1
Po{tovani ~itaoci, ako ste raspolo`eni za saradwu {aqite svoje priloge na adresu: „Ve~erwe novosti“ Trg Nikole Pa{i}a 7, 11000 Beograd (za vedru stranu) XEPNI KALENDAR NOVOSTI • Nedeqa, 14. novembar 2010. 24 e-mail: trn@novosti.rs Pisma iz Srbije (10) (Ne)honorarni saradnik Dragi moji, u Srbiji je vreme slava. Ako me pitate {ta su slave te{ko da mogu da vam objasnim, znam samo da ima veze sa pravoslavnom verom. Pitao sam mnoge Srbe, ali vidim da i oni jedva da znaju. To je zato {to ve}ina Srba slavi tek posledwih dvadesetak godina. Ka`u da ranije nisu smeli jer su im branili. Kad ih pitate ko im je branio ne umeju da ka`u. Pravilo je da se na slavu ne zove, ali je vrlo va`no ko ti na slavu do|e. Tako|e je bitno koliko ti gost na slavi ostane, jer skoro da nema Srbina koji u jednom danu ide samo na jednu slavu. Slavski razgovori obi~no po~iwu kurtoaznim raspitivawem o zdravqu, poslu, uspehu dece u {koli, ali ve} posle ~a{ice-dve, ne obaziru}i se na `enino ga`ewe ispod stola i molbu: „Je l’ smo rekli da ove godine ne}emo o tome“, neko pomene politiku. To je signal i ostalim mu`jacima za stolom da podignu glave i stranac se tada po prvi put susre}e sa velikim i malim Srbima. Da se razumemo, neupu}enima u po~etku svi gosti izgledaju jednako, mu{karci su u novim, belim ko{uqama, a wihove `ene u novim, izblajhanim frizurama, me|utim, na pomen politike veliki Srbi po~nu da se isti~u u svojoj svojoj veli~ini. Za stolom obavezno prona|u nekog malog Srbina i to mu ~itavo ve~e nabijaju na nos. Ako se na|u dva i vi{e velikih Srba, do iznemoglosti }e dokazivati ko je ve}i. Do iznemoglosti ostalih gostiju, naravno, jer se veliki Srbi od srpstva nikada ne umaraju. Za to vreme doma}in }e sa zale|enim osmehom na licu poku{avati da obuzda probu|eni patriotski nagon svojih zvanica, svaki ~as nazdravqaju}i rakijom „{to {est jezika govori“ i ne vide}i da tako samo doliva uqe na vatru. Pre nego {to bude poslu`ena tele}a ~orba, bar dvojica velikih Srba bi}e do krvi posva|ana, a o uvre|enim malim Srbima da i ne govorim. Dok pri~a masne viceve, da bi raskravio atmosferu, doma}in }e se truditi da upamti ko se s kim posva|ao kako bi slede}e godine napravio boqi raspored sedewa. To obi~no i nije potrebno jer }e se veliki Srbi ve} do se~ewa slavskog kola~a izmiriti i slo`no zapevati neku pesmu o Srbiji koja je vi{e puta ratovala. Mali Srbi }e ostati da se dure, i u sebi kaju {to se oni nisu prvi setili da budu veliki. Stvar spasava doma}ica koja za trpezu iznosi vru}u sarmu, to je trenutak kada pucaju i najtvr|e sujete, a o dijetama da i ne govorim. U trenutku kad stigne i pe~ewe veliki Srbin ve} }e {esti put po le|ima udariti malog Srbina i re}i mu da ga voli iako je izdajnik. Stranac to ne}e do~ekati da vidi jer }e mu od pojedene hrane biti toliko muka da }e se strovaliti na trosed i po`eleti da je mrtav. Dr`e}i se za ivicu stola i paze}i da ne padnu sa umornih nogu, doma}ini }e moliti goste da ostanu jo{ malo, a u sebi }e se pitati {ta im je ovo sve bilo potrebno. Pridr`avaju}i se za svoje qute `ene i paze}i da ne padnu sa svojih pripitih nogu veliki i mali Srbi krenu}e ku}i „jer se sutra radi“. Izvinite ako ne{to nije bilo u redu... Va{ B. Q. Афоризам недеље Kod nas su popravqeni ~ak i nepopravqivi optimisti! Ra{a Pape{ NAJBOQA SATIRI^NA PRI^A POTVRDA Dolazi Crnogorac kod doktora: - Doktore, treba mi potvrda da ne mogu da radim. - A {ta vam fali? - Pa, ta potvrda! RAZLOG @ena: Ti sve pare tro{i{ na kafanu! Mu`: [ta ho}e{, ti kupuje{ maskaru od 50 evra! @ena: Ali ja je kupujem da ti budem lepa! Mu`: Pa i ja pijem da mi bude{ lepa! HUMOR Pi{e Ranko GUZINA Gradona~elnik spava. Sawa grad bez qudi. Plo~nici su ~isti. Travwake u parkovima ne ru`e otpaci. Ulice nisu zagu{ene saobra}ajem. Svi delovi grada uredno su snabdeveni vodom. Niko se ne `ali na slabo grejawe. Gradona~elnik stoji u centralnom gradskom parku i duboko udi{e sve` vazduh. Nema zaga|ewa, buke, u`urbanosti. Ptice cvrku}u na granama oki}enim `utim li{}em. Jesen u svom najlep{em izdawu. E, ovakvu sliku treba poslati u svet! Da svi vide kako gradom treba da se upravqa! Gradona~elnik po`eli da je tu i verni, vredni, poslu{ni - jednom re~ju dobri - {ef wegovog kabineta. Da zajedno u`ivaju u ure|enom gradu. I da sredi da ve~erwi dnevnik gradske televizije po~ne prilogom o gradu koji besprekorno funkcioni{e. I gle - kraj wega je {ef kabineta. Divan san! „Mile! Gledaj!