stepeničasti prijelazi, u koja su usječene doline potoka i rječica.

Istarske planine vapnenačke su građe bogate kraškim pojavama, u sjeverozapadnom dijelu Čićarija i u jugozapadnom Učka. Čićarija započinje u blizini Trsta, a nad Riječkim zaljevom doseže najvišu visinu od 1273 m (Planik). Iako imaju zajedničko morfološko jedinstvo, međusobno se razlikuju. Za razliku od Čićarije, Učka je planina sa dvije strme padine i oštro ocrtanim hrptom. Najviši vrh Učke je Vojak 1396 m. Niži su vrhovi Brgud (906 m), Šikovec (779 m), Sisol (883 m). Između Učke i

Planine ili gore uzdignuti su dijelovi zemljine kore, viši od 500 metara. Nastaju tektonskim procesima koji mogu biti endogeni ili unutarnji (seizmička ili vulkanska aktivnost) i egzogeni ili vanjski (erozija, denudacija ili korozija). Sedam glavnih dijelova ili ploča koje tvore Zemljinu koru neprekidno se kreću brzinom rasta nokta i velikom silom koju ljudski um ne može zamisliti. Svaka od njih predstavlja kontinent ili ocean. „Ploveći“ planetom neprekidno se sudaraju jedna o drugu. Njihovim sudaranjem nastaju veliki planinski lanci. Kontinentalna ploča, koja je nasjela na oceansku, počinje se gužvati na rubovima pa tako nastaju nove planine. Sudaranjem dvaju kontinentalnih ploča nastaje nabrano gorje. Svi veliki svjetski planinski lanci nastali su nabiranjem ili gužvanjem stijena.

Učka


Moslavačka gora smjestila se između rijeka Čazme, Ilove i Lonje, kao otok usred prostrane ravnice duge i do 100 km. Proteže se od planina Hrvatskog zagorja do Po-žeškog gorja. Obilježjima nije slična niti jednoj planini u našoj zemlji, jer ima pravilan reljef s izraženim središ-njim bilom, od kojeg se lepezasto šire gorske kose na sve strane. Ubraja se u najstarije planine u Hrvatskoj i već je odavno geološki ispitana. Poznata je po brojnim naftnim bušotinama, a na njenim obroncima rastu po-znati moslavački vinogradi i šume bjelogorice.

Čićarije uleknuće je Poklon (922 m) preko kojeg prelazi stara cesta iz Rijeke za Istru, a polazna je točka za uspon u oba dijela Istarskog gorja.

Planine Dalmacije pripadaju Dinarskom gorju-Dinaridima koji se pružaju uz cijelu Jadransku obalu. Račvaju se u nekoliko usporednih ni-zova. Prvi i najviši je onaj koji stvara prirodnu granicu prema Bosni. Sastoji se od planina: Ilice, Triglava, Dinare i Kameš-nice. Drugi niz planina proteže se Dalmatinskom zagorom sa najvišim vrhovima: Promina, Moseć i Svilaja.

Planinarski je najzanimljiviji niz primorskih planina: Kozjak, Mosor, miška Dinara i Bioko-vo. Svim ovim nizovima značajka je pružanje u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Drugo najvažnije obilježje im je da planinska područja nemaju oblik grebena, već visokih zaravni s visinom do 1700 m. Složenog su reljefa, s brojnim ponikvama i vrhovima, jamama i gorskim kosama. Na visokim zaravnima dominira golet nepreglednih kamenjara, na čiji izgled su uz klimu utjeca-la građa planina od vapnenca i čovjek ispašom stoke.

Kako je Hrvatska zemlja mnogo otoka (718), hridi (389) i grebena (78), ukupno 1185, ima i mnogo otočnih pla-nina. Otočne planine pripadaju po svojoj građi i načinu pru-žanja sjeverozapad-jugoistok Dinaridima. Otoci su zapravo ostatci nekadašnjeg planin-skog lanca koje je more poto-pilo. Neki od otoka nisu ništa drugo nego vrhovi nekadašnjih

planina koje strše iz mora. Nisu ve-likih visina. Najviši otočni vrhovi su: Vidova gora (780 m) na Braču, Go-rica (648 m) na Cresu, Sveti Nikola (626 m), Hvar, Osorčica (589 m), Lo-šinj, Hum (587 m) na Visu.

Uz prirodne ljepote, planine naše zemlje bogate su i nizom dru-gih zanimljivosti zbog kojih ih valja posjetiti.

Tu se nalaze brojni kulturni i povijesni spomenici. Mnogi pla-ninski vrhunci kultna su mjesta još iz pretkršćanskog doba. Na mno-gim od tih vrhova sagrađene su crkve, posebno u Dalmaciji (npr. kapelice na vrhovima Biokova, Kozjaka, Vidove gore, Mosora).Ta-kvih primjera ima dosta i u ostalim krajevima naše zemlje (kapelica sv. Ilije na Svetoj Geri, kapelica na liva-di Ripište u velebitskom nacional-

nom parku, Belec, Crkva sv. Marije Snježne na obron-cima Ivanščice i sl.

U sjevernoj Hrvatskoj, na mnogim planinama ili njihovim obroncima nalaze se brojne gradine i dvorci

poput: Starigrada na Krndiji, Zelingrada, Kozelina, Medved-grada i Susedgrada na Med-vednici, samborskog starog grada Okića, Lipovca i Turnja na Samoborskom gorju, Žumber-ka i Starog grada na Žumberač-koj gori, Glavaša kod Kijeva pod Dinarom i sl. U podnožju naših planina nalaze se i obnovljeni dvorci Trakošćan, Veliki Tabor, Bosiljevo, Severin i sl.

Planinski predjeli obiluju mnoštvom slapova i vodopada: Jankovački slap na Pa-puku, Zeleni vir u Gorskom kotaru, Plitvički slap u Maloj Kapeli, slapovi Une kod Martin Broda…

Svijet-Mount Everest (8848 m Nepal/Kina),

-2(Chogori ili Godwin Austen)-(8661 m Pakistan/Kina),

-Kangchenjuga (8585 m Nepal/Indija),-Lhotse (8501 m Nepal/Kina)

-Makalu (8481 m Nepal/Kina).

Velebit

Risnjak


Poseban ukras su planinska jezera. Prirodna su: Sovsko na Dilj gori, Sungersko, Malovansko i Babi-no na Velebitu te umjetna jezera Bajer, Lepeničko i Lo-kvarsko u Gorskom kotaru, Orahovičko pod Krndijom, Sabljaci i Javornik pod Klekom kod Ogulina…

Tradicija planinarstva u Hrvatskoj jedna je od naj-starijih u svijetu. Hrvatsko planinarsko društvo osnova-no je 1874.

Zahvaljujući toj tradiciji, mnogi ljudi zavoljeli su pla-nine. Neki planinare, a neki se bave i drugim aktivno-stima vezanim uz planine. Tako se osamdesetih godina prošlog stoljeća razvilo sportsko penjanje, u novije vri-jeme padobransko jedrenje (paragliding), orijentacijski sportovi te planinarsko skijanje. Uz to, za prave profesi-onalce, značajno je alpinističko penjanje i planinarska speleologija.

Radi lakšeg snalaženja, odnosno dužeg boravka u planinama, sagrađeni su i potrebni objekti odnosno planinarske kuće i domovi. U siječnju 1996. prema po-dacima Željka Poljaka u Hrvatskoj je bilo oko 80 plani-narskih domova, skloništa i kuća.

Hrvatske planine našle su i svoje mjesto u hr-vatskoj književnosti. Autori poput Petra Zoranića opisi-vali su njihovu ljepotu. On je ljepote Dinare i Velebita opisao u svom djelu „Planine“ 1536. Uz njega, ljepotu

planina opisali su u svojim djelima Ivan Gundulić, Pe-tar Hektorović, Pavao Vitezović, ali i putopisci Francuz Baltazar Hacquet, Talijan Albert Fortis, ali i naš Dragutin Hirc ..

Svoj doprinos popularizaciji planinarstva u našoj ze-mlji dao je i daje književni mjesečnik „Hrvatski planinar“ koji izlazi od 1898. U razdoblju od 1949. do 1991. izlazio je pod nazivom „Naše planine“.

U posljednje vrijeme u zaštitu planina uključili su se i ekolozi koji sukladno pravilima UIAA (Međuna-rodne planinarske organizacije preporučuju slijedeće:

-ne usmjeravati u planine ekološki neobrazovano mnoštvo izletnika,

-ne graditi planinske objekte u visinskom području,-reducirati mrežu markiranih staza na osnovne

pravce,-obuzdati najezdu penjača na netaknute stijene,-smeće s planine nositi sa sobom,-kažnjavati oštećivanje bilja te trganje cvijeća,-kažnjavati loženje vatre izvan uređenih ognjišta.Pridržavajući se gore navedenih pravila,moći će uži-

vati u njihovim prirodnim ljepotama, širokim vidicima, mirisu cvijeća, doživljaju šume, ne samo planinar, već i svaki čovjek željan odmora, opuštanja i rekreacije u pri-rodi.

Velebit je najveća i najduža hrvatska planina Dinarskog sustava. Građen je od vapnenaca i strmih je strana. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok te zahvaća Liku, Dalmaciju i Hrvatsko primorje. Zau-zima 2274 km2,od toga na visinski pojas iznad 1600 metara otpada 41 km2. Bitne značajke su mu: glomaznost, odnosno sla-ba raščlanjenost i strmo nagnute padine.

Dijeli se na sjeverni dio (od Velikog Alana do Vratnika), srednji (od Oštarija do

Velikog Alana) i južni (od Oštarija do Ma-log Alana) te jugoistočni dio (od Malog Alana do Zrmanje). Primorska padina Ve-lebita diže se od morske razine pa je nešto viša od ličke strane koja se uzdiže na visini od 500 metara. Primorska strana gola je i siromašna vegetacijom. Razlog tome su ne samo klimatski uvjeti (bura i insolacija) i građa tla (bezvodni vapnenac), već i pu-stošenje koje je izazvala stoljetna ispaša koza. Poslije zabrane držanja koza stanje

se znatno popravilo, a padine su ozele-njele. Za razliku od primorske, lička strana planine je šumovita, obrasla je bukovim šumama.

Vegetacija Velebita zanimljiva je zbog svoje raznolikosti, jer pripada srednjo-europskoj i mediteranskoj vegetaciji. Tu raste i veliki broj endema od kojih je najpoznatija velebitska degenija. Tu ima i runolista i rododendrona, a na najvišim vrhovima su pojasevi klekovine borova.

Psunjske kose



U glavnom gradu Finske, Helsinkiju, je od 1.-17. lipnja održana izložba fotografija „Šuma okom hrvatskih šumara“. Finskoj javnosti prikazano je 110 fotografija izabranih s pet

dosadašnjih salona fotografija „Šuma okom šumara“ što ih svake godine uz Dan hrvatskog šumarstva or-ganizira bjelovarski ogranak Hrvatskog šumarskog društva. Otvorenju izložbe u Međunarodnom kultur-nom centru Caisa je uz direktoricu Centra te hrvat-skog veleposlanika u Finskoj prisustvao i dr. sc. Miro-slav Benko, ravnatelj Hrvatskog šumarskog instituta iz Jastrebarskog.

Ovaj „europski iskorak“ hrvatskih šumara koji se bave (i) fotografijom kao hobijem, turistička je pro-mocija kako hrvatskog šumarstva tako i Hrvatske i nastavak suradnje hrvatskih i finskih šumara, odno-sno Hrvatskog šumarskog instituta iz Jastrebarskog i Šumarskog instituta Finske (METLA).

-Nastavljajući dobre odnose sa šumarski jednom od najznačajnijih zemalja Europe, Finskom, mi smo u lipnju prošle godine u Botaničkim vrtu u Helsinkiju posadili tri drva prijateljstva. Razgovarajući o daljnjoj suradnji, predložili smo da se u Helsinkiju postavi ova

Finci upoznali šumu drugačiju od njihove!

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA HRVATSKIH ŠUMARA U FINSKOJeuropski iskorak

Izložba fotografija „Šuma okom hrvatskih šumara“ ovoga je ljeta prešla hrvatske granice. Bila je zahvaljujući suradnji Hrvatskog šumarskog instituta i Šumarskog instituta Finske postavljena u Helsinkiju gdje je pobudila veliki interes.

izložba što su domaćini prihvatili, kaže ravnatelj ja-strebarskog instituta Miroslav Benko.

Ostalo je povijest. Izbor fotografija obavio je Željko Gubijan, zastupljena su 52 autora, kompletno opremljene slike su putem Veleposlanstva prebačene u Finsku i postavljene. Svečanost otvorenja izložbe uveličao je mali zbor djece Hrvata koji žive u Finskoj koji je otpjevao dvije pjesmice o šumi, na hrvatskom i finskom jeziku.

Izložba u centru Caista imala je izniman odjek i pobudila velik interes građana jer Finci su, bar putem fotografija, kaže dr. Benko, mogli doživjeti i sasvim drugačiju šumu od njihove!

U malom prospektu kojim je izložba najavljena, dr. Benko je između ostalog napisao:

“...Čovjek je uvijek živio kroz šumu i sa šumom; u njoj je nalazio ono što mu je bilo neophodno za život – zaštitu, hranu, resurse i beskonačan izvor nadahnuća i motivacije. Stoga je šuma kroz povijest čovječanstva uvijek bila golem i sveprisutan izvor umjetničke inspi-racije. Kao mjesto za odmor i relaksaciju, taj prirodni okoliš također predstavlja simboličan povratak priro-di iz koje smo svi potekli i kojoj se uvijek vraćamo.


Foto: M. Benko

Prospekt izložbe


Kao predmet umjetničke fotografije – šuma poka-zuje drugu dimenziju: ona je živi okoliš, organizam s vlastitim životom i tajna-ma, svijet za sebe, daleko od našeg modernog života visoke tehnologije, gotovo je višedimenzionalna..”

S izložbom u Helsinkiju to nije sve! Predloženo je da fotografije ostanu u Finskoj te da se ona ponovi u gradu Joensuu (sjedištu Europ-skog šumarskog instituta, EFI) te možda još u nekom gradu na sjeveru Finske te u Estoniji. I dalje, razmišlja se da se ovaj kompletno pripremljen materijal po-nudi Ministarstvu kulture koje bi imalo mogućnost ponuditi izložbu i nekim drugim eurposkim zem-ljama, sukladno hrvatskim interesima.

Istodobno s izložbom hrvatskih šumara, u jednom je ma-njem prostoru postavljenja i izložba dječjih crteža na temu šume.

Salon fotografija “Šuma okom šumara” pokrenuo je, održavao i najvećim dijelom dosad sam financiro bjelovarski ogranak HŠD-a, uz manju pomoć središnjice HŠD-a, dok su HŠ bile izvan toga. Inicijator i glavni promotor akcije bio je i ostao vrbovečki šumar Željko Gubijan. Izložba je osim u Bjelovaru bila postavljana i u nekim drugim gradovima Hrvatske. Kako je orga-niziranje cjelokupne manifestacije iz godine u godinu postajala-lo sve zahtijevnije, i kako ona prerasta bjelovarske okvire i post-aje na određen način prozor u svijet, to je i njeno organiziranje sve složenije, traži više ljudi i sredstava. Osim što je predstavljan-je hrvatskog šumarstva, to je jednako tako i turistička promocija Hrvatske i njezinih prirodnih ljepota na koje smo tako ponosni.

Prospekt izložbe

Dječji crteži

Dječji zbor na otvaranju izložbeDio postave u centru Caisa


vladavine izbjeglo ili izginulo pa nije bilo dovoljno seljaka za obra-du grofovskih veleposjeda kao i za sječu bogatih slavonskih šuma.

Za razliku od Vojne krajine, šumarstvo Slavonije, kao i ostalih sjevernih područja, nastajalo je i razvijalo se u drugačijim okolno-stima. Šume su bile u sklopu broj-nih feudalnih, plemićkih i grofov-skih posjeda pa možemo govoriti o organiziranom šumarstvu. Tako imamo i za područje šuma uz ri-jeku Dravu jedno od najstarijih pisanih podataka, još iz 1723 g., izvještaj grofovskog nadšumara iz kojeg je vidljivo kako se šumarski prihod sastojao od prodaje ogr-jevnog drveta i građe, kao i od naplate žirovanja stoke tadašnjem stanovništvu Donjeg Miholjca i okolnih sela. Znači, na veleposje-du grofa Prandaua, koji je došao na ovo područje 1721. g., već po-stoji nadšumar koji skrbi o šumi, a nalazimo i podatke o rasadnicima i pošumljavanju priobalja rijeke Drave, Karašice i Vučice.

Sačuvana je i bilanca iz 1783.godine iz koje je vidljivo koliko je šumskih površina bilo u posjedu grofa Prandaua.

