Embed Size (px)
Citation preview
1
OSNOVNA ŠKOLA
MOKOŠICA, DUBROVNIK
NOVINARSKI
PRILOG
„RAGUSINO“
NOvINARSkA SkUpINA OŠ MOkOŠIcA:
2
Anamaria Bazdan, 5. b
Ivana Grgić, 5. b
Lana Jovanović, 5. b
Frančeska Krečak, 5. b
Klara Radonić, 5. b
Ani Letunić, 7. c
Doris Pavlović, 7. c
Voditeljica: Ivana Obradović, prof.
3
Dragi čitatelji!
Nastavna godina je iza nas, a ljeto je pred nama. Dok uživate uz
more, u hladu ili na suncu, virtualno prelistajte naš mali Novinarski
prilog „Ragusino“ u kojemu smo vam nastojali prikazati sažetak svih
zanimljivih događaja vezanih za našu školu. Osim pregleda školskih
aktivnosti, donosimo veliki intervju s učenikom Orsatom
Puljizevićem, kao i intervjue s vrhunskim vaterpolistima Paolom
Obradovićem i Markom Bijačem. Također možete pročitati kako su
ovogodišnji prvašići doživjeli prvi razred te što pojedini učenici 5. b
razreda misle o e-Dnevniku. Nekoliko naših učitelja rado je
odgovorilo na kratka pitanja i tako su nam razotkrili neke sitnice o
sebi. U Prilogu se nalazi popis ostvarenih uspjeha na natjecanjima u
znanju i u sportu na koje smo svi ponosni, kao i aktivnosti naše
Učeničke zadruge „Tezoro.“ Ljubitelji lijepe riječi, pak, mogu se
opustiti uz Literarni kutak.
Uživajte!
Novinarska skupina OŠ Mokošica
4
GDJE SMO BILI, ŠTO SMO RADILI
Nastavna godina 2016./2017. bila je bogata zanimljivim događajima u našoj školi, ali i izvan
nje. Pogledajte sažetak!
Natjecanje Lino višebojac
14. listopada 2016.
5
Mjesec hrvatske knjige – Čitam sto na sat
4. i 8. studenoga 2016.
Međunarodno računalno online natjecanje Dabar
7. studenoga 2016.
6
Zatvaranje Godine sv. Vlaha – priredba u katedrali
17. studenoga 2016.
Dan sjećanja na Vukovar
18. studenoga 2016.
7
Obilježavanje Dana dubrovačkih branitelja
2. prosinca 2016.
Proslava Svetoga Nikole
6. prosinca 2016.
8
Večer matematike
1. prosinca 2016.
Sat kodiranja
16. prosinca 2016.
9
Božićni sajam
15. i 16. prosinca 2016.
Za tisuću radosti – Intervencija
20. prosinca 2016.
10
Mozaik Svete Obitelji
20. prosinca 2016.
Predbožićno ukrašavanje školskoga dvorišta
20. prosinca 2016.
11
Zagrli za rijetke, zagrli lijepim riječima!
27. veljače 2017.
Maškarani dan
27. veljače 2017.
12
Prvi dan, prvi sat – pokazna vježba spašavanja
9. ožujka 2017.
Predavanje Kako reći ne?
13
Humanitarni uskrsni sajam
6.-10. travnja 2017.
14
Proljetna akcija roditelja, učitelja i učenika
7. travnja 2017.
15
Humanitarna utrka Du motion
30. travnja 2017.
16
Lino višebojac u Ivanić-Gradu
19. i 20. svibnja 2017.
Podjela Bontončića Vratimo djecu na igrališta
29. svibnja 2017. 10. lipnja 2017.
17
Dan Oš Mokošica
1. lipnja 2017.
18
Novinarska skupina Oš Mokošica
19
PRVAŠIĆI – BITI ILI NE BITI
Krenuti u školu veliki je korak za svakoga
sedmogodišnjaka. Pitali smo naše prvašiće kako su
se snašli i što misle o prvom razredu.
Eva Praštalo, 1. c
U prvom razredu mi je dobro. Najbolji mi je bio Tjelesni jer mogu trčati, a najgori predmet mi je
Matematika.
Emanuela Đuraš, 1. b
Lijepo mi je u prvom razredu. Stekla sam puno prijatelja. Najbolji predmet mi je Likovni, a najgori
Matematika. U školi sam puno naučila.
Ante Jarak, 1. d
U prvom razredu je lijepo i imam puno prijatelja. Najdraži mi je Tjelesni jer se tamo igramo, a najgori
mi je Glazbeni jer ne volim pjevati. Uzor mi je brat Jure Jarak.
