Obveze Unije

Obveze Unije

Doc. dr. Sc. Lana Ofak

Pravni fakultet u Zagrebu

Katedra za upravno pravo

Obveznopravni odnosi Unije Ugovorna odgovornost za štetu

Stjecanje bez osnove– izvanugovorni obveznopravni odnos

- “kvazikontrakti” – “kvaziugovorna” odgovornost

Izvanugovorna odgovornost za štetu

Ugovorna odgovornost

Unija sklapa ugovore s drugim pravnim subjektima (fizičkim ili pravnim osobama)

Sporovi zbog neispunjenja ugovorne obveze ili zakašnjenja s ispunjenjem

Nadležnost Suda EU za sporove u vezi ugovora koje je zaključila Unija?

Nadležnost Suda EU Čl. 272. UFEU: Sud je nadležan donijeti presudu

na temelju svake arbitražne klauzule sadržane u ugovoru koji je sklopila Unija ili koji je sklopljen u njezino ime, bilo da je riječ o ugovoru javnopravne naravi ili privatnopravne naravi

Uobičajena klauzula: Za sve sporove koji nastanu povodom ovog ugovora nadležan je Sud EU

Ugovori javnopravne naravi = upravni ugovori

Nadležnost nacionalnih sudova Kad Sud EU nije nadležan na temelju takve

klauzule odnosno na temelju Osnivačkih ugovora, onda su nadležni nacionalni sudovi

Dakle sama činjenica da je Unija jedna od stranaka nekog ugovora, to ne sprječava nacionalne sudove da sude u sporovima koji nastanu povodom tih ugovora

Mjerodavno pravo za ugovor? Čl. 340. st. 1. UFEU: “Ugovorna odgovornost

Unije uređena je pravom koje je mjerodavno za ugovor o kojem je riječ.”

Ugovorna odgovornost nije isključivo uređena pravom Unije

Predmet Flemmer i predmet Mulder U praksi Komisija kad sklapa ugovore inzistira na

unošenje ugovorne klauzule o izboru prava Ako nema klauzule o izboru prava - Sud EU

zauzeo je stav da se primjenjuje nacionalno pravo pod uvjetom da nije u suprotnosti s domašajem i učinkom prava Unije

Ugovor o radu službenika Unije Svi ugovori o radu zaključeni s institucijama

Unije su automatski ugovori javnog (upravnog) prava

Mjerodavno pravo na njih je pravo Unije Nije mjerodavno nacionalno pravo!

“Kvaziugovori”

Stjecanje bez osnove: stjecatelj je obvezan na povrat vrijednosti onog dijela imovine koju je stekao bez pravom priznate osnove

Primjer: Osoba plati neki iznos instituciji Unije vjerujući da je pravno obvezna to učiniti, a kasnije se pokaže da takva obveza ne postoji.

Mora li Unija izvršiti povrat?

Stjecanje bez osnove Osnivački ugovori ne sadrže odredbe o

tome – da li to znači Sud EU nije nadležan i da Unija ne treba vratiti stečeno bez osnove?

Takva pitanja mogu se pojaviti u službeničkim sporovima te u predmetima u kojima se ispituje zakonitost akta

Postoji li opća osnova nadležnosti Suda EU za takve predmete?

Stjecanje bez osnove

Predmet Masdar protiv Komisije (2007.)- Prema načelima koja su zajednička u pravima

država članica, osoba koja je pretrpjela gubitak kojim je obogaćena druga osoba bez da je postojala ikakva pravna osnova za to obogaćenje, ima pravo povrata od osobe koja se obogatila do iznosa svog gubitka

- Temelj za takvu tužbu pred Sudom EU: čl. 268. i čl. 340. st. 2. UFEU o izvanugovornoj odgovornosti za štetu (citirani na narednom slajdu)

Odgovornost Unije za štetuIzvanugovorna odgovornost

Ugovor o funkcioniranju Europske unije Čl. 268.: Sud EU nadležan je za odlučivanje

o sporovima o naknadi štete kako je predviđeno u st. 2. čl. 340.

Čl. 340. st. 2.: U slučaju izvanugovorne odgovornosti Unija će u skladu s općim načelima zajedničkim pravima država članica popraviti svaku štetu koju su uzrokovale njene institucije ili njeni službenici u obnašanju svojih dužnosti.