“, ka`e ponosno gradona~elnik. Otvorenih usta, Mile zadivqeno posmatra savr{eno organizovan grad. „Ovakav uspeh gradske vlasti ne sme da pro|e nezapa`eno!“, ka`e gradona~elnik. Mile klima glavom. Zna {ta treba da uradi. Posegne za mobilnim telefonom, da zove glavnog urednika gradske televizije. Xep mu je prazan! Prirodno - {ta }e mu mobilni u pustom gradu? Koga bi zvao? „[efe“, snebiva se Mile, „za prilog je potrebna televizijska ekipa“. Gradona~elnik ga zabrinuto pogleda. „Tu su i monta`eri... urednik dnevnika... spikerka...“ Gradski ~elnik uspani~eno odmahuje glavom. Stravi~na istina mu izlazi pred o~i. „Treba pripremiti i ostale priloge...“ „Ne! Ne!“ vi~e gradona~elnik i napravi brz pokret rukom. „A gledaoci...“ izleti {efu kabineta iz usta pre nego {to mu ih ovaj zapu{i. „Ne, Mile! Neee!“ vi~e gradona~elnik i budi se iz sna. Zaspao je za radnim stolom, posle napornog radnog dana. Nije oti{ao ku}i zato {to mu predstoji obra}awe gra|anima u ve~erwem dnevniku gradske televizije. Na stolu je govor koji je napisao vredni {ef kabineta. Obra}awe po~iwe re~enicom „Qudi u ovom gradu su na{ prioritet - sve radimo zbog wih“. Privu~en povicima usnulog gradona~elnika, Mile otvara vrata kabineta i vidi ga kako ~ita govor. „Ne zaboravite prvu re~enicu! To je na{a najva`nija poruka!“, zadovoqno ka`e nadre|enom i odlazi ku}i. Sa{a Toma{evi} PONEDEQAK Pro{ao je Mitrovdan, i hajduci su ve} kod jataka, uglavnom u institucijama sistema, gde }e spokojno sa~ekati \ur|evdan. UTORAK Mladi volonteri neodoqivo podse}aju na nekada{we akcija{e. Kako re`im na to gleda, i da li zna ko su organizatori ovih samoorganizovanih grupa? SREDA Supru`nici sa dugogodi{wim sta`om sporazumevaju se i bez re~i. Kad ona dograbi oklagiju, on ta~no zna {ta namerava. ^ETVRTAK Ko ima pametnija posla, ne gleda „Farmu“ A gledaju je milioni! PETAK On ima sve {to mu treba, i nije mu nu`da da krade. Kod wega je to vi{e porodi~na tradicija. SUBOTA Ministar Mrkowi} govori o 110 kilometara autoputa, koji }e ove godine dobiti Srbija. Ko je video taj autoput, i ko je video Ratka Mladi}a, neka javi na 9191. NEDEQA Nije zakonom zabraweno, ali nije ni preporu~qivo izazivati patriotska ose}awa kod naroda. Vlast se u to ne me{a, sve je u nadle`nosti nevladinog sektora. Uvo|ewem obaveznog no{ewa uniformi pokaza}emo da na{a vojska postoji i da su weni pripadnici svuda oko nas. Dragan [utanovac, ministar odbrane SAN To{o Borkovi} (Gran pri na konkursu „Aleksandar Klas“ „Ilustrovane politike“) Reke jure prema moru iako im se tamo gubi identitet. Valerij Butulesku Drvo `ivota sam zasadio iz konkretnog razloga. Da imam gde da se obesim! Dragan Raji~i} Goran ]eli~anin (tre}a nagrada na konkursu „Aleksandar Klas“ „Ilustrovane politike“) DIPLOMA U utorak sam platio {kolarinu. U sredu mi se pokvario mobilni telefon pa nisam mogao da pola`em ispite, tako da sam diplomirao tek u ~etvrtak. U petak sam uplatio za postdiplomske studije, ali s obzirom na to da su subota i nedeqa neradni dani, magistarske studije sam otegao do ponedeqka. Ako mislite da sam u sredu odbranio doktorsku disertaciju, varate se. Mukotrapan je put do znawa, a moj fakultet dr`i do ugleda. Ne sti~e se doktorat tek tako. Daleko je novembar. Milan Be{ti} Neko je prekinuo lanac ishrane. Nemam {ta da jedem! \okica Miqkovi} Odmah se videlo da je dobra peva~ica. Ima noge k’o slavuj! Radivoje Jevti} Jenki Ra~un se mo`e praviti i bez kr~mara. Ako ste dobri sa kr~maricom! Stevan Naumovi} Prespavao sam polovinu `ivota. To je moja boqa polovina! Rade \ergovi} Nije mast oti{la u propast, ve} u krvne sudove! Ivko Mihailovi} Mafija{ nije do{ao na su|ewe zbog ranije preuzetih obaveza u Vladi. Bojan Rajevi} Novinari `ive kratko. Ali zato dugo piju. Du{an \or|evi} Vojislav Mili} Du{an Ludvig

