PLAMENnovi

z a s l o b o d u , m i r i s o c i j a l n u p r a v d u • godina III • oæujak / mart 2009. BBRROOJJ 1111

Treba vjerovati u mozak Ëovjeka, treba hodati, kretati se, misliti, boriti se, toje jedini ljudski naËin, a sve ostalo je dim. (Miroslav Krleæa)

15 k

n •

80 D

IN •

2 K

M •

4 E

UR

• 5

US

D

PP oo vv rr aa tt aa kk ss oo cc ii jj aa ll ii zz mm aa

TTeeoollooggiijjaa oosslloobbooeennjjaa ii mmaarrkkssiizzaamm

BBiilljjaannoomm BBoorrzzaann

RRaazzggoovvoorr ss

SSVVIIJJEETTAA

GGeennee

rraaccii

jjsskkaa

rraass

nnaa ss

ppoollnn

aa vv

jjeerrss

kkaa ee

ttnniiËË

kkaa kk

llaassnn

aa PPOO

DDJJEELL

AA ZZaaππttoo rraaddnniiccii nniissuu bbrraanniillii ssaammoouupprraavvlljjaannjjee??

PLAMENnovi

alternativni abecedarij

a-ža-žAugustinčić, Antun. Krleža smatra bezvrijed-nim spomena to što se navodi da je kipar „vršiokamenoklesarske radove“ u ateljeu IvanaMeštrovića. „Što je htjelo time da se kaže?“.Dodaje da je „argatovao za velikog majstora zabijedne pare, da bi se tako školovao“. Kiparev„pariški boravak“ doživljava kao izvor „kon-fuznih likovnih spekulacija“, a ne kao izlaz izzagrebačke prošlosti.

Budak, Mile. „Klasičan je slučaj jednog tra-banta“, koji „nije napisao ni jedno djelo speci-fične književne vrijednosti“. Podsjeća da ga jeA. G. Matoš nazvao „Mule Budak“, a na jed-nom mjestu koristi kovanicu „frankovluk“,aludirajući valjda na „lopovluk“.

Cifre. Krleža se pita odakle je Klaić izvukaobrojku od 200.000 Turaka u Mohačkoj bici. „Natemelju čega se to tvrdi?“, te dodaje da su u bicisudjelovali, pored Hrvata, i Srbi (oko 4000).

Đaković, Đuro. Napominje da su„funkcioneri“ važna tema, ali se pita: kako se ubravarskoj radionici „zaposlio“ dječak oddevet godina? (misli na Đ. Đ.). Zanima ga, jeli on već sa osam godina bio klasno svjestan.„Gdje su svjedočanstva i na temelju čega totvrdimo?“, ciničan je Krleža.

Franičević, Marin. Glavni urednihJugoslavenske enciklopedije zadovoljan jeradom ovog pjesnika. „Po svemu ispada za naskao akvizicija“. Ipak, natuknicu o samom M. F.vraća njegovom autoru Nikoli Milićeviću „snapomenom da ne može da se razračunava unegativnom obliku s autorom koga prikazuje“.

Generali. Pisac „Hrvatskog Boga Marsa“ kažeda je srpski general Aračić Vukoman ratovao ušest ratova (zadnji put 1914./'45.). „Samodivizijski generali dali bi već solidne tomove snotiranjem bitaka koje su vodili“. KodMarmonta treba naglasiti „francuski general“,a general von Hotzendorf nije vojnik, već poli-tičar, kojeg treba apostrofirati kao „protivnikaoslobađanja naših naroda“.

Harambašić, August. „Čisti provincijalac“ izNove Gradiške, koji je stigao u grad od 60.000stanovnika. Majka Njemica, otac Srbin, odras-tao uz djeda Panteliju u - pravaša, zajedljiv jeKrleža. Epigon Jove Jovanovića Zmaja, radiokao državni tajnik, a umro pomračenog uma.

Hrvatovanje. Kad se u jednom članku od 12redaka 11 puta apostrofira da je netko hrvatski književnik - dakle, atribut „hrvatski“ – „onda

po logici stvari to brišemo“. U natuknici„Grabovac“ kaže ironično da nije „protivuhrvatovanja“, ali da traži nacionalni sklad.Brisalo se takve „pedante“ i kod posrbljivanja.Primjećuje „nacionalističko preuveličavanje“ ikod natuknice Petar Acev.

Kačić Miošić, Andrija. „Da nije bilo Kačićane bi bilo Fortisa, ni Herdera, ni mer-imeeovsko-goetheovsko-puškinovske reklame,do danas najvećeg književnog uspjeha našejugoliterature u svijetu“, jer njegova je„Pjesmarica“, misli Krleža, najčitanija hrvats-ka knjiga pjesama do danas. Na toj se knjiziformirao i Meštrović.

Klasa. Krleža ne razumije pojam „hrvatskafeudalna klasa“. Kakva bi ona bila uz „uznekoliko tisuća školovanih glava“. Slaže se sŠkrlecom da bi Hrvati prije naučili francuskinego mađarski. Sve je pisano u „zatvorenimkrugovima, u punoj osamljenosti“. A rezultat?„Nije bilo originalnih stvaralaca koji bi moglida daju djela trajnija od bronce“. Nije mu jasnoni čija je „gledišta branio u svojim djelima“August Šenoa. Koja je to „njegova klasa“ kojubrani, kao relativno mali činovnik i sin biskup-skog poslastičara.

Kvaternik, Eugen Dido. Autor „Pijanedecembarske noći 1918.“, u kojoj je Slavko K.glavni lik, kaže da je njegov sin Dido „bio odpočetka njemački agent“. Pročitao je objavu oproglašenju NDH „nekoliko minuta poslijepodneva“. Njemačke kolone su stigle s istoka,Maksimirskom cestom između 14 i 14.30 sati.„Na temelju čega se tvrdi“, pita se Krleža, da jePavelić odobravao Vokićev puč.

Lektori. Opet jezično hrvatovanje. Tko prevo-di „institucija“ u „ustanova“, „literarno“ u„književno“ itd.? Tko su ti lektori koji mijenja-ju „inostranstvo“ u inozemstvo, „formu“ u„oblik“, „teritorij“ u „područje“? Kome odredaktora, pita se Krleža, pada na pamet daLodovica pretvori u – Ljudevita. Nađe li jošjedanput ovakve ispravke, proglasit će sabo-tažu i tražiti odgovornost.

Matoš, Antun Gustav. On za Enciklopediju„kao beletrist stvaralac jedva dolazi u obzir“.Njegova je novelistika papirnata igra riječi. Onje „čaršijsko-bulevarski publicist“. Ipak, nemože se reći da Matoš je „pisao i pjesme“.

Meštrović, Ivan. Krleža podsjeća da je IvoVojnović 1910. prekrstio neutralne nazivenjegovih junaka („Udovica“ itd.) ukosovsku družbu. Spominje da mu je otacklesao i tovario kamen za đakovačku kate-dralu. Primjećuje da Miše za sobom vučefrazu „uz pomoć Meštrovića“ kao robijaškukuglu.

Nazor, Vladimir. Najprije je došao na glas„Odom gradu Beču“. To mu je bio „debut“.Krleža moli M. Franičevića da prestilizira onošto je Vice Zaninović napisao o Nazoru.

Plemići. Plemićki predikat po sebi nije dovol-jan, kao ni diploma medicinskog fakulteta, zaulazak u Enciklopediju („Antolković“).„Stidimo se da nismo vlastela, markizi i gro-fovi, nego obični bastardi butigari, i puk“. Nadrugom mjestu: „Stidimo se tih grofovskihnaslova kao da bi to bila naša socijalističkasramota“.

Porodica. Isticanje porodičnog porijekla nemasmisla. Na primjer, „bogata građanska porodi-ca“. Što to znači, treba konkretizirati?

Sumnjivi. Krleža se zalaže da svi oni pisci kojisu „uprljali“ ruke ostanu u EJ kao svojevrsni„simptomi svijesti ili fatalnih zabluda“. To jeformula koju je pronašao: „imena kontamini-rana šovenskim profašističkim elementima“ –Budak, Crnjanski, Vasić, Wiesner.

Tuđman, Franjo. Trebalo bi Tuđmanu i„drugima iz te grupe“ reći da se klone fraze:„istakao se kao vojni rukovodilac na sljedećimdužnostima“. S druge strane, „treba datiTuđmanu da se stvar preradi, skrati ikonkretizira“ („Nezavisna radnička partijaJugoslavije“, prvopis M. Nikolić). Jednakotako, „pitati Tuđmana da se provjeri“ („Nikšić,Tomo“).

Vrijednost. Za Krležu Tresićevi „Sutonskisoneti“ „stoje iznad“ Domjanića i Vidrića. Prvaumjetnički dotjerana proza – Vojnovićev„Suton“. Janka Iblera se „preuveličava“. MilanMarjanović je sve „samo ne svijest vremena“.Jambrešićev „Lexicon Latinum“ je nesrazmjer-no vrjedniji „nego sve što je Gaj izmislio ilinapisao“. „Bakonja“ ne vrijedi „ni boba“.

Pripremio F. E.

Krležine Marginalije U ovom broju umjesto našeg alternativnog abecedarija donosimo jedan dio dosad nepoznateKrležine rukopisne ostavštine, koja je nedavno objavljena u specijalnom broju „Kola“ Maticehrvatske na 536 stranica (Pripremili Vlaho Bogišić, Domagoj Matizović i Sandra GabrićPrimorac). Na marginama Enciklopedije Jugoslavije, erudit Krleža ispisao je svoju malu enciklo-pediju, koja je danas poznata pod skromnim imenom „Marginalije“. Ovi zapisi otkrivaju namKrležu ne samo kao pisca široke kulture, već i kao iznimno duhovitog čovjeka, koji zna da se naru-ga svemu postojećem.

3PLAMENnovi

I M P R E S S U M

„Novi Plamen“, list za politička, društvena i kulturna pitanja

List izlazi kvartalno

Izdavač:„Demokratska misao“ d.o.o.Pavla Hatza 14, 10 000 Zagreb

Tel: 01/483-5340www.noviplamen.orgredakcija@noviplamen.org

Glavni urednici:Filip ErcegMladen JakopovićGoran Marković

Redakcija:Goran Čubrilo, Filip Erceg, MladenJakopović, Goran Marković, Bojan Mirosavljev, Mikloš Olajoš - Nađ, Jasna Tkalec, Vladimir Unkovski - Korica

Urednik sekcije stranih medija:Srećko Pulig

Urednik znanstvene sekcije:Neven Jakopović

Grafički urednik:Nenad Pejušković „Grafem“ d.o.o.

Tisak:GMG GRAF, Sesvete

žiro-račun:2484008-1103959884(Reiffeisen banka)

Pretplate iz inozemstva mogu se vršiti na:SWIFT RZBHH2XIBAN: HR252484008 - 2100111688

Rukopisi se ne vraćaju.

Bertold Brecht

NOVA VREMENA

Nova vremena ne počinju odjednom.Moj deda je već živio u novom vremenu,Moj će unuk sigurno još živjeti u starom.

Novo se jelo jede starim viljuškama.

Samohodna vozila još nisu bila novo vrijeme,Ni tenkovi,Avioni iznad naših krovova još to nisu biliNi bombarderi.

S novih antena stizale su stare gluposti.Mudrost se prenosila od usta do usta.

PLAMENnovi Poštovani čitatelji i čitateljice,

Ovaj broj izlazi nešto kasnije nego obično zbog teške financijskesituacije u kojoj se Novi Plamen nalazi, i zbog koje će časopisove godine moći izići samo 3-4 puta. Naime, nedavno nam je

porezna uprava odbila povrat poreza, jer Demokratska misao “ne poslujes profitom” (iako iz pouzdanih izvora znamo da je to nije sprečavalo upovratu poreza nekim drugim tvrtkama). Također su neke donacije ispalemanje nego što smo očekivali. Novi Plamen je tako npr. dobio 15 tisućakuna od Ministarstva kulture, dok tvrdo desničarski list Hrvatsko slovoveć godinama redovno dobija 700.000 kuna od tog istog Ministarstva.Ideološka hegemonija desničarskog i kapitalističkog pogleda na svijetprovodi se na puno izravniji i vulgarniji način nego što se ponekad misli.

Redakcija Novog Plamena svjesna je odgovornosti da nastavimounapređivati poziciju progresivne misli u našem društvu. Naš i vaščasopis profilirao se kao list progresivnih i angažiranih intelektualaca,aktivista i sindikalista, ali i kao časopis preko kojega novi (obično mlađi)ljudi dolaze u dodir s domaćom i globalnom stvarnošću, te sa prošlošću,sadašnjošću i budućnošću borbe za svijet bez nasilja, bez materijalnog iduhovnog siromaštva, bez nepravdi. Molimo vas da podržite ove napore.

Pravi ljevičari moraju imati tvrdu kožu, pogotovo u provincijalnim sre-dinama. Vremenski smo već premašili i Krležin i Cesarčev Plamen, kao iočekivanja skeptika. Detalje našeg daljnjeg puta ne znamo, ali ono štovam sa sigurnošću možemo obećati je da ćemo se i dalje držati onogKrležinog motta s naše naslovne stranice.

M.J.

hrvatska rapsodija

PLAMENnovi

4

Dobro jutro, Hrvatska je u recesiji!Vlada je najzad priznala da je je-dan minus jedan nula i da je rece-

sija ipak zahvatila i Hrvatsku. Elem, du-go joj je trebalo, ali bolje ikad nego ni-kad. Prvo je bilo riječi o tome da se krizaiz Evrope uopće neće preliti u Hrvatsku,a onda se počelo govoriti o tome da krizavjerojatno neće zaobići ni Lijepu našu, dabi se ipak na kraju priznalo da je Hrvat-ska i službeno u recesiji. Sve bi ne bi, poonoj ki bi-da bi, a sada je već biti ili ne bi-ti. Nakon što se globalna kriza prelila uHrvatsku, Vlada je otkrila toplu vodu dasmo u recesiji. Ustvari, mi smo godinamau permanentnoj krizi, iako se ta krizaekonomskim jezikom ne zove uvijek re-cesija. Mi smo kao društvo od devedese-tih naovamo i u ekonomskoj krizi i u kri-zi morala. To što se danas naziva krizom,to je već jedna hipokrizija. Prvo je uslije-dila secesija iliti odcjepljenje iz Jugosla-vije, a onda rat i represija, pa Tuđmanovo„gospodarsko čudo“, odnosno pretvorba iprivatizacija, rast nezaposlenosti, jednomriječju pljačka stoljeća, zatim kratkotrajnioporavak u Račanovoj „bronhi demokra-ciji“, gdje smo svi konstatirali da se lakšediše, a onda Sanader koji „zna najbolje“da obmani i prevari, i njegov kanader ko-ji vatrogasnim mjerama gasi socijalne po-žare, te sada na kraju recesija. A postavljase pitanje, što i kako nakon recesije?Ekonomisti vole reći da uvijek nakon ki-še zasja sunce, a to da će nakon kiše zas-

jati sunce, to je takođ-er otkriće tople

vode. Pored

silne matematike i statistike, naši se eko-nomisti ponašaju kao babe gatare na buv-ljaku, s tim da je taj buvljak u našem slu-čaju Ekonomsko vijeće (ili „vijeće mu-draca“), dok Šuker i Jurčić sve više sličena ona dva Ciganina od kojih uvijek je-dan kaže da će sutra biti lijepo vrijeme, adrugi da će biti ružno vrijeme, tako da jeuvijek jedan u pravu. Jer, mi znamo da ćenakon kiše zasjati sunce, ali nas ne zani-ma otkriće tople vode, već kakvo će to bi-ti sunce? Hoće li to biti neko zubato kapi-talističko sunce ili neko novo socijalistič-ko sunce? Je li nam slijedi aurora ili jed-no globalno pomračenje? To je ono štonas zanima, jer nije svako sunce isto.Sunce se budi na Istoku, Ex Oriente lux,a od ovog zapadnog Sunca dobili smoveć rak kože. A kako stvari stoje, nakonove recesije slijedi depresija! Ali ona pra-va ekonomska depresija, a ne ova psihič-ka, jer smo u psihičkom smislu svi mi većodavno depresivni, bezvoljni, apatični ifrustrirani…Cijelo je društvo frommov-ski bolesno, pa nije sasvim jasno, je li ovarecesija posljedica depresije ili je depresi-ja uzrok recesije? Nakon recesije, po sve-mu sudeći, slijedi klasični glembajevskibankrot. Pasiva raste iz dana u dan, a sa-mo ove godine dolazi na naplatu 1,23 mi-lijardi eura vanjskog duga. Banke su ras-prodane, a zemlja deindustrijalizirana.Nezaposlenost je ionako visoka, a očeku-ju se i nova otpuštanja radnika: Pliva, ko-ja je prvo prodana Amerikancima, da bije sada kupila jedna izraelskafarmaceutska tvrtka, otpuš-

ta preko 750 lju-

di, a najavljeni su otkazi u drvnoj i tek-stilnoj industriji. Procjene su da bi u ovojgodini moglo ostati bez poslao više od 30tisuća ljudi. Kamate rastu, korupcija cvje-ta (optuženi za „mali maestro“ su oslo-bođeni, a samo u tjedan dana otkrivene sunove velike pronevjere novca u zagrebač-koj poreznoj ispostavi i u Hrvatskim že-ljeznicama!), mafija kao drži sve konce, abeskućnici postaju ubojice (mislimo naubojstvo Ivane Hodak!). Više se ne zna,tko pije a tko plaća. Prvo je bilo riječi otome da će ove godine stopa gospodar-skog rasta biti iznad 4 posto, a onda se tastopa spustila na 2 posto, da bi sada bilisretni ako ostanemo na nuli. Prvo je Sa-nader najavio zamrzavanje plaća u jav-nom sektoru, a onda je pod pritiskom sin-dikata odustao od tog zamrzavanja. Ali,nakon što je on odustao od tog zamrzava-nja, sada na njemu inzistira ekonomskastruka. Račanova Vlada je uvela II. miro-vinski stup, jer da je sistem međugenera-cijske solidarnosti neodrživ (što je i toč-no, jer 1 zaposleni dođe na 1 umirovljeni-ka, a sve je veći i mortalitet od nataliteta),da bi sada Sanader konstatirao da se II.mirovinski stup pokazao kao promašaj.Naime, izračuni govore da su mirovine izII. stupa manje za 30 do 40 posto od mi-rovina iz I. stupa. Svi se pitaju, je li toVlada možda priprema teren za naciona-lizaciju privatnog kapitala iz II. mirovin-skog stupa, kako bi pokrpala proračunskideficit i spasila zemlju od bankrota? Je liHrvatskoj prijeti argentinski slučaj? Teš-

ko je reći, ali da je nacio-nalizacija u širem

RREECCEESSIIJJAADræava na rubu ban

��smislu kao takva neminovna,to već znaju i vrapci u EU. Jer,da stvari parafraziramo do kra-ja: nakon kiše dolazi sunce, od-nosno, nakon (neo)liberalizmadolazi etatizam! Doduše, povi-jesno iskustvo nas uči, da na-kon liberalizma dolazi s jednestrane fašizam, a s druge komu-nizam, ali da ne budemo zliproroci, ostat ćemo na uvjere-nju: ili socijalizam ili barbar-stvo! No, vratimo se mi na na-še promašaje. Milinovićevaneoliberalna zdravstvena refor-ma naišla je već na žestoke otpore, pa ho-će li onda za koju godinu neki novi Sana-der konstatirati da se i zdravstvena refor-ma pokazala kao promašaj? Sigurno dahoće. Promašaj je sve, a izgleda da se i ci-jela naša država pokazala kao jedan veli-ki promašaj. Kako stvari stoje, nakon re-cesije slijedi klasični glembajevski ban-krot, samo što se još uvijek ne zna tko ćekome zabiti nož u leđa, a tko će svršiti uludnici. Ne zna se tko je barunica Castel-li, a tko Leone. ZNA SE samo da je Hr-vatska danas mrtvac koji leži na odru:dok u vrtu cvrkuću ptice, u susjednoj so-bi zvone telefoni, pasiva raste, a brod to-ne.

Nema „Tice“ do kasice prasice Bilo kako bilo, dijagnoza je utvrđena,

Hrvatska je u recesiji, i tu recesiju sadatreba izliječiti s određenim antirecesij-skim mjerama. Ali, koje su to mjere?Vlada se pravi da ne zna ili da nije sigur-na koje su to mjere, pa formira savjeto-davno Ekonomsko vijeće, koje treba dajoj predloži antirecesijski plan. Vlada seželi konzultirati i dobiti na vremenu, aekonomisti su jedva dočekali da ih netkoza nešto pita. Mudrinić i razni drugi mu-draci sastali su se kod Sanadera u Ban-skim dvorima, da bi uz kavu i sok dogo-vorili što da se radi. Vrijeme prolazi, amudraci vijećaju i debatiraju, te na krajukonstatiraju da će nakon kiše bez sumnjezasjati sunce. Sve „moj do mojega“, a nezna se tko je pametniji od koga. Nado-

budni, prepotentni, s čarobnim štapićemu ruci, sakupljeni od svuda i na brzinu, inabijeni u jednu salu kao rogovi u vreću;s katedri i iz instituta, magistri, profeso-ri, doktori, menadžeri, poduzetnici, ovi,oni, iz opozicije i iz pozicije, nezavisni izavisni, došli su da se „slikuju“ i da bu-du viđeni, i da nam nabiju još jedne ro-gove na glavu. Ekonomisti, makroeko-nomisti, analitičari i statističari, došli suda nam kažu kako bi umjesto njih treba-lo pozvati u pomoć MMF, jer MMF imanajbolji recept kako da se smanji javnapotrošnja. Dakle, sjajno: ekonomisti,drugim riječima, predlažu rezanje plaća iotpuštanje radnika, i to u trenutku kadacijene rastu i kada se najavljuju novi ot-kazi. Pametno, nema što. Vlada je, na-ravno, odbila njihov plan, jer zna što bito značilo za socijalni mir. No, da ne bibilo zabune, Vlada to nije učinila zato štoje pametna ili socijalno osjetljiva, većzato što je lukava i pragmatična. Tko uo-či lokalnih izbora zove u pomoć MMF,tom je bolje da se objesi, a Sanader se jošuvijek ne želi objesiti. Ali, nije to jedinaantirecesijska mjera koju je predložiloEkonomsko vijeće, a koju je Vlada odbi-la. Ekonomisti su tražili i da se izvrši re-balans proračuna, a opet u cilju smanji-vanja javne potrošnje. Vlada je to za sa-da odbila, iako se rebalans neće moći iz-bjeći. Ekonomisti su, nadalje, tražili po-većanje stope PDV-a kako bi se dodatnonapunio proračun. Vlada neće ni čuti zato, jer je stopa PDV-a od 22 posto ionakoprevelika. Da, stopa od 22 posto je pre-velika, ali i nepravedna, jer isti porez

plaćaju i bogati i siromašni. Ekonomistisu tražili i da se osnuje Fond za hitne in-tervencije, ali za sada ništa od toga. Ide-ja sama po sebi nije loša, ali je neostva-riva, jer sadašnji budžet ne može podni-jeti osnivanje jednog interventnog fondakoji bi po definiciji bio vreća bez dna. Eda, ekonomisti su tražili i da se ukine za-brana rada nedjeljom. Sramotno je da seekonomisti kod toga služe s istim argu-mentom kao i poslodavci. Tvrde da zbogzabrane rada nedjeljom trgovački lancitrpe velike gubitke koje je moguće na-doknaditi jedino otpuštanjem radnika.Ekonomisti po logici profita staju nastranu kapitala, ali to ne čudi, kada zna-mo da su naši ekonomisti više-manjeučenici čikaške škole, i da je za njih jošuvijek Samuelson alfa i omega, a Fried-man sveto pismo. U trenutku kada se svinormalni u svijetu vraćaju na Keynesa,kod nas jedan član Ekonomskog vijećapoziva na „antikejnzijanski šok“. Riječje o mlađahnom Josipu Tici, profesoruna Ekonomskom fakultetu u Zagrebu,koji bi, da se njega pita (a sva sreća da senjega ne pita), srezao proračun za 20 do30 posto: „Sada bih radikalno srezao pla-će i 'investicije'. Izvršio bih pritisak nasindikate da se plaće smanjuju za 10 pos-to, uz uvjet da će to biti vraćeno kadaBDP u SAD bude rastao dva ili tri kvar-tala zaredom (op. dakle, mi svoj budžettrebamo usklađivati s budžetom SAD-a;pa ovo je gore nego kada je Tuđmanpredložio da Hrvatska postane 51 državaSAD-a)…Na kraju godine bih zatvorioonu bolnicu koja u postotku uspije naj-

hrvatska rapsodija

PLAMENnovi

5

krota

hrvatska rapsodija

PLAMENnovi

6

manje uštedjeti, a svi koji previše potro-še, automatski bi dobili otkaz. Rasprodaobih nepotrebne službene automobile,srezao sva socijalna prava osim onih ko-ji su izravno vezani uz preživljavanje,srezao bih subvencije u poljoprivredi i nastambenu štednju i kredite…“. Čovjek nezna, je li taj Tica lud ili je provokator, jerovo što on predlaže, to nisu antikejnzi-janske, već hitlerovske mjere. Slavoncibi rekli da nema „tice“ do prasice, ili unašem slučaju, da nema „Tice“ do kasiceprasice. Štednja, to je ono što predlažedr. Tica. U redu, štednja nam je potrebna,ali štednja, a ne štrik oko vrata. Ipak,Vlada je prihvatila neke od antirecesij-skih mjera Ekonomskog vijeća. Prihvati-la je, na primjer, prijedlog da se ide naštednju u javnim poduzećima, ali opetbez preciznog plana na čemu će se šte-djeti. Naime, iako je rečeno da treba šte-djeti, nije dostatno štedjeti samo na ured-skom materijalu ili na troškovima repre-zentacije.

Jovo nanovo ili nešto novoPotrebno je uvesti reda u sferi javnih

nabava, gdje je danas najviše korupcijekoja proždire proračunski novac. Prih-vaćen je također prijedlog da Vlada sub-vencionira kamate na kredite izvoznimpoduzećima i da se smanje neporeznaopterećenja, poput turističke i vodnenaknade, te prijedlog da se ide u doka-pitalizaciju HBOR-a (Hrvatske banke zaobnovu i razvoj), i da se pojača kontrolauvozne robe…Najmanje se, naravno,govorilo o povratku na "demand-side"ekonomiju koja bi – a la Obama s infra-strukturnim javnim radovima – oživjelajavnu potrošnju, istovremeno stimulira-jući potrošnju građana kroz obranu nji-hovog životnog standarda.

Sanader je prvo zatražio od Ekonom-skog vijeća da predloži antirecesijskiplan, koji će Vlada potom usvojiti, a on-da je dan prije sjednice Ekonomskog vi-jeća, na kojoj se trebalo istupiti s kon-

kretnim antirecesijskim planom, sazvaoPredsjedništvo HDZ-a na kojem je anti-recesijski plan odbijen. Ne treba žalitišto su neke antirecesijske mjere odbije-ne, već to što je Vlada odugovlačila s us-vajanjem bilo kakvog antirecesijskogplana. Ustvari, usvajanje antirecesijskogplana nije odgodila Vlada, nego Pred-sjedništvo HDZ-a, a to je već samo posebi nedopustivo. To je povratak u „do-bra stara vremena“, kad su o svemu od-lučivali komiteti. Danas, doduše, nemaviše komiteta, ali su zato tu predsjedništ-va stranaka. To je nedopustivo i zbog to-ga što ova Vlada nije jednostranačka,već koalicijska. O tako krupnim stvari-ma, kao što su antirecesijske mjere, tre-balo bi se konzultirati sa svim koalicij-skim partnerima. Nedopustivo je da sePredsjedništvo HDZ-a, bez obzira što jeHDZ vladajuća stranka, stavlja iznadVlade, ali to je tako u Lijepoj našoj. Za-nimljivo je i da u Sanaderovom Eko-nomskom vijeću, kao u nekoj vladi na-cionalnog jedinstva, sjede i vodeći SDP-ovi ekonomski stratezi Ljubo Jurčić iBranko Grčić. Milanović je od samogpočetka tvrdio da je „Vlada osnovalaEkonomsko vijeće kao alibi za vlastitepromašaje“, pa se sada postavlja pitanje,jesu li i esdepeovci poslužili za taj alibi.Većina esdepeovaca smatra da su Jurčići Grčić trebali otići iz Ekonomskog vije-ća nakon što je premijer odbio glavneantirecesijske mjere, a slično misli i Ra-dimir Čačić, predsjednik HNS-a: „Hr-vatska je izgubila tri mjeseca čekajućiodluke vijeća koje neće prihvatiti, a SDPje sve to vrijeme držao ljestve Sanade-ru“. Slažemo se da je SDP držao ljestveSanaderu, ali to nije ništa novo. SDP jedržao ljestve i Tuđmanu, pa nikom ništa.Ali, ako je i točno da je Vlada, kakokaže Milanović, osnovala Ekonomskovijeće kao alibi za vlastite promašaje,onda se ne smije smetnuti s uma da je taista Vlada odbila njihove glavne antire-cesijske mjere. To, drugim riječima, zna-či da priča o alibiju otpada i da će Vlada

sama snositi konzekvence svog even-tualnog promašaja. Ali, zabrinjavajućeje to da gotovo svi, i mediji i ekonomis-ti i opozicija, smatraju da su baš sve an-tirecesijske mjere koje je predložiloEkonomsko vijeće dobre i da ih je a pri-ori trebalo usvojiti.

Dakle, trebalo bi sklopiti stand by ara-nžman s MMF-om, koji je već ionako nizzemalja doveo do bankrota. Trebalo bi ićina povećanje PDV-a, koji je ionako jedanod najvećih u Evropi. Trebalo bi ukinutizakon o zabrani rada nedjeljom za koji suse sindikati jedva izborili. Trebalo bismanjiti plaće državnim službenicima, ia-ko plaće u državnim službama i nisu bogzna kakve…Eto, to bi trebalo, a to nisunikakve antirecesijske, već kozmetičkemjere. Ekonomisti traže jedno, a Vladane zna, kako bi to rekao Sanader za opor-bu, „bi li piškila ili kakila“. Oporba pakpodržava ekonomiste, ekonomisti ne po-državaju nikoga, a svi oni zajedno „piš-ke“ u istu tikvu. A nama ne trebaju ni„pokondirene tikve“ ni oni što s đavolimatikve sade ni prazne tikve, već jedna oz-biljna i odgovorna strategija. Kažu da usvakom zlu ima i nekog dobra, a dobro uzlu je to što nas ova recesija tjera da sistavimo prst na čelo i da se upitamo, je lidoista ovaj „svijet najbolji od svih mogu-ćih svjetova“. Nije cilj da nakon recesijebude sve „jovo nanovo“, nego da se u re-cesiji iznađe nešto novo, drugačije i bo-lje. Jer, ako nas ova recesija ne opameti,poslije će nam biti samo gore.

Filip Erceg

Napomena: Ovaj broj je zaključen prije nego li je

Vlada usvojila antirecesijski plan, štobitno ne mijenja smisao ovoga teksta.

Josip Tica

Radimir »aËiÊ

Branko GrËiÊ i Ljubo JurËiÊ

bolesno zdravstvo

PLAMENnovi

7

Dr. Saša Blagus

Uhladnoj konstataciji kako je ”ko-načno razbijena iluzija da jezdravstvo besplatno i da svi mora-

mo imati pravo na sve” sadržana je sva bitodnosa među ljudima u uvjetima kapitaliz-ma. Napose je tu sadržano odricanje od so-lidarnosti, jer se implicira da će onaj tkoplati više i dobiti više. U toj izjavi je sa-držan sukus kapitalizma: koliko novca -toliko prava. Radi se zapravo o ideji da seHZZO postupno eliminira te da se cjelo-kupni doprinos prebaci na privatna osigu-ravajuća društva, čime bi se omogućilo dadio privatnog sektora masno zaradi na tu-đoj nevolji.

Bit produkcije i reprodukcije cjelokup-nog čovjekovog života na osnovama kapi-talističkog ekonomskog i društvenog siste-ma jest u postizanju i maksimiziranju pro-fita i superprofita pod svaku cijenu, a čov-jek je sveden na puki instrument ekonom-skih ciljeva - radnu životinju. On gubi ve-zu sa svojim bližnjima i s prirodom. Pres-taje biti stvaralac, gubi svijest o sebi i pos-taje ovisan o odobravanju drugih, te stogateži konformizmu i egoizmu, a ipak se os-jeća nesigurnim. Sve je očitije samootuđe-nje čovjeka, to jest otuđenje od njegoveljudske biti, odnosno od ostvarenja njego-vih historijski kreiranih ljudskih moguć-nosti. Društvo postaje bolesno. Mada jemoderni kapitalizam doveo i do relativnogblagostanja ljudi u razvijenim zemljama,on je čovjeka sveo na puko potrošačko bi-će, a ipak sve više ljudi ima materijalneteškoće nasuprot besmislenu obilju manji-ne. Kapitalizam ne oslobađa čovjeka odraznih oblika potčinjenosti i ovisnosti udruštvu, etičkog relativizma, autoritarnostidržave, militarizma i ratova, a u njegovomse krilu rađa i fašizam, koji pribjegava naj-grubljem rasizmu i metodama terora i tira-nije.

Budući da se je osnovni princip kapita-lizma uvukao u svaku poru društva, ondanije čudno što se tom principu nastoji po-drediti i cjelokupni sistem zadovoljavanjadruštvenih potreba poput zdravstvenog imirovinsko-socijalnog osiguranja, obrazo-vanja, znanosti i kulture. To je manje-višetako u svakom društvu koje je bazirano nakapitalističkoj osnovi. Malo kome nije os-

tao u sjećanju film Michaela Moora ”Sic-ko”, u kojem su prikazane ”blagodati” ilibolje reći bezdušnosti zdravstvenog susta-va SAD-a. Takozvane socijalne države, nakoje se često referira kad se govori o kapi-talizmu, više su anomalija nego pravilo ukapitalističkom svijetu. One nisu pale sneba, a nisu ni rezultat ”dobrote” kapitalis-ta, već su nastale kao rezultat svjesne bor-be sindikata i radničkih partija, praćeneteškim žrtvama. Danas smo svjedoci da sepod brutalnim pritiskom kapitala ubrzanodemontiraju sve tekovine radničke borbe,a socijalna država nestaje dokidanjem so-cijalnog momenta i privatizacijom javnihdruštvenih djelatnosti. Na djelu je socijal-darvinizam, odnosno implementiranjeideologije nasilja i privatizacije svijeta.

S obzirom da je princip stjecanja profitamanje ili više uobičajena praksa u zdrav-stvenim sustavima kapitalističkih društa-va, onda nije nikakvo čudo što je za dr.Željka Reinera, ravnatelja KBC-a Zagreb ibivšeg ministra zdravstva u HDZ-ovojvladi, Milinovićeva reforma ”vrlo dobarmodel koji će unaprijediti sustav financi-ranja zdravstva”, jer da je ”sad jasno defi-nirano da će onaj tko može platiti više, a zaonoga tko ne može, platit će država”, aosim toga je ”konačno razbijena iluzija daje zdravstvo besplatno i da svi moramoimati pravo na sve”.

Koliko je god moguće složiti se s princi-pom ”da će onaj tko može platiti više”, jertaj ionako zahvaća dublje u društveni pro-izvod, toliko se nije moguće složiti s ostat-kom izjave. Naime, u hladnoj konstataciji,kako je ”konačno razbijena iluzija da jezdravstvo besplatno i da svi moramo ima-ti pravo na sve” sadržana je sva bit odnosameđu ljudima u uvjetima kapitalizma. Na-pose je tu sadržano odricanje od solidar-nosti, jer se implicira da će onaj tko plativiše, i dobiti više.

Koliko novca - toliko pravaKonstatacija o konačno razbijenoj ilu-

ziji da je zdravstvo besplatno je zlobna.Radi se, naime, o prilično neoriginalnojfloskuli s kojom se hoće reći da su građa-ni Hrvatske u stvari žrtve tobože namet-nute socijalističke indoktrinacije o bes-platnom zdravstvu (a to, dakako, vrijedi iza obrazovanje i za mirovinski sustav).

To je, dakako, besmislica, jer je sasvimjasno (nismo baš svi ”izgubili” pamćenje)da iluzija o besplatnom zdravstvu nikadnije ni postojala, pa ni u uvjetima socija-lizma, kakav je postojao na ovim prosto-rima. Zdravstveni sustav je i tada zahtije-vao ne mala sredstva, ali su se ona nami-cala solidarnim izdvajanjem doprinosa izneto dohotka svakog pojedinog radnika, atrošila su se također solidarno. Upravo jeu toj solidarnosti kao bitnoj odrednici hu-maniteta sadržana esencijalna razlika uodnosu na nesolidarnost međuljudskihodnosa u kapitalizmu. Sadašnji zdrav-stveni sustav još uvijek ima neke socija-lističke elemente, jer je još uvijek baziranna kakvoj-takvoj solidarnosti. Takav sis-tem (ma koliko već bio derogiran u odno-su na onaj izvorni) je u diskrepanciji pre-ma zahtjevima koje nalaže stjecanje pro-fita. Samo je pitanje vremena kada ćedržava sasvim popustiti pred pritiscimavlasničke oligarhije i političkom odlu-kom taj princip solidarnosti u potpunostidokinuti. Država je do sada, iz čistogpragmatizma, namršteno odgađala likvi-daciju solidarnosti, jer si nije htjela prire-diti veće ili manje nevolje. Ona, međutimneće od toga odustati, jer je ipak servisvlasničke oligarhije, pa već po svojoj pri-rodi odbacuje svaku solidarnost kao ”pro-tunaravnu” (jer da potiče nerad, gotovan-stvo i lijenost). Milinovićeva reforma jeupravo to: likvidacija solidarnosti uzdravstvenom osiguranju.

Reinerova izjava o razbijanju iluzije ”dasvi moramo imati pravo na sve”, dakako,izaziva gnjušanje, moralnu konsternacijuitd., a u njoj je pogažena i Ženevska za-kletva. Sve je to točno, međutim treba uze-ti u obzir okolnost da živimo u kapitaliz-mu, za koji su se, barem vladajuće struktu-re i oporba tako tvrde, građani dobrovolj-no opredijelili. A u toj Reinerovoj izjavi jesadržan sukus kapitalizma: koliko novca -toliko prava. Za pravdu tu, dakako, nemamjesta. To je kapitalizam.

Ako se pak za kapitalizam građani, od-nosno onaj radno ovisan dio građana, nisudobrovoljno opredijelili, onda iz tog saz-nanja moraju izvući konsekvence i situaci-ju preokrenuti u svoju korist. Sklon samtvrdnji da su građani zapravo ”namagarče-ni”, no ta je ”namagarčenost” - samoskriv-

SS II CC KK OO NN AA DD OO MM AA ∆∆ II NN AA »» II NN ZDRAVSTVENI SUSTAV ZA BOGATE

bolesno zdravstvo

PLAMENnovi

8

ljena. Povjerovali su da će rušenjem”komunizma” dobiti nekakav narodnikapitalizam u kojem će baš svi bitivlasnici, a usput ostvariti snove ošvedskom i njemačkom standardu. Tose je, dakako, izjalovilo, ali građaniipak još uvijek žive u toj samoskrivlje-noj zabludi. Premda im čak i pukizdrav razum govori da im nije dobro,oni se ipak još uvijek dvoume o uzro-cima takvog stanja, koje je sve višeneizdrživo.

S druge pak strane, većina građanazbog još uvijek prisutne jake nacional-no-državotvorne zaslijepljenosti tu itakvu državu (u kojoj znaju da im nijedobro) još uvijek doživljava uvjetom igarantom svog opstanka. Država je re-ificirana i kao takva se pojavljuje (slič-no kao i kapital) kao nadnaravna silakoja skrbi o nama. Pa onda imamočesto ponavljane fraze politokratsko-vlasničke kaste, kako građani - radniljudi, državu koštaju, da su teret koji opte-rećuje cijenu rada, pa je zbog toga gospo-darstvo nekonkurentno na svjetskom tržiš-tu i slično. A da bi bilo konkurentno, ondatreba tu cijenu rada reducirati, što znači dagrađane za nešto treba zakinuti, odnosnona njih prebaciti ono što bi trebala financi-rati država iz sredstava koja od građanaprikuplja. U tom su smislu karakterističnetvrdnje koje dolaze baš iz političke oligar-hije. Tako se ministar Milinović u in-tervjuu (Novi list, 15.11.2007, razgovaralaNada Berbić) usuđuje reći:

”Država će za ovu reformu izdvojitinegdje između 1,3 do 1,5 milijardi kuna.Ne možemo govoriti o boljem zdravstvuako ga ne konsolidiramo. Koliko su to gra-đani izdvojili za konsolidaciju bolničkogsustava? Ništa, iako smo smanjili dugoveza 700 milijuna kuna, a građani nisu iz-dvojili dodatno ništa za zdravstvo.”

Na sličan, bezobrazan način, iz PGS-ahvale prijedlog reforme zdravstva, jer dase konačno dokazuje da ne stoje lažne i de-magoške teze o tome da igdje može posto-jati potpuno besplatno zdravstvo. Dr. Ni-kola Ivaniš, član predsjedništva PGS-apak onako s visine otkriva toplu vodu:”Svaki korisnik usluga u zdravstvu svug-dje u svijetu mora na neki način participi-rati u financiranju tog sustava, pa je nor-malno da tako bude i u Hrvatskoj (Novilist, 15. 11. 2007, T. Tomičić) ” - kao dasmo do sada od države išta dobijali bes-platno.

Građani, fascinirani ”svojom” državomne vide da nije država ta koja stvara sred-stva koja bahato i neodgovorno rasipa, ne-go da ta sredstva stvaraju upravo oni, gra-

đani, radni ljudi, koje putem države izra-bljuje predatorska, nezajažljiva vlasničko-politička oligarhija. Budući da se građaniprave da ne vide to što vide, onda je sas-vim shvatljivo zašto se tvrdnje kako je drž-ava prividna zajednica, posrednik izmeđugrađana i slobode, represivni aparat vlada-juće oligarhije u korist novostvorene burž-oazije, ili još bolje, lumpenburžoazije, op-sjena lažne sigurnosti i slično, smatrajuideološkim floskulama.

Veleizdaja građanskih i nacionalnih interesaUpravo je fascinantno kako politička

oligarhija ovu krizu, u kojoj se je našla Hr-vatska, nastoji opravdati ”globalnom kri-zom”. U tome im, dakako, svesrdno po-mažu mediji (što mislite zašto?), koji sla-vodobitno (urbi et orbi) talambasaju, kakoje sudjelovanje Hrvatske u krizi dokaz dasmo, eto, konačno postali ravnopravni dioEurope i svijeta (blago nama!). Kriza uHrvatskoj, dakako, nema nikakve veze stakozvanom globalnom krizom, jer je tahrvatska kriza lokalnog karaktera, skriv-ljena u samoj Hrvatskoj. Ona bi se prije ilikasnije pojavila bez obzira na globalnukrizu. Njen je izvor u prvobitnoj akumula-ciji kapitala, koju još uvijek svim raspolo-živim sredstvima, pa i nasiljem (otimači-na, pljačka, uništavanje i rasprodaja na-rodne imovine), provodi političko-vlasnič-ka oligarhija u egzemplarnoj veleizdaji na-cionalnih interesa i interesa radno ovisnihgrađana.

Težnja ka stvaranju profita stvara i de-humanizirajuću težnju za moći. A ”Sub-jekt volje za moći problematičan je,

amoralan, razoran, egoističan i destrukti-van. On ne traži suodnos, suradnju i su-glasnost, još manje suosjećajnost i razu-mijevanje za drugog (individualizam)...On niječe potrebu za društvenošću i de-struira svaki tip socijaliteta izvan indivi-dualiteta, on poriče potrebu za moralnoš-ću. Subjekt postaje podređen objektu -profitu (ispraznom, bezosjećajnomumu). Subjekt bez osjećaja (moralnosti)ne može se realizirati kao čovjek, kaoodgovorno biće, kao subjekt prava, dru-štva.” (S. Kulić, ”Neoliberalizam kao so-cijaldarvinizam”, Prometej, Zagreb,2004.). Takve su osobe uvijek transmisi-ja i egzekutiva političke samovolje, štoim daje osjećaj moći, časti i dakako vlas-ti nad ostatkom populacije, od koje seočekuje da samoponižavajuće, bez ikak-vih prava (a da se o pravdi i ne govori)služi interesima, koji joj se serviraju pr-vo milom, a onda i silom kao njihovivlastiti interesi.

Tako, na primjer, ministar Milinović uemisiji Otvoreno, HTV, 13.11.2008. aro-gantno pokušava prevariti građane kakoradi baš u njihovu korist, a istovremenobezobrazno zaobilazi konkretno odgovori-ti na vrlo konkretna pitanja. Pisana verzijaMilinovićevog prijedloga pak nigdje ujavnosti još nije viđena. Kad su ga o tomepitali, ”ispalio” je da će tekst objaviti na-kon što se provede javna rasprava. Pa tojoš nigdje nije viđeno: glumata se javnarasprava o nečem što javnosti nije prezen-tirano u pisanom obliku.

Premijer pak licemjerno od već krajnjeosiromašenih ljudi zahtijeva plebiscitarnopristajanje na zamrzavanje plaća, a istov-

bolesno zdravstvo

PLAMENnovi

9

remeno bi nametnuo nove namete. Medijidotle udvorno serviraju javnosti već poz-nate floskule o enormnom povećanju upla-ćenih aranžmana za zimovanja i eksklu-zivna putovanja. Mada svatko zna o kojimje slojevima riječ, mediji planski posežuza lažnom interpretacijom, kako bi poka-zali da građani ipak nisu siromašni, pa sushodno tome zamrzavanje plaća i novi na-meti baš pravi potez.

Mnogi se sad zgražaju nad Milinoviće-vim prijedlogom reforme zdravstvenogsustava. Sad, baš svi, od takozvane oporbedo inače razjedinjenih sindikata (osim kadse radi o nacionalno-državotvornom inte-resu, jer taj je valjda isti za tajkuna i zaprekopavača smeća) unisono zazivlju mo-ral i etiku, kao da je problem u nedostatkumorala i etičnosti. A etika kao etika uvijekje samo kompenzacija za ono što se nema,a trebalo bi i moglo biti. Stvar dakako nijeu nedostatku morala i etike, nego u nehti-jenju da se djelatno, vlastitim naporom,ono treba da odjelovi.

Što žele gazdeSjetimo se sad da je čak i SDP-ovac Da-

vorko Vidović, svojevremeni ministara ra-da i socijalne skrbi ( ”Novi list” od 11.07.2001.) sa zanosom opisivao, ”blagodati””novog poretka”:

”Nekadašnje sigurnosti više nikada ne-će biti i s tim iluzijama treba prekinuti.Definitivno smo izašli iz socijalističkogsustava u kojem je država bila glavniskrbnik. Kod nas je na djelu još uvijek ne-ki egalitarni sindrom, naši ljudi teškoprihvaćaju činjenicu da smo zakoračil uprilično tvrdi kapitalizam, da država nećeotvarati radna mjesta, da se mora stvoritipoduzetnička klasa, da moraju ići i na sa-mozapošljavanje. U svijetu rada su sezadnjih 30 godina dogodile promjene ko-je idu prema fleksibilizaciji posla: nemaviše istog posla do penzije, sve će više bi-ti djelomičnog zapošljavanja, radit ćetekod tri poslodavca, kod kuće, imat ćetedopunske zarade, dopunska osiguranja.To je naša budućnost.”

Ukoliko su se građani Republike Hrvat-ske zaista svojevoljno i demokratski opre-dijelili za takav život, onda moraju shva-titi da su izabravši kapitalizam prihvatili isve ”blagodati” koje uz takav izbor slije-de. To ide u paketu. Nije, naime, mogućeimati ”i ovce i novce”, to jest, iz egoistič-nih razloga (žeđ za privatnim vlasništ-vom) odabrati kapitalizam, a istovremenozahtijevati prava koja su inherentna soci-jalizmu. To jedno s drugim ne ide. Minis-tar Milinović je postupio sasvim u skladus logikom kapitalizma: koliko para toliko

muzike ili u ovom konkretnom slučaju:koliko para toliko zdravlja. Nemojmo odkapitalističkog sistema očekivati humani-zam, empatiju, socijalnu osjetljivost i slič-ne socijalističke atribute. Humani kapita-lizam, kapitalizam s ljudskim likom ilipak takozvani narodni kapitalizam su jed-nostavno contradictio in adjecto. Quod li-cet Iovi, non licet bovi.

Milinovićev prijedlog reforme zdrav-stva znači uvođenje izuzetno restriktivnogsustava kojim bi se doslovce kažnjavalobolesnog čovjeka. Radi se o još jednojstepenici prema tajkunizaciji cjelokupnogdruštva. Ovog puta je na redu zdravstvo.Već od 1990. je na djelu puzajuće uvođe-nje totalnog privatiziranja zdravstvenogsistema od primarne zaštite nadalje, kojibi radio po principu: koliko novca, tolikozdravlja, a sve na principu stvaranja profi-ta. Zbog toga je zdravstvo (dakako i soci-jalna politika, obrazovanje, znanost i kul-tura) zanemareno.

Pod pritiskom i blagoslovom MMF-a iSvjetske banke već se odavno uvode dras-tične restriktivne mjere s ciljem da se pos-tepeno sav teret društvene nagradnje, da-kle i zdravstva, prebaci na građanina. To jeveć u velikoj mjeri i postignuto. Modeldruštvene brige za zdravstvo, kakav jepostojao u bivšoj državi, je napušten(premda je bio uzor u Europi i svijetu), anekad uzorni sistem domova zdravlja jerazoren, i transformiran u sistem privatnihambulanti opće prakse, a bolnice i specija-lističke ustanove se održavaju u teškom fi-nancijskom stanju. Istovremeno se privat-ni medicinski kapaciteti malo po malo in-korporiraju u sistem javnog zdravstva. Nonije tako samo sa zdravstvom. Ono se ov-dje tematizira u paradigmatskom znače-nju, jer je isti process na djelu i u ostalimsektorima društveno potrebnih djelatnosti:mirovinsko-socijalna zaštita, obrazovanje,znanost i kultura.

Premda se Hrvatska deklarira kao soci-jalna država koja u svom Ustavu određujezdravstvenu zaštitu kao javno i civiliza-cijsko dobro, ministar Milinović prijedlo-gom reforme, de facto, nudi američki mo-del s privatnim zdravstvom i nešto malojavnog za siromašne i djecu. Predloženareforma nije toliko usmjerena rješavanjuproblema sustava, koliko problemu njego-va financiranja, zapravo namicanja dodat-nog novca po sistemu (kao što je netko većrekao) uzmi malo od radnika, malo od um-irovljenika, a poslodavce - ne diraj.

Licemjerna je Milinovićeva žalopojkakako je hrvatski zdravstveni sustav jedin-stven u Europi, jer da obaveznu zdrav-stvenu zaštitu sa 15% zdravstvenog dopri-

nosa financiraju isključivo zaposleni, da-kle oko milijun i pol ljudi, a da od togapotroše samo 25 % uložena novca, a osta-tak od 75% da odlazi na troškove ostalogstanovništva. Lažna je ta Milinovićevabriga za korisnike zdravstvenih usluga, jeristovremeno, poput mantre, ponavlja kakoje neodrživo da taj doprinos uplaćuju pos-lodavci i da im taj teret treba skinuti, kakobi mogli otvarati nova radna mjesta (mož-eš mislit!) ili u najboljem slučaju podijeli-ti s radnicima.

Očita je, dakle, namjera da se reformomide na ruku poslodavcima kako bi im senajprije smanjio, a postepeno čak ukinuodoprinos (kako bi se efikasnije bogatili), isav teret prebacio na korisnike. Nadalje,namjera je da se u sustav zdravstvenogosiguranja uključe i privatna osiguravaju-ća društva, kojima bi se moglo uplaćivatidio obaveznog doprinosa, kao i dopunskoosiguranje, a ne samo HZZO-u kao dosad.Milinović je to nazvao ukidanjem mono-pola HZZO-a, a radi se zapravo o ideji dase HZZO postupno eliminira te da se cje-lokupni doprinos prebaci na privatna osi-guravajuća društva, čime bi se omogućiloda dio privatnog sektora masno zaradi natuđoj nevolji. Milinović perfidno nastojiprevariti građane računajući na ljudskiegoizam, pa kaže:

”Na primjer, vi dajete za policu dopun-skog 100 kn mjesečno, 1200 kuna godiš-nje. Ako niste prošle godine bili u bolnici,niti trošili ta sredstva, onda vam osigura-nje može vratiti pola, 600 kuna, pa će va-ša polica u konačnici biti jeftinija jer se ne-će svi razboljeti i liječiti. Osiguravateljivas tako stimuliraju da ostanete kod njih.To je i sada praksa nekih zemalja”.

Gdje je tu ”kvaka”? Pa upravo u tomvraćanju sredstava, jer bi se na taj načinpotpuno dokinula solidarnost, a osiguranjeindidualiziralo poput kasko osiguranja au-tomobila. No demagogiji nema kraja. Evokako Milinović odgovara na bojazan da bise s novim sistemom moglo dogoditi da seu privatne ruke iz zdravstvenog proračunaprelije nekoliko milijardi kuna:

”... to bi se dogodili kad bi svi ljudi otiš-li iz HZZO-a drugim osiguravateljima, aliispuštate to da bi trošak države u tom slu-čaju bio manji za 5 milijardi kuna. Ali akoje to najveći prijepor, to da vi nećeteupravljati dijelom svojih sredstava, ja topovlačim. Ako hrvatska javnost kaže da nevalja upravljati dijelom svojih sredstava,meni je to najmanji problem, ja to povla-čim”.

Iz rečenog je jasno da država ipak priže-ljkuje krah HZZO-a s ciljem da ga se rije-ši i građane izruči na milost i nemilost pri-

bolesno zdravstvo

PLAMENnovi

10

vatnom kapitalu. To i jeste svrha formira-nja paralelnog sustava financiranja zdrav-stva. Naime, izuzimanjem iz HZZO-a di-jela obaveznog zdravstvenog doprinosa,kojim bi osiguranici samostalno raspola-gali, umanjio bi sredstva za javno zdrav-stvo i prelio ih u privatne osiguravajućetvrtke. Tu bi sad bile moguće dvije opcije(obje na štetu javnog zdravsta i osigurani-ka): ili bi poslodavci i dalje morali izdva-jati 15% zdravstvenog doprinosa iz brutoplaća radnika, od čega bi dio, umjesto uHZZO-u, završavao u privatnim osigura-vajućim tvrtkama, ili bi dio od tih 15% (iličak cijelih 15%) zdravstvenog doprinosateretio neto plaće radnika, i u konačnicisav završavao u privatnim osiguravajućimtvrtkama.

Jasno je da je dugoročni cilj zdravstvenereforme upravo ta druga verzija, tim višešto se želi i umirovljenicima nametnutiobavezni zdravstveni doprinos, koji do sadnisu plaćali. Floskule o nekakvom pravuosiguranika na upravljanje dijelom svojihsredstava neka si Milinović zatakne za še-šir, jer se radi o čistom manipuliranju kakobi se građane ”preveslalo” - čovjek bi na-prosto mogao pomisliti da građanima nudini manje ni više nego samoupravljanjezdravstvenim fondom. U prezentaciji naweb stranicama Ministrarstva zdravstva isocijalne skrbi već je zacrtana i dinamikatog procesa. Dakle, već od 1.01.2009.,radno aktivni osiguranici bi samostalnoraspolagali s dijelom doprinosa. Do30.06.2009. bili bi obavezni opredijeliti seza ”svoje” osiguravajuće društvo (HZZOili neko drugo), a od 1.01.2010. brigu ozdravstvenoj zaštiti radno aktivnih osigu-ranika bi preuzela izabrana osiguravajućadruštva koja su dobila dozvole MZSS-a zarad.

Najveća opasnost Milinovićevog mode-la je u tome što se pod sintagmom ”soci-jalne osjetljivosti” krije jedino i samo pro-fit i interesi privatnog sektora, što je po-gubno za javno zdravstvo. Onda uopće ni-je neobično što su privatna osiguravajućadruštva i poslodavci već izuzetno povolj-no ocijenili Milinovićev prijedlog. Tko jevidio Moorov ”Sicko” morao bi biti svjes-tan opasnosti da bi, kao prvo, cijenazdravstvenog osiguranja kod privatnogosiguravatelja bila bez sumnje daleko vi-ša nego kod HZZO-a, i to sa stalnom ten-dencijom rasta. Kao drugo, osiguravateljbi na temelju nečije zdravstvene povijestimogao slobodno odlučivati, da li mu jeprofitabilno dotičnu osobu osigurati ili ne.I kao treće, pokušajmo zamisliti cijelu ko-hortu visokostručnih detektiva osigurava-jućeg društva, koji svoje radno vrijeme

provode tražeći načine kako da vam one-moguće svako iole skuplje liječenje, a akodozvolu za liječenje ipak dobijete, da na-kon samog liječenja iznalaze smicalicekako bi izbjegli plaćanje i primorali vasda sve platite iz vlastitog džepa, premdaste sve već platili u vidu premije zdrav-stvenog osiguranja. ”Kvaka” dakako imajoš, a profiteri od zanata ih svakako znaju,a smislit će i nove.

”Socijalni partneri”neoliberalne tajkunizacijeKako bi dobio zaokružen i što efikasniji

sustav tajkunizacije zdravstva, Milinovićje u prijedlog zdravstvene reforme uklju-čio još jednu moćnu metodu derogiranjadržavnog vlasništva: takozvano javno-pri-vatno partnerstvo, u kojem državni sektorulazi u partnerstvo s privatnim kapitalom.Taj se sistem kod nas sve više primjenjuje,premda je svjetsko i europsko iskustvo po-kazalo da je primjena tog sistema uvijekna štetu države, jer dolazi do faktičkogprelijevanja državnog kapitala u privatneruke.

Sindikati za sada nisu skloni ni Milino-vićevoj reformi zdravstva ni ideji o zam-rzavanju plaća. Međutim, stanje u sindika-tima ukazuje na opasnost da do ozbiljnijegotpora vjerojatno ipak neće doći. Naime,već se je u prošlosti pokazalo da sindikatilako pokleknu, jer i članstvo i rukovodstvanisu svjesni svoje snage, a nisu ni načistusa činjenicom da sindikalna borba nikadnije ugodna i da je puna ovakvih ili onak-vih opasnosti. Zbog zadojenosti ideologi-jom kapital odnosa, ni članstvo ni ruko-vodstva nisu svjesni svojih pravih interesai upadaju u jednu od najopasnijih zamki: uduboko ukorijenjenu, mada samoskrivlje-nu zabludu o tobožnjem socijalnom part-nerstvu između radnika, države i vlasnikakapitala (poslodavca). Još uvijek se neshvaća da u klasnom društvu vladaju onikoji posjeduju, pa ne može biti ni riječi onekakvoj socijalnoj koheziji društva, ilipak socijalnom partnerstvu.

Naprotiv, takva društva trpe od ekstrem-no zaoštrenih proturječnosti, a država služine da bi te proturječnosti razrješavala, većje oruđe klase posjednika. Zbog zablude osocijalnom partnerstvu radnici nasjedajupozivu vladajuće oligarhije na ”žrtvovanjesviju nas”, na solidarnost i odricanja za”dobrobit šire zajednice”. Radi se o kraj-nje ciničnoj namjeri da se ostatak još uvi-jek prisutnog tankog sloja socijalističkesvijesti mobilizatorski iskoristi, ali ne ukorist radnih slojeva, nego protiv njih, ukorist novostvorenih izrabljivača. Oni kojižive od svog rada još uvijek nisu postali

svjesni da je kapitalizam društvo sistemat-ske eksploatacije i apsolutne nepravde, pase u očaju pozivaju na one vrijednosti ko-je su socijalizmu inherentne, a kapitalizmuneprirodne.

Nadalje, sindikalna rukovodstva se jošuvijek nadaju premijerovom obećanju, ka-ko će im ići na ruku i nekako u budući Za-kon o radu (unatoč neustavnosti) uguratitakozvani ”doprinos solidarnosti”, skanda-lozni prisilni namet za nečlanove sindika-ta, koji bi imao biti naknada za korištenje”privilegija”, koje bi sindikat eventualnoizborio u kolektivnim ugovorima. S obzi-rom na te nade, čije bi ostvarenje donijelesindikalnim centralama ne mala materijal-na sredstva, nije za očekivati da bi se sin-dikalno rukovodstvo žešće sukobilo s pre-mijerom.

Treći razlog za bojazan je udvornost sin-dikalnih rukovodstava, podložnog dema-gogiji, koje više razmišlja o tome kakavdojam ostavlja na vlastodršce (s ciljem dase ostavi dojam odgovornog faktora u tri-partitnom socijalnom partnerstvu), nego opravim interesima sindikalnog članstva.

Nažalost, tendencije ”kokošarenja” sekod nekih sindikata već naziru, a primjet-no je i određeno sektašenje kod predstav-nika umirovljenika, jer na cijeli problemgledaju isuviše ”cehovski”.

Današnji društveni odnosi ugrožavajune samo sreću i blagostanje i ne samoslobodu, nego i sam opstanak čovjekov.Ti su odnosi klasni, ponižavajući, mani-pulirani od strane vlastodržaca, represiv-ni, otuđeni i neljudski, upravo pervertira-ni u svojoj srži. Oni su rezultat kapitalis-tičkog načina produkcije i reprodukcijecjelokupnog života, što se odvija po prin-cipu profita, odnosno beskrupulozne oti-mačine viška vrijednosti ili rada. U tomsmislu, ukoliko građani ne žele slobodu idraže im je ostati robovima, onda im nit-ko više ne može pomoći. A ako ne želeostati robovima, onda se moraju prijesvega osloboditi od destruktivnog duhapodaništva, koji nagovara čovjeka dapostane puž i odustane od ”uspravnoghoda”. To pak je moguće jedino revolu-cionarnim dokidanjem kapitalističkihdruštvenih odnosa izrabljivanja, otuđe-nja i socijalnog deklasiranja, te usposta-vom solidarnih, zajedničkih životnih uv-jeta u slobodnoj zajednici društvenihproizvođača u kojoj bi slobodan razvojsvakog pojedinca bio uvjetom slobodnograzvoja sviju.

Dr. Saša Blagus je fizičar u Institutu Ruđer Bošković. Tekst je preuzet s web

portala ZaMirZine (www.zamirzine.net).

intervju

PLAMENnovi

11

* Doktorice Borzan, da li još uvijeksmatrate da je HDZ-ova reforma zdrav-stva “kaubojska”?

Pogledajte samo što se događa otkad jekrenula reforma! Najprije, hrvatska jav-nost nije uopće imala prilike pročitati učemu se sastoji reforma. Nikakav pisanidokument o tome ne postoji. U hodu sedosta toga mijenja, ministar popušta pri-tiscima kad uvidi da je pretjerao, no jošuvijek inzistira na onome što je u toj re-formi najgore, a to je njegova namjera daproračunsku rupu puni iz džepova građa-na. U sve se ušlo potpuno stihijski i nepri-premljeno, pa je ministar optuživao svojesuradnike, HZZO za nesposobnost. Onikoji trebaju provesti reformu ne znaju štotrebaju raditi niti gdje bi se obratili za po-trebne informacije. Sve u svemu, vladapotpuni kaos!

* Vaš stranački kolega Rajko Ostojićizjavio je da je Hrvatska jedina zemlja uEuropi koja za zdravstvo ove godine iz-dvaja manje nego prethodnih godina.Kako je moguće izvršiti potrebnu refor-mu zdravstvenog sustava bez povećava-nja proračunskih izdvajanja za zdrav-stvo?

Problemi našeg zdravstva sada se činevrlo teško rješivim zbog poteza koje suvukle HDZ-ove vlade tijekom devedestihgodina. Naime, tada se potpuno promije-nio odnos broja umirovljenika i zaposle-nih. Ljudi su naprasito odlazili u mirovi-nu, što zbog političke nepodobnosti, štozbog privatizacijske pljačke. Danas osje-ćamo posljedice toga. Broj zaposlenihkoji uplaćuju doprinose za zdravstvo jenaprosto premalen da bi se mogla finan-cirati kvalitetna usluga u zdravstvu. Zbogtoga je SDP osmislio način kako pamet-nom gospodarskom politikom doći do

dodatnih barem 2 milijarde kuna, koje bise uložile u zdravstvo. Takvu strategijuHDZ nema i najpametnije čega se mogudosjetiti je dodatno uzeti od građana, čaki dijela umirovljenika koji su uredno krozcijeli svoj radni vijek plaćali doprinos.Smatram da bi bilo poštenije da, ako većnemaju strategiju kroz koju bi namaklidodatna sredstva za zdravstvo, naprostorasporede postojeća proračunska sredstvatako da zdravstvo dobije više.

* Čak i u zemljama gdje funkcionirasustav javne zdravstvene skrbi, postojeneki koji mogu osigurati bolje (privat-no) liječenje zbog toga što su bogatiji.Što će SDP poduzeti da se smanji ova ne-ravnopravnost, i da svi građani, bez ob-zira na debljinu džepa, imaju vrhunskuzdravstvenu zaštitu kada im ona zatre-ba? Hoće li se SDP zauzeti za povratakna solidarniji zdravstveni sustav kada sevrati na vlast?

Ono što nam je u američkim filmovimaizgledalo daleko, a to su scene u kojimazdravstveno osoblje ne želi ni pogledatičovjeka koji nema zdravstveno osigura-nje, postaje sve realnije i u našem društ-vu. To je nedopustivo. Solidarnost boga-tih prema siromašnima i zdravih premabolesnima je osnovna postavka SDP-ovezdravstvene politike. Smatramo da trebapostojati tzv. košarica besplatnih usluga.U njoj bi bilo sve ono što osigurava kva-litetno liječenje uz osjećaj sigurnosti dapacijenti neće morati prodati kuću ili dićikredit da bi se liječili. Usluga obiteljskogliječnika mora i dalje biti besplatna, jer nataj način osiguravamo njihovu laku dos-tupnost građanima. Naplaćivanjem uslu-ga obiteljskih liječnika, bojim se da ćeljudi odlaziti liječniku tek kad “vodadođe do grla” i kada je možda već kasno.

* Kako ocjenjujete ljudskost i efikas-nost Fonda za skupe lijekove? Kao štoznamo, već je dosta ljudi umrlo čekaju-ći (i boreći se za) dozvolu za nabavu pri-jeko potrebnih lijekova.