Tužitelj i tuženik

Tužitelj Nema restriktivnih odredaba

o tome tko može biti tužitelj Nema ograničenja Oštećenik

Rok za tužbu Zastara: 5 godina Na zastaru sud ne pazi

Tuženik Protiv koga se podnosi

tužba? Komisija smatrala da ona

u svim slučajevima mora zastupati Uniju, bez obzira koja je institucija počinila štetu

Sud EU: tuženik je institucija koja je uzrokovala štetu

Često: solidarna odgovornost dviju institucija (pr. Komisije i Vijeća)

Opća načela zajednička pravima država

Da li to znači da se mogu primjenjivati samo ona pravila koja postoje u SVIM državama članicama

To bi kočilo razvoj prava Unije (28 članica) Nije nužno da se pravila koja se primjenjuju na

razini Unije budu prisutna u svim državama članicama

Čak ako to odgovara potrebama Unije, moguće je da se primjenjuju pravila koja se ne nalaze ni u jednom nacionalnom sustavu

Značajan prostor za stvaralački pristup

Pretpostavke odgovornosti za štetu1. Štetna radnja ili propust

2. Šteta

3. Uzročna veza između štetne radnje (propusta) i štete

4. Mora li se raditi o protupravnoj štetnoj radnji (radnji s greškom)? Postoji li odgovornost za štetu bez greške?

Štetna radnja - Akti koji se pripisuju Uniji Materijalna radnja (fizički

akt), verbalni iskaz, akt koji ima za cilj proizvesti

pravni učinak (npr. uredba, odluka),

propust (npr. nedonošenje akta)

Akti institucija Unije i njezinih službenika koji je počinio štetu u obavljanju svoje dužnosti

Akti ureda, agencija, tijela osnovanih temeljem prava EU

U slučaju da se radi o osobnoj greški službenika (koja nije počinjena u vezi s obavljanjem službe) onda se samo može osobno tužiti službenik

Akti koji se pripisuju Uniji Što ako neka institucija Unije delegira obavljanje

ovlasti na neko drugo tijelo? Odgovara li Unija za štetu koju uzrokuje tijelo

kojem je delegirala ovlast? Worms protiv Visoke vlasti Kada institucija Unije delegira javne ovlasti

nekom drugom tijelu, akti tog tijela u izvršavanju prenesenih ovlasti mogu se pripisati Uniji (primjerice ubiranje poreza, pristojbi i sličnih javnih davanja)

Ali akti tog tijela neće se pripisati Uniji ako se radi o privatnopravnim djelatnostima (poput kupnje robe na slobodnom tržištu)

Zaključak: akti koji se pripisuju Uniji Akti institucija Unije i drugih tijela osnovanih

temeljem prava Unije Akti službenika Unije u obnašanju njihovih

dužnosti Akti drugih tijela kada obavljaju javne ovlasti

koje im je povjerila (delegirala) neka institucija Unije

Šteta i uzročna veza Sud EU o tim pitanjima prosuđuje od slučaja do slučaja Budući da nije bilo puno sporova, teško govoriti o jasno

utvrđenim stavovima Suda Ponekad dodjeljuje ne samo naknadu stvarne štete, nego i

izmakle dobiti Smanjenje dosuđene naknade – ako je oštećenik djelomično

doprinio nastanku štete ili ju je propustio umanjiti Moguće je tražiti i donošenje presude prije samog nastupa

štete – ako šteta neposredno prijeti i ako postoji visok stupanj vjerojatnosti da će doista nastati

Greška

Je li greška pretpostavka odgovornosti za štetu?

U pravilu se mora dokazati! Što predstavlja grešku?

Nezakonit rad, protupravno djelovanje (propust) Nepravilan rad – povreda dužnosti “dobre uprave”

Odgovornost za štetu bez greškeFrancuska doktrina jednake raspodjele javnih tereta Država može biti odgovorna u određenim

okolnostima i bez greške Da bi se utvrdila odgovornost mora se dokazati da

je mjerama koje je država poduzela nametnut neuobičajen i neopravdano težak teret određenim pojedincima od kojih se na taj način traži da podnesu nerazmjernu žrtvu u javnom interesu

Odgovornost za štetu bez greške Postoji li odgovornost Unije za štetu bez

greške? FIAMM protiv Vijeća i Komisije (presuda iz

2008.)* Sud EU: Kako trenutno stoji, pravo Unije ne

predviđa odgovornost za štetu bez greške za ponašanje koje potpada pod područje zakonodavnih nadležnosti Unije