NOVOSTI • Nedeqa, 14. novembar 2010. Pisma iz Srbije(10 ... · Reke jure prema moru iako im se tamo gubi identitet. Valerij Butulesku Drvo `ivota sam zasadio iz konkretnog razloga

  • Upload
    others

  • View
    7

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: NOVOSTI • Nedeqa, 14. novembar 2010. Pisma iz Srbije(10 ... · Reke jure prema moru iako im se tamo gubi identitet. Valerij Butulesku Drvo `ivota sam zasadio iz konkretnog razloga

Po{tovani ~itaoci, ako ste raspolo`eni za saradwu {aqite svoje priloge na adresu:

„Ve~erwe novosti“ Trg Nikole Pa{i}a 7, 11000 Beograd (za vedru stranu)

XEPNI KALENDAR

NOVOSTI • Nedeqa, 14. novembar 2010.24

e-mail: [email protected]

Pisma iz Srbije (10)

(Ne)honorarni saradnik

Dragi moji,

u Srbiji je vreme slava. Ako me pitate

{ta su slave te{ko da mogu da vam

objasnim, znam samo da ima veze sa

pravoslavnom verom. Pitao sam

mnoge Srbe, ali vidim da i oni jedva

da znaju. To je zato {to ve}ina Srba

slavi tek posledwih dvadesetak

godina. Ka`u da ranije nisu smeli

jer su im branili. Kad ih

pitate ko im je branio ne

umeju da ka`u.

Pravilo je da se na slavu

ne zove, ali je vrlo

va`no ko ti na slavu

do|e. Tako|e je bitno

koliko ti gost na slavi

ostane, jer skoro da nema Srbina koji

u jednom danu ide samo na jednu

slavu.

Slavski razgovori obi~no po~iwu

kurtoaznim raspitivawem o zdravqu,

poslu, uspehu dece u {koli, ali ve}

posle ~a{ice-dve, ne obaziru}i se na

`enino ga`ewe ispod stola i molbu:

„Je l’ smo rekli da ove godine ne}emo

o tome“, neko pomene politiku.

To je signal i ostalim mu j̀acima za

stolom da podignu glave i stranac se

tada po prvi put susre}e sa velikim i

malim Srbima. Da se razumemo,

neupu}enima u po~etku svi gosti

izgledaju jednako, mu{karci su u

novim, belim ko{uqama, a wihove

`ene u novim, izblajhanim

frizurama, me|utim, na pomen

politike veliki Srbi po~nu da se

isti~u u svojoj svojoj veli~ini. Za

stolom obavezno prona|u nekog malog

Srbina i to mu ~itavo ve~e nabijaju

na nos. Ako se na|u dva i vi{e

velikih Srba, do iznemoglosti }e

dokazivati ko je ve}i. Do

iznemoglosti ostalih gostiju,

naravno, jer se veliki Srbi od

srpstva nikada ne umaraju.