Prema popisu iz godine 1785. Donji Miholjac već ima 385 kuća s ukupno 2.604 žitelja hrvatske, mađarske i njemačke narodnosti.

Jedna od prvih većih zgra-da u Donjem Miholjcu, sagrađe-na je 1818. godine za vlastelinsku obitelj Prandau. Dvorac je bio sa-

U lancu pitomih slavonskih gradića – bisera koji čine nisku pravih ljepo-ta, ubraja se i Donji Miholjac koji se smjestio uz rijeku Dravu i jedno je od

najstarijih mjesta koje je 5. lipnja 2007. godi-ne proslavilo 950 godinu postojanja. Spominje se prvi puta još u drugoj polovici XI. stoljeća u doba dinastije Arpadovića. Iz tog razdoblja po-stoji i prvi zapis o Donjem Miholjcu, vezan uz izgradnju prve crkve na ovom području. To je dokument iznesen na Saboru u Albaregiji 1057. godine i u njemu se spominje darivanje zemlji-šta za izgradnju crkve u čast sv. Mihaela. Od tada se i mjesto oko crkve počelo nazivati Sv. Mihael. Nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlijske vladavine 1687. dolazi do znatnijeg naseljavanja stanovništva jer je stanovništvo tijekom turske

Šume i šumska zemljišta današnje Šumarije Donji Miholjac više od dva stoljeća bili su prepoznatljivi po bogatom staništu raznolike divljači, gdje se okupljala visoka europska lovna klijentela, a jednom je u lovu bio i car Franjo Josip I.

Poznato lovište Bečkog dvora

šumska razglednica ŠUMARIJA DONJI MIHOLJAC – UPRAVA ŠUMA NAŠICE

Piše: Zlatko Lončarić

Foto: Z. Lončarić

Upravitelj Šumarije Josip Jugović

Sastojina hrasta lužnjaka starosti oko 100 god. u g.j. Kapelački lug – Karaš


građen u kasno-baroknom stilu, a bila je i prva zgrada koja je u cijelosti bila pokrivena crijepom. Imao je dva salo-na, četrnaest soba te nekoliko kuhinja i smočnica. U parku oko dvorca sagra-đen je i staklenik za tropsko i zimsko bilje. Koliko je cijenio šumsko bogat-stvo na svom posjedu grof Prandau, govori i podatak kako je sina svog šumara Ivana Danhelovskog, Adolfa, rođenog 1825 g. po završetku osnov-ne škole u Donjem Miholjcu, poslao u gimnaziju u Osijek, a kasnije i na šumarske znanosti u Mariabrunn u Austriju. Po završetku studija 1847.g. mladi Adolf stupa u službu kod Gusta-va Prandaua kao šumarski pripravnik u Moslavini, a kasnije 1850. postaje vlastelinski šumarnik. Ostavio je du-bok trag u hrvatskom šumarstvu broj-nim stručnim radovima; o iskorištava-nju francuskih dužica, unapređenju šumskog gospodarstva i drugim koje je objavljivao u Šumarskom listu od 1861.g. gotovo do kraja svog živo-

ta. Umro je u Beču 1902.g.

Šumski posjedi gro-fa Prandaua bili su i mje-sta koja su bila ubilježena u povijesti bečkog dvora. U nekoliko navrata krajem XIX. i početkom XX. stolje-ća zabilježeni su odlasci u lov nekolicine članova car-ske obitelji upravo na po-sjede oko Donjeg Miholj-ca. Tako su 1885.g. u lovu na imanju grofa Prandaua bili princ Wilhem i princ Heinrich sa pratnjom i posjetili Šumariju Donji Miholjac. U jesen 17. rujna 1894. g. Adolf Kosmak od-strijelio je u šumskom pre-djelu Jelas jelena trofejne vrijednosti 253,65 točaka, što je do danas najjači tro-

fej iz podravskih nizinskih šuma. Najpoznatija povijesna osoba koja je boravila na području Donjeg Miholjca svakako je Austrijski car Franjo Josip I. koji je bio ovdje u lovu od 12. do 14. rujna 1901.g. Brojne fotografije iz lova carske obitelji i danas krase prostorije Šumarije. Za uspomenu na njegov boravak Virovitičko – osječka županija 1905. g. podiže u središtu Donjeg Miholjca spomenik na taj događaj, koji se i danas nalazi u malom parku u centru grada.

Austro-Ugarski prijestolonasljednik nad-vojvoda Franz Ferdinand neposredno prije posjeta Bosni i Hercegovini, gdje su se održavale vojne vježbe austrougarske vojske, boravio je od 17. do 21. ožujka 1914. g. kao gost grofa Prandaua na njegovim imanjima i sudjelovao u nekoliko lovova. Nije slutio da su mu to bili posljednji lovovi u životu jer su ga u Sarajevu ubili pripadnici tajne srpske službe „Crna ruka“. O tom lovu postoji detaljan opis i podaci o odstrjelu ukupno 514 šljuka i ostale sitne divljači. Gradnja novog dvorca po-činje 1903. godine nakon posjeta cara Franje Josipa Donjem Miholjcu. Upra-vitelj tadašnjeg miholjač-kog imanja grof Ladislav Mailáth gradi ga u en-gleskom tudor stilu, koji obiluje brojim istacima, tornjevima, mansardnim prozorima, ali isto tako prostranim terasama i balkonima. Zgrada ima 50 prostorija korisne po-vršine cca 3500 kvadrat-nih metara. Unutrašnjost je bila uređena grofovim lovačkim trofejima s pu-tovanja po Aziji i Africi.

Godine 1930. grof prodaje dvorac i imanja obitelji Schlesinger koji mu ostaju vlasnici do 1941. kada su napustili

Adolf Danhelovski, nadšumar grofa Prandaua

Dvorac grofa Mailatha građen početkom XX. stoljeća

Spomenik caru Franji Josipu I. u centru Donjeg Miholjca

Austro-Ugarski prijestolonasljednik

nadvojvoda Franz Ferdinand neposredno prije

posjeta Bosni i Hercegovini, boravio je od 17 do 21.ožujka

1914. g. kao gost grofa Prandaua


tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju pred fašističkom oku-pacijom. Danas je dvorac sjedište Donjo-miholjačke gradske uprave. Poslije II. svjetskog rata sve vlastelin-ske šume su nacionalizirane i potpale su pod Šumariju Donji Miholjac koja je bila u sastavu Šumskog gospo-darstva „Krndija„ iz Našica, a danas se nalazi u sastavu Uprave šuma podružnice Našice.

Područje Šumarije Donji Miholjac na sjeveru zatvara granica prema Mađarskoj i rijeka Drava, prema jugu rijeka Vučica, na istoku je selo Črnkovci gdje gra-niči sa Šumarijom Valpovo te na zapadu selo Čađavač-ki Lug. Šumarija gospodari sa tri gospodarske jedinice Miholjačke podravske šume, Kapelački lug – Karaš i Čađavački lug –Jelas–Đol ukupne površine 11.511 hek-tara, od čega je obraslo šumom 10.956 ha, uvodi nas u predstavljanje svoje Šumarije, upravitelj dipl. ing. Josip Jugović - Joza. Operativna površina Šumarije podijelje-na je na sedam revira, od najmanjeg s 1280 ha do naj-većeg sa 2880 ha. Visinska razlika područja se kreće od

95 do 108 metara pa se tako kreću i biljne zajednice šume hrasta lužnjaka i običnog graba, šume poljskog jasena, crne johe, šume bijele i crne topole, šume vrbe bijele i bademaste do močvarne vegetacije. Naj-veće površine su zajednica hrasta lužnjaka i običnog graba pa su i u gospodarskom smislu najvažnije. Ukupna drvna zaliha je 3,175.580 m3, od čega na hrast lužnjak ot-pada polovica.

-Godišnji sječivi etat je nešto više od 56.000 kubnih metara. Nekoliko posljednjih godina pojačano je sušenje hrasta lužnjaka, tako da od 2004.g. siječemo prosječno pre-ko 20.000 kubnih metara uglavnom sušaca u obje naše gospodarske jedinice. Stalnim mjerenjima razine podzemnih voda u po-stavljenim piezometrima u tim šumama, u posljednjih desetak godina bilježimo sta-lan pad razine te smo mišljenja kako je to i glavni uzrok sušenja lužnjaka, kaže upra-vitelj. Problem je što je i ove godine izostao

urod žira, a za naplodni sijek bi u planirane sastojine trebalo unijeti preko 150 tona.

Posebnost ove Šu-marije je i gospoda-renje u g. j. Miholjačke podravske šume, gdje je nemirna rijeka Drava koja često mijenja svoje korito pa nastaju riječni otoci – ade. Jedan ta-kav je površine preko 40 ha, odjel 6 uglavnom sjemenjača bijele vrbe i nešto topole, što čini zaštitnu šumu. Za svoje potrebe Šumarija ima i manji rasadnik Lanik, površine 6 ha u kojem se

godišnje proizvede nešto više od 500.000 sadnica hrasta lužnjaka. Na Šumariji je do sada izgrađeno nešto više od 117 km što šum-skih i javnih cesta pa se otvore-nost kreće oko 11 km/1000 ha. Premda je kroz povijest ova Šu-marija bila poznata kao bogato stanište divljači gdje je dolazila čak i najveća carska i plemićka klijentela, od 2005 g. lovstvo više nije u djelatnosti Šumarije, jer su sva lovišta dana na korištenje privatnim lovoovlaštenicima koji su na prethodnim natječajima ostvarili pravo lovozakupa i gos-podarenja lovištima.

U Šumariji je danas uposleno ukupno 93 radnika.

Trogodišnji lužnjakov pomladak u g.j. Kapelač-ki lug – Karaš- revirnik Antun Hodonj

Pošumljavanje sadnicama na posjedu grofa Prandaua 1874 g.

Zaštitne šume vrba i topole na riječnom otoku

Površina 11 500 haEtat 56 000 m3

Drvna zaliha 3,175.580 m3

Otvorenost 11km/1000 haZaposlenih 93

Negdje na pola puta, starom cestom od Zagre-ba prema Sisku, nalazi se Lekenik, općinsko središte i sjedište Šumarije, čijih se oko 6.400 ha šuma i šumskoga zemljišta prostire uz

Odru s obje strane ceste i zahvaća dio Posavlja s istočne, Pokuplja s južne te Vukomeričke gorice sa zapadne stra-ne. Uz Odru su nizinske poplavne šume gospodarske je-dinice Kalje (ujedno i jedan revir, područje kaljuža i blata koji ostaju kada se Sava i Odra povuku, od čega dolazi i ime), dok druga, veća gospodarska jedinica Pešćenica-Cerje (3.803 ha) s dva revira, uz nizinski dio obuhvaća i brdoviti teren Vukomeričkih gorica i okolnih sela.

U nizinskom dijelu prevladavaju šume hrasta lužnjaka, poljskog jasena (poplavne šume), crne johe s tršljikom, a u višim predjelima dolaze bukva, kitnjak. S učešćem od gotovo 60% hrast je najvažnija vrsta leke-ničke Šumarije, u šumskom sastavu je i 20% bukve te, od važnijih vrsta, 10% jasena.

Šumarija Lekenik spada po površini kojom gospo-dari među srednje velike, veli njezin upravitelj Petar Petrović. I među one, što nije nevažno, koje na kraju go-dine kada se ocjenjuje uspješnost poslovanja, u koloni „dobit“ redovito imaju plus! Upravitelj nabraja i ostale najvažnije podatke iz osobne karte Šumarije: godišnje se sječe 25.900 kubika, drvna zaliha iznosi 1,542.000 m3.

Šumarija sa svojim radnicima sama realizira čak 90% godišnjeg etata, dio sijeku privatnici, a dio otpada na samoizradu za koju je, kaže upravitelj, velik interes pa se godišnje u samoizradi napravi i do 6000 kubika.

-Bilo bi i više da ima-mo više graba i bukve, kaže Petrović.

Ni Lekenik nije iznim-ka opće pojave invalida rada, uglavnom sjekača. Nakon višegodišnjeg rada s motornom pilom, dio njih postaje nesposo-ban za daljnji rad na sječi pa im se dodjeljuju drugi poslovi. Od proljeća do kasne jeseni nema pro-blema s njihovim zapo-šljavanjem, uglavnom su

na uzgojnim radovima njege i zaštite. Šumarija nema svoju mehanizaciju, tek jedan trak-

tor Steyr koji se koristi uglavnom na uzgoju. Kompletne poslove izvlačenja rade privatnici, to dobro funkcionira jer je ponuda dobra te dio i bjelovarski PGM s kojim su u Lekeniku iznimno zadovoljni.

šumska razglednica ŠUMARIJA LEKENIK /UPRAVA ŠUMA SISAK


Gospodareći s 6.400 ha šuma i 31 zaposlenim, Šumarija Lekenik je jedan od značajnijih gospodarskih subjekata ovoga općinskoga mjesta, idealno smještenoga na pola puta između Zagreba i Siska, poznatoga, među ostalim, i po jednom od prvih SOS dječjih sela.

Dipl. ing. Petar Petrović

Dovršni sijek-dobar pomladak nakon strojne pripreme i sadnje žira

Uređena šljukarica u GJ Pešćenica-Cerje12 • Broj 154 • listopad 2009. HRVATSKE ŠUME

U Kaljama se, naime, sredinom 80-ih godi-na prošloga stoljeća dogodilo veliko sušenje, koje je u razdoblju od 1984.-1994. zahvatilo 1700 ha hrastovih šuma (od ukupno 2610 ha ove gospodarske jedinice), pričinilo nesagledive štete i potpuno promijenilo izgled ove nizinske sastojine. Umjesto starih lužnjakovih sta-bala pripremljenih za sječu to su sada mladici, šuma koja se tek diže.

- Sušenje je krenulo 1983.-4., već 1986. posjekli smo 90.000 kubika sušaca, a ukupno je zbog sušenja

-To vrijedi i za izgradnju šumskih prometnica koje su u izvedbi PGM-a napravljene stručno i kvalitetno, kaže Pe-trović. Prošle je godine izgrad-njom još jedne šumske ceste od jednog kilometra otvore-nost Šumarije još povećana, tako da sada iznosi zadovolja-vajućih 12 km / 1000 ha.

Uzgojnim radovima u Lekeniku se poklanja velika pažnja pa se svake godine iz-vrše različiti uzgojni radovi na preko 300 ha. Od važnijih tu je priprema staništa na 25 ha, različite vrste njege pomlatka i mladika na preko 80 ha, čišće-nja na 25 za radove na zaštiti preko 60 ha i drugo, a godišnje se posadi 100 tisuća sadnica ra-zličitih vrsta, najviše hrastovih i nešto jasenovih.

Uzgojem na poseban, u odnosu na druge i različit na-čin, šumari u Lekeniku bave se u gospodarskoj jedinici Kalje.

Zbog onog što se dogodilo, ona je na svoj način izazov za struku, zadatak koji će se rje-šavati godinama i tek će neke druge generacije šumara moći dati svoj sud o tome što je da-nas i kako napravljeno. I upra-vitelj Petrović svjestan je toga pa uzgojnim radovima ovdje poklanja posebnu pažnju.


Površina 6403 haDvije gospodarske jedinice

(Kalje, Pešćenica-Cerje)Etat 25.900 m3

Drvna zaliha 1,542.000 m3.Uzgojni radovi-300 ha

Zaposlenih 31


Foto: M. Mrkobrad

Odra prvih dana jeseni

Zgrada Šumarije


posječeno 250.000 kubika hrasta te nešto jasena i johe! Bile su to nesagledive štete s katastrofalnim posljedicama. Angažira-li smo Šumarski fakultet (profesori Matić, Prpić, Rauš) koji je izradio projekt sanacija šteta i otpočela je mukotrpna obnova, kaže ing. Petrović. Svaki odjel je priča za sebe i u svakom se radi po posebnom projektu, obnavljali smo ih tijekom proteklih godina, ostalo je sanirati još pet odjela. Ovdje nema klasičnih oplodnih sječa, tu je drvna zaliha tek 150-200 kubika/ha.

Cilj svih šumsko-uzgojnih radova sanacije bio je obnova šumske biocenoze i svih funkcija šume; gospodarskih, zaštitnih, općekori-snih.

Razlozi ovako galopirajućeg sušenja najkvalitetni-jih lužnjakovih šuma mogu se potražiti u nekim izvan-šumarskim okolnostima: u melioracijskim zahvatima, izgradnji kanala Sava-Odra te kanala i nasipa za obra-nu Lekenika od poplava što je dovelo do naglog pada

podzemnih voda. Na to se nadovezao iznimno jak napad gubara i golobrsta te napad pepelnice. I po-sljedice su tu! Ustrajnim radom lekenički šumari uspjeli su obnoviti gotovo cijelu sušenjem zahvaćenu površinu.