Odgovornost za akte koji proizvode pravni učinak Postoji li odgovornost za štetu u slučaju

poništavanja nezakonitog akta? Ugovor o EZUČ (koji više nije na snazi) sadržavao

je odredbu (čl. 34.) koja je predviđala da kada se akt Komisije poništi, proizvođači ugljena ili željeza koji su pretrpjeli neposrednu i osobitu štetu mogu tražiti popravljanje štete ako je riječ o greški koja je takve naravi da je za nju odgovorna Komisija

Ugovor o FEU ne sadrži takvu odredbu Danas, najbliži gore navedenom čl. 34. je čl. 266.

UFEU

Čl. 266. UFEU Institucija čiji je akt poništen ili čiji je propust

donošenja akta proglašen suprotnim ovom Ugovoru obvezna je poduzeti mjere za izvršenje presude Suda EU (Napomena: greška u službenom prijevodu – piše da se akt proglašava ništavim umjesto da se poništava)

Ta obveza ne utječe na obveze koje mogu proizaći iz primjene čl. 340. st. 2. o izvanugovornoj odgovornosti Unije

Zaključak: čl. 266. nije zapreka ulaganju tužbe za naknadu štete

Doktrina Plaumann? Pitanje: da li prvo treba biti poništen akt da bi se

moglo govoriti o opravdanosti tužbe za naknadu štete?

Prvotni stav Suda EU: DA Plaumann u vrlo lošem položaju: odbačen mu je zahtjev

za poništavanjem odluke Komisije jer nema locus standi, a zatim mu je proglašena i nedopuštena tužba za naknadu štete jer odluka Komisije nije bila poništena!!

Takav stav Suda žestoko kritiziran Kasnije Sud EU prihvatio pravilo kako je tužba za

naknadu štete ustanovljena kao neovisan oblik tužbe (u svrhu djelotvornosti općeg sustava tužbi stvorenih Ugovorom)

Formula Schöppenstedt Predmet Zukerfabrick Schöppenstedt protiv

Vijeća vrlo značaj zbog: Uklanjanja zapreka nametnutih u Plaumannu Po prvi put formulirana načela koja uređuju

odgovornost Unije za akt čija je svrha proizvesti pravne učinke

Unija ne snosi odgovornost za zakonodavnu mjeru koja uključuje odabir gospodarske politike, osim ako nije dostatno ozbiljno povrijeđeno više pravno pravilo za zaštitu pojedinca

Tri uvjeta za odgovornost Unije Formula Schöppenstedt – kasnije malo

izmijenjeni (predmet Bergaderm)1. mora postojati povreda višeg pravila2. povreda mora biti dostatno ozbiljna3. više pravno pravilo mora štititi pojedinca* Ti uvjeti moraju biti ispunjeni pored općih

uvjeta koji se odnose na štetu i uzročnu vezu

Mora li povreda biti prouzročena zakonodavnom mjerom?

Sud je u predmetu Bergaderm zauzeo stav da nije važna narav mjere nego stupanj diskrecije koju ima njezin tvorac

Ako je imao malu diskreciju ili je nije imao, svaka povreda prava Unije može biti dostatna da dovede do odgovornosti Unije

Kriterij za utvrđivanje postoji li diskrecija jest uključuje li usvajanje akta političke odabire (gospodarske, socijalne, političke u užem smislu)

Zakonodavni (opći) akti uvijek uključuju velik stupanj diskrecije, međutim to mogu uključivati i pojedinačni akti

1. Povreda višeg pravnog pravila Zapravo – bilo koje pravilo Unije ili opće

načelo prava može predstavljati “više” pravno pravilo

Protupravna radnja/propust Čak se ne treba poništiti akt kojim je nastala šteta,

već je dovoljno da postoji neka vrsta protupravnosti

2. Povreda mora biti dovoljno ozbiljna Najteži uvjet za tužitelja Sud EU u svojoj praksi pokazivao stroži i liberalniji

pristup – mnogo kontradiktornih presuda Može se zaključiti da je danas pravno utvrđen uvjet

da povreda mora biti OČITA i TEŠKA, te da pretrpljena šteta mora biti izvan uobičajenih rizika poslovanja

