NASA BOSNA 28 - Platform BiHplatformbih.nl/Nasa Bosna/Nasa Bosna 28.pdfgradjane BiH u Holandiji kao sto je pravo na zadrzavanje maticnog drzavljanstva Republike BiH, popis stanovnistva,

www.bihplatform.nl GOUDA 22. januara 2012.

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

1

NASA BOSNA List gradjana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj Broj 28

NAMA VALJA ICI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KISI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervisevic

NASA BOSNA, List gradjana BiH u Nizozemskoj,

izlazi kvartalno vec punih 7 godina

Ovim povodom se srdacno zahvaljujemo vjernim saradnicima: novinaru Bedrudinu Gusicu, prof.dr. Feridu Cengicu, dr. Semiru Osmanagicu, novinaru Halilu Dzananovicu i drugim.

Redakcija

IZBORNA SKUPSTINA PLATFORME BiH U AMSTERDAMU REAFIRMISALA RANIJU ODLUKU O PODRSCI DEKLARACIJI I POVRATKU USTAVA REPUBLIKE BIH

Amsterdam, 19.11.2011. Na izbornoj skupstini Platforme Bosne i Hercegovine odrzanoj 19. novembra 2011. u Amserdamu, u prostorijama tamosnjeg veoma aktivnog Udruzenja BiH Bron (Izvor), ucestvovali su predstavnici dvadesetak bh. udruzenje u Holandiji i mnogobrojni gosti, a rad su pratili i novinari.

Novoizabrani predsjednik Dr. Sendijarevic zahvaljuje na izboru



2

Skupstina je na pocetku odala pocast minutom cutanja u medjuvremenu preminulom clanu uprave Platforme BiH i dugogodisnjem aktivnom clanu ove krovne organizacije u Bosanskoj zajednici u Holandiji Ivi Colicu. Njegov stari poznanik i prijatelj iz Modrice Dr. Ervin Sendijarevic govorio je nadahnuto o pokojnom Ivi kao istaknutom patrioti i borcu za jedinstvenu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu – poznatom kao vitez od Bosne. Za Ivu je rekao da je bio pojava koja je ostavljala tragove covjecstva. Skupstina je potvrdila javnim glasanjem prethodno imenovanje clanova Upravnog odbora (UO) i najviseg rukovodstva Platforme BiH i jednoglasno izabrala Ervina Sendijarevica za predsjednika, Elviru Kapo za potpredsjednicu, Mirzu Bajagilovica za sekretara i Suadu Pasic za blagajnika, a za clanove UO: Aidu Kasum, Muneveru Curovac, Branku Javor, Nermina Agovica i jos jednog predstavnik Fondacije BiH SABA iz Amsterdama (umjesto Luke Olujica). U Nadzorni odbora su izabrani: Sefkija Hadziarapovic, Naida Ribic i Harun Avdic a u Savjet su reizabrana sva tri stara clana: Dzevad Kuric, Becir Zecic i Mersid Ribic. Novoizabrani predsjednik Dr. Ervin Sendijarevic se zahvalio na ukazanom povjerenju i rekao da se Platforma kao internacionalna organizacija i multietnicka i multijezicka zajednica u svom radu treba okrenuti buducnosti ukljucujuci sto vise mlade kadrove. Nakon usvajanja izvjestaja o radu Platforme BiH u prethodnom periodu, kao i finansijskog izvjestaja, gdje je istaknuto sponzorstvo firme Geotec, vodjena je ziva rasprava o pitanjima od vitalnog znacaja za gradjane BiH u Holandiji kao sto je pravo na zadrzavanje maticnog drzavljanstva Republike BiH, popis stanovnistva, zastita imovinskih prava i zloupotreba istih u RS i uloga Glavnog odbora SSDBiH u tome (na cemu je posebno insistirao profesor Zijad Becic), ucesce na izborima itd. Takodjer je naglasena potreba izbora novog predstavnika Platforme BiH u GO SSDBiH. Reafirmisana je odluka prethodne skupstine Platforme BiH od oktobra 2010. godine o usvojanju Deklaracija o Republici Bosne i Hercegovine sa jasnim opredjeljenjem da se jos aktivnije djeluje u pravcu povratka legitimnog Ustava Republike BiH kao jedinog rjesenja postojece duboke ekonomske i politicke krize drzave BiH.

Dio ucesnika Skupstine Platforme BiH u Amsterdamu



3

Skupstini su prisustvovali i na njoj aktivno ucestvovali i bivsi predsjednici Platforme BiH: Munir Cehajic (prvi predsjednik), Sefkija Hadziarapovic, Dzevad Kuric, Admira Fazlic i Affan Cehajic, predstavnici Udruzenja prezivjelih Srebrenickog genocida 95. Fahrudin Alic i Sacir Husic i drugi. Po ocjenama vise govornika ova skupstina je bila do sada najuspjesnija po sadrzaju, usvojenim odlukama, a i po duzini trajanja bila je najkraca, manje od 4 sata. Naida Ribic je na kraju predlozila da se u oktobru ove godine svecano obiljezi 15. godina od osnivanja Platforme BiH i 20 godina od dolaska izbjeglica iz BiH u Holandiju, sto je vecina prihvatila.

RASPRAVA O DEJTONSKOM USTAVU PREDSTAVNIKA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI I MIROVNE ORGANIZACIJE IKV Pax Christi

Utrecht, 27. novembar 2011. Povodom 16. godisnjice Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona u Urechtu je 27. novembra 2011. odrzana ziva rasprava o nametnutom Ustavu BiH u Anexu IV ovog sporazuma u kojoj su ucestvovali predstavnici Platforme BiH, Udruzenja prezivjelih genocida u Srebrenici 1995, Organizacije Mladi BiH i drugih organizacija sa predstavnicima mirovne organizacije IKV Pax Christi i Politickog Komiteta Stari Most. Medju ucesnicima rasprave bili su: Fahrudin Alic, Mediha Alic, Mirza Bajagilovic, Dion van den Berg, Bram Bregman, Jasna Hadziarapovic, Sefkija Hadziarapovic, Mujo Hasanovic, Suljo Hasanovic, Hein van der Hoeven, Sacir Husic, Dzevad Kuric, Nassim Mukhtari, René van Oosterwijk, Lize den Oudsten, Ervin Sendijarevic, Jehanne van Woerkom i Ab de Buck. Krace uvodno izlaganje o strukturi i sadrzaju Daytonskog mirovnog sporazuma dao je stariji politicki savjetnik IKV Pax Christi Dion van den Berg, nakon cega je uslijedila rasprava. Dion je podsjetio da jos nije sprovedena presuda Evropskog suda za ljudska prava po kojoj i predstavnici ostalih naroda u BiH moraju imati pravo aktivnog ucesca u politickom zivotu zemlje i po kojoj je struktura troclanog predsjednistva BiH u sukobu sa Evropskim sporazumom za ljudska prava, jer samo predstavnici tri naroda mogu biti birani u predsjednistvo.Takodjer je istakao da Anex VII, koji govori o pravu povratka izbjeglih i prognanih na svoja ognjista, nije sproveden. Od moderatora Hein van der Hoeve postavljeno je pitanje da li je u sadasnjem trenutku politicki realno ocekivati da se pokrene pitanje novih medjunarodnih pregovora u cilju temeljne izmjene “Daytona“. U raspravi je ocijenjeno da:

- BiH vise nije proritet spoljne politike SAD a ni Evrope, iako neki evropski politicari, kao Britanski MIP William Hague, pokazuju izrazito zanimanje za BiH. - U samoj BiH takodjer jos uvijek ne postoji dovoljno snaga za temeljne promjene. - U sadasnjoj situaciji je sustinska uloga na Visokom predstavniku na koga treba vrsiti snazan pritisak. - 50.000 Bosanaca u Holandiji mogu takodjer pokazati vise interesovanja i izvrsiti utjecaj na politiku u BiH putem glasanja na izborima. Na posljednjim izborima nije glasao jedan veliki broj gradjana BiH u Holandiji i to pretezno mladih koji su stekli pravo glasa. - Pojedinci smatraju da je znacajno je da se kod razmatranja ustavnih promjena ne postavljaju zahtjevi koji ce biti na stetu pojedinih naroda u BiH, na primjer Srba, mada u tom pravcu nikad i nije bilo zahtjeva. - Daytonski sporazum je negirao cinjenicu da je na referendumu ’92. skoro 65% stanovnistva bilo za jedinstvenu BiH. - Neki misle da je za rjesenje buducnosti BiH potrebno organizovati jednu medjunarodnu konferenciju na kojoj bi se rjesilo ustavno pitanje.



4

- Vecina prisutnih je naglasila da je nama gradjanima potrebna Republika BiH, tj. jedna normalna zemlja u kojoj mozemo normalno zivjeti. Sada to mozda nije moguce ali mi moramo raditi intenzivno na tome da to vec sutra bude moguce. - Kod ljudi u BiH i u dijaspori je prisutno ogromno nezadovoljstvo i napetost koja zahtijeva brzo i pravilno reagovanje. Prilikom glasanja 4 ucesnika rasprave imala su misljenje da promjena ustava sada nisu moguce dok 12 (gradjani BiH) cijene da jesu. Razlike ipak nisu velike jer svi misle da je Dayjtonski ustav neodrziv i da su ustavne promjene neminovne, a za iste, pored odlucujucih unutrasnjih okolnosti, treba imati i pozitivan stav medjunarodne zajednice. Predstavnik prezivjelih Srebrenicana Fahrudin Alic je istakao da je Dayton imao pozitivnu ulogu u tome sto je zaustavio rat ali da u svim ostalim aspektima ne funkcionira. Dva predstavnicka doma ne predstavljaju gradjane i narod. Dom naroda je jedan veliki cirkus u kojem Srbi sve blokiraju. Anex IV Daytonskog sporazuma je baziran na etnicitetu a ne na gradjanskom principu i principu jedan covjek – jedan glas. Zalozio se za fundamentalnu demokratsku promjenu drzavne strukture BiH i uredjenja u kojem ce prava gradjana biti maksimalno zasticena. Reparacije postojeceg Daytonskog ustavnog uredjenja nisu prihvatljive jer “Frankestajn se ne moze uljepsati!”

Likvidacija u Brckom – Egzekutor Goran Jelisic Adolf U raspravi o stavu da su Medjunarodni krivicni sud za bivsu Jugoslaviju (ICTY -Tribunal) i Medjunarodni sud pravde (ICJ) jasno utvrdili da je u Srebrenici pocinjen najtezi ratni zlocin genocida od strane Vojske i Policije RS i da je zato RS ilegalan entitet koji se odmah mora ukinuti, izlozeni su sljedeci sudovi: - U BiH je izvrsen genocid jos u najmanje devet gradova. Pravno gledano RS je direktno odgovorna za pocinjeni genocid. Analogno sudbini Treceg Rajha i RS mora nestati i medjunarodnopravni je apsurd da RS jos uvijek postoji. - RS je formirana od strane ratnih zlocinaca kojima je vec izrecena i potvrdjena sudska presuda za genocid ili im je sudjenje u toku (Karadzic, Mladic i dr.) i za postojanje nema nikakvu pravnu osnovu. - RS danas predstavlja privremeno zauzetu teritoriju. Ko drugacije misli daje podrsku agresoru na Republiku Bosnu i Hercegovinu. - Potpuno je neosnovano i nemoralno izjednacavati masovne zlocine do zuba naoruzanog srpskog agresora sa eventualnim pojedinacnim zlocinima pocinjenim od strane branilaca Bosne i Hercegovine i pojedinaca koji su branili sopstvene zivote i zivote svojih porodica i kucne pragove. - U BiH pored srpskih politicara na nacionalisticku politicku kartu igraju i politicari drugih naroda. Srpski



5

politicari su najekstremniji ali su i ostali radikalizirani. - Vazno je sprijeciti da ne dodje do rata i da se stvore uslovi da u BiH svako moze normalno da zivi. - Gradjani u BiH stalno glasaju za pogresne politicare. Namece se nuznost trazenja mogucnosti da ubuduce gradjani ne daju podrsku ektremnim politicarima. - RS mora nestati jer je bazirana na genocidu. Njeno demontiranje je ne samo pozeljno nego i neizbjezno. Takticki pristup ovom problemu treba pazljivo osmisliti. Postojanje dvije drzave u drzavi takodjer je cudna i neprihvatljiva konstrukcija. - Daytonski sporazum je osnova RS. Daytonski ustav mora nestati. Ako Dayton ne nestane nestace Bosna i Hercegovina. Ako Dayton nestane nestace i RS a ostace Republika BiH. - Nuzno je da Medjunarodna zajednica, predstavljena Visokim predstavnikom, mnogo odlucnije i snaznije nastupa protiv nosioca nacionalisticke i destabilizirajuce politike. Na kraju rasprave je zakljuceno da je situacija u BiH veoma zategnuta i da trazi urgentno djelovanje Medjunarodne zajednice i Holandske vlade*. Vazno je istaci da dugorocna vizija rjesenja problema mora biti jasna.

Da bi se izaslo iz postojece pozicije potrebno je zahtijevati da: Visoki predstavnik Valentin Inzko koristi svoja ovlastenja i da zabrani rad nacionalistickim politicarima. U tom cilju treba da koristi svoja Bonska ovlastenja, koja, nazalost, uopste ne koristi. Preko 2e Kamer (Parlament Holandije) moramo zahtijevati da VP ta ovlastenja koristi. Predstavnici Platforme BiH se takodjer u tom smislu trebaju direktno obratiti Visokom predstavniku. Nuzno je da postojeca Daytonska drzavna struktura, koja ne funkcionira i diskriminise, bude zamijenjena novom demokratskom i funkcionalnom. Bosanskohercegovacki predstavnici smatraju da je povratak privremeno suspendovanog demokratskog Ustava Republike BiH najbolje rjesenje jer garantuje suverenitet svakom gradjaninu i svim narodima i manjinama u BiH. Pojedinci ocijenili da bi za BiH kantonalna organizacija po modelu Svicarske, koju bi EU podrzala, bila najaplikativnija, ali da, nazalost, za ove promjene ne postoji dovoljan medjunarodni interes uprkos postojecem haoticnom stanju u zemlji koje trazi hitne promjene. Culo se i misljenje da je potrebno kod Vlade Holandije traziti da zahtijeva da pristup Srbije EU zavisi od temeljne revizije Daytonskog-sporazuma. Na kraju zakljuceno da je ukidanje RS neumitno. Razlike u gledanju odnose se samo na vremenski okvir ukidanja, sada ili kasnije. Jedan od bh. ucesnika je prokomentarisao: - Ne mora bas danas ali vec sutra je nuzno! Konacni cilj je da BiH sa novom demokratskom i funkcionalnom drzavnom strukturom moze cim prije postati punopravna clanica EU. _________________ *) Mnogi holandski politicari gledaju na rat u BiH kao etnicki sukob, a termin “Muslimani” za najveci narod u BiH Bosnjake, iako od 1993. zvanicno ne postoji, u Holandiji se cesto upotrebljava.



6

NOVOGODISNJA CESTITKA IKV Pax Christi PLATFORMI BiH

Postovani partneri,

Dragi nasi prijatelji,

Svim vasim clanovima i saradnicima holandska mirovna organizacija IKV Pax Christi zeli sretnu,

uspjesnu, zdravu i iznad svega miroljubivu 2012!

