Sveti Nikodim Svetogorac

KAKO ĆEŠ KORISTITI MOLITVU KAO ORUŽJE U MISAONOJ BORBI? Što je misaona borba?

To je podvižnička radnja, borba misaona unutra u samome čovjeku. Otkako je čovjek pao u prvo-rodni grijeh, i otkako se po svojoj volji počinio sili grijeha, đavo stalno ima slobodan pristup k njemu. Ali Bog je iskupio čovjeka. Iskupljenome čovjeku ostavio je slobodu da se povinuje ili Bogu ili đavolu, a da bi se ta sloboda izrazila bez ikakve prinude, dopušteno je đavolu da prilazi čovjeku, bilo kroz pomisli, bilo kroz tjelesne strasti. Demoni neprekidno djeluju na tokove i zbivanja našeg duševnog života. Oni raspaljuju strasti u čovjeku i sugeriraju mu grešne misli i maštanja. Vojujući za svoju slobodu, podvižnik Kristov vodi veoma tešku borbu sa pomislima, što onaj ko ovo nije i sam iskusio, ne može ni da zamisli: mislima protiv misli. Jedan starac je rekao: "Mislim o dobru da ne bih mislio o zlu".

Kako sačuvati svoj um da misli samo o dobru?

Kao pomoć i pobuda služi čitanje duhovnih knjiga, molitava, samo osuđivanje i razmišljanje o vrlini i grijehu. Međutim, najbolje sredstvo je molitva Isusova: Gospode Isuse Kriste sine Božji pomiluj me grešnoga. Ona je bič za demone, po riječima sv. Ivana Ljestvičnika: Molitvom Isusovom bičuj neprijatelje. Ona je strijela odapeta protiv vraga. Kao što ni jedna buba niti druga životinja ne prilazi uzavrelom kotlu, nego kad se kotao ohladi onda slobodno prilazi - tako i molitva Isusova stalno zagrijana u umu i srcu čuva kršćanina od napasti vražje. A kad ovaj zaboravi na molitvu onda se u njemu pažnja i osjećaji hlade, i kušač slobodno prilazi čovjeku prljajući njegov um nečistim sanjarijama. Poslije jednog dužeg nastojanja da opiše karakteristike prave molitve, Sv. Nikodim najzad daje jednu malu pouku o upotrebi molitve u nevidljivoj borbi i kaže: "Možda ti se učinilo čudnim da kada je riječ o nevidljivoj borbi i da, kad želiš da znaš kakvu pomoć u toj borbi pruža molitva - slušaj samo o tome kako ćeš dovesti molitvu do toga da bude prava! Ne čudi se tome i znaj da će molitva samo u tom slučaju postati pobjedonosno oružje ako bude prava, tj. ako se ukorijeni u srce i počne u njemu neprekidno djelovati. Od tog trenutka ona postaje kao oklop duše koji štiti da do nje dopru strijele zlog duha, strasni napadi tijela i sablazni svijeta. Samim svojim prisustvom u srcu molitva prekraćuje borbu. Zato se i savjetuje: požuri da ti za srce prione molitva i da ona u njemu bude neprekidno. A to znači isto što i riječi: postupaj tako i bit ćeš pobjednik i bez borbe. Tako stvarno i biva, ali dok molitva dođe do te snage zli dusi ti neće dati mira, i neće proći ni minute bez borbe ili bez bojazni da će borba naići. Da li je i tu od pomoći molitva? Nesumnjivo. I to više nego ma koje drugo sredstvo. Samo ako je molitva usrdna ona je u stanju da prizove Božju pomoć i da odbije neprijatelje. Molitvi pripada mjesto u samom početku odbijanja neprijateljskih napada. Evo kojim redom teče ta borba:- Kada čovjekova pažnja, kao budan stražar primijeti da dolazi neprijatelj i njegove se strijele osjete (tj. ili se pojavi nečista misao ili se uopće strast u čovjeku pokrene) - onda onaj koji revnuje za svoje spasenje odmah biva svjestan da je to djelo zlog duha, i napreže sve svoje snage i bespoštedno ga odbija od srca ne dopuštajući mu da u njega uđe. Ali istovremeno uznosi molitvu Gospodu za pomoć. Pomoć dolazi, neprijatelji se povlače, borba se stišava. Sv. Ivan Kolov to ovako objašnjava: Ja sam sličan čovjeku koji sjedi pod velikim drvetom i vidi da mu se približava mnoštvo zvijeri i zmija. Kako ne može sam da se brani od njih, on se brzo penje na drvo i tako se spašava od njih. Isto tako i ja - sjedim u svojoj ćeliji i vidim da zle misli ustaju na me. Kako nemam snage da se borim s njima ja pribjegavam molitvom

1

Bogu i prizivam Ga u pomoć. Tako se spašavam od neprijatelja. Sv. Isihije, u svojoj Besjedi o trezvenosti ( opreznosti ) i molitvi, kaže sljedeće: Potrebno je oprezno i budnim okom uma da gledaš na srce i da paziš ko ulazi. Kad vidiš da dolazi neprijatelj odmah ga odbijaj od srca i istovremeno zavapi Kristu Gospodu; i tada ćeš imati prilike da osjetiš Božju zaštitu. Na jednom drugom mjestu svetitelj govori: Zato svaki put kad navaljuju nečiste misli, ubacimo među njih prizivanje u pomoć našega Gospoda Isusa Krista - i vidjet ćemo kako će početi da se razbježavaju kao dim, kao što smo imali prilike da doživimo. Dalje svetitelj u istoj besjedi kaže: Borbu s mislima moramo voditi sljedećim redom: - prije svega potrebna je pažnja. Zatim, kad primijetimo da je došla nečista pomisao moramo je odmah odbaciti od srca s gnjevom i kletvom ne dopuštajući joj da prodre u srce. Istovremeno moramo prizvati Gospoda Krista u pomoć da se to demonsko maštanje smjesta razbježi da ne bi um pošao za njime kao dijete zaneseno vještim mađioničarom. I opet: Čovjekov otpor obično zaustavlja dalji napad grešne misli - a prizivanje imena Isusa Krista izgoni je iz srca. Čim samo prodre u srce slika nekog čulnog predmeta: čovjeka koji nas je uvrijedio, ženske ljepote ili srebra i zlata - odmah osudite sebe što ste unijeli u srce zlopamćenje, pohotu; srebroljublje i drugo. Ako je um naviknut da se čuva od prevare zlog duha i ako je sposoban da uvidi njegove zamke (njegovo prisutnost) - neka se odmah odupre unutrašnjim naporom vlastite volje i neka prizove Gospoda u pomoć. Ako tako postupi ražarene strijele demona se odbijaju i ne dopušta se strasnom maštanju da za sobom odvuče misli, niti da se srce sa njime saglašava, jer iza toga neminovno proizlaze hrđava djela kao noć poslije dana. I još mnogo ćeš sličnih mjesta naći kod sv. Isihija te ti predlažem da češće čitaš njegovu besjedu o trezvenosti i molitvi.

2