Za to vreme doma}in }e sa zale|enim

osmehom na licu poku{avati da

obuzda probu|eni patriotski nagon

svojih zvanica, svaki ~as

nazdravqaju}i rakijom „{to {est

jezika govori“ i ne vide}i da tako

samo doliva uqe na vatru.

Pre nego {to bude poslu`ena tele}a

~orba, bar dvojica velikih Srba bi}e

do krvi posva|ana, a o uvre|enim

malim Srbima da i ne govorim.

Dok pri~a masne viceve, da bi

raskravio atmosferu, doma}in

}e se truditi da upamti ko se s

kim posva|ao kako bi slede}e

godine napravio boqi

raspored sedewa. To obi~no i

nije potrebno jer }e se veliki Srbi

ve} do se~ewa slavskog kola~a

izmiriti i slo`no zapevati neku

pesmu o Srbiji koja je vi{e puta

ratovala. Mali Srbi }e ostati da se

dure, i u sebi kaju {to se oni nisu

prvi setili da budu veliki.

Stvar spasava doma}ica koja za

trpezu iznosi vru}u sarmu, to je

trenutak kada pucaju i najtvr|e sujete,

a o dijetama da i ne govorim. U

trenutku kad stigne i pe~ewe veliki

Srbin ve} }e {esti put po le|ima

udariti malog Srbina i re}i mu da ga

voli iako je izdajnik. Stranac to

ne}e do~ekati da vidi jer }e mu od

pojedene hrane biti toliko muka da

}e se strovaliti na trosed i

po`eleti da je mrtav. Dr`e}i se za

ivicu stola i paze}i da ne padnu sa

umornih nogu, doma}ini }e moliti

goste da ostanu jo{ malo, a u sebi }e

se pitati {ta im je ovo sve bilo

potrebno. Pridr`avaju}i se za svoje

qute `ene i paze}i da ne padnu sa

svojih pripitih nogu veliki i mali

Srbi krenu}e ku}i „jer se sutra radi“.

Izvinite ako ne{to nije bilo u

redu... Va{ B. Q.

Афоризам недеље

Kod nas su popravqeni ~ak i nepopravqivi optimisti!

Ra{a Pape{

NAJBOQA SATIRI^NA PRI^A

POTVRDA

Dolazi Crnogorac kod

doktora:

- Doktore, treba mi

potvrda da ne mogu

da radim.

- A {ta vam fali?

- Pa, ta potvrda!

RAZLOG

@ena: Ti sve pare

tro{i{

na kafanu!

Mu`: [ta ho}e{, ti

kupuje{ maskaru

od 50 evra!

@ena: Ali ja je

kupujem

da ti budem lepa!

Mu`: Pa i ja pijem

da mi bude{ lepa!

HUMOR

Pi{e Ranko GUZINA

Gradona~elnik spava. Sawa grad bez qudi.

Plo~nici su ~isti. Travwake u parkovima ne

ru`e otpaci. Ulice nisu zagu{ene saobra}ajem.

Svi delovi grada uredno su snabdeveni vodom. Niko se ne `ali na

slabo grejawe.

Gradona~elnik stoji u centralnom gradskom parku i duboko udi{e

sve ̀vazduh. Nema zaga|ewa, buke, u`urbanosti. Ptice cvrku}u na

granama oki}enim `utim li{}em. Jesen u svom najlep{em izdawu.

E, ovakvu sliku treba poslati u svet! Da svi vide kako gradom

treba da se upravqa!

Gradona~elnik po`eli da je tu i verni, vredni,

poslu{ni - jednom re~ju dobri - {ef wegovog

kabineta. Da zajedno u`ivaju u ure|enom gradu. I da

sredi da ve~erwi dnevnik gradske televizije

po~ne prilogom o gradu koji besprekorno

funkcioni{e.

I gle - kraj wega je {ef kabineta. Divan san!

„Mile! Gledaj!“, ka`e ponosno gradona~elnik.

Otvorenih usta, Mile zadivqeno posmatra savr{eno

organizovan grad.

„Ovakav uspeh gradske vlasti ne sme da pro|e

nezapa`eno!“, ka`e gradona~elnik.

Mile klima glavom. Zna {ta treba da uradi.

Posegne za mobilnim telefonom, da zove

glavnog urednika gradske televizije. Xep mu je prazan! Prirodno -

{ta }e mu mobilni u pustom gradu? Koga bi zvao?

„[efe“, snebiva se Mile, „za prilog je potrebna televizijska ekipa“.

Gradona~elnik ga zabrinuto pogleda.

„Tu su i monta`eri... urednik dnevnika... spikerka...“

Gradski ~elnik uspani~eno odmahuje glavom. Stravi~na istina mu

izlazi pred o~i.