Srdacan pozdrav,

Zeljko-Puco Danilovic

IKV Pax Christi

Projektni menadzer za Jugoistocnu Evropu

tel. 00 31 30 233 33 46

faks: 00 31 30 236 81 99

mob. 00 31 6 48 98 14 89

e-mail: [email protected]



7

JEDINI NACIN KOJI NUDI BUDUCNOST ZA SRPSKI NAROD U BiH JE DISTANCIRANJE OD GENOCIDNE RS

Pise: Dr. Ervin Sendijarevic Postovani patrioti Bosne i Hercegovine, Mislim da u duhu nase opredijeljenosti za jedinstvenu i nedjeljivu BiH, u duhu nase usvojene i potvrdjene Deklaracije o Republici BiH te postojeceg poziva pridruzivanju pokretu za RBiH se i te kako budi i jaca patriotizam jer poziva na jedinstvo i zajednistvo onih koji su ZA RBiH. Sa pravom se govori sada o POKRETU kojeg nitko vise, ako je iole pametan, nesmije ignorisati, o pokretu koji vise ne mora da moli, da pise peticije nego ima pravo i moc da zahtjeva. Napokon je doslo vrijeme da se otjeraju oni koji nisu za jedinstvenu i nedjeljivu BiH. Oni koji ne zele da priznaju BiH kao jedinstvenu, nedjeljivu drzavu nemaju vise sta da nam govore, nego moraju napustiti zemlju inace se moraju izolovati i sudski procesuirati kako to prema zakonu i ustavu jos uvijek stoji zapisano za antidrzavno djelovanje, nepostovanje drzavnih zakona i ustava. One koji im pruzaju zastitu smatramo saucesnicima. Vec dokazano genocidna i fasisiticka tvorevina RS mora da se ukine jer je samo dio mirovnog Daytonskog ugovora i predstavlja najbrutalniji primjer narusavanja ljudskih i etnickih prava svake vrste u zadnjih 50 godina u Evropi. Ova tvorevina, RS, ne moze po medjunarodnom pravu da bude predmet ustavnog uredjenja jedne drzave koja se deklarise i proklamira kao antifasisticka i multietnicka. Daytonski Ustav se pokazao kao neizvodljiv jer u svom samom konceptu polazi od priznavanja i institucionaliziranja genocidne tvorevine RS i priznaje rezultate koji su nastali ratom, agresijom i etnickim ciscenjem. Mir u Bosni i Hercegovini nije rezultat Daytonskog ustava nego prisustva medjunarodnih vojnih snaga koje su dostigle takav nivo vojne pripravnosti da nisu vise morale i htjele tolerisati genocidne radnje i zlocine. Upravo Daytonski ustav je sada prijetnja miru na Balkanu jer stiti ratom i genocidom nametnutu tvorevinu RS koja bi vec odavno nestala da ne postoji polutajna podrska iz Srbije i provizorna zastita pod Daytonskim ustavom.



8

Velike slabosti koje proizilaze iz nepostivanja medjunarodnog prava i konvencija te sve veca izolacija BiH je najveca kocnica daljem politickom, kulturnom i ekonomskom napretku Bosne i Hercegovine. Zasad je Daytonski Ustav ustvari najveca prepreka daljoj Eurointegraciji BiH jer nitko ne zeli fasisticke genocidne tvorevine u svom sastavu kao sto je to RS. RS je sramota i ruglo srpskog naroda jer pobudjuje ideju u svijetu da se radi o narodu koji je netolerantan i genocidan. Vec je poznato da srpskom narodu sada pripada daleko najveci broj ratnih zlocinaca u svijetu. Ukidanje RS bi pomoglo srpskom narodu da se oslobodi postojece negativne slike koja vlada svijetom i koja koci taj narod u daljem razvoju i suzvotu sa drugim narodima. U buducnosti ce i sama Srbija morati da se distancira od RS ako zeli zaista da postane clan EU. Zajedno sa priznavanjem Kosova je odbacivanje RS jedini put koji vodi u Evropsku uniju. Bosanski Srbi se boje za svoju sudbinu ali su sve svjesniji da ce se ta trgovina morati prije ili kasnije obaviti jer u Srbiji ne zele previse dugo da cekaju pred vratima Evropske Unije radi tamo nekih Bosanaca koji zive preko Drine. Jedini nacin koji nudi buducnost za srpski narod u Bosni je distanciranje od genocidne RS i trazenje pomirenja i zajednistvo sa ostalim narodima koji zive u BiH kao jedinoj pravoj i zajednickoj domovini sviju. Oni koji se sada vec vise od 16 godina jos uvijek brane Daytonskim Ustavom ustvari vrse obstrukciju demokratskog razvoja jedne slobodne drzave i njenog naroda. Izbori i sve druge radnje koje su do sada bili organizovani po Daytonskom Ustavu su se po ko zna koji put pokazali kao nemoguci i neprihvatljivi za veci dio svjetske javnosti, a ponajvise protiv volje ogromne vecine naroda koji zivi u Bosni i Hercegovini. Bez mijesanja sa strane narod Bosne i Hercegovine je potpunosti u stanju da sa vlastitim snagama prevazidje ovaj problem, obezbijedi kontrolu i vladavinu prava na citavom njenom teritoriju. Direktno ili indirektno uplitanje drugih drzava ili naroda se nesmije dozvoliti jer je to dovodilo a i sada moze da dovede do Balkanskog rata sa velikim mogucnostima da se prosiri i u druga podrucja te da dovede i do svjetske krize. Uvjereni smo da je narod Bosne i Hercegovine spreman da se suprotstavi svakom pokusaju agresije, ali i da uvede najvise oblike postivanja svih ljudskih i etnickih prava tako da se niti jedna osoba u BiH nesmije osjecati ni po kojem obliku diskriminiranom. Za to su najbolji primjeri americkog Ustava i zakona koji najostrije kaznjavaju svaki oblik diskriminacije i mogu da posluze kao dobar primjer za buducnost BiH. U tom smislu se i Platforma BiH, krovna organizacija gradjanja BiH u Holandiji, kao organizacija prikljucuje POKRETU ZA REPUBLIKU BIH i poziva i druge organizacije da ovim putem i preko drugih medija iskazu svoj patriotizam svuda u svijetu. PLATFORMA BiH Dr. E. Sendijarevic Predsjednik



9

NOBELOVAC SIMON PERES PODRZAVA GENOCID

PISMO MARJANA HAJNALA PREMIJERU IZRAELA POVODOM DOLASKA MILORADA DODIKA U IZRAEL, DOCEKANOG NA CRVENOM TEPIHU

mr.sci. Marjan Hajnal Izrael, 18. jan. 2012. Gospodine Peres, Vi smišljeno podržavate genocid! Nanosite ogromnu i teško popravljivu štetu, ne samo jednoj suverenoj zemlji, priznatoj članici Ujedinjenih Nacija, nanosite štetu već odavno poljuljanom ugledu Izraela u međunarodnom poretku, nanosite štetu cijelom svijetu, prije svega miroljubivim pokretima i nezavisnim slobodoumnim borcima za trijumf humanosti. Vi zloupotrebljavate Vaš položaj činom već drugog uzastopnog ukazivanja audijencije Miloradu Dodiku, predstavniku seperatističko-terorističke kantonalne jedinice samoprozvane Republike srpske, stvorene u genocidnom ratu i nametnute ribentropovskom prevarom u Daytonu. Zvanično i bestidno pružate podršku i legitimitet toj paradržavnoj vještačkoj tvorevini i pri tome se bezosjećajno miješate u unutarnju organizaciju vlasti jedne druge države, popaljene, porušene, opljačkane, silovane, od strane onih sa kojima planirate privrednu i turističku suradnju. Moja je namjera da se potrudim da neki eventualni izraelski turisti ako posjete tu drsku paradržavu znaju unaprijed o njoj, da su njeni žitelji bosanski Muslimani i ostali ne-Srbi, razjureni, hapšeni, mučeni u logorima, pobijeni, da se s njima postupalo zvjerski, kao sa Jevrejima za vrijeme najsvirepijih pogroma. Negirajući demokratsku osnovu postojanja cjelovite Bosne i Hercegovine, negirate slobodu razuma i ispoljavanje humanosti. Evoluirali ste iz „Partije rada“, bliske nasljednice komunističkih i socijalističkih partija. Bili ste demokrat, liberal, vječiti opozicionar. Od sada sam ja i zvanično opozicionar u odnosu na Vašu doktrinu ubijanja razuma. Kad ste već otvorili vrata krstaškim krivoslavnim teroristima, umjesto da ja i dalje ćutke živim u nelagodi i strahu od ratnih zločinaca prisutnih u Izraelu, optuženih za genocid počinjen u Srebrenici, i budući da se još dvoumite o ekstradiciji jednog od njih, Aleksandra Cvetkovića, najbolje će biti da mene i moju porodicu, izbjegle iz Sarajeva, što prije protjerate. Jedan bosanski Izraelac-Palestinac manje na popisu strogo kontroliranih neće bitnije uzdrmati Vašu antisavjest i utjecati da se probudite iz transa u kog su Vas uveli veliki meštri balkanskog smisla za zločin. Drugim riječima, kao što ste 1982. podržavali maronitsku huntu u Libanu koja je svoje pravo lice pokazala u Sabri i Šatili, sada podržavate fašističku huntu koja je četiri godine, sve do intervencije NATO snaga sijala nasilje i smrt u zemlji koja je 1992. samo htjela svoju vjekovnu samostalnost, kao što je i Izrael htio svoju samostalnost 1948. Zar ne uočavate prostu logičku grešku? Republika srpska negira mogućnost priznanja slobodne Republike palestinske, a Vi podržavate Republiku srpsku? Ali nije Vas lukavi Milorad Dodik uhvatio u zamku, Vi ste se svjesno prepustili da budete uhvaćeni, iz razloga Vaše lične vlastogramzivosti i koristoljublja. Sve za vlast, pa čak i pakt sa optuženima za genocid. Vi uporno



10

pokušavate da izigravate izraelskog kardinala Richelieu-a, ali, za razliku od njega koji je nadživio kraljeve i osnovao Akademiju, Vi padate u ponor jednog preživjelog mita. Neka Vam Vaši „prijatelji“ prevedu moje objavljene članke: „Krah mita o srpsko-jevrejskom prijateljstvu“ i „Ko u Izrael dovodi naciste“. Ako Dodik ne priznaje Palestinu, pod izgovorom da Palestina nikada nije postojala kao država, onda bi Vam Vaše diplomatsko obrazovanje trebalo biti dovoljno široko da znate kako Bosna postoji kao država sa svim atributima državnosti skoro već jedan milenijum. Prosta logika je u pitanju. Ako priznajete Republiku srpsku, trebate priznati i Republiku izraelsku u sklopu Palestine. Međutim, Vi očigledno ne poznajete Russellov logički paradoks, pa negirajući Bosnu (logički besmisleno) Vi negirate i sam Izrael (logička mogućnost), zemlju čiji ste premijer. Razmišljajte prije nego što napustite Vaše kardinalsko tijelo ispunjeno otrovima i pakostima vlastoljublja. U većoj mjeri nego što negirate postojanje Bosne, Vi negirate automatski i Izraelu pravo na postojanje. Milorad Dodik je perfidan igrač, u ime lažne solidarnosti govori Vam o stradavanju Jevreja i Srba, a prešućuje činjenicu o velikosrpskom hegemonizmu i sistematskom antisemitizmu na području Srbije pod upravom četničkih generala čiju tradiciju nastavlja Milorad Dodik okružen svitom antititoističkih istomišljenika i ulagivački podržan od strane njegovog porodičnog prijatelja Aria Livnia. Zar Vi mislite da je Arie Livni, tetošeći i ugošćujući svog miljenika Dodika, podnoseći ga Vama na tacni, time istovremeno i istinski prijatelj Izraela? Dodik i njegovi istomišljenici u tragediji Jevreja vide način da sebe proglase identičnom žrtvom, a ustvari su uvijek bili agresori. I sada, grubim kršenjem zakona Republike Bosne i Hercegovine o diplomaciji i protokolarnom djelovanju ministarskog resora nadležnog za pitanja međudržavne suradnje, Vi ad hoc omogućavate nasljedniku politike, u UN zvanično proglašene genocidnom, da krši legalno izglasani Ustav RBiH. Time postajete jatak genocidnih kvazi-političara. I to činite u svojstvu premijera države nastale na prahu Holokausta. Kome još možete pričati o „jedinoj demokratskoj državi na bliskom istoku“? Prekršili ste konsenzus o međudržavnim odnosima i ne zaslužujete da budete premijer Izraela. Zato, ovoga puta nećete uspjeti ućutkati istinu o Vama. Istina će nastaviti da govori i nakon što autor ovog teksta više ne bude nalazio za shodno da pominje Vaše ime, jer, sasvim će dovoljno biti ovo što će ostati zapisano. Prije svega, građani Izraela će konačno sagledati, a neki će biti i prvi put obaviješteni, da njihov premijer države podržava genocid počinjen nad nezavisnom državom Republikom Bosnom i Hercegovinom. Ne bi to predstavljalo neko posebno razočarenje da niste dobitnik Nobelove nagrade za mir. Već same okolnosti pod kojima ste je dobili bile su više nego sumnjive, a sada samo potvrđujete koliko je Komitet za dodjelu Nobelove nagrade pogriješio. Ne samo da Vi niste ni prema kakvoj ulozi mirotvorca zaslužili tu nagradu, niste zaslužili nikakvu nagradu, jer mir na Bliskom istoku nikada nije ni uspostavljen. Nobelovom Komitetu već je upućen prosvjed grupe građana iz RBiH sa zahtjevom da Vam se poništi to prestižno priznanje koje se može dobiti za očuvanje svjetskog mira. Ta grupa broji trenutno 71.400 članova i osnovni cilj njenog angažmana je povratak legitimnog Ustava Republike Bosne i Hercegovine, i kroz to, povratak Bosne njenim građanima. Drugi korak za koji ću se zauzeti je zahtjev Vladi RBiH za uskraćenje mandata Davidu Koenu, izraelskom ambasadaru u BiH zbog učešća u prijemu Milorada Dodika sa državničkim počastima. Treće, možda i najstrašnije što se moglo dogoditi prilikom ove monstrumski nelegalne predusretljivosti i ničim zaslužene počasti ukazane baštinicima politike i prakse genocida, odnosi se na prisustvo predsjedavajućeg Memorijalnog centra “Јad Vašem”, Avnera Šaleva. To već izaziva krajnji stupanj mučnine i zgroženosti. Šimone Peres, nudim Vam, nakon što smo se u dva navrata neformalno upoznali, jednom u „Muzeju Izraela“ i drugi put dok ste predizborno sa „skromnom“ nevidljivom pratnjom šetali po trgovačkom centru u Bat-Yamu u kom živi moja malenkost napaćena „demokratijom“ na izraelski način, da i mene primite u Vaš kabinet, bez ikakvih počasti, prije nego me demokratski protjerate iz Izraela kao neprijatelja, da Vam dam besplatan čas iz formalne logike i usput, ako Vam to Vaša megalomanska sujeta dopusti, da Vam održim jedno malo predavanje o humanosti. Ja sam s istih prostora kao i Dodik, ali s tom razlikom što je moja porodica mahom stradala u Yu-Holokaustu od takvih kao što je on. Ja sam bosanski patriot, a on je genocidni saprofit, nastavljač provođenja četničko-ustaškog etničkog čišćenja. Mene lično ne trebate razuvjeravati o Vašoj ulozi u razbijanju Jugoslavije, i ko je kome slao granate