I sami ste u drugoj rečenici Vašeg pita-nja dali djelomično odgovor o efikasnos-ti Fonda za skupe lijekove. Njega je os-novala Račanova vlada 2002. godine idosad je on trebao funkcionirati savršeno.No to se, nažalost, nije dogodilo. Kakosad stvari stoje, nisu jasno utvrđeni krite-riji po kojima se daju skupi lijekovi, aprocedura je takva da neki ljudi ne doče-kaju svoj lijek. Sustav mora funkcionira-ti tako da, od trenutka postavljanja dijag-noze i potrebe za skupim lijekom, proce-dura mora trajati najviše 14 dana. Takođ-er očigledno nije dobro procijenjena koli-čina potrebnog novca za tu namjenu, iakopodaci o incidenciji bolesti za koje je po-treban skupi lijek postoje i na osnovu njihse može poprilično precizno utvrditi koli-ko je novca potrebno. Zato se sada do-gađa da netko ne dobije lijek, pa se ljudičesto obrate medijima i onda ministar na-kon medijskog pritiska dolazi kao “spasi-telj” i odobrava lijek. Mislim da ne mo-ram posebno objašnjavati koliko je to kri-vi pristup i kako takav način funkcionira-nja mora stati jer nije cilj praviti od mi-nistra zvijezdu, nego pomoći bolesnimljudima.

* U našem društvu se obično nedovol-jno razmišlja i radi po pitanju prevenci-je. Osim u vezi pušenja, vrlo su rijetkeedukativne kampanje, a i školski pro-grami (npr. u predmetu biologije) nedo-pustivo se malo bave tim pitanjima.Imate li neke ideje kako unaprijediti tajaspekt zdravstvene zaštite?

Ono što se u narodu kaže “bolje sprije-

DR. BILJANA BORZAN, SABORSKA ZASTUPNICA SDP-A I »LANICA PREDSJEDNI©TVA STRANKE

KAOS U ZDRAVSTVU

Doktorica medicine Biljana Borzan rođena je 29. studenoga1971. u Osijeku, gdje je završila studij medicine. Predsjednicaje Gradskog odbora osječkog SDP-a, te jedna od najistaknuti-jih hrvatskih političarki.

intervju

PLAMENnovi

12

čiti, nego liječiti” odnosi se prvenstvenona ljude, u smislu izbjegavanja bolesti.No, pametne vlade su shvatile da se to od-nosi i na novac. Naime, puno je jeftinijeuložiti u preventivne programe, nego tro-šiti na liječenje određene bolesti. O koris-tima za osobu koja je zbog obavljenogpreventivnog pregleda izbjegla bolest da ine govorim. Neke se stvari rade pogreš-no, neke premalo, i to treba mijenjati. Mi-nistarstvo je pokušalo raditi određenepreventivne akcije koje su bile neuspješ-ne, naprosto zbog toga što su se vodile“odozgo”, dakle pod ingerencijom Minis-tarstva, umjesto izabranog liječnika obi-teljske medicine. Iluzorno je bilo očeki-vati da će uspjeti akcija analize krvi u sto-lici radi otkrivanja raka debelog crijeva ukojoj ljudi sami uzimaju, pakiraju i šaljuuzorke. Ti su uzorci u velikom broju slu-čajeva zbog toga bili neupotrebljivi zaanalizu. Umjesto toga, ljudi su naprostotrebali donijeti uzorke svom liječniku,koji bi ih adekvatno poslao na analizu.Dakle, obiteljski liječnik je ključ dobrepreventivne medicine. Premalo se radi naedukaciji od najmanjih nogu o zdravojprehrani, zdravom načinu života. Centriza borbu protiv ovisnosti se više bave evi-dentiranjem i praćenjem postojećih ovis-nika, a vrlo malo preventivnim radommeđu djecom. Danas je sve usmjereno urazvijanje vrhunskog sporta, a rekreativnisport je zapostavljen, već od osnovneškole, a upravo rekreativni sport pomažeu borbi protiv bolesti od kojih se najvišeobolijeva i umire - visoki tlak, šećernabolest, srčani i moždani udar. U preventi-vi u svakom slučaju ima još puno prosto-ra i potrebe za intenzivnijim radom.

Razgovarali Mladen Jakopović i Filip Erceg

Mladen Jakopović

Dok je ovaj broj već išao u ti-sak, otkrivena je jeziva grob-nica u Jami Barbara u Slove-

niji, gdje je do sada pronađeno višestotina tijela onih koji su poraženi uDrugom svjetskom ratu. Svi humanis-tički ljevičari moraju bespogovornoosuditi ovaj i sve ostale barbarske či-nove. Još konkretnije, izvjesno je daje vrh Komunističke partije bio izrav-no uključen u naredbe i planiranje,kao i pomno sakrivanje, prešućivanjei opravdavanje ovog i brojnih drugihslučajeva masovnog nasilja. Dosljednidemokratski socijalisti neće bježati odove činjenice, niti od osude totalitaris-tičkih metoda kao šireg fenomena pri-sutnog nakon Drugog svjetskog ratana prostoru bivše Jugoslavije.

Moralna osuda, naravno, ne is-ključuje ocjenu šireg povijesnog kon-teksta u kojem su se takvi i sličnizločini događali. Prije svega, moralnaosuda zločina počinjenih od stranepripadnika i vrha KPJ ne opravdavalicemjernu desničarsko-nacionalis-tičku i pro-kapitalističku manipulacijukoja se kod nas neprestano pojavljujeu vezi tih pitanja. Nije potrebno trošitipreviše riječi na one koji bi ovim pu-tem željeli rehabilitirati NDH. Objek-tivno je opasnija pro-kapitalističkamanipulacija, koja za ovim fenome-nima poseže ne samo radi osudeboljševizma, već i radi propagiranjafloskule o kapitalizmu kao“najboljemod svih mogućih svjetova”. Takviideolozi “kraja povijesti” naravnoprešućuju strahovite i enormne zloči-ne kapitalističkih sila u tom istom ra-tu, kao i nakon njegovog svršetka. Odterorističkog savezničkog bombardi-ranja Hamburga (oko 50,000 žrtava),Dresdena (od 20-40,000 žrtava) itd.,ili američkog bombardiranja 67 japan-skih gradova koje je prema jednoj

procjeni usmrtilo oko 300.000 ljudi, aranilo oko 400.000 ljudi (1), put sa-vezničke pobjede bio je popločan ok-rutnošću bez imalo samilosti. Ovebrojke ne uključuju preko 220.000ubijenih atomskim bombama bačeni-ma na Hiroshimu i Nagasaki. Narav-no, velika većina žrtava svih ovih na-pada bili su civili. Ako tome pridoda-mo, na primjer, strahovit način na ko-ji su zapadni pobjednici razračunali sporaženima nakon rata, pa i civilnomnjemačkom populacijom u Njemačkoji drugim evropskim zemljama (2),očita je ideološka podvala kada se taokrutnost pokušava svaliti na leđa is-ključivo jugoslavenskih komunista.

Nije nikakvo čudo da se braniteljikapitalizma neće ni osvrnuti na preko70 američkih vojnih intervencija iz-van SAD-a od kraja Drugog svjetskograta, na masovnu i kontinuiranu pod-ršku desničarskim diktatorima i kapi-talističkim oligarsima, na nekolikomilijuna ubijenih u Korejskom ratu(3), 3-4 milijuna mrtvih kao posljedi-ce Vijetnamskog rata, oko 600,000ubijenih seljaka prilikom krvoločnogSAD-ovog bombardiranja Kambodže(što je olakšalo dolazak sumanutih Cr-venih Khmera na vlast)... Ti “demo-krati” neće ni pribilježiti da je bivšiamerički državni odvjetnik (AttorneyGeneral) Ramsey Clark 1996. pod-nio optužnicu da su SAD, njegovi ev-ropski saveznici i UN odgovorni zasmrt preko 1,500,000 Iračana (uprvom Zaljevskom ratu i kroz oštremeđunarodne sankcije, čak i na hranui lijekove), od čega 750,000 djece is-pod pet godina starosti (4), ili da jeUN-ov humanitarni koordinator zaIrak Denis Holliday rekao da je oko1-1,5 milijuna ljudi umrlo zbog sank-cija, to okarakterizirao kao genocid iiz protesta dao ostavku.(5) Ne čuju seovi zagovornici ljudskih prava ni popitanju znanstvenih istraživanja vode-ćeg svjetskog medicinskog časopisa

Licemjerje selektivnih humaO Jami Barbara, Saveznicima i zločinima

intervju

PLAMENnovi

13

Marko Vešligaj, diplomirani ekonomist ipredsjednik Foruma mladih SDP-a Kra-pinsko-zagorske županije, predvodi jednuod najljevijih i najaktivnijih omladinskihorganizacija SDP-a, pa smo mu odlučilipostaviti neka pitanja o ljevici u hrvat-skom i globalnom kontekstu.

* Nedavno ste po drugi put izabrani zapredsjednika zagorskog Foruma mladihSDP-a. Opišite nam malo aktivnosti Fo-ruma mladih Zagorje. Imate li neke tre-nutne kampanje, o kojim temama ras-pravljate?

-Forum mladih SDP Krapinsko-zagor-ske županije sa svojih 14 lokalnih organi-zacija u svom radu provodi akcije politič-kog, kulturnog, sportskog, edukacijskog izabavnog karaktera. Nastojimo također,ako je to ikako moguće, da naše akcijeimaju humanitarni karakter, ali i da upuću-ju neku poruku i naše rješenje za neki ak-tualni problem na području naše županije,a koji se tiče mladih. Moram napomenutida je naša županijska organizacija FM-anajaktivnija u državi, za što je i dobilapriznanje na prošloj konvenciji FM SDPHrvatske. Isto tako redovito provodimoakcije i kampanje državnog Foruma mla-dih, pa je tako upravo u tijeku akcija “Hr-vatsko zdravstvo je bolesno” tj,. reakcijaFM-a na sramotnu neoliberalnu reformuzdravstva koji provodi HDZ-HSS-HSLSvlada u Hrvatskoj, a sa ciljem zatiranjasvakog oblika solidarnosti u zdravstvu iuvođenje tržišnog principa u zdravstvo, či-me zapravo zdravstvo postaje tržišna kate-gorija, kao da je riječ o proizvodnji nekeindustrijske robe, a ne o našem zdravlju,koje nam je svima na prvom mjestu.

No da se vratim na Zagorje. Kao što samrekao, djelujemo na brojnim područjima, anaši članovi za sve svoje aktivnosti imajuveliku podršku od strane županijskogSDP-a, a stranka otvara i svoja vrata mla-

dima, pa mnogi naši članovi obnašaju važ-ne dužnosti kako u stranci, tako i na župa-nijskom i na lokalnom nivou. Tamo gdjesmo na vlasti već počinju i preuzimatiodređene funkcije u zakonodavnoj i izvrš-noj vlasti. Osim ovih aktivnosti, koje suuobičajene za jednu klasičnu političkustranku, ono što bi možda moglo interesi-rati vaše čitatelje je da smo na na našim in-ternet stranicama www.fm-zagorje.org ot-vorili jedan crveni kutak u kojem pišemo otome što je ljevica, koje su njezine povi-jesne zasluge, te koje odgovore može datiza budućnost, uglavnom jedan mali kutakza ideologiju. Time želimo potaknuti ras-pravu gdje zapravo ljevica kao pokret ide ikoje su joj perspektive.

* Možete li nam konkretizirati koja suto programska pitanja koja Vi osobnopotencirate kao ključne točke suvremenelijeve strategije u Hrvatskoj?

-Definitivno ono što ljevica u Hrvatskojtreba, je da bude glasna i da bude drukči-ja. Ona ne smije ići na mlin vladajućima,potrebno je pokazati i ustrojiti politiku zaljude. Koliko je to moguće unutar neolibe-ralnog poretka u kojeg je Hrvatska kao iostale zemlje zarobljen, ja to ne znam. Ali

MARKO VE©LIGAJ, PREDSJEDNIK FORUMA MLADIH SDP-a KRAPINSKO-ZAGORSKE ÆUPANIJE:

LJEVICA NE SMIJEI∆I NA MLINVLADAJU∆IMA

Lancet o broju žrtava sadašnjeg rata uIraku, ili po pitanju ORB studije kojazaključuje da je ovaj rat izgleda doveodo preko milijun i 200 tisuća mr-tvih.(6) Inače, treba napomenuti da jeNATO-ov rat u Afganistanu bio ključ-na uvertira u irački rat, jer je oslobo-dio američke trupe za invaziju Iraka.Opsceno je da naši i evropski političa-ri i “opinion makeri” još uvijek grleskute takve imperijalističke osovinezla, te da i dalje navijaju za sistem podkojim je 2006. npr. preko 36 milijunaljudi umrlo od gladi i neuhranjenosti,kako navodi Jean Ziegler, tadašnjispecijalni UN-ov rapporteur za pravona hranu. (7)

Sve zločine treba procesuirati. Svipokušaji opravdavanja ovog najnovi-jeg otkrivenog zločina s kraja Drugogsvjetskog rata bili bi sramotni. Istovrijedi i za sve ostale zločine, a pogo-tovo je duboka moralna obaveza bori-ti se protiv današnjeg divljaštva, novihkrvoprolića i novoga svjetskog rata dokojega će kapitalizam - ukoliko ga sečovječanstvo na vrijeme ne oslobodi -gotovo nužno prije ili kasnije dovesti.Kapitalistička proturječja već su dove-la do dva takva slučaja u proteklomstoljeću.

1)Sahr Conway-Lanz, Collateral Damage:Americans, Noncombatant Immunity, andAtrocity After World War II, Routledge,Kindle Edition, 2006., str. 1, u Mark Selden,A Forgotten Holocaust: US Bombing Strate-gy, the Destruction of Japanese Cities andthe American Way of War from World WarII to Iraq, The Asia-Pacific Journal: JapanFocus, May, 2007.

2)Vidi npr. Giles MacDonogh, After the Re-ich: The Brutal History of the Allied Occu-pation, Basic Books, 2007.

3)Vidi npr. moj članak Korejski kolonijalni rati američka podrška masovnim smaknućima,Novi Plamen, svibanj-srpanj, 2008.

4)The Wisdom Fund, Former US Attorney Ge-neral Charges US, British And UN Leaders,1996.

5)Mark Siegal, Former UN official says sanc-tions against Iraq amount to “genocide”,Cornell Chronicle, September 30, 1999.

6)Media Lens, The Media Ignore CrediblePoll Revealing 1.2 Million Violent DeathsIn Iraq, September 18, 2007, objavljeno on-line na http://www.medialens.org/ale-rts/07/070918_the_media_ignore.php.

7)Jean Ziegler, L’Empire de la honte (Imperijsrama), Fayard, 2007., str. 130.

nista

intervju

PLAMENnovi

14

sustav čije su se tako glasno deklariranevrijednosti zapravo pokazale kao običnafloskula i isprazna parola, nešto slično kaoi tzv. sovjetski socijalizam, tj. staljinizam.Sustav je postao karikatura.

Najvažnije što ljevica može napraviti uHrvatskoj, to je civilizirati državu i uvestivladavinu prava. Ljevica u Hrvatskoj, pri-tom mislim na SDP, morat će riješiti oneprobleme koji su breme HDZ-a iz devede-setih i koje HDZ, i da hoće, ne može rije-šiti, jer su oni i njihova vizija društva u ko-rijenu tih problema. Ti problemi su njiho-vo djelo. U Hrvatskoj još uvijek ne posto-je minimalni zakonski standardi za nekestvari, a to stvarno ne bi trebalo biti ideo-loško pitanje, ali ne vidim tko bi ih mogaoriješiti ukoliko to ne učini SDP, koji je je-dina alternativa vladajućima. Od poštiva-nja zakona i propisa kreće i svekoliki raz-voj od gospodarstva, zdravstva, obrazova-nja, infrastrukture... Tek nakon toga moćiće se raspravljati o distribuciji bogatstva,što i jest temeljna ljevičarska ideja. Prvobogatstvo, koje smo uzgred nekad imali,treba stvoriti, tek onda možemo razmišlja-ti o socijalističkoj alternativi. Nažalost, mismo materijalnu bazu izgubili i živimo nadug, jedino što nas može spasiti je ljudskikapital, iako je i on velikim dijelom otišaoiz Hrvatske i država se nužno mora usmje-riti na stvaranje tehničke inteligencije kojamože pokrenuti razvoj. Bez toga badavanam svi prirodni resursi.

* Kako ocjenjujete sadašnja kretanjana evropskoj ljevici?

-Ljevica u Europi, kao i u svijetu, kaoideja je u krizi i to je neosporno. Koketi-ranje sa kapitalistima i Blairov “treći put”doživljavaju svoj fijasko, čim prije to priz-namo to bolje, jer će se početi raspravljatio ideološkom zaokretu koji je u situacijiekonomske krize nužan. Nažalost, upozo-renja tzv. stare ili tradicionalne ljevice opravom karakteru kapitalizma ovih danadobivaju svoju potvrdu, a ljevica još uvi-jek šuti. To se događa zato jer je postalatroma i ne reagira dovoljno brzo na pro-mjene koje se u suvremenom svijetu do-gađaju. Postala je sama sebi svrha i previ-še se bavi sobom, umjesto da ponudi rješe-nja za izlazak iz krize, jer jedina ona tomože. Potrebno je načiniti zaokrete u ok-retanju prema bazi ljevice, a to su ljudi ko-ji žive od svoga rada, bilo oni industrijskiradnici ili softverski inženjeri. Očito da suneke ideje, za koje se tvrdilo da su za mu-zej, opet aktualne. Mislim pritom na Mar-xa, njegovu kritiku kapitalizma, koja jedanas aktualnija više nego ikada. Ali Marxnije sam dovoljan, nikad ni nije bio, jer jei on sam tvrdio da njegove ideje nisu dog-

ma, nego se trebaju tumačiti ovisno o si-tuaciji. Ja bih to rekao slikovito - dao namje sastojke, na nama je da nešto napravimood njih. Ljevica u Europi treba pokrenutipitanje smisla održivosti kapitalizma, jerako danas nacionaliziramo banke, da bi ihkonsolidirali, pa da bi ih mogli opet priva-tizirati nakon nekoliko godina, ubrzo ćenam se dogoditi opet ista situacija, a toznači da se samo vrtimo u krug. Kapitali-zam i slobodno tržište ne funkcioniraju,treba nam nova vizija i paradigma, jer nadanašnjoj razini tehnološkog razvoja pos-tojanje takvih razlika u standardu nijeodrživo, i situacija bi mogla eksplodirati.U Europi vidim da su lijeve stranke poče-le raspravu o tim problemima i da polaga-no ide zaokret, samo je potrebno sve ubr-zati, jer radne mase očekuju odgovore nasvoja pitanja, i ljevica ih mora dati u ovomtrenutku. Ako druga strana u ovim trenuci-ma preuzme vodstvo, to će dovesti do ja-čanja njihovih ekstremnih elemenata, aznamo gdje to može završiti. Uostalom,pogledajte ekstremnu desnicu i njezin brzorastući utjecaj, mislim da je to dovoljnoupozorenje ljevici i svim naprednim ljudi-ma da je dosta šutnje i inercije i da je vri-jeme za akciju i angažman.

* U lijevim se krugovima kod nas uposljednje vrijeme sve više govori o aktu-alnosti neke vrste aktivne mirovne politi-ke kroz pokret nesvrstanih. Čak se i riječ-ki gradonačelnik Vinko Obersnel nedav-no na svom blogu pozitivno odredio pre-ma tom pokretu. I dok neki tu perspekti-vu donekle očekuju unutar Europskeunije, uglavnom to shvaćanje uključujeNesvrstane kao konkretnu međunarod-nu organizaciju/savez zemalja. Koji jeVaš stav u vezi ovih pitanja?

-Pa meni je osobno žao što je hrvatskapolitika bezrazložno odbacila tako respek-tabilan pokret, koji je velikim dijelom uokviru bivše države Hrvatska sama stvori-la, jer pazite pokret nesvrstanih je možda inajveći politički uspjeh na ovim prostori-ma, a na koji su Hrvatska i njezini politi-čari u okviru jugoslavenske federacijeimali odlučujući utjecaj. I sad što se do-gađa, naravno da smo ga devedesetih od-bacili kao simbol bivše države i valjda ne-ki socijalistički relikt koji treba zaboraviti.Ali taj pokret i dalje postoji, i u njemu jepreko 100 zemalja, oni i dalje održavajusvoje konferencije i surađuju. I Hrvatskabi se definitivno trebala na neki način ak-tivirati u pokretu, za čije je stvaranje zas-lužan najviše Hrvat Josip Broz Tito. Ne-mojmo zaboraviti da su članice nesvrsta-nih veliki izvoznici nafte i plina, i znamokoliko je nekada bila plodna poslovna su-

radnja sa tim zemljama, a najviše zahval-jujući Nesvrstanima. Za kraj, nemojmo za-boraviti da je osnovna ideja i poruka pok-reta nesvrstanih mir i suradnja između na-roda i različitih političkih sistema, te međ-usobno uvažavanje različitosti. To je, mis-lim, jedna univerzalna poruka, koja namsvima treba u ovim trenucima.

* Što podrazumijevate pod terminom”socijalizam”? Je li, po Vašem mišljenju,u 21. stoljeću poželjan i moguć nekakavmoderni socijalizam?

-Za mene pojam socijalizam označavadruštvo socijalne i ekonomske pravde,ekonomsku i političku demokraciju, za-pravo socijalizma nema bez demokracije,ali i obrnuto, da citiram Rosu Luxemburg.Društvo u kojem svaki pojedinac ima jed-nake mogućnosti za školovanje, liječenje,napredovanje na poslu, kulturno uzdiza-nje, bavljenje sportom itd. Društvo kojeteži jednakosti i stvaranju drukčije ljudskesvijesti, ali ne postavlja to kao isključivi ijedini cilj, jer to je onda ekstremizam, asocijalizam to definitivno nije. Jer kakomože biti ekstremno nešto čiji su idealisloboda, bratstvo i jednakost? Socijalizamje društvo u kojem upravlja i vlasništvoima većina, i koje bi prema tome trebalobiti puno ekonomski efikasnije od današ-njega sistema. Povratak na tzv. socijalizamnerazvijenih je nemoguć, jer je zbog svo-jih nedostataka i propao. Socijalizam nepostoji bez političkih sloboda, slobode tis-ka i slobodnog javnog izražavanja, slo-bodnog političkog udruživanja, dakle onošto smo poznavali pod pojmom socijali-zam zapravo to i nije bilo, a kamoli nijebio komunizam, koji je viši stadij od soci-jalizma. Ali ne možemo zanemariti da suneke stvari, posebno u SFRJ, bile dobropostavljene, i iz toga se može dosta nauči-ti: zdravstvo, obrazovanje, zaštita radnič-kih prava, samoupravljanje... Sve su topostignuća socijalizma na ovim prostori-ma. Na tim temeljima, uz poštivanje gorenavedenih sloboda, treba graditi socijali-zam 21. stoljeća, koji mora postati socija-lizam razvijenih, iako vidimo da se socija-lističkim idejama danas prvenstveno vodezemlje koje su iskusile svu surovost kapi-talizma, poput Venezuele i Bolivije. No toje samo početak, sva težina krize, koja ćepogoditi i najrazvijenije zemlje, prisilit ćeih da svoju politiku prilagode tako da bu-de u službi ljudi koji žive od svog rada, ko-ji moraju sudbinu uzeti u svoje ruke. Jerako ne socijaliziramo društvo, ekonomiju ipolitiku, ako sve to ne učinimo ljudskijim,da li imamo uopće budućnost? Socijali-zam ne da je poželjan, nego je nužan.

Razgovor vodio Mladen Jakopović

bosanski lonac

PLAMENnovi

15

mr. sc. Goran Marković

Rasprave o državnom uređenjuBosne i Hercegovine ne prestajuotkako je njena državnost obnov-

ljena u Dejtonu. Tri nacionalne političkeelite, koje, ako za trenutak zanemarimoOHR, dominiraju našim političkim (idruštvenim) životom, se ne mogu spora-zumjeti o tome kako Bosna i Hercegovi-na treba da izgleda. Da stvar bude jošzamršenija, nema jedinstvenog mišljenjani o tome kakvo državno uređenje Bosnai Hercegovina ima po Dejtonu. Dok je pojednima ona konfederacija, pa su entitetiu suštini države koje su se udružile u je-dan labav savez, po drugima je ona fede-racija, po trećima “nešto između” (prav-nički rečeno, ima državno uređenje suigeneris), dok neki misle da je ona decen-tralizovana unitarna država, dakle u os-novi ono što je bila i prije rata, s tim danjeni sastavni dijelovi imaju znatno većistepen autonomije.

Na raspravu o tome šta Bosna i Herce-govina jeste, nadovezuje se rasprava o to-me šta ona treba da bude. Ta rasprava jevrlo važna i nju konačno treba okončatiili barem u najvećoj mjeri približiti kraju,umjesto da se skreće pažnja ka drugim te-mama, kako misle neki društveni pokretikoji djeluju u Bosni i Hercegovini. Zaš-to? Zato što su nedoumice i razlike u po-gledu oblika državnog uređenja Bosne iHercegovine stalni izvor nacionalne ho-mogenizacije i pokušaja nacionalnih po-litičkih elita da svoj legitimitet povrate azatim i učvrste predstavljajući se kao je-dini ili barem najbolji zaštitnici nacijei(ili) države. Kad se konačno riješi najve-ći dio pitanja vezanih za oblik državnoguređenja Bosne i Hercegovine (tj. da li jeona i da li treba da bude konfederacija,federacija ili unitarna država), nacionalnepolitičke elite će izgubiti dobar dio adutakoje misle koristiti za ponovno sticanjelegitimiteta među biračima iz svoje naci-je.

Rasprave o ustavnim reformama se ta-kođe najvećim dijelom, mada ne isključi-vo, kreću oko pitanja koja su vezana za

oblik državnog uređenja - napomenimosamo materiju podjele nadležnosti izme-đu države i entiteta, zatim središnjeg ni-voa vlasti, a dobrim dijelom i strukture inačina odlučivanja državnih institucija.Različita rješenja koja nacionalne politič-ke elite nude u pregovorima su posljedicarazličitih viđenja oblika državnog uređe-nja Bosne i Hercegovine u budućnosti.

Ustavobranitelji i ustavoreformatoriNacionalne političke elite izvode svoje

viđenje Bosne i Hercegovine iz vlastitihklasno-socijalnih interesa i političkihideologija. Srpska politička elita je usta-vobraniteljska. Ona nije bila zaintereso-vana za obnovu Bosne i Hercegovine pookončanju građanskog rata, a kada je nato bila primorana, prihvatila je samo jed-nu minimalnu državu, sa vrlo ograniče-nim nadležnostima i krnjim institucional-nim sistemom, a njeni ideolozi su se po-trudili da Bosnu i Hercegovinu definišukao konfederaciju, što bi značilo da suentiteti, u osnovi, (suverene) države.Otud, recimo, upotreba termina “zajed-ničke institucije”, što je vanustavna, pa iprotivustavna, kategorija, ali se njomeimplicira da Bosna i Hercegovina nijeništa drugo do labav savez država. Istirazlozi su navodili srpsku političku elituda se protivi svakom prenosu nadležnostina institucije Bosne i Hercegovine, što jenjen principijelan stav do danas, i nemaosnova da se on promijeni u budućnosti.

Kako je Republika Srpska, na osnovuDejtonskog sporazuma, stekla stepen au-tonomije koji nemaju federalne jedinice udrugim federalnim državama, a u njoj jedominacija srpske političke elite bila ne-upitna, ona nije imala razloga da zahtije-

va bilo kakve ustavne reforme. Ona ih nidanas ne priziva, a ako i pristaje na nekeod njih, to čini nevoljno ili ukoliko ocije-ni da to ne šteti njenim pozicijama u pod-jeli moći u Bosni i Hercegovini. Stoganjeni politički ciljevi ostaju dvoentitetskouređenje Bosne i Hercegovine, ili, u kraj-njem slučaju, teritorijalno preuređenjekoje ne bi zadiralo u teritoriju RepublikeSrpske, te zaustavljanje procesa prenosanadležnosti na institucije Bosne i Herce-govine. Dok jedan dio srpske političkeelite izbjegava da se bliže opredijeli oobliku državnog uređenja Bosne i Herce-govine, najjača srpska politička stranka,SNSD, je izašla sa tezom da Bosna i Her-cegovina treba da bude federalna država.

Hrvatska politička elita tvrdi da Hrvati,kao najmalobrojniji narod, imaju razlogada budu nezadovoljni postojećim uređe-njem Bosne i Hercegovine. Nekoliko raz-loga utiče na to. Prvo, za razliku od Srba,a faktički i Bošnjaka, Hrvati nemaju svojentitet. Drugo, Hrvati su često onemogu-ćeni da ravnopravno vrše vlast u Federa-ciji BiH sa Bošnjacima. Treće, Hrvatipraktično ne mogu koristiti pojedine me-hanizme odlučivanja u državnim institu-cijama (na primjer, mehanizam tzv. enti-tetskog veta odnosno entitetskog glasa-nja). U ovim tvrdnjama ima ponešto isti-ne. Hrvati imaju najmanje poslanika uPredstavničkom domu Parlamentarneskupštine Bosne i Hercegovine, tako dane mogu spriječiti donošenje odluke kojusmatraju štetnom, dok to Bošnjaci i Srbimogu, ali zato hrvatski delegati u Domunaroda imaju mogućnost da spriječe do-nošenje takve odluke, jer su dva domaravnopravna u odlučivanju. Na čelu Fe-deracije BiH se nalaze predsjednik i dvapotpredsjednika. Iako oni zajednički od-lučuju o većini pitanja iz svoje nadlež-nosti, o nekim pitanjima samostalno od-lučuje predsjednik. Ako je on iz reda boš-njačkog naroda, Hrvati mogu tvrditi da sunjegove odluke donesene bez njihove sa-glasnosti. Ali, to isto mogu tvrditi i Boš-njaci (i Srbi) kada je predsjednik Federa-cije BiH iz reda hrvatskog naroda. Većiproblem postoji u Vladi Federacije BiH,

BOSNA I HERCEGOVINA: federacija ili propast

bosanski lonac

PLAMENnovi

16

u kojoj ima osam Bošnjaka, pet Hrvata itroje Srba, a koja odlučuje većinom gla-sova. Kako je Vlada moćna politička in-stitucija koja određuje i vodi politikuovog entiteta, Hrvati mogu tvrditi da boš-njački ministri mogu preglasavati hrvat-ske ministre.

Problemi postoje i na državnom nivou,jer način izbora članova PredsjedništvaBosne i Hercegovine ne garantuje hrvat-skoj političkoj eliti da će na tu funkcijubiti izabran ijedan njen pripadnik. Ustav-no rješenje je takvo da se može desiti dabošnjački birači izaberu hrvatskog članaPredsjedništva. U prvih deset poslijerat-nih godina to se nije desilo, jer je HDZimao premoćnu većinu u hrvatskom bi-račkom tijelu. Onda se podijelio na dvijestranke, što je iskoristio dominantno boš-njački SDP da predloži svog kandidataŽeljka Komšića. Za njega je glasao vrlomali broj hrvatskih birača, ali su ga zatopodržali bošnjački simpatizeri SDP-a(budući da SDP nije istakao svog kandi-data za bošnjačkog člana Predsjedništva),tako da sada Hrvate u Predsjedništvupredstavlja osoba koja nije dobila podrš-ku ni relativne većine Hrvata koji su gla-sali na izborima.

Ono što hrvatsku političku elitu najvišeboli je to što ona nema “svoj” entitet, ko-jim bi mogla samostalno upravljati. Zatohrvatski političari često tvrde da su njiho-ve srpske (pa i bošnjačke) kolege u po-vlaštenom položaju. Ipak, postoji nekoli-ko kantona u kojima hrvatske nacionalnestranke dobijaju većinu glasova, i kojehrvatska politička elita smatra “hrvat-skim” kantonima. U njima ona vlada istokao što su na drugim nivoima državnogorganizovanja vladaju oni za koje onatvrdi da ugnjetavaju i preglasavaju hrvat-ski narod i njegove predstavnike. Takohrvatska elita ne kritikuje druge nacional-ne elite zato što one sprovode politiku do-minacije nego zato što i ona sama nemadovoljno mogućnosti da sprovodi tu istupolitiku.

Kako god, hrvatska politička elita jenajdosljednija u zahtjevima da Bosna iHercegovina treba da bude uređena kaofederalna država. Ona predlaže da Bosnai Hercegovina u svom sastavu ima najma-nje tri federalne jedinice (o tome se hrvat-ske političke stranke), pri čemu će etnič-ki i istorijski kriterij biti osnovni pri ut-vrđivanju njihovih teritorija. Osim toga,te federalne jedinice ne moraju imatikompaktne teritorije. Iz svega rečenog sezaključuje da hrvatska politička elita pos-redno predlaže da bude formirana i “hr-vatska” federalna jedinica odnosno enti-

tet. Vjerovatno iz taktičkih razloga, da bise srpska politička elita pridobila za po-tencijalnog saveznika, ništa se ne govorio tome da li bi ovo teritorijalno preuređe-nje značilo ukidanje Republike Srpske.Hrvatska politička elita prihvata i prenosnekih nadležnosti sa entiteta na državneinstitucije, budući da nema razloga da setome protivi, jer nema “svoj” entitet, a ti-me može puno dobiti, pošto može djelo-tvornije sudjelovati u vršenju tih nadlež-nosti na državnom nego na entitetskomnivou.

Jedino bošnjačka politička elita zago-vara uspostavljanje građanske državeBosne i Hercegovine, koja bi bila organi-zovana na regionalnom principu. Boš-njačke političke stranke se, međutim, neslažu o tome koliko regija treba da budeuspostavljeno, kakav treba da bude nji-hov ustavno-pravni položaj i da li se unjima uopšte treba voditi računa o činje-nici multietničnosti društva. Najrigidnijestavove zastupa SDA, Stranka za BiH sezalaže za čistu građansku regionalnu drž-avu, dok SDP, iako zastupa ideju regio-nalne države, smatra da treba voditi raču-na o multietničkom sastavu društva i tučinjenicu poštovati prilikom ustavne re-forme. Preuređenje države na regionalnojosnovi bi u suštini značilo njenu unitari-zaciju, s tim da bi takva unitarna državabila znatno decentralizovana, a regije bi,barem prema SBiH i SDP, imale svoje in-stitucije koje vrše zakonodavnu i izvršnuvlast. Entiteti bi, naravno, bili ukinuti, anadležnosti države znatno ojačane. To senedvosmisleno može zaključiti analizomnacrt‚ ustava koje, svaka za sebe, predla-žu ove dvije stranke. Pri utvrđivanju po-dručja regiona se ne bi vodilo računa o et-ničkom kriteriju, nego bi se primjenjivalidrugi kriteriji - ekonomski, geografski,saobraćajni i sl.

Takvo državno uređenje bi omoguća-valo preglasavanje po nacionalnoj osno-vi. Dovoljno je obratiti pažnju na trenu-tan sastav Predstavničkog doma Parla-mentarne skupštine BiH, u kome sjededvadeset dva Bošnjaka, četrnaest Srba išest Hrvata, pa shvatiti da u ovoj institu-

ciji, primjenom većinskog načela i načelagrađanske suverenosti, može biti obezbi-jeđena stalna ili povremena dominacijajedne nacionalne političke elite, samos-talno ili u povremenim savezima sa jed-nom od preostale dvije nacionalne poli-tičke elite. Bošnjačke političke stranke neračunaju sa ovom činjenicom i ne nuderješenja za njeno predupređenje. Tako, naprimjer, Stranka za BiH smatra da Pred-sjednika BiH treba da bira Predstavničkidom tročetvrtinskom većinom, a ako seto ne može postići, odluka se može doni-jeti i prostom većinom. U zavisnosti odtoga kako budu ustrojene regije, može sedesiti da u njihovim vijećima (skupština-ma) apsolutnu ili relativnu većinu uvijekimaju pripadnici jedne nacionalne poli-tičke elite. Socijal-demokratska partija, sdruge strane, smatra da poslanici u Domuregija treba da imaju pravo veta na odlu-ke parlamenta koje smatraju štetnim zavitalni interes svog naroda, ali samo utačno određenim pitanjima, mada ni utom slučaju nema garancije da takva od-luka neće biti usvojena, jer bi Ustavni sudBiH, pod određenim uslovima, imao pra-vo da ocijeni da li je ta odluka štetna povitalni nacionalni interes.

Uzroci razlikaRazličita viđenja oblika državnog ure-

đenja Bosne i Hercegovine su posljedicarazličitih političkih ciljeva kojima težepojedine nacionalne političke elite, a kojisu javnosti postali poznati već prilikomorganizovanja nacionalnih političkih stra-naka 1990. godine. Dok srpska i hrvatskapolitička elita nisu željele Bosnu i Herce-govinu kao nezavisnu državu, bošnjačkapolitička elita je željela unitarnu državuzasnovanu na principu građanskog suve-reniteta. A kako većina, iako samo rela-tivna, građana Bosne i Hercegovine pri-pada upravo narodu iz koga ona potiče,mogla se nadati stabilnoj ili čestoj domi-naciji procesima političkog odlučivanja,pogotovo stoga što je saveznike, ma kakooni bili privremeni i nesigurni, mogla na-ći ne samo u političkim predstavnicima“ostalih”, nego i pojedinih dijelova srp-ske ili hrvatske političke elite.

Ove principijelne razlike, koje su izme-đu nacionalnih političkih elita postojaleod samog početka našeg nesrećnog na-cionalnog višestranačja, su se odrazile naposlijeratni razvoj Bosne i Hercegovine.Srpska politička elita je mogla biti rela-tivno zadovoljna postignutim, jer, iakonije dobila svoju državu, mogla ne ne-smetano kontrolisati polovinu državne te-ritorije u okviru entiteta koji je imao izra-

Sulejman TihiÊ

bosanski lonac

PLAMENnovi

17

zito visok stepen autonomije. Kako suočuvanje tog entiteta i nivoa njegove au-tonomije ključni za politički opstanak teelite, jer ona ne može graditi svoj legiti-mitet na bilo kom drugom društvenom pi-tanju, nema sumnje da će ona uvijek os-tati dosljedna tim ciljevima kao osnov-nim. Dakle, Republika Srpska sa što višeautonomije i, koliko god je moguće, bezdaljnjeg prenosa nadležnosti.

Hrvatska politička elita je možda najvi-še frustrirana realnošću, jer je u njenomslučaju najveći jaz između onoga što je

željela i obećavala i onoga što je postiglo.Ideološki i propagandno je taj jaz obliko-van kroz fraze o ugroženosti hrvatskognaroda, što je naišlo na potvrdu u nekimslučajevima praktičnog funkcionisanjapolitičkog sistema. Sve to je naišlo na od-ziv hrvatskog biračkog tijela, koje se vje-rovatno zbog toga najsporije diferencira-lo na stranačkoj osnovi. Da bi ponovostekla svoj legitimitet, hrvatska političkaelita mora dokazati hrvatskom biračkomtijelu da je sposobna braniti ono što je sa-ma definisala kao hrvatski nacionalni in-teres, a što je, u stvari, njeno punije i dje-lotvornije sudjelovanje u vršenju vlasti.Zato ona insistira na teritorijalnom preu-ređenju države, ne bi li dobila svoj enti-tet, dok ne mari puno za očuvanje entitet-skih nadležnosti - kako smo vidjeli, sa-dašnje stanje joj ni u tom pogledu ne od-govara.

Bošnjačka politička elita je vjerovatnou najtežem položaju kada je u pitanju mo-gućnost ostvarenja njenih strateških cilje-va. Ona ne samo da želi ukidanje entiteta,već i regionalizaciju države, što je vrlodaleko od realnosti. Takođe, ona je obe-ćala svojim biračima stvaranje građanskedržave, od čega dosad nije bilo ništa. Za-to ona koristi novu taktiku - zalaže se zaone ustavne reforme koje bi je približiletom cilju, ističući istovremeno, na nivoupropagandnih parola, svoje krajnje cilje-ve za koje je svjesna da su neostvarivi.Ali, ona je učinila medvjeđu uslugu sa-moj ideji države Bosne i Hercegovine.Poistovjećujući Bosnu i Hercegovinu zaBošnjacima i težeći centralizaciji njenog

državnog uređenja (što nije identično sacentralističkim državnim uređenjem),ona je dodatno udaljila Srbe i Hrvate odideje zajedničkog života u zajedničkojdržavi Bosni i Hercegovini. Time je boš-njački unitarizam čvršće vezao Srbe i Hr-vate za srpski odnosno hrvatski separati-zam, bez obzira što oni u ovom trenutkune istupaju otvoreno. U svakom slučaju,bošnjačka politička elita je uvjerena dado unitarne Bosne i Hercegovine možedoći samo daljnjim razvlašćivanjem enti-teta i stvaranjem novih državnih instituci-ja. Time ona muti vodu političkog razu-ma, jer svako onaj ko zagovara potrebuprenosa nadležnosti i stvaranja novih drž-avnih institucija, makar imao jake razlo-ge za to a bio ogorčeni protivnik bošnjač-kog nacionalističkog unitarizma, možebiti proglašen petom kolonom Harisa Si-lajdžića ili, u najboljem slučaju, ZlatkaLagumdžije.

Značajno je istaći da se rasprava o us-tavnim reformama uglavnom tiče pitanjakoja su neposredno povezana sa oblikomdržavnog uređenja, odnosno sa pitanjimaod čijeg rješenja neposredno zavisi kakoće i da li će nacionalne političke elite ubudućnosti vršiti novu raspodjelu politič-ke moći. Jednom riječju, pod krinkomborbe za državu ili naciju, sve se krećeoko borbe za očuvanje postojećih ili sti-canje novih pozicija moći. Da je to tako,potvrđuje i činjenica da nacionalne poli-tičke elite nemaju razlika u pogledu eko-nomsko-socijalnog uređenja Bosne i Her-cegovine. One se ne razlikuju ni u pogle-du ekonomske i socijalne politike različi-tih vlada u Bosni i Hercegovini. Razlikaje samo u tome kako će biti ustrojen insti-tucionalni sistem, jer od toga zavisi ko ćeimati više a ko manje moći, odnosno koće kontrolisati društvene resurse u većojili manjoj mjeri nego dosad.

Šta da se radi?Ne možemo reći da je rješenje u tome

da se uspostavi federalno uređenje Bos-ne i Hercegovine, jer je ona već federa-cija. Entiteti nisu države, ni nosioci jed-nog dijela suvereniteta, nego su federal-ne jedinice jedne asimetrične federacije.Ona je asimetrična zato što je jedna fe-deralna jedinica (Federacija BiH) i samafederacija, dok je druga (Republika Srp-ska) unitarno uređena. Dejton je usposta-vio federaciju po formuli “dvije u jed-noj” - u okviru istog državno-pravnogporetka imamo dvije federacije - jednaje Bosna i Hercegovina, a druga Federa-cija Bosne i Hercegovine. To rješenjejeste neuobičajeno, jer se sve druge fe-

deracije sastoje od unitarno uređenih fe-deralnih jedinica. Iz te činjenice se nemože izvesti zaključak da Bosna i Her-cegovina nije federacija, budući da Fe-deracija BiH i Republika Srpska imajuidentičan ustavno-pravni položaj, bezobzira na svoje unutrašnje uređenje.Važno je kakav je njihov međusobni od-nos, njihov odnos prema državi i njihovaustavno-pravna pozicija, a ona je najve-ćim dijelom primjerena poziciji federal-ne jedinice, mada uz određene važnespecifičnosti.

Bosanskohercegovačka federacija setokom vremena mijenjala i preobražava-la. U pogledu obima nadležnosti i sistemadržavnih institucija je izvršena značajnaevolucija bosanskohercegovačke federa-cije od potpisivanja Dejtonskog sporazu-ma do danas. Njene nadležnosti su znatnoproširene i obrazovane su nove institucijena državnom nivou (na prvom mjestu uoblasti pravosuđa), čime se Bosna i Her-cegovina najvećim dijelom približilastandardima uobičajenim za jednu fede-ralnu državu.

Dakle, ne postavlja se pitanje da li Bos-na i Hercegovina treba da postane fede-ralna država, već u kom pravcu treba dase razvija njeno federalno uređenje. Ovonačelno pitanje otvara niz drugih, koja semogu grupisati u dvije vrste - prvo, pita-nja vezana za podjelu nadležnosti i dru-go, pitanja vezana za političke institucijeBosne i Hercegovine.

Nacionalne političke elite se spore o triključna pitanja koja bitno opredjeljujusudbinu Bosne i Hercegovine i njenihgrađana, a čije rješenje neposredno utičena (pre)raspodjelu političke i društvenemoći. Prvo pitanje je teritorijalna organi-zacija Bosne i Hercegovine, drugo jepodjela nadležnosti između države i enti-teta, a treće je organizacija državne vlas-ti. Nema izgleda da teritorijalna kompo-zicija Bosne i Hercegovine može biti bit-nije izmijenjena u bliskoj budućnosti. Us-tav Bosne i Hercegovine predviđa da ćeona biti sastavljena od dva entiteta. Taodredba ne može biti promijenjena legal-nim putem, a tolika količina političkognasilja, kojom bi ona bila promijenjenafaktički, nikom ne pada na pamet, jer bito dovelo u pitanje funkcionisanje samedržave pa i društvenog života uopšte.Stoga se o teritorijalnoj reorganizacijiBosne i Hercegovine može govoriti samou mjeri u kojoj bi politički činioci u Fede-raciji BiH, a to su bošnjačka i hrvatskapolitička elita, bili spremni na izmjenunjene teritorijalne strukture. Političkimkompromisom bi mogla biti postignuta

Æeljko KomπiÊ

bosanski lonac

PLAMENnovi

18

dva cilja - s jedne strane, Federacija BiHbi bila očuvana kao kategorija UstavaBosne i Hercegovine, a s druge, grupisa-njem kantona sa hrvatskom odnosno boš-njačkom većinom stanovništva bi se mo-gla formirati dva kantona, što bi doneklezadovoljilo i zahtjeve hrvatske političkeelite za “hrvatskim” entitetom. Na koncu,takvo rješenje bi donekle zadovoljilo ijavnost, jer bi bili smanjeni ogromni tro-škovi državnog aparata. Ovo rješenje nebi značilo stvaranje bošnjačkog i hrvat-skog kantona u Federaciji BiH, već kan-tona sa većinskim hrvatskim i kantona savećinskim bošnjačkim stanovništvom. Is-to tako, ni Republika Srpska se ne možesmatrati srpskim entitetom, niti je to onaod 2002. godine, kada su prvi put donese-ni amandmani na entitetske ustave kojiobećavaju predstavnicima tri naroda dasudjeluju u vršenju državne vlasti na ni-vou entiteta.

Čini se da je pitanje teritorijalnog preu-ređenja Bosne i Hercegovine prenaglaše-no od strane nacionalnih političkih elita,koje nedostatak praktičnih rješenja želenadomjestiti zalaganjem za neka nova te-ritorijalna rješenja, kako bi ponovo prido-bili legitimitet nacionalnih biračkih tijela.Može se tvrditi da je ovo tačno zato štoprimjena principa konstitutivnosti sva trinaroda u oba entiteta i u kantonima zahti-jeva da vršenje vlasti bude organizovanobitno drugačije nego što je to bio slučaj uvrijeme potpisivanja Dejtonskog spora-zuma. Time entiteti i kantoni, formalno-pravno, a jednim dijelom i praktično-po-litički, prestaju biti ono što su bili u prvojposlijedejtonskoj fazi - jednonacionalneili dvonacionalne političko-teritorijalnejedinice. Stoga više nije suštinsko pitanjeda li će postojati dva ili više entiteta, ili ćeoni biti ukinuti, već da bude postignutotakvo ustavno (i, u sklopu njega, teritori-jalno) uređenje koje će počivati na dvaprincipa - konsenzusu legitimnih politič-kih predstavnika građana i konstitutivnihnaroda i stvarnoj ravnopravnosti tri naro-da na svim nivoima političkog organizo-vanja društva. Ako to može biti postignu-to u okviru postojeće političko-teritorijal-ne organizacije Bosne i Hercegovine, ne-ma razloga da se ona mijenja. Zato bi na-cionalnim političkim elitama bilo pamet-nije da se, umjesto nerealnih zahtjeva zaočuvanjem postojećeg stanja (što želi srp-ska politička elita) ili radikalnih promje-na (što želi, na prvom mjestu, bošnjačkaelita), koncentrišu na pronalaženje kom-promisnih rješenja kojima bi se do kraj-njih konsekvenci sproveli principi gra-đanske i nacionalne ravnopravnosti, de-

mokratije i konstitutivnosti naroda.Princip konstitutivnosti naroda tre-

ba da bude jednako primijenjen na svimnivoima organizovanja javne vlasti uBosni i Hercegovini. I dok su određenaodstupanja moguća na lokalnom nivou,imajući u vidu izrazito nesrazmjernu zas-tupljenost pojedinih nacija u ukupnomstanovništvu i činjenicu da se na tom ni-vou ne donose ključne političke odluke,počev od kantonalnog nivoa treba obe-zbijediti stvarnu ravnopravnost legitim-nih predstavnika sva tri naroda. U tomsmislu, vlade treba da budu učinjene pos-laničkim, odnosno njihovi članovi trebada potiču iz skupština, a ne samo da imodgovaraju, jer trenutna ustavna rješenja,u oba entiteta, dopuštaju da u sastav enti-tetskih vlada ulaze pripadnici malobroj-nijih konstitutivnih naroda koji nisu poli-tički predstavnici svojih naroda nego iza-branici političke elite najbrojnijeg narodatog entiteta. Na taj način se princip multi-etničnosti entitetskih vlada svodi na obič-nu karikaturu. Osim toga, treba da posto-je identična rješenja o sastavu i načinuodlučivanja Savjeta ministara i entitet-skih vlada. Nadležnosti šefa države, kakona državnom tako i na entitetskom nivou,treba da budu smanjene i svedene na ce-remonijalne, čime bi on izgubio stvarnupolitičku moć. Time bi manje-više bilosvejedno da li predsjednik i potpredsjed-nici entiteta imaju ista ili različita ovlaš-ćenja i kakva je razlika između njih.

Isto važi za šefa države na nivou Bosnei Hercegovine. Sada je to Predsjedništvo,sa velikim nadležnostima, čiji članovi sebiraju neposredno, iz čega proističe mo-

gućnost da, barem u Federaciji BiH, bira-či iz reda jednog naroda izaberu članaPredsjedništva drugom konstitutivnomnarodu, pa da tako jedan narod ima dvapredstavnika u Predsjedništvu, a druginarod nijednog. To se dogodilo na izbori-ma 2006. godine, kada je Željko Komšić,iako Hrvat, bio izabran uglavnom glaso-vima Bošnjaka-simpatizera SDP-a. Ne-posredan izbor članova Predsjedništvanužno zahtijeva njegova velika ovlašće-nja, pa se postavlja pitanje da li bi moždabilo demokratičnije imati inokosnog šefadržave, tj. Predsjednika, a dio dosadaš-njih ovlašćenja Predsjedništva podijelitiizmeđu Parlamentarne skupštine i Savje-ta ministara. U tom slučaju više ne bi bi-lo potrebe za neposrednim izborom pred-sjednika, jer mu nije potreban legitimitetkoji stiče neposrednim izborom ukolikone posjeduje značajnu političku moć.Ako bi predsjednik Bosne i Hercegovinebio biran posredno, odnosno u Parlamen-tarnoj skupštini, bio bi prevaziđen pro-blem koji imamo od 2006. godine i kojise može ponovo javiti - da jedan narodbira predstavnika drugog naroda. Posre-dan izbor predsjednika Bosne i Hercego-vine bi bio vršen tako što bi za kandidataglasali poslanici u Predstavničkom domui delegati u Domu naroda, tako da bi mo-gao biti izabran samo onaj kandidat kogapodrži većina predstavnika građana ikonstitutvnih naroda. Vjerovatno je da bitakvi kandidati u većini slučajeva bili lič-nosti sklone kompromisu, a ne ekstremis-ti poput Harisa Silajdžića ili MiloradaDodika. Zamjena Predsjedništva Pred-sjednikom bi značila smanjenje troškova

bosanski lonac

PLAMENnovi

19

državnog aparata, smanjenje moći šefadržave, jer bi one nadležnosti koje bi on,kao organ koji politički nikome ne odgo-vara, osim posredno i uslovno na izbori-ma, izgubio pripale skupštini ili Savjetuministara, kojeg skupština, barem for-malno, politički kontroliše.

Savjet ministara Bosne i Hercegovine,tj. bosanskohercegovačka vlada, treba dadobije jasnu ustavno-pravnu poziciju, usmislu da bude utvrđena njegova ustav-no-pravna i politička uloga, sa preciznoodređenim nadležnostima. On i dalje tre-ba da ima paritetan sastav, a nova ustav-na rješenja treba da načine korak naprijedu odnosu na odluku visokog predstavnikaMiroslava Lajčaka iz oktobra 2007. godi-ne, kojom je dozvoljeno preglasavanjeministara iz reda jednog naroda u pogle-du odluka o kojima ovo tijelo konačnoodlučuje. Imajući u vidu da je Savjet mi-nistara značajna politička institucija, a neprost izvršilac naloga drugih institucija,treba spriječiti dominaciju jedne ili dvijenacionalne političke elite u njegovom ra-du.

U stručnoj i političkoj javnosti se vodeopsežne rasprave o tome kako treba dabude organizovana Parlamentarna skup-ština Bosne i Hercegovine (za koju je, uz-gred, pravilnije da se prosto zove Skup-ština Bosne i Hercegovine). Njena dvadoma - Predstavnički dom i Dom naroda- sada predstavljaju građane i konstitutiv-ne narode, mada način odlučivanjaPredstavničkog doma, koji uključuje mo-gućnost tzv. entitetskog glasanja, pokazu-je koliko je etnički element zastupljen iprecijenjen u ustavnom sistemu i politič-kom životu Bosne i Hercegovine. Entite-ti, s druge strane, uopšte nisu zastupljeniu Parlamentarnoj skupštini. Postoje zah-tjevi da dva doma više ne budu ravno-pravna u procesu odlučivanja, već da sveodluke donosi Predstavnički dom, a daDom naroda odlučuje samo o pitanjimakoja se smatraju od vitalnog interesa zaneki od konstitutivnih naroda. Ta pitanjabi, po ovom mišljenju, morala biti preciz-no utvrđena Ustavom Bosne i Hercegovi-ne.

Ako bi se prihvatilo to rješenje, na ma-la vrata bi bilo uvedeno nacionalno pre-glasavanje. Budući da bošnjačka politič-ka elita ima većinu u Predstavničkom do-mu, a da srpska i hrvatska politička elitazajedno imaju poslanika skoro koliko iova prva, odlučivanje u Predstavničkomdomu bi u većoj mjeri nego dosad bilopretvoreno u političke ucjene i trgovine,povremene ili stabilnije koalicije dvijenacionalne elite protiv treće, ili bi boš-

njačka politička elita, u određenim situa-cijama, i sama mogla nametnuti svoju po-litičku volju. Institut vitalnog nacional-nog interesa bi malo vrijedio, jer se nej-govom primjenom ne bi moglo spriječitidonošenje velikog broja odluka. Teško jenaći opravdanje za ovakav način odluči-vanja u društvu koje je snažno podijelje-no po etničkom osnovu, u kome praktič-no postoje tri etnička pod-društva i u ko-me nacionalne političke elite imaju su-protstavljene političke interese i strategi-je.

Stoga nam se čini opravdanim sljedećerješenje. Predstavnički dom treba da od-lučuje primjenom većinskog načela, jer jepredstavništvo građana, a oni se ne dijeleprema svojoj etničkoj ili entitetskoj pri-padnosti. To bi značilo da u ovom domupostoji mogućnost preglasavanja. Da bise spriječilo da preglasavanje postaneprincip odlučivanja, Dom naroda bi mo-rao biti ravnopravan činilac odlučivanjasa Predstavničkim domom. U njemu biistovremeno bili zastupljeni i entiteti ikonstitutivni narodi. Entitetska zakono-davna tijela bi u njega birala jednak brojpredstavnika entiteta, vodeći računa da uentitetskoj delegaciji u odgovarajućojsrazmjeri budu predstavljena sva tri kon-stitutivna naroda i tzv. Ostali. DelegatiDoma naroda koji pripadaju istom konsti-tutivnom narodu bi formirali klubove de-legata konstitutivnih naroda. Dom narodabi odlučivao većinom glasova svojih čla-nova, s tim što bi delegati jednog konsti-tutivnog naroda mogli proglasiti štetnompo vitalni interes svog naroda bilo kojuodluku i time spriječiti njeno usvajanje.

Jednodimenzionalno društvoPoseban problem je što nacionalne po-

litičke elite, koristeći ratna iskustva i stra-hove, predstavljaju bosanskohercegovač-ko društvo kao jednodimenzionalno - kaodruštvo u kome žive pojedinci čija se dru-štvena uloga svodi na pripadnost određe-noj naciji. Shodno tome, pojedinac svojeinterese može pojmiti i ostvariti samo uokviru nacije i u okviru onoga što su na-cionalne političke elite proglasile nacio-nalnim interesom. Takav jednodimenzio-nalni pojedinac je onda predstavljen odstrane svoje nacionalne političke elite.

Svjesno se zanemaruje činjenica dasvaki pojedinac ima više društvenih ulo-ga i pripadnosti različitim društvenimgrupama, a da svoje interese ostvaruje narazličitim područjima društvenog života iu interakciji sa pojedincima koji pripada-ju različitim društvenim grupama, a nesamo nacijama. Drugim riječima, pojedi-

nac nije samo Srbin, Hrvat, Bošnjak iliJevrej, on je istovremeno i radnik,zemljoradnik, student, buržuj, ili, recimo,ateist, hrišćanin, musliman, zatim pripad-nik političke organizacije, član sindikata,nevladine organizacije itd. Nacionalnepolitičke elite, međutim, moraju zanema-riti i čak prikriti tu raznovrsnost društve-nih uloga i pripadnosti pojedinca, jer sa-mo tako mogu očuvati svoju društvenu ipolitičku dominaciju.

Jednodimenzionalnost društva vodijednodimenzionalnosti političkogpredstavljanja. U stvari, nacionalne poli-tičke elite i nova buržoazija su jedini dru-štveni subjekti za koje ne važi ta jednodi-menzionalnost, jer su samo one do krajasvjesne svog društvenog položaja i svojihposebnih interesa, koje ostvaruju tako štoih manje-više uspješno poistovjećuju saopštim interesom cijelih nacija.

Pojedinci treba da budu političkipredstavljeni po raznim osnovima. Uovom trenutku su značajna tri - oni trebada budu predstavljeni kao građani, od-nosno kao politička bića bez obzira napripadnost društvenoj grupa; drugo, trebada budu predstavljeni kao pripadniciodređene etničke zajednice, i to samo za-to što etničko dominira našim društvenimživotom, a ne zato što političko predstav-ljanje tničkog ima vrijednost po sebi; tre-će, oni treba da budu predstavljeni kaopripadnici određenih društvenih grupakoje se formiraju u ekonomskoj sferi dru-štva, jer je ta sfera suština i osnov društ-va. Kod nas je samo ova drugi osnov raz-vijen, čak bismo rekli prezastupljen iprevrednovan. Prvi osnov je prisutan, aliu nedovoljnoj mjeri, jer se pojedinac kaograđanin ili kao birač ipak posmatra pr-venstveno kao dio etničkog biračkog tije-la ili kao građanin-pripadnik nacije, a većtime on nije ništa drugo do polu-građa-nin. Treći osnov uopšte nije uzet u poli-tičkom predstavljanju, kao da je bosan-skohercegovačko društvo homogeno, bezdruštvenih grupa čiji su socijalno-klasni(na prvom mjestu) interesi ne samo razli-čiti već i suprotstavljeni.

To se ne može prevazići drugačijeosim građanskim samoorganizovanjem isocijalnom borbom koja bi počivala nadrugačijim ideološkim pretpostavkama idruštvenim interesima. Da bi ta borba da-la rezultate, prethodno treba da se smanjimanevarski prostor nacionalnih politič-kih elita, a to se, između ostalog, postižei time što im se, stvaranjem jednog nor-malnog i relativno zaokruženog državnoguređenja, izbija adut da su jedini zaštitni-ci nacionalnih ili državnih interesa.

90obljetnice

PLAMENnovi

20

Filip Erceg

Tamo gdje je sve počelo, tu se sve izavršilo: u Beogradu, glavnom gra-du Kraljevine Jugoslavije, 1919.

godine, prije, dakle, punih devedeset godi-na, osnovana je Socijalistička radničkapartija Jugoslavije (komunista), koja ćeveć sljedeće godine na Vukovarskom kon-gresu promijeniti ime u KPJ, a u tom istomBeogradu, glavnom gradu SFRJ, 1990.godine, prije devetnaest godina, na 14.kongresu, raspao se Savez komunista Ju-goslavije. I sada, devedeset godina od os-nivačkog i devetnaest godina od posljed-njeg kongresa, što reći a da to ne budeotrcano i prigodničarski, što kad čovjek vi-še nije pametan, kad više ustvari nema štoreći (jer se nakon svega nužno mora ostatibez komentara), kad više nema ni Partijeni Jugoslavije, i kada je sve ono “naše štonekad bejaše“ odbačeno kao zabluda i po-greška, kao smeće kojem je mjesto u Mu-zeju revolucije ili u povijesnoj ropotarni-ci? Tu našu slavu i taj naš tragizam, sve tošto je vezano za “avangardu radničke kla-se“ (nota bene, nema više ni te tradicional-ne radničke “klase za sebe“!), trebalo biprikazati upravo avangardno, brehtovski,na daskama kao ekspresionističku dramu utri čina. Motiv imamo, a scenarij bi se mo-gao napisati na osnovu sačuvanih partij-skih transkripata, likove također ne mora-mo izmišljati, treba nam samo jedan reži-ser, Georgij Paro, na primjer, koji bi sve topretvorio u jednu predstavu.

Prvi čin prikazuje Kongres ujedinjenja.Počinje s Internacionalom i s pozdravnimgovorima. Puno je delegata: jedni stoje,drugi sjede. Na zidu su slike Marxa i En-gelsa. Govori se o tome da je kucnuo čas,da je kapitalizam ušao u završnu fazu, ci-tira se Lenjina, spominje Erfurtski pro-gram, traži ukidanje feudalnih ostataka naselu i podjela zemlje seljacima…Aplauzi,skandiranje (“Živio drug Lenjin“, “ŽivjelaII. Internacionala“!!), adrenalin, ali i kon-fuzija (koja će se godinama kao trakavicaprovlačiti kroz Partiju): s jedne strane kon-statacija da se klasna borba “razvija u ve-like socijalne revolucije“, a s druge refor-mizam po kojem je cilj “osvajanje politič-

ke vlasti od strane proleterijata“, a tu je iStatut u kojem se ističe da SRPJ (k) nijesavez partija, već jedinstvena partija, što jezanimljivo s obzirom da će KPJ poslijepromijeniti ime u Savez komunista i da ćese na pitanju jedinstva i raspasti, te pove-zano s tim i unitaristički pristup nacional-nom pitanju: Kongres ističe da su Srbi, Hr-vati i Slovenci “jedan narod“ (a Makedon-ce i Crnogorce, pa i Muslimane, budućeBošnjake, tko šljivi), i da je riječ o “jednojnacionalnoj državi“, koja se zove Kraljevi-na SHS (iako bi, dakako, tu kraljevinu tre-balo preobraziti u socijalističku republi-ku). Kongres je na kraju prvog čina iza-brao Centralno partijsko vijeće u koji suušli: Filip Filipović, Živko Topalović, Si-ma Marković, Dušan Cekić, Jovo Ja-kšić, Mitar Trifunović, Laza Vukičević,Vlada Marković, Đuro Cvijić, VladimirĆopić i drugi, a za glavnog sekretara SRPJ(k) izabran je Filip Filipović. U svakomžitu ima kukolja, a već u ovom prvom ru-kovodstvu naziru se dvije ličnosti koje ćesvaka na svoj način unutar same Partijepostati paradigme, kako socijaldemokrat-skog revizionizma, tako i nacionalizma(nerijetko zakamufliranog u jugoslavenskiunitarizam), onih boljki koje će na kraju irazoriti Partiju. Riječ je, naime, o ŽivkuTopaloviću i Simi Markoviću. Ukratko:Topalović je kao rezervni oficir sudjelo-vao u oba balkanska i u Prvom svjetskomratu, s još nekoliko boraca sahranio je Di-

mitrija Tucovića na Vrapčevom Brdu, akao predsjednik Socijalističke partije Ju-goslavije došao je na osnivački kongreskomunističke partije i postao njezin pot-predsjednik, da bi nakon ulaska KPJ uKominternu istupio iz njezinih redova. Pi-sao je i protestirao protiv šestojanuarskediktature i ujedno zarađivao kao odvjetnik.Tako je dočekao i okupaciju, a onda je uaprilu 1944. otišao na Ravnu Goru i postaojedan od najbližih suradnika Draže Mi-hailovića. Poznata je njegova teza da par-tizani nikada ne bi ojačali u okupiranoj Ju-goslaviji da ustaše nisu započeli genocidnad srpskim narodom. Kada je vidio dačetnici gube rat, pobjegao je u emigraciju.Njegova posljednja trotomna knjiga nosinaslov Kako su komunisti dograbili vlast uJugoslaviji…Topalović se provlači krozsva vremena i kroz sva tri čina. On je bašpoput onih Topalovića iz “Maratonaca“,groteskni lik kroz koji se zrcali sva tragi-komika ovih prostora u burnom 20. stolje-ću, a kao takav, on je idealan lik za jedan“teatar apsurda“.