Luka Prkačin, 1. a
Dobro je u prvom razredu. Imam puno prijatelja. Najdraži predmet mi je Tjelesni jer imam sve petice,
a najgori je Engleski jer cijelo vrijeme ispitiva.
20
Ana Korina Miletić, 1. c
U prvom razredu mi je super! Upoznala sam puno prijatelja. Engleski mi je najdraži predmet jer imam
tetku koja živi u Engleskoj.
Nia Arčanin, 1. b
U školi mi je lijepo. Najdraži predmet mi je Likovni jer tu radimo puno novih stvari. Najgori mi je
Hrvatski jer moram puno pisati.
Tomi Miletić, 1. a
U prvom razredu mi je dobro jer imam puno prijatelja i na odmoru se puno igramo. Matematika mi je
najbolji predmet jer je lagana, a ne volim Prirodu. U
prvom razredu je super jer imamo spinnere.
Luka Marković, 1. c
Lijepo mi je i dobro u prvom razredu. Najbolji mi je
predmet Likovni jer stalno dobivam petice, a najgori mi
je Engleski. Imam puno prijatelja i zabavno mi je u prvom
razredu.
Gita Vlašić, 1. d
Lijepo mi je u prvom razredu. Najdraži mi je Likovni jer
volim puno crtati. U prvom razredu mi se svđa zbrajati,
oduzimati, čitati i igrati se s prijateljima.
Antea Taslak, 1. b
Sviđa mi se u prvom razredu, a najbolje je kada se svi zajedno igramo. Ja volim ići u školu i svi su mi
učitelji dobri. Nemam najgori predmet.
Petar Džamarija, 1. c
Dobro mi je u prvom razredu. Najviše volim Matematiku, a najmanje Hrvatski jer se tu puno piše.
Imam dobru učiteljicu i upoznao sam puno novih prijatelja.
Ivica Bilić, 1. d
U školi mi je lijepo. Stekao sam jako puno prijatelja, a najbolji mi je Ante Jarak. Ja volim učiti, a
najdraži predmet mi je Tjelesni.
Lucija Zokić, 1. a
U prvom razredu je dobro. Sviđa mi se učiteljica i kad se igramo na Tjelesnom. Ne sviđa mi se kad u
školu moram ići po suncu.
Roko Malobabić, 1. b
Jako mi se sviđa u prvom razredu jer sam puno naučio. Volim Likovni jer bojamo i crtamo.
21
Paula Đurović, 1. d
U prvom razredu je lijepo jer sam naučila puno novih stvari i upoznala nove prijatelje. Imam dobre
učiteljice, a najdraža mi je Željka.
Maris Zvone, 1. a
U prvom razredu mi se sviđa učiteljica. Zabavno je jer učimo slova, znamo abecedu. Tjelesni mi je
najbolji jer tamo samo vježbamo.
Ivana Grgić, Frančeska Krečak, Klara Tikvica, 5. b
22
ANKETA
e- Dnevnik DA ILI NE?
Učenici petih razreda ove su se godine susreli s e-Dnevnikom, stoga smo pitali nekoliko
učenika 5. b razreda što misle o novoj vrsti školskog dnevnika.
PERO DEDO
Mislim da je e- Dnevnik dobar i bolji mi je od
papirnatog jer odmah možemo pogledati ocjene.
Nisam baš sretan što roditelji odmah mogu pogledati
ocjene.
JURE JARAK
Bolji mi je e-Dnevnik jer roditelji rjeđe dolaze na
informacije. Dobro je što sam mogu gledati ocjene i
gledam ih svaki dan.
ROKO MIKULANDRA
Uopće mi se ne sviđa e- Dnevnik. Dok je bio papirnati
dnevnik, roditelji mi nisu mogli odmah vidjeti neke
ocjene. Mama stalno gleda e-Dnevnik, a i ja često
pratim. Isto bih radije da je papirnati dnevnik pa da neke
ocjene mogu sakriti.
23
DORIS LJUBENKO
Za roditelje je e-Dnevnik vrlo dobar, a za mene baš i ne.
Kada dobijem neku lošu ocjenu, moji roditelji to odmah
mogu vidjeti. Dobro je što sama mogu gledati ocjene. Na
primjer, kada je bio ispit iz Matematike, bila sam uzbuđena
koliko ću dobiti i bila sam sretna što sam prvo mogla vidjeti
u e-Dnevniku.Ne bih da se vrati papirnati dnevnik.
Tehnologija napreduje i logično je da imamo e-Dnevnik.