11

koje su razarale moju Bosnu i ubijale nedužnu djecu zaigranu na snijegu, studente pred fakultetom, domaćice na pijaci, starce dok su čekali u redu za vodu i hljeb. Zar Vam je tako brzo srce otvrdnulo da niste u stanju te slike povezati sa stradavanjem naroda izraelskog? Imate još malo vremena da se postidite Vaših vlastith djela. Da se probudite kao čovjek. Ili ćete, ipak, dosljedni sebi i svom prozirnom licemjerstvu, i dalje preferirati da Vam se s kardinalskog vidokruga udalje svi humanisti, da bi ostali s Vama oni koji Vas neće jednog dana prozvati i pitati ko je stvarno kriv za ubistvo izraelskog predsjednika Jichaka Rabina, privučenog lažnim pacifizmom i potom gurnutog u ponor u kom su se trebali naći neki drugi „nobelovci“. Ja Vas pitam i to, i ko je kriv što je moja Bosna pretvorena u Palestinu, u kojoj su Bošnjaci u poziciji u kojoj su bili Jevreji pod nacističkom okupacijom. Ako se već ne stidite kao nobelovac, stidite se kao čovjek, ako čovjeka u Vama nije već ugušio ciklon-Dodik. marjan hajnal

PISMO PODRSKE PLATFORME BiH GOSPODINU HAJNALU

Pštovani gospodine Hajnal,

U ime patriota Republike Bosne i Hercegovine, prognanika iz naše zajedničke države, koji žive u Kraljevini Nizozemskoj, želimo da vam iskažemo najiskrenije simpatije i divljenje zbog vaših stavova iznesenih u pismu premijeru Izraela Šimonu Peresu od 18. januara 2012. godine, a povodom posjete Milorada Dodika Izraelu, koji je tamo docekan na najvisem drzavnom nivou. Isto tako osim Jevreja i mi iz drugih nacionalnosti u BiH zelimo ovim putem da i sami iskazemo nase nezadovoljstvo ovim nerazumnim drzavnickim postupcima koji ciljano i svjesno destabilisu Bosnu i Hercegovinu jer



12

predsjednicima entiteta u BiH daje drzavnicke ingerencije koje su po Daytonskom sporazumu iskljucivo domen savezne drzave Bosne i Hercegovine. Posto po Daytonskom ustavu i Ustavu Republike Srpske Bosnjaci, Jevreji, Hrvati i svi drugi osim Srba ne mogu da budu predsjednici Republike Srpske evo sada izgleda nemamo vise ni prava da biramo tko ce da nas predstavlja u svijetu pri medjudrzavnim susretima i posjetama. Evropski nadzornici i domace politicke vlasti se sve vise udaljavaju od naroda zbog kojeg uopste postoje. Ocito da je zavladala politika karijerizma i poltronskog prijateljovanja jer svi se svima zvanicno zamjere a onda medjusobno se jedan drugom izvinjavaju kako su to morali da ucine radi raje koja ih gleda.

Platforma BiH, krovna organizacija građana iz Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj je nepodijeljeno iskazala svoje stajalište za jedinstvo i nedjeljivost BiH po principima demokratski donesenog i izglasanog Ustava Republike Bosne i Hercegovine. Vracanjem na ove legitimne principe bi se onemogucilo antisemiticko i separatisticko svojatanje i huskanje iz entiteta. Najbolji dokaz tome su dobri medjunacionalni odnosi u BiH prije stvaranja Republike Srpske i Federacije BiH. Tragicne posljedice pokusaja nacionalne dominacije i podjele na ovim prostorima su nam dobro poznate iz Drugog svjetskog rata kad su zbog profasistickih nacionalnih ustaskih i cetnickih formacija stradale stotine hiljada neduznih ljudi svih nacionalnosti. Upravo te nove cetnicke horde su ponovo nacinile genocid u Srebrenici i njihov glavni zastitnik Dodik biva primljen od drzavnika koji bi po svim ljudskim i prirodnim obicajima kao prvi trebali da osude te tvorevine koje su krivie za izvrsenje genocida u Srebrenici, pa da ih i osudi zbog laznog drzavnickog predstavljanja i obmanjivanja opce svjetske javnosti. Veoma začuđuje demonstrirano neprirodno prijateljstvo između Dodika i Peresa i saveznistvo izmedju Izraela i genocidne tvorevine RS. Nitko nije protiv prijateljstva, ako za njega postoje zajednicki interesi ali ne prihvatamo prijateljstvo na štetu drugih naroda i međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine koja je nama svima glavni zajednicki cilj, čiji građani su proživjeli sličnu kataklizmu kao i Jevreji u II svjetskom ratu. Upravo ratnicke horde Republike Srpske su ucinile to da je gotovo 80% Jevreja moralo da napusti svoja ognjista u Bosni i Hercegovini i da traze spas u drugim zemljama svijeta. Upravo zbog Daytonskog Ustava i formiranja entiteta je vec odavno jos jedan Jevrejin Finci morao da trazi svoja prava kod najvisih sudova u svijetu i mada je dokazao krsenje ljudskih prava i diskriminaciju u Daytonskog entitetskog ustava ipak jos uvijek ignorisu Daytonske institucije odluku medjunarodnog suda. I sam Visoki predstavnik niti Vijece za implementaciju mira u BiH nisu ama bas nista doprinijeli da se stanje u Bosni poboljsa, ali se nisu za svo ovo vrijeme svog nerada odrekli visokih placa i honorara jer nije uopste poznato da oni bas i moraju da netkom polazu racune za svoj rad. Ako ovako nastave tesko da ce od Bosanskohercegovackog naroda dobiti dobre reference za svoju dalju politicku karijeru. Ali to njih ne brine jer tko jos mari o referencama od nekog tamo bosanskog naroda. Ovo sve dokazuje da su Jevreji kao i druge nacionalnosti na vise nacina ugrozene i neravnopravne populacije u Daytonskoj BiH upravo od strane Dodika i RS i da to nitko od njih vise ne mari.. I bez tih razloga začuđuje jos i davanje pretjeranog značaja i pocasti predstavniku jedne administrativne jedinice unutar države Bosne i Hercegovine. Dali to gospodin Peres indirektno odrice Jevrejima u BiH njihovo pravo da zajedno sa ostalima odlucuju o buducnosti BiH i prepusta njihovu sudbinu i buducnost u ruke njihovog dzelata Dodika. Nadamo se da će svi dobronamjerni i politički samosvjesni ljudi prepoznati prljavu igru pomenutih političara pa makar jedan od njih nosio priznanje, Nobelovu nagradu za mir koji u stvarnosti nikad nije ni nastupio.

Isto tako pitamo se dali je Ministarstvo za vanjske poslove BiH bilo uključeno u realizaciju ove posjete i kako je došlo do toga da Dodik dobije dozvolu da ide u državničku posjetu Izraelu kad je jasno da su spoljnopoliticka pitanja u nadleznosti drzave BiH a ne pojedinih administrativnih jedinica. Po uobicajenim međunarodnim protokolima ovakve posjete mogu da budu iskljucivo na nivou država i samo u izuzetnim slucajevima uz izricito odobrenje ministarstva vanjskih poslova i visih drzavnih institucija. Skandalozno je ako je nadlezno ministarstvo dozvolilo ovakav način službenog predstavljanja, jer se nigdje ne spominje drzava BiH.



13

Ova posjeta Dodika Izraelu je donijela veliku štetu BiH i Izraelu i za to treba da snose odgovornost u prvom redu državni organi koji su dopustili da se dogodi ovakav prvorazredni diplomatski gaf koji ponajviše steti integritetu i ugledu države Bosne i Hercegovine.

Platforma je sretna da je u Vama nasla jos jednog istomisljenika koji istinom i pravdom zeli demokratskim putem da dodje do naseg zajedničkog cilja, a to je gradjanska Republika Bosna i Hercegovina. Samo u nepodjeljenoj Republici BiH mogu za svakog vladati jednaka prava i obaveze a ukida se ono sto stoji tome na putu a to su pronacionalni entiteti i pogotovu genocidna, izvana nametnuta Republika Srpska. Država Bosna i Hercegovina može da se brzo razvije u modernu i naprednu zemlju i da stvori uslove za brz ekonomski napredak, pomirenje i integraciju u Evropsku Uniju samo pod jednim jedinim uslovom, a to je ukidanjem pod pritiskom rata formiranih, neprirodnih ekonomski neopravdanih pronacionalnih entiteta. Entiteti su absolutno rezultat tajnih ustasko/cetnickih,umobolnih aspiracija teritorijalnog sirenja iz podzemnih krugova Srbije i Hrvatske. Te javne i tajne prohtjeve ne samo da tolerisu lokalne drzave nego i neke Evropske i svjetske koje se uporno deklarisu kao antifasissticke. Podrzavanjem entiteta u BiH se produbljuje jaz medju narodima i svojim postojanjem direktno i indirektno entiteti pospjesuju etnicko ciscenje i segregaciju stanovnistva. Ovaj polagani vjestacki izmanipulisan proces segregacije naroda se ocito zeli u kasnijoj fazi koristiti kao argument i opravdanje za dalju disoluciju Bosne i Hercegovine kojoj mnogi politicki faktori na Balkanu zlurado teze, a i mnogi evropski politicki karijeristi koji se boje razotkrivanja njihove politicke aljkavosti i neucinkovitosti. Oni zaista nisu odgovorni politicari jer ponasaju se lijeno i oholo i radi svoje licne karijere svjesno odgadjaju neophodne intervencije, te ovaj narod i drzavu polagano pustaju da propada jer nije njihova. Samoubilacka i razorna moc takve jedne politike upravo na podrucju Bosne i Balkana se vise puta u istoriji surovo poigrala sa protagonistima takvih politika. Ne vidim razloga da se istorija ovaj puta nece jos jednom po ko zna koji put ponoviti jer genocidi i ratni zlocini se nastavljaju ponavljati. Etnicko ciscenje, antisemitizam, segragacija, ratni zlocin, terorizam su nazalost ponovo u modi. Genocidna RS je bila na crvenom tepihu u Izraelu kao nijedna regija u svijetu.

Uz izraze najdubljeg poštovanja,

Predsjednik Platforme BiH u Kraljevini Nizozemskoj

Dr. Sendijarević Ervin

U Amsterdamu 20. januara 2012. godine

U prilogu „Pismo premijeru Izraela povodom dolaska Milorada Dodika u Izrael, dočekanog na crvenom tepihu“:

http://bedrudingusic.wordpress.com/2012/01/17/nobelovac-simon-perez-podrzavagenocid/

Dostavljeno:

- gospodin Marjan Hajnal - Predsjedništvo BiH - Ministarstvo Vanjskih poslova BiH - Visoki predstavnik Valentin Inzko - SSDBiH

[email protected]



14

PISMO KBSA, IRGC, BAGI i VBHOA VISOKOM PREDSTAVNIKU U BiH VALENTINU INZKU

January 21, 2012 U ime Bošnjaka u Sjevernoj Americi, Australiji, i žrtava genocida i etnickog cišcenja obracamo Vam se kao nadležnom autoritetu za sprovedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma da sprijecite zakonodavne prekršaje ljudskih prava Bošnjaka u dijaspori vezano za popis stanovništva i oporezivanje imovine u manjem entitetu u BiH. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), Institut za istraživanje Genocida Kanada, Bosansko americki institut za genocid i edukaciju (BAGI),i Vijece BH Organizacija Australije (VBHOA) oštro osuduju usvajanje amandmana o brisanju clana 48 iz Prijedloga zakona o popisu stanovništva, domacinstava, i stanova u BiH od strane Zajednicke komisije za ekonomske reforme i razvoj Parlamentarne skupštine BiH. Ovim se clanom uvjetovalo da se rezultati o etnickoj strukturi stanovništva popisa iz 1990 godine primjenjuju pri formiranju vlasti sve do potpune primjene Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno do završetka povratka izbjeglih i raseljenih lica. Ovaj cin predstavlja de facto legalizaciju kampanje etnickog cišcenja i genocida koji je pocinjen nad Bošnjacima u periodu 1992 – 1995 godine. Aneks VII Dejtonskog sporazuma je i dalje ignoriran od strane politicara u BiH i medunarodne zajednice, ukljucujuci i Ured Visokog Predstavnika (OHR) cime se nastavlja destrukcija Bosne i Hercegovine i narušavaju osnovna ljudska prava povratnika. Gospodine Incko, zahtjevamo od Vašeg Ureda konkretne korake da se sprijeci brisanje ovog clana.. Kontinuirana opstrukcija Aneksa VII od strane predstavnika RS nedostatkom osnovnih sigurnosnih i ekonomskih uvjeta za povratak Bošnjaka na njihove posjede u Republici Srpskoj znaci da je Dejtonski sporazum prekršen i popis stanovništva, domacinstava, i stanova u BiH ne može biti sproveden. U ovom slucaju, tražimo od Vas da zaštitite prava izbjeglih bh. gradana, a posebice Bošnjaka, od predstavnika RS, kao i od bošnjackih predstavnika u Parlamentu koji su zbog sitnih politickih interesa kompromitovali povratak izbjeglih Bošnjaka u RS i njihova ljudska prava na ovom teritoriju BiH. Brisanje clana 48 vraca žrtve genocida i agresije u vrijeme ratnog perioda kada su srpski vojnici prisiljavali Bošnjake na odricanje imovine. Agresija na BiH se nastavlja politickim metodama dok se predstavnici Bošnjaka u BiH svjesno odricu Bošnjaka i bošnjacke imovine u RS u korist svojih politickih pozicija u Federaciji BiH. Takoder tražimo od Vašeg ureda da zaustavi anti-Dejtonske akcije predstavnika RS u vezi oporezivanja imovine Bošnjaka u RS. Vlasti RS koriste trenutnu situaciju u kojoj ne postoji zajednicki zakon na citavoj teritoriji Republike BiH o oporezivanju nekretnina, te zloupotrebljavaju ovu zakonsku odredbu ne koristeci iste porezne stope za osobe koje žive na teritoriji manjeg entiteta i za osobe koje imaju imovinu u RS, ali im je prebivalište van manjeg entiteta. Uzimajuci u obzir geografsku udaljenost prognanih Bošnjaka u dijaspori, i kulturu mita i korupcije cinovnika, legalni vlasnici imovine u RS se dovode pred svršen cin i onemogucava im se povratak njihovog vlasništva, koje im je vec jednom bilo oteto u toku agresije i genocida tokom 90tih godina. Ovaj oblik administrativnog dovršavanja genocida je moguc, jer BiH i njeni državni organi ne funkcionišu na prostorima manjeg entiteta i celnici istog dosljedno onemogucavaju rad kako državnih tako i svih ostalih organa kojima je zadatak da uspostave normalno djelovanje izvršnih organa vlasti sa ciljem euro-atlantskih integracija BiH u NATO i EU. Zbog politicke inertnosti ili nesposobnosti bosnjackih politicara u BiH, jedina nada za prognane Bošnjake predstavlja Ured Visokog Predstavnika koji je nažalost oslabio u zadnjem periodu zbog



15

nedostatka angažmana medjunarodne zajednice. Pozivamo vas da zaustavite ovu agresiju na protjerane Bošnjake i da poduzmete sve korake, ukljucujuci i bonske ovlasti, da se sprijeci nastavak agresije i etnickog cišcenja Bošnjaka u RS. S poštovanjem, Haris Alibašic, Predsjednik KBSA Emir Ramic, Direktor IRGC Sanja Drnovšek, Direktorica BAGI Senada Softic-Telalovic, Predsjednica VBHOA

SAOPSTENJE STRANKE DIJASPORE POVODOM USVAJANJA AMANDMANA O

BRISANJU CLANA 48 IZ PRIJEDLOGA ZAKONA O POPISU STANOVNISTVA

Stranka dijaspore ostro osudjuje usvajanje amandmana o brisanju clana 48 iz Prijedloga zakona o popisu stanovnistva, domacinstava i stanova u BiH a koji se nalazi u proceduri Parlamenta BiH.