S 31 zaposlenim, među kojima tri revirnika (Mati-ja Detelić, Ivica Medved, Todor Drobnjak), Šumarija je značajan gospodarski subjekt ove općine (30 za-poslenih u općini) i samog mjesta i njegovih oko 3000 žitelja. Sa zdravstvenom ambulantom, bankom, po-štom, brojnim trgovinama, naravno i lokalima, nekoli-cinom obrtnika te dobrim središnjim položajem na glavnoj prometnici i blizi-nom velikih centara, Leke-nik se promovira u mjesto poželjno za život.

„Selo Lekenik zasno-vano u šumi, širilo je svo-je oranice po krčevinama sve do 1572..“ stoji u Povi-jesti Turopolja i piše kako se krčilo puno šume jer je selo bilo napučeno pa je trebalo što više oranica, da bi Turo-poljsko Spravišće iste godi-ne zaključilo „da se u Leke-

niku šuma više ne krči“. Kasnije je iskorištavanje šuma bilo potaknuto izgradnjom prve željezničke pruge u Hrvatskoj 1862. od Zagreba do Siska. Osim prvotnoga čuđenja, pruga je potaknula razvoj mjesta, pojavile su se pilane i počinje višestruka upotreba drveta. Povije-

Od 1873. godine...Šumama na području Lekenika sustav-

no se gospodari više od 135 godina, a prva pisana dokumentacija potječe iz 1873. Tada je grof Erdödy prodao svoj plemički po-sjed Zelin-Čiće površine 9.750 ha novom vlasniku, knezu Thurn i Taxisu koji je njime gospodario do 1945. Knez Thurn i Taxis, uz redovnu sječu, provodio je i pošumljavanje i ostale uzgojne radove. Prema podacima, na području tadašnjeg Šumarskog ureda Leke-nik s površinom od preko 8000 ha, u roku od 30 godina (1887.-1917.) pošumljeno je 1700 ha.... Prvi rasadnik osnovan je 1875. u blizini kapelice sv. Duha, a u njemu je uzgajan orah, kesten, obični i crni bor. U to vrijeme uspo-stavljeni su i rasadnici Matijaca i Orašićev gaj sa smrekom i arišem.

Prva Osnova gospodarenja izrađena je 1886. godine.

StudentiŠumarija Lekenik spada među nekoliko

njih u Hrvatskim šumama u kojima studenti Šumarskog fakulteta obavljaju terensku na-stavu. Ovdje su u prilici saznati, steći teren-ska iskustva o uzgajanju šuma, šumarskoj fitocenologiji i ekologiji. Da bi mogla prihva-titi skupinu studenata, Šumarija je izgradila i prikladnu drvenu kućicu uz samu Odru, u G.J. Kalje.

sna je činjenica, pa i zanimljivost, vezana za Lekenik i ta da se tadašnji general Josip Jelačić, vraćajući se iz Gline za Zagreb, 26. ožujka 1848. zaustavio baš u Lekeniku i tu saznao da ga je car imenovao banom.

Lekenik se inače spominje još u 13. stoljeću (1255. i 1259.), prvi puta kao Lihcinnihc 1917. u „ispravi kralja Andrije“ kojom on potvrđuje vlasništvo zagrebač-kih biskupa i kanonika. Današnji naziv potiče od potoka Lekenčica, koji je, opet, ime dobio po biljci leken (Nymp-hea alba) koja je rasla u močvarama toga područja.


Objekt za prihvat studenata uz Odru

Hrastova sastojina koja nije bila zahvaćena sušenjem

U Kaljam ispočetka-mladik koljik hrasta, jasena i johe

povijest šumarstva KAKO SE NEKAD RADILO U ŠUMI

U vrijeme kad su izgrađene prve parne pi-lane te započele velike sječe u goranskim šumama, konj je za radove izvlačenja bio najpogodniji. Bio je brži i mnogo spretniji

na škrapovitim i strmim šumskim zemljištima, poseb-no pri izvlačenju trupaca te inteligentniji i poslušniji od vola. I u Lici, u okolici Krasnog, koristili su volove i konje za sve radove kako u šumi tako i na polju. No, za izvlačenje drva iz šume više su se koristili volovi jer je bilo lakše skrbiti za njihovu ishranu. Konj je po pitanju ishrane bio zahtjevniji, trebalo mu je dnevno osigurati dovoljno zobi kad se išlo u šumu.

Volovi su se većinom u domaćinstvima uzga-jali uz drugu marvu. Kasnije su se, kao i konji, kupo-vali na stočnim sajmovima, manje u Gorskom kotaru, a više u drugim krajevima Hrvatske (npr. u Karlovcu, Ivanić-Gradu) i to od putujućih trgovaca. Ako se u teškom šumskom radu konj ozlijedio te nije mogao hodati, ili je uginuo, šumski kirijaš-furman prodao bi bilo koje grlo stoke (marve) iz štale da bi kupio dru-gog konja.

I početkom 20. stoljeća volarija (kirija volovskim zapregama) bila je po načinu rada, opremi i sadržaji-ma primitivna kao i stoljećima ranije.

Volarska orma, kola i saonice, bile su u cije-losti napravljene od drveta (jasena i bukve). Kola i sa-onice su uglavnom izrađivali majstori kolari, a kotače

željezom okivali kovači. Početkom 20. stoljeća, stara goranska kola imala su i bukove trte kojima su se spa-jali jaram i ruda te drvene klinove umjesto željeznih klinova i lanaca. Trte su izrađivali dok su se odmarali od napornog rada ili napasali blago, od mladica bu-kve dugačkih tri do četiri metra. Bukove mladice savi-jale su se nad vatrom u kolutove određenog promje-ra. Po dvije takve trte savijene u osmicu stavljale bi se na jaram i rudu i tako ih spajale, a kroz sve to utiskivao se drveni klin. Za ljestve na kolima bila je dovoljna jedna takva trta. Lance su kovali domaći majstori ko-vači ili Romi, a bili su izuzetno skupi.

Volove su obično uprezali u dvostruki drveni ja-

Izvlačenje i prijevoz drveta volovskom i konjskom zapregom

Kroz povijest u Gorskom kotaru mnogi poslovi, oni kojima se zarađivala nadnica za život (u šumi), ali i poslovi u domaćinstvu (poljodjelstvo i stočarstvo), obavljali su se uz pomoć životinja (tegleće marve). Isprva je to bio vol kao glavna tegleća marva. Tek kasnije, u 19. stoljeću, u teškom šumskom radu kirijašenja, ali i drugim poslovima, zamijenio ga je konj.

Volarska orma, kola i saonice bile su u cijelosti napravljene od drveta (jasena i bukve). Kola i

saonice su uglavnom izrađivali majstori kolari, a kotače željezom okivali kovači

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

Samarica

Volovska zapregaBroj 154 • listopad 2009. HRVATSKE ŠUME 15


Vertragshändler der MAN Nutzfahrzeuge Vertrieb Süd AG

MAN TGXY 18.445 4x2 BLS, XLX-kabina, TipMatik, Intarder, klima, webasto, Euro 5, god. 01/2008, ca. 115.000 km, neto cijena 67.500 EUR (bez poreza)

SCANIA R480LB 6 x 4, sanduk, nadgrad-nja cca 5600 mm, vozni postroj 6 x 4, fiksni kran Palfinger PK 44002 E, dodat-

MAN TGS 32.400 8x4 BB, M-kabina, nov, Euro 4, klima, Ausouff, odbijač iz čelika, mikser CIFA 9 m3,neto cijena 91.500 EUR (bez poreza)

VOLVO FH 16.580 6 x 4, lisnate opru-ge/zračni ovjes, Globetrotter kabina, Trim Level 3, Retarder, šumarska nadgradnja cca 5900 mm, kran Epsilon E120Z96, pri-

Hirschmugl GmbH & Co KGGralla 588430 Leibnitz, Austriatelefon 0043/3452/84 438-0fax 0043/3452/84 438-18GSM 0043/664/450 25 54 (Frank Kalcher)e-mail: [email protected]

MAN I TopUsed

ram koji je bio pričvršćen drvenim trtama i klinovima za kraj rude. Kasnije su umjesto jednog jarma počeli za svakog vola koristiti posebni jarmić. No, kod izvlačenja trupaca volovskom zapregom, dugo je u upotrebi ostao dvostruki jaram.

Trupce su ručno izvlačili iz šume, a pri tome su se koristili alatom: sjekirom klanfaricom (pojačanih uši-ca), klanfama, (specijalnim vrstama metalnih klinova) i lancima. Počet-kom 20. stoljeća, za utovar trupaca počeli su koristiti ručnu dizalicu, vintu, kirijaški capin i željezne kva-ke, poznate pod nazivima samica, duplica ili cukaljzin, koji su se u trupac zabijali sa strane i u sredinu te su si na taj način olakšavali rad. Alate su im kovali kovači. Trupci du-žine od četiri do šest metara te gre-de duljine do 12 metara utovarivali su na kola i vezivali lancima i stezali navijačima da ne ispadnu. Konjsku ili volovsku zapregu sačinjavala su po dva, tri para stoke, jer je teret trebalo najprije izvući iz šume, a onda prevesti do odredišta.

Osim trupaca koje su vozili na pilane, kolima su se prevozili i drugi tereti poput jarbola, greda, ali i dru-gih drvnih proizvoda.

Tako je bilo uglavnom u proljeće, ljeto i jesen, dok su zimi za iste te radove koristili saonice. Za poslove u domaćinstvima uglavnom su se koristile jednostavne jednostruke saonice (sane, sanice, sajnje, sajuge). Kod zimskog izvlačenja trupaca iz šume koristile su se uglav-nom šire i jače sanjke, kojima su se sa strane dodavale „stražnje“ saonice. I u Lici su se zimi koristile saonice zvane šlite. Izrađivale bi se od bukovine kao čvrstog dr-veta, a izrađivao ih je seoski majstor.

Ovako težak rad na izvlačenju i prijevozu drvnih sortimenata, u šumama Gorskog kotara, ali vjerujemo i u drugim krajevima naše zemlje, zadržao se sve do po-slije Drugog svjetskog rata. To je bio izuzetno iscrplju-jući i pogibeljan rad za ljude, ali i životinje. Ulagalo se mnogo truda, a radni učinak je bio razmjerno malen. Kako su poslije Drugog svjetskog rata potrebe za drvom rasle, za savladavanje većih zadataka na tim poslovima počela se uskoro koristiti i mehanizacija poput traktora, dizalica i sl. Time je jedan dio teške, ali bogate goranske povijesti na izvlačenju i prijevozu drvnih sortimenata, na gore opisani način, zauvijek „otišao“ u nepovrat i u prisjećanje nekim novim generacijama.

Prijevoz drveta zimi

Radnici u Smrekovoj Dragi


lea Horia, mladi šumar-ski inženjer zaposlen u Tehničkom birou Uprave. Osim Tehničkog, postoje i Proizvodni biro, Financij-ski... Ukupno je u stručnim službama Uprave 29 za-poslenih, u cijeloj Upravi u kojoj je 11 Šumarija radi 495 ljudi.

Obzirom na to da je Direkcija Deva smještena u novoj, ogromnoj, mo-derno uređenoj zgradi, blizu samog središta grada, (kakvu nema ni jedna naša uprava osim možda Kar-lovca i Siska!), dalo bi se naslutiti da je tu puno više za-poslenih, a ponešto i o (dobrom) društvenom statusu rumunjskih šumara.

Ne, odmah nas je razuvjerio ing. Horia. Ako se status mjeri veličinom plaće, onda su ispred šumara mnogi drugi, ponajprije policija (!) pa druge državne službe pa naravno liječnici...Što se broja zaposlenih

Uprava Hunedoara gospodari sa 165.000 ha šuma u državnom te obavlja dio administrativnih poslova za 65.000 ha šuma u

privatnom vlasništvu. Radi se uglavnom o malim privatnim površinama, no ima i većih, od po 5-6.000 ha. Pod njihovom in-gerencijom je i Nacionalni park Petezul te dva parka prirode, Gradistea Moncelului i Cioclovina.

-Nemamo nikakvih problema u gos-podarenju s ovim zaštićenim prirodnim objektima i dobro surađujemo, veli Go-

tiče, to je posljedica prošlogodišnjeg restrukturiranja, kada je smanjen broj zaposlenih u stručnim služba-ma, a zgrada je građena za puno više njih! Sada se dio prostora iznajmljuje. Je li to optimalan broj zaposle-nih? Pa i ne, kaže Horia, bilo bi posla za još nekolici-nu njih. Inženjerska plaća u Upravi (za nerukovodeće mjesto) iznosi oko 500 eura, mnogi mlađi kadrovi, koji imaju mogućnost, traže mjesto u nekim drugim usta-novama. Horia je, kaže, šumar po nasljeđu i njegov djed i otac bavili su se istim poslom pa eto i on.

Restrukturiranje je donijelo „odlazak“ sječe, izvlačenja i prijevoza iz Šumarija. To sada rade privat-

ne agencije, drvo se pro-daje na panju, a godišnje se sječe 390.000 kubika. Samo su dvije Šumarije ostale raditi po starom pa će se vidjeti kako će to is-pasti na kraju godine.

Direkcija Hunedoara je smještena u središnjem, planinskom dijelu Ru-munjske, a dvije skupine planina, Retezat (s najvi-šim vrhom na 2509 m) i

rumunjska UPRAVA ŠUMA HUNEDOARA (RUMUNJSKA)

Šumari u borbi za bolji status

Uprava šuma Hunedoara (Directia silvica Hunedoara) sa sjedištem u gradu Devi, jedna je od 26 šumskih uprava Rumunjskih državnih šuma (prije restrukturiranja prošle godine bilo ih je više), koje gospodare s oko 3,5 milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta u državnom vlasništvu te nadziru gospodarenje u još 500 tisuća ha privatnih šuma. Uprava Hunedoara bila je domaćin ovogodišnjih sportskih igara (koje se inače održavaju svake godine) Rumunjskog sindikata šumarstva (Silva) na kojem su sudjelovali i predstavnici Hrvatskog sindikata šumarstva pa smo iskoristili priliku saznati ponešto i o radu rumunjskih šumara.


Foto: M. MrkobradŠume uz prometnicu

Upravna zgrada D. S. Hunedoara

Direktor Ignat Emil

Dipl. ing. Golea Horia

Paring (2519 m) bitno obilježavaju način rada. Uvjeti za eksploataciju spadaju među najteže u državi, kaže ing. Horia. Osim toga, 50% šumskih površina je u zašti-ćenom dijelu ili pak na teško pristupačnom području. Glavna šumska vrsta od koje se živi je jela (75%), a važ-nije su još hrast, bukva.

Uprava gospodari s više lovišta, glavne lovne vrste su smeđi medvjed, divokoza, jelen, divlja svinja, vuk. Gosti, uglavnom stranci, mogu odsjesti u nekima od lijepo uređenih lovačkih domova (Gura apex u lovi-štu Moutain, Roscani u Ocul silvic Dobra). Vuk nije za-štićena zvijer.

Uprava Hunedoara, na čijem je čelu direktor Ignat Emil, dipl. ing. šum., i pored svih poteškoća u gospoda-renju prouzročenih najvećim dijelom teškim uvjetima poslovanja u planinskom dijelu, svaku godinu završava s pozitivnim rezultatom.

Sam grad Deva ima oko 70.000 stanovnika, uda-ljen je od Arada još kojih 170 km na istok, u središnji dio zemlje. Za rumunjske prilike Deva je uređen gradić čistih ulica, u kojem novo i staro nalaze zajednički jezik. Nema neko glavno središe ili trg, već više manjih, od kojih je svaki obilježen nekom znamenitošću, spomeni-kom ili važnom zgradom. Jedan odmah upada u oči: tri

metra visoki spomenik-skulptura najslavnije Rumunjke, polaznice ovdašnje gimnastičke škole, Nadie Elene Co-maneci. Domaćini su ponosni na najslavniju svjetsku gimnastičarku, prvu koja je za svoje dotad neviđene, vanzemaljske vježbe (i onda su, a i sada tako izgledaju!) na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. dobila najvi-šu moguću, do tada nikad datu ocjenu-10! Čak sedam desetki u Montrealu odvele su mladu, 14 godišnju Na-diu u besmrtnost, ponovila je to četiri godine kasnije u Moskvi, a 1989. iz Chaucheskove Rumunjske uspjela prebjeći u SAD, gdje i danas živi.