IVANA GRGIĆ
E-dnevnik je bolji od papirnatoga jer svatko može vidjeti
svoju ocjenu, a i roditeljima je lakše vidjeti ocjene svojega
djeteta. Možemo i približno izračunati svoju završnu ocjenu.
Između papirnatoga i e-Dnevnika odlučila bih se za e –
Dnevnik, jedino je neobično što profesori njime ne mogu
lupati.
KLARA RADONIĆ
Kod e-Dnevnika je dobro što možemo vidjeti ocjene i što
nam piše prosjek pa ga ne moramo sami zbrajati. Ne sviđa
mi se što roditelji odmah mogu vdjeti kada dobijemo
neku lošu ocjenu. Moji roditelji prate e-Dnevnik, a ja
gledam svaki dan, možda dva-tri puta, prije i iza škole.
Voljela bih da ostane e-Dnevnik jer je lakše kada sami
vidimo ocjene, nego da stalno moramo moliti profesore
da nam kažu.
Novinarska skupina Oš Mokošica
24
Intervju
Nadarenog mladog programera Orsata Puljizevića zatekli smo u informatičkoj učionici i unatoč
njegovoj skromnosti i samozatajnosti obavili zanimljiv razgovor.
Virtualni izumitelj
„Želim znati kako računalo funkcionira. Većina mojih vršnjaka sluša glazbu ili igra igrice, a ja želim
sâm nešto izrađivati na računalu. Za mene su to virtualni izumi i uvijek sam želio biti izumitelj.“
Orsat Puljizević učenik je 8. razreda Osnovne škole Mokošica. Svakodnevno ga susrećemo na školskim
hodnicima i promatramo kao jednoga od nas, koji u šarolikoj povorci ide iz učionice u učionicu u
skladu sa svojim školskim rasporedom. U tim nasumičnim susretima često zaboravljamo da je baš
Orsat, jedan od nas, izvrstan programer koji je osvojio prvo mjesto na županijskom natjecanju iz
informatike i treće mjesto u državi, a velika mu je želja postati tvorcem virtualnih izuma.
Orsate, možeš li zamisliti da si rođen u nekom prošlom vremenu kada još nisu bila izumljena
računala? Čime bi se tada bavio?
Ako bih se rodio u bogatoj obitelji, tada bih postao matematičar. Vjerojatno bih ipak bio farmer jer je
većina ljudi tada bila siromašna.
Kako si odlučio upisati Informatiku kao izborni predmet?
Obitelj mi je preporučila da upišem Informatiku, a i htio sam naučiti nešto o računalima jer mi je tada,
kada sam bio 3. ili 4. razred osnovne škole, mama počela davati svoj laptop.
Smatraš li da bi Informatika trebala biti obavezan predmet u hrvatskim školama?
25
Trebala bi biti, ali nije. Možda je to tako jer je potrebno puno novaca za opremu. U srednjoj je školi
Informatika obavezan predmet.
Misliš li da bi se u nastavi učenici trebali više služiti računalima? U nekim školama učenici uče i
vježbaju pomoću tableta. Što misliš o tome?
Pa ne mislim da nam trebaju računala u nastavi. Imamo knjige i to je sasvim dovoljno. Što se tableta
tiče, oni su jako praktični i lako ih je nositi..
Kada si započeo s informatičkim natjecanjima? S kime si se pripremao i na koji se način uopće
pripremaš za natjecanja?
S natjecanjima sam počeo u 6. razredu jer sam tada i naučio programirati. Najprije sam mislio krenuti
na dodatnu nastavu iz Informatike koju mi je ponudila profesorica i naučiti programski jezik koji se
zove Qbasic. Ubrzo nakon toga započela je jedna radionica u Dubrovniku koju je pokrenuo
Informatički klub Futura. Profesorica me pitala želim li ići na radionicu i krenuo sam. Tamo mi je jako
dobro išlo i pripremao sam se rješavajući zadatke s prošlogodišnjih natjecanja.
Prošla godina za tebe je bila jako uspješna. Na županijskom natjecanju Infokup ušao si među šest
najboljih programera u državi te si pozvan na državno natjecanje. Jesi li to očekivao? Kakva je
konkurencija na državnoj razini?
Nisam to očekivao jer na županijskom natjecanju nisam uspio riješiti jedan zadatak i imao sam jednu
pogrešku. Unatoč tome plasirao sam se na državno natjecanje. Ipak, toliko me nerviralo to što nisam
riješio taj zadatak da sam ostao nakon natjecanja riješiti ga. I uspio sam. Na državnoj razini jaka je
konkurencija. To su sve odlični programeri. Većina ih je iz Zagreba. Na državnom natjecanju bio sam
jedini natjecatelj koji dolazi južno od Save.