Nacionalno pitanje Marković je opet druga priča. On s revi-

zionističkih i oportunističkih pozicija pri-lazi nacionalnom pitanju. U svojim knji-gama Nacionalno pitanje u svetlosti mark-sizma i Ustavno pitanje i radnička klasaJugoslavije, Marković dolazi do pogreš-nog zaključka da je nacionalno pitanje uJugoslaviji pitanje konkurentske borbe iz-među srpske, hrvatske i slovenske buržoa-zije. On ne uviđa da se klasno i nacional-no isprepleću i da oslobođenja radničkeklase nema bez nacionalnog oslobođenja.Marković si postavlja pitanje: “Kakvo jebilo držanje radničke klase Jugoslavije unacionalnom pitanju?“, i odgovara krajnjenaivno da radnička klasa, za razliku od bu-ržoazije, nije opterećena nacionalnim pita-njem: “Dok srpska, hrvatska i slovenskaburžoazija u periodu svoje zajedničke vla-davine nisu uopće isticale na dnevni rednacionalno pitanje, radnička klasa nijeimala nikakvog interesa da to pitanje pok-reće. Naprotiv, radnička klasa je sasvim is-pravno stala 'na branik ideje nacionalnogjedinstva' (op. “narodno jedinstvo“ je u to

GG OO DD II NN AA OO DD OO SS NN II VV AA NN JJ AA KK PP JJ // SS KK JJ

PoËetak i kraj je

Filip FilipoviÊ

obljetnice

PLAMENnovi

21

vrijeme omiljena fraza velikosrpske burž-oazije!) i ravnopravnosti svih nacionalnos-ti u zemlji; čitava njezina politika“, nas-tavlja dalje Marković, “kretala se u pravcunacionalnog približavanja, sjedinjavanja,stapanja, jer je najviši interes jedne inter-nacionalne proleterske partije da ubrzaprirodni proces slivanja sličnih nacija i iz-bjegne nacionalna trvenja koja su ogrom-na smetnja za vođenje revolucionarneklasne borbe“ (podc. F. E.). Čini se da jeMarković pomiješao kruške i jabuke: on jeunitarizam poistovjetio s internacionaliz-mom, te je slijedom toga rješenje nacio-nalnog pitanja vidio u pokrajinskom auto-nomizmu, a ne u federalizmu. Markovićnacionalno pitanje svodi na ustavno pita-nje i predlaže da se KPJ založi za stvaranjeautonomnih pokrajina: “Takvim rješenjemustavnog pitanja bili bi stvoreni svi potreb-ni uslovi za nacionalni mir u zemlji; grupi-ranje po nacijama postalo bi bespredmet-no, klasna borba dobila bi slobodno po-lje“. Lik Sime Markovića provlači se ta-kođer od početka do kraja našeg dramskogkomada. Ali, bilo bi dobro da se on pojav-ljuje pod inicijalima S. M., jer na kraju ni-je jasno, je li jedan drugi S. M. (SlobodanMilošević) u naše vrijeme reinkarnacijatog predratnog S. M. (Sime Markovića)?Naime, ostaje enigma, je li poslijeratni S.M. personifikacija kontinuiteta i metaforapovratka na poražene koncepcije predrat-nog S. M., ili je to samo privid. Bilo kakobilo, u diskusiji koja je vođena uoči III.konferencije 1924. godine, “ljevica“ je us-pjela progurati svoj prijedlog Rezolucije onacionalnom pitanju. Pogledi Sime Mar-kovića odbačeni su kao mješavina velikos-rpskih i socijaldemokratskih pogleda, jer“da se država Srba, Hrvata i Slovenaca nemože smatrati kao homogena nacionalnadržava s nešto nacionalnih manjina, negokao država u kojoj vladajuća klasa jedne(srpske) nacije ugnjetava ostale nacije“.No, iako je rezolucija afirmirala pravo na-roda na samoodređenje do odcjepljenja,KPJ nije odbacila ideju samog ujedinjenjaJužnih Slavena. Naprotiv, KPJ se zalaže zaujedinjenje, “ali da bi to ujedinjenje mogloispuniti svoju misiju, zajednička državamora se zasnivati na osnovi dobrovoljnog

saveza i potpune ravnopravnosti sviju svo-jih dijelova, što dosad nije bio slučaj“(podc. F. E.).

Drugi čin preskače razdoblje od sedam-desetak godina i prikazuje posljednji beo-gradski kongres. Kažu da je broj 13 nesret-ni broj, ali što se tiče SKJ, sreće nije bilona 14. kongresu. Naime, to je bio Kongresna kojem se Partija raspala, a održan je od20. do 22. januara 1990. godine u beograd-skom Sava centru. Savez komunista je ta-da stavljen pred kjerkegorovsku dilemu:ili-ili; dakle, ili put u konfederaciju ili po-vratak na jedinstvo; ili jačanje federalnihpartija ili slabljenje savezne partije? To subile dvije dijametralno suprotne koncepci-je, na kojima će se Partija raspoloviti kaotrula dinja. Slobodan Milošević je smatraoda nema jake Jugoslavije bez jake Partije,dok su slovenski delegati predvođeni Mi-lanom Kučanom bili za svojevrsnu kon-federaciju i Partije i Jugoslavije. Spor jeizbio oko izglasavanja novog Statuta SKJ.Slovenci su predlagali amandman po ko-jem se SKJ definira kao “organizacija re-publičkih organizacija Saveza komunista,koje se ravnopravno udružuju u SKJ“, alije taj amandman (kao i svi ostali slovenskiamandmani) glatko odbijen: od 1.156 pri-sutnih “za“ je glasalo svega 169 delegata.S druge strane, srpski prijedlog po kojembi Ustav trebao jasno definirati Jugoslavi-ju kao državu “s punom pravnom i držav-nom subjektivnošću“ prihvaćen je s 955glasova. Razočarani što im niti jedanamandman nije prošao, Slovenci su de-monstrativno napustili kongres. Znajućišto to znači za budućnost Partije, neke sudelegatkinje odlazile iz dvorane Sava cen-tra sa suzama u očima. Međutim, Miloše-vić je zatražio da Kongres nastavi s radom(navodno je šapnuo Borislavu Joviću:“Ma pusti ih, bre, neka idu“), budući jekvorum bio osiguran, ali tu više nije bio upitanju samo kvorum, već činjenica da jepo prvi put u povijesti Partije jedna repu-blika napustila Kongres. A onda su se stva-ri počela komplicirati. U znak solidarnos-ti, za Slovencima su otišla i braća Hrvati.Dakle, Partija je praktički ostala bez dvijerepublike, što znači da se SKJ de facto ras-pao. Kongres je proglasio prekid rada

zbog kratkih konzultacija. Ali, kako se natim konzultacijama ništa nije moglo dogo-voriti, zaključeno je da se 14. Kongres od-gađa do daljnjega. Kao što znamo, to dodaljnjega, značilo je ustvari – zauvijek!

E, a kako bi to sada trebalo scenski pri-kazati? U trenutku kada predsjedavajućiproglašava prekid rada kongresa s napo-menom da će se kongres sazvati u dogled-no vrijeme, nastaje tupa tišina, a delegatiraštrkani po dvorani, već uvelike nervoznii na iglama, ostaju stajati ukočeni na mjes-tu. Prizor je jezovit. Osjeća se hladnoćaoko srca. Kao da su svi sleđeni, stoje dele-gati “ponosni kano klisurine“. Kao da secijela krvava historija komunističke parti-je skupila u jednu sekundu i kao da se tasekunda sledila u ovoj akustičnoj dvorani.Nacionalno je opet kao Aždaja progutaloKlasno, a nema Njega da kao Sveti Đorđes mačem probode tu Aždaju, tu neman ko-ja će za koji dan iz sebe izbaciti vrući rat-ni plamen, i spaliti Jugoslaviju kao gromrodino gnijezdo. I dok svi tako čekaju Nje-ga u jednoj tužnoj pirandelovskoj atmosfe-ri, zastor označava kraj drugog čina.

U trećem se činu opet vraćamo unazad,odlazimo na Vukovarski kongres 1920.godine, na kojem je SRPJ (k) promijenilaime u KPJ. Zašto baš na Vukovarski kon-gres? Zato što se na tom kongresu takođerdogodio rascjep (boljševička opcija je po-razila socijaldemokratsku), i zato što se tajkongres održao u Vukovaru, gradu koji ćeu ovom ratu postati simbol ratnog strada-nja. Na sceni se isprepliće rad kongresa sratnim akcijama, spaja se prošlost (Vuko-varski kongres iz 1920.) i budućnost (raza-ranje Vukovara koje je uslijedilo poslije14. Kongresa 1991. godine), s tim da nove

dne AVANGARDE

obljetnice

PLAMENnovi

22

zaraćene generacije ignoriraju one kojizasjedaju na Kongresu: nitko nikoga nečuje – čuje se samo buka, jauk, artiljerija,granate...Multietnički Vukovar ujedno je imjesto jedinstva (izraženo u internaciona-lizmu i jugoslavenstvu KPJ) i mjesto raz-dora (sukob Srba i Hrvata, hrvatskih sna-ga, paravojske i JNA). Vukovar je jedanopredmećeni Dijalektički zakon jedinstvai borbe suprotnosti: nekad je bio primjer“bratstva i jedinstva“, a danas je getoizira-ni grad. O kako je sve to bizarno: scenommaršira vojska (HOS-ovci pjevaju “Juru iBobana“, a neke bradonje “Bit će mesa,klat ćemo Hrvate“!!), prolaze žene, starci idjeca u prnjama i sa culama, jedni plaču,drugi prijete, tu je i general Šljivančanin spetokrakom na čelu, a Filip Filipović go-vori o tome da je kapitalizam ušao u impe-rijalističku fazu razvitka i epohu proleters-ke revolucije, i da je KPJ za sovjetsku re-publiku Jugoslaviju. Kakva parlamentarnademokracija, kakvi bakrači: diktatura pro-letarijata, to je naš cilj, a KPJ prihvaća bu-ržoaska predstavnička tijela samo kaosredstvo “za propagandu partijskog pro-grama, razobličavanje klasnih neprijatelja,revolucionarno vaspitanje proleterijata irazvijanje revolucionarnih energija, održa-vajući trajnu vezu između rada Partije uparlamentu i pokreta masa van ovih“ i ta-ko dalje i tako dalje, a onda ustaje Dragi-ša Lapčević i predlaže da se usvajanje no-

ve programske deklaracije odloži za slje-deći kongres (kao što je odložen rad 14.kongresa!), jer on smatra da težište progra-ma treba biti na sindikalnom i prosvjet-nom radu, i na socijalnim reformama koje“pripremaju radničku klasu za bor-bu“…Živko Jovanović čita rezoluciju opolitičkoj situaciji i zadacima KPJ u kojojse, između ostalog, ističe da će se KPJ bo-riti za ukidanje monopola i posrednih po-reza, za nacionalizaciju cjelokupnog pro-meta kako bi se onemogućila špekulacijaživotnim namirnicama, za zaštitu invalidai ratne siročadi (a pred njima se upravostvaraju novi invalidi i nova ratna siro-čad!) i za potpuno rješenje agrarnog pita-nja “oduzimanjem svih velikih posjeda iustupanjem sa odgovarajućim inventaromi bez ikakve naknade seljačkim vijećima,koja obrazuju oni koji zemlju stvarnoobrađuju“…Dva kongresa, Četrnaesti iVukovarski: tamo se osjetio zamor, gubi-tak volje, a ovdje svi lebde na oblaku Veli-kih Ideja. Govori se o novom svijetu i onovom čovjeku, o pravdi, bratstvu, slobo-di, jednakosti, raspoloženje je prozelitsko,a moral na visokoj razini. Puno se puši idvorana se guši u magli dima. Nije sasvimjasno, odakle toliki dim, i jesu li ti delega-ti opijeni od svojih ideja ili od ovog niko-tina. Je li taj nikotin tamjan nad kojim seovi ljudi kade kao vjernici u crkvi, ili je tomožda dim od paleži i ruševina? Bilo ka-

ko bilo, Kongres je usvojio Statut kojipredviđa potpunu centralizaciju Partije(zanimljivo, zar ne; pa i 14. Kongres jeprihvatio centralistički Statut!): ukidaju sepokrajinski odbori i stvaraju oblasni sekre-tarijati sa sekretarima koje postavlja Cen-tralno partijsko vijeće i koji su neposredninjegovi organi za “sprovođenje partijskepolitike i održavanje veza s organizacija-ma date oblasti“. Ali, tzv. centrumaši načelu sa Živkom Topalovićem (!) odbijajuda prihvate novi Program i novi Statut: oninapuštaju Kongres (baš kao slovenski de-legati) i KPJ s obrazloženjem da revoluci-ja nema šanse u zaostaloj Jugoslaviji…

Između “belog terora“ i “velikih čistki“ Treći čin završava jedino onako kako i

može da završi, na ruševinama i sa žrtva-ma. Nakon sveopćeg pokolja ostala suzgarišta i leševi. I dok delegati aklamaci-jom pozdravljaju usvajanje novog Progra-ma i Statuta i promjenu imena u KPJ, do-tle mrtvozornici sklanjaju sa scene leševe.Vuku ih za noge kao vreće cementa i od-vlače iza kulisa. Radost i oduševljenje,“Hej Slaveni“, crvena zavjesa, i kraj.

I što nakon svega reći o Partiji koja ječetrdeset i pet godina vladala Jugoslavi-jom, da bi se preko noći pretvorila u prah ipepeo? A što drugo, nego “slava joj i vječ-na pamjat“: od osnivanja pa do osvajanja

obljetnice

PLAMENnovi

23

vlasti, KPJ je prošla trnovit put kao ni jed-na druga naša politička organizacija; tekšto je osnovana, već na prvim izborima1920. godine, KPJ je osvojila 59 poslanič-kih mandata i postala treća po snazi stran-ka u državi (dakle, ni tada u monarhistič-koj Jugoslaviji, KPJ nije bila neka margi-nalna sekta, već ozbiljna politička snaga),ali je ubrzo stavljena izvan zakona. Kadaje bauk komunizma počeo kružiti i Jugo-slavijom, vlast je proglasila Obznanu, aktkojim se “zabranjuje komunistička propa-ganda“; donosi se Zakon o zaštiti države inaroda i KPJ postaje zabranjeno voće, azabranjeno voće je, kao što znamo, naj-slađe voće; slijedi faza ilegalne borbe, pro-goni, robije, tamnice, a u jednoj od tihtamnica Moša Pijade i Rodoljub Čola-ković prevode Marxov Kapital; SpasojeStejić baca bombu na fijaker kralja Alek-sandra, a mladi Alija Alijagić puca naministra unutrašnjih poslova MiloradaDraškovića (danas se to zove terorizam,ali onda se to zvalo anarhokomunizam, iPartiji je dugo trebalo da iz faze individu-alnog terora prijeđe u fazu masovnog ot-pora); razvija se plodna izdavačka djelat-nost (jedno vrijeme izlazi čak 18 partijskihlistova i časopisa s ukupnom tiražom odoko 740.000 primjeraka, što je u uspored-bi s današnjim strankama i njihovom izda-vačkom djelatnošću kao nebo i zemlja);infiltrira se u sindikate (po Statutu usvoje-nom još na Vukovarskom kongresu, radni-ci, odnosno članovi sindikata mogli supostati članovi Partije bez provjere, dok susvi ostali morali ispuniti stroge uvijete) iorganizira štrajkove (npr. štrajk rudara uSloveniji i Hrvatskoj, štrajk građevinara imetalaca u Beogradu, štrajk brodaraca naČukarici i dr.); šalje dobrovoljce u španjol-ski građanski rat (više od 1.300 jugosla-venskih dobrovoljaca borilo se na stranirepublikanaca, a među njima i istaknuti re-volucionari Blagoje Parović, VladimirČopić, Marko Orešković, Božidar Mas-larić i drugi); preko Crvene pomoći orga-nizira prikupljanje hrane, odjeće, lijekovai drugih potrepština za ispaćeni ruski na-rod; iz zemlje prelazi u inozemstvo(Četvrti kongres održan je 1928. godine uDresdenu, dok je u Beču osnovan tzv. za-granični biro CK), da bi se nakon junskogsavjetovanja 1936. godine vratila ponovnou zemlju; od IV. do V. zemaljske konferen-cije, od nemila do nedraga; između “belogterora“ šestojanuarske diktature (koja jepokosila kao bijela kuga sam partijski vrh:1929. godine nakon zvjerskog mučenjaubijen je na austrijsko-jugoslavenskoj gra-nici organizacioni sekretar CK KPJ ĐuroĐaković, kod Samobora u okršajima sa

žandarima ginu sekretari SKOJ-a MijoOreški i član Biroa CK SKOJ-a JankoMišić, ubijeni su Marko Mašanović, Jo-sip Debeljak, Rista Samardžić, JosipKolumbo, Božo Vidas Vuk i mnogi dru-gi) i Staljinovih “velikih čistki“ iz drugepolovice tridesetih godina (kada su podoptužbom da su “imperijalistički špijuni“likvidirani Filip Filipović, Josip Česmič-ki alijas Milan Gorkić, Stjepan Cvijić,Kamilo Horvatin, Kosta Novaković,Radomir Vujović, Ivan Gržetić, ĐuroCvijić i dr.), između čekića i nakovnja,Partija se kalila u borbi kao čelik u skladus onom “što te ne ubije, to te ojača“, a kaočedo Kominterne ona je dugo lutala i vrlu-dala, iako je u ključnim trenucima znalazauzeti ispravan stav; organizirana po “će-lijama“, u vječnom strahu i konspiraciji,Partija je među svojim članovima razvilaposeban komunistički moral: asketizam,solidarnost, požrtvovnost, drugarstvo, sve-ga onoga čega danas više nema i što namfali; od jednog do drugog kongresa, krozbure i oluje, u tom predratnom razdoblju,Partija je prošla i “sito i rešeto“ i preživje-la “dječju bolest ljevičarstva“ – frakcio-naštvo, grupaštvo, sektaštvo i razne unu-trašnje lične sukobe, koji su je razjedaligodinama kao karcinom.

Prijelomna godina za Partiju je 1937.Naime, te je godine na čelo KPJ došao me-talski radnik Josip Broz Tito, prekaljenirevolucionar koji je iza sebe imao već petgodina robije. Osuđen 1928. na tzv. bom-baškom procesu kao jedan od organizatorademonstracija protiv atentata na poslanike

HSS-a u beogradskoj skupštini, on je predSudbenim stolom u Zagrebu izjavio da nepriznaje niti jedan drugi sud, osim sudsvoje Partije. “Aktivnost Josipa Broza uzagrebačkoj organizaciji, aktivnost koja jeosobito došla do izražaja 1928. godine,imala je tada presudnu ulogu u borbi pro-tiv frakcionaštva i značila je prvi odlučnijiproboj novih revolucionarnih snaga u Par-tiji“, mišljenja je Pero Damjanović u Pre-gledu istorije Saveza komunista Jugoslavi-je.

Krajem 1937. godine Tito se vratio u do-movinu kao organizacioni sekretar sa za-datkom koji mu je povjerila Kominterna,da formira novo rukovodstvo KPJ u zem-lji. Evo kako je Krleža u Kumrovečkomnokturnu vidio Titov povratak u zemlju:“Stoji Tito pred svojom kućom, a misli mukruže u ogromnim krugovima oko starogkumrovečkog krova obraslog mahovinom.Razmišlja o sebi, o svom žalosnom dje-tinjstvu, o svjetskom ratu, o kasarnama, oKarpatima, o logorima i o bojištima, o bit-kama kroz koje je prolazio i o velikim si-birskim rijekama, o ruskom jeziku, štooplakuje kao more kitajske zidine i mon-golske daleke zemlje i narode, razlijevaju-ći se sve tamo preko Azije do Tihog ocea-na. Razmišlja Tito o svom vlastitom živo-tu, o fabrikama po kojima je radio, o sindi-katima, o drugovima, o štrajkovima, opokretu kome stoji na čelu, o čitavom jed-nom ljudskom životu, što se preko Lepo-glave i Španije zatvara danas u ogromankrug bitaka i borbe od Madrida do Kum-rovca, i taj nedogledni životni krug jednog

Moπa Pijade i Josip Broz u Lepoglavi

obljetnice

PLAMENnovi

24

putovanja oko svijeta traje, eto, već či-tav jedan život, a ovdje u Kumrovcu la-ju psi kao što su lajali prije trideset i če-trdeset godina (…) Sprema se novameđunarodna katastrofa, fašistički go-rila brusi svoje noževe, a kod nas Ku-pinec hrče, Kaptol hrče, Kumrovec hr-če, čitava naša malograđanska inteli-gencija hrče, a Tito stoji usred Kum-rovca i osjeća vakuum sredovječnogzakašnjenja, prokletstvo kumrovečkognokturna, kada laju psi i sve stoji ukle-to na jednom te istom mjestu…“.

Milošević o Titu A propos Titovog dolaska na čelo

Partije, vratimo se malo u godinu 1987.Naime, te je godine na svečanom prije-mu u povodu 50 godina od dolaska Ti-ta na čelo Partije, u pauzi Osme sjedni-ce CK SK Srbije, Slobodan Miloševićodržao prigodni govor u kojem je, iz-među ostalog, rekao da “Titov put nepripada samo prošlosti“, već da on“nosi u sebi duboki i snažni smisao zaenergiju, poverenje i optimizam“. Titose “nije bojao bitaka, sukoba, neprijatelj,rizika“, već je bio “hrabar da bude slobo-dan u svim prilikama“. Milošević je jošprije na Gazimestanu rekao da su pred na-ma nove bitke, a to će sada ponoviti samou drugom kontekstu: “U ovom delu revo-lucije, koji sada vodimo (misli se na anti-birokratsku revoluciju, op.a.), čekaju nasnove bitke. Da iz njih izađemo kao pobed-nici, potrebno je da kao nekad budemo po-novno zajedno i složni. To je smisao Tito-vog dela, to je suština naše jugoslavenskerevolucije, to je uslov da sačekamo buduć-nost koja će ipak biti lepa i koja nije takodaleko“. Za Tita je bilo ključno jedinstvo,ali ne samo u formi “bratstva i jedinstva“,već i kao jedinstvo Partije, jer “sloga jeuslov za slobodu i mir“, zaključuje Milo-šević.

Zašto smo se prisjetili ovog Miloševiće-vog govora? Zato što je, prema mišljenjupolitologa Dejana Jovića (vidjeti njegovudoktorsku disertaciju Jugoslavija – državakoja je odumrla), Miloševićev dolazak načelo SK Srbije označio raskid s Kardelje-vom koncepcijom “četvrte Jugoslavije“ ipovratak na Titovu koncepciju “treće Jugo-slavije“. Milošević je, smatra Jović, obno-vio Titovo ideju “bratstva i jedinstva“ (ko-ja je dominirala u “trećoj Jugoslaviji“, akoju je potisnuo Kardeljev samoupravnidiskurs), s tim da je on sve više u svojimgovorima umjesto parole “bratstva i jedin-stva“ počeo koristiti staru srpsku riječ –sloga (koja se nalazi i u srpskom grbu s če-tiri S: Samo Sloga Srbina Spašava). Na mi-

tinzima narod sve češće traži rehabilitacijuRankovića (i Mirjana Marković u svojimmemoarima tvrdi da je poslije smjene Ran-kovića sve krenulo po zlu), a u vakuumumediokritetstva koji je nastao poslije Tito-ve smrti, Milošević dolazi kao naručen:“Sad se narod pita, ko će nama da zameniTita./Zna se ko je novi Tito/, Slobodane,ime ponosito“, pjevale su mase 1988. godi-ne. Nema sumnje da je Jovićeva teza pro-vokativna, ali je ujedno i diskutabilna, jeron kao da svađa Tita s Kardeljem, dok u is-to vrijeme miri Rankovića s Titom, da bi nakraju pomirio i Miloševića s Titom. Nismosigurni koliko je ta teza utemeljena, ali jejedno sasvim sigurno: poslije raspada Par-tije i Jugoslavije, Milošević više nikada usvojim govorima nije spomenuo Tita, kaouostalom ni Rankovića …

No, vratimo se mi sada ponovo na Par-tiju s Titom na čelu. Iznikla na humusu sa-moupravnih ideja Svetozara Markovića,Partija je bila naš crveni Karanfil, cvijetrevolucije kojeg su svi u posljednje vrije-me kačili za rever. No, kada je svenula“ljubičica bijela“, uvenuo je i taj Karanfil.Partija je bila najjača dok je imala najma-nje članova – u prijeratnom razdoblju i uprvim poslijeratnim godinama, a kada sepočela naglo omasovljavati, tamo negdjeod Šestog kongresa 1952., na kojem jeukinut kandidacijski staž za prijem u član-stvo, počela se i razvodnjavati, da bi nakraju od nekad kvalitetnog vina nastaokoktel bez boje, okusa i mirisa, u kojem jebilo svega po malo - i karijerista, i lopova,

i nacionalista, a najmanje iskon-skih komunista. Inače, KPJ je naŠestom kongresu promijenila imeu Savez komunista Jugoslavije(SKJ), čime se i na simboličan na-čin htjelo pokazati svima u svijetu,a najviše SSSR-u, da je jugosla-venska Partija definitivno raskinu-la sa Staljinovom interpretacijommarksizma i da se vratila na izvor-ne Marxove principe njegovog Sa-veza komunista, prve u historijimarksističke organizacije radničkeklase, koja je na svom kongresu1848. godine usvojila čuveni Ma-nifest komunističke partije, pro-gram koji će postati sveto pismosvih komunista diljem svijeta.Ipak, i pored povratka na Marxa,Partija je ostala rasadnik birokra-tizma. Smatralo se da članstvo uPartiji donosi privilegije, pa ko-munisti s vremenom postaju “ko-munjare“, a svi ostali “vanpartij-ska masa“. Tko je imao crvenupartijsku iskaznicu, taj je mislio da

ima preporuku za posao, ulaznica u visokodruštvo ili garancija za napredovanje u ka-rijeri, iako to u stvarnosti i nije bilo baš ta-ko. Ali, to ne govori samo o Partiji, koli-ko o nama samima, o narodu koji je “pu-čina jedna grdna“.

Partija ustvari i nije bila obična strankakoja se na izborima bori za vlast, već prijejedna marksistička “Crkva“ čija je povi-jesna misija “diktatura proleterijata“. NaDan Republike i na ostale praznike po uli-cama su se vješale tri zastave: republička,partijska i savezna. To je bilo naše “svetotrojstvo“: crvena partijska zastava u sredi-ni simbolizirala je “Duh Sveti“ koji u sebisjedinjuje sve republike u jednu jedinstve-nu socijalističku jugoslavensku zajednicu.Smatralo se da bez “avangarde radničkeklase“ nema ni Jugoslavije. I stoga je ras-pad Partije na 14. Kongresu označio i po-četak raspada Jugoslavije. Ustvari, Partijaje kod nas bila sve samo najmanje politič-ka stranka: ona je bila jedan veliki labora-torij dotad nepoznatog samoupravnog so-cijalizma, marksistički centar, političkaškola, naša učiteljica. Marxova “kritikasvega postojećeg“ spuštena je u sve partij-ske organizacije. Nije bilo niti jednog sas-tanka bez točke dnevnog reda “kritika i sa-mokritika“. Partija je – u teoriji - bila tu daodgoji klasno svjesnog homo politicusakoji zna da kritički razmišlja. Komunistisu trebali biti uvijek u prvim redovima, aBakarić je predlagao (slično kao i Anto-nio Gramsci) da Partija postane marksis-tički institut. Kada čitamo Titov referat sa

Stjepan FilipoviÊ

obljetnice

PLAMENnovi

25

historijskog Petog kongresa, mi ne znamoje li on to drži politički govor ili predava-nje na fakultetu. Kad govori Edvard Kar-delj, to su seminari iz marksizma. Vladi-mir Bakarić, Boris Kidrič, Veljko Vla-hović, Moša Pijade, Koča Popović, svesu to bili vrhunski partijski intelektualci.Ili Miroslav Krleža (koji je dobio zadatakda napiše prvu socijalističku Jugoslavens-ku enciklopediju) ili Vladimir Dedijer, pai Milovan Đilas…

Kopernikanski obrat

Što god danas govorili o Partiji i kolikogod je pljuvali, ostaje činjenica da je onaod svih stranaka i strančica u historiji Juž-nih Slavena bila i ostala naša najhumanijai najpravednija politička organizacija. Ka-da je bilo najteže, komunisti su podmetnu-li svoja leđa. Kada su mnogi dali vjetrunoge, komunisti su pobjegli u šumu. Nje-goš kaže da se “u muci poznaju junaci“, ati su junaci u Drugom svjetskom ratu bilikomunisti. Niti jedna druga političkastranka nije dala toliko narodnih herojakao KPJ. Otići sa polja i iz tvornica u pe-ćinu, to ne može netko tko ne ljubi bližnje-ga svoga kao samoga sebe. Da, u pećinu,jer gdje je bio smješten Vrhovni štab, nego

u pećini u Drvaru, i u pećini na Visu. Biloje u tome nečeg trogloditskog, ali i sama-ritanskog. Kao prvi kršćani u katakomba-ma, tako su komunisti živjeli u pećinama,a iz pećina “po šumama i gorama“ do Slo-bode. U zemlji seljaka, na brdovitom Bal-kanu, gdje su ljudi još živjeli u kućama odblata i pod krovovima od slame, u zemljivisoke nepismenosti, gdje je trebalo poče-ti od alfabeta, i gdje su crkveni tornjevi bi-li naši najveći tvornički dimnjaci, komu-nisti su uspjeli stvoriti prvi Radnički savjeti ostvariti načelo “zemlja seljacima – tvor-nice radnicima“. To je možda bio mali ko-rak za čovječanstvo, ali je bio veliki korakza nas! Komunistička partija Jugoslavijebila je ona politička organizacija koja je usebi na jedinstven način znala spojiti sveono pozitivno iz naslijeđa drugih našihstranaka: ideju jugoslavenstva Strossmay-erove Narodne stranke, socijalni radikali-zam stare Bogosavljevićeve Radikalnestranke, seljački nauk braće Radić, soci-jalnu demokraciju Tucovićeve Srpske so-cijaldemokratske stranke, ideju nezavis-nosti prvotne Stranke prava (tako što jekrilaticu “ni Beč ni Pešta“ zamijenila s kri-laticom “ni Moskva ni Washington“), dokje ujedno uvelike odbacila i sve ono nega-tivno, prevaziđeno, otrcano i nazadno iz

prethodnih razdoblja: nacionalizam, kleri-kalizam, trulo kompromiserstvo i korup-cionizam, parohijalizam, te na kraju, i samkapitalizam. Od svih evropskih komunis-tičkih partija, koje su sve do jedne podrža-le sramotnu Rezoluciju Informbiroa, jedi-no je KPJ smogla snage da odbaci staljini-zam i da izabere svoj put u socijalizam. Iprije nego što je “evrokomunizam“ postaotrend (a tada je već bilo kasno, jer je stalji-nizam krajnje iskompromitirao komuni-zam), jugoslavenska komunistička partijaje u praksi sprovodila “evrokomunizam“.

A što je danas ostalo od svega toga, i odsamoupravnog socijalizma i od “evroko-munizma“ i od Partije? Ostalo je “šarenomašala“, ili drugim riječima rečeno, nijeostalo ništa. Nekad smo imali jednu Parti-ju, i kome je što falilo, a danas na prostorubivše Jugoslavije postoji preko 600 partija,i opet smo nezadovoljni. Nekad smo ima-li jednu od najjačih komunističkih partija uEvropi, a danas na prostoru bivše Jugosla-vije nema niti jedne parlamentarne komu-nističke partije. Od jedne velike Pogačeostale su samo mrvice, razne marginalnekomunističke strančice od kojih se više nemože zamijesiti ni poštena pita poprskuša,a kamoli jedna revolucionarna Partija.Stvari su se promijenile, ne za sto osamde-

obljetnice

PLAMENnovi

26

set, već za tristo šezdeset stupnjeva. Nekadje SKOJ bio udarna pesnica komunistič-kog pokreta (pred sam ustanak, KPJ jebrojala 9 000 članova, a SKOJ čak 30 000članova), a danas su komunističke partijegerontokratska društva s jednom nogom ugrobu. Nekad se pjevalo “koliko je na Ko-zari lista još je više mladih komunista“, adanas bi se moglo pjevati “drumovi će po-željeti komunista, ali njih više neće biti“,kao što ih i nema, jer gdje je danas ta mla-dost? Gdje su danas jedan Ivo Lola Ribarili jedan Rade Končar? Gdje je danas je-dan Stjepan Filipović da na vješalimauzvikne “Živjela Komunistička partija Ju-goslavije“, kad su “neki novi klinci“ kojisu jučer pjevali “računajte na nas“ srušili injegov spomenik u Opuzenu. Dobro, da-nas ljude više ne vješaju po trgovima, aliih zato i dalje bacaju na ulicu, a umjesto“filipovića“ mi danas imamo generacijubaby luzera, i armiju “brankovića“, koji bii svog ćaću objesili za šaku judinih škuda,a ne da bi klicali komunističkoj partiji ilibilo kojoj drugoj partiji. Nekad je komu-nist bio pojam izvrsnosti, “čovjek poseb-nog kova“ (Lenjin), moralna vertikala, ašto je danas? Predmet izrugivanja i sprd-nje. Kada danas netko za sebe kaže da jekomunist, taj ili je lud ili je glup, jer danas“za ideale ginu budale“ (Bora Čorba). Azašto je tome tako? Zašto danas više nemakomunista? Naime, ima redikuloznih ko-munista, ali onih pravih komunista od for-mata, tih više nema! Ustvari, pravo je pita-nje zašto danas nema ideala, jer komunis-ta nema jer više nema ideala? Teško je od-govoriti na to pitanje. Vjerojatno zato štoje u sveopćoj materijalizaciji društva čov-jek izgubio dušu, a duša je ono idejno štonas pokreće. Bez duše nema vjere, bez

vjere nema žrtve, a bez žrtve nema pobje-de. Komunizam je vjerovao u čovjeka, anajteže je vjerovati u čovjeka. Lako je vje-rovati u Boga koji je na nebu; treba vjero-vati u čovjeka koji je na zemlji i koji sesvakog časa može pretvoriti u vuka. Ko-munizam je, dakle, vjerovao u čovjeka, azašto je čovjek prestao vjerovati u komu-nizam, o tome nekom drugom prilikom…

No, vratimo se mi još nakratko na Parti-ju i na ono što ostalo od nje, jer nije baš daod nekoć moćne i snažne Partije nije osta-lo apsolutno ništa. Ostalo je, o kako da ne:ostale su njezine slijednice, u Hrvatskojsocijaldemokratska partija (SDP), u Srbijisocijalistička partija (SPS), i da ih sada nenabrajamo sve, a koje su od nje naslijedileviše imovinu, nego njezinu ideologiju. OdPartije u kapitalizmu ostao je, kojeg li ci-

nizma, samo njezin kapital, a od socijaliz-ma njezinih slijednica ni prazno slovo napapiru. Nevjerojatno je, ali istinito. Pogle-dajmo samo što se dogodilo 1919., a što1990. godine? Koji su to dijametralni pro-cesi: na Kongresu ujedinjenja, kao što zna-mo, više se različitih socijaldemokratskih isocijalističkih grupacija ujedinilo u jednujedinstvenu komunističku partiju, dok seposlije 14. Kongresa i prvih višestranačkihizbora jedna komunistička partija raspalana više socijaldemokratskih i socijalistič-kih partija. Eto, to se dogodilo, a to se umarksizmu – lenjinizmu zove “jedan ko-rak naprijed, dva koraka nazad“. Ali, ni tonije sve što se dogodilo. Dogodilo se i go-re od toga, da je, na primjer u Hrvatskoj,oko 80 hiljada članova SKH prešlo uHDZ. Dogodio se narod i rat u kojem višenije bilo partizana, jer više nije bilo Parti-je. Dogodio se kopernikanski obrat: četr-deset i prve Partija je povela gerilsku bor-bu na život i smrt, dok se devedeset i prvepredala i kapitulirala, a s njom je kapituli-ralo i cijele naše društvo.

Partijski rukovodioci: od generalnih sekretara do predsjednika Predsjedništva(kronološkim redom)

1919-'20.: Filip Filipović1922.-'25: Milan Gorkić – Triša Kaclerović1926.-'28.: Jovan Mališić– Sima Marković1928.: Đuro Đaković– Đuro Đuka Cvijić1931.-1932: Antun Mavrak1934. - '37.: Milan Gorkić1937. –'66.: Josip Broz Tito1966.-'80.: Josip Broz Tito(neograničeni mandat)1978.-'79.: Branko Mikulić1979.-'80.: Stevan Doronjski1980.-'81.: Lazar Mojsov1981.-'82.: Dušan Dragosavac1982.-'83.: Mitja Ribičić1983.-'84.: Draža Marković1984.-85.: Ali Šukrija1985.-'86.: Vidoje Žarković1986.-'87.: Milanko Renovica1987.-'88.: Boško Krunić1988.-'89.: Stipe Šuvar1989.-'90.: Milan Pančevski

Delegati Petog kongresa izjaπnjavaju se o Rezoluciji Informbiroa

Stipe ©uvar, posljednjiMohikanac samoupravnog socijalizma

dvije istine

PLAMENnovi

27

Jasna Tkalec

Prije no što ukratko opišemo višeili manje poznate događaje uGrčkoj, izneneđujuće po silovi-

tosti, treba spomenuti nešto što naoko snjima nema izravne veze, a čega sugrčki pobunjeni studenti, nezaposleniradnici i prekarno (povremeno) zapos-leni, danas pobunjeni, opipljiv izraz.Kao što tu bitku za njih i s njima biju itakozvani movimentisti, anarhisti, “di-sobbedienti” i svi oni, što se uvijek isvagdje pridružuju spontanim pobuna-ma mladih, koje traju danima i iza sebeostavljaju pustoš. Iza tog naoko spon-tanog plamena gnjeva ne stoji samo fi-lozofija pristalica Tonija Negrija (kojije u mišljenju posrtao na različite stra-ne), već prije svega Etiennea Balibarai grupe oko njega. Ova grupa poziva nanovo čitanje i prije svega na novo tu-mačenje Marxa i njegove filozofijehistorije kao i filozofije prakse. Niječudo što se Balibar bavio Spinozomkao filozofom aporije, a ne filozofomsistema. Za Balibara danas je više negoikad potrebna kritička inteligencija, zakoju je globalizirani kapitalizam sis-tem discipliniranja znanja, koji ideuporedo sa discipliniranjem moći ivlasti i preduvjet je tehnika prisiljava-nja masa, naročito onih obrazovanijih,na poslušnost. Na prihvaćanje sistema,kojem se odupiru najžešće oni, koji supod zupcima zamašnjaka tih tehnika, ato je studentska omladina i đaci.

Razbijanje discipliniranja znanja ponjima je ujedno i razbijanje poretka.Zato su protagonisti pobuna omladincii studenti. Ujedno to je populacija, ko-ja najteže stiče radna prava i pred ko-jom su duge godine čekanja i iskuše-nja, prije sticanja minimalne socijalne

sigurnosti i pronalaženja zaposlenja.Razbijanje discipliniranja rada i radnihodnosa, unutar okvira Evropske unije igranica koje je ona odredila, predstav-lja za njih postavljanje eksplozivne na-prave u srce poretka. Jer Balibar razli-kuje koncept državljanstva od koncep-ta nacije odnosno nacionalnosti. Ukoli-ko građani kao građani Evropske unijeimaju pravo na državljanstvo (koječesto nema nikakve veze s njihovomnacionalnošću) te uživaju prava iz radai prema radu, odnosno uživaju pravatamo gdje borave i žive bez obzira naneko “nacionalno” porijeklo, onda sviljudi imaju prava zagarantirana Pove-ljom Evropske unije i ne može ih se vi-še u Evropi protjerivati, trpati u logore(azilantski centri, Centri di permanen-za temporanea...) i zatvore, što se da-nas događa. Granice postaju iluzorne.A garantiranjem tako velikodušnih pra-va svima, ruši se sistem, a i granice Ev-rope, pa i granice uopće. Kad ih je većsrušio kapital (naročito onaj financij-ski) zar to ne treba da učini i rad, pa iljudi koji taj rad izvršavaju?

Zato nije čudo što je vatra pobuneplanula upravo u Grčkoj, rubnoj zemljiEvropske unije, gdje se nevoljnici s is-toka i juga globusa, bježeći vratolomnopred policijom, strmoglavljuju prekobodljikave žice luke u Patrasu, koju,kada prijeđu, dolaze na međunarodnotlo, na kojem im grčka policija višeništa ne može. (A to je samo prvi dio teOdiseje, jer slijedi nimalo bezopasan,najčešće ilegalan prelaz Mediterana).Tako su scene nevoljnika, koji luđačkijure ili koje policija navlači za noge daih skine sa žice, već uobičajene pikan-terije u bljutavoj kaši informativnogrepertoara evropskih i svjetskih TVstanica.

I kao za inat i ovaj put su u Grčkojsve zakuhali najmlađi. Počelo je, kadje u subotu u noći u studentskoj četvrtiAtene simpatičnog naziva Eksarhijaubijen od policijskog metka šesnaesto-godišnji demonstrant Andreas Grego-ropoulos. Treba kazati da je Eksarhijaživopisan brežuljak pun knjižara i lo-kala za mlade, omladinskih hotela, cr-venih zastava i slika ne samo CheGuevare, već i bradatih otaca marksiz-ma i vođa revolucija minulog vijeka.Nedaleko je i čuveni Politehnički fa-kultet na kojem je 1973. počeo student-ski štrajk, koji je srušio krvavu pukov-ničku diktaturu. Zbog toga je policijizakonom zabranjen ulaz na fakultete iu studentske kampuse. Grčka je uosta-lom zemlja bogate, ali i tragične ljevi-čarske tradicije, sa dvije dosta snažnesocijalističke partije, od kojih je KKE“staromodnija” (neki kažu “staljinistič-ka”), a postoji i socijalsitička koalicijaSYRIZA, koja je suvremenija, te je ta-kođer prisutna u Parlamentu Evrope ipristalica evropskih integracija, poredSocijalističke partije, jasno reformis-tičke, koja je dosta dugo bila na vlasti,a sad je u opoziciji. Grčku je Staljin naJalti “prepustio” Zapadu, vjerojatno naChurchillovo inzistiranje. Grčke parti-zane je do 1948. Jugoslavija široko-grudno pomagala. Nakon svađe okoInformbiroa prestala je, a na naredbu opredaji i prekidu vatre digao se na us-tanak cijeli Epir i Tesalija. Engleski suvojnici uz pomoć domaće reakcije tuhrabru koliko i dešperatnu pobunu grč-kih masa vrlo brutalno ugušili, spalilimnoga sela i istrijebili cijele porodice,a preživjele otjerali na dugogodišnjurobiju. Epizoda s pukovnicima, bliža jei poznatija u javnosti, ispričana u novi-nama i knjigama i opjevana u pjesma-

Grčki plamen i izazovi globalizacije

dvije istine

PLAMENnovi

28

ma Teodorakisa i prikazana u filmovi-ma Koste Gavrasa.

I u toj krvavoj priči grčka je omladi-na dala svoj obol, zato je ubojstvo šes-nastogodišnjaka i prisustvo specijalnihodreda policije -tako zvanih BlueSuits- predstavljalo ne samo ozbiljandogađaj već i okidač, koji izazivaspontane provale gnjeva. Još je gorešto u sukobu s policijom te noći u Eks-arhiji mladi, kako tvrde, nisu bacali nikamenje, ni koktele molotov, već su jesamo grdili.

Kao i u slučaju ubijenog mladića uGenovi, Carla Giulijanija, policajac jeopalio metak na demonstrante i ranio utrbuh Gregoropoulosa, koji je neštokasnije izdahnuo u bolnici, pred kojomse već bila okupila gomila bijesne om-ladine. A protesti u kojima je izgubioživot Andreas Gregoropoulos započelisu zbog reforme sveučilišta, odnosnopokušaja da se visoko školstvo privati-zira i da se masno plaća. Na povik:“Privatizirati i naplaćivati studije nisuse usudili ni pukovnici!” mladi su po-čeli protestirati te subotnje večeri i no-ći, koja je porodila tragediju. Studentisu nakon vijesti o smrti u izlivu bijesarazbili više od 30 dućana i 9 banki i za-palili neutvrđen broj automobila. Doš-lo je do protesta i u centru grada, kojise ubrzo pretorio u urbanu gerilu. Nas-tradao je još jedan trgovački centar,luksuzne radnje, a gosti su evakuirani iiz najskupljeg atenskog hotela. Ostav-ka dvaju ministra, od kojih je jedan mi-nistar policije, nije smirila studente.Sve su glasniji zahtjevi za ostavkomKaramanlisove vlade, što ovom daka-ko ne pada na pamet da učini, već jeradije žrtvovao policajce, koje je javnitužilac optužio za ubojstvo i priveo.Nemiri su se proširili na Patras, Solun,Spartu i neke otoke. Političke su parti-je isprva izrazile zgražanje zbog ispo-ljenog vandalizma, ali kad su uvidjele,da se gnjev pobunjenika ne smiruje,pridružile su se protestnim mitinzima–ovog puta mirnim – i podržale stu-dente: sve partije ljevice (komunistič-ke kao i socijalistička koalicija), a sin-dikati su u srijedu proglasili generalištrajk i prodefilirali centrom grada.Došlo je do protesta i pred parlamen-tom zemlje, u kojem ima većinu desni-ca, koja predstavlja pravu dinastiju.

Nažalost ne stoje bolje ni stvari sa so-cijalističkom i reformističkom ljevi-com u pogledu naljeđivanja visokihpartijskih funkcija.

Tako da je šteta što vlada nije palarelativna, jer socijalistička opozicija,zaražena liberizmom i reformizmom,ne uživa povjerenje masa. A one u Grč-koj sve snažnije osjećaju ekonomskukrizu, ističu da ni radeći cijeli dan ne-maju dovoljno novaca do kraja mjese-ca, nezaposlenost kao i prekarnost inesigurnost rastu. Zato se radnici po-vezuju sa studentima i podržavaju ih.Pobunjenima je uspjelo u dva navrataprodrijeti u TV stanice i prečitati vlas-tite zahtjeve.

Na sprovodu Andreasa Gregoropou-lusa također je došlo do nemira, koji suse nakon tjedan dana iz centra preseli-li na periferiju. Pored razaranja kapita-lističkih simbola i urbane gerile u kojojipak nije bilo teže ranjenih, jer se poli-cija nakon ubojstva očito ustručava,mnogo je mirnih manifestacija, protes-ta, povorki i mitinga srednjoškolaca isrednjoškolki, koji su se pridružili stu-dentima i radnicima. Grčkim su stu-dentima došli u pomoć evropske kole-ge iz Italije, Francuske, Njemačke. Svikoji su došli u dodir s ovom vrstomanarhista mogli su se uvjeriti da se ra-di o vrlo odlučnim, obrazovanim,svjesnim i organiziranim ljudima. Neradi se ni o kakvom velikom lutkaru,koji vuče konce iza kulisa, već o omla-dini, koja je razumjela duh vremena imehanizme funkcioniranja globalizira-nog kapitalizma i zna način kako muse oduprijeti. Pa ako pobunjenici i neuspiju srušiti vladu, ako je i pohapšenoosamdesetak studenata, ako je jedanmladić zbog izbezumljenosti policije iizgubio glavu, ako su stradali dućani iMc Donald’si , ova je pobuna više ne-go korisna. Ona je jasno i zorno poka-zala scenarij budućnosti…Pokazala jekojim načinom razmišlja, kojim putemborbe i osporavanja i od kojih će snagasistem biti doveden u pitanje i na kojiće način pasti. Nisu to više nepismenamase, koje gaze kozaci na konjima iliu koje puca žandarmerija i na koje voj-ska izvodi tenkove. To su scenariji pro-šlosti. Ovaj put su to obrazovani mladiljudi čiji se bijes s punim pravom pre-lio…

Mladen Jakopović

Na krilima Seattlea, zapatis-tičke pobune u meksičkojpokrajini Chiapas, i drugih

vrhunaca tzv. “antiglobalističkog”(ili točnije “alterglobalističkog”)pokreta, kao i uslijed neuspjeha bi-rokratskog puta u socijalizam, pot-kraj prošlog i početkom 21. stolje-ća porasla je popularnost tzv. “au-tonomizma”, više ili manje kristali-zirane ideologije prema kojoj us-pješna borba protiv kapitalizmapretpostavlja okretanje leđa posto-jećim političkim institucijama –državi, partijama i izborima, kao daće oni nestati ako ih mi ignoriramo.

Iako su u grčkim prosvjedima iokupacijama sudjelovali i mnogikoji se ne bi poistovjetili s tom au-tonomističkom ili anarhističkomstrategijom, ipak se u grčkim do-gađanjima mogu očitati te autono-mističke pretpostavke u moć “di-rektne akcije” neovisno o odnosuklasnih i političkih snaga, neovisnoo snazi lijevih partija i neovisno onjihovim izbornim rezultatima.Drugim riječima, mnogi su u Grč-koj i u svijetu gajili nadu da je mo-guće ne samo svrgnuti vladu des-nog centra, nego i srušiti kapitali-zam, iako su anti-kapitalističkegrčke partije – polu-staljinističkaKP Grčke i socijalistička koalicijaSYRIZA, unatoč vrlo značajnim iz-bornim uspjesima u posljednje vri-jeme – ipak daleko preslabe za pre-

Neredi - “labuautono

dvije istine

PLAMENnovi

29

uzimanje vlasti. No autonomisti toni ne žele, jer – činjenicama i povi-jesnom iskustvu uprkos – misle daje u razvijenim višepartijskim ure-đenjima realno i moguće “zaobići”postojeće političke institucije i iz-bornu strategiju. Ali to su dobro-namjerne iluzije. Čak i na Islandu,gdje su financijska kriza i prosvjedinedavno doveli do pada neokonzer-vativne vlade, vlast je preuzela So-cijaldemokratska partija u koalicijis eko-socijalističkom strankom Li-jevo-zeleni pokret.

Iako političke institucije ne smijuzavladati nad socijalnim pokretima,participacija u tim institucijamanužna je radi rasta i razvoja masov-ne ideološke i materijalne kontra-hegemonije, tj. radi masovne podrš-ke stanovništva i financijske i infra-strukturne snage, te političkog utje-caja potrebnog za konfrontaciju sasnagama krupnog kapitala i desnice.Naravno, to sudjelovanje u politič-kim institucijama mora biti bazira-no na čvrstim principima: dosljed-nom demokratizmu i borbi protivelitizma, formaliziranim oblicimakontrole parlamentarnih zastupnikai ostalih političara od strane partij-ske baze, te na odgovornosti premasocijalnim pokretima i stanovništ-vu. Po nebrojeni put od francuskogmaja 1968. (čiji se relativni neus-pjeh uvelike temeljio na nepostoja-nju dovoljno snažne lijeve partijekoja bi bila voljna i sposobna adek-vatno podržati zahtjeve pokreta ko-

ji su tada eksplodirali), nedavni grč-ki događaji ponovno pokazuju ne-sposobnost autonomističke strategi-je da ostvari iole trajniju masovnukontra-hegemoniju.

Da se upustila u otvorenu borbu s“uličnim ratnicima”, vojska bi ih bi-la pomela za dan-dva. Uostalom, neželim poistovjećivati ova dva sluča-ja, ali je indikativno da je jedino štosu nedavni francuski neredi ustvaridonijeli bio porast ksenofobije, an-ti-imigrantske i desničarske propa-gande, te jasnu pobjedu (tada) rigid-nog neoliberala i “policajca” Sarko-zya. Istine radi, treba priznati da suobični vandali, kao i ultra-desničar-ske grupe, djelomično uzurpiralistudentske i radničke demonstracijeu Francuskoj, a slična se stvar do-godila i u Grčkoj, gdje je čak doku-mentirano da su policijske snage sdesnim grupacijama dogovaralerazbijačke pohode, za što su ondakrivili ljevičarsku omladinu (taj jeobrazac već viđen, pogotovo u jekualterglobalističkih demonstracijapočetkom ovog stoljeća). Ipak, nekeultraljevičarske grupe zauzele supozitivan, ili u najmanju ruku ambi-valentan stav prema vandalizmu, a i“tiranija nestrukturiranosti”, čestosvojstvena anarhističkom stilu orga-niziranja, doprinijela je u stvaranjuorganizacijskog vakuuma koji jeolakšao da nedemokratske i neod-govorne aktivnosti, pa i izravna sa-botaža studentskih prosvjeda i oku-pacija, budu poistovjećeni sa samim

studentskim pokretom. Bez jasnihzahtjeva, organizacije i koordinaci-je jednog dijela pokreta, prosvjedni-ci su se brzo ispuhali, a njihova po-bunjenička inicijativa pokazala sekao samo jedan u nizu “radikalnih”– balona od sapunice.

Bitno je, međutim, naglasiti i toda postoje važne dodirne točke au-tonomizma s progresivnom i real-nom, lijevo-socijalističkom (partij-skom) strategijom, npr. po pitanjuzalaganja za participativnu demo-kraciju i određeni organizacijski“horizontalizam”, po pitanju shva-ćanja važnosti pokreta u bazi i de-mokratske samoorganizacije. Osimtoga, duboke promjene nisu mogućebez mobilizacije samih građana, abirokratski bi put alijenirao naj-svjesnije, najborbenije dijelove sta-novništva.

Ali autonomističko i anarhističkopotcjenjivanje značaja svijesti ma-sa, potrebe rada kroz koherentnepartije, potrebe akumulacije javnepotpore i materijalne snage kroz iz-bore, te minimiziranja šansi da voj-ska i policija agresivno reagiraju -to ignoriranje je pogubno.

“Fakte su tvrdoglava stvar”, kažeengleska poslovica. Nasuprot ovihabortivnih pokušaja, brojne evrop-ske inicijative za stvaranje širokih iborbenih lijevih partija pokazujudaleko ozbiljnije rezultate, masov-nost, a već i određenu stabilnost.Evropom se ponovno širi bauk stva-ralačkog bunta.

u GrËkoj i pijev”

omizma?

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

30

Mladen Jakopović

Razumijevanje stvarnog kontekstapalestinsko-izraelskog sukoba za-htijeva probijanje kroz šumu pro-

pagande, kroz izvrtanje i cenzuru masov-nih medija, kao i kroz zablude, neznanje iravnodušnost šire javnosti. Najnoviji po-kolj to jasno ilustrira. S jedne strane lice-mjerne pro-izraelske pozicije dominirajuu zapadnim zemljama (pogotovo u SAD-u), dok s druge diskursom dominira fun-damentalistički islamistički obrazac raz-mišljanja, kojem se pridružuju i neki ne-dosljedni ljevičari, prema kojima je auto-matski “neprijatelj moga neprijatelja mojprijatelj“. Koji su to “misaoni putokazi“za nas izopćenike i odmetnike od takvogbrutalizirajućeg diskursa, za one među na-ma koji žele uspostaviti humanističku os-novu za suočavanje s izazovom mira naBliskom istoku?

Pozadina najnovijeg pokolja Takav se put mora, prije svega, zasniva-

ti na čvrstoj osudi izraelske okupacije Pa-lestine, te na osudi izraelskog državnogterorizma nad palestinskim stanovništ-vom. To podrazumijeva i neotuđivo pravopalestinskog naroda da se bori za vlastituslobodu. Kolonijalistička i latentno impe-rijalistička narav države Izrael jasno seočitovala od njenog osnutka, fizičkog iz-mještanja Palestinaca i okupacije i podje-le povijesne Palestine 1948. (iako je nasil-je između muslimana i Židova počelo imnogo ranije). Tom su prilikom u nekimselima i gradovima čak vršena i organizi-rana smaknuća Palestinaca. Riječima izra-elskog povjesničara Bennya Morrisa,“židovska država ne bi se ostvarila da ni-su iselili 800.000 Palestinca. Zato ih je bi-lo nužno iseliti. Nije bilo izbora nego dase protjera to stanovništvo.“1 Nakon toginicijalnog vala nasilja, Izrael je uskoro,naoružan od strane zapadnih imperijalis-tičkih sila, krenuo u daljnju nasilnu eks-panziju teritorija, rat i uništenje palestin-skih naselja. Danas, pored milijuna Pales-tinaca u izbjeglištvu, preko milijun i polPalestinaca živi u pojasu Gaze, na prosto-ru manjem od površine otoka Brača, tj. naoko 20% originalnog teritorija Palestine.Iako se to ne spominje u većini medijskih

izvještaja, “autonomni palestinski teritori-ji“, okruženi državom Izrael, nalaze sepod strogom izraelskom blokadom, kojaonemogućuje slobodnu trgovinu i slobod-no kretanje Palestinaca, pa čak i uvoz ba-zičnih potrepština poput hrane ili medi-cinske opreme i lijekova. Povrh toga, Iz-rael je sistematski uništavao postojeću pa-lestinsku infrastrukturu. Još i prije nedav-nog rata, oko dvije trećine populacije nijeimalo redovnu struju i oko 800.000 bilo jebez redovnog pristupa tekućoj vodi. Bol-nicama očajnički nedostaju osnovne me-dicinske zalihe. Stanovništvu nedostaječak i hrane, te raste neuhranjenost međudjecom. Bez stvarnih prava i zaštite odtlačenja, uvjete života stanovnika pojasaGaze, koji de facto obitavaju u skupu iz-bjegličkih logora, mnogi su opisali kao“najveći zatvor pod vedrim nebom”.

Izvori eskalacije i palestinskog ekstremizma Kao i u ostatku arapskog svijeta, rast

palestinskog ekstremizma izravno je po-vezan s imperijalističkom strategijom“podjeli i vladaj“, te s gušenjem sekular-ne, lijeve alternative. Izraelska podrškaHamasu (palestinskom krilu konzervativ-nog islamističkog Muslimanskog brat-stva) protiv tada dominantnog sekularnogPLO-a uklapala se u širu strategiju SAD-a koji je, uvelike kroz Saudijsku Arabiju,financirao i na druge načine podupirao is-lamiste u borbi protiv sekularnih naciona-

lističkih i socijalističkih organizacija ipartija. Pogotovo s dolaskom izrazito des-ničarske partije Likud na vlast u Izraelu,borba protiv ljevice dovedena je na novurazinu, pa je Izrael tako čak i financiraoislamiste, koji su se u početku osobitožestoko sukobljavali s radikalnijim lije-vim snagama poput Narodnog fronta zaoslobođenje Palestine. Shvaćajući značajideološke borbe u očuvanju svoje hege-monije, Izrael je protjerao palestinskogaktivista Mubaraka Awada, kršćanskogpacifista koji se zalagao za nenasilni otporprotiv izraelske okupacije, ali je istovre-meno dopuštao osnivaču Hamasa, SheikAhmed Yassinu, da distribuira antisemi-tističku literaturu i poziva na oružanouništenje države Izrael. Slično tome, ame-rički su se službenici do 1993. susretali sHamasovim vođama, dok su odbijali bilokakvu komunikaciju s PLO-om, iako jePLO, za razliku od Hamasa, odbacio tero-rizam. "Dok su podržavateljima sekular-nog PLO-a bili uskraćeni vlastiti mediji ilipravo da održavaju politička okupljanja,izraelska okupacijska vlast dozvoljavalaje radikalnim islamskim grupama održa-vanje političkih okupljanja, objavljivanjenecenzuriranih novina, te da imaju vlasti-tu radio stanicu. Također, na primjer, uokupiranom palestinskom gradu Gazi1981., izraelski su vojnici - koji nisu po-kazali nikakvo oklijevanje u brutalnomgušenju mirnih pro-PLO demonstracija -mirno promatrali kada je grupa islamskih

SS LL II JJ EE PP EE UU LL II CC EE

i z r a e l s k o - p a l e s t

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

31

ekstremista u Gazi napala i spalila PLO-ovu kliniku koja je nudila usluge obitelj-skog planiranja za žene."2 Međutim, naj-važniji razlog zbog kojega je Hamas do-bio na popularnosti je razočaranje pales-tinskog stanovništva PLO-om, koji je -uslijed vlastitih unutarnjih kontradikcijapoput snažne korupcije, te uslijed nepo-pustljivosti Izraela i njegovih moćnih sa-veznika - bio duboko neuspješan u borbiza oslobođenje Palestine. Kako je PLOsve impotentnije vodio palestinsku borbu,ogrezao u svakovrsnom kriminalu i svespremniji na pregovore s Izraelom, Ha-mas je ispunio nastali vakuum svojimborbenijim stavom i zahtjevima, većomodlučnošću da stane na kraj korupciji i lo-kalnim ratnim “šerifima“. Jednako je bit-no i to da je ekonomskim sankcijama iblokadom Izrael intenzivirao ekonomskunesigurnost, koja je doprinijela značajuHamasovih islamskih dobrotvornih druš-tava. Hamasove socijalne aktivnosti, kao iobećanje da će se obračunati s korupcijomi uspostaviti efikasne socijalne službe,stanovništvu su bili privlačniji od PLO-ovih lažnih "ljevičarskih" vođa (iako je,naravno, mainstream islamistička ideolo-gija "nadklasna", a snage lijevog Islamasu marginalne i Hamas ih u svakom sluča-ju ne predstavlja). Pored dobrotvornihdruštava, borbu za popularnost i regrutira-nje pristaša Hamas je prenio i u sve broj-nije džamije. Osim toga, Hamasova od-lučnija (iako kriva) strategija otpora znat-nom je dijelu stanovništva bila privlačnijaod zamora i izgubljenosti PLO-a, čija ras-tuća umjerenost nije rezultirala bitnijimnapretkom u pregovorima s nepopustlji-vim Izraelom. Arafat je smrt dočekao po-ražen, izoliran i u kućnom pritvoru, dok jeizraelska blokada uvela zemlju u teškuekonomsku depresiju unatoč sporazumuiz Osla (iz 1993.). Taj je sporazum trebaouspostaviti mir između dvije nacije i do-vesti do koliko-toliko nezavisne palestin-ske mini-države, ali je - među ostalim -poslužio legalizaciji teritorijalnog stanjanakon izraelskog osvajačkog pohoda ušestodnevnom ratu 1967.3 Čak ni ovaj mi-nimalni dogovor (koji je također ignoriraopravo na povratak velike izbjegličke po-pulacije) nije bio ispoštovan. PLO-ov po-kušaj "fair playa" nije doveo do poboljša-

nja situacije. Pogotovo nakon što su izra-elski odredi smrti smaknuli brojne Hama-sove vođe, uključujući Yassina, a izrael-ska država odbila pregovarati s (korumpi-ranom) vladom Fataha i MahmoudomAbbasom, Hamas je sve više počinjao na-likovati na oslobodilačku avangardu. Ovosu glavni razlozi zbog kojih je Hamas do-bio na popularnosti, te pobijedio na parla-mentarnim izborima 2006.

U situaciji promijenjenog palestinskogvodstva, Izrael i SAD samo su obrnulisvoju prokušanu strategiju tenzije i podje-le palestinskih snaga, te su počeli tajnonovčano i oružano potpomagati Fatah ka-ko bi omogućili njegov puč u Gazi. Usvom tajnom izvješću koje je procurilo ujavnost, UN-ov bivši koordinator za blis-koistočni mirovni proces, Alvaro de So-to, konstatirao je da su "Amerikanci jasnoohrabrivali konfrontaciju između Fataha iHamasa" i "radili na izolaciji i oštećivanjuHamasa i jačanju Fataha kroz političkopriznavanje i oružje".4 Osim toga, Izrael jesuspendirao transfer prihoda od palestin-skih poreza, čime je palestinska državnablagajna osiromašena za $50 milijunamjesečno, a humanitarna kriza intenzivi-rana. U toj situaciji, Fatah i ostatak PLO-a u očima dijela stanovništva sve su višeizgledali samo kao pijuni imperijalističkihsila. U krvavom sukobu s Fatahom (kojisu mainstream mediji često prikazivalikao puč Hamasa), Hamas je pobijedio su-rovim metodama. Među ostalim su Ha-masovi militanti pucali na uvelike Fataho-vu masu od dvjestotinjak tisuća ljudi tije-kom Arafatovog pogreba, a putem prije-kih sudova Hamas je provodio i egzekuci-je svojih rivala u Fatahu, kao i civila i na-vodnih "kolaboratora" s Izraelom.5 Takođ-er, "ponekad su Hamasovi članovi inter-venirali da zaustave ono što je organizaci-ja definirala kao "nemoralno" ponašanje,poput zabavljanja, konzumacije alkohola,nenošenja hijaba, miješanog plivanja i sl.Jedan takav incident dogodio se 2005. uGazi, kada je palestinska žena ubijena, anjen zaručnik pretučen, nakon što su pro-nađeni u njegovom autu na plaži."6 Hamasje palestinska grana Muslimanskog brat-stva, konzervativne međunarodne organi-zacije čija kuvajtska grana istupa npr. pro-tiv prava glasa za žene, a bivši internacio-

nalni vođa Bratstva, Mustafa Mashur,još se 1997. zalagao za poseban porez zane-muslimane u Egiptu. Njihovi sadašnjivođe, poput Mohammed Mahdi Akefa,čak su branili i Ahmedinedžadovo propi-tivanje/osporavanje Holokausta. Ipak,unatoč Hamasovim međunarodnim veza-ma, islamističkoj ideologiji, i njegovoj re-produkciji anti-sekularnih, patrijarhalnih ianti-demokratskih društvenih obrazaca,organizacija djeluje u relativno sekular-nom društvu te je primorana na uvelikekompromisan tip politike. Čak i priličnokonzervativni londonski Times ističe da jeGaza "sekularno društvo gdje ljudi sluša-ju pop glazbu, gledaju TV i mnoge ženehodaju ulicom bez vela."7 Neki su autoriidentificirali Hamasovu evoluciju u smje-ru veće otvorenosti za nova rješenja krizei smanjenja značaja religije.8 Ali najozlo-glašenije su Hamasove terorističke meto-de u borbi s Izraelom. Politička intencio-nalnost taktike samoubilačkih bombaškihnapada, i uloga Hamasovog političkogvodstva u njima, dobro su dokumentirani.9

Izraelski i američki stav bio je destrukti-van i u tom pogledu. Hamas je postao iz-ložen žestokim pritiscima, ali je npr. podameričkim pritiskom Abbas odbio Hama-sov prijedlog uspostave koalicione vladekoja bi uključivala i Fatah, a pod oštrimmeđunarodnim sankcijama (koje je orga-nizirala Busheva administracija, a EU imse brzo pridružio) Hamas je gurnut u rukeIranu, koji je uskočio s milijunima dolaraekonomske pomoći, te na taj način uspos-tavio dotad nepostojeći utjecaj na pales-tinsku politiku. Istovremeno, blokada iekonomski krah pomogli su Hamasu daregrutira nezaposlene i frustrirane mladi-će.10 Nasilje i bijeda stvaraju plodno tlo zaekstremizam.

"Primirje“ Jedna od većih podvala zapadnih main-

stream medija sastojala se od tvrdnje da jeHamas prekršio primirje. Ali Izrael je od-bio ispoštovati svoje obveze u tom primi-rju. Pored već ustaljenih kontrolnih toča-ka, izgradnje zida i naseljavanja zapadneobale itd., palestinski je teritorij bio izlo-žen osamnaest mjesečnoj blokadi, bezhrane, vode, struje, goriva, lijekova i osta-lih osnovnih potrepština. Oko 400 ljudi

i n s k o g s u k o b a

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

32

izgubilo je život kopajući podzemne tune-le do Egipta za njihov prijenos. Pored to-ga, Izrael se konstantno miješao u pales-tinske unutarnje poslove, podgrijavajućisukob između Hamasa i Fataha, te kon-stantno pokušavajući destabilizirati Ha-masovu legitimno izabranu vladu (međuostalim, u izraelskim je zatvorima još uvi-jek 45 Hamasovih članova parlamenta). Utakvoj ponižavajućoj, frustrirajućoj situa-ciji, bijes i očaj dovode do rastuće identi-fikacije Palestinaca s ekstremnijim krilompokreta otpora. Mediji uglavnom nisu iz-vještavali da je tijekom posljednjeg zatiš-ja Hamas zapravo više puta nudio produž-enje primirja, čak i na 10 godina, te je, poriječima UN-ovog službenika zaduženogza monitoring stanja ljudskih prava u oku-piranoj Palestini, "tvrdio da je otvorenprema političkom rješenju koje bi bilo ba-zirano na prihvaćanju Izraelovih granicanakon 1967.11 Intenzivnije i kontinuiranoHamasovo raketiranje pograničnih terito-rija počelo je kao izravna reakcija ne sa-mo na ekonomsku blokadu, represiju nadpalestinskim političkim sustavom i poli-tičkim pokretima, nego i kao reakcija naizraelski napad 4. studenog prošle godine,kada je ubijeno nekoliko Palestinaca. Iakosu Hamasove Qassam rakete vrlo niskekvalitete, doprinijele su oštrom rastuPTSP-a među stanovnicima (odraslima idjecom) pograničnog izraelskog gradaSderota, na koji su rakete uglavnom i is-paljivane.12 Raketiranje je i ubilo nekolikoljudi, uključujući dvije izraelske djevojči-ce. To je strahovit zločin za svaku osudu.Međutim, on je morbidno iskorišten odstrane Izraela kao povod za ubijanje pa-lestinskih vojnika i civila, uključujući ipalestinsku djecu.