U Devi treba obići Gradski muzej, popeti se na staru tvrđavu iznad grada (sada u fazi restauracije) iz 13. stoljeća. I ovdje su već pristigle velike robne kuće, zaviri-li smo u neke od njih da vidimo koliko domaći građanin može kupiti za svoju plaću, kafići na ulicama, solidno opremljeni, svjedoče (i cijenama!) da se i ovdje velikim koracima grabi u – svijet potrošnje. Pa tako kapućino u lokalu ispred robne kuće stoji 11 kuna (kao u Zagre-bu!), malo točeno pivo oko 12 kn. U velikom shopping centru Real domaća vina (pinot, caberbet) u buteljama stoje 15-20 kn. Ima i jeftinijih, no ta nam naša domaća voditeljica „ne bi preporučila“, a ima i skupljih. Kilogram nektarina u robnoj kući stoji oko 6,5 kn, jednako koliko i breskve, a jabuke su od 6-7 kn/kg. No, zanimljivo je da u baru hotelske sobe (hotel Saramis s tri zvjezdice, odli-čan smještaj) pivo nije ništa skuplje nego u kafiću! Ina-če, ništa i nigdje ne možete platiti u nekoj drugoj valuti osim u domaćoj, leu, cijene je lako preračunati, jedan leu vrijedi 1,8 kn.

Putujući Rumunjskom, odnedavno članicom EU, vozili smo se lošim cestama, djelomično popravlja-nima i presvučena novim asfaltom, tek nešto boljima u usporedbi sa lanjskim stanjem. Autoput, što je to? Ču-dite se zašto nema više autocesta? pita rumunjski po-

Uprava Hunedoara gospodari sa 165.000 ha šuma u državnom te obavlja dio administrativnih

poslova za 65.000 ha šuma u privatnom vlasništvu. Ima 11 Šumarija i 495 zaposlenih

Deva je uređen grad

Nazaobilazna Nadia Comaneci

Utvrda iznad grada



znanik. Zato što su nerealno skupe, skuplje nego „kod vas“ (u Hrvatskoj, što mi je teško povjerovati!), odnosno što je kilometar izgradnje pet puta skuplji od realne ci-jene(!), skuplji nego u bilo kojoj drugoj razvijenoj zemlji! Valjda mu kao poznavatelju domaćih prilika treba vjero-vati, a to s građevinskim lobijem odnekud se čini pozna-tim. Kvadrat stana u Devi kreće se oko 1000€. Dnevne

novine stoje oko 2,5 kn, a tih dana sportski je dnevnik, koji smo prelistali, slavio uspjeh četiri rumunjska kluba koja su se plasirala u europska na-tjecanja, među njima i Unirea Urziceni, klub iz predgrađa Bukurešta, koji je ušao u Ligu prvaka i tako za duže vrijeme riješio svoje financijske pro-bleme! (Sjetismo se odmah i Dinama i Salzburga!).

Casa de cultura s jednim od brojnih spomenika

Kafići su solidno popunjeni!


Noćni život je nešto što sigurno ne želite propustiti u Los Ange-lesu, stoga uzmite vodič i pre-gledajte što se događa u gradu.

Koncerti su svakodnevni, a izbor noćnih klubova je enorman. Najpoznatiji su sva-kako oni na Sunset Stripu, dijelu Sunset Boulevarda koji krivuda po obroncima Ho-llywood Hillsa te ćete ovdje naći poznate klubove kao što su Whiskey and GoGo ili Viper room, klub čiji je vlasnik poznati glu-mac Johnny Depp. No tu ćete morati malo dublje zavući ruku u džep, jer mogućnost da ćete vidjeti celebrity lice je velika. Ako ste slučajno u gradu četvrtkom, probajte se naći ispred Kodak ili Chinese theathrea na Hollywood Blvd. gdje se redovno doga-đaju premijere sa crvenim tepihom i hrpom poznatih glumaca koji se smješkaju pred brojnim kamerama.

Dnevna zabava je najbolja na plažama Tihog oceana kao što su Venice, gdje je sniman poznati Baywatch te Santa Monica, gdje zabave na plaži ima za sve supkul-ture i dobne skupine.

No, kako nisam došao uživati samo u čarima najluđega američ-koga grada, krenuo sam prema okrugu Santa Barbara u kojem se nalaze slavni vino-gradi čiji je Pinot Noir sa toliko ljubavi i humora opisao

Rex Picklett u svome bestseleru Stranputice (po kojem je snimljen i izvrsni istoimeni film). Vožnja pitoresknim krajolikom i vrhunska vina koja možete kušati te ame-

rička gostoljubivost i otvorenost najbolja su pozivnica za ovu avan-turu. Domaćini će vam u detalje objasniti procese proizvodnje vina te će vam, ako im se svidite, otkriti i neke male tajne vinarskog i so-melierskog zanata. Od vina toplo preporučujem 2007. Chardonnay Top Cream vinarije Babcock i 2007.

Pinot Noir Rancho Sta Rosa vinarije Foley.

po svijetu VOŽNJA JUGOZAPADOM SJEDINJENIH DRŽAVA

Los Angeles, San Francisco i vinski raj Napa Valley

Napa Valley najpoznatija je vinska regija u Americi, a nalazi se na samo sat i pol vožnje od San Francisca.

Ako ste hippie u duši, San Francisco je vaš grad, stoga nemojte

propustiti poznatu četvrt Haight odakle je krenulo Summer of Love

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Supergirl, Batman i Ninja Kornjača ispred Kodak

Theathrea u Hollywoodu

Panorama San Francisca

Prema San Franciscu - Slije-deći dan sam krenuo prema San Franciscu, no nisam htio ići autoce-stama, već pacifičkom državnom cestom broj 1 uz ocean. Naime, tu se nalazi poznati Big Sur, predjel dužine otprilike 150 km, gdje se strme litice planine Sta Lucia spu-štaju u ocean, što će potencijalnog putnika namjernika nagraditi uživanjem u prekrasnim krajolicima i brojnim zaštićenim prirodnim objektima, kao što su plaža na Point Piedras Blancas, na kojoj se nalazi najveća kolo-nija morskih lavova u Americi ili prekrasni Julia Pfeiffer Burns state park, gdje se potok ulijeva u ocean preko 10 m visokog vodopada.

I eto me u San Franciscu, vjerojatno najboljemu što zapadna obala SAD-a ima za ponuditi. Grad je pun zna-menitosti, a mnoge, poput mosta Golden Gate ili zatvo-ra Alcatraz stekle su svjetsku slavu. No, ono što će jedan Europljanin sigurno primijetiti, a stanovnik San Francisca rado potvrditi, jest da grad odiše nekim europskim šti-hom. Blizina Berkelyja je utjecala da u gradu žive vjerojatno najveći mozgovi SAD-a, što je u konačnici rezultiralo izuzetno sofisticiranim društvom, vrlo liberalnog pogleda na život. Može se reći da su lokalci pravi bonvivani!

Osim već spomenutih Golden Gatea i Alcatraza, grad obiluje tu-rističkim atrakcijama. Fisherman’s Wharf je šetalište uz more na sje-vernoistočnoj strani grada, s broj-nim restoranima, kafićima i trgovi-nama. Vjerojatno je najzabavnije na doku 39 gdje se odmara krdo morskih lavova bježeći od morskih pasa iz zaljeva. Lju-bitelji kulture trebali bi poći u Civic Center gdje se nala-zi Muzej azijske umjetnosti, opera, koncertna dvorana, glavna knjižnica i gradska vijećnica. Ako ste hippie u duši, San Francisco je vaš grad, stoga nemojte propu-stiti poznatu četvrt Haight odakle je krenulo Summer of Love i gdje se hippiji još uvijek skupljaju i druže po parkovima i ulicama. Za zalaske sunca, po čemu je ovaj

grad glasovit, treba otići na Russian Hill, a kad ste već tamo nemojte propustiti ulicu Lombard koja je sa na-gibom od 27 % jedna od najstrmijih ulica na svijetu. U blizini je i najpoznatija kineska četvrt na svijetu.

Što se hrane tiče, Amerikanci se kunu da je burrito sa Mission streeta najbolji na svijetu, no dvojba postoji je li to u restoranu La Taqueria ili u malom Cancun cafeu. U koji god da uđete nećete pogriješiti! Čeka vas nevje-rojatan kulinarski doživljaj koji se krije iza ovog meksič-kog fast fooda.

Uzmite bilo koje dnevne novine i dajte si truda, te prebrojite koliko vijesti dolazi iz Los Angelesa. Centar svijeta i show bussinesa, zabave, filmske i glazbene industrije, reallity emisije na svakom uglu. Da, istina je da Los Angeles nema nekakvih poznatih građevina, crkava ili turističkih znamenitosti, ali zato riječ dosada ne postoji u rječniku lokalnih ljudi. Apsolutno sve je podređeno zabavi i dovoljno je širom otvoriti oči i prošetati Hollywood Boulevardom i velika je šansa da ćete naletjeti na događaj o kojem će sutra pisati svi novinari na planeti.


Venice BeachVeseli Fisherman’s Wharf u San Franciscu

Hippievski kvart Haight

Napa Valley, vinski raj - Što se pića tiče tu se opet moramo vratiti na vina i Napu Valley, najpoznati-ju vinsku regiju u Americi, koja se nalazi na samo sat i pol vožnje od San Francisca. Regija je postala poznata kada su na slijepom kušanju vina u Sta. Heleni osam-desetih godina američki vinari porazili francuske, što se do tog trenutka činilo nemogućom misijom. Najveće zasluge za to ima vinar Robert Mondavi koji je među pr-

Rodu Kalikant (Calycanthus) pri-padaju četiri listopadna grma iz Sjeverne Amerike, iz porodice Cal-ycanthaceae. Karakterististični su

po mirisavoj kori, listovi su im nasuprotni, jednostavni, cvjetovi su dvospolni, pravilni, sa spiralno razmještenim cvjetnim dijelovi-ma. Čine ih brojni obojeni listovi čaške koji se nalaze na rubu izdubljena cvjetišta. Ima 5-30 prašnika i mnoštvo plodnica, s jednim ili dva sjemena zametka s nitastim vratovi-ma. Plodnice su zatvorene, a nalaze se u šu-pljem cvjetištu. Plod je jednosjemena roška (ahenij), suhi nepucavac potpuno zatvoren u mesnatom kožastom cvjetištu koje nalikuje na bocu. Sjemenka gotovo da nema endos-perma, hranjivoga staničja za prehranu klice (embrija), nego se sastoji od spiralno savije-nih supki (kotiledona). Potonje su bubreža-stog oblika, ali šire nego duže.

Cvjetovi i listovi mirišu po ananasu-Najpoznatija vrsta ovoga roda je kalikant ili ukrasni ananas (Calycanthus floridus) koji se u nas često uzgaja. Porijeklom je iz Sjever-

vima prepoznao Napu kao ozbiljnu regiju te uložio sav svoj trud, rad i znanje te posvetio život stvarajući Napu kakvu poznamo danas. Na samim početcima, za njega je radio ne-poznati hrvatski doseljenik Miljenko Grgić, koji je učio od Mondavia, te kombinirajući znanja koja je donio iz domovine, krenuo u vlastiti biznis i uskoro postao poznati vinar Mike Grgich.

Mnogi iz svijeta slavnih također su se okušali u vinskom poslu, a vjerojatno najpo-znatiji je hollywoodski redatelj Francis Ford Coppola koji na svom imanju Rubicon uzga-ja nekoliko zanimljivih sorti.

Ja bih ipak prednost dao vinariji Joseph Phelps koji rade izuzetna vina, čija se cijena na tržištu kreće oko 1000 kuna.

No, California krije i brojne prirodne lje-pote, ali o tome u idućem broju.

Zatvor Alcatraz

Morski lavovi na Point Pietras Blancas

Tramvaj zvan čežnja

Kalikant ili ukrasni ananas (Calycanthus floridus)

Calycanthus occidentalis



ne i zapadne Amerike, gdje samoniklo raste u prirodi. To je grm sporoga rasta, vi-sok do 3 m, polukuglastog oblika, s mnogo pustenih (“vunastih”) izdanaka, s jajolikim ili eliptičnim, na licu tamnozelenim, na naličju sivozelenim i ve-oma dlakavim listovima, dugim 5-6 cm. Cvjetovi su intenzivno mirisavi, široki

do 5 cm, tamne smeđecrvene boje, imaju 5-30 prašni-ka, a biljka cvate tijekom lipnja i srpnja. Znakovito je da svi suhi dijelovi, posebice drvo, mirišu po kamforu, a cvjetovi i listovi imaju vrlo ugodan miris po ananasu pa otuda i narodni naziv. Razmnožava se sjemenkama i reznicama te odvajanjem mladica od matične biljke. Kora se upotrebljava kao tonikum, medicinsko sredstvo za jačanje, okrepu i osvježenje.

Uzgoj u vrtovima i okućnicama-Zbog snažno-ga mirisa uzgaja se u prirodnome vrtu ili pokraj ulaza u kuću, u blizini terase, pojedinačno ili u grupama te pokraj vrtnih jezera. Lagan je za održavanje, otporan na onečišćenje zraka, a najviše voli poluzasjenjena i sun-čana mjesta. Premda ne zahtijeva poseb-na tla, odgovara mu plodno i ocjedito tlo. Podnosi nisku temperaturu do 15 stupnje-va Celzijevih ispod ništice. Može podnijeti i nižu temperaturu, no tada se obično slabije grančice smrznu. Obrezuje se u rano prolje-će, ali samo suhe, smrznute i oštećene gra-ne. Ako su zime jake, treba obaviti zaštitu od mraza. Iz rasadnika se, kao grm visok 40-60 cm, isporučuje u kontejnerskom obliku.

Ostali kalikanti-Vrlo srodan ukra-snom ananasu je Calycanthus mohrii koji se odlikuje široko eliptičnim listovima i cr-venoljubičastim (purpurnim) cvjetovima. Calycanthus fertilis znakovit je po elip-tičnim listovima koji su na naličju modri-kastozeleni. Cvjetovi su zelenkastocrveni ili svijetlosmeđi i ne mirišu. Navedene vrste karakteristične su po golim zimskim pupo-vima koji su prije opadanja listova pokri-veni bazom peteljke, a plodovi su u vratu stisnuti.

Calycanthus occidentalis je grm koji naraste u visinu do 3 m, s golim i slobodnim pupovima i listovima zaobljenim u donjem dijelu, jajolikim ili ovalno jajolikim, na na-

ličju zelenim i mjestimično dlakavim. Cvjetovi su sme-đastocrveni, široki 5-7 cm, na vršku lapova poprimaju smeđežutu boju. Plod je zvonolikog oblika i, za razliku od ostalih vrsta, nije stisnut u vratu.

Karakteristično je za sve kalikante da uspijevaju na dobrom i svježem tlu, razmnožavaju se sjemenom (generativno) ili povaljenicama (vegetativno), koje se pripremaju u ljetnom dijelu godine od izdanaka ili dije-ljenjem stare biljke.

mala enciklopedija šumarstva

Kalikant (Calycanthus)

Najpoznatija od četiri vrste ovoga roda je kalikant ili ukrasni ananas (Calycanthus floridus) koji se kao grm u nas često uzgaja. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, gdje samoniklo raste u prirodi

Znakovito je da svi suhi dijelovi ukrasnog ananasa, posebice drvo, mirišu po kamforu, a cvjetovi i listovi imaju vrlo ugodan miris i po ananasu pa otuda i narodni naziv. Kora se upotrebljava kao tonikum, medicinsko sredstvo za jačanje, okrepu i osvježenje.

Zbog snažnoga mirisa uzgaja se pojedinačno ili u grupama, u prirodnome vrtu ili pokraj ulaza u kuću.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Tamnocrveni i intenzivno mirisavi cvjetovi

Calycanthus fertilis

Habulica, klasasta habulica (Actaea spicata) je trajna zelja-sta biljka cvjetnica iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae), ra-

sprostranjena na gotovo cijelom europ-skom kontinentu, srednjoj i sjevernoj Azi-ji, sve do Kine. Visoka je 30-65 cm, izrazito neugodna mirisa, stabljika je uspravna, gola te više ili manje razgranata. Listovi su veliki, trostruko podijeljeni, s jedan do dva puta rasperanim režnjevima koji su na rubu krupno, dvostruko i nepra-vilno napiljeni. Mnogobrojni cvjetovi su

grupirani u grozdaste cva-tove na vrhu stabljike ili u pazušcima listova, duge oko 10 cm. Cvijet je s dvo-strukim ocvijećem bijele boje koje je sastavljeno od čaške koja brzo otpada i vjenčića. Listići mednika (nektarija) su lopatičasti, bez mednih vrećica, a ima ih 4-6. Prašnici su duži od listova ocvijeća, prašnič-ke niti (filamenti) su bije-le, rjeđe svijetloljubičate boje. Biljka cvate od svibnja do srpnja, a cvjetovi su vrlo neugodnoga mirisa. Plod je višesjemena boba promjera 12-13 mm, u početku zelena, a tijekom dozrijeva-nja poprima sjajno-crnu boju. Sjemenke su smeđe, u plodu dvoredno poredane. Postoje dva njena

varijeteta: spicata (Europa, sjevero-zapadna Azija, do 1900 m visine) i acuminate (zapadna Azija, Himalaja, 2500-3700 m).