S obzirom da Aneks 7 Dejtonskog ugovora nije sproveden u praksi, zahtevamo da clan 48 stoji na snazi sve do njegove realizacije, ukoliko se on ikad i sprovede s obzirom na nezainteresovanost i opstrukciju nadeleznih drzavnih i entitetskih organa .

Brisanje clana 48 predstavlja legalizaciju etnickog ciscenja i genocida u BiH za sto odgovornim cinimo vladajuce stranke.

Stranka dijaspore BiH se boji da sitnosicarski interesi vladajucih partija u ovom slucaju, dovode u pitanje suverenitet i integritet nase drzave.

Slican scenario smo vidjeli kad je donesen Izborni zakon BiH po mjeri vladajucih partija koji promovira entitesko glasanje i odslikava njihove regionalne umjesto drzavnih interesa. Brisanjem clana 48 krse se osnovna ljudska prava prognanih lica te 1 400 000 lica iz dijaspore.

Ukoliko se ipak ovaj amandman usvoji na Parlamentu BiH pozvat cemo gradjane BiH na bojkot ovog zakona i proteste, te cemo traziti krivicnu odgovornost svih onih koji su doveli do njegovog sprovodjenja, kako kod Ustavnog suda tako i relevantnih medjunarodnih sudova.

Ured za informisanje SD BiH

www.strankadijaspore.com



16

INTERVJU SA Dr. ALMOM DOZIC, PREDSJEDNICOM BH NAUCNOG KLUBA NAUK U HOLANDIJI

Dr. Alma Dozic Alma Dozic, rodjena je 14. maja 1969. godine u Bratuncu, zivi i radi u Amsterdamu, udata i ima dvoje djece. Zavrsila je Medicinsku skolu i postala medicinski tehnicar 1988. u Doboju, Stomatolosku propedeutiku zavrsila je na Stomatoloskomi fakultetu u Sarajevu 1992. Magistarski rad na temu Pjegava caklina radila je 1995. na Univerzitetu Karl Franzes u Grazu, Austrija, doktor Stomatologije postala je 1995. na Stomatoloskom fakultetu u Zagrebu, dok je drugi magistarski rad o Promjeni boje zuba i njeno restauriranje zavrsila 2000. na Akademskom centru za stomatologiju u Amsterdamu (ACTA). Doktorirala je na temu Boja zuba i materijala u stomatologiji na Univerzitetu Amsterdam 2005. godine. Govori bosanski (maternji), engleski, holandski i njemacki. Kvalifikacije (titule): Doktor nauka (PhD) - Boja zuba i materijala za ispune u stomatologiji, specijalista dormolog (izrada naprave za repoziciju mandibule kod prestanka disanja), magistar (MSc) - Estetska stomatologija i stomatolog.

Poslovno i naucno iskustvo mlade doktorice nauka Alme Dozic je zaista impresivno:

Vlasnik je firme “Sensadent” (www.sensadent.com) za Restaurativnu stomatologiju, izradu MRA aparata, usluge klinickog ispitivanja materijala i expertizu na polju estetske stomatologije sa sjedistem u Amsterdamu. Prakticira opcu i estetsku stomatologiju u brojnim stomatoloskim oridinacijama i unutar klinike Stomatoloskog centra pri Univerzitetu u Amsterdamu vec punih 16 godina. Ucesnik je tima za razvoj novog instrumenta za odredjivanje forme i boje zuba SCANDENT. Projekat je financiran od strane Europske Unije, Brisel, Belgija (2003- 2004). Koordinator je za veze i razvoj naucnog istrazivanja izmedju Odjela za stomatoloske materijale i industrije stomatoloskim materijalima na internacionalnom nivou pri ACTA u Amsterdamu.

Gostujuci je Univerzitetski profesor na odjelu za Materijale i restaurativnu stomatologiju ACTA. Vodi studente i strucnjake u istrazivackim projektima za izradu magistarskog rada i doktorata.

Bila je koordinator Merhameta u Zagrebu od 1993. do 1995. za organiziranje transfera humanitarne pomoci izmedju Njemacke i Hrvatske za izbjeglice iz BiH u Hrvatskoj. Objavila je do sada oko 30 naucnih radova i imala preko 20 strucnih prezentacija u gotovo svim vecim gradovima Evrope, u SAD i Japanu.



17

Aktivni je clan Drustva za boje i izgled u zubarstvu. Clan je redakcije i dopisnik veceg broja strucnih casopisa. Razgovor vodio: Dzevad Kuric U kojoj je mjeri Vas izbjeglicki status utjecao na izbor obrazovanja i opredjelenja u zivotu? Nakon zavrsenog fakulteta stomatologije u Zagrebu upisala sam medicinski fakultet u Graz-u da bi tamo mogla zavrsiti za oralnog hirurga. Dolaskom u Holandiju kao izbjeglica morala sam iznova studirati sto je promijenilo moju odluku da specijaliziram. Htjela sam sto prije biti u stanju da pomazem familiju u Bosni i odmah sam se zaposlila kao zubar. Nakon godinu dana rada u praksi ponudili su mi mjesto docenta i doktorat na fakultetu i to me privuklo jer sam obozavala citati literaturu a i pisati na engleskom. Nakon sto sam doktorirala shvatila sam da sam te cetiri i pol godine mogla uloziti i u neki sasvim drugi studij (uvijek me privlacila zurnalistika i pisanje) no tad je bilo kasno da se pocinje iznovaW Sad sam sretna sto sam zavrsila bas ovaj fakultet i doktorirala bas u toj oblasti. Sad imam svoju vlastitu firmu, vlastitu expertizu i vlastitio obiljezje/marku (lable) po kojoj me prepoznaju. Istrazivanjem i edukacijom odrzavam svoje znanje, vodjenjem firme rastem kao menadzer a rad sa pacijentima je human i daje mi veliku satisfakciju i energiju da radim mnogo vise od osam sati dnevno i pet dana sedmicno. Od kada ste clan kluba Naucnog akademskog umjetnickog kluba NAUK i koje funkcije obavljate? U Naucni akademski umjetnicki klub (NAUK) sam se uclanila 2008. a 2011. sam izabrana za predsjednicu NAUK-a. Koji su dosadasnji rezultati rada NAUK-a i sta su naredni tezisni ciljevi i zadaci? Nauk je do sada funkcionirao kao Udruzenje unutar krovne organizacije Platforma BiH. Nas cilj za naredni period je da Nauk postane organizacija i da se omasovi clanstvo u Nauku kako bi se stvorili bolji uvjeti za aktivniji rad na polju realiziranja projekata na relaciji Holandija-Bosna. Zamisljeno je tako da se u 2012. najprije stvori “Lice Organizacije Nauka” - prema Holandskim gradjanima, gradjanima BiH koji zive u Holandiji, ali i prema ostalim gradjanima BiH u cijelom svijetu; da se ostvari dobar “Netwerk” izmedju postojecih clanova i novih clanova tako sto ce se koristiti savremeni mediji za brzu i efikasniju komunikaciju te da se ostvari jedan organizirani skup (skupstina) za sve clanove koji ce oznaciti pocetak priprema za konkretne projekte u cijoj ce realizaciji Nauk aktivno ucestvovati. Imali Klub NAUK podrsku drzave BiH i na kom je to nivou? NAUK je do sada suradjivao sa razlicitim organizacijama unutar BiH, a na drzavnom nivou je podrska BiH uglavnom bila realizirana kroz dobre odnose i pomoc ambasadora BiH u Holandiji. Nauk bi zelio u buducnosti ostvariti dobre kontakte sa drzavnim organima BiH u obostranom interesu. Koliko je objektivno ocekivanje konkretnijeg angazovanja snazne i rastuce naucne bh. pameti u nasoj dijaspori od strane postojece nefunkcionalne i nezainteresovane drzave BiH? Ne bavim se time da li neko podrzava ili ne pozdravlja to sto bi BiH akademici mogli da urade. Ukoliko NAUK ojaca u izvrsnom kontekstu onda ce podrske doci sa svih strana. U predsjednistvo Naucnog kluba usla sam iskljucivo jer vjerujem da svoju akademsku kontaktnu mrezu mogu efikasno da organizujem tako da se svima koji su voljni da urade nesto za gradjane BiH u Holandiji i/ili u BiH pruzi prilika da to i ucine. Moj interes je dakle da iskoristim svoje znanje u organizacijskom i menadzerskom



18

smislu da objedinim snage koje su vec prisutne unutar kluba NAUK i koje mogu jos da nam se pridruze tako da NAUK dobije na jacini. Kad NAUK bude dobio na jacini onda ce njegovi clanovi postati jos motiviraniji jer ce se osjecati mocnijim i respektovanijim. Iz te dodatne motivacije mogle bi da se dese lijepe i znacajne stvari za gradjane BiH. Ja trenutno ne razmisljam o konkretnom cilju vec imam namjeru raditi na motivaciji clanova a onda ce se stvari same poslagati. Meni ce biti velika licna satisfakcija napraviti taj organizacijski pomak u NAUK-u, a znam i da, ako nam svima uspije da prepoznamo svoj licni interes u radu za NAUK, mozemo daleko dogurati. Imate li poruku za mlade naucnike i ostale zainteresovane pojedince? Moja poruka je zato: Neka svaki visoko obrazovani akademski gradjanin BiH i Holandije nadje svoj licni interes u tome da postane clan NAUK-a i sto ce raditi za NAUK a uloga predsjednistva NAUK-a ce biti da sve licne interese usmjerimo u samo jednom smjeru - ka poboljsanje statusa svakog bh. gradjana u BiH i u cijelom svijetu. Dzevad Kuric

POGLEDAJTE SE U OGLEDALU, VI SAUČESNICI GENOCIDA! Moralni ponor vojnika holandskog bataljona UN-a Zomera i "holandskog naučnika" Graaffa * Neprihvatljive uvrede holanskog vojnika i holandskog naučnika izrečene na račun Srebreničanki * Kada bi Rob Zomer, pripadnik holandskog bataljona UN koji je bio u Srebrenici kada su Srbi počinili najgori genocid u Europi poslije II svjetskog rata, imao imalo obraza, on se ne bi nikad pojavio u Srebrenici; ali kako obraza nema, on se zavraća u Srebrenicu - po istoj psihološkoj matrici po kojoj se svaki zločinac vraća na mjesto zločina. I pored toga, Zomer je u Srebrenici primljen kao prijatelj. Holandski studenti su snimili reportažu o tom "prijateljovanju" bivšeg UN-ovog mirovnjaka iz holanskog bataljona i Srebreničana. Organizirana je projekcija filma Zomer u Srebrenici te razgovor kojemu su prisustvovale i četiri Bošnjakinje u teatru CREA u Amsterdamu 14. decembra 2011. godine. U jednoj sceni filma prikazana je Srebreničanka koja je izgubila sve svoje najmilije u genocidu kojeg su UN i Holanđani, pa i Zomer, bili dužni spriječiti i zaštiti civile koji su kod njih u Potočarima potražili utočište i spas. Ta Srebreničanka je u filmu izrekla pohvalne riječi o Zomeru. Nakon projekcije, Zomer je ustao i rekao vrlo ružne stvari o toj ženi, što je prisutne Bošnjakinje u duši jako dobolilo. Zomer je doslovice rekao kako su te muslimanske žene "nikakve". Djeca im, ma djeca su im uličari! Izreći tako što - znači pasti na dno dubokog moralnog ponora. Zomer može imati bilo kakvo, pa i najgore mišljenje o bilo kome, ali ono koje je on javno izrekao u lice žrtava genocida ima veliku težinu i može se protumačiti kao Zomerov pokušaj opravdanja zla i genocida koje se kao takvima "nikakvima" i trebalo dogoditi. U isto vrijeme, Zomer ističe kako nije imao problema sa Srbima dok je išao po vodu u njihovo selo u



19

okolini. Šta je to nego svaljivanje krivice na žrtvu, a veličanje katila, podmuklo, hinjski, umjesto da šuti kao zaliven i obara pogled pri slučajnom susretu sa Srebreničankama. Zomer je zaboravio vezivanje za bandere UN-ovih mirovnjaka, koji su tamo cvilili kao male cuke. Neka Zomer ne govori ništa ni o kome dok se ne pogleda u ogledalo sam! Kakav je to on čovjek, kakvi su to ljudi vojnici - koji nisu pružili ruku spasa onima kojima je prijetilo pogubljenje. Kakvi su to ljudi koji pokušavaju umanjiti svoje suučestvovanje u genocidu - davanjem neprihvatljivih izjava o ženama Srebrenice! Sramotu koju je Zomer sa svojim komandantom i drugovima vojnicima pokazao ne štiteći civile Srebrenice od koljača, ne može niko, nikada saprati, a nedopustive izjave "kako su Srebreničanke nikakve žene" - tu sramotu čine još i većom! Nema te nauke koja može osloboditi odgvoornosti holandski bataljon. Nije slučajno da je Zomer za svoju drskost imao uporište u izjavi Boba de Graaffa, univerzitetskog profesora historije, koji je bio i jedan od istraživača poznatog NIOD-ovog Izvještaja o Srebrenici, koji je holandski bataljon oslobodio svake krivice za pad Srebrenice; kao ucesnik debate (sic!) taj je "naučnik" te Zomerove neprihvatljive izjave dosolio opaskama da su i srebreničke žene fino odjevene, našminakane, namirisane, ma nisu to uopće ni nalik Srebreničankama kakve "naučnik" zamišlja. Neka ni Zomer ni Graaff ne govore nikome o "nikakvim ženama" ili djeci uličarima dok ne pogledaju kakve sve žene hodaju po ulicama Amsterdama i diljem Holandije; neka nikome ne govore o uličarima, dok ne pogledaju u lice holandskim penerima i drogerašima koji i pored svih dobara koje imaju na raspolaganju kao neradnici - odabiraju ulicu za mjesto svoga življenja, iz asiluka! Uprlo im dobro! Izbjeglice u Srebrenici nisu imale drugoga izbora osim života na ulici jer su im domovi bili spaljeni, roditelji pobijeni... Neka se Zomer i Graaff i njima slični zamisle koliko su sami doprinijeli svom tom haosu u kojem se našla Srebrenica kada je gradić za kratko vrijeme u 1993. utrostručio broj stanovnika - izbjeglicama iz Podrinja koje su u nedostatku ikakvog smještaja i krova nad glavom živjele na otvorenom, u zakrčenim ulicama u nehigijenskim uvjetima, dok su ih četnici zasipali granatama. Da ima obraza, vojničke časti i hrabrosti - Zomer bi se morao postidjeti činjenice kako su se mirovnjaci UN-a ponašali kao babe kada bi koji konvoj, nakon višemjesečnog kašnjenja najzad krenuo ka Srebrenici i bivao zaustavljen negdje kod Rogatice od četničkih žena i djece. Hrana, lijekovi, sapun i so, završavali bi u četničkim kućama, bez ikakvog protivljenja mirovnjaka, a Srebrenica je umirala na njihove oči. Nemajući ni osnovne životne uvjete, živeći u nehigijenskim prilikama na ulici, uskraćeni hranom, vodom, lijekovima - kako su mogli izgledati ti jadni ljudi u opkoljenoj tzv "zaštičenoj zoni UN-a" koju je "čuvao" i Zomer dok je se slastio masnim zalogajima i zalivao ih dobrim pivom... U Srebrenici je manjkalo svega osim smrti; bila je nestašica i soli, pa su tamošnjim nesretnicima počele rasti guše... I Holanđani su dali svoj veliki doprinos u svoj toj humanitarnoj tragediji i genocidu koji je uslijedio. I sada im se ne sviđaju žrtve čijoj su sudbini i sami kumovali. I - sve to što se dogodilo Srebrenici - pripadniku holandskog bataljona nije dovoljno, on glumi prijatelja u Srebrenici, a u Holandiji posipa sol na ljute rane onima čijoj je nesreći i sam doprinio. Žrtve genocida se moraju same braniti od Zomera i "naučnika" koji dokazuju holandsku nevinost. Žrtve su krive što su žive. Zato su "nikakve"! Bosanska vlast odavno ne haje ni za kim, pa ni o obrani digniteta žrtava.



