www.sajt.com.hr
NASTAVNE METODE I SPOZNAJNI PROCESI DEFINICIJA NASTAVNE METODE
Metoda gr. methodos postupak, put, nain postupanja u nekom radu,
praktinoj djelatnosti, prema unaprijed utvrenom redu, a za
postizanje odreenog cilja. - gotove, unaprijed odreene metodskim
sustavom i verificirane sheme, modeli, procedura, nain rada, po
kojima se odvija nastavna djelatnost, pomou kojih pod rukovodstvom
nastavnika uenici stjeu znanja, vjetine i navike, razvijaju svoje
umne sposobnosti i izgrauju svoju osobu. U svojoj biti su razliiti
elementi, manifestacije objektivne stvarnosti koje se iskoritavaju
na specifian nain da bi se postigao predvieni cilj. Nastavna metoda
moe biti svaka djelatnost koja se susree u svakodnevnom ivotu, ako
se primjenjuje u nastavne svrhe i ispunjava odreene pedagoke
uvjete. KLASIFIKACIJA NASTAVNIH METODA U razliitim metodikama
nastavne se metode klasificiraju prema razliitim kriterijima. U
naoj nastavnoj praksi najee se suree klasifikacija prema izvorima
spoznaje. Pedagogija 1. metoda usmenog izlaganja 2. metoda
razgovora 3. metoda rada s tekstom 4. metoda demonstracije 5.
metoda grafikih radova 6. metoda laboratorijskih radova Didaktika A
metode za stjecanje znanja, vjetina i navika 1. metode ive rijei 2.
metoda itanja 3. metoda pokazivanja B metoda utvrivanja gradiva 1.
ponavljanje gradiva 2. vjebanja radi primjenjivanja gradiva
www.sajt.com.hr
Problem odreenja pojmova nastavnih metoda i njihove
klasifikacije podjela prema osnovnim fazama saznanja (ivo
promatranje, apstraktno miljenje, praksa) 1. verbalno-tekstualne
metode 2. ilustrativno-demonstrativne metode 3.
laboratorijsko-eksperimentalne metode Najprirodnije je da se metode
klasificiraju po razliitim elementima i manifestacijama stvarnosti
kojima se koristimo u nastavi. razgovor metoda razgovora pitanja i
odgovori metoda pitanja i odgovora prepisivanje metoda prepisivanja
diktat metoda diktata pokazivanje predmeta metoda pokazivanja
predmeta ilustracija crteom metoda ilustracije crteom... OPE I
POSEBNE METODE Ope nastavne metode (ope didaktike metode)
upotrebljavaju se u nizu nastavnih predmeta. Ope metode u nastavi
stranih jezika (tehnike rada) A. govorne metode (usmenog i pismenog
izraavanja): metoda izlaganja, pripovijedanja, razgovora,
problemskog izlaganja, opisivanja, objanjavanja, dokazivanja,
predavanja, uvjeravanja, izvjetavanja, referiranja, rasprave,
citiranja, recitiranja, itanja, prepriavanja, diktiranja,
prepisivanja, pismenih sastava, pjevanja... B. metode demonstracije
predmeta i radnji metoda pokazivanja predmeta, demonstracije
radnji, crtanja, pokazivanja crtea modela - skica, prikazivanja
dijafilma, gledanja filma, rada sa stripom... C. metode radnih i
drugih aktivnosti metode rada s knjigom, rada s tehnikim
sredstvima, rada s instrumentima, laboratorijskih radova,
ekperimenta, praktinih svakodnevnih djelatnosti, sportskih
aktivnosti...
www.sajt.com.hr
D. metode igre metode stolnih igara, drutvenih igara, igara u
sobi, igara u prirodi, slagaljke, dopunjaljke, krialjke, tombole +
metode samostalnog uenja i uenja nastavnog gradiva pri izradi
domaih zadaa, referata i drugih uenikih radova Za sve metode vana
je verbalna komponenta da bi se to efikasnije i potpunije nauio
verbalni element stranog jezika. Verbalni element osnovno sredstvo
realizacije metode i cilj nastave: jezikom i govorom se sluimo u
nastavnom procesu kroz nastavni proces stjeemo nove spoznaje, nova
jezina znanja i govorne vjetine. Posebne ili specijalne nastavne
metode (metodiki postupci ili metodiki obrati, koraci, tehnike,
faze...) nastaju ako se ope nastavne metode konkretiziraju u odnosu
prema verbalnim i ostalim elementima nastavne metode u odnosu prema
sudionicima, nastavnim sredstvima i pojedinim fazama nastavnog
procesa. Oznauju konkretne radnje u nastavi da bi se postigao
odreen cilj. Teoretski prikaz pojedinog metodskog sustava treba
sadravati popis svih opih i posebnih nastavnih metoda, opis
nastavnog procesa i vjebi u kojima se pojedine metode
upotrebljavaju. NEKE SPECIFINOSTI METODE NASTAVNIKOVA USMENOG
IZLAGANJA I METODE RAZGOVORA Metoda nastavnikova usmenog izlaganja
jedna od najstarijih i najefikasnijih nastavnih metoda.