Izrazito otrovna biljka-Svi dijelovi biljke su otrov-ni, posebice bobe koje mogu izazvati smrt jer sadrže kardiogeni toksin koji negativno djeluje na ljudsko tki-vo srčanog mišića. Sadrže eterično ulje, no kemijski sa-stav nije dovoljno istražen. Znanstvenici su mišljenja da otrovnost potječe od protoanemonina. Već na sam dodir biljka izaziva cr-venilo i plikove na koži. Od bobica unesenih u orga-nizam javlja se jak proljev, vrtoglavice, pad krvnoga tlaka, halucinacije, zataji-vanje krvožilnoga sustava, a može doći i do smrtnog ishoda. Zanimljivo je da su bobice bezopasne za ptice. U prošlosti se, unatoč sve-mu, ova trajnica koristila kao biljni lijek, a danas je možemo vidjeti kao ukra-snu biljku u vrtovima.

Najčešće u hrastovo-grabovim šumama - Ha-bulica raste pojedinačno ili u manjim grupama, u me-zofilnim, sjenovitim, listopadnim i mješovitim šumama

brdskog i planinskoga područja. Nerijetko se javlja u vegetaciji viso-kih zeleni, zahtijeva duboka, vlažna i bogata humusna tla. Uglavnom je zastupljena u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querco- Carpine-tum croaticum Ht.), zatim u brdskoj bukovoj šumi (Fagetum montanum Ht.), bukovo-jelovoj šumi (Abieti-Fagetum), u šumi gorskoga javora i bijeloga jasena (Aceri-Fraxinetum Ht.) i dr. U većim visinama proteže se

do pojasa klekovine bora (Pinethum mughi Ht.). Oso-bito su zanimljiva staništa ove vrste na području nekih hercegovačkih planina (Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Velež i dr.). Naime, javlja se u dubokim škrapama u golom kršu,

zeljaste biljke

Habulica (Actaea spicata)

Uglavnom je zastupljena u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba, zatim u brdskoj bukovoj šumi, bukovo-jelovoj šumi, u šumi gorskoga javora i bijeloga jasena i dr., a u većim visinama proteže se sve do pojasa klekovine bora

U Hrvatskoj se habulica javlja u osobito bujnom sloju prizemnoga rašća, u brdskoj

bukovoj šumi s mrtvom koprivom, (Lamio orvale-

Fagetum sylvaticae).

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Listovi i sjajnocrni plodovi

Bijeli cvjetovi grupirani u grozdaste cvatove

Dijelovi biljke

Actaea spicata var. rubra



zajedno s vrstama: mnogocvjetnom po-kosnicom (Polygonatum multiflorum), uspravnom pokosnicom (Polygonatum verticillatum), Lilium cattaniae i dr.

U Hrvatskoj se habulica javlja u osobito bujnom sloju prizemnoga rašća, u brdskoj bukovoj šumi s mrtvom kopri-

vom, (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae). U ovoj zajednici ističe se pokrovnošću i bujnošću kao vrsta ilirskih bukovih šuma, karakteristična za većinu bukovih šuma europskoga kontinenta. Raste za-jedno sa šumskim šašem (Carex silvati-ca), plućnjakom (Pulmonaria officinalis), šumaricom (Anemone nemorosa), crve-nim ljiljanom (Lilium martagon) i dr.

Ljekovita svojstva gorske metvice pozna-vali su već stari Egipćani. Koristili su je kao protuotrov, ali su njome liječili i respiratorne organe. Najčešće se koristila kao ublažavajuće sredstvo pri iskašljavanju. O tome je pisao već 1563. Matthiolus, osobni liječnik cara Ferdi-nanda I. Tvrdio je da u vodi ili vinu namočeni li-stovi omekšavaju i odstranjuju sluz iz pluća i da pomažu pri iskašljavanju. Pored toga navode da je djelotvorna u liječenju glista, napinjanja, kao lijek protiv žutice, želučanih tegoba i sl.

Opis: Biljka je visoka do 60 cm, gusto obra-sla dlačicama. Ima četvero bridastu stabljiku sa duguljastim jajastim listovima koji su po rubu grubo nazubljeni. Cvjetovi su smješteni u gornjem dijelu, u pršljenovima listova i stabljika te na ograncima sta-bljike tvoreći okruglasti cvat sa bijelim cvjetovima. Korijen joj je kvrgav.

Cvatnja: Od mjeseca lipnja do rujna

Stanište: potječe iz južne Europe, ali se proširila po cijeloj Europi. Raste na pašnjacima i travnjacima, neplodnim tlima, uz putove, ceste i međe.

Miris i okus: Ima intenzivan miris po mošusu u svježem sta-nju, a gorak i opor okus po timi-janu.

Berba i prerada: Kad se pojave prvi cvje-tovi režu se gornji dijelovi biljke, vežu se u sno-piće i suše na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Suhu biljku treba usitniti i pohraniti.

Ljekovite tvari: Sadrži eterična ulja, ma-rubin, holin, smole, gorke tvari, mnogo tanina (od 5 do 7 posto). treslovinu, pektin, vosak, že-ljezo, kalij.

Koristi se za liječenje slijedećih bolesti:-astme i ostalih respiratornih bolesti (ka-

šlja, hripavca, bronhitisa, katara, tuberkuloze, infekcije i upale pluća, gripe). Njome se liječi i groznica, prehlada, upala grla, katar grla,

-bolesti sluznica (štiti i liječi unutarnju i vanjsku sluznicu od infekcija),upala i raznih iri-tacija otrovima,

-bolesti bubrega (pojačava njihov rad te

potiče izlučivanje mokraće),-bolesti jetre (posebno masne jetre, ciroze,

žutice, upale žučne vrećice),-bolesti želuca i crijeva (katara želuca i cri-

jeva, hemoroida, raznih nametnika i parazita u crijevima, smiruje grčeve želuca i crijeva, poja-čava apetit, jača želudac,

-bolesti kože (pojačava izlučivanje znoja i štetnih otrovnih tvari koji se izlučuju putem kože), kod raznih rana i povreda kože, čireva,

-opća slabost organizma,-za ženske bolesti (naročito za neplodnost,

neredovite mjesečnice, kod grčeva i sl.)..

Čaj: uzima se jedna žlica usitnjene biljke te se prelije sa 2 dl vruće vode. Poklopi se i pusti odstajati pola sata te se tada čaj procijedi. Pije se dvije do tri šalice čaja dnevno sa medom.

Tinktura: oko 200 g usitnjene biljke moči se mjesec dana u litri 70 postotnog alkohola te se povremeno promućka. Tako pripravljena tinktura koristi se tri puta dnevno po dvadese-tak kapi na dan s čajem, sokom ili vodom.

Vino: oko 80 g suhe biljke moči se u litri bije log vina tri tjedna te se procijedi. Uzima se po jedan dl vina prije jela.

Tetrljan se koristi i u ishrani,posebno listovi za pripravu jela poput raznih juha i variva. Svje-ži listovi se koriste kao začin.

Kontraindikacije: ne smiju ga koristiti trudnice i kronični bubrežni bolesnici.

ljekovito biljeTetrljan (divlji bosiljak) liječi dišne putoveTetrljan (Marrubium vulgare L.) poznat je i po imenima divlji bosiljak, gorska metvica, macina trava, jetrena trava, marulja ili smrduša. Intenzivnog je mirisa, po mošusu u svježem stanju, a gorkog i oporog okusa po timijanu i ljekovitih svojstava koja su poznata od davnina.

Svi dijelovi biljke su otrovni, posebice bobe koje mogu izazvati smrt, jer sadrže kardiogeni toksin koji negativno djeluje na ljudsko

tkivo srčanog mišića. Zanimljivo je da su bobice bezopasne za ptice.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

voće TROPSKO VOĆE


Većina nas odrasla je na jabukama, kruškama, trešnjama, breskvama, a voće poput banana jeli smo u rjeđim prilikama jer su cijenama odskakale od našeg domaćeg voća. No, kako je prijevoz robe postajao sve brži i jeftiniji, tako se polako širila i paleta voća koje nam je dostupno. Ananas smo upoznali najprije kao konzervirano voće u kompotu, a tek nakon nekog vremena pojavio se i svježi na štandovima tržnica. Polako smo upoznavali još poneko novo voće poput manga, avokada, papaja...

Iako danas u Hrvatskoj nalazimo veliki izbor egzo-tičnog voća, u tropima postoji još mnogo toga ne-otkrivenog. Babaco, naranjilla, sapote i drvenasta rajčica, samo su neki od tih nama još uvijek tajan-

stvenih plodova.

Ananas je podrijetlom iz srednje Amerike i s vremenom je ovo voće postalo jedno od omiljenog u zemljama diljem svijeta. Većina ljudi poznaje njegov okus, iako najčešće samo iz kompota. Sirovi ananas je kiselkasto slatkog okusa te zahtijeva najprije čišćenje. Ananas je, botanički gledano, lažni plod (pseudokar-pus) poput jagoda. Osim što se koristi za razne deserte i sokove, čest je dodatak umacima uz meso jer sadrži enzime bromelanin i papajin koji pomažu u njegovoj razgradnji.

Avokado (Persea americana), poznat još i pod nazivima palta, aguacate ili aligatorova kruška, vuče svoje korijene iz središnje i Južne Amerike. Iako se bo-tanički svrstava u voće, u mnogim kulturama se koristi kao povrće, u prilozima i salatama te je česta namirnica u vegetarijanskoj kuhinji. Kruškoliki ili jajasti plodovi su obavijeni zelenom korom koja štiti jarko zelenu unu-

trašnjost od oksidacije. Naime, brzo nakon kontakta sa zrakom plod dobije smećkastu boju, no to se može spriječiti dodatkom malo limunova soka. Ovisno o sorti, može biti od 7-20 cm velik. Za razliku od većine voća kojeg poznajemo, većina kalorija u avokadu potječe od masnoća, ali onih zdravih. To mu daje kremasti, blagi okus. Koristi se uvijek svjež, u brojnim slanim i slatkim kombinacijama.

Babaco (Vasconcellea heilbornii) je hibridna vrsta podrijetlom iz Ekvadora. Raste na malom, najče-šće nerazgranatom drvetu, koje doseže 5-8 m. Jedno stablo može godišnje roditi i do 60 plodova, svaki i do 30-ak cm dugačak. Bliski je srodnik papaji, ali za razliku od nje, plodovi nemaju sjemenke i imaju glatku koru koja je jestiva. U presjeku je pentagonalnog zvjezda-stog oblika. Okus se može opisati kao kombinacija ja-gode, papaje, kivija i ananasa. Babaco se najviše koristi za svježe sokove i shakeove.

Čerimoja - Naziv ovog voća je podrijetlom iz Que-chua jezika (Annona cherimola) i u prijevodu znači “hlad-no sjeme”, jer ova biljka raste u hladnijim predjelima, u Andama, na visini od 1300-2600 mnv. Poveći plodovi (i

Piše: Olga Jovanović

Foto: O. Jovanović i G. Šafarek

Chonta

Drva papaje s plodovima


do 20-ak centimetara) su izvana zeleni, pomalo hrapa-ve kore, dok su iznutra bijeli, s nejestivim sjemenkama umetnutim u kremastu masu. Zbog svoje konzistencije, čiremoja je dobila i drugi naziv- custard jabuka. Danas se često uzgaja i u mediteranskim zemljama poput Itali-je, Španjolske, Egipta, Izraela...

Guava je jedno od voća koje je čest sastojak u sokovima (Psidium guajava), svojim okusom pomalo podsjeća na jagode. Za razliku od njih, guava je slađa te je ispod zelene ili žute kore, većinom lila- roza boje, a može biti i dosta svjetla. Ubraja se u jedno od “super voća” zbog visoke koncentracije vitamina A i C te omega

masnih kiselina i vlakana u sjemen-kama. Podrijetlom je iz Meksika i srednje Amerike, a morskim struja-ma se proširila i na Karibe i Afriku. U današnje vrijeme, ponekad se uzgaja i u umjerenom pojasu jer je jedna od rijetkih biljaka koja može imati plodove i u kalju, a u nekim zemljama, poput Madagaskara, gu-ava je postala invazivna vrsta.

Kokos - Smeđa drvenasta “lopta”, jedan je od plodova prepo-znatljivog okusa, koju većina ljudi poznaje iz kolača poput čupavaca. No, broj onih koji su kokos (Cocos nucifera) probali svjež, znatno je manji. Zeleni plodovi kokosa kori-ste se kao osvježavajuće piće, tzv. kokosovo mlijeko, dok se zreli plo-dovi koriste kako za deserte tako i za umake, za brojna jela, pogotovo u istočnim kulturama. Naime, neki


Ananas i babaco

Čirimoja

Lychi



smatraju da je kokos podrijetlom upravo iz tih krajeva, dok drugi zastupaju tezu da potječe iz Južne Amerike.

Lychee (Litchi chinensis) ili litchi je voće po-drijetlom iz Azije i Indonezije. Ovo koštunjičasto voće, veličine 3-4 cm, obavijeno je tankom, ali čvrstom ružiča-sto-crvenom ljuskom koja se lagano guli. Unutrašnjost

ploda je prozirno bijela, slatkog aromatičnog oku-sa i obavija tvrdu sjemen-ku. U područjima gdje raste konzumira se svježe, dok se u ostalim zemljama jede u obliku kompota.

Mango - Podrijetlom s Indijskog potkontinenta, mango (Mangifera indica) predstavlja jedno od naj-konzumiranijeg tropskog voća. Postoje brojni kulti-vari te veličina ploda varira od 7-8 cm pa sve do 20-ak. Obavijen je kožastom korom koja nije jestiva, a može biti žuta, zelena, narančasta ili crvena. Zre-li plod ima izrazito jaku, specifičnu aromu te je bogat vlaknima. Osim kao voće, koristi se kao prilog

za brojna glavna jela, za sokove, aromu, miris, kao pri-rodno bojilo te se zbog toga često govori o mangu kao super-voću.

Marakuja (Passiflora edulis) odnosno passion fruit, poput većine egzotičnog voća dolazi iz Južne Ame-rike, iako danas raste svugdje gdje joj to klima dopušta. Izvana je obavijena polutvrdom ljubičasto smećkastom korom koja se ne jede, dok je unutraš-njost ispunjena sjemenkama koje su obavijene narančastom sočnom pul-pom. Često se konzumira svježa, tako da se razreže na pola i izdubi žlicom. Iako se kod nas rijetko nađe na štan-dovima s voćem, većina ljudi dobro poznaje njezin okus. Naime, marakuja je zaslužna za izrazitu aromu brojnim multivitaminskih i miješanih sokova s okusom tropskog voća.

Naranjilla (Solanum quitoense) ili u prijevodu “mala naranča” raste na sjeverozapadu Južne Amerike. U Kolumbiji se još zove i lulo. Plodovi dozrijevaju na izrazito dekorativnoj biljci koju krase veliki listovi srcolikog oblika. Kora je izrazito narančasta, dok po obliku pomalo podsjeća na mara-kuju. Voće okusom podsjeća na mješa-vinu između rabarbare i limete. Sok je zelene boje te se često koristi za razna pića.

Papaja - Voće nastalo u tropskom području američkog kontinenta, da-nas je rašireno na svim kontinentima s pogodnom klimom. Zreli plodovi papaje (Carica papaya) su narančasto žute boje. Obično se jedu sirovi, zreli plodovi, iako se zeleni koriste i kuhani

kao prilog za mnoga jela. Za ljubitelje slatkastog oku-sa papaja je dobar izbor- pomalo podsjeća na ananas i breskvu. Kora i sjemenke se ne jedu iako se sušene sjemenke mogu samljeti i koristiti kao začin umjesto papra.

Rambutan (Nephelium lappaceum) je srodnik lycheea i na malajskom jeziku naziv znači dlakav, za čije objašnjenje je dovoljan jedan pogled na sam plod. Kora je kožasta i dlakava, crvenkaste boje. Baš kao i izgledom, tako i slatkim i pomalo kiselkastim okusom podsjeća na lychee. Obično se jede svjež, a koristi se za marmelade i džemove, kao i za kompot. Kao što su kod nas jabuke i trešnje drveće koje raste u gotovo svakom vrtu, u Aziji je to upravo rambutan.

Sapote na Nahuatl jeziku označava mekane je-stive plodove, a odnosi se na različite vrste voća koje nisu srodne, a rasprostranjene su u Meksiku, srednjoj i sjevernom dijelu Južne Amerike. Neke od vrsta ubroje-ne u ovu skupinu voća su crni sapote (Diospyros digyna), mamey sapote (Pouteria sapota), sapodilla (Manilkara zapota), južnoamerički sapote (Quararibea cordata), bi-jeli sapote (Casimiroa edulis) i dr. Zajedničko ovim razli-čitim vrstama je da većinom rastu u tropskim kišnim šu-mama te se tradicionalno koriste u indijanskoj prehrani.