20

Ibrahim Halilovic

Najvažnije je tlo ciji je prah prvo dotakla moja koža. Mustafa-aga Krzlar-aga (Vakufnama - Zakladnica o temeljenju Varcar Vakufa godine 1592.)

PROTESTNO PISMO ORGANIZATORU DEBATE O SREBRENICI

Stichting Crea

Turfdraagsterpad 17

1012 XT Amsterdam

Almere, 3 januari 2012

Srebrenica nabestaanden en de Bosnische gemeenschap in Nederland

M. Deinumplantsoen 24

1336 CH ALMERE

(06-55873679)

Betreft: protestbrief over de lezing/debat Summer in Srebrenica van 14 december 2011

Geacht heer Van der Sleen,

Met verbazing hebben wij kennis genomen van de beledigende uitspraken die door de heer Rob Zomer,

prof. dr. Bob de Graaff en drs. Nena Tromp-Vrkić tijdens de door u georganiseerde lezing/debat, over

de Srebrenica slachtoffers en hun nabestaanden zijn uitgesproken. Dit is voor de Srebrenica

nabestaanden en de Bosnische gemeenschap in Nederland onacceptabel en daarom eisen wij dat u en de

heer Rob Zomer, prof. dr. Bob de Graaff en drs. Nena Tromp-Vrkić alle beledigende woorden

terugtrekken en dat jullie een excuus aanbieden aan de mensen die uw lezing bijgewoond hebben.

Tevens aan alle andere nabestaanden van de grootste genocide in Europa na de Tweede Wereldoorlog

een schriftelijk excuus aanbieden. Deze beledigende en respectloze uitspraken zijn bij de aanwezige

nabestaanden en de Bosnische gemeenschap niet in goede aarde gevallen. Dit nieuws heeft niet alleen



21

ons in Nederland bereikt, maar ook alle nabestaanden in Bosnië. Daarom is dit onderwerp uitgebreid

in de grootste bosnische krant gemeld.

Aangezien de bovengenoemde zaken ons hier in Nederland en in Bosnië diep geraakt hebben, willen wij

graag een afspraak met jullie inplannen om deze protestbrief persoonlijk inhoudelijk aan jullie toe te

lichten. We willen in de toekomst dit soort gevallen voorkomen, omdat wij van mening zijn dat juist

onze nederlandse jeugd / studenten ervoor moet zorgen dat genocide in Europa en de hele wereld

voorkomen moet worden.

In afwachting van uw reactie, verblijven wij,

Met vriendelijke groet,

Srebrenica nabestaanden en de Bosnische gemeenschap in Nederland

T.n.v.: Omer Mujakic

PS “Hun verhaal, uw verhaal, het verhaal van de grootste genocide in Europa na de Tweede

Wereldoorlog en van de nasleep daarvan. Het gaat ons allen aan, toch?”

OSNOVAN INSTITUT ZA PREVENCIJU GENOCIDA

Na inicijativu Koalicije za prevenciju genocida [Georgia Coalition 2 Prevent Genocide] a u saradnji sa Bremen muzejom holokausta i jevrejskog nasljeđa [The Breman Jewish Heritage & Holocaust Museum] u Atlanti je 6. novembra 2011. a u sklopu pomenutog Muzeja osnovan Institut za prevenciju genocida [Genocide Prevention Institute]. Tom prilikom organizovana je posebna Panel diskusija sa žrtvama koje su uspjele preživjeti strahote Holocausta i Genocida u Poljskoj, Bosni i Hercegovini ,Ruandi i Sudanu. Moderator panela je bila gospođa Šrli Frenklin [Shirley Frenklin] bivša gradonačelnica Atlante. Organizatori Panela, g-đa Melani Nelkin [Melanie Nelkin] i g-đa Lili Bakster [Lili Baxter] su uspjele da na ovaj Panel okupe osobe koje dolaze iz različitih dijelova svijeta, različitih kultura, različitih religija čak i različite boje kože a kojima je zajedničko da su svi žrtve iste mržnje i mučenja kojima su bili izloženi. Time ja na najočigledniji način pokazano da parola "Nikad više" [Never again] još uvjek nije zaživjela niti ralizirana ni sedamdeset godina kada je postavljena kao imperativ pred ljudsku vrstu niti je ijedna nacionalna, etnička, religijska ili bilo koja druga grupa isključena kao moguća žrtva genocida.



22

Svoja iskustva i torture kroz koje su prošli kao i svoje viđenje šta je potrebno učiniti kako se Genocid ne bi ponovio, prisutnima u prepunoj sali Muzeja iznijeli su g-dja Toša Snajder[ Tosia Schneider] kao žrtva Holokausta iz Poljske kaja danas živi u Atlanti, Klod Gejtbak [Claude Gatebuke] preživjeli genocida u Ruandi te Emanuel Soloman [Emmanuel Soloman] iz Sudana. O Srpsko-crnogorskoj i Velikohrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu prisutnima je govorio Semir Đulić preživjeli logoraš Dretelja a danas aktivni član UO Zajednice Bošnjaka Džordžije[ZBGA] ,Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike[KBSA], Bosansko-američkog Instituta genocida[BAGI] i Svjetskog Saveza Dijaspore [SSD ]. Ono sto je zajedničko svim izlaganjima panelista jeste činjenica da su svi oni žrtve organizovanog i planiranog uništenja koji je bio namjenjen etničkim ili religioznim grupama kojima su pripadali. U svim slučajevima jasno se mogu uočiti faze genocida. Od podjela na "mi i oni", preko dehumanizacije žrtve kroz davanje pogrdnih imena grupi kojoj žrtva pripada radi lakše eliminizacije, ekstremizacije grupe koja provodi genocid, formiranja snaga za egzekuciju, proces eliminacije kroz masovna ubistva i na kraju negiranje genocida i prebacivanje krivnje na žrtvu. Isto tako svi panelisti se slažu da je u svim slučajevima genocida Međunarodna zajednica potpuno zakazala ili zakasnila sa intervencijom da spiječi masovna ubistva i žrtve. Đulic je čak istakao da je ta pasivnost Medjunarodne zajednice dovela u pitanje i samu ideju humanizma koju baštini zapad i otvoreno se upitao:" Ako je njemački filozof Adorno rekao da poslije Auscwitza nema smisla pisati poeziju, pitam se da li je poslije Ruande, Srebrenice i genocida u Bosni i Hercegovini kao i svih patnji kroz koje prolaze mnogi narodi i grupe danas, uopšte moguće racionalno mišljenje i promišljanje svijeta i budućnosti ljudske vrste". Panelisti su kao žrtve posebno ogorčeni na proces negiranja genocida i pokušaja nametanja krivice žrtvi. Čak ni Međunarodni krivični sud u Hagu nije imun na takve pokušaje posebno kroz proces postizanja dogovora sa pojednicima ili vladama koje su učestvovale u genocidu. Jedan od primjera je svakako dogovor koji je Karla del Ponte postigla sa vladom Srbije kao i priznavanje Republike srpske iako su njena vojska i policija jasno definisani kao počinioci genocida. Na kraju su organizatori i učesnici panela pozvali prisutne da se aktivno uključe i kroz kontakte sa predstavnicima vlasti koje su birali izvrše pritisak i traže zakonsko regulisanje i obavezu prevencije i kažnjavanja negiranja genocida kao i značajnije uključivanje ove problematike u obrazovne sisteme a sve u cilju prevencije mogucih genocida u buducnosti.



23

Postovani prijatelji i poznanici, dragi Bosanci i Hercegovci, Velika mi je cast i zadovoljstvo da vam u ime Platforme BiH, krovne organizacije gradjana BiH u Nizozemskoj i u svoje licno ime mogu uputiti najiskrenije cestitke povodom naseg praznika Dan drzavnosti Bosne i Hercegovine Od trenutka kad su udareni temelji danasnje moderne drzave Bosne i Hercegovine 25. novembra 1943. godine, na zasjedanju ZAVNOBiH, te njenog priznanja vec 29. novembra na AVNOJ-u od strane svih drugih clanica bivse Jugoslavije, pa sve do danasnjih dana se mnogo toga desilo, ali nasa drzava Bosna i Hercegovina je ostala svo ovo vrijeme netaknuta, u okvirima svojih drzavnih granica. Pokusajima mijenjanja granica Bosne i Hercegovine u proteklom ratu 1992-1995. godine se suprotstavio goloruki narod i ponosno odbranio drzavnost Bosne i Hercegovine. Sada kada smo mnogo jaci i mnogo svjesniji znamo da nema vise te sile koja ce moci da dovede drzavu BiH i njene granice u pitanje. Ovaj nas praznik slavimo kao simbol pobjede ljubavi prema nedjeljivoj Bosni i Hercegovini i njenom narodu kojem sa ponosom pripadamo. Svim ponosnim drzavljanima Bosne i Hercegovine u zemlji i inostranstvu zelimo sretan najveci drzavni praznik: 25. Novembar - Dan drzavnosti Bosne i Hercegovine. Dr. Ervin Sendijarevic predsjednik

Birmingham: 13.12.2011.

In memoriam - Gospodin Fadil Banjanović- Bracika Gospodin Fadil Banjanović- Bracika bio je pionir povratka prognanih i raseljnih Podrinjaca na svoje kućne pragove. Nesebično se zalagao za povratak prognanih i postao simbol "povratka na svoje ognjište", kako je to on stalno ponavljao. Svojim primjerom je pokazao kako treba da se ponašaju pravi i iskreni političari, ljudi koji vole svoj narod i zemlju. Bracika je prvi prepoznao značaj bosanskohercegovačke dijaspore i aktivno je učestvovao na kongresima Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine i na samom terenu je provodio bezbrojne dane i noći kako bi povratak prognanih



24

prošao u najboljem redu. Pri tome je dobijao komplimente i bio omiljen sagovornik kod svih strana u zemlji i izbjeglistvu. Ovo je veliki gubitak za cjelokupnu BiH zajednicu i SSDBiH. Porodici i njegovim najblizim saradnicima upućujemo najiskrenije saučešće. S’ poštovanjem GO SSDBIH Zaim Pašić predsjednik

DAN DRZAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE OBILJEZEN I U AUSTRALIJI

Za razliku od BiH Dan državnosti se slavi u cijeloj Australiji

Vijeće BiH organizacija Australije odalo prestižno priznanje BiH Građanin godine Generalu Jovanu Divjaku. U subotu 26. novembra u Melbourneu je svečano obilježen i proslavljen Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Bila je to još jedna noć u kojoj se slavila naša domovina i u kojoj su Bosanci i Hercegovci na sedmom kontinentu još jednom pokazali da nisu i nikada neće zaboraviti zemlju svoga porijekla. U Bosni i Hercegovini 25. novembar se proslavlja samo u jednom njenom dijelu, ali zato se proslavio i slavi u cijeloj Australiji, u svim njenim saveznim državama i slave ga svi zajedno i Srbi i Hrvati i Bošnjaci, a najviše Bosanci i Hercegovci. Bilo je ovo već tradicionalno obilježavanje najvažnijeg datuma u historiji Bosne i Hercegovine, u organizaciji Vijeća bh organizacija Australije na čijem čelu je neumorna predsjednica Senada Softić-Telalović.

Dobitnci priznanja za Dan drzavnosti BiH

U prekrasnom ambijentu svečane sale u Ivanhoeu okupilo se blizu 500 Bosanaca i Hercegovaca iz cijele Australije, bilo je tu gostiju iz 1000 km udaljenog Sydneya, 1750 km udaljenog Brisbanea, 800 km



25

udaljenog Adelaidea i iz Pertha koji je čak 4000 km daleko od Melbournea. Ni ovolike kilometarske udaljenosti nisu bile prepreka pravim Bosancima i Hercegovcima da se pridruže svojim prijateljima iz Melbournea, da se svi zajedno još jednom prisjete i podsjete na prvu domovinu. Iako daleko od svojih rodnih mjesta preko 16.000 km ovi ponosni Bosanci i Hercegovci ne zaboravljaju ko su, šta su i odakle su. A izuzetno važno je naglasiti da su i ove godine kao i predhodnih godina mladi dominirali svojim prisustvom proslavi Dana državnosti BiH, što je rezultat intenzivnog rada i cilja Vijeća BiH organizacija.

Program svečanosti je otpočeo izvođenjem himni Australije, u izvedbi hora Sevdalinka iz Melbournea i Bosne i Hercegovine, te himnom “Jedna si jedina” koju je otpjevao Senahid Mrki Hasandić, a koja je posvećena svim braniocima Bosne i Hercegovine. Oficijelni dio programa je otvorila predsjednica Vijeća bh organizacija Australije Senada Softić-Telalović.

SUADA PASIC DOBITNICA ZAHVALNICE ZA PROPAGIRANJE POKRETA ZA REPUBLIKU BiH

Našoj vrijednoj i neumornoj

Suadi PAŠIĆ

dodijeljujemo

ZAHVALNICU

kao naše najviše priznanje za njen uporan rad na jačanju naše Grupe,

propagiranju ideje Republike BiH u medijima i u javnosti, a sve u cilju osvješćivanja građana o pravu na našu Republiku Bosnu i Hercegovinu

.



26

Suada PAŠIĆ je takodjer dobila treću po redu ZLATNU ZNAČKU za požrtvovan i uporan rad na jačanju Grupe koja zahtijeva povratak u život Ustava RBiH.

HUMANITARNI KONCERT SEDRE U DORSTU Humanitarni koncert “Vecer Balkan Blues-a” sa Misom i Sandijem, odrzan je u Dorstu 10. decembra 2011. u organizaciji Fondacije Sedra. Na repertoaru su se, izmedju ostalog, nasli “Cerge”, “Cudna jada od Mostara grada”, Azrin “Balkan” itd. Po ponoc u 01.45 dva muzicka velikana su svoj nastup zavrsili narodnim kolom. Mnogobrojni gosti su se okupilo da uzivaju u dobroj muzici i drustvu i da pri tom podrze jos jednu u nizu akcija Fondacije Sedra. Bilo je tu humanista iz svih krajeva Holandije, iz Njemacke, Belgije, Luksemburga i Engleske. Fondacija Sedra ce prihode od ovog koncerta odvojiti za pripreme i obiljezavanje 20. godisnjice genocida u Prijedoru u 2012. Sedra planira da pocetakom juna 2012. u Holandiji organizira predavanje o Genocidu u Prijedoru, o kojem ce javnost biti na vrijeme obavijestena.