Osvojio si izvrsno 3. mjesto u državi iz programiranja. Što je potrebno za biti dobar programer?
Treba imati određeni talent, kao i za matematiku. Potrebno je poznavati algoritme.
Znamo da ti algoritmi ne stvaraju nikakav problem. Baš suprotno, u toj kategoriji postižeš odlične
uspjehe. Možeš li nam malo rastumačiti o čemu se točno radi?
26
U procesu programiranja programski jezici daju naredbe računalu. Algoritmi su smišljeni prije nego
što su se osmislila računala. Radi se o radnjama koje dolaze jedna za drugom i ovisno o tome kako ih
mi postavimo, mogu izvesti različite logičke operacije.
Danas se većina tvojih vršnjaka služi računalom i internetom, ali to ih ne čini informatičarima. Po
čemu se tvoje znanje i ljubav prema računalima razlikuje od njihova?
Želim znati kako računalo funkcionira. Većina mojih vršnjaka sluša glazbu ili igra igrice, a ja želim sâm
nešto izrađivati na računalu. Za mene su to virtualni izumi i uvijek sam želio biti izumitelj.
Što misliš o razvoju informatike i tehnologije u Hrvatskoj? Možemo li se uopće uspoređivati s
nekim naprednim zemljama?
Vjerojatno ne možemo. Naši srednjoškolski programeri osvajaju odlične uspjehe na međunarodnim
natjecanjima, ali se kasnije većina njih odseli izvan Hrvatske. Neki dan vidio sam na televiziji kako su
se informatičari okupili u 15. gimnaziji koju su pohađali kao srednju školu, ali je dosta njih otišlo
studirati u Ameriku.
Koliko vremena dnevno provodiš za računalom? Smatraš li se ovisnikom o internetu?
Ne znam točno. Sve ovisi kakav mi je dan i imam li nekog pametnijeg posla od računala. Često sam za
računalom, ali ne smatram se ovisnikom jer ima i onih dana kada ga uopće ne koristim i ne nedostaje
mi.
Kako tvoja obitelj gleda na tvoje uspjehe?
Moja se mama cijelo vrijeme hvali svojim prijateljicama tako da one čestitaju njoj, a ne meni! Kada
sam prošle godine na školskom natjecanju pretpostavljao da ću imati maksimalan broj bodova i da ću
sudjelovati na državnom natjecanju, nije joj se to svidjelo jer je mislila da sam presamouvjeren.
Posvećuješ li obitelji dovoljno vremena ili je katkada zanemaruješ zbog računala?
Gledam s mamom televiziju navečer. Mislim da je to sasvim dovoljno.
Koju srednju školu planiraš upisati i razmišljaš li već o fakultetu?
Vjerojatno ću se uspjeti upisati u 15. gimnaziju u Zagrebu. Trebao bih dobiti dodatne bodove, a
možda čak i izravan upis zbog uspjeha na državnom natjecanju.
27
Bi li volio svoja znanja usavršavati u inozemstvu? Kojim bi se poslom jednoga dana želio baviti?
Nisam o tome razmišljao. Kada bih i otišao u inozemstvo, volio bih ostati na području Europe. Htio
bih biti programer u nekoj firmi. Naravno da bih volio imati novaca i osnovati svoju kompaniju, ali
mislim da je mogućnost da se to dogodi malena.
Jesi li član društvenih mreža? Kako gledaš na planetarni uspjeh Marka Zuckerberga i Facebooka? Bi
li volio postići nešto slično?
Jesam, ali gotovo ih uopće ne koristim. Rijetko kada pođem na Facebook. Pametno je to što je
napravio Mark Zuckerberg iako je zapravo izdao svojeg fakultetskoga prijatelja. Volio bih da mi se
jednoga dana dogodi takav uspjeh, ali nisam u to uvjeren jer nisam baš kreativna osoba.
Obično dobre informatičare prati glas da nisu dobri u sportu. Što bi rekao? Idu li ti sportovi?
Nikakvi sportovi! Grozan sam sportaš i Tjelesni mi je najgori predmet.
Poprilično si samozatajan i povučen. Misliš li da su to osobine većine informatičara?
Ima nas zaista različitih. Ne mogu reći da imamo neke osobine koje nas pretjerano vežu.
Kada si na natjecanjima i u društvu ostalih izvrsnih informatičara, razgovarate li samo o računalima
ili su prisutne i neke druge teme?