Tamarillo, drvenasta rajčica ili tomate de árbol (Solanum betaceum) je plod veličine 2-8 cm, jajolikog oblika s tankom tamno crvenom ili žutom korom. Iako nije otrovna, obično se ne jede zbog neugodno gorkog okusa. Sam plod je iznutra mekan i ispunjen tamnim sjemenkama, a obično raste u grozdovima, poput treša-nja. Podrijetlom je iz Anda u Južnoj Americi. Jedno drvo godišnje može roditi i do 66 kg voća, a plodovi se najče-šće jedu, kao i marakuja, žlicom. Kiselkastog je okusa i može se usporediti s marakujom.

Južnoamerički sapote

Tamarillo


okoliš EUROPA I NJEZIN OKOLIŠ

Europa se geografski može odrediti kao pramac Azije prema zapadu, prema Atlantskom oceanu. Ona ima posebne ortografske i hidrološke zna-čajke: umjerenu klimu s obje strane 45. paralele,

na jednakoj udaljenosti od Sjevernog pola i Ekvatora; biljni pokrivač koji jednako ovisi o prirodnim uvjeti-ma (vrsti tla, temperaturi, vlazi) kao i o čovjeku; brojne stare gradove, vrlo važne industrijske grane i dovoljno stanovnika na svom ograničenom prostoru, kad se us-poredi s veličinom drugih kontinenata. Ukratko, ona je slika i prilika umjerenosti i ravnoteže.

Europa svoj konačni oblik dobiva u vrijeme kad počinje otapanje ledenjaka koji su je djelomice pokriva-li, dakle početkom interglacijalnog doba, u tzv. „wurmu IV“, u kojemu živimo sad, eto, dvanaest tisuća godina.

U prvim desetljećima ota-panja ledenjaka prirodna okolina Europe jako se ra-zlikovala od današnje. Bu-dući otoci Irska i Engleska velikim su dijelom spojeni s kontinentom. Velike rije-ke donose sa sobom vodu otopljenih ledenjaka: jedna od njih koja teče od juga prema sjeveru, zatim ravno na zapad je i „nabujala“ Raj-na čije izvučeno korito čini budući kanal La Manche, a njezini su veliki pritoci primjerice Temza i Seine. Današnja Europa postaje ovakvom kakvu je poznaje-mo tek nakon što su u njoj

obnovljene šume četinjače i bjelogorice, koje su se širile najvjerojatnije iz nekog španjolskog prirodnog staništa i s Balkana, i kad je došlo do neolitske revolucije, tj. do prvih pravih početaka agrikulture.

Prije pet do sedam tisuća godina, dakle rođen je, već tada pod snažnim utjecajem čovjeka, okoliš čije su glavne crte, koje još uvijek otkrivamo, uvjetovale i još uvijek, barem djelomice, uvjetuju život i ponašanje Europljana. U to vrijeme formiraju se obale nastale po-dizanjem mora što se uvlače u iberske riase ili norveške fjordove, ponegdje ublažene pješčanim pojasevima ili krivudavim ušćima rijeka. Planine, prepune ožiljaka koje su ostavili ledenjaci, izviru iz svoga otapajućeg oklopa; skandinavski štit, malo pomalo oslobođen prevelike te-žine koja ga je tištila, „podiže se“ poput olakšane splavi za nekoliko desetaka metara. U četverokutu Atlantski ocean, Ural, Sjeverno ledeno more (i Baltik-Sjeverno more) i Sredozemno more pomalja se naša Europa s

površinom od 10 milijuna četvornih kilometara, što je vrlo malo u usporedbi s Afrikom, od koje je dijeli Gibraltarski pro-laz, i još manje s golemom transkavkaskom i transuralskom Azijom, Azijom stepa i pustinja, ali već tada pravim napuče-nim svijetom.

Zadivljujući je broj mora, koja se sve više uvlače u eu-ropsko kopno što se razina vode diže: Bijelo more, Baltičko more, Sjeverno more, kanal La Manche, Kaspijsko more koje se, naprotiv, sve više sužava poput njemu susjednog Aral-skog mora, a oba su ostaci jednoga golemog mora koje je presušilo; Azovsko more, Crno more, Egejsko, Jadransko, Ti-rensko, veliki zaljevi,skupine otoka.

Europski je poluotok relativno otvo-ren i pristupačan, unatoč nekoliko ve-likih planinskih masiva na jugu, Kaledonskim i Švarcvaldskim gorjem u središtu; isti europ-ski poluotok posjeduje odista raznolik i bogat reljef, napose aktivna ušća rijeka, plodna tla i ravnice, velika prostranstva lišćar-skih šuma pomi-ješanih s četinar-skim na sjeveru i istoku; na jugu uzvisine koje se pretvaraju u ma-kiju ili stepe...Sve te komponente imale su velike po-sljedice i na prirodu i na ljude.

Geografski polo-žaj Europe neprestano se mijenjao te bijaše, zbog posljedica tih promjena na na-seljavanje ljudi, jedan od temelja europske povijesti. Ovdje su se postu-pno, nakon povlačenja ledenjaka, podizanja temperature i promjene biljnog pokrivača, naselili narodi čiji su potomci, a to smo mi, tek vrlo kasno kolonizirali ostali svijet. No, gledajući u bližu i dalju prošlost, Europljani su imali, u usporedbi s drugim narodima i civilizacijama, osobit i originalan stav prema svom okolišu, odista svojebitan prema prirodi te životnom i društvenom prostoru, davši već u doba antičkih mislilaca i temelje filozofske i moralne ekologije.

Toliko uvodno iz “Povijesti europskog okoliša”, na svoj način uzbudljive, zanimljive te nadasve poučne. U idućem nastavku tema je našeg vidikovca – Mitske šume i magična priroda.

Prije pet do sedam tisuća godina...

Suvremeni francuski povjesničari i istraživači Robert Delorta i Francoisa Walter napisali su i 2000. godine objavili popularno znanstvenu “POVIJEST EUROPSKOG OKOLIŠA.” Prevedena je na hrvatski jezik. Zajednički su nakladnici poduzeće „Barbat“ Zagreb i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH čijim odobrenjem objavljujemo u časopisu Hrvatske šume izbor pojedinih tema..

Prije pet do sedam tisuća godina, dakle, rođen je, već tada pod snažnim utjecajem čovjeka, okoliš čije su glavne crte, koje još uvijek otkrivamo, uvjetovale i još uvijek, barem djelomice, uvjetuju život i ponašanje Europljana.

Piše: Josip Vuković


Koprivić je drvo koje krase i brojna narodna ime-na: koštila, košćela, taferikola, fafarikula, kosta-njula, a imena je dobivalo ovisno o podneblju u kojem je raslo. U Istri je poznato pod nazivom

ladonja (dolazi od riječi lad što znači hlad), u okolici Ba-kra kao glangulić, u Dalmaciji i Boki Kotorskoj kostilja, u Sloveniji kao koprivik ili koprinc…

Pojavilo se na Zemlji prije više od 50 milijuna go-dina. Listopadna je vrsta drveća, može doživjeti visoku starost od preko šesto godina ili pak tisuću, saznajemo iz literature. Pradomovina mu je istočna Europa, raste u svim mediteranskim zemljama te sjevernoj Africi i za-padnoj Aziji.

Raste na sunčanim i kamenitim obroncima, uz živice, vrtove, ceste i putove, a ima ga i u šumama i ši-karama. Nalazimo ga i na 900 metara nadmorske visine, kod nas ga ima na Južnom Velebitu. Uspijeva na vapne-nastim, rastresitim i pjeskovitim tlima.

Na istom stablu mogu se naći dvospolni i jednos-polni cvjetovi. Razmnožava se sjemenjem i vegetativno. Listovi i cvjetovi pojavljuju se istovremeno u travnju. Li-

šće mu je dvoredno, nepravilno, nazubljeno, nalik listu velike koprive pa je otuda i dobilo ime koprivić. Lisne plojke nalaze se na dva cm dugoj dlakavoj peteljci. Plo-dovi su okruglastog oblika, isprva zeleni, poslije toga limun žuti. Kad plod sazrije, krajem rujna, poprima ta-mnosmeđu boju. Jestiv je, slatkastog je okusa i aroma-tičnog mirisa.

Plodovi su bogati kalcijem, a u nekim krajevima stavljaju ga i u rakiju radi poboljšanja okusa.

Najjače se razvija između 20. i 40. godine „života“ te može narasti do visine od dvadesetak metara te širine debla prsnog promjera od 60 do 100 cm.

Deblo koprivića obloženo je debelom korom sivkasto pepeljaste boje. Mlada stabla imaju uglavnom

urbano šumarstvoPod stablom koprivića se kartalo, boćalo, održavali su se skupovi...

U povijesti istarskog mjesta Tinjan, pod krošnjom ovog drveta, vijećalo se i biralo mjesnog župana te su se rješavali brojni

problemi važni za život ovog mjesta.

Ima jedno stablo koje raste u našim primorskim krajevima, a koje je ljudima, zbog njegovog značenja, bilo oduvijek važno u svakodnevnom životu. U povijesti se ispod njegovih krošnji odmaralo, kartalo, boćalo, po potrebi biralo župana ili pak pričalo obične seoske priče. To stablo iz porodice brijestova poznato je pod latinskim nazivom Celtis australis ili koprivić.

Piše: Vesna Pleše

Foto: C. Gallo i arhiva

Koprivić

Aleja koprivića u Rovinju


smeđu boju kore, ostarjela sta-bla imaju tamnu i ispucalu koru. Zbog dobre kvalitete drveta od njega se izrađuju glazbala, u Istri i na Kvarneru sopile.

Ime dolazi od grčke riječi kel-tis, što znači onaj koji tjera, tj. bič. Obzirom da mu je drvo tvrdo,od njega su se u prošlosti radili i bi-čevi odnosno štapovi. Ponegdje su se zbog čvrstoće i žilavosti dr-veta od njega izrađivala vesla,a u Francuskoj korice za noževe.

Zaštitni znak mu je gusta krošnja. Zbog širine krošnje pravi je prirodni suncobran u mnogim primorskim mjestima, pod kojom su se ljudi ne samo sakrivali od sunca, već i odma-rali, ali i donosili životno važne odluke. U povijesti istarskog mjesta Tinjan, pod krošnjom ovog drveta, vijećalo se i biralo mjesnog župana te su se rješavali brojni problemi važni za ži-vot ovog mjesta. O tome danas svjedoče kameni stol i stolice oko stabla koprivića u centru mjesta.

Zahvalno je i ukrasno stablo, a njime su zasađeni brojni drvoredi u našim gradovima (Zagreb, Split, Pula, Rijeka i sl.), ali rastu i na gradskim i mjesnim trgovima.

Posebno je zanimljiva priča o koprivićevom leptiru (Libythea celtis). Gusjenice ovog leptira hrane se uglavnom li-šćem koprivića, zapravo to im je i jedina hrana. Zakukuljene se prikvače na listove stabla te tako preživljavaju dok se ne pre-tvore u prekrasnog leptira. Raspon krila ovog leptira iznosi tri do četiri centimetra. Prekrasnih je boja, leti od lipnja do rujna.

Pod stablom koprivića se kartalo, boćalo, održavali su se skupovi...

Za vrijeme jakih vrućina (preko 40 stupnjeva C) koje ne podnosi, miruje ili odleti u sjevernije kra-jeve, gdje je hladnije, saznajemo iz knjige Vesne Radek i Gorana Sušića „Čarolija šume.. u igri s prirodom…“ I dok bude koprivi-ća, egzistirat će i ovaj prekrasni leptir koji o njemu potpuno ovisi i time doprinosi svekolikoj biora-znolikosti.

I danas, u mnogim primor-skim mjestima, ljudi nalaze od-mor i hlad u krošnjama ovog prelijepog stabla. Pod njim se i danas tiho priča, glasno rasprav-lja, izjavljuje ljubav ili jedno-stavno trača. Ni vrijeme ni način života nisu i neće, nadajmo se, izmijeniti ove prelijepe običaje vezane uz ovo prekrasno stablo.

Bogata krošnja

Koprivićev leptir


Za lovce je važno poznavanje otisaka i načina kretanja pti-ca, odnosno pernate divljači. Po tome se može znati koja

vrsta pernate divljači i gdje se stalno ili povremeno zadržava u lovištu. U vrijeme nedostatka hrane ili vode to može biti važno za postavljanje hrani-lišta ili pojilišta, kontrolu posjećenosti i može se ustanoviti kuda ta divljač ide i od kuda dolazi.

Po tragovima se može utvrditi je li neka pernata divljač samo posjetila neko lovište na kratko vrijeme ili se naselila neka, koje do tada nije bilo u lovištu ili u nekom njegovom dijelu. Uz izloženu strvinu, kaljužište ili po-jilište, može se po tragovima utvrditi koje vrste pernate divljači, uz dlaka-vu, posjećuju ta mjesta. Poznavanje tragova pernate divljači važno je i za utvrđivanje šteta na poljoprivrednim kulturama.

Dok sisavce, odnosno dlakavu divljač, prema onome čime staju na tlo ili po otiscima možemo podije-liti na stopalohodne, polustopalohodne, prstohodne ili papkare, u ptica je to mnogo jednostavnije. Sve ptice se mogu označiti kao prstohodne, jer pri kretanju dotiču tlo samo člancima prstiju /i noktima/. Iz toga proistječe da su noge ptica građene na isti način.

Prvo moramo znati od kojih kostiju je sastavljena ptičja noga. Za zdjelicu je vezana relativno kratka be-drena kost /A/ koja je skoro cijela skrivena pod kožom. Na nju se nastavlja goljenična kost, popadi, koje je poput ivera lisna kost /B/. Dalje su zglobom spojene s piskom /C/, što je cijela kost nastala srastanjem kostiju donožja i većeg dijela kostiju nožja. Na pisak se nastav-ljaju prsti i cijela ta skupina kostiju /označena točkasto

na crtežu/ čini svojevrsno stopalo. Njen petni dio je jako visoko, posebno je to izraženo kod čaplji.

Ptice na nogama ne-maju nikada više od četi-ri prsta. Kod korištenja istog obrojčavanja, kao u noge sisavaca, najkraći je palac označen brojem 1, koji je okrenut nazad. Prst broj 2 je kažiprst ili unutrašnji prst. Brojem 3 je označen srednjak ili srednji prst, a broj 4 označuje prstenjak ili vanjski prst. Broj 5, mali prst, sasvim nedostaje, kao i u mnogih sisavaca. I mnogi sisavci su izgubili jedan prst na nozi ili je smješten tako visoko da ne ostavlja otisak na tlu.

Sva četiri prsta čini se kao da izrastaju iz jed-nog mjesta. Palac je uvijek

usmjeren nazad, a preostala tri prsta naprijed, zatva-rajući između sebe manje ili veće kutove. Po pravilu je srednjak najduži. Malo kraći ili gotovo jednako dugačak je vanjski prst, a unutrašnji je najkraći od sva tri naprijed usmjerena prsta. Stražnji prst može biti jako dugačak, ali je većinom najkraći od svih prstiju. Može biti tako vi-soko smješten na pisku da se uopće ne otiskuje na tlu. U nekih vrsta stražnjeg prsta uopće nema, primjerice, u velike droplje.

U nekih vrsta ptica, primjerice, u čiopa, sva četiri pr-sta su usmjerena naprijed, tako da se te ptice pomoću njih hvataju kao udicama za stijene ili zidove. Kod nekih ptica mogu biti dva prsta usmjerena prema naprijed, a dva prema nazad - djetlići, kukavice, sove, orao, ribar.

Prsti ptica imaju odozdo nevelike blazine koje se vide u dobro ocrtanom i očuvanom otisku. U nekih ptica postoji veća, izraženija blazina okruglastog oblika na mjestu gdje se sva četiri prsta spa-jaju. Možemo je označiti kao glavnu ili stopalnu blazinu.

Svi prsti imaju na krajevima nokte različite dužine, oblika i uloge. Primjerice, poljske koke imaju kratke nokte, divlje patke i divlje guske slabo razvijene, a dnevne grabljivice i sove dugačke i sabljaste za hvatanje i drža-nje pa i usmrćivanje plijena. Kod ptica koje se kreću po tlu /ili onih koje su izgubile sposobnost letenja/ postoji tendencija skraćivanja ili redukcije prstiju. Noge drugih ptica su sačuvale svoj tipični funkcionalni oblik sa slo-bodnim prstima koji omogućavaju obuhvaćanje grana.

U većine vrsta ptica pisak je gol. Kod nekih, kao što su šumske koke, perje je obraslo prste sve do noktiju. Većina tih vrsta ima prste snabdjeve-ne rožnatim pločicama ili perjem, a površina prstiju odozdo je pokrivena

svijet ptica KAKO RASPOZNATI TRAGOVE

Tragovi pticaNoga ptica je po pravilu sa po četiri prsta, od kojih je jedan obično okrenut nazad, a način kretanja je korak ili sporiji ili brži trk, rijetko skakutanje.