MasakrPodvalu o "pravu Izraela na sigurnost i

obranu" neprestano ponavljaju zapadniimperijalistički političari i mainstreammediji u Americi i Evropi. Svakako je po-trebno dosljedno osuđivati palestinski te-rorizam, ali i ovakve floskule. "Ne posto-ji pravo okupacijskog režima da branisvoju okupaciju".13 Ista je lažna racionali-zacija bila upotrijebljena i u teškom izra-elskom bombardiranju Libanona 2006.,kada su u obranu izraelskih akcija zajednostali Angela Merkel i George Bush, kojije tada bio u posjetu Njemačkoj. Tako je iovaj put SAD pružio prešutnu potporu iz-raelskom nasilju, te je u suradnji s Veli-kom Britanijom u Vijeću sigurnosti stopi-rao rezoluciju koja bi osudila izraelski na-pad i pozvala na prekid vatre, čime je po-novno potvrđena sporednost međunarod-

nog prava, te ravnodušnost i nemoć UN-ai "međunarodne zajednice" pod šapomsvjetskih oligarha. Uostalom, u predsjed-ničkoj kampanji Obama i McCain su senatjecali tko je veći prijatelj države Izrael.Pored toga, kao što su nekada evropskistaljinisti branili “svoj“ Sovjetski Savez,“u dobru i u zlu“, tako su i danas nažalostbrojni lobisti i cionističke organizacije usvijetu više ili manje specijalizirani zapromoviranje države Izrael, "u dobru i uzlu".14 Olmert je otvoreno opisao "židov-ske organizacije“ kao “baze naše moći uAmerici“.15 Tako su npr. tijekom posljed-nje izraelske ofanzive neke američke pro-izraelske organizacije zakupljivale medij-ski prostor za opravdavanje izraelskogmasakra u Palestini (a slično je bilo i u ne-davnom izraelskom napadu na Libanon).Za usporedbu, čak niti apel za humanitar-nu pomoć stanovnicima Gaze na BBC-unije bio dopušten, iako je sličan apel zapomoć Kosovarima prikazivan na tomprogramu tijekom bombardiranja Srbije.

Izraelske su snage i prije Hamasovogdolaska na vlast blokirale prolaze izmeđuEgipta i palestinskih teritorija. Egipat ot-voreno surađuje s Izraelom u blokadi Ga-ze, a čak je i onemogućio palestinskim iz-bjeglicama da se sklone u Egiptu pred iz-raelskim napadima. Pod zakonom o iz-vanrednom stanju, Mubarakov režim jeproveo i hapšenja (i lijevih i islamističkih)kritičara egipatske politike prema Gazi.Taj bliski američki saveznik sam priznajeda u zatvorima bez optužnice drži oko1.800 zatvorenika, dok grupe za ljudskaprava tvrde da je u zatvorima bez optužni-ce oko 10.000 ljudi.16 Nažalost, u ovometrenutku glavna opozicija autokratskomMubarakovom režimu su islamisti.

Geopolitički značaj Izraela, i njegovamnogostruka strateška povezanost sSAD-om, očituju se u američkoj politič-koj, ekonomskoj, vojnoj i drugoj potporiIzraelu. Izrael je od kraja Drugog svjet-skog rata glavni primalac američke eko-nomske i vojne pomoći17, a vašingtonskiekonomist Thomas Stauffer čak je došaoi do kontroverzne brojke od 1,6 bilijunaameričke pomoći Izraelu od 1973. (pri če-mu je pokušao determinirati i "prikrivenetroškove" poput interesa na kamate i višihcijena goriva).18 Izrael je od 1949. primio53 milijardi dolara američke vojne pomo-ći,19 a američki Kongres je odobrio i po-rast s 2,4 milijarde dolara u 2008. na čak2,55 milijardi dolara vojne pomoći Izrae-lu u 2009.20, dok tisuće Amerikanaca bivaizbačeno iz vlastitih domova, iako je ne-zaposlenost porasla na preko 11 milijuna,a Urbane Institute procjenjuje da je oko

137.000 američkih građana umrlo između2000.-2006. zbog toga što nisu imali ni-kakvo zdravstveno osiguranje!21 SAD je2007. potpisao ugovor o vojnoj pomoćiIzraelu u vrijednosti od 30 milijardi dola-ra u periodu od 10 godina.22

Izraelova snažna ofanziva s avionimaF16 i Apache helikopterima na malu kva-zi-državicu bez ikakve vojne sposobnostida se brani flagrantno je kršenje međuna-rodnog humanitarnog prava. Prema pales-tinskom ministarstvu zdravstva, u ovomeje sukobu ubijeno 1.330 stanovnika Gaze,od čega su najmanje polovina civili23, dokizraelska vojska tvrdi da je poginulo1.200 stanovnika pojasa Gaze.24 Ranjenoje oko 5.300 ljudi, a tisuće su još uvijekbez doma.25 Tijekom sukoba, oko 100.000Palestinaca napustilo je svoje domove, aliim nije dopušten bijeg izvan Gaze. UN-ovkoordinator za palestinski teritorij Max-well Gaylard izjavio je da "nema sigur-nog mjesta unutar pojasa Gaze - nemautočišta, nema skloništa od bombi, i gra-nice su zatvorene - ovo je jedan od rijet-kih sukoba u kojemu civili nemaju kamopobjeći".26 Nasilje je ovaj put doživjelonovi vrhunac i s izraelskom upotrebombijelog fosfora (koji su dobili od SAD-a),čije ozljede palestinske bolnice ne znajuliječiti.

Jedan od tragičnih aspekata bliskoistoč-ne situacije je psihološki mentalitet izrael-skih masa koji su mnogi opisali "stanjemtrajne opsade“. Izraelska kultura straha ikontrole služi kao opravdanje za etničkočišćenje, desetljeća okupacije, ekspanzijuizraelskih naselja na zapadnoj obali (para-lelno s napuštanjem izraelskih naselja upojasu Gaze), podizanje apartheidskog zi-da koji će pretvoriti Zapadnu obalu u je-dan veliki geto, kao i za barbarsku opsaduGaze i Zapadne obale. To je morbidna, li-cemjerna izdaja žrtava Holokausta, koji jevječna i univerzalna osuda dehumanizaci-je. “Legitimacija nasilja protiv demonizi-ranog unutarnjeg neprijatelja dovodi nasdo srži fašizma.“27

Ovaj posljednji rat mnogi analitičari tu-mače kao dio nedavne izraelske prediz-borne kampanje, u kojoj su se izraelskipolitičari, kao što je već tradicionalno,hvastali svojim militarističkim i naciona-lističkim kredencijalima. Nakon rata, po-zicija umjerenijih i racionalnijih snaga uIzraelu i Palestini bit će teža, što odgova-ra militarističkim elementima na objestrane. Prema M. J. Rosenbergu iz IsraelPolicy Center, "činjenica je da izraelski (iamerički) desničari navijaju za palestin-ske ekstremiste" jer bi "zamjenjivanje(...) Fataha s islamskim fundamentalisti-

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

33

ma spriječilo situaciju u kojoj bi Izraelbio prisiljen da pregovara s umjerenimsnagama".28 Trenutno, Izrael je u situacijida lakše može prikazivati svoj militaris-tički imperijalizam kao "rat protiv tero-rizma", a ne kao okupaciju i tlačenje pa-lestinskog naroda.

Izraelska je politička scena jedna odnajekstremnije desnih u industrijalizira-nom svijetu, pa su tako npr. sve bitne iz-raelske partije podržale nedavni pokolj.Nije stoga nikakvo čudo da izraelski lje-vičarski mirovni pokret Gush Shalom iliizraelska organizacija Peace Now (npr.)doživljavaju stalno ismijavanje i stigma-tiziranje. Zapadne vlade i mainstreammediji ne pokušavaju uspostaviti kontak-te s tim organizacijama, a prešućeni su iprosvjedi Izraelaca protiv rata, kao i či-njenica da je tijekom prosvjeda u Ramal-li ubijeno i dvoje ljudi. Nažalost, Izraelneće postati civiliziranija zemlja ni podvodstvom notornog militarista i no-vog/starog izraelskog premijera, Benja-mina Netanyahua.

Veoma oštru kritiku potrebno je uperitii prema Hamasu. U svakom slučaju, nas-tavak raketiranja pograničnih teritorija utrenutku kada izraelska vrhuška traži po-vod za raketiranje palestinskih ciljeva ikopnenu invaziju nalikuje djelovanju ne-koga s rupom u mozgu. Hamas je ovimepotvrdio da malo mari ne samo za izrael-ske građane (u što nikada nije ni bilosumnje), nego i za vlastito stanovništvo,koje je spreman žrtvovati za "sveti" teri-torij. Ipak, bilo bi krivo (i zapravo nemo-guće) isključiti Hamas iz pregovora, štotvrde mnogi analitičari sukoba, uključu-jući i bivšeg američkog predsjednikaJimmya Cartera, koji je situaciju takođ-er opisao kao apartheid nad Palestinci-ma.29 Što se lijevih anti-imperijalista ne-dovoljno kritičnih prema Hamasu tiče,bitno je naglasiti razliku između održava-nja taktičkih odnosa s Hamasom zbognjihove sadašnje snage, te davanja podrš-ke samome Hamasu, što je sasvim drugastvar. Nije moguće povući jasnu demar-kaciju između sredstava i cilja, pa je sto-ga naivno ignorirati to da će se palestin-ski narod lakše moći osloboditi od svojihkonzervativnih i reakcionarnih elita ipokreta ako počne razvijati nove progre-sivne puteve tijekom same borbe za oslo-bođenje.

Nema ništa "apstraktno humanistički"(ma što takve fraze značile) u otporu pro-duženju međuetničkog klanja, u otporupolitici koja intenzivira bijedu narodnihmasa i dovodi do raščovječenja života,socijalnih odnosa i institucija, a nije niti u

stanju pozitivno utjecati na svijest izrael-skih masa i svjetske javnosti, nego um-jesto toga pomaže u legitimizaciji izrael-ske i zapadne imperijalističke agresijenad Palestincima. Nema ništa "apstrakt-no" u opiranju palestinskim greškama ko-je olakšavaju međunarodnu kriminaliza-ciju palestinskih organizacija i otpora. Li-jevi humanizam je nadasve praktičan,konkretan pristup borbi protiv zvjerstavau ljudskom društvu, svijesti i savjesti.

Kamo dalje? Hamasove metode nisu samo kriminal-

ne, nego i veoma pogrešne. Desetljećaoružane borbe protiv Izraela nisu dovelaPalestince bliže cilju vlastite države, alisu doprinijela neizmjernoj patnji, nasiljui brutalizaciji života s obje strane, obos-tranom jačanju militarizma i ekstremiz-ma, i veoma zabrinjavajućoj destabiliza-ciji čitave regije i šire međunarodne si-tuacije - stalnim eksplozijama mržnje.Muslimanski fundamentalizam i imperi-jalistička prisutnost na Bliskom istokuoboje se hrane palestinskim pitanjem.Nasuprot toj slijepoj ulici, tipu politikekoji se ne bazira na empirijski utemelje-nim, nego rigidno ideološkim, reakcio-narnim stavovima, potrebno je promovi-rati alternativni, demokratski tip politikekoji bi maksimizirao mogućnost među-narodne pomoći i solidarnosti, te ojača-nja zdravijih političkih tendencija u Pa-lestini i Izraelu. Neoružani je otpor dosada već ostvario pobjede nad državnomrepresijom u tiranskim uvjetima u razli-čitim slučajevima diljem svijeta. Može-mo samo spekulirati koliko bi taj pristupbio uspješan u slučaju da se ozbiljnije is-kuša na Bliskom istoku, te kada bi se re-sursi za oružani otpor preusmjerili narazne oblike neoružanog otpora.30 Sigur-no je, međutim, da će u slučaju nastavkasadašnje politike prema Izraelu palestin-sko oslobođenje postajati sve udaljenijisan. Dužnost je ljevičara da budu na stra-ni slabih i obespravljenih. Ali naša jedužnost i da zastupamo dosljedno huma-nističku i realnu perspektivu. Autocenzu-rom bismo činili medvjeđu uslugu i nji-ma i široj borbi za internacionalne pro-mjene. Terorizam se ne može ukinuti te-rorističkim metodama, i napretka teškoda će biti dok god tu činjenicu oba naro-da ne prihvate. Autentični, demokratskiljevičari trebaju zastupati realniju, pro-gresivnu strategiju, te surađivati sa svimonim snagama u palestinskom društvu,kao i u izraelskom društvu i u ostatkusvijeta, koje mogu pomoći u ostvarivanjutog alternativnog puta.

1 Intervju u Haaretzu, u Henry Siegman, Israel'sLies, London Review of Books, Vol. 31, No.2,29 January 2009.

2 Stephen Zunes, America's Hidden Role in Ha-mas's Rise to Power, AlterNet, January 5, 2009.

3 Noam Chomsky, A Painful Peace, Z Magazine,January, 1996.

4 Alvaro de Soto, u Stephen Zunes, ibid.5 Human Rights Watch, Gaza: Armed Palestinian

Groups Commit Grave Crimes, June 12, 2007.,objavljeno online nahttp://www.hrw.org/en/news/_2007/06//12/_ga-za-armed-_palestinian-groups-commit-_grave-crimes .

6 Deepa Kumar, Behind the Myths about Hamas,Socialist Worker, January 21, 2009.

7 William Sieghart, We Must Adjust Our DistortedImage of Hamas, The Times, December 31,2008.

8 Vidi npr. Khaled Hroub, A 'New Hamas' ThroughIts New Documents, Journal of Palestine Stu-dies, 34 (4), Summer, 2006.

9 Human Rights Watch, Erased in a Moment: Sui-cide Bombing Attacks Against Israeli Civilians,October, 2002., objavljeno onlinewww.hrw.org/legacy/reports/2002/_isrl-pa/IS-RAELPA_1002-05.htm#_P735_169095 .

10 Stephen Zunes, op.cit.11 Richard Falk, Understanding the Gaza Catas-

trophe, Huffington Post, January 4, 2009.12 Mijal Greenberg, Sderot Traumatic Stress

Center Sees Steep Rise In New Patients, Haar-etz, 21.5. 2007.

13 Kim Petersen, The Inalienable Right to ResistOccupation, Dissident Voice, December 29,2008.

14 Vidi npr. John Maersheimer and Stephen Walt,The Israel Lobby, London Review of Books, 23March, 2006.; Michael Massing, The Stormover the Israel Lobby, New York Review ofBooks, 8 June, 2006.

15 Financial Times, 30 November, 2007.16 Michael Slackman, In Young Foreigner's Arrest,

Egypt Shows Muscle Over Gaza Issue, Interna-tional Herald Tribune, February 11, 2009.

17 Congressional Research Service, U.S. ForeignAid To Israel, January 2, 2008.

18 David R. Francis, Economist Tallies SwellingCost of Israel to US, Christian Science Monitor,December 9, 2002.

19 Dave Schechter, Aid to Israel, And The BangFor Those Bucks, CNN.com, January 31, 2009.

20 Dave Schechter, ibid.21 Urban Institute, Uninsured and Dying Becau-

se of It: Updating the Institute of MedicineAnalysis on the Imapct of Uninsurance onMortality,

22 Steven Erlanger, Israel to Get $30 Billion inMilitary Aid From U.S., New York Times, Au-gust 17, 2007.

23 Gaza Fighting Casualties Added Up, PerthNow, January 22, 2009.

24 Yaakov Katz, World Duped By Hamas DeathCount, The Jerusalem Post, February 15, 2009.

25 United Nations Office for the Coordination ofHumanitarian Affairs, Field Update On GazaFrom The Humanitarian Coordinator, 26 Janua-ry, 2009.

26 Maxwell Gaylard, u Patrick Moser, CiviliansUnable to Escape the Brunt of Gaza Offensive,Middle East Times, January 7, 2009.

27 Robert O. Paxton, The Anatomy of Fascism,Vintage Books, New York, 2005., p.84.

28 M.J. Rosenberg, u Zunes, ibid.29 Jimmy Carter, Palestine: Peace Not Apartheid,

Simon and Schuster, New York, 2006.30 Vidi npr. Mary Elizabeth King, A Quiet Revo-

lution: The First Palestinian Intifada and Non-violent Resistance, Nation Books, New York,2007..; Mubarak Awad, Non-violent Resistan-ce: A Strategy for the Occupied Territories,Journal of Palestine Studies, Vol. 13, No. 4,Summer, 1984., pp. 22-36.

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

34

prof. dr. Catherine Samary

Izbor Moskve da bombardira Gruziju njenje način priznavanja nezavisnosti JužneOsetije i Abhazije preuzet od Washinghto-

na i njegovih metoda, kao što je preuzet i nači-na govora Washingtona – iako ovo ne želepriznati branitelji dvostrukih standarda, kojiproizvoljno ponavljaju kako Kosovo nije Ose-tija. Nema mjesta veselju zbog mogućnosti daPutin pripomogne stvaranju onoga što naziva-ju multipolarnim svijetom: nažalost, ne radi seo nikakvoj naprednoj alternativi.

Ofanziva, koju je 7. kolovoza započeo pred-sjednik Gruzije Mihail Sakašvili protiv JužneOsetije, pokazala se kao greška - pred očevid-nom ruskom vojnom pobjedom. A ipak, kakotvrdi kanadski istraživač Michel Chossudov-sky, ”očito je da je napad 7. kolovoza bio vrlobrižljivo isplaniran.” On nas podsjeća “da suse napadi na Južnu Osetiju odigrali svega tje-dan dana nakon što je Gruzija imala vrlo im-pozantne vojne manevre (od 15 do 31 jula2008). Napadi su uslijedili nakon vrlo važnihsastanaka na vrhu, koje je organizirao GUAM(Gruzija, Ukrajina, Azerbrjdžan, Moldavija),regionalni vojni savez pod pokroviteljstvomSjedinjenih Država i NATO-a”, koji se sastaopočetkom srpnja. Njegov je strateški cilj “zaš-tita” energetskih puteva, koji zaobilaze Rusiju,kako bi ovu učinili što slabijom.

Veza između gruzijskih vođa i SjedinjenihDržava poslije poznate “revolucije ruža”2003. godine, koja ih je dovela na vlast, kao iprisustvo vojnih snaga Sjedinjenih Država(kao i Izraela) u Gruziji, potpuno isključujusvaku mogućnost da za ofanzivu Tbilisija Wa-shington nije znao…Perspektiva integracijeGruzije i Ukrajine u NATO, iako je odgođenana nedavnoj vrhuški tog vojnog saveza do idu-ćeg aprila, kako bi se o njoj ponovo raspravlja-lo u prosincu, povećala bi još više gubitak mo-ći Rusije u okviru Zajednice nezavisnih drža-va (ZND), koja je na umoru i na čijem se teri-toriju Sjedinjene Države uopće ne bi ustruča-vale direktno intervenirati. Osim kad, u datomslučaju, Washington očito nije pokazao namje-ru da se izravno uplete na područje sukoba.Poraz snaga koji je pretrpjela gruzijska armijajasno se reflektira na kredibilitet njene politič-ke i vojne podrške. Jedini neposredni vojniučinak ruske ofanzive: opoziv gruzijskihvojnika mobiliziranih za Irak, koji su moralida se vrate i da brane vlastitu zemlju (sa 2.000vojnika Gruzija je treća po veličini vojna oku-

paciona snaga poslije Sjedinjenih Država i Re-publike Ukrajine)…

Pokušaj Gruzije da silom uspostavi kontro-lu nad Južnom Osetijom 7. kolovoza 2008. po-tresao je već nestabilnu ravnotežu. OdgovorMoskve, čije su trupe bile na terenu, naravno uokviru “snaga razdvajanja”, koje je priznalaOUN poslije sukoba što je izbio 1990.-tih,uvelike prevazilazi kontrolu nad regijom. Onjasno pokazuje zaokret u ruskoj mogućnostiobrane kao i njene ambicije velesile u odnosuna “bliske susjede” koji su, kao što je poznato,uvučeni u kontrolu energetskih puteva.

Kosovo nije Osetija neprestano se proizvoljno ponavlja, po logici dvostrukihstandardaOva izvijanja, izvedena da bi se kazalo ka-

ko bombardiranje od strane Moskve i prizna-vanje Osetije i Abhazije nema ništa zajednič-kog sa (humanitarnim?) “udarima” NATO-a isa priznavanjem nezavisnosti Kosova upravosu žalosna, iako postoje očite razlike, oko ko-jih se najčešće pretjeruje, kad se radi o medij-skom klišeu u ovoj domeni. Baš naprotiv, tre-ba si dati vremena i vratiti se igri zrcala, od-nosno usporedbi balkanskih i kavkaskih suko-ba. Tu će se upravo pokazati na djelu evident-ni dvostruki standardi, kao i mnogo zajednič-kih točaka.

Sovjetski Savez nije bio Jugoslavija. Ali iovdje i tamo je raspad društvenog sistema i

raspad federacije doveo do krvavih konflikatatamo gdje se manjinska zajednica našla uhva-ćena u krilu novih “unitarnih” nacija-država,dok je etničko-nacionalni momenat odredioulogu gazde većinskom narodu, kako bi sepreuzela kontrola teritorija i njegovih bogat-stava. U pomanjkanju takve većine Bosna iHercegovina postala je područje zastrašujućegnasilja.

U najnovijem konfliktu Moskva je “posudi-la” od Washinghtona njegov diskurs i njegovemetode – mada evidentno nema snage zasvjetski imperijalizam - i to sa sličnošću kojaprevazilazi ono što nam se želi priznati…Jed-na i druga sila pretendiraju da štite ugroženenarode (a u stvari instrumentaliziraju za vlasti-te ciljeve) zbog izvanrednog slučaja što su gastvorile nove nezavisne države, poigravajućise sa “međunarodnim pravom”. Međutim, lažje i za jednu i za drugu da je “nezavisnost” nji-hovih štićenika bila njihov temeljni izbor. Ta-kav izbor – šta god da se mislilo o primjenje-nim metodama – izvršilo je samo stanovništvoo kojem je riječ, bilo da je riječ o Kosovu, Ose-tiji ili Abhaziji. A takav izbor nije bio uvjeto-van sudbinom, već je izazvan politikama do-minacije, koje su tim stanovništvima naturene.No proglašenje, a zatim i priznavanje nezavis-nosti, za Albance sa Kosova kao i Južne Ose-tijce nikako još ne znači suverenitet, a još ma-nje predstavlja blagostanje. U oba slučaja, oniće se suočiti sa svojim moćnim zaštitnicima…

Scenarij nije bio isti, ali suština je vrlo bli-

OD KAVKAZA DO

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

35

ska. Abhazija i Južna Osetija, autonomne pok-rajine Gruzije, doživjele su da je Tbilisi doveou pitanje njihov status proglašenjem nezavis-nosti Gruzije, u godinama nakon 1990. – istokako je Kosovo doživjelo da se dovodi u pita-nje njihov status pokrajine od strane Beograda(i kao što su i Srbi u Hrvatskoj nazadovali nastatus ugrožene manjine).

No Zapad je dao za pravo “demokratu” Jelj-cinu, prešučujući prljavi rat u Čečeniji (Čeče-ni i Kosovo imali su samo status autonomijepotvrđen unutrašnjim uređenjem, i nisupredstavljali slučajeve u kojima bi im se priz-navalo pravo na samoopredjeljenje.). BorisJeljcin nije priznao nezavisnost koju su pro-glasile Južna Osetija i Abhazija nakon što imje ukinut statusa pokrajine od strane gruzijskihvlasti 1992.

No u ozračju zahlađenja izazvanog suko-bom, OUN i OSCE dale su Jeljcinu neprikos-novenu mogućnost da svoje vojne snage uvrs-ti u “snage razdvajanja” u toj secesionističkojoblasti poslije vrlo žestokih sukoba tokom1991-1993., koji su doveli do više hiljada po-ginulih i na stotine hiljada izbjeglica.

Moskva je iskoristila taj konflikt da bi us-postavila vlastite vojne baze, na poziv Abhazi-je (muslimani su predstavljali manje od 20%stanovništva na teritoriju samoproglašene ne-zavisne republike, došlo je do velikog etnič-kog čišćenja ne-Abhazaca) i Osetije (pravo-slavni kršćani čiji je jezik blizak perzijskom je-ziku). No ukoliko je Rusija praktički blagoslo-vila ili podržala separatističke snage, ona nijenikada podržavala projekt ujedinjenja Osetije.I kako se sve donedavna držao Washington uodnosu na Kosovo, tako se i Moskva čuvala,zbog zahlađenja izazvanog konfliktom, odpriznavanja nezavisnosti secesionističkih re-publika, ali je bila prisutna na terenu s vlasti-tim trupama, uz odobrenje NATO-a: ta joj jepozicija omogućila da se pokaže kao branite-ljica granica i međunarodnog prava na strani

Beograda, a protiv nezavisnosti Kosova u fe-bruaru 2008. …Da li je Moskva uhvatila uzamku Tbilisi, tako da ga je navela da “povje-ruje” kako će ona izabrati stvar Beograda u za-mjenu za Osetiju?

Tu je u svakom slučaju odigrala ulogu neiz-vjesnost ruskog izbora. I koliko god su glavništabovi Sjedinjenih Država bili jednodušni uodnosu na oportunost gruzijske ofanzive, u is-toj mjeri oni nisu imali nikakve namjere da jojpruže vojnu pomoć. Odatle je eventualna dvo-smislenost “znakova”, koje je primio Tbilisi,ostavljala dovoljno prostora za samostalnu od-luku vođama Gruzije: zato se sam Tbilisi mo-rao uhvatiti u koštac s narastajućim osporava-njem vlasti i bio je bez sumnje uvjeren u pod-ršku zapadnih sila, prije svega SjedinjenihDržava (nakon zajedničkih vojnih manevara usrpnju), pošto bi ih dovela pred svršeni čin, ko-ji je Mihail Saakašvili učinio križarskim poho-dom na secesionističke regije, kako bi stekaoviše popularnosti.

. Društva iza geo-strategijeTreba se vratiti na ono što se uglavnom pre-

šućuje u komentarima koji se bave geo-strate-gijom: na ono što se događa na planu društva idruštvenog uređenja…Već je kombinacijaunitarističke i “rasističke” politike prema auto-nomnim pokrajinama, a zatim i galopirajućakorupcija Ševarnadzeovog režima (bivši ko-munist na vlasti novoproglašene nezavisnedržave) bila unutrašnjopolitička pozadina “re-volucije ruža” 2003. godine. Iako je opozicija(kao u svim drugim “šarenim revolucijama” -i u onoj bezbojnoj u Beogradu 2000.) bila fi-nancirana od strane CIA-e, to još ne umanjujestvarnu mobilizaciju narodnih slojeva tih pse-udo-revolucionara. Njihova površna i izvanainstrumentalizirana uloga objašnjava zašto sekorupcija novih “skorojevića” smjesta poka-zala kolosalnom, pojačana klijentelističkimpolitikama i privatizacijama. ”Demokrati”,koji su predstavljali one uz koje stoje zapadnesile, nisu se nigdje solidno utemeljili…

Eduard Šavernadze bio je prisiljen da trpirusko prisustvo u separatističkim regijama, -jer kako je tada rečeno, ono je postalo legitim-no zbog UN-a i OSCE-a….No uspostavljanjeu Moskvi jake vlasti s Putinom u praskozorjenovog milenija, te napredak i rast Rusije zabil-ježen nakon 1998., djelovali su na to da se iz-bor Washingzona okrene: separatističke regijepredstavljale su Trojanskog konja Moskve utoj strateškoj zoni kroz koju su trebali prolazi-

ti naftovodi i gasovodi, zaobilazeći Rusi-ju…Mihail Saakašvili je unovčio to otvaranjeslanjem vlastitih trupa u Irak. No to mu još ni-je dalo unutarnji legitimitet. Izbore u stude-nom 2007., gdje su vjerojatne prevare bile pra-ćene represijom, opozicija osporava.

Pojačanje tenzija secesionističkih regija sMoskvom bilo je popraćeno pojačanjem vezasa Sjedinjenim Državama u kontekstu nepre-kidnih političko-financijskih skandala i - od2004 - pojačanim neoliberalnim pravcem: pri-vatizacijom više od 1800 poduzeća od 2004.do 2008., uz projekt da se istom logikomobuhvate sveučilišta i zdravstvo….Tako sesvugdje (kao uostalom i u samoj Rusiji, kojavodi isti tip socijalne politike) široke mase sta-novništva osjećaju kao gubitnici. Kako bismanjio nezadovoljstvo, politički je režimGruzije (opet kao i u Moskvi, samo drugimsredstvima…) potražio jednim brzopletim po-tezom, nacionalističkim i ratničkim, koji je tre-bao da ga gurne naprijed, način da stekne iz-gubljenu popularnost…Pažljivo ispitivanjegruzijske političke scene nakon ovog fijaskabit će svakako izvor zaokretaja, kad se radi osavezništvima – kao nakon šarenih revolucijau Ukrajini i drugdje…

Nesigurnost jednog ratničkogi društveno nazadnog poretkaMoskva javno iskazuje svoju ravnodušnost,

kad joj se prijeti kaznenim mjerama - sadašnjakriza Svjetske trgovinske organizacije i MMF-a, propadanje u glib Sjedinjenih Država u Ira-ku i u Afganistanu, vidljiva podjeljenost izme-đu država Evropske Zajednice u odnosu na ne-zavisnost Kosova i na uvrštavanje Ukrajine iGruzije u NATO - daju joj manevarski prostorda napreduje prema svojim strateškim ciljevi-ma: neutralizirati Gruziju, blokirati projektenaftnih puteva i gasovoda koji zaobilaze Rusi-ju, krenuti naprijed s pijunima multinacional-nih kompanija na Kavkazu (kako je to već uči-nila na Balkanu), upotrijebiti oružje posjedo-vanja energije u političkim izborima zemaljazavisnih od ruskih resursa i njihovih puteva.

No ofanziva Moskve može učiniti da se pre-ma njoj neprijateljski ophodi izvjestan brojvlada (a u ovo se ubraja širenje NATO-a ilipriznavanje Kosova); isto tako, Rusija je izgu-bila tamo gdje je Washington mogao uznapre-dovati, kad se radi o blokiranjima strategije“sigurnosti”: Sjedinjene su Države naime is-koristile rusku ofanzivu da izvrše pritisak napoljsku vladu, koja se – isto kao i vlada u Češ-

BALKANAnestabi lni svjetski poredak

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

36

koj – mora konfrontirati sa širokom opozici-jom narodnih masa protiv prisutnosti antira-ketnog štita Sjedinjenih Država, koji je sasvimočito uperen protiv Rusije. Pakt koji je upravopotpisan u Varšavi (često uspoređivan s epizo-dom sovjetskih raketa na Kubi 1962…) mo-gao bi imati “katastrofalne posljedice za cijeluplanetu”, kazao nam je William Engdahl.(1)

Istovremeno, pokušaj Washingtona da su-protstavi osovini Rusija-Armenija-Iran osovi-nu Gruzija-Azerbejdžan-Turska daleko je odtoga da bude učvršćen: Azerbejdžan, kao što jepoznato, nije kandidat za članstvo u NATO-u.On je jedina zemlja koja može usmjeriti vlas-titu naftu prema evropskim tržištima zaobila-zeći Rusiju naftovodom Baku-Tibilisi-Ceyan(BTC), koji prolazi kroz Gruziju i Tursku.BTC nije razrušen ruskim bombardiranjima,ali je jedan most u Gruziji uništen, prisiljava-jući British Petroleum (BP), glavnog operato-ra na azerbejdžanskim naftnim izvorima, daprekine slanje vagona cisterni preko Crnogmora. Odatle potječe povećano korištenje naf-tovoda, koji polazi od Bakua i Novorosisjska iprelazi preko Rusije…

Projekt Nabuko (isto tako zamišljen datransportira plin s Kaspijskog mora prema Ev-ropi izbjegavajući Rusiju) je u Bakuu na mr-tvoj točci, dok Moskva gradi konkurentskinaftovod…Mnogi su savezi nesigurni…

Pojavljuje se novi multipolarni poredak. Noon ostaje širitelj ratova i društvenog nezadova-nja, kao i nacionalnog ugnjetavanja; Putinovrežim (kao ni Kina) nije nosilac nikakve pro-gresivne alternative, ni na društvenom planu nis demokratskog gledišta.

Stisnute između: male državice i velesile Zahtjev za političkim ili kulturnim prizna-

vanjem pred konfliktnom dominacijom veli-kih imperija (Perzijskog, Bizantskog ili Oto-manskog – protiv Rusije) značio je za pravo-

slavne kršćane Gruzije “savez na bazi vlastitevolje” s Rusijom početkom 19-og stoljeća; za-tim se Gruzija okrenula protiv rusifikacije ko-ju je zahtijevala Moskva i protiv izvjesnog ve-likoruskog rasizma…

Akad je ona sa svoje strane zaželjela afirmi-rati vlastiti suverenitet na teritoriju na kojem suživjele i druge zajednice, gruzijski je naciona-lizam postao unitaristički i ponašao se kaogazda. Zbog toga je u konfliktu s GruzijomOsetija (Osetijci su pravoslavni kršćani – aligovore jednom varijantom perzijskog jezika)bila prva historijski utemeljena podrška Mosk-vi u 18-om stoljeću u tom kontekstu na Kav-kazu, s osnivanjem na njezinom teritoriju car-skog grada Vladikavkaza (Kavkaska vrata) – uosvajanju, koje je završeno tek nakon jednogstoljeća podjarmljivanjem susjednog čečen-skog naroda.

No brakovi između Osetijaca i Gruzijaca nesamo da su bili mogući već i česti - izvjesniStaljin bio je sin iz miješanog braka…Takvisu diktatorski politički izbori kad se radi ostvaranju nacionalnih država, uvijek jednih naštetu drugih, stoga su nejednakosti i nepravdeu korijenu tih sukoba…Djelujući na čelu vlas-ti iz Kremlja, Staljin je instrumentalizirao na-cionalna pitanja u Sovjetskom Savezu, za kojaje on lično bio odgovoran, istovremeno usmislu velikoruske političke dominacije (zašto ga je Lenjin optužio upravo pred svojusmrt) i selekcije naroda smatranih “vjernima”ili naprotiv sumnjivima za osporavanje ili sub-verziju vlasti na tom mjestu. Podjela teritorijai deportacija cijelih naroda (kao krimskih Tata-ra), smaknuće autonomnih republika i ukida-nje nacionalnih prava dozvolili su mu dijelje-nja, uz priznanje nekih drugorazrednih prava,dok je vladao na diktatorski način. Osetijci sutim prije bili skloni Moskvi, jer su imali bolj-ševičku većinu u konfrontaciji s Gruzijom, ko-ja je istovremeno bila menjševička, a premanjima se ponašala unitaristički…To nije sprije-

čilo Kremlj da, priznajući status autonomnepokrajine Osetiji, iskoristi planinsku barijeruKavkaza kako bi Sjevernu Osetiju integrirao steritorijem Ruske Federacije, a Južnu Osetiju sGruzijom.

No unutrašnje granice Sovjetskog Saveza(ponekad s nekim historijskim opravdanjem, aponekad nastale da se oslabi ovaj ili onaj sum-njivi nacionalizam) postale su prave državnegranice nakon urušavanja Sovjetskog Saveza,koje je proklamirao Boris Jeljcin. Manjine suse našle usred država koje su im utoliko višeuskraćivale prava ukoliko su im se ove više či-nile trojanskim konjima Moskve. Raspad Sov-jetskog Saveza bio je ustvari afirmacija Ruskefederacije, koju je učinio Boris Jeljcin u času,kad je počeo s terapijom liberalnih šokova1991…Kontrola novih država podrazumijeva-la je kontrolu njihovog teritorija, kao i kontro-lu njegovih bogatstava, i drugačijih putevavanjske trgovine – ukoliko su postojali raspo-loživi resursi, naravno energetski, koje se mo-glo iskoristiti. Ruska je federacija raspolagalanajvažnijim energetskim resursima, koje ćemoći po skupoj cijeni “unovčiti”, dajući ih biv-šim partnerima.

Kakva je arhitektura vlasničkih odnosa isvjetskih odnosa, zacrtana od novih oligarha,onih koji su profitirali od čitavih brda financij-skih sredstava mutnog porijekla, nastalih res-tauracijom kapitalizma? Novi “izabranici” suinstrumentalizirali nacionalizam uperen protivMoskve i umjesto zaštitnog socijalnog progra-ma zaprijetili svim manjinama osumnjičenimda bi eventualno mogle zatražiti zaštitu Mosk-ve...Klijentelizam i korupcija postali su opće-prisutni, i nisu poštedjeli ni jedan od novih re-žima. U Jeljcinovoj eri oligarsi su pokazali tež-nju podizanja feuda nasuprot centralnoj vlasti– koja više nije imala moći da ih prisili na pla-ćanje poreza….Putinovo vladanje označilo jeponovno uspostavljanje hijerarhije i jake cen-tralne vlasti (što se manifestiralo time da suoligarsi natjerani da idu ukorak, te kroz drugiprljavi rat u Čečeniji), i postalo je na izvjestannačin popularno. Ovo mu istovremeno omo-gućuje nova trgovanja na planu unutrašnje po-litike, a to znači novi radni zakonik kao i vis-inu cijena osnovnih proizvoda, zbog čega bimu zapljeskao i Medef (francusko udruženjeposlodavaca).

Prevela J. T.

Catherine Samary profesorica je ekonomijena sveučilištu Paris IX-Dauphine.

Članica je Savjeta Novog Plamena.

1) Obrambeni raketni štit: Svijet se približava rat-nom sukobu zbog Washinghona:httpt://www.mondialisation.ca/index.php?con-text=va&aid=980.

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

37

UFrancuskoj je upravo u formiranjuobimna demokratsko-socijalističkapolitička formacija (donekle slična

veoma uspješnoj njemačkoj “Die Linke”)koja bi trebala uključivati lijeve socijaliste,Komunističku partiju Francuske i NPA (No-vu antikapitalističku partiju upravo u formira-nju). To je velik i ambiciozan projekt na či-jem se čelu zasad nalazi Jean Luc Melen-chon, istinski ljevičar i dosada član Francus-kog senata za Socijalističku partiju Francus-ke, kojem su se još npr. pridružili Marc Do-lez, član Francuskog parlamenta; FrançoisAutain, senator u departmanu Loire-Atlanti-que (oboje su također donedavno bili članoviSocijalističke partije), te Jacques Desallan-gre, član parlamenta za jednu manju lijevustranku. Melenchon se upravo dogovara s ko-munistima i NPA o stvaranju Partije ljevice,koja bi izvela odlučan rez i učinila prekid sasocijaldemokratskim politikama sve skloni-jim desnici. Partija ljevice (Parti de gauche)želi otvoriti novu perspektivu francuskoj i ev-ropskoj ljevici.

Lijeva partija – kako navode u obraćanjučlanovima i simpatizerima – želi dati adekva-tan odgovor na krizu kapitalizma i na socijal-nu, ekološku, radnu i demokratsku katastrofui krvoprolića, koje ta kriza izaziva. Partija lje-vice (PG) – prema predloženom programu -zalaže se za socijalnu državu, kojoj će osno-va biti narodni suverenitet, obećava radikalniobrt u ekološkoj politici, zasnovan na druga-čijem modelu ekonomskog i društvenog raz-voja, te odgovoran odnos prema prirodnojsredini.

Jean Luc Melenchon ističe tri kapitalnapravca djelovanja nove partije ljevice: pro-mijeniti ljevicu, suprotstaviti se desnici istvoriti alternativu kapitalizmu našeg vre-mena.

Partija ljevice (PG), kao jedina masovnapartija istinski lijevo orijentiranih snaga,nastaje također zbog izbora za EvropskiParlament, i zamišljena je kao poveznica saEvropskom ljevicom u Evropskom parla-mentu. Ona ne odobrava Lisabonski ugovor– neku vrstu evropskog ustava – i želi seoduprijeti stvaranju i razvoju Evropske uni-je po mjeri i kriterijima evropske desnice ikrupnog kapitala, te se bori za ujedinjenuEvropu zasnovanu na vrijednostima i aspi-

racijama ljevice i istinskim zahtjevimanjenih masa.

Nova antikapitalistička partijaNova antikapitalistička partija (NPA

- Nouvelle parti anticapitaliste) je priv-remeno ime najljevije masovnije fran-cuske partije, čiji je konstitutivni proceszapočeo Revolucionarni komunističkisavez (ili doslovno Revolucionarna ko-munistička liga - Ligue communiste re-volutionnaire LCR), a imat će osnivački kon-gres 30. i 31. siječnja i prvog veljače 2009.,pošto će ovaj (LCR) prethodno biti raspušten.

Nakon izbora 2007. LCR je objavila kakoželi stvoriti novu antikapitalističku partiju,koja će imati korjene u omladini, u poduzeći-ma, u javnim službama i u radničkim naselji-ma. LCR je predložila svim onim subjektimakoji su nadahnuti antikapitalističkim strem-ljenjima da se okupe i mobiliziraju na pripre-mi duboke, strukturalne promjene društva.LCR smatra da se nova antikapitalistička par-tija mora profilirati na dva ključna plana:

- u prvom redu zastupati na izborima anti-kapitalistički program i program socijalnihborbi;

- apsolutno se razlikovati od Socijalističkepartije i odbiti da s njom sudjeluje u perpetua-ciji eksploatacijskih i represivnih institucijausredotočivši vlastito djelovanje na “klasnuborbu” i radeći na društvenoj i političkoj mo-bilizaciji ljudi;

Pripreme za ovu novu masovnu organiza-ciju odvijale su se još od ljeta 2007. stvara-njem veza i mreže simpatizera te dogovorimau gradovima, na radnim mjestima i na sveu-čilištima Francuske, kako bi bili demokratskiprodiskutirani načini djelovanja nove partijesa svima – od pojedinaca do ekipa i političkihstruja - koji su zainteresirani za novu partiju.

Nova antikapitalistička partija želi bitipartija društvene borbe, borbe za ekološkadostignuća, koja će kreativno kombinirati ra-dikalnu i reformsku stratešku perspektivu. Ulipnju 2008., na jednom od pripremnih sku-pova partije, zaključeno je kako istinska ljevi-ca ne odustaje od antikapitalističke borbe, in-ternacionalističke, antirasističke, feminističkei borbe protiv svih vidova diskriminacije.

Njen je cilj strukturni preobražaj društva,

kako bi otvorila novu, socijalističku paers-pektivu za XXI. stoljeće i pokrenula noveprivredne tokove.

Nova partija će dopuštati postojanje razli-čitih socijalističkih i marksističkih platformi,ali neće zauzimati neku rigidnu ideološku po-ziciju. Kao što je napisao François Sabado,jedan od vodećih teoretičara nove partije,“ključno je pitanje to da sve struje i aktivistiNPA, bez obzira na njihove stavove o “refor-mi i revoluciji”, stavljaju “klasnu borbu” ucentar i podrede svoje položaje u reprezenta-tivnim organima borbi i interesima socijalnihpokreta.”

Olivier Besancenot, mladi lider nove anti-kapitalističke partije u povojima, sin je vrlopoznatog psihologa, diplomirao je u Parizu1997. godine i kratko vrijeme radio kao pro-davač u jednom trgovačkom centru. Još od1988., iako vrlo mlad, bio je istaknut član Sa-veza komunističke omladine, organizacije utijesnoj vezi sa LCR (Komunističkom revo-lucionarnom ligom), a do 1998. je sindikalniradnik za poštanske službenike južnog dijelazemlje. Zato ga politički protivnici posprdnonazivaju poštarom. Suradnik istaknutog ljevi-čarskog vođe i teoretičara Alaina Krivina,zauzeo je njegovo mjesto u Glavnom odborustranke, nakon što je Krivin bio izabran u Ev-ropski parlament. Politički su mu uzori RosaLuxemburg, Trocki i Che Guevara, ali is-tiče da nova ljevica ne smije robovati imeni-ma iz prošlosti. Od prvih godina novog mile-nija uživa veliku popularnost među mladimazbog svog neformalnog i uvjerljivog nastupai odijevanja. Na posljednjim je predsjednič-kim izborima dobio oko milion i pol glasova,odnosno 4, 25% glasova cijelog izbornog ti-jela. Među mlađima od 25 godina dobio je

PP RR OO CC VV AA TT FF RR AA NN CC UU SS KK EE LL JJ EE VV II CC EE

Naši životi vrijede više od njihovih profita

Olivier Besancenot

Nastavak na str. 40

fotoreportaæa

PLAMENnovi

38

Budi se Istok i Zapad...

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

39

prof. dr. Stanley Aronowitz

Obama je svojim imenovanjem osoba za mjesta u vezi eko-nomije i regulisanja biznisa, suprotno od svoje kampanjskeparole za “promjene,” skoro sva od ovih važnih mjesta is-

punio osobama iz Clintonove administracije. [...]. U sredini decem-bra, nakon što je Buševa administracija izdala 350 milijardi dolara,faktički bez ikakvih uslova, bankama i osiguravajućim kompanija-ma, pola od toga - 700 milijardu dolara jamstva (bail-out package)još nije isplaćeno. Ovih preostalih 333 milijarde dolara mogu seupotrebiti da pomognu vlasnicima kuća kojima su poništena pravana oslobođenje od hipoteka i onima kojima samo što nisu ponište-na, ili za stvaranje radnih mjesta kao dio programa za stimulisanjeekonomije. Ali nema mnogo povjerenja da će se ovaj scenario ost-variti, osim ako sindikati i društveni pokreti to ne budu snažno za-htijevali. Da bi se ovo dogodilo, nekolicina Obaminih najžešćihpristalica će morati uskratiti tobožnji šestomjesečni medeni mjesec.Oni bi morali da aktivno intervenišu na nekoliko frontova oko slje-dećih točaka:

1. zahtjev da bude sastavljena zbirka prijedloga za stvaranje eko-nomske aktivnosti sa intenzivnim korišćenjem radne snage;

2. zahtjev da vlada postane neposredni poslodavac, i da samosklapa apsolutno neophodne privatne ugovore za specijalizovaneusluge;

3. zahtjev da novi poslovi isplaćuju minimalnu nadnicu u skladus nacionalnim prosijekom;

4. zahtjev za stvaranje poslova s intenzivnim korišćenjem radnesnage u oblasti javnih usluga;

5. zahtjev za uvođenje zakona Conyers Bill HR 676 koji bi pruž-ao univerzalno zdravstveno osiguranje. Socijalizovano zdravstvenoosiguranje će stvoriti stotine hiljadu novih poslova;

6. sprovođenje programa za stvaranje “zelenih poslova” otvara-njem i obnavljanjem zapuštenih fabrika auta i auto dijelova, te iz-gradnja novih fabrika za proizvodnju sunčanih ploča, vetrenjača,geotermalnu mašineriju, tehnologiju za čišćenje vode, i proizvodeza odstranjivanje otpadaka. Radnički kooperativi bi trebali posje-dovati i upravljati ovim ustanovama u istoj mjeri kao i postojećiproizvođači ovih roba; i

7. zahtjev za strog nadzor nad programima za zapošljavanje dase osigura prilika za zaposlenje crncima, latinoamerikancima, že-nama i invalidima.

Ljevica se nada da će Obama uvesti “novi” New Deal. Međutim,prijašnji New Deal nikad nije bio namijenjen da izvuče SjedinjeneDržave iz depresije. Iako jest zaposlio preko milijun radnika za vla-dine projekte, i čak i kad imamo u vidu da su ovi projekti sami stvo-rili tri puta više poslova, nezaposlenost je bila viša od 20% sve do1940. To što je New Deal postigao imalo je skromni ekonomski ut-jecaj. Važnija je bila njegova ideološka i politička snaga. Za razliku

od Herberta Hoovera i fo-kusa prvog New Deala, kojije ulio novac korporacijama,a u međuvremenu kontroli-sao cijene i nadnice da bi stvo-rili profit i ograničio direktnupomoć nezaposlenima na hranuza gladne, takozvani “drugi” NewDeal je prebacio novac u džepove nezapos-lenih kroz javne projekte (Public Works) i programe za usluge, obe-ćao je da će spasiti male farme od stečaja i plaćao poljoprivrednikeda ne koriste jedan dio svog imanja. Međutim, poljoprivrednici susami, kroz direktnu akciju i masovno organizovanje, spriječili ise-ljenja, osnovali kooperativna preduzeća da se suptrostave krupnimkorporacijama, i čak i prije no što je depresija zvanično započela,stvorili su sopstvene političke organizacije. I nakon vrlo masovnih(a u nekoliko navrata i vrlo krvavih) industrijskih štrajkova 1933. i1934., vođeni bez priznanja legalnih sindikata, 1935. Zakon o drž-avnim odnosima rada (National Labor Relations Act) je osiguraoradnicima pravo da organizuje sindikate po njihovom izboru, usta-novio postupak za priznavanje sindikata i kolektivno ugovaranje izabranio kompanijske sindikate i konkurentno ugovaranje. Ukrat-ko, drugi New Deal je bio posledica popularne pobune, a ne zami-sao Franklina D. Roosevelta (FDR) i njegovih savjetnika. Ostajeotvoreno pitanje da li će organizacije pod Obaminoj administracijiizjednačiti, a kamoli preći, uspjehe New Deala. Ne postoji nikakvašansa da će se, unutar okvira neoliberalnog, tržišnog kapitalizma,spriječiti produbljivanje ekonomske krize. Hoće li ljevica pozivatina direktnu akciju u suočavanju s krizom, započeti dijalog o nje-nom kapitalističkom porijeklu, i predložiti radikalna rješenja?

Objavljeno u Global Research, 26.12.2008.Prijevod: Mirza Majevica

Stanley Aronowitz, istaknuti lijevi sociolog, predavao je na CityUniversity of New York, te je autor knjige “Lijevi zaokret: izgrad-

nja nove političke budućnosti” (Left Turn: Forging a New Politi-cal Future, 2006.).

77 88 00 MM II LL II JJ AA RR DD II DD OO LL AA RR AA ZZ AASS PP AA SS AA MM EE RR II ËË KK EE PP RR II VV RR EE DD EE

HoÊe li OBAMAispuniti NADANJA?

svijet u 21. stoljeÊu

PLAMENnovi

40

14% glasova i bio treći po redu izborni kan-didat mladih (iza Jospina i Le Pena). Pozna-ta je Besancenotova parola “Naši životi vrije-de više od njihovih profita”. Za Besancenota,“oni” su kapitalisti i krupni industrijalci. Načelu opozicije istakao se zahtjevom za većimnadnicama, preraspodjelom bogatstva i od-godom otpuštanja radnika, te stalnim smanji-vanjem radnog vremena.

Na izborima održanim 2007. bio je kandi-dat za kojeg su najviše glasali svi lijevi raspo-loženi građani koji nisu glasali za Socijalistič-ku partiju. Trenutno je Besancenot fenomenfrancuske političke scene, pa je tako (iakopredstavnik jedne prilično marginalne poli-tičke opcije) na ispitivanjima popularnostidobio potporu od 46% glasova, više od svihpolitičara Socijalsitičke partije osim pariškoggradonačelnika Bertranda Delanoea.

Socijalisti u Evropi i istinska ljevicaSocijalističke i socijaldemokratske partije

u Parlamentu Evropske unije čine najjačuopozicionu partiju (s 215 poslanika). Ipak –to su mahom socijaldemokratske partije tzv.“Trećeg puta”, koje su našle izvjestan modusvivendi s kapitalizmom. One više ne žele suš-tinske promjene ni obaranje kapitalizma.Negdje su te partije na vlasti (Španjolska), anegdje su vrlo jake, kao u Nizozemskoj i uzemljama sjeverne Evrope. U Italiji se uovom času ljevica svih boja i nijansi nalazi unajnezavidnijem položaju od završetka rata,jer njeno socijaldemokratsko krilo, zgnječenodesnicom, potresaju velike korupcionaškeafere (Napulj, Pescara), a Rifondazione co-munista je upravo u situaciji rascjepa nasljedbenike Bertinottija i Niki Vendole, teone novog predsjednika Paola Ferrera, kaoi one koji bi htjeli još ljevije.

Nije mirna situacija ni u Socijalističkoj par-tiji Francuske, koja je dobila novu predsjed-nicu, bivšu gradonačelnicu Lilla, ministricurada i kćer Jacquesa Delorsa (jednog od ota-ca-osnivača Evropske unije) - Martine Au-bry. Martine Aubry je svojevremeno kao mi-nistar u socijalističkoj vladi donijela u Fran-cuskoj sporan zakon od 35 satnom radnomdanu, te se smatra za članicu lijevog krila So-cijalističke partije (svakako u usporedbi sadosadašnom predsjednicom stranke Segole-ne Royal). Ipak, rascjep u Socijalističkoj par-tiji i formiranje nove Partije ljevice prolongi-rali su unutarstranačku krizu, krizu strategijei samog identiteta. Tako na jednom blogufrancuske ljevice tvrde kako se osnivači So-cijalističke partije Francuske, kao što suJorès, Blum i Mendès, okreću u grobu zbogkolaboracionističkog ponašanja francuskih

socijalista. No ono u Francuskoj nije drugači-je od ponašanja većine socijalističkih partijazemalja Evropske unije, pa ni u samom Par-lamentu Unije.

Šta to muči socijaliste u Evropskoj uniji?One, koji imaju još nešto socijalističke svijes-ti/savjesti, vjerojatno osjećaj da se nalaze zaistim stolom i igraju na istom piru izvjesnogpohlepnog, prema gospodarima poniznog iulizički poslušnog te neodgovornog društva,koje će na kraju krajeva nasukati brod. Da sebrodi opasnim vodama vidljivo je u svimoblastima života: od međunarodne politike,koja ne može bez krvavih obračuna; eko-nomske politike, koja je dovela svijet i Evro-pu u zastrašujuću krizu; ekoloških politika ukojima nisu napravljeni neophodni radikalnizahvati, pa do onog što je uvijek bilo popriš-te borbe ljevice: radni odnosi i uvjeti rada,točnije hlapljenje rada (koji je “otputovao” nadruge kontinente), te neprekidno gubljenjeradnih mjesta. Na to se nadovezuju okrutnepolitike prema imigrantima, za koje postojespecijalni logori i zatvori u svim zemljamaUnije, stalno urušavanje zdravstvenog siste-ma na štetu najsiromašnijih, kao i nevolje sreformama obrazovnog sistema uz stalan po-rast nezaposlenosti mladih. Sve te činjenicene mogu da ne potresu po kojeg “z(a)brinu-tog” evropskog parlamentarca. Zato done-davna neuspio projekt ujedinjenja radikalneljevice Evropske unije, to jest stapanje socija-lističkih, komunističkih i drugih lijevih eko-loških partija (jer postoje i desne!) ponovodobija snagu i otvara se kao realna perspekti-va. To ujedinjenje ne ide lako i uz pojavudvojakih smetnji: s jedne se strane ne želeodreći ni komunističkog imena ni pozivanjane samo na marksizam nego i na lenjinizam,dok drugi baš zbog toga pokazuju izvjesnuodbojnost prema tom ujedinjenju. (Na pri-mjer ugledni francuski filozof i sljedbenikAlthussera, Alain Badiou, predstavnik tzv.“filozofije razlike”, tvrdi da je naziv komu-nist devalviran i prostituiran). Ipak, što je ne-mirnije i burnije more na kojem se našaobrod Evropske unije, to su sve više snage ev-ropskog socijalizma sklone ujedinjavanju udosljednu evropsku ljevicu, zvala se ona ka-ko mu drago.

Kamen kušnje za sve te partije predstavljai odnos sa sindikatima kao i stav prema de-vastirajućim pobunama ulice, koje su svečešće u nekim od zemalja Unije. (Zanimljivoje da u gotovo svim novoprimljenim članica-ma Evropske unije, koje su nekad pripadale“istočnom bloku” gotovo da nema “radikal-ne”ljevice kao parlamentarne stranke, ali suzato stranke krajnje - da se baš ne kaže fašis-tičke - desnice vrlo glasne čak i u Evropskomparlamentu. To je još jedan od nemalih pro-blema, koji za Uniju predstavljaju te “zaosta-

le”zemlje, i zato će kod budućeg otvaranjavrata Unija biti daleko opreznija. Kad je pakriječ o istinskoj ljevici, nije pitanje samo ka-ko i s kim sve napraviti takvu “radikalnu lje-vicu” u Parlamentu unije, već da li će ona ta-ko proširena i ujedinjena imati snage i hra-brosti za doista duboke političke zahvate, ka-ko na unutrašnjem tako i na vanjskom planu?

Najbolje je zadatke parlamentarne ljevicedefinirao jedan “prekomorski” ljevičar iz So-cijalističke partije Kanade, član IV. Interna-cionale i sveučilišni profesor iz Quebeca, Da-vid Mandel. Opominjući na ogromne po-vlastice krupnog kapitala u okviru sistemasuvremene “parlamentarne demokracije”,naglasio je ograničenja uske izborne strategi-je ljevice, ukoliko se ona ne kombinira sastrategijom socijalnih borbi i socijalnih pok-reta “odozdo”.

“Pravo je pitanje dakle: kako sudjelovati uparlamentarnoj borbi i s kojim ciljem? Parla-mentarne se borbe moraju voditi u funkcijistrategija, čiji je cilj promjena odnosa snagaunutar društva u korist radničke klase, kakobi ova mogla postaviti sebi sve ambicioznijeciljeve, sve do trenutka kad će zaista biti spo-sobna da postavi pitanje suštinske transfor-macije društva. Zato je neophodno da partijapreraste u izraz šireg društvenog pokreta, i dastvori jedinstveni front s ostalim sličnim pok-retima, ne gubeći vlastitu autonomiju.” Po-sebno je važno stalno tražiti i iznalaziti novestrategije, iako temeljni principi naše borbeostaju uvijek isti.

Mandel nastavlja, “istovremeno se moraimati na umu, na temelju historijskog iskust-va, da liberalna demokracija posjedujeogromne mogućnosti pridobijanja za seberadikalno orijentiranih opozicijskih snaga:protiv toga nema sigurnog imuniteta. Sudje-lovanje revolucionara u institucijama burž-oaske države samo je po sebi proturječno.Što se toga tiče, anarhisti imaju pravo kadupozoravaju na tu opasnost. No njihovo rje-šenje - nesudjelovanje – nije rješenje. Nepostoji nikakvo drugo rješenje osim demo-kratskog rada organizacije i formiranja štošire baze svjesnih boraca, čije će oružjepredstavljati realna analiza društva i funk-cioniranja kapitalističke države. Treba stal-no odolijevati napasti, nipošto maloj, da separtija pretvori u izbornu mašinu, da budepodređena vlastitom parlamentarnom krilu.Povijest je pokazala da uvijek postoji jako vi-sok rizik odvlačenja naših boraca na drugustranu “barikade”. No alternativa tom rizi-ku je osuda antikapitalističke ljevice na vječ-nu marginalizaciju, njeno guranje ustranubez ikakve ozbiljnije mogućnosti utjecaja nadruštvo.” Tertium non datur: nema trećegputa…

Nastavak sa str. 37

prenosimo

PLAMENnovi

41

Astrid Dakli

Milijun mrtvih. To bi mogla biti užasna bilanca ubrzanih privatizacija nametnutih nekim zem-ljama bivšeg Sovjetskog Saveza u devedesetim godinama, prema jednoj studiji Oxfordskogsveučilišta, koju je neki dan objavio najautoritativniji međunarodni časopis s područja me-

dicine, britanski Lancet. Monstruozan broj, jedan od onih koji se mogu izravno pripisati namjernimpolitičkim potezima, jeste porast mortaliteta od 12,8%, koji su analitičari s Oxforda ustanovili u de-mografskoj dinamici proteklog desetljeća u zemljama gdje su vršena ispitivanja. Porast, koji se odno-si najviše na radno sposobne muškarce, povezan je, kako studija pokazuje, u vremenu i u prostoru, sparalelnim porastom nezaposlenosti, izazvanim masovnim privatizacijama - poslije pada “socijalistič-kih” režima.

U zemljama Istočne Evrope i u bivšem Sovjetskom Savezu, privatizacije su od 1991. do 1994. uz-rokovale povećanje broja nezaposlenih od 56%, (i već navedenu brojku od 12,8% u parastu mortali-teta), ali unutar sveopće slike pet je zemalja bilo izloženo najjačem šoku. Rusija, Kazahstan, Letoni-ja, Estonija i Litva doživjele su porast nezaposlenosti i do 300%, dok je u ostalim dijelovima regijeprotuudar bio manjeg intenziteta, zbog tamošnjih različitih socijalnih i kulturnih prilika.

Odnos ubrzanih privatizacija i vrtoglavog porasta smrtnosti ne treba posebno tumačiti: dolazak pri-vatnika – i s njima logike profita – u poduzeća čija je proizvodna efikasnost kroz dugi niz decenija bi-la podređena društvenoj korisnosti, gotovo je svuda izazvala otpuštanja ogromnog broja radnika, i tou ekonomskom okruženju vrlo teške krize, u kojem je pronaći novo zaposlenje (pogotovo za osobekoje više nisu bile najmlađe) bilo praktično nemoguće. A zaposlenje “do kraja života” u državnim po-duzećima u tim je zemljama do godine 1991. reguliralo globalno njihov život: zaposlenje im je garan-tiralo stan, zdravstveno osiguranje, ljetovanje kao i društveni status: izgubivši posao izgubili su sve tojednim udarcem. A u zemljama u kojima su žestoka pića, pušenje i nerazboriti stilovi života već biliopasno rasprostranjeni među muškom populacijom, psihološki šok zbog gubitka svega doveo je do fi-zičkog kolapsa u pravom smislu riječi. Ukoliko se tome dodaju još dva druga (jednovremena) efektaliberističkih politika, kao što je kolaps besplatnih zdravstvenih struktura kao i vrtoglav porast cijenelijekova, sastojci onog što je prema svemu dovelo do nečeg što se s pravom može smatrati masovnimpokoljem, postaju potpuno jasni.

Bolje su prošle, prema studiji Davida Stucklera i Lawrencea Kinga, zemlje koje su, mada još za-ostalije, raspolagale čvršćom mrežom uzajamne familijarne pomoći, kao što je to bio slučaj s Albani-jom, ili pak tamo gdje su socijalne ustanove bile efikasnije nego drugdje, kao u Češkoj Republici iliu Poljskoj, ili pak u nekim azijskim državama u koje su privatizacije uvođene sporo i postupno. U timje slučajevima povećanje nezaposlenosti bilo daleko sporije, te nije došlo do promjene stope smrtnos-ti – čak je u nekim slučajevima ista i smanjena. To navodi, misle autori studije, na koji način trebauvoditi ekonomske promjene u Kinu ili u Indiju, gdje su ove upravo u toku, kao i u druge krajeve.“Šok terapije” imaju vrlo visoku cijenu u ljudskim životima.

Ali za taj milijun mrtvih netko bi treba biti stvarno odgovoran: odluka – u Rusiji, gdje se katastro-fa pokazala kao najveća- da se brutalno, bez pripreme, bez ikakvog pilot-eksperimenta i bez bilo kak-vog padobrana socijalnog tipa - privatizira cjelokupni privredni sistem, nije pala s neba poput kiše.Postoje ljudi od krvi i mesa, koji su je htjeli i koji su je nametnuli: tadašnji predsjednik Boris Jeljcin,naravno, ali još više od njega - jer on možda uopće nije bio sposoban shvatiti što se događa - i “eko-nomski stručnjaci” očarani neoliberalizmom kao što su Edgar Gajdar ili Anatolij Čubajs (koji i dandanas zauzima veoma odgovoran položaj), koji su htjeli i koji su nametnuli privatizacije, bez obzirana cijenu, a da se i ne spominje četa zapadnih “savjetnika” kao što su Jeffrey Sachs ili Andres As-lund, koji još i danas velikodušno dijele savjete ruskim državnicima (i kritiziraju ih što ne primjenju-ju u dovoljnoj mjeri “tržišnu” politiku). Naravno, u svemu tome nije baš mala odgovornost lidera, ko-ji su tada Jeljcina držali pod svojim okriljem, uz uslov da se nikako ne zaustavlja “na putu reformi”,a to je na prvom mjestu bio Demokrat Bill Clinton.

(Il manifesto) Prijevod: J. T.

Milijun mrtvih - u bivπemSovjetskom Savezu

prenosimo

PLAMENnovi

42

NadmoÊ kapitalizma Santiago Alba Rico

(...)Sve se to događalo prije krize kapitalizma. Što je dakle onda kriza kapital-

izma? Kada počinje kriza kapitalizma? Govorimo o krizi kapitalizma ne kadagladuje 950 milijuna ljudi, kada u siromaštvu živi 4,7 milijarde ljudi, kada jebez vode 45% stanovništva zemlje ibez sanitacije 50% , kada se otapaled na zemljinim polovima, kada seuskraćuje pomoći djeci i uništavajustabla i medvjedi, već kada sistemne donosi više dovoljan prihod bro-jci od oko 1000 multinacionalnihkorporacija.Ono što dokazuje supe-riornu efikasnost i sposobnost kapi-talizma je činjenica da sve oveljudske nevolje - koje bionemogućile bilo koji drugiekonomski sistem – uopće ne utječuna vjerodostojnost kapitalizma, ajoš ga manje sprečavaju da ide dalje punom parom. I upravo ga ta njegovamehanička indiferentnost čini prirodnim, neranjivim, neprevladivim.Socijalizam ne bi mogao preživjeti takav prezir prema ljudskom životu, kaošto nije preživio ni u Sovjetskom Savezu, jer je socijalizam zamišljen kako bizadovoljio potrebe ljudskih bića; a kapitalizam ne samo da sve to preživljava,nego od ljudskih nesreća postaje još snažniji, jer nije uopće koncipiran zato daih ublažava. Nijedan drugi sistem u historiji nije proizveo više bogatstva, alinijedan drugi sistem u historiji nije izazvao veća razaranja. Treba samo pogle-dati paralelu između tih dvaju razvojnih pravaca - pravac obogaćivanja ipravac razaranja – kako bi se shvatila sva njegova vrijednost u ukupnosti nje-gove veličanstvenosti. Taj svoj dvostruki zadatak kapitalizam izvršava boljeod bilo kojeg drugog sistema i njegov je trijumf bezprizivan: što je više hrane,veći je broj gladnih, što je više lijekova, više je bolesnih, što je više praznihstanova, više je porodica bez krova nad glavom, što je više posla, veći je brojnezaposlenih, što je više knjiga, veći je broj nepismenih, što je više ljudskihprava to su strašniji zločini protiv humanosti. Rješenja koja predlažu i koja ćeprimijeniti vlade planeta slijedit će, u svakom slučaju, imanentnu logikuporasta profita, kao uslova prirodnog preživljavanja: privatizacije javnih fon-dova, produženje radnog dana, neograničavanje otpuštanja s radnih mjesta,smanjenje javnih troškova, oslobađanje poduzetnika od plaćanja poreza. Tojest, ako stvari idu dobro, to je stoga što ne idu još gore. Što znači da ako 950milijuna gladnih ne jamče zadovoljavajuću visinu profita, treba tu brojkuudvostručiti. Kapitalizam se sastoji od ovoga: prije krize osudi na bijedu 4,7milijarde ljudi, a u vrijeme krize, kako bi iz nje izišao, može povećati stopuprofita jedino povećavanjem broja žrtava. Problem nije uopće kriza kapitaliz-ma, već sam kapitalizam.(…) U svijetu u kojem ima tako mnogo oružja, atako malo ideja, u kojem ima tako mnogo bola, a tako malo organiziranosti,tako mnogo straha, a tako malo angažiranosti – u svijetu koji je proizveo kap-italizam – barbarstvo je daleko plauzibilnije od socijalizma.