27

Na koncertu je Sedra dala priliku svojim gostima da svojim dobrovoljnim prilogom pomognu izgradnju Spomen obiljezja Jama Hrastova Glavica, jame u kojoj su nadjena tijela 124 zatocenika prijedorskih logora, medju kojima i tijelo cuvenog prijedorskog ljekara Esada Sadikovica. O genijalnom prijedorskom doktoru Esadu Sadikovicu Vehid Gunic je napisao divnu knjigu Doktor Eso. Za ovu akciju ''DA NIKAD VIŠE LJUDE NE BACAJU TAMO'' nasi gosti su donirali € 733,50! Hvala svima koji su bili u mogucnosti da pomognu! Oni koji to jos zele, mogu svoje donacije uplatiti do 1. januara. 2012. na Sedrin racun: 429835922. Molimo vas samo da navedete da je donacija za SO Jama Hrastova Glavica. Pored nama dragogog i nezapamcenog sevdaha modernog doba u izvodjenju Mise i Sandija, nasi gosti su imali priliku upoznati se sa piscem Muhamedom Mahmutovicem, koji je na proputovanuju kroz Holandiju dosao da podrzi humanitarni rad nase fondacije i da se druzi sa nama. Nasim gostima je posvetio citat iz njegovog romana “Imat Bosanskog goluba”. Bila nam je cast ugostiti ovog velikog pisca i nadamo se da ce nam cesce svracati jer kako on vec jednom rece : ‘’Sv’it je selo postao!”’. Bilo je ove veceri vise proslava, rodjendana i drugih jubileja. Bilo je vremena za price, diskusije, a ponajvise za ples i zabavu. Na kraju veceri smo samo mogli zakljuciti da je vecer bila vise nego uspjesna! Jos jednom veliko hvala svim humanistima koji su se ove veceri druzili sa nama i na taj nacin dali svoj doprinos ciljevima ovog krajnje humanitarnog koncerta. Vasa Sedra NUHANOVIC: DA NAM JE VJECAN SANDZAK Svaka sandžačka kuća u Sarajevu ima svog šehida koji je dao svoj život za slobodnu i nezavisnu BiH Amsterdam Petak, 09. decembar 2011. 08:56 DA NAM JE VJEČAN SANDŽAK

Eglen sa predsjednikom Sandžačke dijaspore za Holandiju

Enesa Nuhovića, predsjednika Zajednice sandžačke dijaspore za Holandiju (u daljnem tekstu: ZSDH)



28

upznao sam prije godinu dana. Sreli smo se u bh. ambasadi u Den Hagu, tokom promocije knjige Priče bh. pisaca dijaspore. Od tada, gotovo uvijek, sretali smo se na svim Kulturno zabavnim susretima kako bh. dijaspore tako i manifestacija koje uspješno organizuje ZSDH. Kroz druženje i razgovor shvatio sam da ovaj Sandžaklija sanja, otvorenih očiju, povratak u svoju domovinu. Što je za današnje prilike, priznali mi to ili ne, veoma čudno. Jedini mogući odgovor je da Enes voli Sandžak, a to i dokazuje bezbrojnim aktivnostima (kulturno-zabavno-humanitarnim) te njegovanju i čuvanju tradicionalne kulture surovog podneblja koje nam je darovalo bezbroj orginalnih umjetnika, priznatih diljem Evrope pa i svijeta. Razmišljao sam da o ovom mladom, perspektivnom i uzoritom domaćinu, napišem jedan prilog, ali mi se učinilo da ne bih baš potrefio, da bi što važno zaboravio i da bih se ''zapetljao'' u najezdi ''inspirativnih tokova'' koji mogu biti kontraproduktivni kad je riječ o onima koji se po nečem orginalnom razlikuju, prednjače, vuku...Zbog tih a i drugih okolnosti ugovorio sam sa predsjednikom Sandžačke dijaspore za Holandiju, Enesom Nuhovićem, jedan eglen, o svemu što dodiruje Udruženje na čijem je čelu, njegov život i rad u holandskom gradu Huzenu, pa i njegov san o povratku u voljeni Sandžak. Razgovor vodio: Halil Džananović Evo nas, konačno, u bh. Stichtingu Bron, u Amsterdamu, uz miris domaće (''koju Mujo pravi bolje nego iko'') pričamo, rekao bih, sasvim otvoreno, jer njemu nije stalo do publiciteta, a mojoj malenkosti još manje. BH Magazin: Ovih dana, upravo si se vratio iz službene posjete Briselu, gradu ili Centru evropske politike (mada prezirem riječ politika) pa bi bilo interesantno (prvenstveno za tvoje Sandžaklije) da pojasniš o kakvoj se posjeti radi i ko je od kolega sa tobom sačinjivao delegaciju Sandžaka? Enes Nuhović: Naša delegacija je posjetila Evropski parlament i razgovarala sa holandskom parlamentarkom Emine Bozkurt. Delegaciju su sačinjavali: Glavni odbor ZSD Holandije i Emir Elfić iz Novog Pazara , koga smo mi pozvali da, kao političar, objasni trenutnu političku i ekonomsku situaciju u Sandžaku.

BH Magazin: Dobre vijesti koje su, dakako, rezultat novijih demokratskih tokova koji ''ljuljaju'' kako Evropu tako i svijet. Ali da se malo fokusiramo na Udruženje koje (zajedno sa saradnicima) vodiš veoma uspješno. Dakle, kako bi u najkraćem izgledala Lična karta ZSDH. Koliko već postojite, koliko



29

članova imate te čime ste momentalno zauzeti? Enes Nuhović: ZSD Holandije je čvrsta spona koja objedinjuje Bošnjake Sandžaka u Holandiji. Zastupa njihove interese i čini most prema zavičaju i drugim kulturama. Kao zajednica postojimo tri godine i brojimo oko 200 aktivnih članova.Trenutno smo zauzeti sa prezentacijama knjiga naših pisaca, a sve sa ciljem da probudimo čitalačku svijest kod Bošnjaka, što je, između ostalih, jedna od misija naše zajednice. BH Magazin: Bilo bi interesantno napomenuti i tvoje lične podatke. Kao, naprimjer, mjesto rođenja, vrijeme dolaska u Holandiju, posao koji obavljaš u Huizenu te imaš li podršku u volonterskom radu, koji zahtijeva samoodricanje, od supruge, djece, rođaka, prijatelja... Enes Nuhović: Rođen sam u Novom Pazaru 1974. godine. U Holandiju sam došao krajem 1998. godine. Poslije savladanog Holandskog jezika, upisujem poštarsku školu u Amsterdamu, po završetku škole nalazim posao u pošti Holandije gde i dan danas radim i obavljam funkciju mentora za obučavanje novih poštara. Podršku imam od svojih kolega i od od svoje porodice, i, naravno, mnogih prijatelja širom svijeta. BH Magazin: Koliko god da jesi, a jesi u punom smislu te riječi, Sandžaklija, ti se takođe predstavljaš (prepoznaješ) kao Bošnjak iz Sandžaka. Čini mi se da si spreman za saradnju sa svim organizacijama koje nose bh. predznak, a to si i u praksi već bezbroj puta potvrdio. Koliko je, po tvom mišljenju, važno i korisno da se bh. građani i Sandžaklije, kroz korisne akcije, druže, sarađuju, pa i pomažu jedni druge? Enes Nuhović: Mi Bošnjaci smo jedan narod, a što smo podijeljeni ''administrativnim granicama'' to je posebna priča. Mi koji živimo u dijaspori imamo tu prednost da živimo zajedno. Lično sam spreman sarađivati sa svima koji su dobronamjerni i ne žele nam nikakvih nepravdi. Naravno da se trebamo družiti i pomagati jedni drugima. BH Magazin: Na nedavno organizovanoj književnoj večeri (veoma uspjeloj i veoma posjećenoj) bila je prisutna i ambasadorka bh. ambasade u Den Hagu, gospođa Miranda Sidran Kamišalić. Što može značiti da je rad ZSDH priznat i prihvaćen i kod bh. predstavnika na najvišim nivoima, bar kad je dijaspora u pitanju. Kakva je saradnja vaše Zajednice i bh. organizacija u Holandiji? Enes Nuhović: Gospođa Miranda Sidran Kamišalić može biti primjer mnogim ambasadorima, kako se voli i predstavlja svoja zemlja, u diplomatiji. Bio sam veoma ponosan i obradovan činjenicom da je gosp. Sidran-Kamišalić prepoznala i vrednovala nas Bošnjake iz Sandžaka, što je i potvrdila njenom oficijelnom posjetom našem udruženju. Što se tiče saradnje između ZSDH i organizacija sa bh. predznakom ona je na najvišem mogućem nivou, na obostrano zadovoljstvo-rekao bih. Najbolji vid saradnje, prije svega, nas Bošnjaka iz Sandžaka i Bošnjaka iz BiH je u našim zajedničkim džematima, a jedan od najboljih primjera te saradnje je džemat Arnhem. BH Magazin: Kad je Sandžak u pitanju, vi ste u odnosu na BiH malo drugačije organizovani. Naime, bh. građani imaju klubove i udruženja, koja opet kao krovnu organizaciju imaju BH Platformu. Čuo sam, a evo i prilike da provjerim, da je Sandžačka dijaspora uvezana u cjeloj Evropi u jedinstvenu organizaciju. Prije par godina imao sam (u Utrechtu) razgovor s jednim vašim aktivistom, koji mi je tad kazao da je Zajednica sandžačke dijaspore iz Evrope i svijeta, tokom ratnih pustošenja, poslala preko milion dolara humanitarne pomoći. Sarađujete li i dalje svi zajedno, bez obzira u kom se dijelu Evrope pa i svijeta nalazili? Enes Nuhović: ZSD je svjetska organizacija i prostire se u svim zemljama svijeta gde žive Bošnjaci, a njen centar je u Frankfurtu na Majni-u Njemačkoj. Mi smo u Holandiji samo jedan ogranak od te zajednice i radimo po Holandskim zakonima i propisima, koji se odnose na udruženja alohtonih



30

(useljenih) građana. Koliko je humanitarne pomoći poslato od Sandžačke dijaspore u Bosnu, za vrijeme rata, ne znam. Jer sam u to vrijeme boravio u Sandžaku, ali jedno sigurno znam, a to je da svaka sandžačka kuća u Sarajevu ima svog šehida koji je dao svoj život za slobodnu i nezavisnu BiH. BH Magazin: Skoro ste organizovali jednu od niza humanitarnih aktivnost, o kojoj je i BH Magazin izvjestio, odnosno Kulturno-muzičko večer, kako bi pomogli sandžačkom bombarderu Sanelu Papiću. Akcija je rezultirala (kako sam i izvjestio) veoma uspješno, odnosno više nego odlično! Osim finansijskih srestava koje je ZSDH skupila od ulaznica (bilo je oko 200 gostiju) javili su se i dobrovoljni donatori, kojima ovo nije prvi put da svojski učestvuju u prilozima za humanitarne svrhe. Bilo bi dobro da kažemo ko su ti najredovniji i najbolji? Enes Nuhović: Akcija za Sanela Papića je odrađena na evropskom nivou Sandžačke dijaspore. Mi iz Holandije smo to, u startu, bez premišljanja i kalkulacija podržali i odradili naš dio posla, na najbolji mogući način. Dali smo Sanelu moralnu podršku i jedan dio finansijske pomoći. Dali smo, onoliko koliko smo mogli, od srca i s halalom. Svi znaju da se radi o vrhunskom sportisti kome su opštinske vlasti okrenule leđa, ali mi nismo dozvolili da se ugasi sportska karijera jednog mladog čovjeka! Stali smo uz njega, uz nadu i dove da će uskoro titula Evropskog prvaka stići na Peštar. Peštarska visoravan je uvijek rađala najbolje među nama. I da ne zaboravim reći da je Sanel visokoobrazovan čovjek. Sanel je magistar političkih nauka i sportski ambasador voljenog nam Sandžaka. Naravno, u ime ZSDH zahvaljujem se svima koji su (te večeri) došli na našu manifestaciju i svojim dolaskom pomogli našu plemenitu akciju! Posebna zahvalnica ide na adresu Kulturno umjetničkog društva Amsterdam i privatng preduzeća ''Sevdah.'' BH Magazin: Moj i tvoj prijatelj Ibrahim Čikić, autor knjige ''Gdje sunce ne grije'', mi javlja u najnovijoj mail poruci da je konačno zahvaljujući, prije svega tebi, dobio novce od prodatih knjiga koje je ostavio u Amsterdamu. Jesi li s ove distance zadovoljan tim Kulturnim događajem (događajem godine-usuđujem se reći) koji si sa svojim saradnicima i uz pomoć IKC- Amsterdam, odnosno Hakije Rešića i drugih, svojski odradio, prije par mjeseci, te imaš li u planu nešto slično i kada? Enes Nuhović: Ibrahim je moj veliki prijatelj, on je politički zatvorenik, stari borac za autonomiju Sandžaka, borac za ljudska prava, slobodu govora, a samim tim i slobodu pisanja, koga su, nažalost, i Bošnjački narod i ''bošnjački političari'' zaboravili i odavno mu (na njihovu im nesreću i obraz) ''proučili fatihu.'' Mi mu dajemo podršku kao i Crnogorske nevladine organizacije. Napominjem; da je gospođa Elifa Krijestorac, iz Njemačke, najzaslužnija što smo, svojevremeno, stupili u kontakt sa Ibrahimom. Svakako, to to je zaista bio događaj godine, za našu dijasporu, jer smo kao goste imali: gospođu Mirandu Sidran-Kamišalić, Ibrahima Čikića i pisce kao što su Faiz Softic, Fehim Kajević, Safeta Osmičić, Sulejman Aličković i Nijaz Hajdarović. Naravno da organizacija jedne takve večeri zahtjeva puno posla, ali sam tad shvatio da smo mi kao tim zreli i sposobni organizovati mnogo veće Kulturne manifestacije. Koristim i ovu priliku da se najiskrenije zahvlim ljudima iz IKC-a, džemat Amsterdam, koji nam svaki put izlaze u susret, kada su prostorije u pitanju. BH Magazin: Dolazeći na manifestacije koje organizuje ZSDH, primjetio sam da te autohtoni, odnosno Holanđani, izuzetno poštuju i podržavaju, šta više, pomažu u prostorijama koje iznajmljujete za masovnija okupljanja. Neki su bili i u Sandžaku. Kako si uspio, s obzirom na holandski hladniji temperament, da ih zainteresuješ za našu kolektivnu priču, da im na najbolji način predstaviš Sandžak pa i BiH. Jesul' to prijatelji i kolege s posla ili holandski volonteri ili i jedno i drugo? Enes Nuhović: Ti ljudi, koji nam pomažu, su moje kolege (poštari) sa posla. Ja sam sa njima, par puta, obišao Srbiju, Crnu Goru i BiH i pokazao im sve ljepote Sandžaka, naše lijepe čaršije... Otkako su vidjeli i upoznali našu tradicionalnu kulturu, nesebično nam pomažu kad god se za to ukaže prilika. Holanđani su jednostavno shvatili da smo mi Bošnjaci dobar, vrijedan i radan narod, a to im se, očito, dopalo.