Vjerovali ili ne, uglavnom razgovaramo o računalima. Ostali informatičari puno toga znaju i volim od
njih dobiti neke nove informacije. Kada ne razgovaramo o računalima, onda se međusobno
upoznajemo i raspitujemo se odakle tko dolazi. Ja sam redovito jedini s krajnjega juga.
28
Imaš li omiljenu knjigu?
Nemam. Ne čitam baš knjige. Pročitao sam ih nekoliko koje nisu lektire i ne sviđa mi se čitanje.
Jednom sam prilikom pošao u knjižnicu i posudio knjigu. Pročitao sam je, a zatim sam uzeo još jednu.
Dok sam čitao, čuo sam članove svoje obitelji kako mi se smiju dok gledaju televiziju. Tako sam
odustao.
Tehnologija stalno napreduje. Kako zamišljaš svijet za 20 godina?
Vjerojatno ćemo imati veće i tanje mobitele. Zanimljivo mi je kako mnoga otkrića ne postanu
popularna u vrijeme kada su otkrivena, nego se počnu koristiti godinama nakon. Takav je slučaj bio s
parnim strojem koji je izumljen već u 1. stoljeću pr. Kr. u Grčkoj. Ili primjerice, Newtonovi zakoni
fizike koji su bili poznati i ranije. Mislim da će se tako opet pojaviti nešto što je već bilo izumljeno, ali
u usavršenoj verziji.
Možeš li sebe zamisliti kao profesora?
Ne mogu. Jedno vrijeme sam razmišljao o tome, ali ipak mislim da ne bih imao strpljenja s djecom.
Nemam ni sada.
Ani Letunić, 7. c
29
INTERVJU
SPORT I KNJIGA – NAJBOLJA KOMBINACIJA!
Iza natjecanja Lino višebojac ulovile smo naša dva poznata vaterpolista Paola Obradovića i
Marka Bijača te im postavile nekoliko zanimljivih pitanja. Pročitajte što su nam odgovorili!
PAOLO
Kada ste počeli trenirati vaterpolo?
Pa evo, počeo sam trenirati s nekih 7, 8 godina i otada sam u vaterpolu, uživam i zaista bih ga
preporučio svakome.
Kakav ste bili učenik?
Nisam bio baš neki učenik. Više sam volio sport i društvene igre, ali bez obzira na sve mislim da se
svatko treba posvetiti školi, a uz to preporučljivo je baviti se sportom.
Koji vam je u školi bio najdraži, a koji najgori predmet?
Mislim da tu nema nekih promjena. Kao i većini, najdraži mi je bio Tjelesni, a najmanje dragi i najteži
predmeti bili su mi Matematika i Fizika.
30
Možete li podijeliti s nama neku Vašu školsku dogodovštinu?
Bilo ih je dosta. Jednom prilikom smo ukrali dnevnik i sami upisali ocjene, ali nismo se kasnije baš
dobro proveli zbog toga. Ne preporučujem!
Kakav je osjećaj osvojiti zlatnu olimpijsku medalju?
To je zaista neopisiv osjećaj. Mislim da ni sada, nakon četiri godine što su prošle, nismo svjesni što
smo napravili. To je vrhunac uspjeha za svakoga sportaša i ono što svaki sportaš sanja. Mi smo taj san
odsanjali, ali ne stajemo na njemu, nego idemo dalje.
Kako ste se nosili s ozljedom koljena i pauzom od vaterpola?
Ozljede su najteži dio sporta. Koliko god je sport zdrav, s druge strane donosi puno povreda, napora i
odricanja. Definitivno mi je odsutstvo s bazena zbog ozljede najteži dio karijere.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Volim ribati. Imam svoj brod i volim se opustiti uz more. Osim toga, volim pratiti i druge sportove,
kao i provoditi vrijeme u druženju s dragim ljudima.
Imate li najdražu knjigu?
Moram priznati da slabo čitam knjige. Izdvojio bih , ipak, Malog princa.
Što planirate nakon završetka karijere?
To je baš teško pitanje. Prava si novinarka! Planiram ostati u sportu radeći s mlađim uzrastima.
Imate li neku poruku za naše učenike?
Ugodno sam iznenađen atmosferom na Lino višebojcu i ovakvim odazivom. Zadržite ovako dobar
kontinuitet u bavljenju sportom i knjigom jer je to najbolja kombinacija!
Razgovarala: Ani Letunić, 7. c
31
BUDITE UPORNI, ISPLATI SE!