Prijevod: J. T.

dr. Eric Toussaint

Spašavanje banaka i privatnih osigu-ravajućih društava u septembru i ok-tobru 2008. godine predstavlja mo-

ćan politički izbor u kojem nije bilo nečegneumitnog i koji hermetski zatvara buduć-nost na različitim razinama odlučivanja.

Najprije, cijena operacije je u potpunos-ti pala na pleća javne vlasti, što će dovestido veoma velikog povećanja javnog duga1.Sadašnja kriza kapitalizma, koja će trajatiu najmanju ruku više godina, otprilike njihdesetak2, dovest će do smanjenja prihodadržave, dok će porasti opterećenja vezanaza vraćanje duga. Kao posljedica3 toga,pritisak da se smanje socijalni troškovi bitće vrlo jak.

Vlade Sjeverne Amerike i Evrope na-domjestile su ogromnu hrpu privatnih du-gova, koja je prijetila da se prevrne, satiru-ćim brdom javnih dugova. Prema banciBarclays, evropske vlade u zoni eura izdatće 2009. nove obveznice javnog duga uvrijednosti 925 milijardi eura. To je kolo-salna svota, a da se ne računaju nova izda-vanja bonova Trezora, što su uradile Sjedi-njene Države, Velika Britanija, Japan, Ka-nada itd. A eto, donedavna je postojao kon-senzus između svih tih vlada da se smanjijavni dug. Partije desnice, centra i tradicio-nalne ljevice sve do jedne su podržavalepolitiku spašavanja, koja ide na ruku veli-kim dioničarima pod lažnom izlikom danema drugog rješenja da se zaštiti ušteđe-vina građana i funkcioniranje sistema kre-ditiranja. Taj sveti savez znači prenošenjeduga na većinu stanovništva, koja će mora-ti platiti budalaštine kapitalizma na različi-te načine: smanjenjem usluga, koje državapruža vlastitoj populaciji, ukidanjem rad-nih mjesta, smanjenjem kupovne moći,povećanjem doprinosa pacijenata u zdrav-stvenoj zaštiti, povećanjem plaćanja rodi-telja za odgoj djece, smanjenjem javnih in-vesticija i neizravnim povećanjem poreza.

Kako su se dosad financirale operacijespašavanja, koje su u toku u SjevernojAmerici i u Evropi. Država daje gotov no-vac bankama i osiguravajućim društvima,koja su na rubu propasti. Bilo u obliku re-kapitalizacije, bilo u obliku kupnje toksič-ne aktive poduzeća o kojima je riječ. Štorade banke i osiguravajuća društva s timgotovim novcem. Suštinski oni kupuju si-

SVETI SA

das kapital

PLAMENnovi

43

gurnu aktivu kako bi njome zamijenili tok-sičnu aktivu u svom proračunu. Koje su ak-tive najsigurnije u ovom času. Obveznicejavnog duga, koje su izdale najindustrijali-ziranije države svijeta (bonovi trezora Sje-dinjenih Država, Njemačke, Francuske,Belgije ). Čvor je stegnut: država daje no-vac privatnim financijskim institucijama(Fortis, Dexia, ING, Francuska banka, Bri-tanska banka, Sjevenoamerička). Da bi toučinila, država izdaje obveznice javnogTrezora, a supotpisnici ovih su upravo teiste banke i ta ista osiguravajuća društva,koja su ostala u privatnom sektoru (budućida država nije zahtijevala da joj pruženi ka-pital osigura pravo donošenja odluka, pačak ni pravo sudjelovanja u glasanju), aovaj pak ostvaruje nove profite posuđujućigotov novac, koji je upravo primio od drž-ava, istim tim državama i, naravno, zahtje-vajući od njih najveće moguće kamate.

Taj ogroman financijski udar u toku od-vija se pod zakonom šutnje. Omerta (ma-fijski obaveza šutnje (prim prev.) je jednaod glavih protagonista; kao i vlade, banka-ri, lopovi, lopovski osiguravatelji. Velikimediji dobro se čuvaju da do kraja ne pro-analiziraju mehanizam financiranja opera-cija spašavanja. Oni se bave ponajviše de-taljima: to je drvo koje sakriva šumu. Naprimjer najvažnije pitanje koje se u Belgijipostavlja kad se radi o o financiranju reka-pitalizacije Fortisa, koji sad kontroliraBMP Paribas, je slijedeće: kojiko će vrije-diti dionica Fortisa 2012, kada će država,koja je uskočila u kupnju, moći ovu proda-ti. Naravno da nitko ozbiljno ne može od-govoriti na to pitanje, ali to ne sprečavaštampu da mu posveti čitave stranice. Toomogućava usmjeravanje pažnje na drugustranu. Filozofija kao i mehanizam opera-cija spašavanja izbjegli su analizi. Treba senadati da će zahvaljujući zajedničkom dje-lovanju alternativnih medija, udruženjagrađana, sindikalnih delegacija i političkihstranaka radikalne ljevice4 taj ogroman fi-nancijski udar postepeno shvatiti sve većibroj građana. To neće ići lako, jer se zaistamnogo radi na začepljivanju glava.

Uporedo sa pojačanjem krize rodit će seduboki osjećaj nelagode koji će se prenije-ti na politički pad onih vlada koje su izvr-šile ove operacije. Ukoliko se politička igrabude nastavila bez većih potresa vlade des-nice, koje se danas nalaze na vlasti, bit ćezamijenjene vladama centra i ljevice, koje

će voditi socijalno liberalnu politiku. Sva-ka će od tih vlada, kad na nju bude došaored, kritizirati prethodne vlade tvrdeći kakosu baš one ispraznile državnu blagajnu5, ikako nema manevarskog prostora za soci-jalne reforme.

Ne postoji ništa neoborivo u politici.Drugačiji scenarij je također posve moguć.Prvo treba ustvrditi kako je potpuno mogu-će spasiti štedne uloge građana i kreditnisistem na drugi način. Može se osiguratizaštita štednih uloga građana ukoliko kre-ditne ustanove steknu status javnih ustano-va, a isto vrijedi i za osiguravajuća društvana rubu propasti. Drugim riječima, trebanacionalizirati. To znači da država kojapostaje njihovim vlasnikom jamči svojomodgovornošću za upravljanje njima. Kakobi se izbjeglo da cijena ove operacije pad-ne na ogromnu većinu stanovništva, kojauopće ne snosi nikavu odgovornost za ovukrizu, javne vlasti moraju prisiliti na plaća-nje one koji su se nalazili na samom nje-nom izvoru. Dovoljno će biti nadoknaditicijenu spašavanja poduzeća o kojima je ri-ječ podignuvši iznose ekvivalentne vrijed-nosti od imetka krupnih dioničara i njiho-vih administratora. Naravno, ovo podrazu-mijeva da se pri tom uzmu u obzir sva tavelika bogatstva, a ne samo onaj njihov diokoji se odnosi na financijske ustanove ustečaju. Država isto tako mora započetipravni progon protiv dioničara i adminis-tratora odgovornih za financijsku katastro-fu, kako bi istovremeno dobila financijskuodštetu (veću od neposredne cijene spaša-vanja). Treba također uspostaviti porez nakrizu, kojim bi se oporezovao krupni kapi-tal da bi se financirao fond solidarnosti zažrtve krize (naravne one pogođene gubit-kom radnih mjesta) i kako bi se stvorilaradna mjesta u sektorima korisnim za dru-štvenu zajednicu.

Potrebne su brojne komplementarnemjere: otvaranje računskih knjiga poduze-ća s pravom da ih pregledaju sindikalne or-ganizacije, uklanjanje bankarske tajne, za-brana poreznih rajeva, počevši od zabranepoduzećima da vrše transakcije ili drže ak-tivu povezanu s poreznim rajem ili u sa-mom poreznom raju, uvođenje progresiv-nog oporezivanja deviznih transakcija6, us-postavljanje kontrole nad kretanjem kapi-tala i nad mjenjanjem novca, zabrana bilokoje nove mjere deregulacije odnosno libe-ralizacije tržišta i javnih usluga, povratak

na kvalitetno visoke standarde javnih uslu-ga. Povećanje krize stavit će na dnevni redpremještanje industrijskog sektora i privat-nih usluga u javni sektor, kao što će se mo-rati donijeti obimni planovi za otvaranjeradnih mjesta.

Sve bi to omogućilo izlaženje iz ove teš-ke krize na dostojanstven način, jer trebaznati voditi računa o interesu stanovništva.Radi se o tome da se ujedine progresivniakteri, kako bi se stvorio odnos snaga kojibi pogodovao praktičnom ostvarivanju ra-dikalnih rješenja, čiji je prioritet socijalnapravda.

1 Nacionalne vlade kao i Europska Komisija, kojisu u biti zaduženi da paze na respektiranje pravi-la Maastrichta , brižno izbjegavaju ovu temu.Kad novinari zbilja postanu napasni, što se vrlorijetko događa, odgovor glasi da nije bilo drugogizbora. Treba također precizirati da više vlada,baš kao i banke u bankrotu, vrše operacije izvanbudžeta i i zvan bilance, kako bi prikrili točnuvisinu vlastitih obligacija u terminima javnogduga.

2 Može biti uspoređena s krizom s kojom se borioJapan od početka 1990. i iz koje se jedva izvuk-ao kad su počeli pljuštati udarci biča ove krize.

3 Prema Barcalysu, ovaj je iznos podijeljen nasljedeći način: 238 milijardi otpada na Njemač-ku, 220 milijardi na Italiju, 175 milijardi naFrancusku, 80 milijardi na Španjolsku, 69,5 mi-lijardi na Nizozemsku, 15 milijardi na Irsku i 12milijardi na Portugal.

4 Treba se nadati da će se moći računati i s člano-vima parlamenta, koji trebaju raditi svoj posao,kao i s novinarima, ako će ovi u velikim mediji-ma zaista htjeti kritički analizirati način na kojise spašavanje banaka dosada provodilo.

5 Za ovo bi se moglo odmah optužiti ili pokušatismjesta djelovati u okviru parlamentarnih insti-tucija. Ukoliko članovi parlamenta to ne čineznači da jako dobro znaju da će se javni dug po-većati i da oni dijele ovako usmjerena opredje-ljenja. Ustvari oni su se odlučili na taj sveti sa-vez, kojeg će naravno razbiti uoči izbora.

6 1998. se mijenjalo 1500 milijuna dolara dnevnou devize na financijskim tržištima. U to su vrije-me nastale razne organizacije tipa ATTAC, kojesu se željele boriti za poseban porez, kao što jeTobin taksa, na transakcije u devizama kako bise tim porezom financirale humanitarne akcije.Monete su općenito sasvim nestabilne zbog ne-prestanih operacija špekuliranja.

Eric Toussaint je doktor političkih znanosti, i predsjednik Komiteta za ukidanje duga Trećeg svijeta

VEZ za financijski udar

(p)ogledi

PLAMENnovi

44

mr. sc. Goran Marković

Samoupravljanje je jedna od alterna-tiva postojećem društvenom uređe-nju, postojećem načinu odlučivanja

i odnosa izabranih i njihovih birača. Poje-dine zemlje Latinske Amerike, kao što suArgentina i Venecuela, su pune primjerasamoupravljanja, koji se javljaju tokomposljednjih desetak godina, iako samou-pravljanje u tim zemljama ne predstavljadominantan društveni odnos, nego se javi-lo u vrijeme velikih društvenih borbi ne-zaposlenih i obespravljenih. Ideja samou-pravljanja je i dalje prisutna u programi-ma nekih ljevičarskih pokreta i djelimanekih ljevičarskih mislilaca. Oživljavanjeideje samoupravljanja nas navodi na pita-nje zašto ono nije uspjelo u Jugoslaviji izašto su radnici, kao najveći korisnici togsamoupravljanja, od njega tako lako odus-tali.

Optužujuće pitanjeNaprijed izrečeno pitanje zvuči kao op-

tužba na račun jugoslovenskih radnika.Oni su imali veća prava u upravljanju ne-go njihovi klasni drugovi bilo gdje u svi-jetu, a ipak su 1990. godine lako odbacilisamoupravljanje i velikom većinom gla-sali da ponovo postanu najamni radnici.

Odgovarajući na ovo pitanje, postaviće-mo hipotezu koja ga prevazilazi i zadire usamu suštinu granica i dometa jugoslo-venskog pokušaja samoupravljanja. Onaglasi da samoupravljanje nikad nijepredstavljalo dominantan način odlučiva-nja u jugoslovenskom društvu, kako u sfe-ri ekonomije tako i u drugim sferama, i damodel samoupravljanja uveden u jugoslo-venski društveni sistem nije davao najve-ću moć radničkoj klasi, nego njoj suprot-stavljenoj klasi – birokratiji. Ova hipotezasadrži i stav da je jugoslovensko samou-pravljanje zapravo predstavljalo boljše-vičku varijantu participativne demokrati-je, načelno onako kako ju je Lenjin za-mislio u svojoj Državi i revoluciji, ne uzi-majući u obzir konkretna rješenja o koji-ma on nije govorio u tom svom djelu, akoja je kasnije razvila i razradila jugoslo-venska politička elita (birokratija).

Radnici, pak, su bili „korisnici“ samou-pravljanja kao jednog od svojih prava umjeri koja nije onemogućavala dominaci-ju birokratije. To pravo im je omogućava-

lo viši nivo zaštite ekonomskih i socijal-nih prava nego bilo gdje na svijetu. Do-voljno je reći da radnik skoro nije mogaobiti otpušten, što je prva pretpostavka nje-govog sigurnog položaja i mogućnosti dakoristi sva ona prava koja mu ustav i za-koni priznaju. Osim toga, radnici su imalipravo da odlučuju o svim pitanjima veza-nim ne samo za svoje radno mjesto, već iza privredni kolektiv u cjelini, i ta pravasu se, počev od 1950. godine, stalno pove-ćavala.

Ipak, radnici nisu bili jedini subjekt od-lučivanja, odnosno jedini subjekt samou-pravljanja. Nasuprot njima je stajala jednamoćna društvena snaga, čija moć nije bilavidljiva iz ustava i zakona, mada ju je onaizvodila i iz tih akata. Ta društvena snagaje bila birokratija. Nju je Milovan Đilasnazvao novom klasom. Marksistički teo-retičari sa Zapada, koji su kritički razmiš-ljali o istočnoevropskim društvima, surazličito definisali birokratiju – za jedne jeona bila sloj, za druge nova eksploatator-ska klasa. Po mom mišljenju, birokratijaje predstavljala novu vladajuću klasu, ko-ja je eksploatisala radnike u sferi ekono-mije i dominirala nad građanima u sferipolitike. Iako formalno nije bila vlasniksredstava za proizvodnju, zbog čega su jojneki autori odricali karakter društveneklase, ona se faktički ponašala kao bilokoja vlasnička klasa u istoriji dotad. Nai-me, ona je kontrolisala sredstva za proiz-vodnju, faktički upravljala njima i odluči-vala o višku vrijednosti. Jedino po čemuse razlikovala od klasične buržoazije je tošto formalno nije posjedovala društvenikapital.

Ako prihvatimo naprijed iznesene hipo-teze, možemo zaključiti samo to da radni-ci nisu bili odlučujući subjekt samouprav-ljanja, da je postojala pritajena borba iz-među njih i birokratije oko toga ko će do-minirati procesom odlučivanja, a stalnadominacija birokratije u tom procesu jeotuđivala radnike od samog učešća u tak-vom samoupravljanju. Shodno tome,onog trenutka kad je takav sistem došaodo svojih krajnjih granica, bez mogućnos-ti da se reformiše, on se raspao, birokrati-ja je lako promijenila ideološki dres, kakobi uskočila u voz globalnih promjena i sa-čuvala pozicije moći, a radnici nisu htjelini mogli da brane sistem koji im nije ga-rantovao dominaciju u procesima odluči-

vanja. Oni to nisu htjeli iz dva razloga –prvo, sistem je proklamovao da su radniciglavni nosioci moći (barem u ekonomskojsferi), a bilo je očigledno da to nije istina,i drugo, kako se zaoštravala ekonomskakriza, socijalni položaj radnika je, naroči-to tokom 80-ih godina XX vijeka, posta-jao sve teži. S druge strane, radnici nisumogli braniti taj sistem, sve i da su htjeli,zato što nisu imali samostalne političke iekonomske organizacije (političke stran-ke i sindikate), nezavisn e od dotad vlada-juće birokratije, niti su ih, s obzirom nasvoja dotadašnja iskustva i tip političkekulture, mogli ostvariti u kratkom vre-menskom periodu. Birokratija je bila takoja je prvo sebi obezbijedila pozicijemoći, a zatim, kada je sistem došao dosvojih „prirodnih“ granica, i brzo prila-gođavanje novonastaloj situaciji, spreča-vajući istovremeno radnike da bilo štapreduzmu u odbranu stečenih prava.

Samoupravljanje u Jugoslaviji– veliki kompromis

Jugoslovenski samoupravni sistem je usuštini predstavljao veliki kompromis čijije tvorac bila jugoslovenska partijska bi-rokratija početkom 50-ih godina XX vije-ka. Skoro sigurno je da tog kompromisane bi bilo da nije bilo sukoba sa Stalji-nom. Naime, jugoslovenska komunističkapartija je već 30-ih godina XX vijeka bilastaljnizirana, što znači da je prihvatila nesamo staljinističku ideologiju o tome ka-ko treba da izgleda novo društvo, nego ivlastiti način funkcionisanja i odnos pre-ma radničkoj klasi. Ta ideologija je poči-vala na uvjerenju da je partija avangardaradničke klase i da joj kao takvoj pripadaistorijska uloga i pravo da vodi klasu unovo društvo. Partijska ideologija je is-pravna i neupitna, kao i njena politika, paklasa ne može dovoditi u pitanje politiku iideologiju svoje avangarde. Na tim premi-sama je započela izgradnja tog novog dru-štva po oslobođenju 1945. godine.

Privilegije novih upravljača društvom,koji su se počeli uobličavati kao birokrati-ja, su bile samo posljedica takvog shvata-nja društvene uloge partije. Onaj ko pos-jeduje moć i totalnu kontrolu nad društ-vom nužno sebi pribavlja razne privilegi-je, jer su moć i privilegije nerazdvojne od-like dominantnog položaja jedne društve-ne grupe, u ovom slučaju – birokratije.

Zaπto RADNICI nisu branili

(p)ogledi

PLAMENnovi

45

Jugoslavija je smatrana najvjernijim sa-veznikom SSSR-a ili satelitom broj jedan,što bi trebalo da znači da su jugoslovenskikomunisti bili ideološki najtvrdokorniji, aposjedovali su društvenu moć za praktič-no ostvarenje te ideologije. Jugoslovenskisistem u periodu 1945. – 1950. se suštin-ski nije razlikovao od onog koji je u SSSRstvoren pod vođstvom Staljina. Kontroli-šući sve političke institucije, sredstva pro-izvodnje, kulturnu, ideološku i obrazovnusferu, politička elita je mogla koncentrisa-ti cjelokupnu društvenu moć, neometanaod bilo kakve opozicije. Odsustvo opozi-cije je bilo uslovljeno dejstvom više fak-tora – prvo, buržoaska opozicija je bilaugušena suptilnim metodama onemogu-ćavanja političkog djelovanja; drugo, ju-goslovensko stanovništvo je istorijskinaslijedilo podaničku političku kulturu dabi se moglo samoorganizovati i samostal-no djelovati nasuprot eliti; treće, političkaelita nije dopuštala autonomno organizo-vanje i djelovanje radničke klase i socija-lističke opozicije.

Politbiro Komunističke partije Jugosla-vije je, prema riječima Milovana Đilasa,procjenjivao da bi partija na izborima do-bila barem 60% glasova, što joj je bilo do-voljno da samostalno vrši vlast i uvedenovi ustavni sistem. Slično je u privatnim

krugovima izjavio Milan Grol, tadašnjivođa opozicione Demokratske stranke.Onemogućavanje buržoaske opozicije,dakle, nije bilo uslovljeno strahom kou-nista da bi mogli izgubiti na izborima –oni su, uostalom, imali golem ratni moral-no-politički kapital – već njihovim ideo-loškim stavom da je partija vodeća snaganovog društva koja ima određeni istorijskizadatak – da izgradi novo društvo – iz če-ga logički slijedi odsustvo potrebe za po-vremenom stranačkom borbom za osvaja-nje vlasti.

Nepostojanje demokratske političkekulture, što je jugoslovensko naslijeđe izprošlosti, je uticalo na razvoj jugosloven-skog društva poslije 1945. godine. Kultvođe, autoritarni politički režimi i nepos-tojanje demokratskih političkih instituci-ja, kao odlika svih jugoslovenskih društa-va do 1945. godine, su se podudarili sastaljinističkom ideologijom koja je posta-la dominantna poslije 1945. godine. Iakosu se komunisti trudili da uključe što višegrađana u rad masovnih organizacija, po-put Narodnog fronta, bilo je nezamislivoda one djeluju nezavisno od vladajućepartije.

Na koncu, demokratski (u stvarnosti,birokratski) centralizam na kome je poči-valo djelovanje vladajuće partije je isklju-

čivao mogućnost socijalističke opozi-cije unutar nje, a osnivanje nezavisnesocijalističke partije je bilo u suprot-nosti sa shvatanjem da samo jednapartija jeste i može biti nosilac idejenovog društva. Takva uloga vladajućepartije je isključivala i stvaranje auto-nomnih sindikata, jer bi oni, po defini-ciji, djelovali nezavisno od partije ko-ja je nosilac istorijskog projekta no-vog društva.

Ova tri faktora su odlučujuće utica-la na mogućnost razvoja samouprav-ljanja nakon što je ono zvanično uve-deno 1950. godine. Njima treba doda-ti ekonomsku i kulturni nerazvijenostjugoslovenskog društva, koje je biloagrarno, sa oko 75% stanovništva ko-je se bavilo zemljoradnjom i svegaoko 15% onih koji bi se mogli ubroja-ti u radničku klasu. Osim toga, radnič-ka klasa, koja je trebala biti nosilac sa-moupravljanja, je imala nizak opšti iprofesionalni obrazovni nivo, a njeneorganizacije, političke i sindikalne, su

bile progonjene u Kraljevini Jugoslaviji(KPJ je bila zabranjena dvadeset godina,dok je Socijalistička partija Jugoslavijebila vrlo malobrojna, manje uticajna odzabranjene KPJ i režimska stranka, a sin-dikati su, pošto su potpali pod uticaj ko-munista, raspušteni 1940. godine). U tak-vim uslovima, radnička klasa nije moglasteći potrebno iskustvo autonomnog orga-nizovanja radi učešća u klasnoj borbi.

Imajući sve ovo u vidu, postavlja se pi-tanje zašto je jugoslovenska politička eli-ta uvela samoupravljanje kao sistem odlu-čivanja i društvenih odnosa, ako je on biou suprotnosti sa njenim interesima i ob-jektivno nije mogao funkcionisati u ne-razvijenom društvu? Jedan osnovni raz-log, iz koga se može izvesti nekoliko do-datnih, je uticao na donošenje te odluke. Sobzirom na dubinu i nepovratnost sukobasa SSSR-om i Staljinom, jugoslovenskikomunisti su bili podstaknuti da mijenjajudruštveni sistem koji su uspostavljali pouzoru na sovjetski. Tako dubok sukob sastaljinizmom, dojučerašnjim uzorom, nijemogao biti okončan tako što bi jugoslo-venska politička elita nastavila graditi istidruštveni sistem koji je postojao u Sovjet-skom Savezu. Oštrina i sveobuhvatnostsukoba, koji je iznenadio i jugoslovenskupolitičku elitu, su nužni zahtijevali preis-pitivanje ne samo društvene prakse od1945. do 1948. godine, nego i samih ideo-loških osnova društvenog projekta kojegje jugoslovenska politička elita sprovodi-la. Ona je morala shvatiti da je njen legiti-mitet ugrožen u očima naroda i, još više,partijskog članstva, ukoliko ne nađe smis-lene i suštinske uzroke sukoba sa Sovjet-skim Savezom. Osim toga, partijski ideo-lozi su imali razloga da preispitaju valja-nost staljinističke ideologije koju su dotadbranili, upoređujući je sa izvornim mark-sizmom, a politička elita se morala zapita-ti ne samo da li je postojeći sistem efika-san, već i da li se njime mogu postići za-crtani ciljevi – socijalizam i demokratija.

U traganju za alternativom, koja je zbogdubine sukoba bila nužna, došlo se do sa-moupravljanja, kao relativno stare, ali go-tovo zaboravljene, socijalističke ideje. Ju-goslovenskim teoretičarima i ideolozimaje izgledalo prirodno da jedno autentičnosocijalističko društvo, kakvo su željeli dabude stvoreno u Jugoslaviji, počiva na au-tentičnoj socijalističkoj ideji, a samou-

SAMOUPRAVLJANJE?

(p)ogledi

PLAMENnovi

46

pravljanje je upravo takvo. Još bolje jeako se time u očima partijske i druge jav-nosti, domaće i svjetske, postiže efekat dajugoslovenska politička elita nastoji stvo-riti sistem stvarne demokratije, u prvomredu ekonomske.

I pored načelnog prihvatanja ideje sa-moupravljanja, s njenim ostvarenjem sekrenulo oprezno. Imalo se u vidu da nepostoje temeljne društvene pretpostavkeza njeno puno i brzo ostvarenje, a politič-ka elita, osim toga, nije mogla dopustiti daradikalno sprovođenje ideje samouprav-ljanja ugrozi njene pozicije moći. Iako senijedan od ova dva razloga ne može zane-mariti kao objašnjenje opreza jugosloven-ske političke elite, čini se da je ovaj prvibio presudan. Da je tako, potvrđuje činje-nica da pojedine društvene pretpostavkesamoupravljanja (autonomnost radničkeklase i pluralizam) nikad nisu ostvarene,dok ispunjenje drugih društvenih pretpos-tavki samoupravljanja (kao što su višiekonomski i kulturni nivo privrede i sta-novništva), osim formalno-pravno, nikadnije dovelo do preovladavanja samou-pravljanja. Drugim riječima, mjesto da sa-moupravljanje preovlada u društvu, ono jebilo prevladano etatizmom.

Participacija umjesto samoupravljanjaBudući da samoupravljanje nije bilo

posljedica širokog društvenog pokretaradnika i drugih građana, nego je uvede-no „odozgo“, odlukom političke elite,ono nije moglo biti dovedeno do krajnjihkonsekvenci, odnosno nije moglo garan-tovati stvarnu premoć radničke klase iligrađana u procesima odlučivanja. Takvosamoupravljanje je bilo dozirano, u mje-ri koja ne dovodi u pitanje premoć biro-kratije. Treba pratiti i njegov normativnirazvoj, da bi se moglo zaključiti kako jeono u početku bilo skučeno. Na primjer,zakon o predaji državnih preduzeća naupravljanje radnim kolektivima iz 1950.godine je predvidio da će preduzećimaupravljati radnički savjeti, u čiji sastavće, zavisno od broja radnika u preduze-ću, ulaziti između 15 i 120 članova. Ra-zumljivo je da tako velika tijela ne moguvršiti poslove operativnog upravljanjapreduzećem. Zakon to, uostalom, i nijepredviđao, ostavljajući svakodnevneposlove upravljanja za direktora i od rad-ničkog savjeta birani upravni odbor. Jošvažnije je to da sistemska rješenja dostadugo ni formalno nisu omogućavala rad-nicima da odlučuju o višku vrijednosti.

Tokom 50-ih godina dolazi do prošire-nja samoupravljanja i na vanekonomske

sfere, a 1953. godine se u saveznoj skup-štini uspostavlja Vijeće proizvođača, štoje zaista bila značajna tekovina, jer je po-litička elita izrazila namjeru da samou-pravljanje uvede i na makro nivo. Rezul-tati tih inovacija, koje su tokom 60-ih i70-ih bile brojne, a kulminirale su uvođ-enjem delegatskog sistema, koji nije odsamog početka pratio jugoslovenski sis-tem samoupravljanja, su, međutim, bilioskudni. Još 1958. godine, na Sedmomkongresu SKJ, Aleksandar Rankovićizvještava da 60% odbornika opštinskihnarodnih odbora (budućih skupština op-ština) i 83% odbornika sreskih narodnihodbora dolazi iz reda članova SKJ. U od-nosu na postojeću parlamentarnu demo-kratiju, u kojoj skoro sto posto članovaopštinskih skupština, čine kandidati poli-tičkih stranaka, stanje od prije pedesetgodina je u izvjesnom smislu bilo bolje,jer skoro svaki drugi član opštinskogparlamenta nije bio u bilo kakvoj formal-noj vezi sa vladajućom partijom, nego jemogao odlučivati potpuno slobodno. Zasamoupravljanje, međutim, to nije do-voljno, jer prevlast članova jedne partije(ili više njih) u predstavničkom tijeluznači da su oni dužno sprovoditi politikusvoje partije, a tu od samoupravljanja neostaje mnogo. Uostalom, i kasnije, svedo sloma jugoslovenskog sistema, člano-vi partije su bilo izrazito natpredstavljeniu svim organima odlučivanja. U opštin-skim skupštinama ih je bilo pet puta višenego u biračkom tijelu, a u republičkim isaveznoj skupštini ih je bilo u vrlo ma-lom broju. Direktori su u ogromnoj veći-ni bili članovi vladajuće partije (u Hrvat-skoj čak 85%),1 pa je politička elita mo-gla kontrolisati sve procese odlučivanjapreko članova partije (namjerno ne kaže-mo „preko komunista“) u predstavnič-kim tijelima i organima upravljanja pre-duzeća.

Formalno-pravno, samoupravljanje jevremenom imalo sve manje smetnji. Ustvarnosti, malo šta mu je išlo u prilog.Sama ustavna odredba o SKJ kao ruko-vodećoj snazi jugoslovenskog društvaje jasno govorila o tome ko i kakoupravlja društvom. Razumije se, to nijebila partija kao cjelina, već njeno ruko-vodeće jezgro – politička elita. Radnici,kao pretpostavljeni nosioci samouprav-ljanja, u takvim uslovima nisu osjećalida posjeduju političku moć. Otud njiho-vo otuđivanje od procesa odlučivanja,nezainteresovanost za rad organa samo-upravljanja i orijentacija na poboljšanježivotnih uslova, bez dovoljno interesaza funkcionisanje samoupravljanje. In-

dikativno je da je 80% radnika smatraloda je poboljšanje životnog standardaprioritetan cilj u socijalističkom društ-vu, pošto su, na osnovu svog iskustva,uvidjeli da suštinsko sprovođenje samo-upravljanja nije moguće. Otud podatakda još 1980. godine 87% radnika-nečla-nova SKJ i 71% radnika-članova SKJsmatraju da ne mogu uticati na procesodlučivanja.

Imajući sve ovo u vidu, moglo bi setvrditi da je jugoslovenski sistem formal-no-pravno zaista bio samoupravni, ali daje u stvarnosti od samog početka funkcio-nisao kao osoben model participativnedemokratije. Ona je bila najrazvijenija namikro nivou, odnosno na nivou preduze-ća ili (kasnije) organizacija udruženog ra-da, što se može objasniti činjenicom dana tom nivou nisu donošene ključne odlu-ke. Od samog početka se, međutim, teži-lo stvaranju što potpunijeg samouprav-nog sistema, pa su i institucije na višimnivoima odlučivale uz veću ili manju pri-mjenu samoupravnih principa. Izuzetaksu predstavljale neke ključne institucije,poput JNA, Predsjedništva SFRJ ili SIV-a (savezne vlade), koje su bile klasičnedržavne institucije. Samoupravljanje je upraksi funkcionisalo kao participativnademokratija zato što su u procesima odlu-čivanja na svim nivoima postojale baremdvije strane nejednake društvene moći.Ako se radilo o samoupravljanju u eko-nomskoj sferi, te dvije strane su bili rad-nici i birokratija koja je faktički kontroli-sala sredstva za proizvodnju, vršeći skorosve društvene funkcije koje u modernimdruštvima pripadaju buržoaziji. U politič-koj sferi, u procesima odlučivanja su uče-stvovali predstavnici različitih društvenihgrupa, s jedne i politička elita (birokrati-ja), s druge strane, s tim što je i u ovojsferi postojao odnos dominacije a ne rav-nopravnosti ili premoći onih koji ne pri-padaju birokratiji.

Oni kojima su u različitim sferama dru-štva bila priznata prava na odlučivanje iupravljanje su imali različite interese irazličit društveni položaj. U krajnjoj lini-ji, oni su imali različit položaj u društve-noj organizaciji rada i odnos premasredstvima za proizvodnji. Stoga je jugo-slovensko društvo bilo klasno društvo, advije osnovne klase su bile birokratija iradnička klasa. Prva je posredstvom svo-jih frakcija (dijelova) u pojedinim sfera-ma društva (tehnokratija, politička elita ivojna birokratija) kontrolisala društvo,dok je druga (radnička klasa) sudjelovalau moći u mjeri koja nije ugrožavala do-minaciju birokratije.

(p)ogledi

PLAMENnovi

47

Da li je trebalo pokušati?Budući da jugoslovensko društvo,

zbog stepena svoje ekonomske i kulturnerazvijenosti, kao i tipa političkog sistemai političke kulture, nije bilo zrelo za suš-tinsko ostvarenje samoupravljanja, pos-tavlja se pitanje da li je uopšte trebalopreduzimati tako opsežne mjere kako biono zaživjelo. Ovo pitanje bi se moglouporediti sa sljedećim – budući da pros-ječni građani u osnovi nisu upoznati sapolitičkim programima i ideologijamapolitičkih stranaka i da ne znaju kakoone funkcionišu iznutra i ko su ljudi kojiih vode, da li im treba priznati pravo dabiraju svoje predstavnike na opštim izbo-rima.

Želimo reći da je besmisleno postavitipitanje da li treba priznati više ili manjedemokratije. Jugoslovenska politička eli-ta je bila vizionarska. Ona je proširivalanormativne okvire samoupravljanja i ti-me povećavala prava radničke klase ali idrugih društvenih grupa. Iako je bilasvjesna nemogućnosti punog ostvarenjasamoupravljanje koje je uvela, ona je že-ljela da njegovi okviri budu što širi, čimese stvaraju barem pravne pretpostavke zanjegovo ostvarenje. Još je Lenjin govo-rio da nikakav zakon ne može osiguratida narod učestvuje u upravljanju. Ali,ako zakon to i ne može osigurati, on tomože omogućiti. Nepostojanje pravneregulative, pak, sasvim sigurno sprečavada narod učestvuje u upravljanju. Stogaje što potpunija, sveobuhvatnija i adale-kosežnija zakonska regulativa neophod-na, mada ne i dovoljna, za ostvarenje sa-moupravljanja. S te strane je jugosloven-ska politička elita bila potpuno u pravu –bolje je imati progresivan i razvijen za-konski okvir samoupravljanja, makar seon ostvarivao samo djelimično, negoimati ograničena samoupravna prava,koja sprečavaju dalji razvoj samouprav-ljanja.

Stvar nije samo u zakonskom okviru.Promovisanje ideje samoupravljanja ujugoslovenskim uslovima je imalo zna-čajan moralno-politički efekat. Kako jecjelokupna ideologija jugoslovenske po-litičke elite počivala na ideji samouprav-ljanja, ona je morala voditi računa o nje-nom djelimičnom ostvarivanju. Nijednapolitička elita ne smije dopustiti da njenaideologija ostane samo propagandna fra-za, jer se onda postavlja pitanje vjerodos-tojnosti, efikasnosti i legitimiteta sameelite. Tako i jugoslovenska politička elitanije smjela dopustiti da ideja samouprav-ljanja ostane prazna parola. Ona ju jeuvela u institucionalni i pravni sistem, ali

je ograničila njene rezultate vještomkombinacijom dva faktora. Jedan jeideološka teza o rukovodećoj ulozi parti-je, a drugi je odustajanje od razvijanjanedostajućih društvenih pretpostavki sa-moupravljanja. Tako su zakonski okvir izvanična ideologija primoravali politič-ku elitu da poštuje samoupravljanje.

Pod nedostajućim društvenim pretpos-tavkama samoupravljanja se misli na de-mokratski tip političke kulture, koji nijemogao biti razvijen bez postojanja auto-nomnog radničkog pokreta i političkogpluralizma. U tom smislu, jugoslovenskapolitička elita je napravila nekolikokrupnih promašaja, koji su joj za izvjes-no vrijeme garantovali očuvanje pozicijamoći, ali su dugoročno doprinijele slomusistema. Prvo, ona nije dopustila postoja-nje autonomnog radničkog pokreta. Nijepriznala pravo na štrajk, o kome je jošLenjin govorio kao nužnom sredstvuborbe radnika protiv vlastite birokratizo-vane države i nije dopustila stvaranje ne-zavisnih sindikata. Time je onemogućilada se radnici organizuju kao klasa i sa-mostalno bore za svoje interese. Sindikatje bio transmisija (produžena ruka) par-tijske birokratije, pa prilikom sloma sis-tema nije mogao da štiti ekonomska i so-cijalna prava radnika. Da su radnici ima-li pravo na štrajk i slobodu osnivanja ne-zavisnih sindikata, razvijala bi se njihovaklasna svijest i duh otpora birokratiji, a uatmosferi slobodnog radničkog organi-zovanja i djelovanja postojala bi snagakoja bi se, bez straha od birokratije, bori-la za ostvarenje samoupravljanja.

Isto važi za politički pluralizam. Eko-nomska demokratija je nemoguća bezpolitičke, kao što je i politička demokra-tija nemoguća bez ekonomske demokra-tije. Da je jugoslovenska politička elitadopustila osnivanje barem jedne, socija-lističke, opozicione političke stranke,društveni život bi bio znatno slobodniji ikreativniji, pa bi i u političkoj sferi pos-tojala snaga koja bi tjerala političku elituda se doslednije bori za ostvarenje samo-upravljanja.

Na koncu, da je socijalizam, zasnovanna društvenoj svojini, bio „tržišniji“, bi-rokratija bi imala manju materijalnu pod-logu za svoj privilegovan položaj, a rad-nici bi osjećali veću potrebu da u praksiostvaruju svoja samoupravna prava, jerbi bili zavisniji od poslovne politike kojabi zavisila od tržišnih uslova i odluka or-gana samoupravljanja. Praksa miješanjapolitike u ekonomiju, na primjer u vidutzv. političkih fabrika ili socijalizacijegubitaka društvenih preduzeća, što je bio

jedan od materijalnih temelja moći biro-kratije, je od radnika činila pasivne pos-matrače, jer, u situaciji kad nisu mogliodlučujuće uticati na ekonomsku politi-ku ili poslovanje preduzeća, a radnomjesto i dohodak su im bili garantovani,nisu imali razloga da žrtvuju „društveniugovor“ koji su postigli sa birokratijom.Taj „društveni ugovor“ je bio vrlo prost –birokratiji moć i privilegije, a radnicimadobar životni standard i velika ekonom-ska i socijalna prava, pa i dio moći u pro-cesu odlučivanja. Jedini problem je bio utome što je ovaj ugovor imao svoje sis-temske granice. Dakle, kad pokušamoodgovoriti na gornje pitanje, možemo re-ći da je jugoslovenska politička elita bilau pravu što je pokrenula samoupravni(ili, tačnije, participativni) eksperiment,ali je on mogao dati i bolje rezultate, avjerovatno se održati i do danas, da jeona bila spremna u većoj mjeri dijelitimoć sa drugima i manje arbitrirati u sfe-ri ekonomije. Da je bilo tako, elementiparticipativne demokratije bi vjerovatnosve više bili zamjenjivani samoupravlja-njem.

Kad pitamo zašto radnici nisu branili„samoupravni sistem“ kakav je postojaou Jugoslaviji, dobijamo sljedeće odgovo-re: prvo, taj sistem im jeste garantovaoveća prava nego što su ih radnici imalibilo gdje u svijetu, ali im nije obezbije-dio dominantnu poziciju u procesima od-lučivanja, iako je zvanična ideologija če-tiri decenije tvrdila da je u tome njegovabit; drugo, radnici nisu bili autonomnoorganizovana društvena klasa, niti su, usamostalno vođenoj borbi protiv birokra-tije, razvili klasnu svijest; treće, sistem jepočivao na pretpostavci da će dominaci-ja birokratije biti legitimna dok sistem,održavajući svoju vitalnost, bude mogaogarantovati ekonomska i socijalna pravaradnika i poboljšavati njihov životnistandard. Čim to više nije mogao, a nijebio u mogućnosti ni da se reformiše iz-nutra, propao je, a radnici su, kao neor-ganizovana društvena grupa, to nemoćnoposmatrali, sve i da su imali volje da po-mognu njegov opstanak. Čim se sistempokazao nesposobnim da garantuje eko-nomski i socijalni položaj radnika, uz is-tovremenu krizu političkog sistema, rad-nici su, znajući da ne upravljaju njime,potražili druge alternative. To što su onebile pogrešne, druga je stvar.

1 Svi podaci (osim za izvještaj Aleksandra Rankovića) izknjige: Laslo Sekelj, Jugoslavija struktura raspadanja,„Rad“, Beograd, 1990.

(p)ogledi

PLAMENnovi

48

Neil Clark

Početkom stoljeća, šanse za jača-nje socijalističkog pokreta činilesu se bliske nuli. Ali danas, crve-

na zastava ponovno vijori diljem Euro-pe. “Ako socijalizam označava politič-ki i ekonomski sistem u kojem vladakontolira značajan dio ekonomije i re-distribuira bogatstvo radi kreiranja so-cijalne jednakosti, tada mislim da sa si-gurnošću možemo reći da je vjerojat-nost da će se socijalizam početi vraćatiu bilo koje vrijeme tijekom naredne ge-neracije blizu nuli”, pisao je FrancisFukuyama, autor Kraja povijesti, u ča-sopisu Time 2000. Sada bi trebao bikrenuti na proputovanje Europom. Dane bi bilo zabune, socijalizam - čisti,uvjereni socijalizam, ideologija koju suliberalni kapitalisti proglasili mrtvom -snažno se vraća. Diljem kontinenta,očit je trend u kojemu dugo etabliranepartije lijevog centra koje su prih-vatile neoliberalnu globalizacijubivaju izložene izazovu otvorenosocijalističkih partija koje to nisuprihvatile. Te partije nude novupolitiku koja bi označavala jasanprekid s thatherističkim progra-mom koji su mnoge evropske par-tije lijevog centra objeručke prih-vatile u zadnjih 20 godina. One za-govaraju renacionalizaciju privati-ziranih državnih poduzeća i prekiddaljnje liberalizacije javnog sekto-ra. Pozivaju na nove poreze na bogat-stvo i na radikalnu preraspodjelu bogat-stva. Brane državu blagostanja i pravosvih građana na pristojnu mirovinu islobodnu zdravstvenu skrb. Snažno seopiru ratu - i daljnjoj ekspanziji NATO-a. Najbitnije od svega je da predstavlja-ju rastući izazov ekonomskom sistemuu kojemu su interesi običnih ljudi su-bordinirani interesima krupnog kapita-la. Nigdje ovaj trend ulijevo nije izraž-eniji nego u Njemačkoj, mjestu meteo-rskog rasta partije Die Linke (“Ljevi-ca“), političke grupacije formirane pri-je tek 18 mjeseci - jedan od čijih je li-dera socijalistički veteran, “crveni“ Os-kar Lafontaine, dugogodišnja pošastza big business. Njegova partija, koja jeveć glavna opozicija Demokršćanima uistočnoj Njemačkoj, napravila je zna-čajne “ureze“ u glasaško tijelo Socijal-demokratske partije (SPD-a) na izbori-

ma za zapadne pokrajinske parlamenteove godine, te je osvojila mjesta u Do-njoj Saskoj, Hamburgu i Hesseu. Nea-pologetska socijalitička politika DieLinke, koja uključuje zahtjev za rena-cionalizaciju struje i plina, zabranuhedge fondova i uvođenje maksimalneplaće, podudara se sa stanovima sta-novništva, koje je zabrinuto zbog razbi-janja njemačkog mješovitog ekonom-skog modela i uvođenja anglo-sakson-skog tipa kapitalizma - a to je promjenakoja se dogodila tijekom SPD-ovogvladanja. Ispitivanje javnog mijenja po-kazuje da 45 posto zapadnih Nijemaca(i 57 % istočnih) smatra da je socijali-zam “dobra ideja“; u listopadu, jedon jedrugo ispitivanje pokazalo da Njemci uvelikoj večini zagovaraju nacionaliza-ciju velikih segmenata ekonomije. Dvi-je trećine Nijemaca kaže da se slažu sacijelim ili dijelom programa Die Linke.Slična je priča s procvatom ljevice u

susjednoj Nizozemskoj. Tamo Socija-listička partija Nizozemske (SP), kojaje gotovo utrostučila broj mjesta u par-lamentu na zadnjim općim izborima2006. i ostvarila golem napredak na lo-kalnim izborima prošle godine, i daljenapreduje. Pod vodstvom karizmatičneepidemiologinje, Agnes Kant, SP je naputu da premaši snagu nizozemske La-burističke partije, članice vladajuće ko-alicije koju predvode konzervativci, teda psotane najjača nizozemska lijevapartija. SP je dobila na popularnosti ti-em što je bila jedina nizozemska lijevaparlamentarna stranka koja je 2005.sudjelovala u kampanji protiv prijedlo-ga Ustava EU, te koja se protivi masov-noj imigraciji jeftine radne snage, štopartija smatra dijelom neoliberalnogpaketa mjera fleksibilizacije tržišta ra-da. Parija poziva na uspostavu društvau kojem će centralne vrijednosti biti

“ljudsko dostojanstvo, jednakost i soli-darnost“, te je oštro napadala “kulturupohlepe“, koju donosi “kapitalizam ba-ziran na napuhanim managerskim bo-nusima i lakom novcu“. Kao i Die Lin-ke, SP stoji na čvrstoj anti-ratnoj plat-formi, te zahtijeva kraj nizozemske ulo-ge “američke pudlice“. U Grčkoj, parti-ja koja posebno jača je Koalicija radi-kalne ljevice (SYRIZA), iznanađenjezadnjih izbora. Kao javna opozicijaneoliberalnoj ekonomskoj politici vla-dajuće Nove demokracije, SYRIZA je uispitivanjima javnog mnijenja poraslana skoro 20 posto, gotovo uz bok PA-SOK-a, povijesne opozicije lijevogcentra, kojoj je značajno pala popular-nost zadnjih godina. SYRIZA je osobi-to popularna među mladim glasačima:njena potpora među ljudima ispod 35godina je otprilike 30%, što je stavljaispred PASOK-a.U Norveškoj, socija-listi su već na vlasti; vladajuća “crve-

no-zelena“ koalicija sastoji seod Socijalističke lijeve partije,Laburističke partije i Partijecentra. Odkada je došla na vlastprije nekoliko godina, koalicija- koju su opisali kao najljevijuvladu u Europi - je zaustavialprivatizaciju državnih poduze-ća i učinila korake u smjerurazvoja prema državi blagosta-nja, javnoj zdravstvenoj zaštiti ipoboljšanoj njezi starijih, kaostranačkim prioritetima.Uspjeh

ovih snaga pokazuje da može biti izbor-nih dividendi za lijeve partije ukolikoglasači vide da je njihov odgovor nakrizu modernog kapitalizma osmišljenu obliku hrabrih socijalističkih rješenja.Njihov uspjeh također demonstrira iz-bornu podršku koju glasači daju socija-lističkim grupacijama ukoliko stave sastrane svoje razlike kako bi se ujedinilioko zajedničkog programa. Na primjer,Die Linke se sastoji od više unutarnjihfrakcija - ili foruma - uključujući “An-tikapitlaističku ljevicu“, “Komunistič-ku platformu“ i “Demokratsko-socijal-stički forum“. SYRIZA je koalicija višeod deset grčkih političkih grupa. Nizo-zemska Socijalistička partija - koja seoriginalno zvala Komunistička partijaNizozemske - uspješno je okupila soci-jaliste i komuniste radi ostavrenja za-jedničkog egalitarističkog programa.Vrijedno je spomenuti da one evropske

POVRATAK SOCIJALIZMA

(p)ogledi

PLAMENnovi

49

partije lijevog centra koje nisu potpunoprihvatile neoliberalnu paradigmu us-pjevaju zadržati svoju dominantnu po-ziciju. U ·panjolskoj, vladajuća Socija-listička radnička partija uspjela jeodržati široku lijevu bazu, te je izabra-na za novi četverogodišnji mandat uožujku, s premijerom José Luis Rodrí-guez Zapaterom, koji je obećao “soci-jalističku ekonomsku politiku“ koja ćese fokusirati na potrebe radnika i siro-mašnijih. Postoje iznimke u evropskojtendenciji skretanja ulijevo. Unatoč ne-davnoj izbornoj pobjedi ljevičarkeMartine Aubry u predsjedničkim iz-borima unutar Socijalističke partijeFrancuske, francuska je ljevica rascje-pana baš u trenutku kada bi mogla is-koristiti rastuću nepopularnost Sarko-zyeve administracije. A u Britaniji,unatoč stajalištima koja su ljevija u po-gledu ekonomskih pitanja nego što suodavno bila, rijetki pozivaju na povra-tak socijalizmu. Britanska ljevica, una-toč novim inicijativama poput man-chesterske Konvencije ljevice u rujnu,koja je okupila predstavnike iz nekoli-ko sindikata i socijalističkih grupa (odlijevih laburista do lijeve, anti-imperi-jalističke parlamentarne partije Res-pect), još uvijek ostaje fragmentirana.Lijevo zagovaranje neregulirane iliblago kontrolirane imigracije je takođ-er, možda, veliki razlog zbog kojegaljevica gubi glasove radnika, koji bitrebali biti njihov glavni oslonac. Nijedna socijalistička organizacija u Bri-taniji nije dosad artikulirala kritiku ma-sovne imigracije s anti-kapitalističkih ianti-rasističkih pozicija kao što je toučinila Socijalistička partija u Nizo-zemskoj. I makar bi koalicija tipa pro-gresivnih snaga poput Die Linke moglabiti izgrađena i formalno upostavljenado sljedećih općih izbora, britanski ne-proporcionalni izborni sistem predstav-lja tešku prepreku snagama promjene.Ali čak će i u Britaniji, gdje izborni sis-tem daje golemu prednost etabliranimpartijama, sigurno nastaviti jačati priti-sak na laburiste da napuste neoliberal-nu politiku i zauzmu pristup bliži soci-jalizmu. Prognoze za socijalizam u Bri-taniji i ostatku Europe su dobre. Kakorecesija bude sve jače grizla, i neolibe-ralizam bude postajao sve više diskre-ditiran, otvoreno socijalističke partije sjasnom, anti-kapitalističkom, alter-glo-balističkom porukom sve će više jačati,pa čak i zamjenjivati partije “trećeg pu-ta“ kao predvodnice snaga ljevice.

New Statesman, 4 prosinac 2008.

prof. dr. Todor Kuljić

Raznobojnost generacija možda naj-bolje dočaravaju različiti životnistilovi koji se iskazuje u vrednos-

nim usmerenjima, aktivnostima, organiza-ciji slobodnog vremena i estetskoj svakod-nevici (Otte 2004:131). Premda je pojamživotni stil nastao kao alternativa pojmo-vina klasa i sloj, kada se ovaj pojam rašč-lani s obzirom na generacijski položaj, vi-di se da su stilske promene povezane saklasnim i slojnim obeležjima. Generacijese razlikuju po potrošnji, ali i po estetskojsvakodnevici koja obuhvata muzičke, TVi književne sklonosti, ali i stil oblačenja.Džez je nastao kao alternativna muzika cr-načke sirotinje, a radnička džins odeća kaoprotest protiv konvencija građanskog dru-štva. Vremenom su džez i džins obuhvati-li sve slojeve i generacije. Uprkos tome,životni stil i potrošnja su uvek povezani snejednakostima u dohotku i obrazovanju išansama pokretljivosti. Džins se razlikujepo kvalitetu, a u džezu se može uživati nakoncertu ili u krčmi. Sociolog iz Manhaj-ma Gunar Ote (Otte) upozorava da je is-traživanje životnog stila “objašnjavajućerazumevanje” složenosti društva. Naime,kod istraživanja životnog stila i generacijamanja je uporedivost rezultata nego kodegzaktnih empirijskih analizaklasnog položaja. Smisao kaookosnica stila uvek je individu-alna, a doživljaji se teže poredenego položaji. Zato je kod anali-ze stila i potrošnje potrebnakomplementarnost klasnog i ge-neracijskog pristupa. Slobodnovreme, kultura, potrošnja, ali iposao i stanovanje jesu kompo-nente životnog stila po kojimase razlikuju ne samo klase, negoi generacije. Operacionalizacijapotrošačke estetske svakodnevi-ce koju nameću mediji (radio,TV, Internet) takođe omogućavasagledavanje generacijskih raz-

lika. U konzumiranju estetskih sadržajaogledaju se latentne vrednosti i manifestniživotni stil. Po sebi se razume da one kla-se i slojevi koje raspolažu viškom novcaviše ga i ulažu u slobodne aktivnosti i es-tetsku stilizaciju sebe, nego oni sa manjenovca.

Da li su pomenute generacije formiraneistim životnim stilom efemernije samo za-to što su delatno slabije? Drugim rečima ukojoj meri generacijski otpor podstaknutkulturnom zasićenošću (estetski bunt) ubr-zava strukturne društvene promene? Sna-ga estetske poluge društvenih promena ne-uhvatljiva je, koliko god bila generacijskijasna. Oživljavanje izabranog zajedničkogiskustva u sećanju nosi snažnu nostalgičnukomponentu: zajedno smo studirali, borilise, slušali Stounse. Biografija markiranamuzikom, odećom i filmovima je roman-tizovano pamćenje koje se u delatnom po-gledu teško može porediti sa drugim seg-mentima prošlosti (političke) koja možepostati oružje. Ipak, kako tvrdi tibingenškikulturolog K. Mase, dovoljno oživljenasećanja na zajednicu doživljaja i iskustvamogu održavati snagu generacijskog polo-žaja i u oblastima tako difuznih i tako de-lotvornih pojava kao što su životni osećaji stil života (Maase 2005:232). Unutarmnoštva generacijskih jedinstava, koja

POTRO©A»KE GENERACIJE u eri globalizacije

(p)ogledi

PLAMENnovi

50

počivaju na raznovrsnim formativnim mi-nulim zajedničkim iskustvima, vodi semeđu vršnjacima borba oko hegemonije.Iza inflacije aktuelnih generacijskih mode-la ne stoji samo politizacija, nego i okup-ljanje oko estetskih vrednosti. Nije lakonaći generacijski samoopis u vremenu sla-bljenja sloja, klase i stranca kao mehaniza-ma za stvaranje samoviđenja. Generacijekao obrasci vrednosti različitih grupa vrš-njaka sa različitim profilom sređuju nepre-glednost društva koja se brzo menja izperspektive dominantnog svakodnevnogiskustva. Naročito se u odsustvu herojskihgeneracija generacijski spektar raščlanjavaprema drugim kriterijima svakodnevice(Maase 2005:233). Čak i u potrošačkomdruštvu harizmatske ličnosti kao Če Ge-vara postaju simboli alternativnog stilaživljenja.

Moda i pomodnost Kod ovog raščlanjavanja treba imati na

umu da je generacijski položaj vremenskei samim tim prolazne prirode. Iz njega semogu čitati uticaji istorijskih i društvenihprevrata u određenim trenucima. Ili, dru-gačije formulisano, generacije su starosnegrupe koje na temelju zajedničkih iskusta-va razvijaju osobeni stav prema životu. Pritome ključna dešavanja za formiranje ge-neracije ne moraju biti istorijsko-politička,nego mogu biti i estetska. To znači da seponašanje i stav prema životu starosnihkohorti može konkretno razumeti ne samoako se rekonstruiše ekonomski i politički,nego i estetski kontekst u kom su one sta-sale. Kod tumačenja hegemonog genera-cijskog smisla života često je na delu naiz-gled paradoksalan spoj otpora izazvanogzasićenošću i težnjom za individualizaci-jom s jedne i konformizma, tj. društvenogujednačavanja i omasovljenja, s drugestrane. Generacijske zajednice nose novo,ali traže i konformizam novom. Ovaj priti-sak ne ogleda se samo u sferi politike, ne-go se generacije raspoznaju i po ukusu: umuzici, modi i filmovima. Kulture mladihobeležava nova moda, koju uvek prati po-modnost. Generaciju formira proboj novemode, ali se ova omasovljava tek zahval-jujući pomodnosti.

S tim u vezi je pitanje koje se promenelakše opažaju u svakodnevnoj svesti kaogeneracijski formativne? Da li su to u pod-jednakoj meri politički prevrati, tehničkeinovacije ili moda? Nije teško zapaziti dase menjaju prelazne tačke između mladih iodraslih. Ranije je to bila ratnička sposob-nost, a danas sticanje vozačke dozvole. UNemačkoj je 1980-ih vožnja Golfa marki-rana kao važno zajedničko biografsko is-

kustvo. Još više od toga neke marke proiz-voda mogu među mladima biti realni sim-boli sveukupnog poimanja života. J. Cine-ker zapaža da se “najčišći” izraz mladegeneracije može uočiti u onim oblastimagde se odrasli najteže vezuju za ustanove.To su moda, muzika i svet potrošnje. Kaoistaknuti kolektivni generacijski simboliizdvajaju se određeni artikli s kojima mla-di “mebliraju” svoje životne svetove. Kra-jem 20. veka uslove odrastanja duboko suizmenili TV u dečjoj sobi, računar sa Inter-netom i kompjuterske igre. Kolektivnopamćenje nekih važnih potrošnih dobaragradi oslonac samoviđenja i asocijativnikontekst. Kada kažem da sam odrastao uzvestern filmove i rok muziku, onda defini-šem sklop u kom lično iskustvo smeštam uvremenski period i karakteristični životnistil. Dakle, upravo iz struje doživljaja rele-vantnih u svakodnevici nastaju selekcijomsimboli u kojima se kristalizuje generacij-ska zajednica. Reč je o estetizaciji svakod-nevice koja stvara oslonac generacijskogkolektivnog pamćenja (Maase 2005:238).Generacijska spona, koja počiva na zajed-ničkim potrošačkim vrednostima, svakakose razlikuje od političke veze. Svrstavanjeu generaciju za najveći broj pojedinaca da-nas jeste više neobavezno isprobavanjepogleda na vlastitu biografiju, nego što jeozbiljno poistovećivanje sa generacijom.U tom smislu je H.Bude zapazio da danasdefinisanje generacija podstiče snažnaosećanja, ali slabo obavezuje na delanje.Osećajni i delatni potencijal ove grupe ni-su ekvivalentni.

Ima mišljenja da potrošačke generacije,za razliku od političkih, nisu agensi zna-čajnih promena otuda što su lišene forma-tivnog prekretničkog događaja. To što da-nas u Nemačkoj generaciju Golf karakteri-še nedostatak markantnog događaja i upe-čatljivog iskustva formiranog krupnim is-torijskim događajem, određuje u neku ru-ku negativni pojam generacije. U tom po-gledu su karakteristične i kohorte rođene uJugoslaviji između 1935. i 1950. koje uformativnom periodu nisu zakačila nekavažna zbivanja. Da li su otuda ove potro-šačke generacije, koje je formirao novi stilživota (moda, muzika i novi mediji), ma-nje važne za analitičare koji tragaju zasubjektima strukturnih promena? Drugimrečima, da li je potrošački nonkonformi-zam mladih neslaganje efemerne vrste?Sažeti osvrt na potrošačke generacije uNemačkoj, SAD i Jugoslaviji u drugoj po-lovini 20. veka trebao bi da olakša odgo-vor na ovo pitanje.

Najopštije govoreći reč je o posleheroj-skim generacijama. Lako je pojmljivo da

zajednica sećanja lišena herojskih uspo-mena manje obavezuje i brže bledi. Ali,ako nema političkih, to ne znači da nemai potrošačkih i medijskih generacija – tj.

obrazaca opažanja, delanja, osećanja i se-ćanja koji tvore odgovarajuće manje ili vi-še postojane i institucionalizovane zajed-nice: baby boom generacija (odrasla 1950-ih), nemačka generacija Golf i američkageneracija X (stasale u dobu ekonomskerecesije 1980-ih), tehnološka generacija Y(rođena 1980-ih), generacija Z (rođena odsredine 1990-ih) i sl. Treba se sažeto osvr-nuti samo na neke.

Kada je 1997. Folksvagen izbaciočetvrtu seriju svog uspešnog modela Golfna tržište, njegova tržišna agencija je u in-ternoj informaciji za dilere dala sledećudefiniciju potrošačke generacije: “Genera-cija Golf je skup potpuno različitih ljudikoje povezuje Golf: oni voze ili poštujuGolf nezavisno od pola, starosti, dohotkaili porodičnog stanja. Reč je o pojedinač-nom stavu prema životu, koji se ne možepropisati. To je stav prema životu genera-cije Golf ”. Nije teško uočiti da je reč o po-uzdanom automobilu kao važnom mobil-nom sredstvu novog stila života. SR Ne-mačka je postala višegeneracijska harmo-nična porodica koju veže kvalitet Folksva-gena u kojoj više generacija ima poverenjeu Golf (Maase 2005:224). Buntovnu poli-tičku i antipotrošačku generaciju iz 1968.smenila je posleherojska konformističkageneracija Golf, opipljivi simbol potrošač-kog stava prema životu. Reč je o genera-cijskom habitusu kohorti koje su 2000-tegodine imale između 25 i 35 godina (Maa-se 2005:225). Karakteriše ih vrednosniprofil u kom se ogleda otklon od poslema-terijalističkih vrednosti. Pomenute kohortenije pretvorio u generaciju samo napor zarazlikovanjem od prethodnika, već spo-sobnost prilagođavanja privrednim posle-dicama globalizacije, krizi socijalne drža-ve, kao i zaokret ka materijalističkim vred-nostima. Reč je o kohortama čija je osobe-nost brzo prilagođavanje izmenjenim uslo-vima, tj. o amorfnom skupu kupaca jednogproizvoda kojima tržište nameće samoviđ-enje. Na neki način osobenost generacije

(p)ogledi

PLAMENnovi

51

Golf jeste u tome što zapravo i nije gene-racija. Ne samo što je ova beskonačnoelastična, nego je i pitanje da li moždaobeležava kraj svih generacija (Maase2005:227)? Drugim rečima, mogu li se ge-neracije konstruisati u kapitalističkimagencijama i može li se generacijska svestusađivati u glave potrošača? Nije li tržiš-tem paralisana demokratija (Herman,Mekčesni 2004:302) formirala medijski,potrošački i tržišni generacijski habituskoji je bespovratno potisnuo njihovu eks-tatičnu i neutilitarnu herojsku patetiku? U

Manhajmovom smislu pojma kao da jeste,jer je generacija Golf lišena herojskih pre-tenzija i veze sa delatnim grupama i akte-rima, ali je ipak vezana osećanjima kao za-jednica istovremenog iskustva. Premdapotrošački usmerena, ipak je zainteresova-na za međugeneracijsko razgraničenje, alije jedini kriterij generacijskog samoopisazahtev za stilom na potrošačkom tržištu.Ako se meki potrošački generacijski ose-ćaj suoči sa tvrdom herojskom generacij-skom samosvešću, onda je lako uočiti dadrugom samoviđenju više odgovara Pin-derov i Manhajmov pojam entelehije(unutrašnji polusvesni pokretački impulskoji određuje osećanje i delanje pojedin-ca). A ako se, dosledno rečenom, zaključida tek u sukobu različitih enetelehija, kaotemeljnih bioloških stavova, generacijestiču vlastite konture osećanja (Knoch2005:303), onda smo sasvim blizu tvrdnjeda su potrošačke generacije efemerne.

Nonkonformizam u Jugoslaviji 20. vekaDa li je ova ocena ipak preoštra? Da li

su, naime, potrošačke generacije efemernegrupe ili su složenija spona ekonomskih ikulturnih generacija. Ovde ih treba opisatina primeru socijalističke Jugoslavije. Pritome se treba zadržati na dva problema.