Nastavnikova rije moe bolje i potpunije od bilo koje druge metode
upoznati uenike s novim sadrajima jer se odvija u ivom i
neposrednom kontaktu nastavnika s uenicima. Nastavnik svoje
izlaganje uvijek prilagouje konkretnoj situaciji, mijenja ga,
dopunjuje, kombinira s drugim metodama da bi uenici to bolje i
dublje shvatili novu informaciju. U izlaganju razlikujemo: A.
pripovijedanje - jasno, ivo, izraajno, slikovito i emocionalno
izlaganje raznih dogaaja koji se izlau redom kako su se dogodili,
oznauju se mjesto i osobe, sudionici u dogaaju, navode se uzroci i
posljedice B. opisivanje predstavljanje nekog predmeta, pejzaa,
pojava, situacija, vanjtina ovjeka, ponaanja ili radnje jezinim
sredstvima. Uenici stjeu nove ivotne spoznaje sredstvima stranog
jezika i bitno je da novosteene spoznaje umiju i iskazati stranim
jezikom, pa je svaka demonstracija nekog predmeta vezana za uenje
jezinog izraza, uz sposobnosti da se predmet opie sredstvima
stranog jezika.
www.sajt.com.hr
C. objanjavanje izlaganje u kojem se nekoga upoznaje s novim,
nepoznatim pojmovima, predmetima, objanjava se svrha i
funkcioniranje razmih predmeta, znaenje nepoznatih rijei, leksikih
jedinica, gramatikih kategorija, stilistikih izraajnih sredstava...
A., B. i C. su najei na poetnom i srednjem stupnju uenja jezika. U
nastavi ostalih predmeta frontalno izlaganje ima nedostatke
pasivnost uenika, nemogunost da se uenici aktivno ukljue u nastavni
proces, slaba kontrola njihove panje i slaba povratna informacija.
U nastavi stranog jezika nastavi stranog jezika nastavnik obino
izlae nove spoznaje u kratkim odlomcima. Izlaganje traje
minutu-dvije, sastoji se od krae zaokruene cjeline koju uenici mogu
zadrati u pamenju. Poslije izlaganja postavlja pitanja da provjeri
razumijevanje i da razvije kroz odgovore vjetine i navike izgovora
(artikulacije). Najbitnije je da se jo jednom ponavlja, nove
leksike jedinice se zapisuju na plou, a zatim se izlaganje
nastavlja. U niim razredima osnovne kole izlagane cjeline se
ograniuju na 2-3 reenice. Dopunjuje se demonstracijom predmeta i
radnji, slikama predmeta i situacija. Neophodna je grafika zornost:
ono to su uli, uenici trebaju vidjeti i napisano, i sami to umjeti
napisati u svoje biljenice. D. izvjetavanje - i dokazivanje obiniji
su na srednjem i naprednom stupnju. injenice, dogaaji, zakljuci se
iznose znanstvenom objektivnou, dopunjuju se razliitim slikama,
tablicama, grafikonima, dijapozitivima, koji trebaju potkrijepiti
iznesene injenice i dokaze. Cilj izlaganja nije samo davanje nove
informacije, stjecanje novih spoznaja, ve i da uenici istovremeno
naue na stranom jeziku te spoznaje jasno i teno izlagati. Metoda
razgovora rjee se primjenjuje pri upoznavanju s novim sadrajima,
ali je esta u svim ostalim etapama nastavnog procesa. Razlikuje se
prema tome tko postavlja pitanja i tko odgovara. Najobiniji je
oblik razgovora frontalni razgovor nastavnika i uenika: nastavnik
postavlja pitanja, a uenici odgovaraju. Vodi se radi ponavljanja
obraenoga gradiva. Nastavnik izlae novo gradivo u malim dijelovima,
a zatim pomou pitanja i odgovora razvija primarne govorne vjetine i
navike. kombinacija metode razgovora i metode izlaganja. Obraa se
jednaka panja svim uenicima, potie aktivnost itavog razreda, a
istovremeno se vodi briga o jezinom izrazu svakog pojedinog uenika.