MARKO
Kakav je osjećaj biti kapetan Juga?
Osjećaj je vrlo dobar, osobito kada ostvarimo dobre rezultate. Tada je to izniman ponos i
zadovoljstvo. Ipak, biti kapetan nije neka velika razlika u odnosu na druge igrače i svi smo podjednaki.
Jeste li odmah znali da ćete biti vratar?
Nisam baš odmah. Kao mali, najprije sam trenirao plivanje, a onda sam prešao na vaterpolo. Isprva
sam bio igrač, možda neka 3-4 mjeseca, a onda sam za vrijeme jednog treninga slučajno stao na gol
jer nije bilo golmana i do danas sam tu i ostao.
Kakav ste bili učenik?
Bio sam vrlo dobar učenik, osobito u osnovnoj školi, a u srednjoj školi sam se ozbiljnije počeo baviti
vaterpolom pa sam imao dosta izostanka i teže sam pratio nastavu. Ipak, uspio sam sve redovno
završiti i sigurno mi je to razdoblje jedno od najljepših u životu.
Koji vam je bio najdraži, a koji najgori predmet?
Uvijek sam volio Tjelesni i uživao sam u svakom satu, ali volio sam i Matematiku. To je možda čudno,
32
no išla mi je matematika. Nisam baš volio Hrvatski jezik jer mi čitanje lektira nije nikada bilo drago.
Koju uspomenu posebno pamtite iz osnovne škole?
Teško mi se svega prisjetiti, ali možda dolazak u peti razred kada su mi se osmaši činili nedodirljivima i
mislio sam da ja nikada neću biti kao oni. Sjećam se da mi je to bila velika promjena i bio sam
prestrašen, ali vrlo brzo sam se navikao i vidio da nije strašno.
Koji vam je bio najteži poraz u karijeri?
Najteže je možda bilo sad posljednje finale protiv Srbije koje smo izgubili i finale Lige prvaka 2013. u
Beogradu kada smo poraženi od Crvene zvezde.
Jeste li praznovjerni prije utakmica?
Ne bih rekao da sam praznovjeran, ali mislim da svaki sportaš ima svoje male rituale koji mu donose
dodatan mir, pa tako i ja neke sitnice koje se trudim napraviti prije utakmice.
Što je najteže u životu profesionalnog sportaša?
Sigurno je to odvojenost od obitelji i prijatelja, a pogotovo u doba kada si učenik i kada svi tvoji
prijatelji uživaju u slobodnom ljetu, a ti si na pripremama i u hotelskoj sobi. Vrlo brzo dođe do
zasićenja putovanjima i aerodromima.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Najviše se bavim ronjenjem i podvodnim ribolovom. Svaki slobodan trenutak tako provodim.
Čime se planirate baviti nakon završetka profesionalne karijere?
Teško mi je sada to reći. Nisam puno razmišljao o tome. Kako svaki slobodan trenutak provodim uz
more i u moru, trudit ću se da tako i ostane, ali ne znam još kako točno to povezati s budućim
poslom.
Što biste poručili našim učenicima?
Poručio bih da se bave sportom i da budu uporni jer ako daju čitave sebe u to, sigurno će se isplatiti
unatoč svim poteškoćama!
Razgovarala: Doris Pavlović, 7
33
BRZOPOTEZNA PITANJA
Četvero dragih profesora uspjeli smo uhvatiti u trenutcima predaha na školskom igralištu i
postaviti im nekoliko kratkih pitanja.
KOPNO ILI MORE?
Ivona Rogošić: More!
Nikša Grbić: More! Uvijek more.
Kristina Čibarić: Kopno.
Božo Perak: More.
NAJDRAŽA HRANA?
Ivona Rogošić: Crni rižot.
Nikša Grbić: Ovrata ispod peke.
Kristina Čibarić: Pizza.
Božo Perak: Zelena menestra.
NAJDRAŽI FILM?
Ivona Rogošić: Genijalni um.
Nikša Grbić: La vita è bella ili Život je lijep.
Kristina Čibarić: Titanik.
Božo Perak: Glup i gluplji.
NAJDRAŽA KNJIGA?
Ivona Rogošić: Mali princ.
Nikša Grbić: Vodič kroz galaksiju za autostopere.
Kristina Čibarić: Biblija.
Božo Perak: Zlatarovo zlato.
34
GDJE BISTE VOLJELI OTPUTOVATI I ZAŠTO?
Ivona Rogošić: U Afriku da vidim kako je tamo biti.
Nikša Grbić: Na Antarktiku da mogu biti prvi Hrvat koji je tamo
igrao picigina.