Da li su u Jugoslaviji i kulturne generaci-je, a ne samo političke, bile akteri prome-na? Da li su jugoslovenske potrošačke ge-neracije na neki način podstakle izmenuvrednosti socijalizma, pa time i oslabilenjegovu integraciju? Kod istorije svakod-nevice generacijsko jedinstvo doživljavase preko lične životne istorije i njenih na-ročitih markantnih obeležja. Drugim reči-ma, smena generacija nije običan kosmosdatuma i apstraktnih kategorija, nego vrloživih simbola i vrednosti. U tom smisluuočavanje mode i idola mladih generacija

razlistava sliku so-cijalizma, koja jedanas u hegemo-nom službenompamćenju pretežnookamenjena vizija ipovršna preradaoveštalih formula-cija o mračnoj pro-šlosti. Generacijskaprivatizacija vre-mena dočarava raz-nolikost svakod-nevnice socijaliz-ma. Najpre trebaimati na umu dasubjektivni doživ-ljaj socijalizma u

formativnom dobu generacija koje su tadastasavale nipošto nije bio isključivo, pa nipretežno politički. Za razliku od današnjehegemone slike socijalizma kao mundusobscurum, za tadašnje mlade bila je vrlovažna moda u muzici i odevanju. Praćenjemode bilo je praćenje i modela ponašanjaiz razvijenih središta. Proces civilizovanjaBalkana može se pratiti u promenama po-našanja za stolom, u učionici, u odevanju iu muzici. Generacijski samoopis omladinesocijalizma treba razvrstavati prema tadaš-njim modnim trendovima, a ne toliko pre-ma političkoj socijalizaciji. U kojoj se me-ri istorija svakodnevice socijalizma možepratiti sa stanovišta napetosti između pot-kulture mladih i službenih vrednosti kojesu bile bliže roditeljskoj potkulturi? Još vi-še od toga, da li je nonkonformistička om-ladinska potkultura bila uvek nadzirana?Dakle, pitanje je šta je lice, a šta naličje ge-neracije: verbalno prihvatanje socijalizmaili praćenje modnih trendova? Ili je tomožda naročita regulacija sapostojanja po-litike i mode? Viđenje socijalizma kao ko-mandne ekonomije ne uočava raznolikostgeneracija, niti vrednosti mladih. Ukus jenačin razlikovanja mladih i distanciranjaod Drugih i njihov životni stil ne mora bi-ti otpor kulturnoj dominaciji vladajućihklasa (Stanojević 2007:266,275). Među-

tim, udobni jednostrani državocentričnipogled na socijalizam nije kadar da razu-me njegovo potrošačko društvo, kao svo-jevrsno “selo unutar grada” i izabrani ži-votni stil. Burdije je skrenuo pažnju nakulture ukusa kao ose društvenog rasloja-vanja, ali i distanciranja, prepoznavanja isamoopisa. Odeća je svuda kod mladihvažan sadržaj samoprepoznavanja. I u Ju-goslaviji su odmah nakon oslobođenja ne-ke dame preko noći postale drugarice, aneke drugarice su se upinjale da postanudame (Bukumirović 2007). Kasnije modapostaje sve više “slobodno odabrana igra”.U senci državocentričnog pristupa ostajuvrednosti i idoli generacija, što otkrivapovršnost političke istorije i više svedoči ovrednostima istraživača nego o predmetuistraživanja. Tito i partija sigurno nisu biliuvek, pa ni u najdužem dobu jednopartij-skog socijalizma, okosnica samoprepoz-navanja jugoslovenskih adolescenata. Alinisu bili ni negativna folija omladinskogsamoopisa. Potrošački životni stil, kao iz-raz ličnog pozicioniranja mladih, saposto-jao je sa službenim vrednostima. Zapadnepotrošačke vrednosti tolerisane su kao bra-na protiv nepoželjnih prosovjetskih sklo-nosti. Godina 1950-ih i 1960-ih podjedna-ko su bili zanosni Gari Kuper (Cooper) iMarlon Brando, Bitlsi, šuškavci i apos-tolke. Jedna od ideoloških analiza iz vre-mena 1960-ih zaključila je da “mladu ge-neraciju više zanima tvist nego privrednirazvoj” (Cit P. Marković, prema Merenik2007:719). Samoupravni režim je toleri-sao potrošački “potkulturni kapital” mla-dih, koji je osiguravao status i prestižsvom vlasniku i bio, kao i kod mnogihdrugih društava, beg od zamki roditeljskekulture (slušanje muzike, svađa oko garde-robe) i svojevrsan način odbijanja društve-nog starenja (Stanojević 2007:267-268).Pitanje je da li su to bile tek epizode i frag-menti ili čvorni sadržaji generacijskog sa-moopisa? Dok državocentrični analitičaritvrde prvo, oni skloniji društvenoj istorijibliži su drugoj tezi. U svakom slučaju šire-nje mode je već 1950-ih u Jugoslaviji bilopokazatelj vrednosne, ali i prostorne dina-mike. Zbog šuškavaca, džinsa i druge robeskoro trideset godina masovno se putova-lo u Trst. Može se bez preterivanja reći daje moda lako ušla u modu, a životni stilpostao je snažna osa poistovećivanja sa is-tomišljenicima. Partija nije mogla da nad-zire nekontrolisani ritam mode, verovatnoi otuda što je uočeno da ova potkultura neosporava službene komunističke vrednos-ti. Na delu je bilo relativno beskonfliktnosapostojanje još uvek poželjnih asketskihslužbenih komunističkih vrednosti s jedne

(p)ogledi

PLAMENnovi

52

i privatnih potrošačkih vrednosti s drugestrane. Šezdesetih godina moda u SFRJdobija ubrzanje, pa košulje od najlona ivespe, baletanke i žiponi postaju prestižniznaci odevanja mladih (Bukumirović2007). Grombi kaputi i džins konfekcijabili su naročita vibracija mode. Američkeradničke pantalone bile su znak modnogtrenda, ali i protesta protiv klasične etike-cije starijih. Na neki način džins je ujedna-čavao važnu estetsku komponentu samoo-pisa mladih širom sveta. Manhajmovskirečeno farmerke su snažile generacijskojedinstvo. Samoupravljanje nije zabranji-valo modne trendove Jugoslovenima nitislavljenje Božića. Rečeno donekle uproš-ćeno, u modi su se ogledale ofanzivnevrednosti mlade, a u hrišćanskim praznici-ma odbrana starije generacije. Komunis-tička frazeologija neretko je bila magla ko-ja je skrivala raznovrsne vrednosti svakod-nevice društva čije su granice već od po-četka 1960-ih bile otvorene, lišene viza igrupnih pasoša. Kod punoletne mlade ge-neracije (studenata) levičarski politički sa-moopis bio je ravnopravan modnom sa-moprepoznavanju. Širenje mode podrazu-mevalo je određene kanale, odnosno rela-tivno otvorenu društvenu strukturu. Za-padnjačka moda postupno je zahvatala ši-re slojeve, jer nije bilo staleške segregaci-je: igranke i domovi kulture nisu bili zat-voreni skupovi. Uvođenje tržišta nagoves-tilo je ograničeno raslojavanje. O tome go-vore i tadašnja istraživanja stila života kaovažnog generacijskog obeležja. V.Pešić iD.Pantić su 1974. našli da je između1960-ih i 1970-ih godina došlo do formi-ranja novog stila života, a slične zaključkeiznosi i D.Velimirović 2007. “Obnavlje-njem izvesnih elemenata kapitala kao dru-štvenog odnosa, u uslovima nekontrolisa-nog tržišta i komercijalizacije gotovo svihsfera života, došlo je do pojave i afirmaci-je malograđanskog mentaliteta, koji seogleda u privatističkom i individualistič-kom ponašanju, profiterstvu, potrošačkoj iprestižnoj utakmici” (Pešić 1977:128).Ekskluzivna potrošnja bila je najčešći pra-tilac društvene moći i novog stila životarukovodilaca. Ogledala se u pozajmljiva-nju simbola iz razvijenih zapadnih zemaljai posedovanju vikend kuće (Pešić1977:155-157). Ima mišljenja da su 1960-te u Jugoslaviji povratak u modni raj (Ve-limirović 2007:349). Šoping turizam, li-beralizacija tržišta i uspon socijalističkesrednje klase, koja je negovala statusnoorijentisani stil života, podstakli su razvojjugoslovenske modne industrije, pa je es-tetizacija industrijske mode postala impe-rativ jugoslovenskog društva od polovine

1960-ih. Tradiciju razbija uspon modnogdizajna, pa mini suknja prestaje da budesenzacija (Velimirović 2007:356). Jugo-slovenska konfekcija je s manjim kašnje-njima uspevala da sledi sve ubrzaniji ci-klus varijacija zapadne mode (Velimirović2007:359), a moda je u omladinskoj pot-kulturi rastakala osećaj dužnosti premakolektivnim vrednostima. U ovom perioduse kod srednjih slojeva potrošački menta-litet ispoljavao u fetišizaciji tehničke i in-dustrijske robe kao simbola uspešnosti isamopoštovanja (Pešić 1977:159). Real-nost se kosila sa solidarnošću - osnovnomvrednošću samoupravljanja.

O generacijskim vrednostima u socija-lizmu posredno govore slični rezultati dru-gog istraživanja, koja skreću pažnju na nji-hovu slojnu nehomogenost: “Dakle, samo-upravna ideologija intelektualaca i ruko-vodilaca je liberalistički obojena, a kvalifi-kovanih radnika i u manjoj meri službeni-ka uključuje neke etatističke elemente.Tradicionalizam seljaka i oba sloja nekva-lifikovanih radnika je sa etatističkim pri-mesama, dok je tradicionalizam privatnikaizrazito liberalistički zasnovan” (Pantić1977:393). Treba se, dakle, osloboditi po-grešne pretpostavke o prioritetu političkihvrednosti u generacijskom samoprepozna-vanju mladih u jugoslovenskom socijaliz-mu. Potrošačke vrednosti i zapadni kultur-ni filmski idoli (pre, ali i nakon masovnogprodora TV) bili su važan deo samoopisamladih. Po jednom istraživanju iz1978.godine 59% mladih u Jugoslaviji vi-delo je svoje idole u ličnostima masovnekulture, a tek 28% u političkim ličnostima(cit. V.Tomanović prema DragićevićŠešić 2007:761). U bioskopima i na TVbili su prava retkost sovjetski filmovi.Prihvatanje zapadnih modnih imperativakod mladih kosi se sa stereotipom o totali-tarnoj prirodi samoupravnog socijalizmu.Nije lestvica vrednosti mladih polazila oddiktature proletarijata, niti su to bili atri-buti kojima su se mladi mnogo ponosili.Zapadnjačka muzika i moda nisu bili spu-tani, a signatura filmskih idola i načinaodevanja jeste značajan pokazatelj vred-nosti. Neće se preterati ako se doda da jeraznovrsnost generacijskog stila mladihtada bila ne manje upadljiva od današnjegpostmodernog spektra. Drugim rečima,teško je reći da je egalitarna društvenastruktura i službena harizma radničke kla-se negovala radničko-klasnu modu, odev-nu i muzičku. Naprotiv, autoritarna politič-ka modernizacija sapostojala je sa zapad-nom modom. Kod ove tvrdnje nije reč oantagonističkoj dvosmislenosti, niti o dija-lektičkom paradoksu, već o oprezu prema

jednoobraznim sivim slikama generacij-ske kulture jugoslovenskog socijalizma.Rast društvene moći žene i njene emanci-pacije još više jača ovaj oprez. Može sebez preterivanja reći da motor civilizova-nja Balkana nisu bile samo promene pok-retane odozgo, nego i smene kulturnih ge-neracija. Na posvakodnevljavanje ideološ-kog žara uticala su svakako i nova potro-šačka “generacijska jedinstva”. Premda jeu osnovi reč o procesu odozdo, pomenutamodernizacija svakodnevice bila je i služ-beni imperativ kojim se pravdala socijalis-tička vlast. Nešto kasnije 1970-ih je služ-beni pluralizam samoupravnih interesa uizvesnoj meri legalizovao pluralizam stilo-va života i vrednosti. Višepartijski sistemjoš uvek je bio tabu tema, a Titova hariz-ma nedodirljiva. Ali, tolerisanje zapadnemode (odevanje, frizure, muzika) svakakoje lišavalo mlade nezadovoljstva režimomi zbližavalo ih sa vršnjacima sa Zapada. Is-tini za volju, uprkos rečenom, teško je jed-nom crtom razdvojiti političko od svakod-nevnog. Ideologija nije prožimala genera-cijske inovacije, ali ih je nadzirala. Vesternfilmovi bili su brana pretećem sovjetskomuticaju. S druge strane zasićenost mladegeneracije stilom života starijih latentno jeslabila herojske vrednosti socijalizma.

Prof.dr. Todor Kuljić predaje sociologi-ju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Član je Savjeta Novog Plamena.

Literatura:Bukumirović Dragana 2007, Potrošačka groznica,

Politika 3.01.2007.Dragićević Šešić, Milena 2007. Privatni život u

vremenu televizije u M.Ristović, red. Privatni životkod Srba u dvadesetom veku: 733-777.

Herman,S.Edvard/Mekčesni,Robert V. 2004. Glo-balni mediji - Novi misionari korporativnog kapita-lizma (prevod s engleskog), Beograd, Clio (1.Edit1997).

Jureit,Ulrike/Wildt,Michael, hg. 2005. Generatio-nen – Zur Relevanz eines wissenschaftlichen Grund-begriffs, Hamburg:HIS.

Knoch,Habbo 2005. Gefühlte GemeinschaftenBild und Generation in der Moderne, u Jure-it,U./Wildt,M., hg. Generationen: 295-320.

Maase, Kaspar.2005. Farbige Bescheidenheit–Anmerkungen zum postheroischen Generation-sverständnis, in Jureit,U./Wildt,M, hg. Generationen:220-244.

Merenik. Lidija 2007. Daleko od razuzdane gomi-le, u M.Ristović, red. Privatni život kod Srba u dva-desetom veku, Beograd, Clio.

Otte,Gunnar 2004. Sozialstruktur-analysen mitLebensstilen – Eine Studie zur theoretischen undmethodischen Neuorientierung der Lebensstilfor-schung, Wiesbaden:VS.

Pantić, Dragomir 1977. Vrednosti i ideološke ori-jentacije društvenih slojeva u M.V.Popović i dr, Dru-štveni slojevi i društvena svest, Beograd, IDN: 269-407.

Pešić Vesna 1977. Društvena slojevitost i stil živo-ta, u M.V.Popović i dr, Društveni slojevi i društvenasvest, Beograd , IDN: 121-197.

Stanojević, Dragan 2007. Od potkulture do scenei plemena: postbirmingernski pristupi u analizamaodnosa omladine, muzike i stila, Sociologija VolXLIX, No.3:263-282.

Velimirović, Danijela 2007. Moda i ideologija: kanovoj politici stila, u M.Ristović, Privatni život kodSrba u dvadesetom veku: 342-362.

(p)ogledi

PLAMENnovi

53

prof. dr. Nerzuk Ćurak

Rodno mjesto globalnog trijumfaanglosaksonskog neoliberalizmaje slamanje štrajka britanskih ru-

dara osamdesetih godina dvadesetog sto-ljeća. Margaret Tačer, premijerka Uje-dinjenog Kraljevstva, snagom prijetećemoći države povijesno je zaslužna za is-klizavanje socijalne države iz registra tri-desetogodišnje povijesti transatlantskogsvijeta. Istovremeno, pad komunizma itrijumf reganomike kao američke verzijetačerizma, dodatno su osnažili ideologijunesputanog slobodnog tržišta kao ovovre-mene eshatologije, kao najboljeg svijetaod svih svjetova. Fukuyamina teorijskaapologija neoliberalizma kroz konstruira-nje konzervativne paradigme o “kraju po-vijesti”, podržala je eshatološku viziju oneoliberalnoj demokraciji koja se hori-zontalno prostire svijetom, onemogućava-jući, svojim planetarnim trijumfom, poja-vu bilo kakve bolje socijalne paradigme,jer, naprosto, bolje nema.

Sahrana radničke klase I baš kada je neoliberalizam shvaćen

kao realizirani apsolutni duh, kao bog nazemlji, zagospodario svijetom globalneekonomije i pripadajuće joj metafizičketeologije kapitala, objavljena je globalnarecesija prouzrokavana, prije svega, dog-matskim odijumom povlaštene kapitalis-tičke elite prema bilo kakvoj zbiljskoj re-gulaciji tržišta. Subjektivni biološkode-terministički iskaz takvog svjetonazora jepohlepa upravljačkih, menadžerskih idioničarskih struktura koje su na nekovrijeme (vidjećemo koliko dugo) doveleu pitanje neoliberalni kapitalizam kaotranspovijesni standard i zaton historije.Čak je i Anthony Giddens, intelektualniguru britanskih laburista i teorijski zago-vornik ideologije “trećeg puta” kao nači-na socijalizacije kapitalizma koji će mupriskrbiti vrlinu humanosti, relativiziraju-ći Marksovo shvatanje političke ekono-mije kapitalizma, u razgovoru sa WillomHuttonom izveo zaključak: “ Marks je

smatrao da će radnička klasa sahraniti ka-pitalizam, ali, kako se ispostavilo, kapita-lizam je sahranio radničku klasu.” (Gi-dens, 2003:37)

Giddens se, ustvari, i ne htijući referirana Andre Gorza koji u knjizi Zbogomproleterijatu iz pozicije radikalnog pesi-mizma jasno prepoznaje radničku klasukao figuru ironije u doba predominacijepostindrustrijskog kapitalizma kao prete-če info ñ kapitalizma čiji su dominirajućiizrazi turbokapitalizam i “dematerijalizo-vana ekonomija”. (Giddens, ibid). Da lisu turbokapitalizam i virtualna ekonomi-ja kao svijet predstava zbilja sahraniliradničku klasu i ako jesu, čemu ondauopće kapitalizam, kada se on povijesnopokreće radom. Ili možda ne? Da li jeglobalni finansijski sistem toliko umješanda je preko “nevidljive ruke moćnih” od-njegovao novi kapitalizam kao sistem ko-ji dokida rad, proizvodeći od finansijskihtransakcija igru, gotovo jedan erotičankoncept, predstavu da je svijet života mo-guć bez svijeta rada.

Ipak, najnovija svjetska ekonomskakriza devalvira ekonomiju virtualnih ni-ša i “bogatstvo akumulirano na papiruod strane firmi i domaćinstava” (Castel-ls, 2003:88) proizvodeći uvjete za novo

poimanje rada. Da li je na pomolu obno-va rada kao povijesnog subjekta koji seiz zone bitka transferira u zonu bića pro-izvodeći novu društvenu svijest? To jeteško očekivati. Zašto? Kriza uvjetujepromjenu predznaka globalizacije. To jesvih prethodnih godina dominantno biodesni projekat svijeta kojemu se ljevicaprilagođavala transformacijom ideološ-kog backgrounda približavanjem cen-trističkim silama svjetskog poretka. Sa-da se stvaraju uvjeti za promjenu pred-znaka globalizacije koja, zbog logikekrize, mijenja strukturu sopstvenog lo-gosa i može se pojavljivati u formamakoje su bliže lijevom spektru političkogpolja. Budući da to, u konačnici, možeproizvesti lenjinističku gestu1, (Žižek,2001) globalizacija kao projekt umreže-ne ljevice bit će zaustavljena obnovlje-nom ofanzivom koncepcije suverenitetate simbiozom političke klase nacije-drž-ave i transglobalnih kapitalističkih elitageneriranih iz nove ekonomije. To je do-bitna kombinacija za daljnje “oprostore-nje nejednakosti” (Sassen, 2004:155) ikonačni trijumf kapitalizma pred kojimje četvrti svijet2 (Castells, 2003:168) ap-solutno nemoćan.

Šopingalizam kao najviši stadij kapitalizmaVeliki ekonomista John Maynard

Keynes sjajno je primjetio da “kapitali-zam nije uspjeh. On nije inteligentan, onnije lijep, nije pravičan, nije plemenit ñ ion ne proizvodi dobra. Ukratko, ne dopa-da nam se, i mi počinjemo da ga prezire-mo. Ali kada tražimo nešto što bi stavilina njegovo mjesto, krajnje smo zbunje-ni.” (Albert, 2007:41) Može li se iz tezbunjenosti - koja blokira dinamizam ipristaje na pseudodionizijske darove ka-pitalizma čiji je najeklatantniji površni iz-raz šopingalizam kao primordijalni ty-mos, kao jadni izraz želje za priznanjemponiženih i obespravljenih - izroditi neš-to kvalitativno novo, neka nova autonom-na zona pobune?

Teško je to očekivati jer zbunjenost je

DD AA LL II JJ EE SS VV II JJ EE TT ÆÆ II VV OO TT AA MM OO GG UU ∆∆ BB EE ZZ SS VV II JJ EE TT AA RR AA DD AA ??

NEOLIBERALIZAM IVLADAVINA NAJGORIH

(p)ogledi

PLAMENnovi

54

trajni rezultat kapitalističke destrukcijeintencionalnog povijesnog subjekta, biloda je u pitanju Marksov proleterijat,Hardt-Negrijevo mnoštvo ili pokreti ne-gacije rada koji, iako su se pojavili još usedamdesetim godinama dvadesetog sto-ljeća, nisu doprinijeli negaciji kapitaliz-ma, već sopstvenoj marginalizaciji, bezobzira na očekivanja protagonista: “'Nisuli sva odbijanja i svi fućka-mi-se i baš-me-briga možda širi masovni pokret kojipridonosi mijenjanju društva' i koji bi čak'mogao nagristi i potkopati čitavo kapita-lističko društvo, već podosta klimavo'.”(Gorz, 1980:110) Danas smo svjedoci danegacija rada pa i pokušaj transformacijerada u igru kroz individualizirane strate-gije u svijetu virtualne ekonomije nije re-zultiralo širenjem polja slobode:

“Statistička analiza upotrebe i korisni-ka informacijske tehnologije pokazuje dapostoji naglašena podjela izmedu onih”koji djeluju” i onih ”na koje se djeluje”,po osnovi nejednake distribucije kultur-nog kapitala i stoga, najzad, u školskomsustavu i obiteljskom prenošenju kapita-la. Načinski korisnik informacijske teh-nologije je tridesetpetogodišnji visokoobrazovani urbani muškarac engleskoggovornog područja visokih primanja. Ivirtuozi sposobni pisanja vlastitih progra-ma imaju malo ili ništa zajedničko s no-vim radnicima informacijsko-proizvodnelinije, kao što su telefonski operateri kojirade u smjenama dvadesetčetiri sata nadan kako bi osobljem popunili liniju zadvadesetčetirisatne osiguratelje pristupa,ili ”surfere po Internetu”; oni stvaraju di-rektorije ili ”integratore” koji kopiraju ipejstaju - raspršena, izolirana zanimanjališena bilo kojeg oblika sindikalnih orga-nizacija i osuđene na brzu fluktuacijuradne snage. Slično, u smislu ekonomskei financijske upotrebe, postoji oprečnostizmeđu onih koji imaju pristup Internetu,imaju kompjutere i software koji im omo-gućuju trgovinu i druge bankarske on-line usluge kod kuće, i onih koji nemajutaj pristup. I činjenice jasno ukazuju napogrešnost mita o tome kako će Internetpromijeniti odnose izmedu sjevera i juga:1997.godine 20 posto najbogatije popula-cije svijeta predstavljalo je 93.3 posto In-ternet korisnika, dok je 20 posto najsiro-mašnijih činilo 0.2 posto. Bilo na razinipojedinca ili nacije, ”nematerijalno” po-čiva na vrlo stvarnim strukturama, kaošto su obrazovni sustavi i laboratoriji, ada ne spominjemo banke i firme.” (Bour-dieu, 2007:7)

Globalna ekonomska kriza dodatno ćeosnažiti te “stvarne strukture”, koje, bu-

dući da se pokreću na pohle-pu, čine i učinit će sve da senjihova kakistokratska3 vlada-vina nastavi. Najtužnijom sečini mogućnost da se neolibe-ralna pohlepa najgorih inte-lektualno osnaži i participaci-jom velikih umova kapitaliz-ma, koji su, iako pripadajudemokratskom spektru, soci-jalno neosjetljivi, budući daim je logika matematike bližaod logike ljudskosti. Posljedi-ca toga može biti daljnje osi-romašenje i tehnologijsko iklimatsko zagađenje siro-mašnih zemalja, koje u pers-pektivi ranjenog kapitalizma idalje trebaju ostati tek pukadeponija smeća razvijenogsvijeta.

Matematička destrukcija Trećeg i Četvrtog svijetaOno što u tom smislu može

da brine jeste hladna, gotovorobotska izjava LawrenceaSummersa, genijalnog ame-ričkog ekonomiste čija je so-cijalna osjetljivost, sa enviro-mentalističkog i egzistencija-lističkog stanovišta, krajnjeupitna. Summers, nekada glavni ekono-mista Svjetske banke i jedan od tvoracaameričkog ekonomskog čuda kao mi-nistar finansija u Clintonovoj adminis-traciji, a zatim predsjednik UniverzitetaHarvard odakle je morao otići zbog,najblaže rečeno, socijalnog autizma,devedestih je godina XX. stoljeća skan-dalizirao Treći svijet. Tada je, za potre-be jednog izvještaja Svjetske banke,predložio da se sva prljava ekonomijaprebaci u najnerazvijenije zemlje, jer zato postoje najmanje tri razloga. Kao pr-vi razlog naveo je male plate u Trećemsvijetu pa će shodno tome “ekonomskitroškovi zagađenja prouzrokovani po-većanjem bolesti i smrtnosti (biti) naj-niži u najsiromašnijim zemljama. Pre-ma Summersu, 'logika premještanja za-gađivača u zemlje sa najnižim platamabesprijekorna je, i sa tim se treba suoči-ti'.” (Shiva, 2003:150)

Kao drugi razlog Summers je naveonisku stopu zagađenja u nerazvijenimzemljama zbog čega ima smisla premjes-titi prljavu industriju u te zemlje.(?!?)Njegov ekonomski darvinizam je kolosa-lan i maltuzijanski: “Oduvijek sam sma-trao da su afričke zemlje nedovoljno za-

gađene; kvalitet njihovog vazduha vjero-vatno je nenormalno visok u poređenju saonim u Los Angelesu ili Mexico Sitiju.”(Shiva, ibid)

Kao treći razlog, Summers navodi siro-maštvo siromašnih koji, prirodom svojeegzistencije, ne opterećuju se enviromen-talnim problemima, pa zaključuje: “Brigao agensu koji u jednom od milion sluča-jeva izaziva rak prostate očigledno će bi-ti mnogo veća u zemlji u kojoj ljudi dož-ive da ga dobiju, nego u zemlji u kojojumire dvjesta od hiljadu djece mlađe odpet godina.” (Shiva, ibid)

I na kraju, da ne bi posumnjali u njegovmizantropski odnos prema siromašnomJugu, Summers preporučuje transfer za-gađivačke tehnologije i industrije u Trećisvijet jer je tamo, sukladno logici ekono-mije, život jeftiniji.

Jedna od posljedica ovakve, u biti,kleptokratske konstrukcije svijeta, jeovovremena globalna kriza neoliberaliz-ma, koja će, ponovno, najviše koštati po-nižene i uvrijeđene, obespravljene i one-mogućene, one koje kolokvijalno može-mo svrstati u registar globalne socijalnemargine. S te margine očekuje se glaspromjene, ali on ne dolazi.

(p)ogledi

PLAMENnovi

55

***Lawrencea Summersa Barak Obama

izabrao je u svoj ekonomski tim, na mjes-to direktora Nacionalnog gospodarskogvijeća. Hoće li to razvijeni svijet samonastaviti neoliberalno mirovanje s lažnimskretanjem ulijevo? Je li se utopija disto-pirala prije nego što je i ušla u Bijelu Ku-ću?

Dr. Nerzuk Ćurak je profesor na Fakultetu Političkih nauka u Sarajevu,

novinar, te član Savjeta Novog Plamena.

Literatura:- Albert, Michael (2007): Život posle kapitalizma

ñ a i sada, u Z magazin, Balkan, jesen, br. 2. str. 41-46.

- Bey Hakim (2003): Privremena autonomna zo-na, Beograd, Centar za savremenu umetnost.

- Bourdieu, Pierre (2007): Nevidljiva ruka moć-nih, u Socijaldemokracija danas, Zagreb, Novo dru-švo, Udruga za razvoj socijalne demokracije, sije-čanj, br. 2. str. 6-8.

- Castells, Manuel (2003): Informaciona tehnolo-gija i globalni kapitalizam, u Wil Hutton andAnthony Giddens (ur.): Na ivici. Živeti sa global-nim kapitalizmom, Beograd, Plato, str. 72-100.

- Castells, Manuel (2003): Kraj tisućljeća. Za-greb, Golden Marketing.

- Fukuyama, Francis (1992): The End of Historyand the Last Man, New York, NY: Free Press.

- Gorz, Andre ( 1980): Zbogom proleterijatu, Za-greb, Globus.

- Hardt, Michael i Negri, Antonio (2003): Impe-rij, Zagreb, Multimedijalni institut i Arkzin d.o.o.

- Hutton, Will and Giddens, Anthony, ur. (2003):Na ivici. Živeti sa globalnim kapitalizmom, Beo-grad, Plato.

- Sassen, Saskia (2004): Gubitak kontrole. Suve-renitet u doba globalizacije. Beograd, Beogradskikrug.

- Shiva, Vandana (2003): Svet na ivici, u: WillHutton and Anthony Giddens (ur.): Na ivici. Živetisa globalnim kapitalizmom, Beograd, Plato, str.148-169.

- Žižek, Slavoj (2001): Prema politici istine, uZarez, Zagreb, br. 60-61, str. 10-11.

***1 Kulturnoznanstveni institut iz Essena je od dru-

gog do četvrtog februara 2001. organizirao Kon-ferenciju studijske grupe Slavoja Žižeka Antino-mije postmodernog uma koju je obilježilo Žiže-kovo predavanje Prema politici istine. Ovaj utje-cajni slovenački, evropski i svjetski intelektualactraži odgovor na izazove ”globalnog kapitalizmas ljudskim licem”. Odgovor je u ”povratku Le-njinu”, jer Treći put ”postmoderne ljevice” nijeništa drugo do ”socijalna demokracija, pod he-gemonijom liberalno-demokratskog kapitaliz-ma”. Veličajući značaj Lenjinove ”bezuvjetnevolje” kojom je ”nasilno pokrenuo Marksa”, Ži-žek je uvjeren da se ”u suvremenim širom-svjetskim okolnostima”, uz ponavljanje ”lenji-nističke geste”, ponovo može pokrenuti ”politič-ki projekt koji će potkopati ukupan liberalno-ka-pitalistički svjetski poredak, projekt koji će pre-ko toga, u suvremenom svjetskom političkompoložaju, s gledišta njegove podčinjene istine,neustrašivo osnažiti istupanje za istinu. Mi bis-mo se trebali, bez isključivanja nekih sektora apriori, u duhu nepokolebljivo (samo)kritičkogdržanja, približiti ovoj zadaći.” Detaljnije vidi uZarez, Zagreb, 19. juli 2001, br.60-61, str. 10-11.

2 Manuel Castells ovom sintagmom imenuje svijetnačinjen od mnogih crnih rupa društvene isklju-čenosti po cijelom planetu.

3 Kakistokracija (grč. vladavina najgorih)

dr. Mojmir Križan

Postojeći kapitalistički sistem jeosuđen na propast. Krikovi zbognjegove nepravednosti se čuju do

neba, te samo neznanje i tradicija najam-ne radnike navode da ga podnose... Sto-ga ja uopće ne sumnjam da će novi po-redak biti ili neki oblik socijalizma, ilipovratak u barbarstvo i ratovanje dokakvog je došlo prilikom provale barba-ra. Ako boljševizam ostane jedini snažani učinkovit konkurent kapitalizmu, ja nevjerujem u ostvarenje bilo kojeg oblikasocijalizma, već samo u kaos i razara-nje." Prve dvije rečenice gornjeg citatakao da dolaze od nekog zadrtog boljše-vika, treća rečenica podsjeća na žargonnekog idealističkog i romantičnog za-padnog socijaliste, primjerice na ranogCornelius Castoriadisa i njegovu alter-nativu "socijalizam ili barbarstvo", a če-tvrta na nekog uvjerenog pro-tiv-nikaporetka uspostavljenog Oktobarskomrevolucijom u Sovjetskom Savezu 1917.godine. Formulirao ih je, međutim, Ber-trand Russell (1872.-1970.), matemati-čar, filozof, društveni kritičar i poznatiutemeljitelj suda za ratne zločine, poz-natog pod nazivom "Russellov sud". Onse 1920. pridružio jednoj delegaciji bri-tanskih laburista, s njima proveo 40 da-na u posjeti Sovjetskom Savezu, koji seupravo nalazio u onoj obuhvatnoj krizi,koja je godinu dana kasnije ublaženauvođenjem Nove ekonomske politike, inakon povratka svoje spoznaje i utiskeobjavio u obliku podužeg ogleda. (Usp.:Bertrand Russell, The Practice and The-ory of Bolshevism, 1920; njemački pri-jevod: Die Praxis und Theorie des Bol-schewismus, Verlag Darmstädter Blät-ter, Darmstadt 1987. Citirane rečenicenalaze se na str. 35-36 njemačkog izda-nja. U daljnjem tekstu citiram također izovog izdanja.)

Iako uvjeren u nepravednost kapitalis-tičkih odnosa i u potrebu njihovog pre-vladavanja uvođenjem socijalizma, Rus-

sell kao izvanredno pronicljiva, skeptič-na i znanstveno misleća osoba s lako-ćom otkriva slabe točke bolj-ševičkevladavine i uzroke tih slabosti, te bezkolebanja zaključuje da ona ne može do-vesti do poretka za koji se isplati boriti.Skepsa je, naime, jedan od temelja nau-ke - a upravo je ona u potpunosti nedos-tajala kod ideoloških i političkih nosila-ca "naučnog socijalizma".

Što je, po Russellu, boljševički pore-dak osudilo na neuspjeh kod "izgra-dnjesocijalizma" ili čak na propast, i što gačini neprihvatljivim za stanovnike in-dustrijskih zemalja? Ovdje treba nagla-siti da Russell ima pred očima stanje uindustrijskim zemljama početkom 20.stoljeća, dakle mnogo desetljeća prijepojave društva obilja u tim zemljama.Evo njegovih najvažnijih argumenata.Boljševici svoju moć - jednopartijskuvladavinu - održavaju prijetnjom nasil-jem i sprečavanjem slobodnih demo-kratskih izbora. Pri tome se služe jav-nošću glasanja, koja omogućava stigma-tiziranje i kažnjavanje onih koji se proti-ve volji moćnika, onemogućavanjemobjavljivanja tekstova i držanja javnihgovora kandidata za političke položajekoji oponiraju boljševicima, te reducira-njem sovjeta na glasačke mašine kojesamo legitimiraju vladavinu uskih, stal-no aktivnih gremija, čiji su članovi is-ključivo boljševici i u čijim je rukamakoncentrirana sva moć. Već u vrijemeRussellovog posjeta ovi su novi vlasto-dršci bili razvili novu klasnu svijest:"Vlada ima klasnu svijest i klasni intereskoji se posve razlikuju od onih nekogpravog proletera, koga se ne smije brka-ti s papirnatim proleterom marksističkogsistema" (str. 152). Drugim riječima,Russell je sovjetsku "novu klasu" bio za-pazio samo tri go-dine nakon uspostav-ljanja boljševičke diktature, i to prili-kom kratke posjete navodnoj "diktaturiproletarijata", dok je u Jugoslaviji Milo-vanu Đilasu za to trebalo desetak godi-na. Pri tome je Đilas kao insider imao

SOCIJALIZAM JU»ER, DANAS, SUTRAU povodu kritike boljševizma iz pera Bertranda Russella

(p)ogledi

PLAMENnovi

56

odlične uvjete da razvoj "nove klase"promatra izbliza - ali je imao i svoj"klasni interes" da ta klasa sačuva svojumoć i privilegije.

Boljševizam kao religija Na ekonomskom polju je vladavina

boljševika dodala svoja razaranja onimakoja je za sobom ostavio Prvi svjetskirat. Obnova industrije je u uvje-timavanjskog bojkota i nedostatka kvalifici-rane radne snage zahtijevala tzv. milita-rizaciju rada, tj. koncentraciju svih re-sursa na pokretanje industrije, posebnovojne industrije. Seljaci su stoga grado-ve prestali snabdijevati hranom, jer unjima više nisu mogli kupiti ništa koris-no. Boljševici su na to reagirali konfisci-ranjem poljoprivrednih proizvoda, što jekonflikt između sela i grada samo poja-čalo i u gradovima uzrokovalo glad. Taje glad pak dalje smanjila proizvodnost,natjerala industrijske radnike na bijeg usela, a njihov život u gradovima pretvo-rila u brutalnu borbu za preživljavanje -dakle u logičku i faktičku suprotnost so-cijalističkih društvenih odnosa.

Već i ovaj jad i žrtve, koje je boljše-vička vladavina prouzročila do 1920,kao i razmišljanja o tome kakve bi pos-ljedice revolucija boljševičkog tipa ima-la u industrijaliziranim zemljama Zapa-da, naveli su Russella na zaključak dasocijalizam kao cilj, čak i da zaista budeostvaren, ne može opravdati za to po-trebne žrtve. A u Sovjetskom Savezu tajcilj ne može biti ostvaren, jer siro-mašt-vo, borba za preživljavanje i ratovanjeljude čine nemilosrdnim, krvo-žednim idivljim, a ne solidarnim, civiliziranim iobrazovanim. Dok povijesne paraleleboljševizmu nedostaju, Russell zapažanjegovu sličnost s Platonovom Republi-kom (Politeia). Komunistička partijaodgovara Platonovim stražarima, vojniciimaju podjednaku funkciju, a i odnosprema porodici, tj. nastojanje da se onau cijelosti potčini društvenoj kontroli, uoba je slučaja sličan.

U sferi teorije je središnja greška bolj-ševizma tzv. historijski materijalizam, tj.jednostrano uvjerenje da su povijesnirazvoj i sve važne društvene pojaveodređene ekonomijom, tj. stupanjemrazvoja proizvodnih snaga, ekonomskiminteresima i ekonomskim odnosima ukapitalizmu, u prvom redu klasnom bor-bom. Russell ne negira jak utjecaj eko-nomije, ali ističe i druge, izvanekonom-ske motive - potrebe i strasti - ljudskogdjelovanja: taštinu, potrebu za rivalizira-njem, želju za moći i nacionalizam. Što-

više, on ističe fatalne ekonomske poslje-dice nacionalizma u - još i danas aktuel-noj - primjedbi: "U istočnoj Evropi jebalkanizacija uzrokovana samoodređe-njem (naroda - M. K.) s ekonomskogstanovišta očito fatalna, ali je ona izuglavnom sentimentalnih razloga ipakbila zahtijevana" (str. 120). Uslijed ovihsvojih ograničenih pogleda boljševici sunesposobni ukloniti uzroke mnogihopasnih problema i konflikata. Jedan oduzroka teorijske insuficijencije boljše-vizma je njegov karakter religijskogpokreta. Zbog ovog svog religijskog ka-raktera boljševizam nije običan političkipokret, ponajmanje pokret spojiv sa slo-bodom, ljudskim pravima i znanstvenimpogledom na svijet. To potvrđuje iskust-vo da boljševici nisu pristupačni racio-nalnoj argumentaciji i da odbijaju neu-tralno znanstveno propitivanje njihovihteza i tvrdnji. Oni se pozivaju na autori-tete - Marxa i Engelsa - a ne na opaža-nja, iskustva i racionalne argumente.Russell je imao priliku cijeli sat razgo-varati s Lenjinom, koji je na njega osta-vio utisak teoretičara koji čvrsto vjerujeu svoju teoriju, nastoji sve ostale uvjeri-ti u njenu istinitost - i prezire one kodkojih mu to ne uspijeva. Takva bezuvjet-na vjera je, međutim, nespojiva sa slobo-dom i tolerancijom. Kao religija, boljše-vizam je sličan islamu kao jednoj takođ-er praktičnoj, socijalnoj i prema proble-mima ovog svijeta orijentiranoj religiji.Kako, međutim, ostvariti socijalizamako su boljševičke metode osuđene napropast? Što u kapitalizmu treba promi-jeniti, da bi društveni odnosi postali so-cijalistički? Kao i većina socijalista,Russell socijalizam vidi kao društvo jed-nakosti, blagostanja, solidarnosti, sigur-nosti i osmišljavanja života kroz sudje-lovanje u upravljanju zajedničkim dje-latnostima i rješavanju društvenih pro-blema. Za razliku od boljševika, on nevjeruje da je socijalizam moguće uspos-taviti jednopartijskom diktaturom i raz-vlašćenjem "buržoazije" - u boljševičkojpraksi svih onih koji su trenutno politič-ki nemoćni, ali nisu siromašni kao crk-veni miševi. Osnovnim uvjetom socija-lizma Russell smatra uklanjanje nejed-nake raspodjele moći. U kapitalizmu ka-pitalisti imaju ne samo moć nadsredstvima za proizvodnju, već i onunad obrazovanjem i medijima, a time inad političkom kulturom stanovništva iuvjerenjima intelektualaca. Radništvo jepak žrtva zanemarivanja obrazovanja,prisiljeno je na težak i monoton rad, dokje prostor koji mu preostaje za individu-

alnu inicijativu i osobni razvoj vrlo ma-len. Svakako, potčinjavanje pojedincaindustrijskom i vojnom aparatu kapita-lizma je uvjet njegove visoke proizvod-nosti. Ono, međutim, daleko premašujezaista neophodna ograničenja slobode.U uvjetima visoke produktivnosti, te od-sustva militarizma, osvajačkih pohoda ilakomosti za materijalnim konzumom,sfera slobode pojedinca mogla bi bitimnogo šira. Širokom raspodjelom moćije moguće spriječiti da moćnici svoje že-lje za pobjedom, za vladanjem i za boga-ćenjem za-dovoljavaju na račun većinekoja takvu moć nema, u prvom redu naštetu individualnih sloboda i životnihperspek-tiva te većine, kao što to primje-rice čine boljševici. Na žalost, oni su da-leko od toga da shvate značaj slobodepojedinca, tako da, su i izgledi da se uSovjetskom Savezu u dogledno vrijemepromijene postojeće strukture moći mi-nimalni. Kako, međutim, redistribuiratipolitičku i ekonomsku moć bez eko-nom-skih i humanitarnih katastrofa kak-ve sobom donose nasilje i ratovi? Za toje potreban visok nivo moralnog, inte-lektualnog i tehničkog obrazovanja sta-novništva, kao i duži period mira i sta-bilnosti za provedbu potrebnih reformi.One moraju biti postupne, da ne izazovusnažan otpor onih kojima ne idu u prilogi da se izbjegne uspostavljanje novih, re-volucionarnih i u pravilu nedemokrat-skih struktura moći.

Jedan od oblika preraspodjele moći uindustriji je samoupravljanje. Dok je li-beralni individualizam na mjestu kodonih oblika djelovanja koji za okolinunisu od većeg značaja, u industriji jeprincip slobode moguće ostvariti samoslobodno dogovorenim zajedničkim dje-lovanjem. Russell je uvjeren da bi učin-kovitost rada u rudnicima i na željeznicibila veća da radnici mogu sami upravlja-ti pogonima u kojima rade. Polazeći od

Bertrand Russell

(p)ogledi

PLAMENnovi

57

ovoga i uz pomoć jakih britanskih sindi-kata, samoupravljanje bi se moglo proši-riti i na druge industrijske grane. Pri to-me bi kapitalistima trebalo u početkuoduzeti samo moć, a ne i novac. Kako jemnogima od njih stalo prvenstveno dovisokih prihoda, time bi se izbjegli opas-ni konflikti.

Utilitarizam i cinizam Kao najveću prepreku uspostavljanju

socijalizma u zemljama zapadne Evro-pe, Russell vidi Sjedinjene AmeričkeDržave (SAD). SAD se odupiru socija-lizmu svuda na svijetu, što ne samoznatno otežava stanje u Sovjetskom Sa-vezu, već i onemogućava uspostavu so-cijalizma u industrijaliziranim evrop-skim zemljama - sve dok SAD ne buduspremne ostati neutralne ili čak sameprihvatiti socijalizam. Druga prepreka jesnažan otpor socijalizmu unutar tih ze-malja: socijalističke odnose treba uspos-tavljati samo tamo gdje je taj otpor slab.I konačno, među pristašama socijalizmamora biti dovoljno tehnički, ekonomski iupravno kvalificiranih ljudi, spremnihda preuzmu vodeće funk-cije od onihkoji stanu na stranu kapitalista. Svoj kri-tički ogled i svoj plaidoyer za demokrat-sko, nenasilno i postupno uvođenje soci-jalizma u bogatim industrijaliziranimzemljama Russell završava slijedećimriječima: "Rat i njegove posljedice sudokazale razornu snagu kapitalizma; po-brinimo se za to, da predstojeće razdob-lje ne dokaže da je razorna snaga komu-nizma još veća, već da socijalizam imasnage da zaliječi rane koje je loš starisistem nanio ljudskom duhu" (str. 189).U svom više godina kasnije napisanomogledu "Što govori u prilog socija-liz-mu" ("Was für den Sozialismus spricht",u: Ber-trand Russell, Lob des Mübig-gangs, Paul Zsolnay Verlag, Hambrug1957, str. 132-171) Russell kritički ana-lizira posljedice primata profitnog inte-resa u kapitalizmu i razrađuje slijedećeargumente u prilog socijalizma:

(1) Kapitalistički motiv profita ima zaposljedicu konkurenciju, oscilacije natržištu, hiperprodukciju, propadanje fir-mi itd., tj. on ne osigurava optimalnuproizvodnju i raspodjelu.

(2) Iz tih razloga je znatan dio radnosposobnih ljudi nezaposlen, dok ostaliimaju predugo radno vrijeme. Učinkovi-ta proizvodnja i egalitarnija raspodjelarada omogućile bi da svi rade, primjeri-ce, četiri sata dnevno i da im to omogu-ći razuman standard života, dok ostalovrijeme koriste za obrazovanje, kulturno

stvaralaštvo i sl.(3) Opća nesigurnost pogađa i one ko-

ji imaju radno mjesto i dovoljne prihode,to zatamnjuje i životne perspektive nji-hove djece.

(4) Nesreća druge vrste su bogati bes-posličari. Uslijed jalovosti svoje egzi-stencije oni razvijaju mentalitet i ukuskoji negativno utječu na kulturu društva.

(5) Više obrazovanje stječu uglavnomdjeca dobrostojećih, dok ostala za aka-demsko obrazovanje spremna i sposob-na omladina mora premostiti mnoge pre-preke da bi ga stekla. To znači da mnogitalenti propadaju.

(6) Samo socijalizam može osloboditižene iz njihovog podređenog položaja,jer im samo država može pomoći kodstjecanja obrazovanja, rada izvan kuće ibrige za djecu.

(7) Umjetnost je u kapitalizmu takođ-er komercijalizirana. Autorima, među-tim, treba omogućiti da na vlastiti tro-šak objavljuju i one svoje radove koji neobećavaju profit.

(8) Ponuda, pravedna raspodjela i ko-ordinacija javnih službi također zahtije-vaju aktivnost države.

(9) Konačno, Russel uzroke modernihratova vidi prvenstveno u želji za profi-tom, te predlaže da se taj uzrok uklonidržavnim (vladinim) planiranjem priv-rednih djelatnosti.

Russellova prognoza da će boljševi-zam propasti zbog svog nasilništva iprivredne nekompetentnosti u međuvre-menu se obistinila. Današnje stanje usvijetu potvrđuje i njegovu tvrdnju da jesocijalizam neostvariv dok god mu seopiru SAD. Međutim, propali su i poku-šaji umjerenijih i racionalnijih metodadržavnog planiranja, kao i samouprav-ljanje u socijalističkoj Jugoslaviji. Nekeod ovih neuspjeha je moguće pripisatisiromaštvu i niskom nivou kulture uzemljama u kojima su takvi pokušaji po-duzeti, ali propali su i pokušaji jačanjadržaven kontrole nad privredom u nekimbogatim, industrijaliziranim zapad-nimzemljama. Danas, na početku 21. stolje-ća, u mnogim je zemljama stanovništvovisoko obrazovano i profesionalno kva-lificirano, a društveni proizvod po sta-novniku visok, pa ipak u njima gotovonitko ne pomišlja na uvođenje socijaliz-ma. Jesu li razlog tome loša iskustva spropalim "realno egzistirajućim socija-lizmom" ili globalna kapitalistička kon-kurencija?

U Russellovoj argumentaciji postoji ijedan drugi problem. Ona je, naime, ba-rem mjestimično, utilitaristička i utoliko

cinična. Utilitarizam, naime, ne isklju-čuje da se u ime "najvećeg mogućeg do-bra za najveći mogući broj ljudi" neki-ma, iako nisu ništa skrivili, nanese i ve-liko zlo. Russell se u više navrata pita"isplate" li se žrtve koje zahtijeva uvođ-enje socijalizma, tj. argumentira utilita-ristički kao i mnogi socijalistički revolu-cionari. Međutim, suvremene teorijepravednosti, utemeljene na primatu pra-va i sloboda svakog pojedinca, isključu-ju ovakav utilitarizam: čak i da je "boljabudućnost" izvjesna, tj. da je mogućedokazati da će neki projekt društvenihpromjena, koji zahtijeva nanošenje zlanevinim pojedincima, većini donijeti da-leko veće dobro, takav projekt nije mo-guće legitimirati, jer je nespojiv s pošto-vanjem ljudskih sloboda i prava kaosuvremenog normativnog apsolutuma.Može se, dakle, zaključiti da država uprilog socijalizma može učiniti priličnomalo: ona ne smije postati jednopartij-ska diktatura, ne smije uvesti ekonom-sko planiranje, ne smije kršiti individu-alna prava, ne smije se izolirati od okol-nog svijeta itd. Preostaje joj samo daosigurava poštovanje ljudskih sloboda iprava, da potiče privredu indirektnimmjerama ekonomske politike u mjeri ukojoj joj to dopušta ekonomska globali-zacija, i da se brine za maksimiranje ijednakost šansi svih svojih građana pre-raspodjelom u skladu s ovom ili onomteorijom pravednosti. Za uspostavljanjesocijalističkih odnosa se, dakle, morajupobrinuti sami građani: oni mogu nasto-jati da u njihovim zajednicama i organi-zacijama bude čim manje ugnjetavanja,da potaknuti svojim moralnim uvjerenji-ma pritječu u pomoć slabima i ugroženi-ma, da dogovorno upravljaju svojimposlovima, da racionalno surađuju naradnom mjestu, da se brinu za pravednu,po mogućnosti egalitarnu raspodjelumaterijalnih dobara kako uz pomoć, ta-ko i nezavisno od državnih mehanizamapreraspodjele, da se brinu da se nitko neosjeti suvišnim ili čak izopćenim iz dru-štva, što država i uz najviše mirovine isocijalne pomoći ne može osigurati, dase prema svima ponašaju s poštovanjemi simpatijom itd. Nije teško vidjeti dakombinacija ovih elemenata neminovnorezultira u nekom obliku "samoupravlja-nja" na mikronivou. Pitanje pak da li,kada, i na temelju kojih kriterija društvokonstituirano u skladu s ovim zahtjevi-ma treba smatrati "socijalističkim", zasada može ostati otvoreno.

Ovaj je tekst prvi put objavljen u Hrvatskoj ljevici, br. 9, 2003.

(p)ogledi

PLAMENnovi

58

prof. dr. Ernest Mandel

Nakon sredine 70-ih počelo je dola-ziti do narušavanja ravnoteže sna-ga u odnosima između klasa na

svjetskoj razini. Glavni razlog za to jepredstavljao nalet dugotrajnog vala depre-sije u kapitalističkoj ekonomiji, kojega jepratio konstantni porast nezaposlenosti. Uimperijalističkim zemljama nezaposlenostse povećala s 10 na 50 milijuna nezaposle-nih, a u zemljama Trećeg svijeta dosegnu-la je razinu od 500 milijuna nezaposlenih.Kod mnogih potonjih zemalja to znači daje 50% stanovništva bez posla. Ovaj ma-sovni porast nezaposlenosti, zajedno sastrahom od nezaposlenosti kod onih kojiimaju posao, oslabio je radničku klasu iomogućio kapitalistima širom svijeta ofan-zivu koja je težila povećanju profitne stopeputem snižavanja realnih nadnica, te infra-strukturnih i socijalnih troškova. Nalet ne-o-konzervativizma je samo ideološki izrazovoga socijalnog i ekonomskog napada.Velika većina vodstva masovnih partija ko-je za sebe tvrde da su socijalističke kapitu-lirala je pred ovom kapitalističkom ofanzi-vom, te prihvatila nepopularnu politiku. Tose moglo vidjeti u zemljama kao što suFrancuska, Španjolska, Nizozemska,Švedska, Venezuela i Peru. To je dezorijen-tiralo radničku klasu i tijekom cijelog pe-rioda otežalo masama izvođenje defanziv-nih borbi. Ova kapitulacija socijaldemo-kracije zbila se paralelno s ideološkim i po-litičkim utjecajem krize na sustav u Istoč-noj Europi, bivšem SSSR-u, Kini i Indoki-ni; čime je potaknuta duboka opća krizakredibiliteta socijalizma. U očima velikevećine stanovništva svijeta dva glavna his-torijska iskustva izgradnje besklasnog dru-štva – staljinističko/postaljinističko/maois-tičko i socijaldemokratsko - su propala.Naravno, mase vrlo dobro razumiju da jeovaj neuspjeh bio neuspjeh u ostvarivanjucjelokupnih društvenih ciljeva. Ali to ne

podrazumijeva i negativnu procjenu važ-nih konkretnih promjena u društvenom ži-votu koje su se dogodile u korist potlače-nih. U tom smislu ukupni rezultat aktivnos-ti radničke klase, te svih tendencija unutarnje, u periodu dužem od 150 godina, jestpozitivan. No, to ne može nadomjestiti uv-jerenje milijuna radnika o tome da će sveneposredne borbe ubrzano dovesti do bor-be za rušenje kapitalizma i izgradnju bes-klasnog društva bez eksploatacije, tlačenja,nepravde, te masovnog nasilja. U nedostat-ku takvog uvjerenja, neposredne borbe sufragmentirane i isprekidane, te lišene jas-nih političkih zahtjeva. Politička inicijativanalazi se u rukama imperijalizma, kapita-lista i njezinih zastupnika. Ovo je očito izonoga što se događa u Istočnoj Europi,gdje je pad birokratskih diktatura uslijedudaraca od strane širokih borbi masa doveodo restauracije kapitalizma umjesto politič-ke inicijative u smjeru socijalizma. Istastvar se počinje događati i u bivšem SSSR-u. Mase u Istočnoj Europi i bivšem SSSR-u, da ne spominjemo zemlje kao što jeKambodža, smatraju da su staljinističke ipost-staljinističke diktature identične smarksizmom i socijalizmom, te sve to jed-nako odbacuju. Staljin je ubio milijune ko-munista, te vršio represiju nad milijunimaradnika i seljaka. To nije bio proizvodmarksizma, socijalizma ili revolucije, većrezultat krvave kontrarevolucije. No, ob-jektivna je činjenica da mase na te stvari idalje gledaju drugačije, što ima snažan ut-jecaj na internacionalnu političku i društve-

nu stvarnost. Ova kriza kredibiliteta socija-lizma objašnjava osnovno proturječjesvjetske situacije u trenutku u kojem semase bore u mnogim zemljama, često navećoj razini nego ikada ranije. S jedne stra-ne, imperijalizam i internacionalna buržoa-zija nisu sposobni uništiti radnički pokretkao što su to učinili tijekom 1930-ih i1940-ih u velikim europskim i japanskimgradovima, te u mnogim drugim zemlja-ma. No, s druge strane, radne mase još ni-su spremne boriti se za globalno anti-kapi-talističko rješenje. Iz ovog razloga nalazi-mo se u periodu svjetske krize i nereda ukojemu niti jedna od glavnih društvenihklasa nije u mogućnosti da ostvari svojupovijesnu pobjedu. Osnovna zadaća komu-nista i socijalista jest da pokušaju povratitikredibilitet socijalizma u svijesti milijunamuškaraca i žena. To će biti moguće samoako naša polazna točka budu neposrednepotrebe i brige masa. Allternativni modelpolitičke ekonomije mora uključiti ovezahtjeve. Takvi zahtjevi moraju masamapružiti najkonkretniju i najučinkovitiju po-moć kako bi se mogle uspješno boriti zasvoje potrebe. To možemo formulirati go-tovo biblijskim riječima: eliminirati glad,odjenuti gole, dati dostojanstven život sva-kome, spasiti živote onih koji umiru zbogodsutstva potrebne medicinske njege, po-većati dostupnost kulturnih dobara, uklju-čujući i eliminaciju nepismenosti, proširitidemokratske slobode i ljudska prava, te eli-minirati represivno nasilje u svim njego-vim oblicima. Ništa od navedenog nije

SOCIJALIZAM I BUDU∆NOST

Ernest Mandel, jedan od vodećih marksističkih teoretičara druge polovice 20-ogstoljeća, duboko je vezivao borbu protiv kapitalizma s borbom za proširenje i produ-bljenje demokracije. Bio je i jedna od vodećih ličnosti Četvrte Internacionale. Autorje brojnih knjiga i članaka, prevođen je na preko 40 jezika, a svjetsku je slavu i izvanlijevih krugova stekao svojim radom na području ekonomije, gdje se posebno ističunjegove knjige “Marksistička ekonomska teorija” i “Kasni kapitalizam”, te njegovapredavanja o dugim valovima kapitalističkog razvitka na Sveučilištu Cambridge. Ovajje članak originalno prezentiran 1992. kao govor na forumu lijevih partija u Nikarag-vi, te je prvi put objavljen u časopisu International Viewpoint.

(p)ogledi

PLAMENnovi

59

dogmatsko ili utopijsko. Iako se mase nisuspremne boriti za socijalističku revoluciju,one mogu u potpunosti prihvatiti ove cilje-ve ako su formulirani na najkonkretnijimogući način. Oni mogu potaknuti šireborbe u najrazličitijim varijantama i kom-binacijama. Zbog toga moramo u našimprijedlozima biti što je više moguće kon-kretni. Kakav je način proizvodnje hranemoguć? S kojim agrarnim tehnikama? Nakojim mjestima? Koji materijali se moguproizvoditi? Na kojim mjestima ili u kojimnacijama na najširoj internacionalnoj ska-li? Uzimajući u obzir uvjete koji su nužnopotrebni za postizanje takvih ciljeva, zak-ljučujemo da takav program predviđa pre-raspodjelu postojećih resursa i radikalnupromjenu u centrima društvene moći odlu-čivanja. Trebali bismo biti uvjereni da ma-se koje se bore za te ciljeve neće posustatikada im stvarnost prikaže te implikacije. Utome leži jedan od najvećih povijesnih iza-zova s kojima se suočava socijalističkipokret: biti u mogućnosti bezuvjetno pred-voditi borbe širokih masa za ostvarenje na-jakutnijih trenutnih potreba. Je li takav al-ternativni model moguć u današnjem dru-štvu bez kratkoročnog cilja sudjelovanja ipreuzimanja konkretne vlasti u kratkoroč-nim ili srednjeročnim okvirima? Mislim daje pitanje postavljeno na krivi način. Jasnoje da je nemoguće izbjeći pitanje političkemoći; no konkretan oblik borbe za vlast, teprije svega, konkretan oblik državne vlastine smije biti unaprijed odlučen. Formulaci-ja konkretnih ciljeva i načina borbe za po-trebe masa ne smije biti podređena ciljevi-ma ostvarivim na političkom planu u krat-kom roku. Naprotiv, ciljevi i načini borbemoraju biti određeni bez ikakve političkepristranosti. Mora se iskoristiti formula ve-likog taktičara Napoleona Bonapartea kojuje i Lenjin često ponavljao: “on s’engage etpuis on voit” (Uđimo u bitku pa ćemo vid-jeti što dalje). Na taj je način međunarodniradnički pokret u periodu najimpresivnijemasovne aktivnosti vodio kampanju s dvaglavna cilja: 8-satni radni dan i opće pravoglasa. Zar ne može današnji imperijalizam,preciznije imperijalizam sjedinjen s krup-nim kapitalom, priječiti realizaciju tih istihciljeva u zemljama Latinske Amerike? Zarne može imperijalizam blokirati pritjecanjekapitala i prijenos tehnologije čak i više ne-go što se to danas čini putem pritisakaMMF-a i Svjetske Banke? Ponovno mis-lim da nas tako postavljeno pitanje dovodiu zamku. Istina je da nitko ne može datiadekvatan odgovor unaprijed. U konačnojanalizi dolazimo do zaključka da sve ovisio raspodjeli moći; no ona nije predodređe-na, nego se konstantno mijenja. Nadalje,

borba za ostvarive i jasne ciljeve kroz ma-sovne akcije je jedini način da se promije-ni ravnoteža snaga u korist radnika, te sviheksploatiranih i potlačenih. Ne smije bitizaboravljeno da imperijalizam prolazi krozapsolutnu krizu vodstva. Konsolidirajućisvoju vojnu dominaciju, američki imperi-jalizam je izgubio tehnološku i financijskudominaciju i više nije sposoban nametnutisvoju volju najvažnijim konkurentima, ja-panskom i njemačkom imperijalizmu.Osim toga, više ne može kontrolirati mo-guće reakcije masa u Sjedinjenim Država-ma, niti na međunarodnom nivou. Pod timuvjetima postoji puno mogućih oblika us-pješne borbe za direktno poništenje plaća-nja inozemnog duga. Malo je vjerojatno daće zemlje Latinske Amerike i Trećeg svije-ta poduzeti sličan potez. No, ako zemljepoput Brazila, u slučaju pobjede Radničkepartije to učine, ne možemo unaprijedpredvidjeti reakciju imperijalizma. Mogu-će je nametnuti ekonomsku blokadu, ali toje mnogo teže učiniti Brazilu, najrazvijeni-joj zemlji Latinske Amerike, nego manjimzemljama poput Kube ili Nikaragve. Brazilima mogućnosti odgovoriti političkomofanzivom, s političko-ekonomskim Brest-Litovskom i pokrenuti mnoge zemlje i ma-se govoreći: „Slažete li se da naši ljudi bu-du kažnjeni zato što traže eliminiranje gla-di, bolesti i kršenja ljudskih prava?“. Od-govor radničkih masa svijeta nije unaprijedodlučen zaključak, mogao bi biti nedovo-ljan, kao i pozitivan. Ipak, to je velika bit-ka koja bi mogla promijeniti svjetsku poli-tičku situaciju. Mogla bi omogućiti daljnjepromjene u ravnoteži moći; mogla bi po-moći u obnavljanju vjere u bolji svijet. Ovimotivi predstavljaju temeljni metodološkipristup Karla Marxa: borba za socijalizamnije dogmatsko i sektaško nametanje nekihranije zacrtanih ciljeva u odnosu na stvaranpokret masa. Ona je samo svjesni izraz togpokreta kroz koji sastavni elementi novogdruštva mogu izrasti iz sjemenki staroga.Možemo ilustrirati ove motive u relaciji saaktualnim problemima današnjice. Multi-nacionalne kompanije imaju sve veću do-minaciju u nikada većim sektorima svjet-skog tržišta. Predstavljaju kvalitativno su-periorni oblik internacionalne centralizaci-je kapitala, što vodi u sve veću internacio-nalnu borbu klasa. Nažalost, međunarodnaje buržoazija puno bolje pripremljena i us-klađena nego radnička klasa u tom smislu.U osnovi postoje jedino dva odgovora rad-ničke klase na akcije multinacionalnihkompanija: povući se u protekcionizam ibraniti takozvanu nacionalnu konkurent-nost, to jest klasnu suradnju sa šefovima ivladama svake zemlje protiv 'Japanaca', '

Nijemaca' i 'Meksikanaca', ili solidarnost sradnicima svih zemalja u borbi protiv svihnacionalnih i međunarodnih izrabljivača.U prvom slučaju neizbježna silazna puta-nja rezanja plaća, socijalne zaštite i uvjetana radu pojavit će se u svim zemljama, jermultinacionalne kompanije uvijek moguizrabljivati zemlje sa nižim nadnicama, ta-mo prebaciti proizvodnju ili ucjenjivatiradnički pokret davajući koncesije unapri-jed. U drugom slučaju postoji barem mo-gućnost rastuće krivulje koja može ubrza-no povisiti plaće, povećati socijalnu zaštitumanje razvijenih zemalja, te u pozitivnomsmislu smanjiti razlike u životnom standar-du.

Ovaj drugi mogući odgovor nikako nijesuprotstavljen ekonomskom razvitku ilistvaranju radnih mjesta u zemljama Trećegsvijeta. Naprotiv, on podrazumijeva druga-čiji model razvitka koji se ne zasniva naodržavanju niskih plaća, već na rastu na-cionalnog gospodarstva i zadovoljavanjuosnovnih potreba ljudi. Borba za ovaj in-ternacionalni odgovor napadu multinacio-nalnih kompanija zahtjeva brze zajedničkekonkretne inicijative na razini sindikata,posebno “odozdo” od strane sindikalnihpovjerenika, te nezavisnih i borbenih inici-jativa koje dolaze od strane običnog član-stva u svim svjetskim tvornicama koje pro-izvode u istoj industrijskoj grani ili za istukompaniju. Ona je već započela na skro-man, ali konkretan način: NAFTA (NorthAmerican Free Trade Agreement) pokušajtransformacije Meksika pretežno u maqui-ladoru (slobodnu ekonomsku zonu s nis-kim plaćama), otvara put navedenom od-govoru koji može biti proširen na čitavuLatinsku Ameriku. Istovremeno takozvaninovi socijalni pokreti jedva da izražavajunezadovoljstvo širokih društvenih slojevaugroženih dinamikom kasnog kapitalizma.Ova dinamika podrazumijeva opasnost po-većanog depolitiziranja tih slojeva, te možekonstruirati društvenu bazu krajnje desnihnapada, uključujući i one neofašističke, us-mjerenih protiv demokratskih sloboda.Svaka politika socijalnog mira ili pseudo-realističkog kompromisa sa kapitalistimastvara utisak da u osnovi ne postoje drugepolitičke opcije, te na taj način povećavanavedenu opasnost. Zbog toga je za radnič-ki pokret od neposredne važnosti usposta-viti strukturno savezništvo s potlačenima ineorganiziranima, te im pomoći da se orga-niziraju, obrane i ostvare ljudsko dostojan-stvo. U svim navedenim primjerima ovomora biti učinjeno na nedogmatski način,lišen uvjerenja da se posjeduje opća istina ikonačni odgovori. Izgradnja socijalizma jeveliki eksperiment s novim iskustvima ko-

(p)ogledi

PLAMENnovi

60

ja se ne mogu predvidjeti. Moramo učiti iziskustva, te posebno od samih masa. Izovog razloga moramo biti otvoreni za dija-log, te drugarsku diskusiju sa čitavom lje-vicom koja dosljedno slijedi principe svo-je struje i organizacije. Šire gledano, mora-mo uzeti u obzir činjenicu da je stanje usvijetu danas dramatično: doslovno se radio pitanju fizičkog preživljavanja čovječan-stva. Glad, epidemije, opasnosti nuklearneenergije, uništenje prirodnog okoliša – svenavedeno je suština novog i starog kapita-lističkog svjetskog kaosa.

U zemljama Trećeg svijeta od gladi i iz-lječivih bolesti godišnje umre 16 milijunadjece. Ta brojka čini 25% poginulih u Dru-gom svjetskom ratu, uključujući Hiroshi-mu i Auschwitz. Drugim riječima, svake 4godine odvija se novi svjetski rat protivdjece. Ovo je stvarnost današnjeg kapita-lizma i imperijalizma.