31

BH Magazin. Slijedi pitanje koje pomalo zadire u privatnu sferu: S obzirom da si zaposlen i da radiš puno radno vrijeme, zatim roditelj, suprug...kako uspjevaš uskladiti vrijeme. Kako ti uspijeva da stigneš na sve važnije događaje i bosansko-hercegovačke i sandžačke dijaspore? Enes Nuhović: Prvo, ja sam vjernik, ja sam uvijek sa svojim gospodarom, ja se njemu molim, a on meni pomaže. Drugo, imam poštene, pametne, vrijedne i jake saradanike. Jedan čovjek (''jedna lasta ne čini proljeće'') ne može voditi zajednicu, jer raditi sa ljudima nije nimalo lahko, posebno sa sandžačkim Bošnjacima koji imaju svoj ponos, koji zaslužuje poštovanje, ali zna po nekad i pogubno djelovati. Ja i moji saradnici se međusobno poštujemo i uvažavamo, lično mislim da je u tom' naša najveća prednost i snaga. Meni je, zaista, zadovoljstvo raditi sa ljudima od struke i povjerenja, kao što su, naprimjer, Fako Džigal, Sinan Kurtanović, Džafer Džigal, Ernad Čilašević... BH Magazin: Koje su aktivnosti u ZSDH u toku i kakvi su realni planovi za budućnost? Enes Nuhović: Trenutno smo zauzeti otvaranjem predstavništva naše zajednice u Briselu, radi saradnje sa Fondovima za ekonomsku pomoć nerazvijenim regijama na Balkanu. Dogovorili smo sa holandskom parlamentarkom, gospođom Emine Bozkurt, da u Holandskom parlamentu organizujemo jedno informativno veče: Nacionalne manjine (i njihova prava) na Balkanu, a za primjer da to bude Sandžak i sandžačka aktuelna političko-ekonomska situacija. Budućnost je još uvijek neizvjesna, zato ćemo pokušati da preko naše zajednice omogućimo povoljnije uslove za povratak u naša opustjela sela, Pešteri i Bihora i naše lijepe čaršije, od Plava i Gusinja pa do Priboja. Iskreno se nadam da ćemo u tome uspjeti ili ćemo (ne daj Bože!) za par decenija nestati kao Bošnjaci, diljem dijaspore se asimilirati. DA NEM JE VJEČAN SANDŽAK! BH Magazin.com

UDRUŽENI NAPAD NA ISTINU O RATU U BUGOJNU Preuzeto sa Orbusa Piše: Ezher Beganović, uredio Sven Rustempašić Originalni tekst je napisao Ezher Beganović. Objavljen je u magazinu SAFF od 30.9.2011. broj 301 na stranicama 14-17. Taj tekst je uredio Sven Rustempašić, prema vlastitoj volji, a u cilju postizanja jasnije i preciznije komunikacije sa čitateljima. Intervencije nisu velike; sve poente iz originala su očuvane, a dodana su neka pojašnjenja i bolje definicije. Već godinama traje intenzivna kampanja iskrivljivanja istine o ratnim dešavanjima u općini Bugojno, pa u njenom sklopu hrvatski mediji (uz povremenu pomoć FTV) uporno objavljuju laži da su bugojanski Bošnjaci počinili velike zločine nad komšijama Hrvatima i planski očistili Bugojno od Hrvata. Kampanja je nedavno dosegla jedan od svojih vrhunaca u završnoj riječi tužiteljice Suda BiH, Slavice Terzić, koja je tom prilikom Ratno predsjedništvo Bugojna optužila za udruženi zločinački poduhvat za progon Hrvata iz Bugojna.



32

HVO Bugojna UDRUŽENI NAPAD NA ISTINU O RATU U BUGOJNU U izjavi za zagrebački Večernji list, tužiteljica Slavica Terzić je dopunila svoje završno izlaganja iz Suda BiH: Övo je prvi put da se povlači teza o udruženom zločinačkom pothvatu za ratna događanja u srednjoj Bosni¨. Citirane riječi otkrivaju tužiteljičine krajnje namjere: davanje vlastitog doprinosa pokušajima mijenjanja opisa karaktera rata u srednjoj Bosni, tj. pokušajima da se naknadno - korištenjem laži, polu-istina, falsificiranih tobožnjih dokaza, pritisaka, prijetnji i ostalih nelegalnih i nemoralnih sredstava - nametne teza da su Bošnjaci srednje Bosne kroz udruženi zločinački poduhvat počinili etničko čišćenje Hrvata iz srednje Bosne. Tužiteljica Terzić i oni koji se slažu sa njenim namjerama i pridružuju joj se u pokušajima iskrivljivanja istine o ratu u srednjoj Bosni, znaju da postoje stotine zvaničnih dokumenata koji govore u prilog činjenici da su bugojanski Hrvati - pripadnici HDZ i HVO - zajedno sa drugim Hrvatima iz susjednih općina, pod komandom Republike Hrvatske i uz učešće odabranih postrojbi Hrvatske vojske (HV) upućenih na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine sa ratnim zadacima koje su i obavljali, sveukupno sudjelovali u udruženom agresorskom zločinačkom projektu koji je imao za cilj pripajanje srednje Bosne, Republici Hrvatskoj. U nastavku slijedi prilog istini o tome ko je bio udružen u zločinačke poduhvate i ko su pravi zločinci. Početak udruženog poduhvata Već tokom 1991. je HDZ BiH počeo sa realizacijom dodijeljene joj važne uloge u Srpsko-hrvatskom paktu kojeg je dogovorila Republika Hrvatska sa republikama Srbijom i Crnom gorom, sa ciljem uništenja Republike Bosne i Hercegovine metodom sveukupne, prvenstveno vojne, agresije, te formiranja hrvatske države od zacrtanih dijelova njene teritorije i pripajanje istih, Republici Hrvatskoj. Cilj je bio doseći veću državu Hrvatsku; bio je toliko važan da je sa vrha blagoslovljeno svako raspoloživo sredstvo, bez obzira na strašne posljedice do kojih može doći. Ka ostvarenju tog dugoročnog zadatka formiranja ¨zajedničke hrvatske države¨, HDZ BiH je - u skladu sa velikodržavnom politikom i instrukcijama Franje Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske - poduzeo niz aktivnosti. Tako su na radnom sastanku predsjednika kriznih štabova Hercegovačke regionalne zajednice i predsjednika i predstavnika kriznih štabova Travničke regionalne zajednice - na kojem su prisustvovali i predstavnici bugojanskih Hrvata pod rukovodstvom predsjednika SO Bugojno, Vladimira Šoljića, koji



33

spada među potpisnike svih odluka i zaključaka proizašlih sa tog sastanka - održanom 12.11.1991. u Grudama, usvojeni zaključci: a) da ¨hrvatski narod u BiH mora konačno povesti odlučnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije stoljetnog sna – zajedničke hrvatske države¨; b) da taj cilj realiziraju, navedene regionalne zajednice su usvojile stav ¨da se pristupi formiranju i objavljivanju pravnih i političkih akata proglašenja Hrvatske države u BiH, provođenje referenduma za priključenje Republici Hrvatskoj u njenim etničkim i povijesnim (sada mogućim) granicama.¨ Sa ciljem realizacije tih zaključaka, predsjednici i predstavnici navedenih regionalnih zajednica su imperativno usvojili sljedeće stavove: 1) Jasno profilirati stranačku politiku HDZ u Bosni i Hercegovini, kadrovski je ojačati i izabrati one ljude koji će moći ove zadatke dovesti do kraja. 2) Pokrenuti političke i pravne akcije na unutarnjem i međunarodnom planu. 3) Vojnički se još bolje pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovni proces u stvaranju slobodne hrvatske države. 4) Unaprijed odlučno spriječiti svaku javnu ili tajnu aktivnost u vodstvu HDZ Bosne i Hercegovine koja bi se protivila ovim odlukama ili bi im mogla nanijeti bilo kakvu štetu. Šest dana poslije usvajanja zaključaka u Grudama, HDZ BiH je u cilju ¨proglašenja hrvatske države u Bosni i Hercegovini i njenog priključenja Republici Hrvatskoj¨, donio ¨cijelu paletu zakona¨. Tako su ïzabrani predstavnici hrvatskog naroda¨, na sjednici održanoj 18.11.1991. u Grudama donijeli povijesnu Odluku o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosna, građene po (kako se kaže u dopunjenoj Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosna, donesenoj 3.7.1992. u Mostaru) üzoru na srpska autonomna područja¨. Odlukom je formirana Hrvatska zajednica Herceg Bosna kao politička, kulturna, gospodarstvena i područna cjelina; određena joj je teritorija od ukupno 30 općina, uključujući Bugojno. One su imale, prema Mati Bobanu, po popisu 55% Hrvata, 27% muslimana i 9% Srba. Da bi povećao broj Hrvata u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosna, Mate Boban je na sastanku sa Predsjednikom Republike Hrvatske, 27.12.1991. u Zagrebu, otkrio ključ (relativnog) povećanja broja Hrvata za 11%. To se imalo obaviti, prema riječima Mate Bobana: ¨Čišćenjem pograničnih područja, faktično pograničnih područja te Herceg Bosne¨. Jedinstveno zapovjedništvo za Herceg Bosnu i južnu Hrvatsku Nakon završenih političkih i drugih administrativnih radnji u osnivanju Hrvatske zajednice Herceg Bosne, prešlo se na vojno organiziranje, odnosno pripremanje za oružano uspostavljanje zacrtane teritorije planirane Herceg Bosne na području 30 općina koje uključuju i općinu Bugojno. Na dan 7.7.1992. je donesena Odluka o imenovanju općinskog HVO Bugojno. Tada je za predsjednika HVO Bugojno imenovan Vladimir Šoljić. Jedan od brojnih dokaza da je Herceg Bosna sa svim svojim liderima, uključujući i Bugojanca Vladimira Šoljića, zajedno sa Republikom Hrvatskom činila udruženi zločinački poduhvat je stavljanje oružanih snaga Hrvatske zajednice Herceg Bosna pod komandu Hrvatske vojske (HV). O tome postoje brojni dokumenti i svjedočenja. Po svjedočenju generala Martina Špegelja, 27.12.1991. je u Zagrebu održan sastanak između Franje Tuđmana i delegacije HDZ BiH, na kojem je dogovoreno da oružane snage Hrvatske zajednice Herceg Bosna uđu u sastav Hrvatske vojske. Dan kasnije, 28.12.1991., u Glavicama kod Sinja je održan sastanak na kojem su prisustvovali ministar odbrane Republike Hrvatske, Gojko Šušak, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice Sveto Letica, general Martin Špegelj i Mate Boban. Tada je dogovoreno sljedeće: da se imenuje jedinstveni zapovjednik i zapovjedništvo za Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu i južnu Hrvatsku sa sjedištem u Imotskom; da se odmah riješe status



34

i plaće oficira u Herceg Bosni; da se od Neuma do Travnika i od Trebinja do Livna uspostavi zajednička organizacija u strateško-operativnom smislu. Na osnovu ove odluke o ustroju zajedničke komande, Hrvatska vojska je od ljeta 1992. godine bila stalno prisutna na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, preciznije, na teritoriji zacrtanog područja Herceg Bosne. Bugojno - strateški cilj velike Hrvatske Općina Bugojno je veoma važna za Republiku Hrvatsku i njenu ideju stvaranja velike Hrvatske. U stenogramu sa sastanka Franje Tuđmana sa Jadrankom Prlićem, Matom Bobanom, Slobodanom Praljkom i Milivojem Petkovićem u vili Dalmacija u Splitu, 5.11.1993., nalazi se naredba koju je Tuđman izdiktirao političkom i vojnom rukovodstvu Hrvatske Republike Herceg Bosne: ¨... povezivanje Kiseljaka sa Busovačom, a onda da vidimo da li možemo, znači, održati tu liniju. Treba se orijentirati na to, kao i na zauzimanje Uskoplja, jer i zbog povezanosti sa Novim Travnikom i Vitezom, i povezano, znači sa Bugojnom, treba pod svaku cijenu¨. Na istom sastanku je Predsjednik Republike Hrvatske svojoj udruženoj braći iz Herceg Bosne naglasio da je neophodno vojno osvojiti Gornji Vakuf, Bugojno, Travnik, Vitez i druge srednjobosanske općine: Ü najmanju ruku odbranimo onu crtu koju smo kako-tako uspjeli dobiti odobrenje za nju i na međunarodnoj konferenciji (misli na Plan Owen–Stoltenberg - op.a.), znači Novi Travnik, Vitez i Busovača”. Radi toga Tuđman je naveo da se mora ovladati ïz strateških razloga, čitavim pravcem Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce, i ne dopustiti, znači, ofanzivne namjere muslimana u području južno od Mostara¨. Nadojeni strateškim vizijama velikog hrvatskog vođe, bugojanski Hrvati su pod nacističkom zastavom Trećeg rajha krenuli u žestok napad na svoje komšije Bošnjake. U periodu od 17. do 28. jula 1993. godine, na području bugojanske općine vođena je odlučujuća bitka za opstanak Bošnjaka Bugojna i legalnih institucija Republike Bosne i Hercegovine na ovim prostorima. HV i njen ešalon HVO su 17.7.1993. otpočeli otvorenu agresiju na Bošnjake Bugojna, njihovu imovinu i sve ono što je na ovim prostorima predstavljalo državu Bosnu i Hercegovinu. Prvi na udaru našli su se stanovnici prigradskog naselja Vrbanja. U vrijeme ove ofanzive, general Slobodan Praljak, zapovjednik Glavnog stožera HVO, obratio se predsjedniku Republike Hrvatske, Franji Tuđmanu, i načelniku Glavnog stožera HV, generalu Zbora Janku Bobetku, sa zahtjevom za pomoć u oružanoj sili. U tom zahtjevu se pored ostalih stavki navodi sljedeće: ¨Za djelovanje na pravcu Gornji Vakuf–Bugojno kao pripomoć snagama Bugojno HITNO nam je potrebita jedna bojna dobro opremljena s dijelom svoje potpore, tenkovi i topništvo¨. Naravno, Republika Hrvatska je ovakve zahtjeve uvijek do kraja ispunjavala. U julu 1993., u napadu na Bugojno je tamošnjim jedinicama HVO pomagala specijalna jedinica 'Pume' iz Varaždina. U vanrednom izvještaju generala Martina Špegelja, upućenom Franji Tuđmanu, navodi se da su pored 'Puma' iz Varaždina, tih dana na linije Bugojna i Gornjeg Vakufa napadale sljedeće jedinice Hrvatske vojske: ¨3. brigada ZNG iz Osijeka, 5. gardijska brigada iz Zagreba, 109. brigada iz Vukovara, 113. brigada iz Splita, 114. brigada iz Šibenika, 123. brigada iz Varaždina, bataljon Matija Vlačić, jedinica specijalnih namjena¨. Osim navedenih jedinica na bugojansko–gornjovakufskom ratištu, tokom 1993. i 1994. godine, ratovale su brojne druge jedinice Hrvatske vojske. Iz povjerljivih dokumenata Republike Hrvatske i Herceg Bosne vidi se da je Bugojno spašeno zahvaljujući herojima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su odbranili Gornji Vakuf. Da nije bilo tih heroja Armije RBiH, bugojanski Bošnjaci bi doživjeli sudbinu masakriranih mještana naselja Vrbanja. I pored pobrojanih činjenica i brojnih drugih dokaza koji se nalaze u stotinama povjerljivih (sada dostupnih) tajnih dokumenata koji nedvosmisleno dokazuju da su bugojanski Hrvati, pripadnici HVO i HDZ, zajedno sa Republikom Hrvatskom i njenim organima sačinjavali udruženi zločinački poduhvat za rušenje Republike Bosne i Hercegovine, tužiteljica Slavica Terzić ima obraza ustvrditi da su bugojanski Bošnjaci bili udruženi zločinci koji su protjerali Hrvate iz Bugojna. Bošnjaci općine Bugojno jesu bili



35

udruženi - ali ne u zločinu, nego u odbrani svojih golih života i suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine. To je jedina istina. Sve ostalo je klasični udruženi napad na istinu o ratu u Bugojnu! NAPOMENA: Čitaocima preporučujem da pročitaju i originalni tekst iz magazina SAFF broj 301, kojeg mogu uzeti putem DOWNLOAD-a sa Web stranice saff.ba. Na tom .pdf fajlu, na stranicama 14-17, nalazi se i nekoliko slika i umetnutih antre-fileova, što je važno za dobivanje potpunije informacije. 02.10.2011.