Kristina Čibarić: Na neki pusti otok gdje nema nikoga da malo
budem sama sa sobom i da se odmorim od svih.
Božo Perak: Na Island jer nije tako toplo kao tu.
KAKO ĆETE PROVESTI LJETO?
Ivona Rogošić: Samo odmarajući!
Nikša Grbić: Ležeći, spavajući i još malo ležeći.
Kristina Čibarić: Sa svojim najdražima u Zagrebu.
Božo Perak: Radno.
Lana Jovanović i Klara Radonić, 5. b
35
Aktivnosti UčeničkE zADRUGE „TEzORO“
Članovi Učeničke zadruge „Tezoro“ sa svojim su voditeljicama profesoricom Aidom Hebib
Raguž i Ružicom Marinković bili vrijedni i kreativni kroz čitavu godinu. Donosimo kratki
pregled njihovih aktivnosti.
Izložba krušnih proizvoda za Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje
12. listopada 2016.
36
Radionice modeliranja i dizajniranja „Pretvorimo staro u novo“
studeni 2016.
Radionica izrade sapuna
15. studenog 2016.
37
Božićne radionice izrade adventskih vijenaca i aranžmana
studeni/prosinac 2016.
38
Radionica izrade ukrasnih svijeća
13. ožujka 2017.
Radionice oslikavanja stakla i dekoriranja ambalaža
14., 16., 21. i 23. ožujka
39
Radionica pletenja pome i maslinovih grančica
30. ožujka 2017.
Novinarska skupina Oš Mokošica
40
NATJECANJA
I u ovoj školskoj godini učenici OŠ Mokošica ostvarili su izvrsne uspjehe na natjecanjima u
znanju i športu. Donosimo pregled rezultata.
ŽUPANIJSKA RAZINA
Hrvatski jezik
Marina Vučičević, 8. d – 7. mjesto
Mentorica: Ružica Maslać, prof.
Engleski jezik
Amila Spahić, 8. c – 5. mjesto
Iris Duvnjak, 8. d - 8. mjesto
Bruno Dedo, 8. a - 10. mjesto
Mentorice: Marijana Krstičević Baletin, prof. i Sanja
Magaš, prof.
Geografija
Antun Jakobušić, 8. a – 6. mjesto
Mentor: Ešef Ljukovac, prof.
Informatika
Orsat Puljizević, 8. d – 1. mjesto
Niko Trešćec, 6. c – 4. mjesto
Mentorica: Nikolina Bubica
Vjeronaučna olimpijada
Gabrijela Margaretić (7. c), Petra Radić (8. b), Ana Grgić (8. b), Iris Duvnjak (8. d) – 2. mjesto
Mentorica: Kristina Vukušić, prof.
41
Nogomet
ŠŠD „Ombla“ 5./6. razred – 2. mjesto
ŠŠD „Ombla“ 7./8. razred – 2. mjesto
Trener: Mario Miličić, prof.
Džudo
ŠŠD „Ombla“ – 1. mjesto
Trener: Ivan Prce, prof.
Gimnastika
ŠŠD „Ombla“ (djevojčice) - 1. mjesto
Trenerica: Slavica Božić
Atletika
ŠŠD „Ombla“ (dječaci) 7./8. razred – 2. mjesto
Trener: Ivan Prce
ŠŠD „Ombla“ (djevojčice) 5./6. razred – 5. mjesto
ŠŠD „Ombla“ (djevojčice) 7./8. razred – 8. mjesto
Trenerica: Tihana Ruso
Odbojka
ŠŠD „Ombla“ (djevojčice) 5./6. razred – 2. mjesto
ŠŠD „Ombla“ (djevojčice) 7./8. razred – 4. mjesto
Trener: Tonći Carević
Rukomet
ŠŠD „Ombla“ (dječaci) 5./6. razred – 3. mjesto
Trener: Josip Tomašević
Košarka
ŠŠD „Ombla“ (dječaci) 5./6. razred – 3. mjesto
Trener: Ivan Prce
42
Kros
ŠŠD „Ombla“ (dječaci) 7./8. razred – 7. mjesto
Trener: Ivan Prce
Lidrano
Frančeska Krečak, 5. b
Ani Letunić, 7. c
Mentorica: Ivana Obradović
DRŽAVNA RAZINA
Informatika
Orsat Puljizević, 8. d – 7. mjesto
Mentorica: Nikolina Bubica
Džudo
ŠŠD „Ombla“ – 3. mjesto
Trener: Ivan Prce
Gimnastika
ŠŠD „Ombla“ (djevojčice) – 7. mjesto
Trenerica: Slavica Božić
Lidrano
Frančeska Krečak, 5. b
Mentorica: Ivana Obradović
Novinarska skupina OŠ Mokošica
43
Literarni kutak
Tulipan
Sunce zlatno sišlo na zemlju,
pobacalo svoje zrake
i gle, iza potočića tog,
naviru žute kape.