Ova nehumana realnost uzrokuje nehu-mane političke i ideološke posljedice. Usjeveroistočnom Brazilu, nedostatak vita-mina u prehrani siromašnog stanovništvadoveo je do nastanka nove vrste ljudi patu-ljasta rasta, muškaraca i žena koji su prošlikroz fizičke promjene zbog kojih su 30centimetara niži od ostatka populacije ovezemlje. Postoje milijuni ovakvih nesretni-ka, koje vladajuća klasa i njezini predstav-nici zovu "čovjekoliki štakori", sa svim de-gradirajućim implikacijama ovakvih i slič-nih termina, poteklih od nacista.

Postupnim razvojem kapitalizma u zem-ljama Istočne Europe i bivšeg SSSR-a, po-novno se budi sve ono barbarsko, ono štosocijalno unazađuje društvo. Privatizacijavelikih poduzeća može dovesti do otpušta-nja od 35 do 40 milijuna zaposlenih, te pa-da radničkih plaća za 40 %. Socijalizammože obnoviti svoj kredibilitet i važnostako se u potpunosti suoči s ovim prijetnja-ma i aktivno se protiv njih bori. Ovo po-drazumijeva tri uvjeta:

1. Prvo, ni u kojem slučaju svoju potpo-ru masama u borbi za socijalna prava nesmije podrediti bilo kakvom političkomplanu i programu. Moramo bezuvjetnodržati stranu masa u njihovim nastojanji-ma.

2. Drugo, naša je dužnost promicati ieducirati mase o cjelokupnom socijalistič-kom modelu, uključujući nove oblike svi-jesti i iskustva stečena u posljednjih neko-liko desetljeća. Moramo braniti oblik soci-jalizma koji podrazumijeva emancipacijuu svim sferama života. Ovakav socijalizammora biti autonoman, feministički, ekološ-ki, radikalno-pacifistički, pluralistički; mo-ra kvalitativno širiti demokraciju, biti in-ternacionalan i svestran - uključujući i vi-

šestranački sustav. No, ključno je da emancipira proizvođa-

če, što je nemoguće bez progresivnog ne-stanka društvene razlike između rada onihkoji proizvode i onih koji upravljaju.

Oni koji proizvode moraju imati stvarnumoć odlučivanja o tome što će proizvoditi,te primati najbolji dio društvenog proizvo-da. Ova se moć mora prakticirati u punojdemokraciji, drugim riječima, ona morapredstavljati stvarne potrebe masa. Potonjeje, pak, nemoguće bez višestranačja i mo-gućnosti odabira između različitih kon-kretnih centralno-ekonomskih planova.Jedan od krucijalnih uvjeta je također radi-kalno smanjenje obujma posla na dnevnoji tjednoj bazi.

Svi se manje-više slažu oko rasta razinekorupcije i kriminala u kapitalističkomdruštvu, te oko nestajanja post-kapitalistič-kih zajednica. Utopijski i nerealno je nada-ti se moralizaciji civilnog stanovništva idržave bez radikalnog smanjenja važnostinovca i tržišne ekonomije.

Koherentna vizija socijalizma kao tak-vog ne može se braniti ako sustavno neoponira sebičnosti i samoprobitku, usprkosnjihovom utjecaju na društvo kao cjelinu.Primat se mora dati solidarnosti i suradnji.A ovo slijedi upravo nakon odlučnog odu-zimanja ključne uloge novca u društvu.

3. Treći uvjet je potpuno ograđivanje odizokrenute, paternalističke, krivo protuma-čene prakse takvih (nadri-) komunista i so-cijalista. Moramo slijediti i prenositi pri-marni doprinos Karla Marxa politici:emancipacija radnika mora biti djelo njihsamih. To ne mogu činiti niti države, nitivlade, niti stranke, pa ni navodno nepogre-šivi vođe i eksperti bilo koje vrste. Svi suoni korisni, možemo reći i nezamjenjivi usamom procesu razvoja emancipacije. Alioni mogu samo pomoći masama da se os-lobode: ne mogu ih zamijeniti. Nije samonemoralno, već i nepraktično, pokušatiosigurati sreću ljudima protiv njihovihvlastitih uvjerenja. Ovo je jedna od osnov-nih lekcija koju moramo izvući iz propastibirokratskih diktatura u istočnoj Europi iSSSR-u.

Nastojanja socijalista i komunista mora-ju se u potpunosti sastojati u njihovimprincipima. Ne smijemo opravdavati bilokakve aktivnosti koje uključuju otuđivanjei prisilu. Moramo se u praksi voditi onimšto je Karl Marx nazvao kategoričkim im-perativom: boriti se protiv svih okolnosti ukojima se ljudsko biće otuđuje i ponižava.Ako je bit našeg djelovanja u ovom impe-rativu, socijalizam će ponovno postati ne-pobjediva politička snaga.

Preveo Petar Pavlović

Jasna Tkalec

Ove će se godine slavodobitnoproslavljati dvadesetogodišnjicapada Berlinskog zida, a malo će

novinara, pisaca i intelektualaca smjeti ilihtjeti kazati tragičnu istinu o Berlinskomzidu, čije je rušenje donijelo “malo sreće– puno jada” (sreću malobrojnima, kojisu se basnoslovno obogatili i napravilidivne karijere, a puno jada izbezumlje-nim masama Istoka i Zapada, kojima se uime demokracije i ljudskih prava svakimdanom oduzima pravo na goli život).Mnogi će odgovoriti da je to cijena de-mokracije, prenebegavajući pitanje kak-ve i čije? Svijet je nakon dvadeset godinaod tog proslavljenog pada zida pun jada.Iz Pandorine kutije izašle su sve nevolječovječanstva, a ostala zatvorena jedinonada. Na kraju, grozna ekonomska krizakoja potresa Zapad, a refleksijom i cijelisvijet, pokazuje da se taj zid nije srušiosam od sebe, nezaustavljivom i opravda-nom čežnjom napaćenih naroda za slobo-dom - na što zaista nema zamjerke - većiz potrebe kapitala da osvaja nove prosto-re, što ga, kako je danas očito, uopće nijezadugo spasilo od ekonomske katastrofe,iako mu se tada iznenada otvorio ogro-man prostor od Jadrana do Vladivostokai od Baltičkog do Crnog mora. Vrlo brzoje taj prostor postao poprištem krvavihbratoubilačkih ratova, prostor za otimači-nu i utakmicu lokalnih i stranih haramija,prostor koji je rodio nove bogataše, ali inove mase očajnika i migranata po cije-lom globusu, a što je još gore i opasnije,nove političke stranke i pokrete, koji sukopija u karikaturalnom obliku onih takodobro poznatih Evropi tridesetih godina,što su prouzročili najstrašniji rat u povi-jesti čovječanstva…No bilo je umnih ihrabrih, koji se nisu dali prevariti. Jedanod njih bio je već deset godina mrtav ta-lijanski pjesnik i kantautor Fabrizio DeAndrè, koji je odmah pjevao o majmuni-ci Trećega Reicha, koja je plesala polkuna ruševinama Berlinskog zida pokazuju-ći dupe cijelom svijetu. Ta iscerena maj-munica Trećeg Reicha “u dindrl-haljini-ci” što je lascivnom gestom sa zida otkri-la vlastitu stražnjicu svijetu, danas šetaEvropom - Istočnom i Zapadnom - i sje-

KK AA DD NN EE CC VV JJ EE TT AA AA SS PP

(p)ogledi

PLAMENnovi

61

di u mnogim vladama zemalja Evropskeunije, a i onih koje još nisu primljene u toekskluzivno društvo. Zapitan o “krajuutopije”, kako “politički korektno” nazi-vaju zatiranje socijalističke ideje, FabrizioDe Andre je kazao “…Tako nečeg nemože biti. Što je čovjek bez ideala, bezutopije - kako to vi kažete? To i nije čov-jek, već vepar s diplomom fakulteta mate-matike!”

E upravo takve veprove sa matematskimznanostima kao da se trudi da od omladinenačini ne samo bolonjska reforma, već iulizivačka ministarstva koja je primjenju-ju. Tako će za završavanje drugog stupnjavisokoškolskog obrazovanja u ovoj zemljizahtijevati ogromne pare od studenata, aako im se to ne dopada, neka izvole na svebrojnije i sve skuplje privatne fakulte-te…Sirotinja je ionako rulja i roblje, zakoju su izmislili drevni naziv puk (valjdazato što je pukla) i nikome nije u interesuda je istinski obrazuje, jer bi se, u slučajuda nešto shvati, mogla i pobuniti. Zato ne-ka ostane sirotinja i u glavi...

Postoje prokušane mjere da se ona za-bavi i drži u zaptu, jer Andre Gide jeodavna napisao da su “Uska vrata” koji-ma prolaze odabrani, a rulja se gura na ši-roke kapije i radije gleda kako fantastičnoistrenirani skijaši prolaze mnoga uskavrata ne umnosti, već pobodena u snijeg,izazivajući oduševljenje gomila. Odavnosu zaboravljene riječi Roberta Musila izknjige “Nemiri mladog Torlessa” u kojemse on oštro narugao germanskom odušev-ljenju u upotrebi sporta i gimnastike u od-goju mladih (austrougarskih plemića u in-ternatima u današnjoj Češkoj) nazivajućito “razvijanjem životinjske vitalnosti”.Još je gora slika o tom “drilu” djece danau filmu posvećenom Louisu Mallu ofrancuskom logorašu Abelu, koji kao spe-

cijalist za dijamante (što su najčešće biliJevreji) biva doveden u sjajan zamak gdjejoš živi potomak germanske vojne aristo-kracije, a debeli se Hermann Göring,poznat po svojoj ljubavi za luksuz, tješiuranjanjem prstiju u briljante i drago ka-menje. No taj zamak je sasvim posebnaustanova, internat u kojem se odgajajustotine mladih Nijemaca isprva iz najbo-ljih obitelji, a kasnije oteti majkama, zabudući “cvijet njemačkog naroda”. Ta po-malo pretjerana priča dočarava onu užas-nu stranu Trećeg Reicha o kojoj se najma-nje govori, a to je slika slave, oduševlje-nja, sletova, sportskih i vojnih manifesta-cija, koje su zaista bile veličanstvene i ve-ličanstveno režirane od Leni Riefenstahl.One su bile tako monstruozne i tako ma-sovne da i danas, kad se vide te snimke,izazivaju divljenje, a njima je bila obuh-vaćena doslovno cijela jedna generacijane samo odraslih, već djece i adolescena-ta, pa nije jasno zašto kasno priznanjeGüntera Grassa da je sa šesnaest godinabio esesovac izaziva toliki skandal? Ni-jemcu su to jednostavno potisnuli iz sjeća-nja, pa ako tvrde da za logore nisu znali -za Hitlerov kult, proslave, sletove, luđač-ko inzistiranje na fizičkoj sposobnosti isportu u indoktrinaciji mladih, znali susvi. Kao i za te specijalne ustanove zamlade u kojima su odgajali inzistiranjemna disciplini, tjelovježbi i vojnom drilu,“cvijet njemačke nacije”. Iako film pratinikad sasvim direktna aluzija na pedofili-ju, on na potresan način pokazuje kako seti mladi nesretnici, oduševljeni svim vrs-tama napora, koji su ujedno i igra, pretva-raju u fanatike ideologije “krvi i tla”,spremne na najgore za te dvije riječi: daočuvaju čistoću rase za svoju zemlju. Oniviše nemaju familije, ni oca ni majke: otacim je Hitler, a majka zemlja, za koju ćedati krv. Ujedno je to ruganje “rasnoj se-lekciji” koju su mjerenjima kostiju i sklo-pa lubanje izvodili nacistički liječnici. Uvrijeme stravičnog približavanja Rusavojni liječnik odbija nekog mališana, tvr-deći da je slabić, na što mu oficir odgova-ra da je u ovom času domovini potrebansvaki pojedinac. A liječnik će: ”Nismo miboljševici, koji vjeruju da se od svakogsmeća (aluzija na Makarenka) može na-praviti čovjek. Mi smo čuvari čistoće ra-

se.” Na primjedbu da neki dječak imaspore i mlake reakcije, liječnik odgovara:“Ne tražimo bistrinu, već poslušnost.”Jasno je da je kraj te nesretne djece bionajgori moguć i to ne samo na fil-mu…Međutim da li su te tendencije u od-goju zaista mrtve?

Nedavna debata na talijanskoj TV (a ni-je to praksa samo u toj zemlji!) između no-vinara, nogometnih trenera i pedagoga neuvjerava u suprotno. Dok su treneri priča-li na koji način, selektirajući “nadarene”,već sa šesnaest godina počinju “specijalnuobuku” sa kandidatima za buduće nogo-metaše i neprekidno s njima rade u poseb-nim uvjetima, najčešće izdvojenim i udal-jenim od vršnjaka i porodica, pedagog jeuzviknuo: ”Zar ne shvaćate da, vadeći gaiz škole sa šesnaest godina, upropaštavatemladića?” Nije se nitko obazreo…

Jevreji, zidovi i Isus iz ArimatejeMada su Freudova otkrića učinjena u

Evropi pred više od sto godina, na tomnajkulturnijem kontinentu psihološki pro-ces potiskivanja u zaborav još uvijek jenajrasprostranjeniji mehanizam obrane.Tako kao da su svi namjerno zaboravili na“Mefisto”, proročku knjigu Klausa Man-na, sina Thomasa Manna, u kojem onopisuje najpoznatijeg intendanta teatra uBerlinu, koji je prije dolaska nacista biokomunist i muž Mannove kćeri, Erike. Uknjizi su opisani svi psihološki mehaniz-mi koji su ovog ambicioznog glumca do-veli do tako visokog položaja kao i do po-sebnih odnosa s Göringom. A takvi i slič-ni mehanizmi već dvadeset godina vide sesvuda oko nas. Ambicija, ekonomske po-godnosti kao i strast za slavom napravilesu od Klausovog junaka glumca koji sja-jno igra ulogu Mefista, koji je prodao du-šu đavlu, ali nikako ne može pristojnoodigrati Hamleta, koji upozorava na zlo-čin koji se dogodio u njegovoj zemlji, akojem je kumovala njegova majka. Još jegora činjenica što je ta knjiga, napisana uNizozemskoj 1938., koja je jasno i glasnoupozoravala na ono što se događa u Hitle-rovoj Njemačkoj, u poslijeratnoj Njemač-koj zbog presude Vrhovnog suda koja juje zabranjivala, ugledala svjetlo dana tek1980.! Još je teže svjedočanstvo Klaus

II DD II SS TT RR AA *

Mefisto & majmunica

(p)ogledi

PLAMENnovi

62

Mann ostavio u “Smeđoj pošasti”, svomdnevniku od 1933-1935., u kojem opisujelutanja (nakon 1933.) njemačkih intelek-tualaca po svim zemljama Evrope. No Ev-ropa ostaje gluha i slijepa na sve povikebola i na sva upozorenja. A iz Njemačkenisu pobjegli samo Jevreji, već i svi inte-lektualci, pa se tu spominju i Anna Seg-hers, Brecht, Marcuse, Zwieg, Brod,Musil, Wassermann, Roth, Hesse, Wil-chelm Reich i toliki drugi. Svi oni lutajuod zemlje do zemlje u potrazi za utočiš-tem, mogućnošću rada, državljanstvom.Svi su očajni, nervozni, unezvjereni, ne-mirni. Vijesti iz Njemačke su užasne.Heinrich Mann na tom bijegu piše svojizuzetno lijep roman Henrik IV, a ThomasMann “Legendu o Josipu”, Erika Mannizdaje časopis u kojem obaviještava o už-asima što se događaju u Njemačkoj i u na-cističkim logorima. Trudi se da časopisstekne popularnost, ali to teško ide. Nitkone želi da zna i vidi katastrofu.

Danas svi (naravno opravdano) plačunad sudbinom šest miliona pobijenih Jev-reja. A hitlerovci su pobili na najgroznijinačin ne samo Jevreje, već prije svegasve političke protivnike, komuniste, soci-jaliste, liberale, a prije toga u međusob-nom obračuni i same SA-ovce. Klaonicui stratište u Njemačkoj Evropa nije želje-la priznati sve dok je nije zapljusnula. Amožda su najpotresnije stranice dnevnikaKlausa Manna kad on opisuje prepunehotele u Danskoj i Švedskoj i svim okol-nim zemljama 1933., nakon pobjede Hit-lera. Iritiranost što u cijelom Stockholmujedva da je našao hotelsku sobu izmamilamu je ovu poraznu rečenicu: ”Neugodna,neodgojena jevrejska djeca u hotelu. Mis-li o prokletstvu te rase, evidentnom kodnjihove djece, koja još ne nadoknađujuinteligencijom nešto fatalno, što im jeurođeno. To su jedina djeca na svijetu,koja su rijetko kad simpatična…” (zapi-sano 25 jula 1933). Izlišno je podsjetiti daje Katia Mann, majka šestoro djece Tho-masa Manna, pa prema tome i Klausa, bi-la jevrejskog porijekla, kao što mu je tobila i baba, opisana u Buddenbrookovima“kao ljubiteljica muzike španjolske krvi”.Ali to su riječi čovjeka na kraju živaca,ako ne na kraju srca. Klaus Mann ubio se1949., a velika zemlja amerikaniziranaposlije ratnog poraza nakon pada zida iponovnog plesa majmunice ostala je bezintelektualaca, muzičara, pisaca, filozofa,umjetnika… Čak i bez filmadžija. Ma-sovno društvo, industrijska civilizacija ipodivljali tržišni liberalizam uspjeli suuraditi ono što nije učinio ni Hitler: ubitinjemačku stvaralačku misao…

Grad cvijeća A kako je Hegelova filozofija već odav-

na okrenuta naglavačke, to su se žrtvepretvorile u krvnike i svojski se trude daih još nadmaše. I dok su hitlerovci za jed-nog ubijenog njemačkog vojnika strijelja-li deset talaca, u izraelskoj su agresiji naGazu u jednom danu za tri ubijena izrael-ska vojnika pobili tristo Palestinaca. Om-jer je ovoga puta jedan prema sto, čime sunadmašeni nacisti. Nekoliko dana kasnijepogođena je škola u kojoj je poginulo če-trdeset civila – mahom djece. Na to je čaki “glas Amerike” počeo govoriti o potrebiprekida vatre. A sve su to grozni rezultatidavnog zla: kad je čuveni jevrejski pros-vjetiteljski pokret u germanskim zemlja-ma, nazivan Aufklärung, završio saAuschwitzom. Tragedija Auschwitza do-vela je kompliciranim labirintom historijedo tragedije Gaze. Država koja se teroris-tički ponaša tvrdi kako ne može pregova-rati s terorističkim pokretom Hamas, a pritom čini ama baš sve da i posljednjeg Pa-lestinca otjera u tu ekstremističku organi-zaciju. Još je veći skandal što takva nedo-pustiva ponašanja države Izrael brane uItaliji partije koje su direktni politički nas-ljednici fašističke partije, koja je 1938.donijela rasne zakone. A logika se moglauvijek natezati na koju bilo stranu, jer su inacistički oficiri, opravdavajući masovnastrijeljanja u Fosse Ardeatine u Rimu (kadje za trideset pobijenih njemačkih vojnikamjesec dana prije oslobođenja Rima pobi-jeno više od 300 talaca), tvrdili kako oninisu smjeli dopustiti da civili ubijajuvojnike. (Vjerojatno je bila ista logika ifašističkog mega-procesa u Šibeniku, ukojem je strijeljan i Rade Končar). Pakako vidimo u Gazi civili vojnike ne smi-ju ubijati, ali vojnici mogu civile do milevolje, čak i kad se radi o djeci. Zato se iz-

raelski napad na Gazu potrudio da ide He-rodovim stopama i na sam “dječji praz-nik”. Tri kralja izazivaju pogibiju četrde-setak djece pogotkom škole, jer tradicijaje tradicija, a Heroda je oduvijek bilo. Sadse pojavljuje u suvremenoj verziji putuju-će ministrice u suknji…

Sve je ipak nemoguće prevariti ili uvje-riti: dižu se glasovi preživjelih, očevidaca,slučajnih svjedoka, čak i katoličke ljevice.Tako je o nedavno preminulom talijan-skom komunističkom novinaru, piscu ipublicisti Sandru Curziju govorio arheo-log, koji je s njim bio u Izraelu i napisaoknjigu “U srcu pisaca”. O tome je govorioi Emiliano Morone, katolički pisac, glu-mac i dramaturg te sljedbenik Gioacchi-na da Fiore, koji je također nedavno po-ginuo. Curzi i njegov drug uputili su se poIzraelu stopama Isusa iz Arimateje, traže-ći historijske i arheološke dokaze o njego-vom prolasku, te konstatirali kako Isusdanas ne bi mogao napraviti taj put zbogluđačkog zida koji je podigla vlada u Iz-raelu, pa tako ne bi mogao doći ni u Gali-leju, jer su svuda checkpointi, ili zid kojiu Nablusu dijeli porodice i koji je od Jeru-zalema, grada onih što vjeruju u jednog,(ali ne i istog) boga, napravio grad nesret-nika…A nevolja ne počinje ni zidom, niterorističkim organizacijama, ni partija-ma, ni državama bile one jedna ili dvije(ne treba zaboraviti da je prvo oružje uPalestinu jednoj jevrejskoj militantnoj or-ganizaciji poslao upravo Staljin!), već br-kljom u glavi, koja dopušta da se bližnje-ga tretira kao smeće, kao nižu rasu, kaonekog koji ne vrijedi ni koliko teglećamarva i prisiljava ga se da živi u poniža-vajućim uvjetima i u stalnoj borbi s glađu.Talijanski novinar Gianpalo Visetti napi-sao je knjigu o permanentnom ratu za pre-življavanje pod nazivom: “Nikad milova-nje” (Mai una carezza) u kojoj je doku-mentirano pokazao da je većina čovječan-stva u permanentnom ratu za goli život.Prema podacima Visettija tri četvrtinečovječanstva preživljava u katastrofalnimuvjetima, zarađujući jedva koji dolardnevno. Podnaslov knjige je “Priče iz dru-gačijeg svijeta”.

I zaista treba učiniti baš sve da ne budeviše ratova, ni zidova što dijele, ni novihHeroda, već da sva djeca svijeta žive u“Gradu cvijeća”, raju za djecu i ljude okojem je sanjao Gioacchino da Fiore. Zato treba da se bore svi koji imaju glavu: dasvijet više ne bude ni klaonica ni tamnica,već da zaista postane drugačiji.

* Aluzija na Orwelov roman "Keep the AspidistraFlying" .

(p)ogledi

PLAMENnovi

63

Michael Löwy

Teologija oslobođenja je najprijeskup napisa, koje su napisale od1971. nadalje osobe kao što su

Gustavo Gutierrez (Peru), Ruben Al-ves, Hugo Assmann, Carlos Mesters,Leonardo i Clodovis Boff (Brazil), JonSobrino, Ignazio Ellacuria (Salvador),Segundo Galilea, Ronaldo Munoz(Čile), Pablo Richard (Čile, Kostarika),Jose Miguel Bonino, Juan Carlos Scan-none (Argentina), Enrique Dussel (Ar-gentina, Meksiko), Juan-Luis Segundo(Urugaj), da spomenemo samo neke odnajpoznatijih.

Ali taj je korpus tekstova izraz širokogdruštvenog pokreta, koji se javio počet-kom šezdesetih godina - mnogo prije pr-vih njihovih teoloških napisa. Ovaj jepokret obuhvaćao značajan dio Crkve -svećenike, vjerske redove, biskupe - vjer-ske laičke pokrete - Katoličku akciju, Kr-šćansku sveučilišnu omladinu, Mlade kr-šćane-radnike, pastoralne komisije sa ši-rokom narodnom bazom - pastoralne ko-misije radnika i zemljoradnika, urbanepastoralne komisije – i crkvene zajedniceiz baze. Bez prakse ovog društvenog pok-reta – kojeg se može nazvati kršćanstvomoslobođenja – ne mogu se shvatiti važnidruštveni i historijski fenomeni u Latin-skoj Americi u posljedenjih trideset godi-na, poput revolucija u Nikaragvi i Salva-doru – ili pojave novog radničkog pokre-ta i pokreta seljačkih masa u Brazilu(Radnička partija, Pokret seljaka bezem-ljaša, itd.). (Navod Lowy, 1998).

Otkrivanje marksizma od strane na-prednih kršćana i od strane teologije oslo-bođenja nije bio puko intelektualni ilisveučilišni proces. Njegova je polaznatočka bila socijalna činjenica koja je iz-micala kontroli, masovna i brutalna u La-tinskoj Americi: bijeda. Veliki je brojvjernika izabrao marksizam, jer se činiloda on na najsistematičniji način objašnja-va, dosljedno i globalno, uzroke tog siro-maštva, i jer je bio jedini dovoljno radi-kalan prijedlog za njegovo prevazilaže-

nje. Da bi se efikasno borilo protiv bije-de, treba shvatiti njene uzroke. Kako jekazao brazilski kardinal dom Helder Ca-mara: ”Dok god sam tražio od ljudi dapomažu jadnicima nazivali su me sve-cem. A kad sam postavio pitanje: zaštopostoji toliko bijede?, počeli su me treti-rati kao komunista…”

Nije uopće lako dati općeniti pregledteologije oslobođenja i njenih stavova uodnosu na marksizam. S jedne strane tuje velika razlika u držanju – od vrlooprezne upotrebe nekih elemenata do in-tegralne sinteze (na primjer u struji “Krš-ćani za socijalizam”). S druge strane,

došlo je u razdoblju od 1968-1980. do ra-dikalne promjene, kakva je i ova danas,koja je izazvala izvjesno povlačenje, kaoposljedicu kritike iz Rima i onog što sedogodilo u Evropi nakon 1989. godine.No mogu se, prema djelima najznačajni-jih teologa i izvjesnih dokumenata epis-kopa, pronaći neke zajedničke točke.(Navodi Enrique Dussel 1982., Guy Pe-titdemange 1985.)

Neki latinoamerički teolozi (pod utje-cajem Althussera) pozivaju se na mark-sizam kao na jednu (ili najvažniju) društ-venu nauku, kojom se koriste na čisto in-strumentalan način, kako bi bolje shvatililatinoameričku stvarnost. Takva je defini-cija ujedno isuviše široka i isuviše uska.Isuviše široka, jer marksizam nije jedina

društvena nauka. Isuviše uska jer marksi-zam nije samo društvena nauka: on sezasniva na praktičnom opredjeljenju, ko-jem je cilj ne samo upoznati već i promi-jeniti svijet. Ustvari interes – neki ga na-zivaju “fascinacijom” - koji teolozi oslo-bođenja pokazuju za marksizam daleko ješiri i dublji no što bi se to moglo povjero-vati na osnovi nekoliko u naučne svrheposuđenih koncepata. On se odnosi navrijednost marksizma, na njegove etičko-političke opcije i na njegovo predviđanjebuduće utopije. Naročito je dubok u tomsmuslu Gustavo Gutierrez koji naglaša-va da se marksizam ne zadovoljava timešto predlaže znanstvenu analizu, već dasadrži utopijske težnje za društvenompromjenom. On kritizira znanstvenu vizi-ju Althussera, “koja sprečava da se vidiprava dubina Marxovog djela u cjelini, dase valjano shvati njegov revolucionarnipraxis, radikalan i permanentan.” (Gu-tierrez, 1972., str. 244). (1).

Koji su marksistički izvori kojima sunadahnuti teolozi oslobođenja? Njihovoje poznavanje Marxovih djela vrlo razli-čito. Enrique Dussen je svakako najdal-je otišao u proučavanju Marxovog djela,o kojem je objavio niz napisa vrlo impre-sivne znanstvene vrijednosti i original-nosti. (Dussel, 1856,1988,1990.) A ta-kođer postoje izravne reference na Marxakod Gutierreza, braće Boff, Huga As-smanna i kod mnogih drugih.

S druge strane, oni ne pokazuju gotovonikakav interes za marksizam sovjetskihudžbenika tipa “diamata” – kao ni za onajlatinoameričkih komunističkih partija.Njih više privlači “zapadni marksizam”,katkad nazivan u dokumentima i “neo-marksizmom”. Ernst Bloch je najcitira-niji autor u knjizi „Teologija oslobođenja– Perspektive“, velikom prvom djeluGustava Gutierreza (1971.). U njemu seon poziva i na Althussera, Marcusea,Lukacsa, Gramscija, Henrija Lefeb-vrea, Luciena Goldmanna i ErnestaMandela.(2) No te su evropske referencemanje važne od latinoameričkih izvora:peruvijanski mislilac Jose Carlos Ma-riategui javlja se s vrlo originalnom in-

Marksizam i teologija osloboenja

(p)ogledi

PLAMENnovi

64

terpretacijom marksizma, indo-američkeinspiracije; kubanska je revolucija kruci-jalna prekretnica u historije LatinskeAmerike, i na kraju teorija ovisnosti, kri-tika ovisnog kapitalizma, koju je prvi po-čeo Fernando Henrique Cardoso, An-dre Gunder Frank, Theotonio dos San-tos i Anibal Quijano (svi više puta spo-menuti u Gutierrezovoj knjizi). (3)

Teologija oslobođenja – i “kršćani os-lobođenja” u širem smislu – ne ograniča-vaju se na to da koriste postojeće mark-sističke izvore. Oni inoviraju i preformu-liraju, u svijetlu vlastite religiozne kultu-re, ali i vlastitog društvenog iskustva, iz-vjesne fundamentalne marksističke teori-je. U tom ih se smislu može smatrati “ne-omarksistima”, to jest inovatorima kojimarksističku misao obogaćuju novim na-glascima, još neviđenim perspektivama,originalnim doprinosima.

Jedan od primjera je njihova upotreba,uz “klasične” izraze radnici ili proleteri,koncepta siromašnih. Briga za siromašnehiljadugodišna je tradicija Crkve, koja iz-vire od evangeličkog porijekla kršćan-stva. Latinoameričke teologe treba smjes-titi u kontinuitet te tradicije, na koju sestalno pozivaju i koja ih inspirira. No tuse javlja duboki raskid s prošlošću u jed-noj kapitalno važnoj misli: za njih siro-mašni nisu više objekti karitativne aktiv-nosti, već subjekti vlastitog oslobođenja.Pomoć ili paternalističku asistenciju sadnadomješta solidariziranje u borbi siro-mašnih za njihovo samooslobođenje.Upravo se u ovoj točci vrši spajanje s is-tinski fundamentalnim marksističkim na-čelom, spoznajom da će “emancipacijaradnika biti djelo samih radnika”. Ta jepromjena vjerojatno najznačajnija poli-tička novina, doprinos najvećeg obogaće-nja, koji su teolozi oslobođenja dali u od-nosu na društveni nauk Crkve. On ćeimati vrlo velike posljedice na polju dru-štvenog praxisa. Neki će marksisti sigur-no kritizirati ovo zamjenjivanje jednomneodređenom kategorijom, emotivnom inedovoljno preciznom (“siromasi”) “ma-terijalističkog” koncepta proletarijata.Ustvari taj koncept odgovara latinoame-ričkoj situaciji, gdje se i u gradovima kaoi na selu nailazi na ogromne mase siro-mašnih – nezaposlenih, nedovoljno za-poslenih, na sezonske radnike, na lutaju-će trgovce, na odbačene, na prostitutkeitd. – sve one muškarce i žene izbačene iz“formalnog” sistema proizvodnje. Mark-sisti-sindikalisti kršćanske orijentacije iz-mislili su termin - koji asocira na sve onekoji čine ugnjetenu i eksploatiranu popu-laciju - “bjednotarijat”. Treba istaći da

većinu tih bijednika, kao uostalom i veći-nu članova crkvene zajednice u bazi, činežene.

Moralna kritika kapitalizma Još je jedan aspekt koji inače ističe

marksizam svojstven teologiji oslobođe-nja – to je moralna kritika kapitalizma.Kršćanstvo oslobođenja, čije je nadahnu-će prije svega religiozno i etičko, pokazu-je daleko radikalniji antikapitalizam, ne-popustljiviji i kategoričniji – jer je punmoralnog gnušanja – od onog komunis-tičkih partija tog kontinenta – proizašlihiz staljinističkih obrazaca - koje još vjeru-ju u vrlinu napretka industrijske buržoa-zije kao i u njenu historijsku ”antifeudal-nu” ulogu u (kapitalističkom) industrij-skom razvitku. Dovoljan će biti jedan pri-mjer da se prikaže ovaj paradoks. Komu-nistička partija Brazila na svom VI. kon-gresu (1967.) tumačila je da ”podruštvlje-nje sredstava za proizvodnju ne odgovarasadašnjoj razini proturječnosti izmeđuproizvodnih snaga i produkcionih odno-sa” - odnosno drugim riječima prvo trebaindustrijski kapitalizam razviti ekonomi-ju i modernizirati zemlju prije no što bi seuopće moglo postaviti pitanje socijaliz-ma. A biskupi i religiozni poglavari izsredišnjeg i zapadnog dijela Brazila obja-vili su 1973. dokument nazvan Krik crk-ve, čiji je zaključak slijedeći: “Treba po-bijediti kapitalizam. To je najveće zlo,nagomilani grijeh, truli korijen, drvo ko-je daje nama tako dobro poznate plodove:siromaštvo, glad, bolest, smrt. Zato trebada privatno vlasništvo nad sredstvima zaproizvodnju (fabrike, zemlja, trgovina,banke) bude prevaziđeno.” (Obispos La-tinoamaricanos, 1978., str. 71.)

Kako se dobro vidi iz tog dokumenta –kao i iz mnogih drugih dokumenata proi-

zišlih iz struje kršćanstva oslobođenja –solidariziranje sa siromašnima dovodi doosude kapitalizma, a ova pak do socijalis-tičkih aspiracija.

Kršćanski socijalisti, zahvaljujući etič-kom radikalizmu svog antikapitalizma,često su se pokazali osjetljivijima za dru-štvene katastrofe izazvane od “realno eg-zistirajućeg moderniteta”, koji se javlja uzemljama Latinske Amerike, te izazvanelogikom “razvoja nerazvijenosti” (da pre-uzmemo izraz vrlo čest kod Andre Gun-dera Franka) od mnogih marksista upa-lih u zamku puko ekonomske prirode lo-gike koja se bazira na “potrebama aku-mulacije i razvoja”. Etnolog i “ortodoks-ni” marksist Otavio Guilherme Velho jenpr. vrlo strogo kritizirao brazilsku na-prednu Crkvu, jer “kapitalizam smatraapsolutnim zlom” i jer je pružila otporkapitalističkoj transformaciji poljoprivre-de, nositeljici napretka, u ime predkapita-lističkih tradicija i ideologija seljaštva.(Otavio Guilherme Velho, 1982, str. 125-126). Od kraja sedamdesetih godina jošće jedna tema imati sve veću ulogu umarksističkom mišljenju izvjesnih krš-ćanskih mislilaca: bliskost opredjeljenjaizmeđu biblijske borbe protiv idola imarksističe kritike fetišizma robe. Arti-kulacija obje teme u teologiji oslobođenjabila je daleko olakšana činjenicom što jesam Marx u kritici kapitalizma često ko-ristio biblijske slike i koncepte. Baal,Zlatno tele, Mamon, Moloh, neke od“teoloških metafora” koje Marx obilnokoristi u Kapitalu i u drugim ekonom-skim spisima, kako bi optužio, u govoruizravno inspiriranom jezikom starozav-jetnih proroka, duh kapitalizma kao ido-latrijski u odnosu na novac, na robu, naprofit, na tržište ili na sam kapital. Burzaje često označena kao “Baalov hram” ili

Oscar Romero

(p)ogledi

PLAMENnovi

65

kao “Mamon”. Najvažniji koncept mark-sističke kritike kapitalizma je također iz-vjesna “teološka metafora”, koja se odno-si na idolatriju, a to je fetišizam. Ti “teo-loško-metafizički” momenti – i drugislični –marksističke kritike kapitalizma,poznati su većini teologa oslobođenja ioni uopće ne oklijevaju da se na njih po-zivaju u svojim napisima. U knjizi Enri-quea Dussela iz 1993. nalazi se detaljnaanaliza ovakvih “metafora”; to je produ-bljena filozofska studija marksističketeorije fetišizma sa stanovišta kršćanstvaoslobođenja.

Kritika sistema ekonomske i društvenedominacije karakteristične za LatinskuAmeriku, kao oblika idolatrije, skiciranaje prvi put u zbirci tekstova Departemen-to Ecumenico Investigacones (D.E.I. -Ekumenski Odjel za Istraživanja) u SanJoseu u Kostarici, objavljenoj pod naslo-vom Borba bogova: Idoli ugnjetavanja itraženje Boga oslobođenja. Ovo je djeloimalo prilično velik odjek, a pojavilo se1980. i bit će prevedeno na sedam jezika.Zajedničko gledište pet autora – H. As-smanna, F. Hinkelammerta, J. Pixleya,P. Richarda i J. Sobrina – objašnjeno jeu jednoj vrsti upute. Radi se o odlučnom

raskidu s konzervativnom i retrogradnomtradicijom crkve, koja je vjekovimapredstavljala “ateizam” – čiji je marksi-zam suvremeni oblik - kao glavnog nepri-jatelja kršćanstva. “Središnje pitanje da-nas u Latinskoj Americi nije pitanje ateiz-ma, odnosno ontološki problem postoja-nja ili nepostojanja Boga (…). Središnjije problem idolatrija, obožavanje lažnihbožanstava sistema domminacije (…).Upravo je to karakteristika svakog siste-ma dominacije, što on stvara bogove iidole koji prikazuju svetim ugnjetavanje ineprijateljski se odnose prema životu.(…) Traženje istinskog Boga u toj borbibogova dovodi nas do vizije stvari, koja

se suprotstavlja idolatriji, odbacujući laž-na božanstva, fetiše ubijanja i njihova re-ligiozna oružja smrti. Vjera u Boga oslo-bođenja, onog Boga koji diže vlastito licei otkriva vlastitu tajnu u borbi siromašnihprotiv ugnjetavanja, nužno se izvršavakroz poricanju lažnih božanstava…Vjerase obara na idolatriju.” (La Lucha de losdioses, 1980. – Borba bogova, str.9.) Tajće problem biti predmet produbljene iinovativne analize u značajnoj zajednič-koj knjizi Huga Assmanna i FranzaHinkelammerta: Idolatrija tržišta: Skicao ekonomiji i teologiji (1989.). To je dje-lo važan rani doprinos teologiji oslobođ-enja, izričito posvećeno borbi protiv ka-pitalističkog sistema nazvanog idolatri-jom. Društvena nauka Crkava najčešće senije upuštala dalje od etičke kritike “libe-ralne” ekonomije (tj. kapitalističke); da-kle, naglašava Hugo Assmann, potrebnaje izričito teološka kritika, koja otkrivakapitalizam kao lažnu religiju. U čemu jesuština ideologije tržišta? Po Hugu As-smannu u implicitnoj teologiji samogekonomskog predloška i u fetišističkojvjerskoj praksi, koja se očituje kroz kapi-talističku “ekonomsku religiju”. Izričitoreligiozna koncepcija koja se nalazi u“kršćanstvu tržišta” - na primjer u govo-rima Ronalda Reagana, u napisama ne-o-konzervativnih religioznih udvorica, iliu djelima “teologije poduzeća” kakva suMichaela Novacka –imaju upravo kom-plementarnu funkciju. Teologija tržištaod Malthusa do posljednjeg dokumentaSvjetske banke je divljačka teologija pri-nošenja žrtava: ona zahtijeva da se žrtvu-ju siromašni, koji će vlastiti život položi-ti na oltar ekonomskih idola.

Franz Hinkelammert sa svoje straneanalizira novu teologiju Američkog Im-perija sedamdesetih i osamdesetih godi-na, snažno prožetu religioznim funda-mentalizmom. Njezin bog nije drugo doli “personifikacija zakona tržišta”, a nje-gov kult nadomješta milost prema žrtvi.Divinizacija tržišta od novca stvara boga,čija je sveta deviza napisana na svakojdolarskoj novčanici: In God we Trust.(H.Hinkelammert, 1989, str.105, 254,321.)

Istraživanja D.E.I.-a iz Kostarike utje-cala su na društveno angažirane kršćane iinspirirala su jednu novu generaciju teo-loga oslobođenja. Tako npr. mladi bra-zilski teolog (koreanskog porijekla) JungMo Sung, razvija u svojoj knjizi Idolatri-ja kapitala i umiranje siromaha (1989.)oštru etičko-religioznu kritiku međuna-rodnog kapitalističkog sistema, čije insti-tucije - poput MMF-a ili Svjetske banke –

osuđuju neumoljivom logikom vanjskogduga milione siromašnih Trećeg svijetada vlastiti život žrtvuju na oltaru boga“svjetskog tržišta”. Naravno, kako to na-glašava Sung u svojoj posljednjoj knjizi,Teologija i Ekonomija (1994.), ne radi seviše, kao u drevnoj idolatriji, o vidljivomoltaru, već o sistemu koji zahtijeva ljud-ske žrtve u ime profanih “objektivnih”prinuda, “znanstvenih”, naizgled sasvimne-religijskih.

Što je dakle zajedničko, a šta različitoizmeđu marksističke kritike i ove kršćan-ske, njenog zahtjeva za oslobođenjem odidolatrije tržišta? Po mom mišljenju nemože se naći ateizam u kršćanstvu (kakoje mislio Ernst Bloch) niti imlicitna teo-logija kod Marxa, kako to sugerira sjajanteolog i marksolog Enrique Dussel (En-rique Dussel 1993, str. 153). Teološkemetafore – kakva je koncept fetišizma -Marx koristi kao oruđe znanstvene anali-ze, dok one u kršćanstvu oslobođenjaimaju doslovno religiozno značenje. Onošto je zajedničko u oba slučaja jeste mo-ralni etos, proročka pobuna, ljudska in-dignacija protiv idolatrije tržišta i – što jejoš važnije – solidarnost sa žrtvama.

Kritika fetišističkog kulta roba kodMarxa je bila kritika kapitalističkog otu-đenja, s proleterskog gledišta kao i s gle-dišta eksploatiranih klasa – ali također irevolucionarnih. Za ideologiju oslobođe-nja radi se o borbi istinskog Boga Životas lažnim idolima smrti. A oboje se zalažuza živi rad, a protiv postvarenja, za životsiromašnih i ugnjetenih, a protiv otuđenihsila mrtvih stvari. I prije svega - kaomarksisti koji nisu vjernici, tako se i an-gažirani kršćani zalažu i vjeruju u samo-emancipaciju ugnjetenih.

Michael Löwy je francusko-brazilskisociolog i filozof. Direktor je društvenih

istraživanja u Centre national de larecherche scientifique, a predaje na

prestižnoj Ecole des Hautes Etudes enSciences Sociales u Parizu.

1) Istina, izgleda da se Gutierrez, od 1984., nakonkritika Vatikana, povukao na blaže pozicije, svo-deći odnose s marksizmom na susret teologa idruštvenih znanstvenika. (cit. Gutierrez, 1985.)

2) U značajnom djelu koje je posvetio revolucio-narnom kršćanstvu u Latinskoj Americi, SamuelSulva Gotay nabraja sljedeće marksističke auto-re, koji su značajni za teologiju oslobođenja:Goldmanna, Garaudyja, Schaffa, Kolakowskog,Lukacsa, Gramscija, Lombardo Radicea, Lupori-nija, Sancheza Vasqueza, Mandela, Fanona iMonthly Review časopis.(Samuel Silva Gotay,1985.)

3) O upotrebi teorije ovisnosti od strane teologaoslobođenja, cit. Luigi Bordini 1987, pogl. 6 iSamuel Silva Gotay, str. 192-197.

(kult)ura liËnosti

PLAMENnovi

66

Vinko Grgurev

Apstraktna konjunkcija Tita i Paveli-ća: i Tito i Pavelić (!?). Ta je političkakonstrukcija bila lansirana u problema-tičnom zahtjevu za pomirenjem (djece)partizana i ustaša. Taj pragmatičan inte-res da se homogenizira hrvatski narodosjećao se u više nastupa i poteza Fra-nje Tuđmana. To zavodljivo nastojanjebila je bitna greška zbog interpolacijepolitičkog postulata u privatan odnosmeđu pojedincima. Mnoga djeca parti-zana i ustaša, pa i četni-ka, nikada nisu ni došlau sukob, a ratne sjekirezakopavali su i njihoviroditelji, pa nastojanjena “institucionalnoj”pomirbi logično pret-postavlja svađu međunjima i arbitriranje povolji i interesu vladaju-ćih. O kakvom je intere-su vladajućih riječ do-voljna je indikacija tašto se pomirenje zahti-jeva samo u istoj naciji.Riječ je zacijelo o nas-tojanju da se pod nacio-nalnim političkim oklopom prekrijuklasne suprotnosti i odgovarajuće ideo-loške razlike.

Zbog čega, ako se govori o potrebi po-mirenja djece partizana, najvjerojatnijesamo hrvatskih, i ustaša, ne bi bila ukl-jučena i djeca četnika, pa bi to bio izu-zetno pozitivan pomak u nastojanju dase čovjeka ne prihvaća kao političkosredstvo, nego da ga se gleda, prije sve-ga, kao čovjeka? Na koju je stranu po-maknuto njihalo u toj “konjunkciji” akose ozloglašavaju vrijednosti Narodnoos-lobodilačkoga pokreta? Uostalom, Titoje neposredno nakon rata više puta ex-pressis verbis istaknuo kako bi trebaloprigrliti djecu (ustaša i četnika,…) kaosvoju i osigurati joj normalan život. Po-mirba je poželjna kao individualan činmeđu ljudima, ali ne kao, štoviše, pre-tenciozan politički projekt.

***

Apstraktna binegacija Tita i Pavelića:ni Tito ni Pavelić. To stajalište zastupajuoni koji su izrijekom protiv ustaštva i ko-ji ne prihvaćaju komunizam izjednačava-jući ga sa staljinizmom. Valja razumjetida je među njima mnogo onih koji su,nažalost, doživ-ljavali neugod-nosti u prošlom“sistemu”. Među-tim, ipak je takonstrukcija pri-lično ograničena iprividna.

Znakovita je podudar-nost mišljenja današnje-ga predsjednika Hrvat-skoga helsinškog odboraIve Banca i ekstremnihdesničara da bi trebaloukloniti Titovo ime sodređenoga trga u Zagre-bu. Bi li po toj “logici”trebalo ukloniti službeninaziv Zvjezdanoga trga uParizu po generalu i svo-jedobnom predsjednikufrancuske države DeGaulleu? Po čemu biBancu Tito bio drugačijii po zaslugama u Dru-

gom svjetskom ratu i u vrijeme nakonnjega od Winstona Churchilla (1874. –1965.), Dwighta Eisenhowera (1890. –1969.) i Charlesa de Gaullea (1890. –1970.)? Nisu li i oni imali problematičnihepizoda u svojoj ratnoj i političkoj karije-ri? Možda Banac misli da su oni bili po-litički sveci? Ako jesu, po čemu i kako?Permanentno je pitanje o razdjelnici iz-među mogućnosti pojedinca da djeluje posvojoj volji i onoga koliko ga stežu ob-jektivne okolnosti za koje mu se pripisu-je odgovornost iako na njih ne može bit-no utjecati.

1

Ne okreće li Banac svojom idiosinkra-zijom prema Titu vodu na mlin provoka-tivnoj manifestaciji “Krug za trg”? Što biBanac rekao o “duhovnoj” pozadini pred-vodnika te akcije kojima je, eto, dao kon-cesiju ne znajući da je to učinio? Suklad-na je tome dijabolična stigmatizacija cr-vene zvijezde koju neki po “totalitarnos-

ti” poistovjećuju s kukastim križem ili za-htijevaju njezino sankcioniranje isto ona-ko kao što se zahtijeva kazna zbog para-diranja s ustaškim “logotipom”.

2

Unatoč podjednakoj ulozi u Drugomsvjetskom ratu, stavljanje Churchilla, Ei-senhowera i De Gaullea na jednu stranu iTita nasuprot njima govori o tome da jeuloga zapadnih saveznika a priori povi-jesno pozitivna i da je naša uloga u svjet-skom antifašističkom pokretu najblažerečeno sumnjiva.

A što je, uostalom, s totalitarizmom to-ga svijeta, u merkantilnom apsolutizmu,u svođenju svega na profitni interes, u na-metanju svoje dominacije, u Iraku, kaooličenju “zapadne demokracije”?

Naizgled prihvatljiva nakana da se pro-tivno “crvenom” i “crnom” totalitarizmuprihvate vrijednosti “zapadnoga svijeta”pogrešna je zbog toga što se zamagljujudomaći historijski domašaji, i pozitivni inegativni, i dobri i zli, pa se umjesto kri-tičkoga pristupa njezinim problemimaimportiraju na Deus ex machina način,bez svojega kriterija, nečije upitne vrijed-nosti. Logično se one pritom poimaju kaosummum bonum, odnosno najviše dobro,s kojim se treba asimilirati.

3

Nije moguće, a nije ni potrebno, ni ukojem slučaju pobjeći od vlastite histori-je (bio bi to, ustvari, bijeg od samih sebe),pa se postavlja samo problem, jamačno, iradi vlastite budućnosti, po čemu se i ka-ko se postaviti prema njoj.

Posljedak prihvaćanja vrijednosti dru-gih kao najvišega dobra uočljiv je u us-klađivanju sa zakonima Europske unije.Riječ je o najobičnijem prepisivanju ukojem se malograđanska adoracija poka-zuje kao bitno obilježje aktualne hrvatskemeđunarodne politike.

To marginaliziranje vlastitih građana, učinjenici što se o tome nimalo ne rasprav-lja u javnosti, među građanina, u kompe-tentnim institucijama (zaboravljenimzborovima građana ili sličnim oblicimaokupljanja), rezultat je prividne demokra-tizacije.

I formalnim razrješenjem samouprav-nih ingerencija u društvenim poduzećimainstalirala se, nasuprot radnicima, državakao subjekt. Radi ilustracije, Hrvatski

Tito &Dvije nepomirlj ive povijesne liËnosti koje

(kult)ura liËnosti

PLAMENnovi

67

fond za privatizaciju, kao državna institu-cija, postala je vlasnik svega društvenogabogatstva.

Umjesto da država bude instrumentsvakoga u usklađivanju pojedinačnih in-teresa i njihova realiziranja, ona se - uprivatizaciji – pokazuje kao sredstvo sa-mo nekih u njihovoj “sintezi” kapitala irada. Pritom se konstituira elita koja osi-gurava svoj povlašteni položaj poveziva-njem političke i ekonomske moći.

Nije li izjednačenje države i društva, au kojem je sklopu, stoga, isključena čov-jekova autonomija, formula staljinizma?

Staljinizam se postavio kao baza kapi-talističke restauracije.

I prije je Jugoslavija (Hrvatska) funk-cionirala u svjetskom kapitalističkomkontekstu, međutim, u čemu je specifič-nost?

Identificiranjem društva i države, od-nosno postavljanjem države kao principa,gubi se sfera potencirana proklamiranjemsamoupravljanja: ono što bi čovjek trebaobiti, naime, onaj koji raspolaže rezultati-ma vlastita rada i samim sobom kao rad-nom snagom.

Čovjek je gubitkom prava na raspola-ganje rezultatima vlastita rada sveden sa-mo na dimenziju (otuđenoga) rada. Pri-tom se apstrahira ono što omogućujeperspektivu budućega: radna snaga. Dos-pjelo se u začarani krug, naime, nastoja-nje na promicanju ideja građanskoga dru-štva pokazalo se kao njihova negacija. Tose reflektira u shizoidnoj frazeologiji, udijaboliziranju socijalizma, koji se pois-

tovjećuje sastaljinizmom.U tome seočituje iden-tičnost društ-va i državeunatoč načel-noj afirmacijidemokracije.Kako je de-m o k r a c i j af o r m a l n apretpostavkasoci ja l izma(samouprav-ljanja kao

njegove supstancije), a socijalizam nje-govo praktičko očitovanje, eliminiranjem(ideje) socijalizma, demokracija se svodina ideologiju istovjetnosti društva i drža-ve: etatizma.

4

Pojam društva (građanskoga) podrazu-mijeva čovjeka kao subjekta, koji, sam posebi, po svojem umu i volji, svijesti i sav-jesti, oblikuje svijet postavljajući se kri-tički prema svemu. Mogućnost čovjeko-va samoozbiljavanja bitno je obilježjegrađanskoga društva.

Postavljanjem države kao principa na-suprot društvu reducira se bitno čovjeko-vo određenje s onoga što on, kao produk-cijsko biće, jest sam po sebi na to da jestpo drugome.

Svođenje čovjeka s njegovih moguć-nosti na “realnost”, s onoga što bi trebaobiti na samo ono što jest, s produkcijsko-ga bića, jamačno, na reprodukcijsko, re-flektira se i u poimanju nacionalne svijes-ti.

Nacionalna svijest se u biti očituje umogućnosti otkrivanja vlastite specifič-nosti i uspostavljanja svojega mjesta usvijetu, u produktivnom komuniciranju sdrugima.

Svrha je nacionalne svijesti potvrda sa-moga sebe kao posebnoga subjekta međudrugim subjektima. Svođenjem čovjekana njegovu “realnost”, nacionalna svijestsvodi se najčešće na difuzni nacionalniosjećaj, na “zadovoljstvo” što se (zbogrezignacije u okolnostima vlastite nemo-ći) pripada određenom narodu, na traže-nje kompenzacije u prošlosti kao protute-že “lošoj beskonačnosti” ili, pak, na isku-šenja birokracije da radi svojih interesaodnosno podvrgavanja “svojoj” vlasti, is-koristi vlastiti narod, pa i u poticanju su-koba s “neprijateljskima”. Zaostaje se naistovjetnosti sa samim sobom, na privile-giju po tome što mi jesmo mi, a što to i počemu jesmo, svakako, u usporedbi s dru-gima.

Marginaliziranjem vlastitih građana upregovorima s Europskom unijom i Sje-vernoatlantskim savezom (NATO) kon-stituira se hrvatska birokracija koja sepritom postavlja u funkciju međunarod-nih centara ekonomske i vojnopolitičkemoći. Hrvatski narod se, stoga, svodi na

puku masu lišavanjem mogućnosti da us-postavlja načine vlastita opstanka.

5

U aktualnim modalitetima odnošenjaprema institucijama Europske unije - hr-vatski narod je objekt; europska birokra-cija je subjekt. Odnos između subjekta iobjekta je transmisijski; hrvatska biro-kracija, stoga, jest instrument (Europskeunije).

Nije li hrvatska vlast pritom u iluziji dasve što čini, čini to za bitan interes vlasti-ta naroda? Nije li istina, ipak, nešto dru-go: da sve što čini, mimo naroda, makarto bilo u “konsenzusu” stranačkih elita,jest privid interesa hrvatskoga naroda?Indikativna je analogija s nečim vrlo poz-natim.

Može li Hrvatska u tim pregovorimabiti (politički) subjekt budući da je um-jesto prelaženja s tradicionalnoga indus-trijalizma na postindustrijalizam samusebe gotovo deindustrijalizirala i budućida je razbaštinila samu sebe prepušta-njem banaka, telekomunikacija, hotelskihobjekata, sredstava javnoga informira-nja,… u “perspektivi” - zemlje, vode,zraka,… drugima?

Može li Hrvatska biti (politički) sub-jekt ako “strani kapital” prisvaja višakvrijednosti, odnosno ostvaruje profit, nanajamnom radu, u Hrvatskoj, hrvatskoganaroda. Ne zatvara li se on u začaranikrug budući da će – logično – biti prinu-đen u vlastitih eksploatatora uzimati kre-dite, to jest vrijednost domaćega otuđe-nog rada, s povisokim kamatama, radi(ako je to moguće) saniranja posljedicaeksploatacije?!

& PaveliÊ (II.)pokuπavaju izjednaËiti : tko, zaπto i sa kojim cil jem?

(kult)ura liËnosti

PLAMENnovi

68

U tom kolopletu iščezavaju (pozitivna)obilježja nacionalne svijesti, pa je pritom,u zamišljanju vlastite rehabilitacije, riječo “unošenju svijesti izvana”. To je poka-zatelj gubitka autonomije i podvrgavanjavolji drugoga. Može li narod biti povijes-tan ako nije subjekt vlastite povijesti?

6

Povijestan narod jest onaj koji je u mo-gućnosti oblikovati svoju budućnost.

Ali, ako je očito da se Hrvatska odričevlasništva nad svojim proizvodnim po-tencijalima, pa se i vrijednost dobivenapritom ulaže po odgovarajućim odredni-cama (isplaćivanje dugova i usmjerava-nje investicija u problematične svrhe), avlasništvo jest, ustvari, pravna sankcijada se raspolaže nečim po mogućnosti su-čeljavanja vlastite volje volji drugoga,onda se hrvatski građani, dakle, odričuvlastite volje nad onim što je u biti njiho-vo. Kako hrvatski potencijali, stoga, višenisu hrvatski, gubitkom svoje volje nadnjima gubi se mogućnost oblikovanja bu-dućnosti po vlastitoj mjeri.

Budući da je mogućnost vlastite voljebitan uvjet da se bude (povijesni) subjekt,onda je hrvatski narod, koji gubi ili je iz-gubio osnovu za to, samo prividno sub-jekt, odnosno jest objekt (u Hrvatskoj kaorasprodanoj nekretnini za reprodukciju“stranoga” kapitala domaćim otuđenimradom). Privid da je hrvatski narod povi-jestan subjekt može se osjetiti u žalopoj-kama nad neredom u državi i molbama“višim silama” da uspostavi pravni red.To je pokazatelj da se kritički ne pristupaproblemima, jer bi to zahtijevalo analizupostojećega prema smislenom viđenjubudućnosti, nego da je ono “socijalni ins-tinkt”, po kojem se ne može dospjeti doprincipa budućnosti (koji drugi određu-ju).

Naizgled je prihvatljivo optimističnoočekivanje da će Hrvatska razriješiti neu-ralgične probleme ulaskom u Europskuuniju. Međutim, na pomolu je, sve kad bii najbolje bilo, ipak, nacionalna tragiko-medija: hrvatska budućnost ne bi bila hr-vatska, kao autonomno djelo njezinihgrađana, nego konstrukcija drugih (zaci-jelo i u njihovu interesu). Nije li to total-ni gubitak nacionalne svijesti odnosnonjezina infantilizacija?

***Razliku između režima Nezavisne

Države Hrvatske, odnosno Ante Paveli-ća, i tendencija Narodnooslobodilačko-ga pokreta, odnosno Josipa Broza Tita,nije moguće zabaciti kao da je nikada ni-je bilo kada se gotovo sama od sebe per-manentno stavlja na dnevni red. Situaci-

ja koja je onomad bila na Trgu žrtava fa-šizma u Zagrebu prebacila se na pole-mičke stupce o prijepornim Thompso-novim koncertima. Kako se postavitiprema toj polarizaciji?

7

Pogrešno bi bilo patetično se postavitiprema Paveliću, škrgutanjem zubima,naime, trebalo bi njegovu politiku razu-mijevati kao historijsku činjenicu u kon-tekstu njezina nastanka i njezine repro-dukcije u profinjenim oblicima koji seotkrivaju u strukturalnim podudarnosti-ma.

Razmatranjem elementarnih obilježjana kojima se temelji određena (državna)tvorevina i u njihovoj analizi kao općihpojmova moguće je istražiti je li određe-na politika i odgovarajuća (državna)tvorevina logična ili to nije.

Nije li proturječno potenciranje nacio-nalnoga kao političkog principa u državi(NDH) koja je zaokružena na teritoriju,na kojem, uz Hrvate, obitavaju i druginarodi, u najvećem broju, Srbi i Musli-mani? Nije li diskriminiranjem Srba da-na “legitimnost” diskriminiranju Hrvata,među Srbima? Nije li time, refleksivno,ugrozio hrvatski narod onaj koji je na ri-ječi istupio u njegovu obranu? Ima li lo-gike zahtijevati pripomoć u osnivanjunacionalne države od političke sile kojaje mnogim narodima (u antisemitizmukao svojoj kompulzivnoj opsjednutosti)osporila pravo čak i na fizičku egzisten-ciju? Nije li nepobitna činjenica što seNDH oslonila na politiku Hitlerove Nje-mačke, kojoj se današnja Njemačka i ci-jeli svijet stubokom suprotstavljaju, do-voljan argument da Pavelićeva ni politi-ka ni država ne mogu imati nikakvu (hr-vatsku) historijsku kredibilnost (pogoto-vo nemaju nikakvu po-vijesnu vrijednost)?

Bi li bio moguć i počemu rojalistički kon-dominij s fašističkomItalijom koja je krenu-la u imperijalističkaosvajanja, u Etiopiju idiljem Sredozemlja?Nije li za Hrvatsku ne-moralno očekivati političke po-vlastice od agresora na Etiopiju?Ako bi hrvatski narod prihvatioda ima veća prava nego etiopski,onda je logično da neki drugi na-rodi imaju veća prava nego hr-vatski?

Da nije bilo antifašističke, par-tizanske Hrvatske, kakav bi do-seg imao Pavelićev Rimski ugo-vor ako su već 1941. godine tali-

janske vlasti počele na području na ko-jem im je dan mandat rashrvaćivati na-rod?

Vode li ta pitanja do odgovora da jePavelićeva NDH samo privid hrvatskedržave i da je antifašistički ustanak uHrvatskoj bio ustanak protiv europskogkompleksa u kojem je nastala ta tvorevi-na, u njegovoj funkciji? Simptomatičnoje i indikativno kako se “apologeti” hr-vatstva nikada nisu priupitali o dosegu -za hrvatstvo i Hrvatsku - povijesnogaznačenja politike ZAVNOH-a koju ne-smiljeno žigošu? Historijske činjenicesvjedoče o tome da je Pavelićeva državanastala kao vazalna tvorevina u okviruneofeudalnoga “novog poretka”.

Ali, nisu li i sada, u demokratskoj fra-zeologiji, prisutni oblici neofeudalizma,u “piramidalnoj” strukturi vlasništva i ne-prijepornoj volji vlasnika proizvodnihsnaga? Nisu li i sada radnici obespravlje-ni kao puke “stvari” na tržištu i bez pravana odlučivanje? Ima li bitne razlike izme-đu otpuštanja radnika iz poduzeća kojasu, štoviše, sami stvarali, i protjerivanja

iz kuća, i okrutnijihpostupaka?

Pavelićeva politikaostaje samo historij-ska činjenica, dodu-

(kult)ura liËnosti

PLAMENnovi

69

še, s mogućnošću reprodukcije, u druga-čijem sadržaju, s obzirom na aktualnisvjetski sklop, međutim, posljedice dokojih je doveo njezin i svaki drugi nacio-nalni fundamentalizam potvrdile su daona, ni bilo koja slična nije povijestanprincip.

Nije li dovoljno razvidno da PavelićevaNDH nije bitno oličenje, nego samo pri-vid, hrvatske državnosti. Zbog toga jeafirmativna riječ o Pavelićevoj politici,zapravo, negacija Hrvata kao povijesno-ga naroda (u mogućnosti autonomnogaoblikovanja svoje budućnosti). Ima li ar-gumenata da Pavelićeva politika nije his-torijski retrogradna?

8

***Nema smisla ni “apstraktna konjunk-

cija” Tita i Pavelića, jer bi to bio kon-glomerat mnogih proturječnosti, ni “ap-straktna binegacija” Tita i Pavelića, bu-dući da bi to bilo zatvaranje očiju premavlastitoj historiji i oduzimanje sebi inte-lektualnih sposobnosti suočavanja sasvojom prošlošću i prava na to. Bila bito potvrda ionako prisutnoga hrvatsko-ga vazalstva.

Prihvaćanje Titove uloge “metafizič-kom”, kojih je elemenata podosta bilo,bila bi negacija Tita kao povijesne lič-nosti. Idejnoj tendenciji i njezinu ozbi-ljavanju, u odgovarajućem pokretu, su-protstavljaju se okolnosti koje imajusvoju historijsku “dinamiku”. Proklami-ranjem ideje nije odmah izmijenjena isama stvarnost, pa ostajanjem samo priproklamaciji, i stvarnost ostaje kakva jebila ili se u njoj opravdava ono što je su-protno ideji.

Nije prihvatljivo ni provođenje idejebez obzira na osobitosti same stvarnosti.Ideja je plauzibilna i s obzirom na svojdoseg. Titov Narodnooslobodilački pok-ret ne bi trebalo prihvatiti kao povijesnuperspektivu samu po sebi, nego kao pok-ret koji je imao njezinih elemenata, nai-me, nasuprot “metafizici” trebalo bi afir-mirati kritički pristup, to jest otkriti što ipo čemu on može vrijediti kao temelj bu-dućnost, a što bi, stoga, trebalo ostavitipo strani kao relikt prošlosti.

Prihvaćanje samoupravljanja, koje nije“jugoslavenska izmišljotina”, nego povi-jesna težnja međunarodnoga radničkogapokreta: emancipiranje čovjeka upravlja-njem radnika rezultatima vlastita rada, bi-la je konzekvencija Narodnooslobodilač-kog pokreta i stožerna točka Titova vre-mena. Samoupravljanje je mogućnostproširivanja vidokruga ravnopravnih od-nosa među pojedincima i narodima.

Po čemu bi tajkunizacija, koje je pos-ljedak proletariziranje naroda zbog kon-centriranja vlasništva nad društvenim bo-gatstvom pod ingerenciju uskih krugova,bila pogodna alternanta samoupravlja-nju? To što su se idejom samoupravljanjaprekrivale birokratske uzurpacije ne os-porava samoupravljanje kao njihovu su-protnost.

Proturječnosti u pokretu nesvrstanihzemalja, koji je nastao u antikolonijalis-tičkoj tendenciji, ne osporava ideju ne-svrstanosti, jer ona podrazumijeva prin-cipijelan odnos među zemljama radi pot-vrde njihove subjektnosti. Nije li među-narodna politika “zapadnih” zemalja, ko-ju mnogi dodvornici u nas promiču, uapologiji NATO-a, kao metafizički prin-cip, prividno demokratska, jer mnogesvoje, u biti imperijalističke, problemeprebacuju na marginu (Balkan, Kavkaz,Irak,…)?

Za upravljenost u budućnost, konstitui-ranje politike na osnovi nacionalne rav-nopravnosti, značajno u međunarodnomintegriranju, vrijedno je nastojanje TitovaNarodnooslobodilačkog pokreta. Razu-mijevanje ideje jugoslavenstva, nasuprotnjezinu besmislenom ozloglašavanju, uzideju nesvrstanosti, ključ je za razumije-vanje ideje europejstva, kao načela multi-nacionalnoga komuniciranja u kontinen-talnom opsegu.

Nije Europska unija nikakvo romantič-ko bratstvo među narodima, iako trebatražiti tu crtu iza pragmatične grubostistvarnih odnosa u njoj, pa je neophodnoponovno pokrenuti filozofske raspravekoje otkrivaju mogućnost povoljnogmjesta u tom sklopu.