Piše: Zoran Timarac

Divlje patke gluhare

Lještarka gluha

Građa ptičje noge


rožnatim pupilama. To je zaštita od mraza i omogućuje kretanje po prhkom snijegu i zaleđenom tlu, granama i grančicama.

Broj, veličina, oblik i raspo-red prstiju i njihov otisak na tlu pokazuje velike razlike u prilago-đenosti ptica za život na nekom staništu. Govori o njenom nači-nu kretanja, prehrani i drugom, rijetko govori o tome gdje joj je gnijezdo.

Divlje patke, divlje guske i labudovi su dobri plivači, neke vr-ste i ronioci pa im noge služe kao vesla ili peraje. Plivajuća kožica im spaja tri prednja prsta s gornje strane. Kod vranaca su tako spoje-na sva četiri prsta.

Kod liske plivajuća kožica ne spaja prste, nego je na njima u obliku krpica. Neke ptice vodarice

imaju dugačke i uske prste za kretanje po mekom tlu u vodi i izvan nje ili po vodenom bilju. Noge poljskih koka imaju relativno kratke i snažne prste i nokte i dobro su prilagođene za trčanje i čeprkanje po tlu.

Ptice se kreću po tlu na dva načina: skokovima ili korakom, ili sporijim ili bržim trkom. Sve ptice, koje uvjetno spadaju u divljač, kreću se na ovaj drugi način. Kod hoda ili trčanja s većom brzinom smanjuje se poprečni razmak između otisaka, kao i u dlakave divljači. Samo neke vrste, primjerice pri-padnice obitelji vrana i dnevne grablji-vice, posebno orlovi, ponekad skakuću. Neke ptice skakuću prije polijetanja.

Otiske ptica možemo naći na snije-gu, pooranim i podrljanim oranicama, u pijesku, posebno vlažnom, u prašini, na putovima i drugdje, na vlažnim obala-ma tekućih i stajaćih voda i drugdje, gdje je tlo toliko vlažno i mekano da na njemu ostaju otisci.

Na snijegu, pijesku i u prašini, često se mogu vidjeti i otisci krila i tijela, tamo gdje je ptica uzletjela. Tragovi krila mogu se, primjerice, vidjeti tamo gdje je tetrijeb gluhan izvodio svoj ljubavni ples i pario koke. U prašini, pijesku i snijegu, posebno dubljem, ostaju i tragovi repa. Posebno to važi za du-gački rep fazana.

Kod ptica ne možemo raspoznavati vrste i rodove po načinu kretanja i polo-žaju otisaka nogu, kao kod sisavaca, gdje pojedine vrste i rodovi imaju karak-terističan način kretanja ili stopala. Određivanje vrsta i rodova ptica moguće je po otiscima jedne noge mjere-njem dužine i širine, broju, rasporedu, dužini, debljini, jačini otiska pojedinih prsti-ju, nekada i po kutu između prstiju, po plivajućoj kožici,

otiscima noktiju, po među-sobnom položaju otisaka lijeve i desne noge.

Dužina koraka ovisi o visini nogu, naravno i o brzini kretanja. Otisak jed-ne noge slijedi otisak druge skoro u jednoj crti. Kod kru-pnijih ptica, zbog održava-nja ravnoteže, postoji mali poprečni razmak između otiska jedne i druge noge. Tako je, primjerice, u tetri-jeba gluhana. Gotovo sve vrste ptica staju, tako da je otisak svake noge manje ili više okrenut prema sredini tijela.

Po tome se može odre-diti otisak lijeve ili desne noge, kao i po tome što je kod većine vrsta ptica unu-trašnji prst malo kraći od vanjskog. Zatim po otisku četvrtog prsta, ukoliko postoji ili ostavlja otisak; u ve-ćine vrsta ptica je malo okrenut prema sredini tijela, u vrana i čaplji je u istom pravcu kao i srednji prst.

Kako bi se s većom sigurnošću i lakše utvrdilo kojoj vrsti ptice pripada neki trag, treba uzeti u obzir i druge podatke: godiš-nje doba, jer nekih vrsta ptica nema kod nas na zimovanju, druge zimuju u našim krajevima ili su samo u prolazu. Moramo poznavati i areal nekih vrsta i staništa na kome žive.

Tako trag šumskih koka nećemo naći u nizini, kao ni poljskih u planini, osim jarebice grivne ili kamenjarke, ali opet na određenom staništu. Iznena-đenja su moguća. Neke ptice mogu

pobjeći iz zoološkog vrta ili od uzgajivača. Osim toga, posebna pozornost je potrebna u vrijeme mladunaca pernate divljači. Primjerice, da se od traga malo većeg pileta trčke ne pomisli da je trag prepelice.

Dužina koraka ovisi o visini nogu, naravno i o brzini kretanja. Otisak

jedne noge slijedi otisak druge skoro u jednoj crti.

Tragovi divlje patke gluhare

Tragovi lještarke gluhe

Tragovi trčke

Trčka


Ovo ljeto sam ponovo, uspješno, lovio – ciple. Ribe koje pružaju izvanredan sportski užitak u ribolovu štapom i rolom s obale, a odlične su i na „stolu“. Naravno, ako ih ne lovite u

onečišćenom moru, oko uliva kanalizacije i slično, gdje ova riba rado zalazi.

U Jadranskom moru živi šest vrsta cipala. Najmanji su plutaši, a najveći i najteži bataši. Narastu i do 75 cm dužine i 6 kg težine. No, srednja lovna težina im je oko 300 grama. Između su svi ostali cipli: putnik, balavac, mržnjak i zlatar. Nalazimo ih duž čitave jadranske obale, a najčešće na ušćima rijeka (Mirna, Neretva, Bojana...), lučicama, nad muljevitim dnom. Nalazimo ga u boćatoj vodi, a zna zaći i duboko u rijeku.

Cipli su vrlo lukave ribe. Posebice oni koji su za stanište izabrali lučice. Primorci ih zovu „cipli od porta“. Društvene su ribe. Kreću se u jatima, priobalnim dijelo-vima i do 10 m dubine.

Trebale su mi dobre dvije večeri da im doskočim, shvatim njihovu filozofiju primanja pa da sve krene svo-jim tijekom i da se umjesto po dva komada za dva, tri sata ribolova, u mrežici nađe, u prosjeku, između šest do deset komada teških od 300 do 700 grama.

Ribolov cipla, ako mu pristupite sportski i s lakim priborom, je vrlo atraktivan. Zakvačen silovito se bori, udara, izvlači najlon s role, ponekad iskoči i prava je mala umjetnost dovući ga na suho. Podmetač je, zato,

obvezni dio pribora. Primamljivanje u ribolovu cipla je obvezno, iako se može loviti i bez primame. Dovoljan je običan kruh. Dobro ga raskvasite i bacite u zonu ribolo-va da radi oblak. Vrlo brzo će ribe doći i bučno uzimati kruh. Najbolje predvečer pa sve do mraka.

Primamljivati se može i sa sofisticiranijim mješavi-nama. Npr. možete umiješati bijeli stari kruh i usitnjene slane srdele bez kostiju. Možete kupiti i gotove smjese za primamljivanje cipala.

Za mamac sam, u početku, koristio mekani dio vekne – pahulju, ali sam imao previše promašaja. Pri tom je veoma važno da pecivo, odnosno kruh kojim lo-vite, bude svježe. Kasnije sam na udicu počeo stavljati mali komadić korice peciva i kruha. Korica se jednostav-no nadjene, odnosno provuče kroz udicu dva tri puta. To je bio „bingo“.

Cipal je kao stvoren za ribolov lakim, finim pribo-rom pa čak i dugim direktašima, teleskopima (7 – 10 m) u lukama, ali još bolje match tehnikom, odnosno bolo-gnese tehnikom.

Sistem za ribolov je jednostavan. Udica se veže na gotovo polumetarski predvez, spojen s osnovnim naj-lonom malom vrtilicom bez ikakvog otežanja. Zahvalju-jući plovku – vodenoj kugli, nije problem namamčenu udicu zabaciti do hranjene pozicije, 15-20 m od obale.

S obzirom na veličinu cipala, najbolje je koristiti udi-ce do broja 10.

ribolov MORSKE RIBE

S obale na ciple

U Jadranskom moru živi šest vrsta cipala, od najmanjih do onih i sa 6 kg težine. Kada ih lovite treba paziti da to bude u čistom moru, a ne oko uliva kanalizacije, gdje one, istina je, vole biti.

Piše: Siniša Slavinić

Foto: S. Slavinić


Osobina Wood Mizer-ovog dosadašnjeg okrajčivača EE20 je, da je jedna kružna pila nepomična, a druga je pomična i ona se pomoću poluge brzo namješta na željenu širinu piljenice.

Slijedeća prednost ovog stroja je da se okrajčivač može presložiti u višelisnu kružnu paralicu dodava-njem do pet kružnih pila.

Prema izvještajima Wood Mizera, dosadašnja iz-vedba okrajčivača je kompletno prerađena i kao nova verzija, okrajčivač EE20, dolazi na tržište.

Osnovne inovacije su:Okrajčivač je u dvije verzije; motor 15kW za EE20 (standardna izvedba), a snažniji motor 18,5kW za jaču izvedbu - EE25. Razvijena je upravljačka kutija. Sada se željena širi-na piljenice namješta električki.Po želji je standardno elektronsko upravljanje kao i laserski pokazivač piljenja Brzina prolaza/piljenja se fino podešava od 0-25m/min sa upravljačke kutijeUpravljačka kutija je pokretna i može se postaviti na najpodesnijem mjestuKao i ranija izvedba, ovaj okrajčivač ima dvije kružne pile, a može se presložiti u višelisnu paralicu do 5 kružnih pila.

Wood Mizer je razvio dodatnu verziju okrajčivača. U toj izvedbi stroj radi sa 3 kružne pile - dvije nepomične i jedna leteća. Wood Mizer vjeruje, temeljem iskustva, da ova izvedba ima prednosti, jer spaja dvolisnu para-licu sa svojstvom okrajčivača.

I u takovoj izvedbi, elektronsko upravljanje kontro-lira položaj pomične pile.

Nastavljajući svoj koncept modularnih izvedbi pi-lana, Wood Mizer je izradio okrajčivač EE20 sastavljen iz tri dijela : rezni postroj, ulazni stol i izlazni stol. Stoga je postignuto lakše i jeftinije prenošenje, kao i postav-ljanje okrajčivača u odnosu na raniju izvedbu.

Još značajnije za Wood Mizerove kupce jest da su sva poboljšanja ove izvedbe ostala u cijeni rani-jeg modela EE20. To je postignuto zahvaljujući LEAN proizvodnji, koja je primijenjena u Wood Mizerovoj tvornici u Poljskoj.

Wood Mizer vjeruje da novi okrajčivač EE20 čini proizvodnju građe konkurentnijom, u ovim vremeni-ma teške ekomomske recesije, i daje pilanarima pravu vrijednost ulaganja.

PREGIMEX d.o.o. Zagreb, S,Batušića 31+385 1 3894668 GSM [email protected]

OPREMA ZA PRERADU DRVA

Wood Mizer je poboljšao svojstva svog okrajčivača, a zadržao postojeću cijenu

Wood Mizer već dugo vremena uspješno poboljšava tehnička rješenja piljenja trupaca tračnim pilama u neokrajčenu građu, a slijedeći korak je dodavanje okrajčivača koji skida bočne strane piljenice, u jednom prolazu, u okrajčenu građu.

Na desetom jubilarnom Obrtničkom i poduzetničkom sajmu u Požegi, od 25.-27. rujna, kojega je na prostoru požeške po-družnice Hrvatskih šuma (Radna jedinica ”Mehanizacija i graditeljstvo”) otvorio Požeš-ko-slavonski župan Marijan Aladrović, sudje-lovalo je više od 180 izlagača iz deset hrvat-skih županija. Među njima su bili i požeški šumari koji su u sklopu svojih dvaju lijepo uređenih štandova u šatoru i na otvorenom, izložili proizvode prerade drva, hortikultu-re te rasadničarske proizvodnje. Pozornost posjetitelja osobito su privlačile atraktivne vrtne sjenice “Smrčak”. Za uređenje svoga izložbenog prostora osvojili su treće mjesto i dobili posebno priznanje, a na njihovom štandu kutjevački su vinari predstavili svoja vrhunska vina.

Uspješni šumari pčelari-U sklopu sajma održano je 2. županijsko ocjenjivanje meda, a uspješne rezultate ostvarili su požeški šumari pčelari, dipl. ing. Davorin Krakar (zlatno priznanje za medun sladuna, 96 bodova i srebrno odličje za med bagrema) i dipl. ing. Perica Benčić (zlatno odličje za me-

dun, 92 boda). Med potje-če iz šume hrasta sladuna, nedaleko od šumsko-horti-kulturnog rasadnika Hajde-rovca, požeške podružnice Hrvatskih šuma.

Tijekom trodnevnoga trajanja ove manifestacije, za posjetitelje su organizi-

rana različita popratna događanja (kulturno-umjetnički program, degustacija vina, natje-canje u kuhanju čobanca i dr.). Na natjecanju u kuhanju slavonskoga čobanca, u organiza-ciji lovaca Požeško-slavonske županije, pred-stavnici UŠP Požega osvojili su prvo mjesto.

Dvije sekcije Hrvatskog novinarskog druš-tva, Zbor zdravstvenih i medicinskih i Zbor no-vinara za zaštitu okoliša i ove su godine, na 7. konferenciji o maslinovu ulju i zdravlju na tra-dicionalnom okupljanju u Grožnjanu 3. i 4. li-stopada, još jednom animirali javnost pozivom i porukom o korisnosti maslinova ulja. O djelo-vanju maslinova ulja na upalne bolesti u struč-nom su dijelu konferencije govorili stručnjaci i vrhunski poznavatelji ove problematike dr. sc. Anka Dorić (Protuupalni mehanizmi maslinova ulja na biokemijske procese u stanicama); prof. dr. Željko Krznarić (Mediteranski koncept kli-ničke prehrane i upalne bolesti crijeva); doc. dr. Sanja Popović-Grle (Utjecaj maslinova ulja na astmu i KOPB); doc. dr. Srđan Novak (Maslinovo ulje i reumatske upalne bolesti).

Organiziran je i okrugli stol o ekološkom uzgoju maslina i maslinova ulja o čemu je go-vorio Ivan Mihovilovć iz Agro Bio Cert-a. Nije izostala ni prezentacija i degustacija maslino-vih ulja Duilia Belića, a novinari su ponešto mo-gli naučiti i o kuhanju i sljubljivanju maslinovih ulja u prezentaciji Marija Čepeka, šefa restora-na Draga di Lovrana.(m)

događaji

MASLINOVO ULJE I ZDRAVLJE

Maslinovo ulje protiv upala

Kreće novi šumarski znanstveni časopis koji će pokrivati područje jugoistočne Europe i zvat će se SEEFOR. Izlazit će kvartalno, četiri puta godišnje, na engleskom jeziku, a objav-ljivat će istraživačke i znanstvene radove s po-dručja šumarstva i drvne industrije toga dijela Europe, s listom vrhunskih recenzenata.

To su najvažnije odluke sa sastanka pred-stavnika više znanstvenih šumarskih ustanova i institucija u Vinkovcima, 28. rujna, na kojem je potpisan sporazom o osnivanju časopisa te imenovan Upravi odbor. Ideja o časopisu širih obzora nije nova, kaže Miroslav Benko, rav-natelj Hrvatskog šumarskog instituta koji je i sam jedan od potpisnika sporazuma, o tome se razgovaralo i prošle godine.

Sjedište časopisa će prve tri godine biti u Hrvatskoj, a potom seliti u ostale države. Glav-na urednica u tri hrvatske godine bit će dr. sc. Dijana Vuletić, a prvi broj može se očekivati u

ožujku 2010. godineOsnivači su i vlasnici časopisa, no ostaje

otvorena mogućnost uključivanja i drugih znanstvenih ustanova kao suosnivača. Sa svojim znanstvenim radovima u časopisu mogu sudjelovati svi zainteresirani, moći će ga se naći i na interentu u PDF izdanju.