Zna svaka maćuhica za naše ljepotane,
ljubičice nešto šapuću i gledaju sa strane,
ta nije ni čudo što ih svaka želi
kad su uvijek tako vedri i veseli.
Sunce im obasjava ljupko lice,
a lepršavim krilima
pozdravljaju ih ptice.
Dok polako odlazi dan i
nosi sunce prema moru
na počinak sneno odlazi tulipan.
Nikolina Papac, 7. b
Visibabe
Uvode nas u proljeće
Izgledaju kao pognuta zvonca,
a stabljika im kao od konca,
za mene najljepše cvijeće.
To su naravno visibabe,
cvijeće boje bijele,
snene i pognute cijele
u vrtu moje babe.
A kada dođe zima,
kada vjetar zapuše,
visibabe se sakriše.
Polagano umire visibaba
tiho u snježnom pokrivaču,
da spremna dočeka proljeće.
Pia Prkačin, 7. b
44
Domovina se nosi u srcu
Domovina je prekrasna visoka planina,
Koja u sebi krije priče iz davnina.
Domovina je široka zelena ravnica,
Mog djetinjstva najljepša slikovnica.
Domovina je naše plavo more
I sunce zlatno u svitanje zore.
Domovina je najljepše blago naroda
Teškom mukom ostvarena sloboda.
Domovina su prijatelji i obitelj moja
Domovina je crvenih, bijelih i plavih boja.
Anamaria Bazdan, 5. b
45
Igračke su oživjele
Jednoga jutra u trgovini igračaka dogodilo se nešto jako čudno. Police i uokolo
poslagane kutije iznenada su se počele tresti i poskakivati. U tom trenutku u trgovini nije bilo
nikoga tko bi mogao vidjeti da su igračke oživjele!
Najednom se u trgovini pojavila prodavačica. Medo, koji je još uvijek stajao u
skladištu sa svojim prijateljicama lutkama, brzo je upozorio svoje prijatelje da se vrate u
nepomičan položaj. Prodavačica je s još jednom kolegicom započela slagati igračke na policu.
Uzele su što su više igračaka mogle i krenule prema policama. Igračke su počele vikati: „Jao,
to nas boli! Pustite nas na miru!“ Prodavačice nisu reagirale na njihova zapomaganja. Naime,
igračke su imale jednu tajnu. Ljudi ih nisu mogli čuti kako razgovaraju.
Malo pomalo svi prijatelji bili su na policama. Bilo im je dosadno pa su počeli
komentirati kupce. Igračke su se međusobno odlično slagale i bile su vesela družina, ali
svakoj bi od njih došao trenutak odlaska i vrijeme da usreći neko novo dijete. Naravno, one
su to voljele, no bilo je teško odvojiti se od prijateljâ. Igračke su pokušavale ne razmišljati o
napuštanju trgovine, ali gledati iz minute u minutu kako ti odlaze prijatelji, bilo je za njih
tužno.
Vođa igračaka bio je onaj plišani medo iz skladišta. Igračaka je u trgovini bilo jako
puno i bilo bi suludo nabrajati sva njihova imena. Medo ih je uvijek učio da trebaju biti sretne
što odlaze iz trgovine jer će nekom malenom, slatkom djetetu uljepšati dio odrastanja. Tako
je jednoga dana u trgovinu ušetala plavokosa djevojčica i uzela lijepu lutku Sunčicu. Usprkos
rastanku svi su osjetili da je Sunčica u dobrim rukama.
Ubrzo je došao trenutak kada je i plišani medo trebao odraditi svoje. On je kupljen
kao poklon jednom dječaku za rođendan. Kada je odlazio, pozdravio je sve igračke i rekao:
„Ekipo, čuvajte se!“ Taj se pozdrav igračkama urezao u srce jer medo je svima bio poput oca.
46
Unatoč medinu odlasku svi su bili sretni i zadovoljni jer su shvatili da i nije tako loše
biti igračka. Usrećuješ djecu, to je zaista lijepo, a nekada, ako baš imaš sreće, susretneš i
nekoga svojega prijatelja s kojim si dijelio policu u trgovini prije odlaska u novi dom.
Frančeska Krečak, 5. b