Budući da je u sklopu svjetskih kapi-talskih odnosa Hrvatska, bez sumnje,“kolektivni proleter”, onda, da ne budelumpenproleter, u vazalnoj ovisnosti osvjetskim centrima ekonomske i vojno-političke moći, nego da bude, kao zajed-nica autonomnih ljudi, dostojanstvena usvijetu, neophodno je raspravljati, i radinacionalnog samoosvješćivanja, o bitikapitala, otuđenoga rada, postvarenja,… i mnogih drugih pojmova koje jemarksizam postavio kao svoju glavnu te-mu.

Nije li aktualnija danas poučnost onogašto je prije pedesetak godina u Zagrebusvojim kolegama izjavio Erich Fromm(1900. – 1980.) kako se ovdje previšeoponaša “zapad” umjesto da se samostal-nije razmišlja o svojim mogućim stajališ-tima prema njemu i prema svojoj buduć-nosti?! Sve u svemu, kritičko sučeljava-nje s vlastitom prošlošću, s onu stranu eu-

ropskog “najvišega dobra”, u umnoj sin-tezi onoga što se u svjetskoj duhovnostipotvrdilo kao motiv iskazivanja čovječ-nosti, bitan je uvjet otkrivanja elemenatapovijesne perspektive.

(SVRŠETAK)

1 General Dwight Eisenhower bio je predsjednikSAD-a od 1953. do 1961. godine. I u njegovovrijeme, odnosno u vrijeme Richarda Nixona(1913. – 1994.), kao potpredsjednika, bio je ak-tualan “progon vještica”, koji je potaknuo sena-tor Joseph McCarthy (1908. – 1957.). Policijskije bio uznemiravan svatko za kojega se sumnja-lo da tobože komplotira protiv američkih nače-la s komunističkih pozicija odnosno da je agentodređenih velikih svjetskih sila, prije svega,Sovjetskoga Saveza. Kako bi Banac ocijenioEisenhowera i Nixona s obzirom na makarti-zam (američki antikomunizam)? Mogu li se nji-hove uloge svesti na jednu dimenziju ili bi jetrebalo promatrati u širokom rasponu? Uosta-lom, već u doba Harrya Trumana (1884. –1972.) američka administracija namjerno je za-hladnjivala političke odnose sa SSSR-om, aline zbog staljinizma, nego zbog toga što jevojnoindustrijskom kompleksu (a na čiju jeopasnost upozorio i sam Eisenhower) trebaoneprijatelj u obrani “slobodnoga svijeta”. Da-kle, staljinizam je konvenirao američkoj politicikoja je odgovorila idem per idem - makartiz-mom (potom intervencijama od Vijetnama doIraka). Da su Amerikanci njegovali koncilijant-ni odnos, u skladu sa svojom proklamiranomdemokracijom, vjerojatno bi na drugoj stranibilo barem malo drugačije. Sve u svemu, oni unas “proamerički” orijentirani demokrati (?)trebali bi znati da je, osobito Bushova adminis-tracija, miljama daleko od istinskoga amerika-nizma promaknutoga 1776. godine u Američkojdeklaraciji.Predsjednik Francuske od 1958. do 1969. godi-ne, general Charles de Gaulle bio je jedna odnajznačajnijih francuskih vojnih ličnosti u Dru-gom svjetskom ratu i nakon njega. U to vrijemedogađale su se retorzije kakvih nije bilo gotovonigdje u Europi. Koliko je general De Gaulleodgovoran za njih i kako ocijeniti njegovu općupolitičku ulogu tijekom njegova dugogodišnje-ga djelovanja?

2 Nakon uvjetne zatvorske osude izrečene stanovi-tome mladiću koji je za vrijeme koncerta MarkaPerkovića Thompsona na Trgu bana Josipa Jela-čića 30. svibnja 2008. godine u Zagrebu nosiona glavi crnu kapu s karakterističnom stilizaci-jom velikoga slova “U” izjavio je umirovljeniprofesor Pravnoga fakulteta u Zagrebu, nekadaš-nji rektor Zagrebačkoga sveučilišta, svojedobniministar vanjskih poslova Republike Hrvatske ipredsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva,doktor Zvonimir Šeparović da bi isto tako treba-lo inkriminirati crvenu zvijezdu, odnosno sve“totalitarno” komunističko znamenje. Pritom sepretpostavlja uvođenje kaznenih sankcija za ono-ga tko, uz crvenu zvijezdu, ističe na javnomemjestu srp i čekić, pjeva određene pjesme (ko-je?) i slavi određene ličnosti (koje?). (Vidi! Zvo-nimir Šeparović: “Totalitarizam je za osudu, bioon crni ili crveni”, Fokus, Zagreb, broj 426, 11.srpnja 2008., str. 6). Šeparović zabacuje to da su se u Mađarskoj za-cijelo probudile pristaše Miklósa Horthya (1868.- 1957.) i da je obračun sa crvenom zvijezdomizražaj svojevrsnoga ressentimenta prema Sov-jetskom Savezu, osobito u baltičkim državama, au kojima je po načelu “neprijatelj mojega nepri-jatelja moj je prijatelj” bila jaka kolaboracija snacizmom. Šeparović se u delegaciji Hrvatskogažrtvoslovnoga društva, u kojoj su, uz njega, bili

(kult)ura liËnosti

PLAMENnovi

70

Ante Beljo, Josip Jurčević i Darko Sagrak, obra-tio državnom odvjetniku Mladenu Bajiću da se uHrvatskoj dosljedno provede famozna lustracij-ska Rezolucija 1481 Parlamentarne skupštineVijeća Europe od 25. siječnja 2006. o komunis-tičkim režimima i komunizmu. Neka Šeparović& Co. pročitaju u ozbiljnim filozofijskim leksi-konima o tome što je komunizam te u vezi saspomenutom Rezolucijom članak Milana Kangr-ge (1923. – 2008.) i Saše Blagusa “Sve sile stareEurope sjedinile su se u svetu hajku” objavlje-noga u riječkom Novom listu 18. veljače 2006.godine. I jedan možebitan prozaičan slučaj za procjenuprofesoru Šeparoviću, naime, kako bi se hrvat-ska policija i sud trebali ponijeti prema navija-čima, pa i igračima beogradskoga Partizana, učijem je amblemu ucrtana crvena zvijezda, iliCrvene zvezde, koja crvenu zvijezdu afirmira iu svojem imenu? Što se tiče Partizana, ulogacrvene zvijezde, koja je u njegovu amblemu,osobito je značajna, naime, kada njegovi “no-vokomponirani” navijači zloupotrebljavajuutakmicu, kao 23. srpnja 2008. u Beogradu sNogometnim klubom Olympique Lyonnais,manifestirajući u prilog netom uhićenom Rado-vanu Karadžiću, ona je nedvojbeni argumentkako je riječ o karikaturalnom historijskom dis-kontinuitetu svojedobno slavnoga kluba, ute-meljena na nacionalnoj ravnopravnosti, koji jepolučio diljem svijeta izuzetne rezultate u no-gometu, vaterpolu, košarci,… i u kojem su, što-više, i mnogi Hrvati doživjeli svoju sportskupromociju. Crvena zvijezda je prosvjed protivnjegove dekadencije i nada da bi se mogao iz-baviti iz historijskoga gliba. Odstranjivanjemcrvene zvijezde, pa i samoga imena, Partizan bise stavio u funkciju onoga protiv čega je izrije-kom bio u svojem povijesnom nastupu. Bi li tohtio profesor Zvonimir Šeparović?Borba za oslobođenje svih naroda i njihovu rav-nopravnost, ali i društvo na načelima socijalnepravde, bila je bitna orijentacija Narodnooslo-bodilačkoga pokreta kojega je zaštitni znak cr-vena zvijezda. Prihvaćena je na sjednici Cen-tralnoga komiteta Komunističke partije Jugosla-vije 4. srpnja 1941. u Beogradu (u vili obiteljiRibnikar). Ona je legitimacija Prvoga splitskogaodreda, boraca na Kadinjači, Neretvi, Sutjesci,Drvaru,… Dijaboliziranjem crvene zvijezdeoduzela bi se povijesna legitimacija Narodnoos-lobodilačkog pokreta, pa bi Hrvatska izgubilapovijesno pravo pozivati se na antifašizam kaosvoju historijsku činjenicu i povijesnu upravlje-nost. Zbog toga crvena zvijezda ne može bitinimalo izjednačena ni sa simbolima nacifašiz-ma, koji je imperijalizam (i prema hrvatskomtlu) proklamirao kao svoju usmjerenost, ni sasimbolima ustaštva, jamačno ni četništva, a kojisu se postavili u njegovu funkciju. Neumjesnoje crvenu zvijezdu nužno pridjenuti onima kojisu privatizirali Jugoslavensku narodnu armiju,odnosno njezine “krhotine”, i okrenuli je protivvlastitih naroda. Najbezočnija je insinuacija ikrivotvorina smatrati da je crvena zvijezda legi-timacija onih koji su razarali Vukovar i ubijalina Ovčari. Bilo bi to njihovo izjednačavanje sbitnim nakanama Narodnooslobodilačkog pok-reta. Ali, nažalost, historijske besmislice se eta-bliraju kao “vrijednosti”.Fašizam je sa svojim simbolima istupio protivonoga što simbolizira crvena zvijezda, naime,protiv socijalne revolucije koja se temelji napravu naroda na samoodređenje i svakogačovjeka na rad i dostojan život. Po Šeparovi-ću logično bi trebalo zabraniti hrvatski grb ikriž u ime kojeg je bilo više zlodjela negopod crvenom zvijezdom. Ta su zlodjela odst-up od njihovih bitnih određenja i povijesnihnakana.

3 I Josif Visaronovič Džugašvili Staljin (1879. –1953.) bio je uz Churchilla i Franklina DelanoaRoosevelta (1882. – 1945.) član Antihitlerovskekoalicije! Procesi tridesetih godina, gulag, i sa-

ma opstrukcija u otporu nacifašizmu, u sporazu-mu s Hitlerom o međusobnom nenapadanju, od-nos prema baltičkim republikama i prema Fin-skoj, situacije su kojima je Staljin učinio retro-gradnom svoju historijsku ulogu i zaklonio povi-jesnu perspektivu socijalizma. Nije li RezolucijaInformbiroa razdjelnica u odnosu između Stalji-na i Tita?

4 Višestranački sustav može se u mnijenju kako onsam po sebi potvrđuje demokratske vrijednostipokazati kao najdjelotvornija ideologija etatizmau funkciji kojega jesu stranačke elite suprotstav-ljene masi (skupini zbog gubitka prava na raspo-laganje rezultatima vlastita rada depersonalizira-nih pojedinaca).

5 U početku travnja 2008. za posjeta predsjednikaSAD-a Georgea Walkera Busha Hrvatskoj, dannakon što su joj zemlje NATO-a u Buçurestiudale privolu da im pristupi kao “punopravna”članica, pokrenuta je peticija za raspisivanje re-ferenduma o tom činu. Previsok je postotni pragbio da bi se prikupilo dovoljno potpisa za tu “in-tervenciju u ustav”, međutim, nije li više stotinatisuća potpisa ipak više nego znakovita indikaci-ja da je trebalo poštivati volju građana pogotovošto su u materijalnim teškoćama da artikulirajusvoju volju.

6 Hrvatska je po zahtjevu Europske unije koju jepritisnula Italija radi interesa svojih ribara odba-cila Zakon o zaštićenom ekološko-ribolovnompojasu u Jadranu nedugo nakon izglasavanja.Dvojbeno jest je li taj potez hrvatske vlasti onajlenjinovski “korak natrag dva koraka naprijed”na putu u Europsku uniju ili je riječ, ipak, o ne-dosljednosti hrvatske politike osuđene na pokor-no slušanje zapovijedi jačega?

7 Ustaška simbolika na nečijoj kapi, na javnommjestu, ne mora biti osobiti problem, jer bi kaž-njavanje njezina isticanja izazvalo osebujanetički paradoks!? Evo jednog primjera. Govori-lo se kako je jedan od najistaknutijih ultrapra-vaških političara (ime i prezime bih zadržao ukonspiraciji), svojedobni predsjednik jedne pra-vaške grupacije i saborski zastupnik, koji nekrije naklonjenost prema ustaškoj državotvor-nosti, iako, mislim, da mu je jasenovačka hipo-teka bol u duši, svojedobno nosio Trgom banaJelačića sliku Ante Pavelića, na uokvirivanje.Noseći sliku veliku kolika je njegova oniža sta-tura, neomotanu, kakve se ne nose ni svojih naj-bližih, on je otvoreno izrazio svoj historijsko-politički stav svima koji su ga zabezeknuto pro-matrali. Time se pokazao kao moralan čovjek,jer je ostao dosljedan svojem (ustaškom) stajali-štu, za koje je bio u svoje vrijeme zlostavljan.Paradoksalno bi bilo što bi ga mogli policijskimaltretirati i na sudsku odgovornost pozivationi koji se ne postavljaju protiv ustaštva iskre-no, po vlastitom prosuđivanju i sankcioniranjuhistorijskih pojava, nego po direktivama “međ-unarodne zajednice” i koji su svakojakom bla-ćenju izvrgnuli Narodnooslobodilački pokret iTita, u kojeg su se zaklinjali, pa čak i drugeprogonili “pozivajući” se na njegovo ime. Onikoji ozloglašavaju crvenu zvijezdu daju ustupakisticanju ustaških obilježja.

8 Nije pojam povijest osebujan kroatizam u uspo-redbi s pojmom historija. Bitno se razlikuju una-toč mnogim podudaranjima. Historija se odnosina ono što jest, na mogućnost analize prošloga;povijest se odnosi na ono što bi trebalo biti, nabudućnost, to jest na duhovnu sintezu onoga štoomogućuje smislenu budućnost. S obzirom na tomogu se razlikovati među historijskim ličnosti-ma one povijesne, to jest one u čijem opredjelje-nju i djelovanju ima elemenata na kojima bi tre-balo oblikovati budućnost. Zbog toga bi AntePavelić bio samo historijska ličnost; Tito imakvalifikacija da bude s onu stranu njezinih gra-nica, naime, povijesna ličnost.

„Ljudska prava ne mogu biti djelotvornozaštićena u društvu u kome je materijalna eg-zistencija velike većine ugrožena.“

(iz Platforme Pokreta za socijalnu pravdu)

Umasi nevladinih organizacija ili orga-nizacija iz civilnog sektora koje dje-luju u Bosni i Hercegovini, izdvojila

se nekolicina koje su drugačije od ostalih.One su drugačije po svojim ciljevima, poima-nju prirode društva u kome žive, i načinu nakoji se žele boriti za društvene promjene. Teorganizacije, koje bismo najradije nazvalidruštvene organizacije, umjesto da koristimokompromitovan termin „nevladine organiza-cije“, nisu političke u pravom smislu te riječi,jer ne izlaze na izbore i ne misle osvojiti vlast,a čine ih uglavnom mladi ljudi, različitihideoloških i političkih opredjeljenja, madavećina njih pripada krugu radikalne (ili baremliberalne) ljevice.

Te organizacije su uglavnom lokalne po po-dručju djelovanja, a razlikuju se i po tome ko-liko su njihovi ciljevi jasno određeni. Dakako,velika razlika je u stepenu aktivnosti i rezulta-tima koje su dosad postigle. Jedna od organi-zacija koja pokušava djelovati u ovom sekto-ru je Pokret za socijalnu pravdu (PSP). Onasvojim djelovanjem pokušava uticati na jedandio društvene stvarnosti – ekonomski i socijal-ni položaj radničke klase i drugih obespravlje-nih dijelova društva. Pokret je svjestan činje-nice da se borba za ekonomska i socijalna pra-va ne može odvojiti od političke borbe, ali po-lazi od saznanja da tu borbe vode neke drugeorganizacije, dok on postavlja sebi ove ciljeve– okupiti svjesne i aktivne građane koji ne sa-mo da nisu zadovoljni postojećim sadržajem istepenom ostvarenja ekonomskih i socijalnihprava, nego ni djelatnošću političkih stranakai zvaničnih sindikata, koji tvrde da se bore zanjihovo ostvarenje, ali to ne čine uopšte ili či-ne nedovoljno. Pokret nema za cilj osvajanje ivršenje državne vlasti, već vršenje pritiska nadržavnu vlast, kako bi ekonomski i socijalnipoložaj svih obespravljenih bio poboljšan.Prema tome, u pitanju je organizacija u okvi-ru civilnog sektora koja se orijentiše na podru-čje rada koje je do sada bilo zanemareno.

Budući da se ne bori za osvajanje državnevlasti i da nije politička organizacija, Pokret zasocijalnu pravdu nema zvaničnu ideologiju.Ideja osnivača je bila da u organizaciji okupesve one građane koji žele raditi na ostvarenju

PP OO KK RR EE TT ZZ AA SS OO CC II JJ AA

RADIKALNA

oglas

PLAMENnovi

71

konkretnih ciljeva, bez obzira na svoju bližuideološku i političku opredijeljenost. To značii da Pokret neće podržavati bilo koju političkustranku na izborima, niti će se angažovati u iz-bornoj kampanji na bilo koji način.

Političke stranke, pogotovo najjače, su ori-jentisane isključivo na izbornu i parlamentar-nu borbu. Da bi postigle što bolje rezultate naizborima, one se nastoje dodvoriti što širemkrugu birača. Zato su njihovi izborni progra-mi bezbojni, bezidejni i uopšteni, što ne pružanikakvu garanciju da će učiniti bilo šta koris-no. Osim toga, odnos snaga osnovnih društ-venih klasa u našem društvu je takav da se uparlamentu ne mogu ostvariti bilo kakve zna-čajne promjene. Potreban je pritisak spolja.Birokratizovane partijske strukture, koje uovom trenutku vode računa samo o interesi-ma nove buržoazije i političkih elita, ne mo-gu garantovati ostvarenje ekonomskih i soci-jalnih prava, jer to nije njihov parcijalni inte-res. Za to je potrebno građansko, i posebnoradničko, samoorganizovanje.

S tim saznanjem je osnovan Pokret za so-cijalnu pravdu. On se zalaže za što punije ost-varenje postojećih i priznavanje novih eko-nomskih i socijalnih prava. Da bi njihovi no-sioci mogli da ih koriste i traže njihovo ostva-renje, prvo moraju biti upoznati sa njihovimpostojanjem i sadržinom, što često nije slučaj.Stoga Pokret postavlja sebi za cilj da se pove-zuje sa pojedincima i organizacijama koji pri-padaju socijalno ugroženim kategorijama sta-novništva ili ih predstavljaju i ponude svojupomoć u važnim nastojanjima za ostvarenjeovih prava. Dakle, prvi zadatak je, kako bi seto moderno reklo, edukacija odnosno društ-veno obrazovanje radnika i drugih ugnjete-nih. Drugi cilj je njihovo međusobno povezi-vanje, uz pomoć i posredovanje Pokreta, irazmatranje mogućnosti samoorganizovanjai samostalne borbe za ostvarenje tih prava.Ovo je naročito važno zato što su postojećizvanični sindikati, udruženja penzionera idruge organizacije koje tvrde da predstavlja-ju ugnjetene najvećim dijelom korumpirani,povezani sa nosiocima moći i nespremni nabeskompromisnu borbu. Budući da radnicičesto vode izolovane štrajkačke borbe, na ni-vou pojedinih preduzeća, nemaju potrebnumoralnu podršku i solidarnost drugih radni-ka, niti mogu zatražiti nužne pravne i organi-zacione savjete. Pokret za socijalnu pravduim želi pomoći u organizovanju i vođenju nji-hovih borbi.

Da bi ta borba imala smisla, mora biti zas-novana na jasnim i ostvarivim ciljevima. Onise ne smiju ograničiti samo na zahtjeve za ve-ćim platama ili penzijama, povezivanjemstaža i slično. Širi ekonomski i socijalni zah-tjevi moraju biti izneseni pred vlade i poslo-davce. Pokret za socijalnu pravdu je u svojojplatformi razradio neke od tih zahtjeva i po-nudio ih javnosti, a posebno radničkim orga-nizacijama. Na ovom mjestu donosimo izvo-de iz Platforme.

Ekonomska sfera„Političke stranke nisu suvišne u moder-

nom društvu. One, istina, nisu jedini oblik is-poljavanja volje građana, a ne smiju biti ni je-dini nosioci vlasti. Demokratsko društvomože biti samo ono koje stavlja najveći akce-nat na samoorganizovanje građana, što značida treba da postoji veliki broj demokratski us-trojenih organizacija koje vrše uticaj jedna nadrugu i na državne organe vlasti, čime sesprečava koncentracija vlasti u rukama vrho-va političkih stranaka.“

„Pokret za socijalnu pravdu (u daljem tek-stu: Pokretz ili PSP) je udruženje građana, ne-stranačka i nepolitička organizacija koja sevanparlamentarnim, demokratskim putem za-laže za ostvarenje ciljeva navedenih u ovojplatformi. Članovi Pokreta mogu pripadatipolitičkim strankama i biti u njihovim ruko-vodstvima, iako sama organizacija nije podkontrolom pojedinih političkih stranaka, nitione mogu kolektivno biti učlanjene u Pokretjer se PSP zasniva na individualnom, a ne ko-lektivnom članstvu. Pokret neće zvanično po-državati bilo koju stranku na izborima, ali ćeu pojedinim slučajevima, ukoliko ocijeni da jeto u interesu organizacije i u skladu sa njenomplatformom, učestvovati u konkretnim aktiv-nostima koje organizuju političke stranke, akojima se poboljšava socijalno-ekonomskipoložaj najšireg kruga stanovnika.“

„Pokret za socijalnu pravdu ima za ciljstvaranje širokog socijalnog pokreta u Bosnii Hercegovini koji bi bio sposoban da aktivi-ra veliki broj građana i izvrši pritisak na vla-de u cilju ostvarivanja postojećih i priznava-nja novih ekonomskih i socijalnih prava. Iztoga nužno proističe potreba saradnje sa sin-dikatima, organizacijama penzionera, stude-nata i drugih kategorija stanovništva i interes-nih grupa koje se bore za poboljšanje svog ži-votnog položaja.“

„Unutrašnja organizacija Pokreta je takođe

demokratska i počiva na odsustvu hijerarhij-skih odnosa, punoj demokratiji u izboru ko-ordinirajućih tijela i delegatskom principuodlučivanja i djelovanja. To znači ne samo dapripadnici organizacije imaju punu sloboduprilikom izbora članova koordinirajućih tije-la, već mogu zahtijevati njihov opoziv u sva-kom trenutku, ukoliko ocijene da nisu radili uinteresu organizacije i po uputstvima pripad-nika Pokreta. Isto tako, članovi koordiniraju-ćih tijela nemaju moć odlučivanja koja ihstavlja iznad ostalih pripadnika Pokreta, negose prilikom odlučivanja moraju rukovoditiobavezujućim smjernicama lokalne grupePokreta koja ih je predložila u odgovarajućekoordinirajuće tijelo.“

„Prva mjera koja vodi smanjenju nezapos-lenosti i povećanju broja onih lica koja moguzaista ostvariti pravo na rad je strogo poštova-nje odredaba zakona o radu koje regulišudužinu radnog vremena. (...).

Zato smatramo da će pravo na rad ili, tač-nije, pravo na ograničeno radno vrijeme bitimoguće osigurati ne samo tako što će inspek-cijski organi biti personalni očišćeni i snab-djeveni novim zakonskim ovlašćenjima, veći tako što će posebna prava biti priznata rad-ničkim organizacijama (sindikatima, savjeti-ma radnika/vijećima uposlenika, kao i rad-ničkim predstavnicima u upravnim odbori-ma). Njima bi trebalo dati pravo da kontroli-šu ostvarivanje zakonskih odredaba o ograni-čenom radnom vremenu i podnose krivičneprijave protiv poslodavaca koji ih ne poštuju,dok bi sudski postupci po tim predmetima bi-li hitni i prioritetni. U svim sudovima trebauvesti posebna odjeljenja za rješavanje spo-rova iz radnog odnosa i zaštitu prava iz rada– tzv. sudove rada. Radnički predstavnici tre-ba da budu paralelna kontrolna vlast kad seradi o ostvarenju ovih radničkih prava, sa po-sebnim ovlašćenjima.(...)

LL NN UU PP RR AA VV DD UU

LJEVICA U CIVILNOM SEKTORU

oglas

PLAMENnovi

72

Osim toga, kad bi se ukupan fond radnihsati u društvu raspodijelio na sve radno spo-sobne (zaposlene i nezaposlene) trenutno za-posleni bi, u prosjeku, radili manje vremena,a dio vremena koji su oni dosad radili bi bioraspodijeljen između trenutno nezaposlenih.Tako bi se smanjio broj nezaposlenih, čak ipod pretpostavkom da nema novih proizvod-nih aktivnosti. Time dolazimo do druge mje-re koja vodi ostvarivanju prava na rad – skra-ćenja i podjele radnog vremena. Ono ne bismjelo dovesti do smanjivanja primanja tre-nutno zaposlenih radnika,(...)“

„Potreban domaći kapital obezbijediti, iz-među ostalog, osnivanjem investicione ban-ke, koja bi bila u državnom vlasništvu, a podzajedničkom upravom države i sindikata, ucilju prikupljanja kapitala koji će pod povolj-nim uslovima biti dodjeljivan preduzećima ucilju otvaranja novih radnih mjesta. U prvojfazi se može obezbijediti i to da sindikati ba-rem kontrolišu poslovanje ove banke, a daona bude dužna da obavještava javnost o svo-jim aktivnostima (...)“

„Potrebno je uvesti sistem progresivnog opo-rezivanja, koji sad postoji samo sporadično i unedovoljnoj mjeri. Taj sistem bi značio da boga-tiji slojevi stanovništva plaćaju porez po višojporeskoj stopi od siromašnijih i da se u zakoni-ma posveti posebna pažnja većem oporezivanjuimovine veće vrijednosti i dividendi, (...)“

„Izvršiti reviziju privatizacije, kako bi seotklonile nezakonitosti utvrđene u njenom to-ku, a preduzeća predala onima koji su zainte-resovani za očuvanje radnih mjesta i unapre-đenje proizvodnje. Nakon izvršene revizije iponištenja privatizacije u slučajevima kad seutvrdi njena nezakonitost (...) preduzeća trebapredati na zajedničko upravljanje države i za-poslenih (kroz sistem saodlučivanja), ili ohra-brivati zaposlene da otkupe (ili upišu) akcijepreduzeća i postanu njegovi većinski vlasni-ci, bez mogućnosti kasnije prodaje tih akcijado odlaska u penziju.“

„Država bi morala donijeti mjere za ograni-čenje uvoza (poreska i carinska politika), po-gotovo ukoliko se radi o robama koje domaćiproizvođači mogu sami proizvesti, kao što bii podsticala izvoz različitim mjerama (...)“

Socijalna prava„Obrazovanje na svim nivoima treba da

bude besplatno.“„Država i lokalni organi vlasti treba da

obezbijede dodatna sredstva za stipendiranjestudenata iz siromašnih porodica. (...)smatra-mo da je do znatnog iznosa novih sredstavaza stipendiranje siromašnih studenata mogu-će doći tako što će biti ukinuto budžetsko fi-nansiranje parlamentarnih stranaka, dnevnicei plate poslanika, dok bi plate u državnojupravi (naročito ministarska primanja) bile

znatno smanjene. Ukoliko bi samo entitetiukinuli finansiranje parlamentarnih stranaka,došlo bi se do dva miliona maraka godišnje.“

„(...) u društvu ne smiju postojati obrazov-ne ustanove koje bi bile dostupne samo oni-ma koji imaju dovoljno novca da ih pohađa-ju, ili čiji roditelji, prema bogatstvu i moći ko-jom raspolažu, mogu obezbijediti mjestosvojoj djeci u njima.“

„Liječenje takođe treba da bude bes-platno. Dodatni izvor njegovog finansira-nja treba da bude ekstra-profit državnihmonopolskih preduzeća“

„Penzioneri i invalidi treba da sudjeluju uupravljanju fondovima penzijsko-invalid-skog osiguranja. (...) Predstavnici (delegati)korisnika treba da steknu pravo uvida u dina-miku i obim prikupljanja sredstava u fond, atreba im priznati i pravo predlaganja vanred-nih mjera prema poslodavcima koji te obave-ze ne ispunjavaju. U takvim slučajevima, de-legati korisnika u upravama fondova PIO tre-ba da imaju pravo zahtijevati prinudnu napla-tu potraživanja fonda prema obveznicima do-prinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje.Krajnja mjera bi mogla biti privremeno preu-zimanje pod državnu upravu preduzeća kojane ispunjavaju ove obaveze.“

„Država i opštine treba da obezbijede jefti-nu stanogradnju, naročito za mlade bračneparove, siromašnije porodice i potrebnestručne kadrove. Da bi se ta stanogradnjaobezbijedila, treba uvesti novi porez, porez zastanogradnju, čiji obveznici bi bili svi priv-redni subjekti, sa izuzetkom onih koji ostva-ruju prihode ispod zakonom utvrđenog ni-voa.“

„Preduzeća koja pokušaju izbjeći poštova-nje zakonskih propisa i kolektivnih ugovorakojima se reguliše to pitanje moraju biti priv-remeno stavljena pod prinudnu upravu, a nji-hovi vlasnici moraju biti novčano kažnjenikao izvršioci teškog krivičnog djela.“

„Funkcije u upravnim i nadzornim odbori-ma javnih preduzeća treba da bude neplaće-ne. Univerzitetskim profesorima treba radi-kalno ograničiti mogućnost obavljanja hono-rarnih poslova, a na svim fakultetima raspisa-ti konkurse za mjesta nastavnika i saradnikakoja sad zauzimaju nastavnici sa više hono-rarnih angažmana. Treba ukinuti volonterskirad kao oblik ropske eksploatacije mladih ka-drova, koji ne primaju ni platu za svoj rad, uzistovremeno obavezivanje preduzeća da pri-maju veći broj pripravnika. Na osnovu pre-cizno utvrđenih kriterija, izvršiti reviziju rad-nih mjesta u javnim preduzećima i bez priz-navanja prava na otpremninu otpustiti one za-poslene za koje se može utvrditi da su zasno-vali radni odnos zahvaljujući stranačkoj pri-padnosti, ličnoj vezi sa rukovodiocem takvogpreduzeća ili davanjem mita.“

„(...) smatramo da država putem zakonamora priznati pravo radnicima preduzeća kojase nalaze pred stečajem da preuzmu upravlja-nje i poslovanje preduzećem kako bi ga poku-šali ekonomski oživjeti. Ukoliko država ne že-li priznati ovo pravo kroz zakoni, zaposleniimaju pravo da ga pokušaju ostvariti faktičkimputem. U istom cilju, podržavamo i podstiče-mo nastojanja zaposlenih da otkupe akcije pre-duzeća i postanu njegovi većinski vlasnici.“

Demokratsko odlučivanje„Demokratija mora biti sveobuhvatna – in-

tegralna, ili je uopšte neće biti. Politička de-mokratija je danas samo privid, jer svu vlastvrše partijske elite koje zastupaju istu ideolo-giju i iste interese, svojim partijama (koje, za-pravo, i nisu partije u pravom smislu riječi)upravljaju nedemokratski, a nedemokratskimizbornim zakonom sprečavaju stvarni politič-ki pluralizam.“

„Zato je potrebno putem zakona obezbije-diti obavezno osnivanje radničkih skupštinau svim preduzećima koje bi birale predstav-nike radnika u upravnim i nadzornim odbori-ma, davale im obavezna uputstva za rad iimale pravo njihovog opoziva. Skupštine ak-cionara bi samo formalno potvrđivale izborpredstavnika zaposlenih u upravnim i nad-zornim odborima. Broj predstavnika zaposle-nih u upravnim odborima će zavisiti od njiho-ve snage. Zakon ne treba da ga ograničava,već samo da garantuje da će predstavnici za-poslenih činiti najmanje jednu trećinu člano-va upravnih odbora.“

„U entitetima su putem zakona regulisani iosnivanje i djelovanje savjeta radnika odnos-no vijeća uposlenika. Ovi organi postoje u vr-lo malom broju preduzeća, a i njihova ovlaš-ćenja su isključivo savjetodavna. Zbog togaoni ne mogu doprinijeti demokratizaciji, nitiolakšati borbu zaposlenih za njihova prava.Zakonske odredbe o ovim organima treba iz-mijeniti tako da njihovo formiranje budepredviđeno kao zakonska obaveza, te da do-biju pravo odlučivanja ili saodlučivanja o so-cijalnim pitanjima.“

„Poseban oblik uticaja na ostvarivanje so-cijalnih i ekonomskih prava treba da bude ga-rantovanje prava organizacija zaposlenih,penzionera, studenata i drugih da učestvuju uizradi nacrta zakona kojima se regulišu njiho-va prava, kao i da im se prizna pravo da kaoorganizacije podnose prijedloge zakona o ko-jima će skupštine odlučivati.“

Cjelokupnu Platformu možete pročitati naweb sajtu Pokreta

www.socijalna-pravda.org. Pozivamo svezainteresovane da se aktiviraju u Pokretu,

tako što će se javiti na e-mail: socijalna.pravda@gmail.com.

Sead Kapetanovi

knjiπki moljac

PLAMENnovi

73

Poruka moćnicima globalizma: mir čovečanstva ne brani se ratovima

Učimo u miru, mislimo globalno i radimo lokalno kako da ne bude rata

Mikloš Olajoš Nađ

Predsedništvo SFRJ neposrednoposle Titove smrti (4. maj1980.godine) donelo je odluku

da se obavi naučno istraživanje celo-kupnog Titovog stvaralaštva. Istraži-vački projekat napravljen je pod naslo-vom: “Titov doprinos razvoju savreme-nog socijalizma i marksističke nauke”.Svaka od republika dobila je po jednuoblast Titove delatnosti. Jugosloven-skoj narodnoj armiji dato je u zadatakda obradi “Titovo vojno delo”. U okvi-ru istog trebalo je obraditi pet parcijal-nih studija od kojih je sadržaj ove knji-ge činio prvu studiju koja je nosila rad-ni naslov “Titov doprinos primeni i raz-voju opšte marksističke teorije rata“.Ova studija je kasnije dopunjena novimsaznanjima i prilozima i tako je nastalaknjiga profesora dr.Slavka Mrkićavredna naše pažnje, “Josip Broz Tito oratu i politici”. Znači, možemo reći daje jedino profesor Mrkić izvršio saves-no odluku predsedništva SFRJ, a drugisu dužni za odgovor našoj progresivnojjavnosti.

Kad se knjiga pročita, prva vam jepomisao: zašto ova knjiga nije izašla1987. godine, kada je dovršena? Među-tim, ako se setimo početka 90-ih i dru-štvene klime, kada je naširoko domini-rala ratna i nacionalistička pomama, usvim delovima Jugoslavije razvijao senovi kult ličnosti, širile se laži i kleveteo Titu- - takva očekivanja od ove knji-ge su nerealna. Pored knjige, mnogi sumorali izvršiti svoje ustavne i zakonskeobaveze. A nisu, jer su ratove htele na-cionalističke elite s teritorijalnim pre-tenzijama, i vansjki moćnici u ime mul-tinacionalnog kapitala. Da je sve to po-četkom 90-ih bila dobro pripremljenakontrarevolucija vidljivo je po tome štoje s bivšim jugoslovenskim državamadanas, tko je sve pokupovao naše fabri-ke i plodne zemlje, kako mi svi “živo-tarimo” danas (već 20 godina), kako se

lečimo i da li možemo decu školovati,itd. Zato je bolje da je knjiga izdata sadu miru. Da učimo kako da ne bude rata.

Ratovi danas i jučerPostavlja se pitanje zašto velike sile

stalno i iznova stvaraju ratna žarišta iizazivaju ratove, da bi kasnije glumilitutora nad zaraćenim narodima? Po po-dacima od kraja 2007. godine u svetu jebilo 114 ratnih žarišta. U ovoj knjiziteoretičara rata, profesora dr. S. Mrkića,nalazimo odgovore na mnoga naša pi-tanja. A na nama je da se akcijom i de-lom priključimo opštem zahtevu na-prednog čovečanstva: da se sprovederazoružanje, da se obustave svi eksperi-menti s atomskim naoružanjem, da nebude ovih i onih raketnih štitova, da od-mah prestane agresija u Iraku, Gazi idrugdje....Drug Tito kroz čitav svoj ži-vot borio se protiv ratova, zalagao se zamir, za miroljubivu koegzistenciju. Ju-goslavija je jedan od osnivača Ujedi-njenih nacija i poznato je naše delova-nje u tom društvu nacija, u izgradnji te-meljnih principa da Evropom vlada mirkroz KEBS, za formiranje pokreta ne-svrstanih, prema kojem se nakon sra-motnog i neopravdanog distanciranjaSrbija ponovo približava. Inače, JosipBroz je ratove delio na pravedne i ne-pravedne ratove, i po njemu su legitim-ni oslobodilački, odbrambeni i revolu-cionarni.

Radujemo se svakoj kvalitetnoj knji-zi, pa i ovoj, o delu Josipa Broza. Od1988. godine malo se naučno argumen-tovano i istraživački piše i govori o Ti-tu. Ili nema izdavača. Ova knjiga profe-sora Slavka Mrkića pojavila se nakondva izdanja knjige Stevana Mirkovića“Bravar je bio bolji“, i tek nekolikodrugih zapaženijih knjiga. Ovo nije ničudo, jer je proteklih 20. godina bio pe-riod rušenja svih civilizacijskih vred-nosti na bivšim jugoslovenskim prosto-rima. Mnogi su hteli biti Tito (a nisumu bili ni do kolena), želeći da to pos-tanu oni su rušili i razbijali Titovo i na-še delo, kao da “život počinje od njih“,

iako smo dotad ipak uživali u dostignu-tim rezultatima srednje razvijene ev-ropske zemlje (3200 dolara BND) s ve-likim ugledom u svetu. Ova knjiga pro-fesora Mrkića o vojnom delu JosipaBroza Tita podstiće na gradnju, na pro-gres kojemu je čovek u centru, i to jenjena velika vrednost. Nama ostaje dabudemo nosioci te luče izgradnje no-vog društva po meri čoveka, jer proje-kat i vrednosti su tu. Samo ih valja pri-meniti u novim uslovima.

U jednom poglavlju knjige prikazanesu Titove ocene fašizma, Drugog svet-skog rata i narodnooslobodilačkog rataJugoslavije od 1941- 1945. godine.Ovaj deo je posebno interesantan zbogaktuelne političke situacije u svetu,zbog toga što ovim našim prostorimajoš uvek dominiraju nacionalističke eli-te i njihova retrogradna politika, što setruje mladost Srbije kroz neistine i lažiu knjigama istorije za osnovne i srednješkole. Ako znamo da je dosadašnji di-rektor izdavačke kuće BIGZ-a RadošLjušić vatreni obožavalac DimitrijaLjotića, to nije ni čudo. Isto na primer,u knjizi za osmi razred govori se da sučetnici prvi počeli borbu protiv fašiz-ma. U ovoj knjizi se jasno dokumentu-je da je Tito već 1928. godine upozoriona opasnost od fašizma, kasnije višeputa ponovio koje će biti posledice zanaše narode i narednosti i kroz proglas“Za mir, nezavisnost i slobodu“ 1938.godine, a već 1936. godine izdao jeupute za formiranje vojnih komiteta pooblastima radi prikupljanja oružja, for-miranja jedinica i opštih priprema naotpor agresorima. Na strani 169. piše:“Zbog nepremostivih protivrečnostimeđu imperijalistima rodio se faši-zam“, pisao je Tito, “s potenciranomimperijalističkom tendencijom za osva-janje sveta - ne samo ekonomski nego ipolitički, s tendencijom likvidacije ma-lih zemalja i stvaranje životnog prosto-ra za tzv. višu rasu, s tendencijom uniš-tenja svih kulturnih tekovina u svijetu”.Mi moramo zahtevati reviziju i preispi-tivanje tih ocena o NOB-u od nezavis-

O RATU I POLITICIPovodom knjige prof. dr. Slavka Mrkića „Josip Broz

Tito o ratu i politici“(Beograd, 2008.)

prokultura

PLAMENnovi

74

nih istoričara na osnovu argumenata ičinjenica, u čemu ova knjiga možepomoći. Nema nove progresivne Sr-bije na temelju laži i neistina o njenojprošlosti.

Osnovna namera ovih misli o knji-zi prof. dr. Slavka Mrkića “JosipBroz Tito o ratu i politici” je u pozi-vu da u svim našim sredinama orga-nizujemo promocije o ovoj knjizi kaoistorijski čas na koji ćemo pozvati pr-venstveno omladinu. Takvih promo-cija već je bilo u Subotici i Smedere-vu i po kazivanju autora on će se veo-ma rado odazvati na pozive svih. Ta-kođe preporučujemo na osnovu oce-na vrsnih istoričara, publicista, učes-nika NOR-a, da se ova knjiga nađe ubibliotekama osnovnih i srednjihškola, fakulteta za društvene nauke.Toplo je preporučujemo i svim na-prednim ljudima sa naših prostorakoji se zalažu i bore za Srbiju i svet“kao društvo koje će se okretati okosunca rada“…

Protiv pamfleta, istinom Kad sam u nekim knjižarama u Ka-

nadi video koliko ima četničkih i us-taških pamfleta i laži o Titu, odlučiosam da se obavezno u Srbiji štampaova knjiga o Titu.

Drugi razlog da se ovo delo pre-zentuje javnosti je taj što su proteklih28 godina od Titove smrti i 21 godi-na od završetka pisanja rada potvrdi-li bezmalo sve ono što je navedenimistraživanjem konstatovano i napisa-no u ovom delu.

(Prof. dr. Slavko Mrkić na promo-ciji knjige u Subotici)

Za društvo oko sunca rada U tom cilju, isticao je Tito, neop-

hodna je svesna akcija i organizova-no delovanje svih progresivnih snagasveta. Među najbitnije probleme zarešavanje, Tito ubraja: razoružanje,pravilna raspodela resursa sa kojimaPlaneta raspolaže, uzajamno prizna-nje i uvažavanje svih naroda i nacijabez obzira kojoj rasi, narodu, naciji iveroispovesti pripadali i na kom sestepenu opšteg razvoja nalazili. To suustvari oni društveni odnosi koje jeMarks zagovarao poznatom svojomkonstatacijom da... “ društvo neće na-ći svoju ravnotežu dok se ne bude ok-retalo oko sunca rada“.

(Iz knjige, strana 251.)

ZAGREBAČKI MUZIČKI BIENNALEIzmeđu 17. i 26. travnja 2009. održat će se Muzički biennale Zagreb,

vodeći festival klasične glazbe na području Jugoistočne Europe. U žarištu25-og MBZ-a je Tristan Murail, francuski skladatelj srednje generacije iistaknuti predstavnik “spektralne glazbe”. Njegov “profinjeni senzibilitet zaharmoniju, zvukovnost i boju snažno ga obilježava kao nasljednika velikihfrancuskih skladatelja 20. st. poput Bouleza, Messiaena, Ravela iDebussyja” (stranica MBZ-a).

Pored praizvedbe nove Bradićeve opere na otvorenju (Crux dissimulate -Prikriveni križ), festival će donijeti i novi balet Berislava Šipuša (Proces)prema motivima iz djela Franza Kafke. Djelo će posljednjeg dana Biennala(26. travnja 2009.) u zagrebačkom HNK praizvesti baletni i orkestralniansambl HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke u koreografiji Staše Zurovca, te podravnanjem bugarskog dirigenta Diana Tchobanova.

Tema ovogodišnjeg MBZ-a je “Umjetnost Politika”, i u tom su smislu zalijevu publiku posebno interesantni kompozicija La Lontananza NostalgicaUtopica Futura znamenitog talijanskog avangardističkog kompozitoraLuigija Nona (predstavnika “Darmstadtske škole” zajedno s Boulezom iStockhausenom), koji je – uz druge avangardističke lijevo orijentirane skla-datelje poput Henrija Pousseura i Hans Werner Henzea - odskakao i svojomangažiranom, pa često i otvoreno marksističkom tematikom (dobar je prim-jer opera Al gran sole carico d’amore, čija je tema Pariška komuna). Drugodjelo ljevičarske angažirane umjetnosti na festival bit će koreodrama LeCeneri di Gramsci / Gramscijev pepeo Angela Badalamentija (prema djeluPier Paola Pasolinija), koja će se održati 19.4. u Teatru &TD.

Inače, odlukom Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM),Muzički biennale Zagreb ponovno je izabran za domaćina Svjetskih danaglazbe, čije će se 26. izdanje održati 2011. godine.

Jacq

ues

Kas

zem

ach

er:

Fed

erze

ich

nu

ng

, 196

5

prokultura

PLAMENnovi

75

NEKOLIKO MISLI MIROSLAVA KRLEÆEO

PO

RE

TK

U I

P

OB

UN

I...

IINNDDIIFFEERREENNTTNNOOSSTTPostoje neke daljine između čovjeka i čov-

jeka, kao između mjeseca i zemlje. Eto, mje-sec stoji ovaj čas nad gradom i nad bolnicom,i što se to mjeseca tiče što tu netko umire uovaj hip? Mjesecu je to sve tako savršeno in-diferentno! A na tu istu daljinu i ljudi su je-dan drugome indiferentni.

NAZDRAVI»ARSTVOJedini način, kojim se hrvatski rodoljub

(koji svoj hrvatski narod ljubi) sjeća hrvat-skog naroda, jest zdravica! Svaku drugu for-mu sjećanja na hrvatski narod, na primjerstatističku ili ekonomsku, socijalnu ili demo-kratsku, naš rodoljub načelno mrzi.

KARIJERISTKada se čovjek maskira frakom i cilin-

drom, ordenima i naslovima, kada mijenjasvoje partijske programe i uvjerenja i ideolo-gije samo u svoje dekorativne, površne, ka-rijerističke svrhe, da bi mogao glodati kostikod najvišeg stola i putovati u salonskim ko-lima, onda je to malograđanska sentimental-na ograničenost, i to je tužna i bespomoćnastvar. Nema u takvom mozgu potrebe za iz-laskom u okomitim, riskantnim, infinitezi-malnim linijama.

»OVJEK U KAPITALIZMUPod svime ipak, unatoč svemu i uprkos

svemu, leži jednostavna, logična istina, ato je: da pod tim stanjem činjenica leži za-klan čovjek. Upravo još preciznije: tu ležimasakriran pojam o čovjeku. Zaklali sučovjeka. Izmasakrirali su čovjeka kao tak-vog i bacili ga ad acta. Sve je ostalo samovanjska, dekorativna naprava! Oni, koji suubili pojam o čovjeku, mogu imati svojekipare, koji im dižu spomenike, oni moguimati svoje moraliste, koji znanstvenoobrazlažu potrebu takve političke kirurgije,oni mogu imati svoje novine, svoju štam-pu, što krivotvori činjenice u interesu nji-nog kamatnjaka, o njima se mogu pisatimonografije, za njih se može organiziratine samo jedan, nego čitava armada svrsis-hodnih “pogleda na svijet”, ali ipak: podnjihovim pobjedama, pod tim svečanimbanketima i vatrometima, pod grmljavi-nom crkvenih zvona i rotacionih strojeva,pod plaćenom halabukom i svakodnevnomgungulom gluposti i nitkovluka ipak ležineoboriva i nesumnjiva istina da je pojamo čovjeku zaklan, izmasakriran, silovan,raskrvavljen...

NA STRATI©TUZvao sam se Giordano Bruno, spalili su me

na lomači; kad sam izdahnuo u njihovu smis-lu pristojno, kao ugledan veleposjednik i ga-van Voltaire, triput su me izbacili iz groba.Pojavio sam se u ovoj ludnici kao Bakunjin,pak su me gonili do smrti kao bijesno pseto,a kao Hercen ili Mickiewicz ili Chopin umrosam u izgnanstvu od ovidijevske tuge za rod-nim zavičajem. Pregazili su me kao Petôfija,a kao prezreni Jehudija Heine i danas sam jošnjemačka sramota. Zaklali su me kao Lan-dauera, a moje lordovsko ime Byronovo ne-pristojno je izustiti glasno u toryjevskim kru-govima sve do dana današnjega. Predao samdušu Nečastivom kao paralitik Baudelaire, akao Verlaine pisao sam himne Bogorodici, alini to mi nije pomoglo. Uprkos tome ubajbo-čili su me i žigosali zbog moga nemoralnogživota. Pobjegao sam u tropske groznice kaoRimbaud, među Polinezijce na Tahiti kaoGauguin, među mužike kao Tolstoj, u ludni-cu kao Van Gogh.

SOCIJALIZAM KAO SVELJUDSKA MISAO

Sve socijalističke ideološke struje ruju podpojmom “građanske kulture”kao Hamletovakrtica pod terasom na Helsingoru. A što ćebiti, bude li se ta katedrala jednoga dana sru-šila? Zar u njoj konzervativni crkvenjaci nisusmjestili sve moguće kulture čitavoga svijetaod antike do feuduma i do danas? Tko će iz-vršiti asortiman i po kojem načelu vrijednos-ti? Jedno je građanin, biskup, general ili ban-kir, patricij rimski ili tiranin grčki, a drugo je“čovjek”. Ono što je ljudsko nije samo bis-kupsko ili generalsko, helensko ili budistič-ko, ili se barem meni tako čini da nije. Misli-ti socijalistički znači misliti široko, sveljud-ski: od Budhe i “Upanišada” do “Rigvede”,do Tassa i Byrona.

HUMANIZACIJAOčovječenjem neljudskih stvari i pojava

misao se oslobađa od zaglupljivanja, a trajnorazglupljivanje potrebno je duhu kao udisa-nje svježeg uzduha, jer bez humanističkePneume davno bismo se već bili zadavili.

Sve je još na početku sa čovjekom. Riječ jejača od mramora i od slike. Riječ ljudskapobjeđuje i ona će pobijediti sve ovo što sedanas pričinja kao brodolom. Nepokolebljivotreba vjerovati u pobjedu ljudske pameti, jerne budemo li plovili pod ovim kompasom,udavit ćemo se u kriminalu.

nova proza

PLAMENnovi

76

UltravioletnoKako bi se lako moglo reći o nekim boja-

ma ili ljudima.Prežestoki, nasilni, krajnje orijentacije,

rubni, granični, krikovi, kričavi, žestoki,žarki, drečavi, ljutiti, nagli, osorni, oholi,ogoljeli, goli, nagi, grubi, naporni, teški,žučljivi, gorki, otrovni. Kao i lijekovi, tako iboje. Djeluju snažno da probude onompastelnom koloritu volju za život.

Svi ekspresionisti omamljuju akvamari-nom ili gustinom neviolentnom onu violetnudramu smjene stoljeća: secesije, lijepihepoha, ugode i lakoće.

Na neugodu monokromnima koji kao i jauživaju u rasponu rasteru svjetla i sjenebijelih usijanja i ugljena. Sivila posve pri-jateljske noir-blancsimetrije. Samo sfumato,samo ferlauf oblaka, krša,pepela: sivilo svakod-nevnog. Najbolji kutak zalaki trk, eufemizam zabijeg, u maraton samoće.Izbijanje osame na vidje-lo. Tek naizgled prozirnesuze kiše niz oknopoplave ili razliju svučistotu krasopisa. Risanje,brisanje.

Ili, kako to lijepo kažemoj zemljak i veliki slikarDimitrije: crno, utočištesvih boja.

Ruæni logor

Smješten je za velikom i visokom mrežas-to upletenom ogradom između dviju kuća ucentru gradića. Nekad je u lijevoj kući kojazatvara ugao dviju ulica bila pošta pa željez-narija pa potom knjižara i papirnica. Vlasnicakoja se zove po jednoj od ruskih rijeka i stogabi je svi prepoznali da joj spomenem ime,bivša buržujka, nikad mi nije vratila 10 prim-jeraka moje prve zbirke pjesama. Niti platilaišta od prodaje knjige koja je izašla prije 15godina. Boja šafrana.

Ona invece, ima ružni vrt kako ga jacinično zovem. Poštucan simetrično na načinfrancuski. Cijelu bogovetnu godinu capticvatući bar po jedan ružin pupoljak na marazcijelom obćinstvu. Prekoputa je spomenploča Belim mugrima, koji su štampani bašuoči II. Rata ovdje a nešto niže sjedište vlada-juće državne stranke- tamo cvate nekicrnobobasti grm – neka vrst kontinentalnesmrče i strašno masti nove trotoare složene

od sivogranitnih ploča - no jednako ovajRužni logor stoji poluprazan face en face jed-nokatnicama iz Ottocenta i draži sve stare inove emigrante.

Da bi ubrao ili ukrao jednu od tihkočopernih ruža morao bi motkom preskočitikovanu mrežu sa šiljcima-proštacima.

Nije mi zanimljivo ono što je vidljivo anedohvatno. Naprotiv: ono što je naizgledjednostavno i nadohvat je ruke doneklezaokupi moju pažnju. Koliko je dug kadarnekog olovnog sna ili prizor u prozoru žel-jeznice na kojem piše: ne naginji se.

Moja R. Redovito zastaje kod logorskihruža. Danas smo vidjele samo dva pupoljka:dva pastelna tona žute i bijele. Zamalo zapje-vah da se zaori: B’jele ruže nježne ruže... Notime bih samo izazvala podsmijeh ovdašnjih

mesopusnika.Jer oni za ime boga ne

režu ruže ne piju njihovsok ne prave parfem. Oniih nose na svekolikekarmine ili pakiraju ugrincajg-bukete kojimavas dočekuju na godišnji-cama mature ili braka.

Ima pravo Danilo K.:Ne uzgajaj ruže nego nagrobljima. Carmina subrosa.

Melankoliji ruže dugu-jemo traktate srca. I neispričava nas ni najmanjeni žica ni rampa. Logor jeuvijek logor, čak i ondakad je dobro udešena mal-

ograđanska farsa. U njemu je najbolje ćutati idobro naparfumiran da neutraliziraš vonjpsećeg izmeta i kanalizacije pred južinu, lije-po nakončan makar i u starim krpama, šutkei ravnih ramena koracati pravo, pravo. Negledajući ni lijevo ni desno. Samo takomožeš opstati među vlasnicima pasa i ružnihlogora: jedini pravi antidepresiv bila bi tiduboka čaša hladne lozovače ili nebo zaso-pljeno njiskanjem gromovne konjice predburu.

Jedan će od dežurnih burevjesnikasvakako na vijestima proglasiti primirje,ratno stanje ili pozan ali skovozan policiskičas.

Nazdravljuješ nevremenu i sporazumijeva-jući se ćuteći i na daljinu s onim koje srce tilomi strpljenje – kao finu kristalnu ledenicuza zubima - kazuješ svoje barbarskepoganske brojanice kruneći ih s ciganskomslobodom što ti udara o bilo u stopalima idobrano dodaje u pleći vjetra. Kažeš za svakislučaj i ne bez zebnje: Nada u Boga!

“Invazija Iraka bila je

banditski Ëin, eklatantan

Ëin dræavnog terorizma,

koji je demostrirao potpun

prijezir prema konceptu

meunarodnog prava.(…)

Koliko ljudi trebate umori-

ti prije nego πto vas se

moæe proglasiti masov-

nim ubojicom i ratnim zlo-

Ëincem? Sto tisuÊa? (…)

ZloËini SAD-a bili su siste-

matski, konstantni, podli,

bezobzirni, ali vrlo je ma-

lo ljudi zapravo govorilo o

njima.”

(Predavanje na dodjeli Nobelove nagrade

za književnost, 2005.)

Lidija VukčevićOdlomci iz rukopisne knjige Obične stvari HHAARROOLLDD

PPIINNTTEERR(1930-2008.)

prava æivotinja

PLAMENnovi

77

INTERNACIONALNI

Noam Chomsky - prof. emeritus, lingvist i politič-ki pisac, najistaknutiji živući javni intelektualacprema anketi britanskog časopisa Prospect, slobo-darski socijalistKen Coates - vodeći svjetski stručnjak za samou-pravljanje, predsjednik Bertrand Russell PeaceFoundation, 10 godina bio član Evropskog parla-menta, a 5 godina predsjednik Komisije za ljudskaprava Evropskog parlamenta David Graeber - profesor na Yaleu, vodeći svjet-ski antropolog, slobodarski socijalistMichael Albert - vodeći svjetski stručnjak za par-ticipativnu demokraciju, urednik ZNetaChris Ford - britanski humanističko-socijalističkifilozof i sindikalni aktivistprof. dr.Bogdan Denitch - Prof.Emeritus sveuči-lista u New Yorku, predsjednik udruge Tranzicija uDemokraciju i su-predsjednik Demokratskih soci-jalista AmerikeJohn McDonnell MP - lijevo-laburistički član bri-tanskog parlamenta.prof. dr. Dragan Plavsic - profesor prava u Oxforduprof. dr. Catherine Samary - vodeća članicaČetvrte Internacionale, suradnica francuskog izda-nja Le Monde Diplomatique, pariška profesoricaekonomije i vodeća stručnjakinja za područje bivšeJugoslavije prof. dr. Jean Ziegler - profesor na pariškoj Sor-bonni, znameniti autor i specijalni UN-ov povjere-nik za pravo na hranu

SLOVENIJAdr. Sonja Lokar, predsjednica Gender Task For-cea Pakta za stabilnost, bivša članica predsjedništ-va SK Slovenije prof.dr. Rastko Močnik, sociolog i profesor soci-ologije kulture, član Foruma za levicoprof.dr. Slavoj Žižek, istaknuti filozof i kulturnikritičar

BiHdoc. dr. Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu po-litičkih nauka u Sarajevu, novinardr. Salmedin Mesihović, viši asistent na Filozof-skom fakultetu u SarajevuBratislav Napotnik, predsjednik sindikalne orga-nizacije ROS “Čajavec”, Banja Lukaprof. dr. fra Marko Oršolić, bivši BiH ministarza Multireligijska i multinacionalna pitanjaJosip Pejaković - glumac, predsjednik Alternativ-nog ministarskog vijeća prof. dr. Dragoljub Stojanov - profesor ekonomi-je, bivši BiH ministar za vanjsku trgovinuprof. dr. Miodrag Živanović - predsjednik Stal-nog međunarodnog komiteta za humanizam i pore-dak, predsjednik Evropskog pokreta BiH.

HRVATSKAprof. dr. Inoslav Bešker - novinarprof. dr. Nadežda Čačinović - profesorica naFilozofskom fakultetu u ZagrebuKasum Cana - predsjednik Foruma Roma Hrvatske ičlan Internacionalnog Roma parlamenta u Bečuprof. dr. Maja Hribar - Ožegović - teatrolog

dr. Ivan Jakopović, politologmr. sci. Hrvoje Jurić, asistent na Filozofskom fa-kultetu u Zagrebuprof. dr. Svetozar Livada, sociologDorino Manzin, predsjednik udruge Drugi korakprof. dr. Predrag Matvejević - pisac, profesor narimskoj Sapienzi i pariškoj Sorbonniprof. dr. Milorad Pupovac - lingvist, saborski zastupnikBožo Rudež - direktor izdavačke kuće PrometejSlobodan Šnajder, pisac i kazališni redateljprof. dr. Slobodan Uzelac - potpredsjednik Vlade RHVelimir Visković, predsjednik Društva hrvatskihpisaca, leksikograf, urednik Književne republike iSarajevskih bilježnica

SRBIJAVladimir Marković - politički pisac i docent naFakultetu političkih nauka u BeogradToma Nikolić - radnički vođa, urednik lista “Oružari” iz KragujevcaMira Tokanović - aktivistkinjaRatibor Trivunac - aktivist i politički pisacIbrahim Huduti Rustemović - ekonomist, pred-sjednik Muslimanskog kulturnog centra u SuboticiDušan Vukadinović - politički pisacprof. dr. Todor Kuljić, profesor Filozofskogfakulteta u BeograduBiljana Kovačević-Vučo, odvjetnica, osnivač ipredsjednica Komiteta pravnika za ljudska pravaDušan Gojkov, beogradski pisac, režiser, te ured-nik Balkanskog književnog glasnika.Miroslav Samardžić, politolog iz Zrenjanina

SAVJET NOVOG PLAMENA

Industrijski uzgojPrvo sam prestala jesti meso, a tek kasni-

je sam zapravo naučila zašto je to biopravilan izbor. Bila sam još djevojčica

kada sam shvatila da nije u redu govoriti kakovolim svog psa, kako su mi mile kravice ipreslatke svinje, a onda za ručkom mljackatibatak. Isprva je to bio tek osjećajni potez.Znala sam da umiru, umiru zbog mene, ali ni-sam znala onaj dio kako i zašto. Kako žive dotoga dana kada ih ubiju i kako ih ubiju.

Polako sam i to naučila. Shvatila. Nešto slu-čajno čuješ, malo se raspitaš, pročitaš i do gla-ve ti dođu sve te brojke i slike. Znala sam svečinjenice o životinjama privezanima na takokratak lanac da ne mogu okrenuti glavu, o svi-njama pritisnutima rešetkama. Znala sam i daih često ubijaju čekićem u glavu, a da telad na-kon nekoliko dana odvajaju od majke. Postalasam svjesna činjenice da životinje hrane leši-nama drugih životinja, da ih šopaju antibiotici-ma i hormonima, da život provedu ne vidjevšisvjetlost sunca i bez mirisa svježeg zraka.

Sve, sve sam znala. Sve sam to čak i u de-talje radi profesije morala naučiti, ali ništa menije moglo pripremiti na šok posjeta farmi. Idanas kada redovito idem tamo, kada se sva-

kodnevno susrećem s tom patnjom, idalje nisam pripremljena. I dalje sene znam nositi s time.

Neopisivo je. Taj smrad, buka, pa-nika u zraku, plač nekoliko dana sta-rih praščića, očerupane kokoši u pre-malenim kavezima, telići natiskani u kut, šta-kori, muhe, pljesniva hrana, rane po tijelu...

Znam da zvučim patetično, ali tako je. In-dustrijske farme izgledaju gore nego što touopće možete zamisliti! Sve one knjige o ve-getarijanstvu, članci, pa čak i filmovi, ništavam to ne može dočarati. Razumijete li da susvinje tako debele da im noge to ne mogu iz-držati i cijeli život provedu ležeći na betonu,stisnute metalnim rešetkama, a iz njih auto-matski ispadaju praščići? Zamislite da vas už-asno svrbi, ogromna muha vam šeta po nozi, avi je ne možete otjerati jer ste vezani? Tisućekrava prolazi kroz to svaki dan... I one priče ohrvatskom proizvodu i domaćem uzgoju...Sve je to varka. Uvoz, uvoz životinja, koje sudo tada živjele vjerojatno u još gorim uvjeti-ma, tisućama kilometara natiskane u kamionu,da bi ih se tu još nekoliko tjedana tovilo i pro-dalo pod domaći proizvod. Praščićima bez

anestezije na živo vade testise. Pijetlovimabez anestezije otvaraju tijelo, režu ih i pince-tom po utrobi traže dva sitna zrna - testise, ko-je vade da bi se dobili kopuni - ‘kvalitetnije’meso.

Prestat ću. Evo još samo ova slika. Farmasvinja. Hangar bez zraka, vlažno kao u tropi-ma. S gornje strane otvoreni metalni kavezi,malo odignuti od poda. Ispod njih bazeni zaizmet. Tisuće malih svinjica nagurane u me-talne kaveze. Igrale bi se, skakale, a nemajukuda. Određeni postotak dnevno umire, baca-ju ih u prolaze među redovima kaveza, skup-ljaju nekoliko puta dnevno. Bazeni s izmetom- raj za štakore kapitalce koji nesmetano trč-karaju i hrane se uginulim životinjama. Malojače svinjice su naučile iskakati iz kaveza pa ipokoja trčkara po hodnicima, gricka uginulesvinje, ali i uginule štakore.

Jeste li možda za jednu paštetu?www.prijatelji-zivotinja.hr

PLAMENnovi

78

Želim se pretplatiti na “Novi Plamen”

• na godinu dana (50 kuna, 8 eura, 10 USA$)

Ime i prezime

Adresa

Svima koji pošalju ispunjeni pretplatnički listić, uredništvo će poslatiispunjenu uplatnicu. (Adresu i žiro-račun pogledajte u impresumu, str.3)

��

kriæaljka

PRETPLATITE SE

» i t a j t e

H-alter.org

w w w. z a m i r z i n e . n e t

www.cms.hr

www.nenasilje.orgwww.geocities.com/lgbt_levica

art portal

Mark Rothko1903.-1970.

UUnnttiittlleedd cciirrccaa 11994466..--''4477.. „Naπa je funkcija da, kao umjetnici, navedemo promatraËa da vidi svijetna naπ naËin, a ne na svoj naËin“.

Iz Manifesta Marka Rothkoa, Adolpha Gottlieba i Barnetta Newmana

DDaa 995500 mmiilliijjuunnaa lljjuuddii nnaa ssvviijjeettuu ppaattii oodd ggllaaddii -- ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

DDaa nnaa ssvviijjeettuu ppoossttoojjii 44,,775500 mmiilliijjuunnaa ssiirroommaaππnniihh -- ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

DDaa ppoossttoojjii 11000000 mmiilliijjuunnaa nnaazzaappoosslleenniihh nnaa ssvviijjeettuu -- ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

DDaa 5500%% ssvvjjeettsskkoogg ssttaannoovvnniiππttvvaa rraaddii uu nneessiigguurrnniimm uuvvjjeettiimmaa:: ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

DDaa vviiππee oodd 4455%% ssvvjjeettsskkoogg ssttaannoovvnniiππttvvaa nneemmaa pprriissttuuppaa ppiittkkoojj vvooddii -- ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

DDaa 33 mmiilliijjaarrddee lljjuuddii nneemmaa pprriissttuuppaa mmiinniimmaallnnoojj zzddrraavvssttvveennoojj zzaaππttiittii -- ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

DDaa 111133 mmiilliijjuunnaa ddjjeeccee nneemmaa ππaannssee ddaa iikkaaddaa bbuudduu ππkkoolloovvaannaa ii ddaa ssuu 887755 mmiilljjuunnaa ooddrraasslliihh oossoobbaa

aannaallffaabbeettii -- ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

DDaa 1122 mmiilliijjuunnaa ddjjeeccee ssvvaakkee ggooddiinnee uummiirree oodd bboolleessttii kkoojjee ssuu uu ppoottppuunnoossttii iizzlljjeeËËiivvee -- ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

DDaa 1133 mmiilliijjuunnaa lljjuuddii uummiirree ggooddiiππnnjjee zzbboogg uunniiππttaavvaannjjaa pprriirrooddnnee ssrreeddiinnee ii zzbboogg pprroommjjeennee kklliimmaattsskkiihh

uusslloovvaa -- ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

DDaa 1166,,330066 vvrrssttaa nneessttaajjee,, oodd ËËeeggaa ssuu jjeeddnnaa ËËeettvvrrttiinnaa ssiissaavvccii -- ttoo nniijjee kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa..

SSvvee ssee ttoo ddooggaaaalloo pprriijjee kkrriizzee kkaappiittaalliizzmmaa.. ©©ttoo jjee ddaakkllee oonnddaa kkrriizzaa kkaappiittaalliizzmmaa??

Nastavak na str.42

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��

��