Sporazum o osnovanju časopisa u Vin-kovcima potpisali su Hrvatski šumarski insti-tut (dr. sc. Miroslav Benko), Šumarski fakultet Sarajevo (prof. dr. sc. Faruk Medić), Šumarski fakultet Univerziteta u Banja Luci (prof. dr. sc. Zoran Govedar), Hungarian Forest re-serch Institute, ERTI, (dr. sc. Attila Borovics), Šumarski fakultet Skopje (prof. dr. sc. Branko Rabadziski), Šumarski fakultet Beograd (prof. dr. sc. Ratko Kadović), Institut za šumarstvo Srbije (dr. sc. Ljubinko Rakonjac), Institut za nizinsko šumarstvo i životnu sredinu Novi Sad (dr. sc. Bojana Klašnja). (m)

ŠUMARSKO IZDAVAŠTVO

Novi šumarski znanstveni časopis

OBRTNIČKI SAJAM U POŽEGI

Uspješan nastup požeških šumara

S predavanja Sanje Popović-Grle

Degustacija

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić i D. KrakarIzložbeni prostor požeških šumara na otvorenom

Uzorci medova na ocjenjivanju



Tradicionalni pohod što ga članovi PD Šumar organiziraju jednom godišnje nekoj šumariji, završio je ove godine u Istri, u Šu-mariji Pazin. Neposredni domaćin je bio Kre-šo Jakupak, član PD Šumar, ujedno i upravi-telj pazinske Šumarije, dakako s grupom suradnika.

Dvodenvni boravak u Istri, 26. i 27. rujna, otpočeo je za 35-oro planinara upoznava-njem s osnovnim podacima o Šumariji Pa-zin, nastavio se obilaskom Pazinske jame te odlaskom u selo Gračišće otkud kreće plani-

PD ŠUMARljudi i planine

rasadnik zagrebPočetak jeseni pravo je vrijeme za uređenje vrta. Pozivamo Vas da u našim rasadnicima po povoljnim cijenama pronađete sadnice (hrvatski proizvod) koje će uljepšati Vašu okućnicu.

Jesen je...

narska staza Sv. Šimuna. Nakon nešto manje od četiri sata hoda po prekrasnom, unutraš-njem dijelu Istre, planinari su se zaputili na ranč svog člana Miljca gdje su podigli malo šatorsko naselje i gdje je bila priređena veče-ra (Miljac, Jozo, Fausto, Nada bili su meštri od kuhinje i krivci za nezaboravno veče!).

Drugi dan protekao je u obilasku Nacio-nalnoga parka Brijuni gdje je stručni vodič bio opet Jakupak, koji je do nedavno tamo radio, pa su planinari „otkrili“ i one stvari koje drugi posjetitelji možda i ne vide. (m)

Pohod Šumariji Pazin


zdravi životSvaka vrsta stanica u tijelu može stvarati specifič-

nu vrstu raka, a dva slučaja raka iste vrste mogu imati različiti tok. Zatim, neke su osobe otpor-nije na rak. Nepredvidljivost raka čini njegovo

proučavanje i liječenje teškim. Na primjer, dva različita pacijenta mogu imati rak koji je očito identičan u svim aspektima. Ipak, jedan će bolesnik reagirati na liječenje, a drugi neće.

Većina, ako ne i sve vrste raka, rezultiraju zbog na-stalog oštećenja genetskog materijala (DNK) u stanici.

Zamršenost prirode raka - Mnogo današnjih istraživanja usmjereno je prema razjašnjenju upravo tog genetskog procesa koji dovodi do raka. Neki re-zultati ukazuju da su velike promjene, dezorganizacija kromosoma u jezgri stanice odgovorni za pojavu raka.

Stanice unutar jednog tumora mogu se razvijati na različite načine, tako da liječenje koje je djelotvorno na jednu grupu stanica ima malo ili nikakvog učinka na drugu grupu stanica. To može biti glavni razlog zašto je kombinacija nekoliko lijekova često djelotvornija nego

samo jedan preparat u liječenju mnogih vrsta raka.Svi ti dokazi o varijabilnosti i kompleksnosti poma-

žu da se objasni zašto se rak pojavljuje nepredvidljivo - čak i kod ljudi koji su izloženi istim potencijalno štet-nim utjecajima i zašto jedno liječenje ne djeluje isto kod svih pacijenata. Relativno spor napredak u istraživanju raka, usprkos vrlo velikih napora, postaje tada lakše ra-zumljiv.

Za sada, naša znanja o bazičnoj biologiji raka rela-tivno su malo pridonijela strategijama prevencija. Veći-na današnjih preporuka koje se odnose na sprečavanje raka potječu od studija provedenih na velikim popula-cijama ljudi, zatim od proučavanja veza između načina života i pojave oboljenja. Neki od zaključaka, do kojih se došlo u toku takvih studija, krajnje su uvjerljivi.

Danas nema epidemije raka. Točno je da danas više ljudi umire od raka nego prije, ali to je zato što oni ne umiru od drugih bolesti. Ljudi danas žive duže i imaju veću šansu oboljeti od raka. Rak postaje češći u osoba koje su dovoljno stare da dožive poremećaj genetskog materijala u svojim stanicama. Za sada, samo se jedna vrsta raka može stvarno smatrati modernom epidemi-jom, a to je rak pluća.

U ovom času mi smo u mogućnosti spriječiti tre-ćinu ili više slučajeva smrti od raka. Na raspolaganju je ogroman broj dokaza da je samo pušenje cigareta od-govorno za 25 do 30 posto svih smrti od raka. Kvalitetne i snažne kampanje protiv pušenja spasile bi više života, nego praktički bilo što drugo što bismo mi mogli učiniti.

Pijenje alkoholnih pića je slijedeći važan uzrok raka. Konzumiranje velikih količina alkohola povećava

osjetljivost takve osobe na zloćudne tumore - premda ta povezanost nije toliko jaka kao kod pušenja cigareta.

Izgleda vjerojatno, iako nije čvrsto potvrđeno, da hrana koja obiluje masnoćama također pogoduje ra-zvoju raka. Ako je stvarno tako, onda se preporučuje jesti hranu s relativno malo masnoća, a dosta vlaknastih komponenata (povrće i voće).

Kontakt sa određenim kemijskim tvarima (azbest i druge kemikalije), kao što je slučaj recimo na radnom mjestu, može također biti uzrok raka. Isti je slučaj i s izlaganjem raznim zračenjima. Najvažniji izvor takvog dobrovoljnog zračenja je sunčanje.

Rak kože (premda je većina dobroćudne prirode i lako se liječe, ipak neki od njih su jako maligni!) nastaje uglavnom kao posljedica sunčanja. Ipak, važniji izvor zračenja za ljudska bića je medicinsko i stomatološko izlaganje rendgenskim zrakama. Dobra medicinska praksa danas ograničava primjenu rendgena na situaci-

je u kojima je izlaganje takvim zrakama jasno opravdano.

Prema tome, na osnovi današnjeg zna-nja, najvažniji koraci koje svaki od nas može poduzeti da se zaštiti od raka bili bi: ne pu-šiti; alkoholna pića piti umjereno; konzumirati hranu s relativno malo masnoća i puno vla-knastih komponenata. Osobe koje na radnom

mjestu rukuju s raznim kemikalijama, trebaju za vrijeme rada poduzeti mjere osobne zaštite.

Najuočljiviji progres na području kemoterapije - Jednom kad se rak pojavio, a koji se ne može kirurški odstraniti, glavni cilj terapije postaje uništiti tumor (zra-čenjem, lijekovima), a da se ne ošteti okolno, normalno tkivo organizma.

Najuočljiviji progres je učinjen u području liječenja lijekovima, u tzv. kemoterapiji. Danas je najvažniji trend istovremena primjena nekoliko takvih lijekova pro-tiv raka, umjesto jednog lijeka, za razne vrste tumora. Razlog zašto takve kombinacije lijekova mogu uspjeti tamo gdje bi samo jedan lijek zakazao je činjenica što se stanice u jednom tumoru različito razvijaju i stoga sve ne reagiraju na isti način na lijekove.

Premda je određeni optimizam, što se tiče napret-ka u liječenju raka opravdan i potvrđen, ne možemo očekivati da će bolest nestati ili da će terapija postati jednostavna.

U mnogim slučajevima liječenje će i dalje biti pro-mjenljivo - djelomično eksperimentalno, djelomično standardno, zbog same prirode problema. Ovakva situ-acija stavlja glavni teret na liječnike i njihove pacijente. Liječnici će imati stalnu obavezu otvoreno i pošteno govoriti o nesigurnostima liječenja. Pacijenti sa svoje strane trebat će ispitati svoje vlastite prednosti i poten-cijale i pomoći svojim doktorima da naprave najpovolj-niji izbor liječenja.

RAT PROTIV RAKA

Gdje se danas nalazimo?Gdje se nalazimo

u borbi protiv raka? Premda je potpuno istinito da nema nekog velikog i značajnog napretka, određeni progres u zadnjem desetljeću je ipak izuzetan. Određene vrste raka, kao što je rak testisa, Hodgkinova bolest i akutna leukemija u djece, danas se mogu izliječiti u većini bolesnika. Također, danas se bolje razumiju uzroci raka nego što je to bilo prije 10 do 15 godina.

Piše: dr. Ivo BELAN

dječji kutak PRIČE O ŠUMAMA, ŠUME U PJESMAMA

Pripremila: Ljilja Ivković

Časopis Hrvatske šume u suradnji s dječjim vrtićima „I.B.Mažuranić“ iz Slavonskoga Broda, „Josipdol“ iz Josipdola i „Sesvete“ iz Sesveta, u svakom broju objavljuje kratke odlomke iz „Priča“ Ivane Brlić Mažuranić i pjesama drugih hrvatskih pjesnika o šumi, koje su djeca iz tih vrtića na svoj način doživjela i ilustrirala. To je naš doprinos želji da djeci već od predškolske dobi usadimo ljubav prema šumi i naučimo ih da vole prirodu koja ih okružuje i čuvaju okoliš u kojem žive.A dječji likovni izričaji ljepote i vrijednosti šume izlet su u dječji svijet mašte i iskrenosti kakvu samo još kod djece možemo naći.

Projekt nazvan „Priče o šumama, šume u pjesmama“ (izbor citata iz „Priča“ I.B.Mažuranić, odabir pjesama hrvatskih pjesnika) osmislile su mr. sc. prof. Jasna Ažman (S.Brod) i odgojiteljica Ljiljana Ivković (Ogulin).

U zelene krošnje uletiProljetni vjetar,

Mlad.

Sunčeve tanke streliceProbodoše lišće

I grančiceI stabla:

Čitava se šuma zanjiha,Zasja.

Rosnati cvjetovi,Bijeli, I listovi,I male ptice,

Pozdraviše sunceVeliko.

A sjenke granatih stabalaNarisašeKao prsti,Raznolike

LikovePo travi

Na kojoj se blista rosa kao suze.

Dragutin Tadijanović

Tko to ide?Tko to gazi.Po šuštavoj

ŠumskojStazi?

Tko to ide?Tko to stiže?

-Tiho ideSve je bliže.Šušti lišće,

Šuma sniva,Tiho ide..

Mrak ga skriva

Neko ide,Netko gaziPo šuštavoj

ŠumskojStazi-

A taj netko,Noć je crna.

Ide tiho-Kao srna...

Stanislav Femenić

Tko to ide

Rano sunce u šumi

Broj 154 • listopad 2009. HRVATSKE ŠUME 39Lorna Drašković, 5,8 g.; DV Josipdol; RANO SUNCE U ŠUMI

Emanuel Božičević, 5 g.; DV Jospidol; RANO SUNCE U ŠUMI

Ana Benčina,6,4 g.; DV Sl.Brod; TKO TO IDE

Luka Vulelija, 6,5 g.; DV Sl.Brod; TKO TO IDE

Anđela Ćurković, 6,4 g.; DV Sl.Brod; TKO TO IDE

Na sajmu je sudjelovalo preko 80 izlagača, među njima tradi-cionalno i Hrvatske šume, čiji je štand sva tri sajamska dana bio

iznimno dobro posjećen. Na manjem izložbenom prostoru HŠ

su predstavile svoju lovnu ponudu. Uz dva lovačke trofeja, posjetitelji su mogli dobiti reklamni materijal s prospektima lovišta kojima gospodare Hrvatske šume, cjenike te vidjeti promotivne filmove.

U okviru brojnih manifestacija tijekom trodnevnog trajanja sajma, organizirane su (2. listopada) i dvije rasprave u vidu ok-ruglog stola na temu “Problematika izrade i provedbe lovno-gospodarskih osnova” te “Kandidiranje športsko-ribolovnih udruga za sredstva iz EU fondova”. U subotu je održan 1. sajamski kup (natjecanje u pri-premanju gulaša) te okrugli stol “Problem kormorana u slatkovodnom ribarstvu”, a u nedjelju, uz ostalo, priređena je izložba i demonstracija škole preživljavanja u prirodi.

Na sajmnu nije izostala ni ugostitelj-ska ponuda te zabavni program.

Sajam je održan pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ru-ralnog razvoja, Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodar-stva te grada Varaždina.

turistička razglednica14. MEĐUNARODNI SAJAM „LOV, RIBOLOV, PRIRODA, TURIZAM“ / VARAŽDIN, 2.-4.LISTOPADA

Hrvatske šume na sajmu u Varaždinu

U Varaždinu je od 2.-4. listopada održan 14. međunarodni sajam “Lova, ribolova, prirode i turizma”, po prvi puta na novoj lokaciji, u novoj sportskoj dvorani “Arena Varaždin”, uz Dravu.


Pripremila: Vesna Poljak

Domaćini na štandu: Marin Tomaić, Vesna Poljak, Krešimir Štimac (domaćini..)

Brojni gosti posjetili su izložbeni prostor HŠ (gosti)

Preko 80 izlagača u Varaždinu

Naslovna stranica: ZalazMarinko Bošnjaković

Zadnja stranica: Prije branjaMiroslav Mrkobrad

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

u šumskom miljeu

Neće to biti rekordna godina, no urod se može mjeriti s onima u kojima je iz podru-

ma Šumarije V. Gorica u Kruša-ku poteklo dovoljno vina, na zadovoljstvo kako domicilnih, tako i šumara iz nekih drugih uprava koji u nekim rijetkim, svečanim prilikama nabavljaju vino u Krušaku.

Berba dijela vinograda obavljena je sredinom rujna, baš u pravo vrijeme. “Grožđe je zdravo, trulih bobica gotovo da nema, izmjerili smo 18% sla-dora, što je dovoljno“, nabraja revirnik Zlatko Vnučec, čovjek koji je osim za svoj revir zadu-žen za to da sve oko vinograda, pa i konačan buke zlatnožute tekućine, bude onakav kakav treba biti..

Šumarija V. Gorica jedna je od rijetkih (uz Ilok), koja se, osim (uspješnim) gospodare-njem šumama na dijelu površi-na, jednako uspješno bavi i vi-nogradarstvom. Na oko 1,2 ha površine u Krušaku, na obron-cima Vukomeričkih gorica, zasađeno je 3100 čokota, od čega je najviše pinota (crnog, sivog, bijelog).

„Vinograd pomalo obnav-ljamo“, kaže upravitelj veliko-goričke Šumarije Zoran Bum-ber, koji je i sam prisustvovao početku berbe. Osim pinota tu je po desetak redova graševine pa autohtone sorte škrleta, a nađe se i štajerka bjelina, mo-slavac, plavac žuti.

„Sada skidamo bijeli i sivi pinot, jučer smo pobrali crni, a ostalo ćemo za desetak dana“, kaže Vnučec.

BERBA U KRUŠAKU

Neka vino poteče iz krušačkog vinograda!

Desetak berača, traktorist i svi ostali koje smo zatekli u vinogradu, do vrijed-ne domaćice i kuharice Goge, radnici su Šumarije, koji svoje šumarske poslove nakratko, u rijetkim trenucima kada je to moguće, zamjenjuju vinogradarskima.

Šumarija ima modernu opremu za ci-jeli proces proizvodnje vina, sve je auto-matizirano, osim naravno poslova koji se ne mogu obaviti bez čovjeka. A podrum je dovoljno velik, opremljen, „skockan“, tu je i mala vinoteka.

Otkako je vinograda u Krušaku, od 1990. godine, šumari se najradije sjeća-ju rekordne 2003. godine i preko 5000 l. vina, što će teško biti nadmašiti.

Šumarija Velika Gorica se na oko 1,2 ha površine pod vinogradom u Krušaku, osim osnovnom djelatnošću, gospodarenjem šumama, bavi i vinogradarstvom. Rujanska berba bila je uspješna.


Foto: M. Mrkobrad

Šumari pa berači

I upravitelj Zoran Bumber se tu našao

E, ovo još nije automatizirano, Danijel i Zlatko

Bez domaćice Goge u Krušaku ne može se ništa

Vinograd u Krušaku

BERBA U KRUŠAKU

Pružimo prirodi ruku prijateljstva

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Planine Hrvatske 2

Šumarija D. Miholjac 9

Rumunjska 17

Koprivić 30

California 20

broj

154Godina XIII.,

Zagreblistopad

2009.

broj

154Godina XIII.,

Zagreblistopad

2009.

Documents

Planine Hrvatske Šumarija D. Miholjac Rumunjska California ...casopis.hrsume.hr/pdf/154.pdf · Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ... gradina koji su svojim koritima