„Treba pripremiti i ostale priloge...“

„Ne! Ne!“ vi~e gradona~elnik i napravi brz pokret

rukom.

„A gledaoci...“ izleti {efu kabineta iz usta pre

nego {to mu ih ovaj zapu{i.

„Ne, Mile! Neee!“ vi~e gradona~elnik i budi se

iz sna.

Zaspao je za radnim stolom, posle napornog

radnog dana. Nije oti{ao ku}i zato {to mu

predstoji obra}awe gra|anima u ve~erwem

dnevniku gradske televizije. Na stolu je govor koji je

napisao vredni {ef kabineta. Obra}awe po~iwe re~enicom

„Qudi u ovom gradu su na{ prioritet - sve radimo zbog wih“.

Privu~en povicima usnulog gradona~elnika, Mile otvara vrata

kabineta i vidi ga kako ~ita govor. „Ne zaboravite prvu re~enicu!

To je na{a najva`nija poruka!“, zadovoqno ka`e nadre|enom i

odlazi ku}i. Sa{a Toma{evi}

PONEDEQAK

Pro{ao je Mitrovdan, i

hajduci su ve} kod jataka,

uglavnom u institucijama

sistema, gde }e spokojno

sa~ekati \ur|evdan.

UTORAK

Mladi volonteri neodoqivo

podse}aju na nekada{we

akcija{e.

Kako re`im na to gleda, i da

li zna ko su organizatori ovih

samoorganizovanih grupa?

SREDA

Supru`nici sa dugogodi{wim

sta`om sporazumevaju se i bez

re~i.

Kad ona dograbi oklagiju,

on ta~no zna {ta

namerava.

^ETVRTAK

Ko ima pametnija posla, ne

gleda „Farmu“

A gledaju je milioni!

PETAK

On ima sve {to mu treba, i

nije mu nu`da da krade.

Kod wega je to vi{e

porodi~na tradicija.

SUBOTA

Ministar Mrkowi} govori o

110 kilometara autoputa, koji

}e ove godine dobiti Srbija.

Ko je video taj autoput, i ko je

video Ratka Mladi}a, neka

javi na 9191.

NEDEQA

Nije zakonom zabraweno, ali

nije ni preporu~qivo

izazivati patriotska ose}awa

kod naroda.

Vlast se u to ne me{a, sve je u

nadle`nosti nevladinog

sektora.

Uvo|ewem obaveznog no{ewa uniformi pokaza}emo da

na{a vojska postoji i da su weni pripadnici svuda oko nas.

Dragan [utanovac, ministar odbrane

SAN

To{

o B

orkovi}

(Gran p

ri n

a k

onkursu

„A

leksa

nd

ar K

las“

„I

lust

rovane p

olitike“)

Reke jure prema moru iako im se tamo gubi identitet.Valerij Butulesku

Drvo `ivota sam zasadio iz konkretnog razloga.

Da imam gde da se obesim!

Dragan Raji~i}

Goran ]eli~anin (tre}a nagrada na konkursu „Aleksandar Klas“ „Ilustrovane politike“)

DIPLOMA

U utorak sam platio

{kolarinu. U sredu mi se

pokvario mobilni telefon

pa nisam mogao da pola`em

ispite, tako da sam

diplomirao tek u ~etvrtak.

U petak sam uplatio za

postdiplomske studije, ali s

obzirom na to da su subota i

nedeqa neradni dani,

magistarske studije sam

otegao do ponedeqka. Ako

mislite da sam u sredu

odbranio doktorsku

disertaciju, varate se.

Mukotrapan je put do znawa,

a moj fakultet dr`i do

ugleda. Ne sti~e se doktorat

tek tako. Daleko je

novembar.

Milan Be{ti}

Neko je prekinuo

lanac ishrane.

Nemam {ta

da jedem!

\okica Miqkovi}

Odmah se videlo

da je dobra

peva~ica.

Ima noge

k’o slavuj!

Radivoje Jevti} Jenki

Ra~un se mo`e

praviti i bez

kr~mara.

Ako ste dobri

sa kr~maricom!

Stevan Naumovi}

Prespavao sam

polovinu

`ivota.

To je moja boqa

polovina!

Rade \ergovi}

Nije mast oti{la u propast, ve} ukrvne sudove! Ivko Mihailovi}

Mafija{ nije do{ao

na su|ewe

zbog ranije

preuzetih

obaveza

u Vladi.

Bojan Rajevi}

Novinari `ivekratko.Ali zato dugo piju.

Du{an \or|evi}

Voji

slav M

ili}

Du{

an L

ud

vig