1. Pitanja nastavnik postavlja cijelom razredu: moraju ih razumjeti
svi uenici, a zatim se prozivlje onaj koji e odgovarati. 2. Uenici
se nikad ne pitaju po abecednom redu. 3. Odgovor mora biti glasan i
razumljiv itavom razredu.
www.sajt.com.hr
Slabiji uenici trebaju odgovarati ee, na kraa i laka pitanja,
ali ponavljati i tea nakon to su na njih ve odgovorili bolji
uenici. 5. Pitanja ne smiju biti nejasna ni predugaka. 6. Uenici ne
smiju odgovarati na pitanja samo sa da i ne. 7. Ako uenik ne zna
odgovor, nastavnik e preformulirati pitanje ili postaviti
sugestivno pitanje (uenik odgovara sa da i ne i ponavljaju
pitanje). 8. Nepravilan odgovor nastavnik nikad ne prihvaa,
pogotovo ne jezino pogrean odgovor, on ga ispravlja i trai od
uenika da ponovi pravilan odgovor. 9. Dobro je navoditi primjere
koji ilustriraju pravila, navode i tvrdnje. 10. Za dobar odgovor
uenika valja uvijek pohvaliti. Postoji frontalni razgovor izmeu
uenika: jedan uenik postavlja pitanja cijelom razredu,a odgovara
onaj tko zna ili onaj kome je pitanje upueno. Razlikujemo razgovor
u grupama koji se vodi pri ponavljanju ili pri izvravanju nekog
zadatka, i razgovor u parovima koji se vodi nakon frontalnog
razgovora, a cilj mu je uvrivanje istom steenih govornih vjetina i
navika.
SPOZNAJNI POSTUPCI Psihike aktovnosti se zahtijevaju od uenika u
svakoj konkretnoj primjeni nastavne metode. Prilagoene su dobi i
interesima uenika. Prodanovi istie da sprilikom primjene svake
metode postoji mogunost da se primjenjuje spoznavanje putem
indikcije-dedukcije, analize- sinteze, sinteze-analize,
konkretnog-apstraktnoog, apstraktnog-konkretnog, opegpojedinanog.
Sluimo se induktivno-deduktivnim, analitiko-sintetikim, logikim
nastavnim postupcima. Postupci: 1. Imitacija ili radnja po obrascu
na poetnom stupnju uenja jedan je od osnovnih naina uenja jezinog
izraza. Usmjerena je usmjerena psihika aktivnost i primjenjuje se
zato da bi uenici to bolje spoznali pojedine jezine elemente i
razliite vrste govorne aktivnosti. 2. Asocijacija (udruivanje,
spajanje) povezanost meu pojedinim opaanjima, predodbama,
pojmovima, mislima, rijeima, uslijed koje
www.sajt.com.hr
jedan opaaj, predodba, pojam, misao ili rije izaziva drugi.
Leksika jedinica moe izazvati niz razliitih asocijacija s obzirom
na situaciju, s obzirom na osobu koja ju je izgovorila, s obzirom
na niz popratnih okolnosti opasnosti, velike hladnoe. uz glazbu...
3. Analogija (slinost, podudaranje) slinost u neemu meu predmetima,
pojavama, mislima, rijeima, koji se u cjelini razlikuju. Suenje po
analogiji je misaoni postupak u kojem se na temelju slinosti jedne
ili vie oznaka meu razliitim predmetima zakljuuje da meu njima
postoji slinost i u drugim oznakama. Tendencija izjednaavanja
jezina silka koja razliite oblike rijei, rijei razliitog postanka
izjednauje s drugim, slinim, frekventnim rijeima i oblicima.
(val-al) 4. Kontrast (suprostnost, opozicija, oita razlika) dva su
predmeta, pojave, misli, u kontrastu ako se otro razlikuju,
odudaraju jedna od druge. 5. Analiza rastavljanje cjeline na
sastavne dijelove, izuavanje pojedinih dijelova kao dijela cjeline,
otkrivanje zavisnosti meu dijelovima, tako da se reenice
rastavljaju na funkcionalne jedinice, na leksike jedinice, na rijei
i morfeme od kojih su sastavljene. 6. Sinteza spajanje dijelova u
cjelinu (jednostavnih pojmova u sloene), tako se funkcionalne
jedinice prema razliitim funkcijama slau u funkcionalna
polja,leksike jedinice u semantika... 7. Apstrakcija odbacivanje od
niza predmeta njihovih specifinih elemenata i izdvajanje onoga to
im je svima zajedniko (najbitinije za pojedine gramatike funkcije
oblikovanje nove pojmovne cjeline). 8. Klasifikacija rasporeeivanje
predmeta po njihovim osobinama u pojedine skupine i grupe. 9.
Specijalizacija podjela neke aktivnosti u pojedine operacije da se
ilustrira postupak tvorbe, nain funkcioniranja, mogunost spajanja i
ukljuivanje jedinica nie jezine razine u viu. 10. Generalizacija
(uopavanje) stvaranje opih zakljuaka, dizanje na vii stupanj
gramatikih apstrakcija... Logiki postupci: 1. Prepoznavanje;
negacija (-A) negiranje i tvrdnja (A) potvrivanje elementarnog
suda. 2. Binegacija: ni A ni B 3. Konjukcija: spajanje (veznikom
ili bez veznika) A i B 4. Implikacija: sloeni implikativni