Nije nužno dokazati daje ponašanje Unije bilo na rubu samovolje

Nije nemoguće dobiti naknadu štete kada ima mnogo potencijalnih tužitelja

3. Povrijeđeno pravno pravilo mora štititi pojedinca

Zadaća utvrđivanja cilja pravnog pravila često je vrlo složena

Činjenica da je neki propis donesen u općem interesu ne znači da njegov cilj nije također i zaštita interesa određenih pojedinaca

Dostatno je da on ima za cilj jednim dijelom štititi njihove interese

Činjenica da pojedinac nema locus standi pobijati ga u postupku sudskog nadzora pred Sudom EU ne mora značiti da propis nema za cilj štititi njegove interese

Usporedna odgovornost Unije i država članica?

Taj se problem često javlja budući da pravo Unije provode nacionalne vlasti

Koga tužiti za naknadu štete – nacionalnu vlast koja provodi pravo Unije ili instituciju Unije koja je donijela akt koji se provodi?

Sud EU – kontradiktorne presude, mijenjao mišljenja tokom godina, međutim može se reći da je praksa sada ustaljena


Može se reći da postoje tri zasebne situacije:

1. Kada je šteta nastala zbog toga što je osoba morala platiti iznos nacionalnoj vlasti

- Može koristiti pravno sredstvo pred nacionalnim sudovima na temelju stjecanja bez osnove

- Nema pravo pokretanja postupka protiv Unije čak i ako je nacionalna vlast djelovala u ime Unije te joj predala novac


2. Šteta je nastala time što je nacionalna vlast protupravno odbila osobi isplatiti određena sredstva

- Tužba protiv nacionalne vlasti pred nacionalnim sudovima

- Ne može se tužiti Unija čak i ako je nacionalna vlast dobila sredstva od Unije

Usporedna odgovornost Unije i država članica!3. Institucija Unije može se tužiti jedino ako na

nacionalnoj razini ne postoji pravno sredstvo za zaštitu pojedinca

- Budući da bi u protivnom postojala uskrata pravosuđa (povreda prava na pristup sudu) – tek u tom slučaju može se tužiti institucija Unije pred Sudom EU

- Odgovornosti EU nema ako pretrpljena šteta nije uzrokovana aktom Unije (ako su štetu uzrokovale nacionalne vlasti djelujući samostalno)

Odgovornost država članica za štetu koju prouzroče povredom

prava EU

Načelo odgovornosti države za štetu koju počini povredom neke obveze iz prava EU Nije sadržano u Ugovoru niti u

sekundarnom pravu EU Razvijeno je praksom Suda EU od 90-tih Država može biti odgovorna za štetu koja

nastane pojedincu bilo kakvim tipom povrede obveze koja proizlazi iz prava EU Npr. ne prenese direktivu, pogrešno primjeni

europsko pravo, ne primijeni izravno europsko pravo…

Predmet Francovich i Bonifaci Odgovornost zbog neprovođenja direktive

Opravdanje načela odgovornosti: Podizanje djelotvornosti prava EU Klauzula lojalnosti iz Ugovora o EU – države su

obvezne poništiti nezakonite posljedice povrede prava EU

Uvjeti za nastanak odgovornosti za štetu1. Svrha europske norme koju je država povrijedila

mora biti stvaranje prava za pojedinca a iz norme mora biti jasno o kakvom se pravu radi

2. Povreda koju je država počinila mora biti dovoljno ozbiljna

- Ako bi država odgovarala za svaki izbor koji učini, bilo bi joj vrlo otežano donositi odluke

3. Mora postojati uzročna veza između povrede i štete nastale pojedincu

Pojam države koja odgovara za štetu Zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u

državi Federalne vlasti Lokalne i regionalne jedinice Pravne osobe s javnim ovlastima (ako je

povreda počinjena u izvršavanju javnih ovlasti)

Pred kojim sudom tužiti?

Ako su povredu učinila nacionalna tijela – tužba nacionalnom sudu

Ako su povredu učinile institucije Unije – tužba se podnosi Sudu EU (Općem sudu)

Literatura Hartley, Trevor C., Temelji prava Europske

zajednice, 2004., str. 443- 485, 235-241. Ćapeta, Tamara; Rodin, Siniša, Osnove

prava EU, str. 75-82. Borković, Ivo, Upravno pravo, poglavlje o

odgovornosti države za štetu

Documents

Obveze Unije