36

K U L T U R A

IZLOZBA SLIKA I STRUCNA PREDAVANJA

U pozoristu Podium Mozaik, poznatom po realizaciji razlicitih programa alohtonih, u toku novembra prezentovani su likovni sadrzaji pod zajednickim nazivom Beellezen u organizaciji udruzenja AIDA. Ovo udruzenje okuplja likovne umjetnike koji zive i rade u Holandiji, a dosli su sa svih kontinenata. Na tradicionalnim godisnjim izlozbama AIDE prezentiraju se djela ovih umjetnika u Amsterrdamu, Den Haagu i Utrechtu. Na izlozbama je ponekad zastupljeno i po stotinu umjetnika. Ovog novembra jedanaest likovnih stvaralaca koji vode porijeklo iz Iraka, Azerbejdzana, Srbije, Turske, Avganistana i Bosne i Hercegovine u prostorijama Podium Mozaika izlagalo je po nekoliko radova, u cetiri nedjeljna ciklusa, dok su izlozbe pratila i tematska predavanja. U cetiri predavnja govorilo se o materijalima i slikarskim tehnikama, umjetnosti i prirodi, apstrakciji i figuraciji u umjetnosti i simbolima. Ova predavanja odrzali su likovni strucnjaci koje je angazovalo udruzenje AIDA, a ista su bila potkrijepljena i tumacenjem izlozenih radova.

Viktor Majdandzic

Iz BiH i sa prostora ex-Jugoslavije ovdje su se prezentovali slikari Vikor Majdandzic, Nail Celovic i Senad Alic, koji su dobro poznati i u dijaspori po mnogobrojnim samostalnim i kolektivnim izlozbama. Ovoga puta likovnoj publici u Amsterdamu predstavili su se i sa novim radovima sto nije ostalo ne zapazeno od strane posjetilaca.



37

Nail Celovic

-U poslednjih pet godina izlazem u okviru kolektivnih izlozbi AIDE i vrlo sam zadovoljan sa organizacijom istih, kao i kataloskom prezentacijom radova. Moje slike kao i mnogobrojnih kolega iz skoro stotinu zemalja iz kojih su dosli u Holandiju, uglavnom, dobro ocjenjuje i publika i strucna javnost.To se dogodilo i sada u Amsterdamu, rekao nam je Nail Celovic, koji je prisustvovao i tematskom predavanju gdje su njegove slike ilustrovale stavove predavaca.

Senad Alic

Mujo Midzic



38

SUZA NA MEZARU – KNJIGA O EGLENU SEHIDA

PROMOCIJA KNJIGE MUGDIMA GALIJASEVICA U HOLANDIJI

Zbirka pripovjedaka (dvadeset i tri priče) svojevrsno su svjedočenje o ponovljenim stradanjima ljudi na nasim prostorima. Bošnjaci su stalno na meti, pričaju šehidi autoru ove knjige, a njihova je krivica samo u tome što su Bošnjaci. Izdavač knjige je web magazin Bošnjaci.Net. Recenzenti su prof. dr. Ferid Muhić, filozof, te novinar i pisac Muhamed Mahmutović. Predgovor je napisao prof. Ferko Šantić

Mugdim Galijasevic “Ovu knjigu, moj prvijenac, pisao sam dušom, ne opterečujući se time hoće li ona imati sve što jedna knjiga mora da sadrži”, iskreno mi se ispovijeda u jednom pismu autor posebno vrijedne knjige “Suza na mezaru” Mugdim Galijasevic. Junaci njegove knjige, kako sam kaze, su šehidi, branitelji i njihove porodice koje su ostale da samuju s najveća dva dušmanina: bolom i tugom. "Knjigu "Suza na mezaru" su napisali oni što su im kućne adrese zamijenila mezarja širom Bosne i Hercegovine. Ja sam samo zapisao ono što su mi govorili. Da nije bilo njih ne bi bilo ni "Suze". Pisanjem knjige “Suza na mezaru” zelio sam da bar malo pomognem da se sve ono što nam se događalo manje zaboravi”, kaze Galijasevic. U predgovoru knjige profesor Ferko Santic to potvrdjuje: “Ova knjiga je dusom ispricana, dusom onoga koji je svjedok svemu tome o cemu prica, odnosno dusom onoga u cije bice je zivotna sudbina utisnula desavanja sadrzana u ovoj knjizi. Zbog toga ova knjiga citaoca “ujeda” pravo za srce, jer ko procita “Suzu na Ismetovom mezaru”, siguran sam da ce svoju suzu na licu osjetiti. U prici o Zlataru Mehmedu, prici koja je pored Sarajeva mogla biti ispricana i u Bihacu, Tuzli, Srebrenici, Mostaru..., odnosno bilo gdje u Bosni i Hercegovini, zapisano je i to da je “Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj se ljubav tugom izrazava, najcesce bez suza jer njih smo davno isplakali.”

Mugdim Galijašević, novinar više od četiri decenije. Na novinarskim i uredničkim poslovima radio je u prvim "Večernjim novinama", "Oslobođenju", "Avazu", Inozemnom izdanju "Avaza" gdje je bio sedam godina glavni urednik, komentator Deutsche Welle iz Sarajeva. Dobitnik je vise novinarskih priznanja. U međuvremenu je napisao knjigu "Suza na mezaru". Knjiga je do sada promovisana u Sidneju, Beču, Frankfurtu, Štutgartu, Minhenu, Lincu, Essenu, Štajeru, Zenici, Maglaju, Ilijašu, Tuzli... Knjiga je bila izložena i na Sajmu knjiga u Frankfurtu.



39

Halil Dzananovic, novinar i pisac, kaze da je pripovjedački postupak autora Galijasevica najbliži pripovjedackom pristupu najistaknutijeg turskog savremenog romanopisca i nobelovca Orhana Pamuka u njegovom glasovitom romanu “Zovem se Crvena“, gdje su takodjer suprostavljeni ali odlično uklopljeni i ukomponovani metafizika i stvarnost. Dzananovic dodaje, ova knjiga nije samo knjiga svijedok, ova knjiga je putokaz, signal, šapat o nečemo što sam u eseju o romanu prof. dr. Milana Popovića ''Ibrahim'' imenovao ''Ono.'' Knjiga, pored mnogih vaznih poruka, porucuje i da se “mora zivjeti od proslosti gledajuci buducnost.” Promocija knjige u Holandiji ce biti krajem februara ili početak marta. Autor kaze da je napisao još jednu knjigu "Kapija života", koja je u stvari svojevrsni nastavak "Suze", a nalazi se na recenziji kod akademika Ferida Muhića. Dzevad Kuric



40

DAN REPUBLIKE

Dan Republike Datum i vrijeme: 25.11.2011. u 11:01h

Pise: Goran Saric

Braci A. i Gordanu B.

U mojoj porodici oduvijek su postojala tri važna praznika: Nova godina, Prvi maj i Dan Republike. Za Novu godinu, zna se: lokativ i žderativ. Prvi maj je mirisao na šumu, cvijeće i jagnjetinu, a Dan(i) Republike, krajem novembra povezani poput lijepe ogrlice, na vatru, rakiju i svinjokolju.

Naravno išli smo mi s ocem i na djedovu krsnu slavu – bilo je lijepo gledati baku kako, u sobi punoj čeljadi, pleše, a on lomi krsnu pogaču. Bilo je lijepih Božića. Ali, budući smo bili, što bi Ivo Josipović rekao, agnostici, za nas su to bile tek lijepe prilike za susret s ostatkom familije. No, ona naša tri praznika – to je već bilo nešto drugo!

No, novembra 1992. godine sve je, naravno, bilo drugačije. Kakvi praznici, kakvi bakrači! Ako se i o kakvim praznicima moglo govoriti, to je onda bio praznik što si, u opkoljenom, ranjenom gradu taj dan ostao živ. Zadovoljstvo u rijetkim momentima kad si, s rijetkom cigaretom mogao, izaći iz podruma, na svjež zrak. Pa si je onda žmario duboko, “do peta”, kao da je svaki dim posljednjiW

No, ipak je nešto ostalo.

Naime, susjedi s kraja ulice, na zaklonjenom mjestu ispod brijega, odlučili da i te godine obave svinjokolju. Tovili ljudi prasca cijele godine i, kao pravi domaćini, sačuvali ga za zimu. I u ratu se mora nešto pregristi.

Bješe to krajem novembra, baš nekako oko Praznika, koji nam se sad činio nekako nestvaran, kao da je posljednji bio veoma davno, u “prekambriju”. Tog je proljeća, s prvim granatama, sve otišlo u provaliju. Nekad naoko čvrsta i stabilna država pod udarom šovena i naci-fašista razbila se u paramparčad.

Bila je noć, studeno, a mi, okupljeni oko vatre i kazana, oprezno osluškivali povremenu pucnjavu s okolnih brda, mezili i guckali zadnje ostatke mirisne, domaće rakije.



41

“Moraš izaći iz grada”, reče mi susjed, tek stigao s fronta, još u uniformi. Iznenađeno ga pogledah. “Neko mora pisati o ovome što se ovdje dešava”, nastavio je. “Ovima s brda silno smeta tvoja pisanija.”

Vraga! Njima smeta samo unprofor. A i on – slabo, htjedoh mu kazati, ali prešutjeh. Što da čovjeku razbijam rijetku iluziju da olovka može išta, kad grme topovima?!

Stanje je bilo sve gore. Sukobi Armije i HVO-a oko prevlasti u Gradu bili su sve češći, njihov defintivni raskol samo pitanje vremena. Jedni su se uzdali u brojnost, a drugi u pravo na njihovu teritoriju. Svojim sam očima vidio već odštampane saobraćajne tablice sa logom Herceg-Bosne u sredini. Prijatelj iz stožera, koji je nastojao da smiri “usijane glave” s obje strane, već se, razočaran, pripremao da “kupi prnje” i odseli u Zagreb. Svi smo se silno plašili uličnih borbi. Zar stotine granata dnevno nisu bile dovoljne?

I zapucalo je, još istog proljeća. Onaj frend, koji je samo prije par dana, rizikujući vlastiti život, spasio komšiju od upada pljačkaša u stan, doista odselio u Zagreb, drugi – idealist koji je još vjerovao u moć pisane riječi – “povukao” izvan Grada, da, dobri vojnik Švejk , među svojima bije još jednu unaprijed izgubljenu bitku.

A ja ostadoh još cijelu godinu i po, sa svojima: da se skupa plašimo i jednih, i drugih, i trećih: topdžija, snajperista, razbojnika u uniformama.

Bilo je i tada, u zatišjima, lijepih malih slavlja. Uz svijeću, zalogajčić i kapljicu ljute. I bajrama, i božića, i Nove godine.

Ali, Dana republike, i svinjokolje, više nije bilo. Zadugo.

A kad danas, nakon tolikih godina, slušam kako nekadašnji socijaldemokrata Mile Dodik “savjetuje” stranim diplomatama da za Dan republike ni slučajno ne odu na prijem u Predsjedništvo BiH – što je, zapravo, I povod ovom tekstu - sve se češće vraćam na onu čudnu, surealističku, a ipak lijepu noć iz devedeset druge.

Jesu li nas doista ovakvi kao Mile – a ima ih podosta, na svim stranama - definitivno porazili? Jesu li dobili ne samo bitku, nego i mirnodopski rat?!

Sjetim se i onog prijatelja koji mi je te večeri savjetovao da što prije izađem iz Grada, i pišem o ratu. Čini mi se da ga tek sad razumijem. Dok god pišem, čini mi se nekako kao da ima nade. Ako je i varka, moja je!

Katkad su mi drage moje raneW što bi rekao Ujević.

A šovinisti poput Dodika, koji još ima “obraza” da se poziva na antifašizam W

Neka ih. I za njih, kao i za sve druge na ovome svijetu, valjda vrijedi ona narodna: ničija nije do zore gorjela.



42



43

Humana i lijepa poruka za Novu godinu

Vesna Balic nam je poslala stihove, poslusajte:

Vlado Dijak - Pjesma o Dusanu Muticu

Recituje Adem Cejvan

http://www.youtube.com/watch?v=H6FsoV3bB6s&feature=share



44

SPORT

IX SVJETSKO PRVENSTVO BH DIJASPORE U MALOM FUDBALU U ITALIJI

G.O. SSDBIH: Italija domacin narednog IX Svjetskog prvenstva bosanskohercegovacke dijaspore u malom fudbalu/nogometu Benvenuti – Dobro dosli u Italiju Na nedavno odrzanom samitu bosanskohercegovacke dijaspore u Londonu clanovi G.O. SSDBIH donijeli su odluku da ce naredno IX Svjetsko prvenstvo bosanskohercegovacke dijaspore u malom fudbalu/nogometu, u organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, biti odrzano u Italiji u gradu Biella. Domacin takmicenja koje ce se odvijati od 20-22 aprila 2012. g. je Zajednica bh. klubova iz Italije na celu sa lokalnim bh. udurzenjem iz Bielle. Informaciju vise o ovom velikom takmicenju potrazili smo kod menadzera Italijanske ekipe i clana G.O. SSDBIH Alije Salihovica koji zivi i radi u ovom gradu: “ Prije svega zahvalio bih se rukovdstvu SSDBIH sto nam je ukazalo cast da budemo domacini narednog Mundijala bosanskohercegovacke dijaspore.

Tokom proteklog takmicenja u Velikoj Kladusi izrazili smo zelju da se i mi u Italiji okusamo kao domacini. Prvo smo stupili u kontkat sa nasim Savezom u Italiji pa onda sa lokalnim gradskim vlastima u Bielloj kojima se svidjela ova ideja i odlucili su maksimalno pomoci u financiskom i organizacionom pogledu.



45

Odgvorno tvrdim da ce ovo biti do sada najbolje organizovano takmicnje jer kompletna opstina je stala iza nas i na raspolaganje su nam stavili dvije gradske sportske dvorane koje primaju do 2000 gledalaca, hotel sa 350 kreveta, gradsku Vijecnicu za prijem i svecano izvlacenje parova i preljepu hotelsku salu u kojoj ce biti odrzana podjela medalja, vecera i zabava i svecano zatvaranje prvenstva. Osim toga gradske vlasti su insistirale a mi smo sa zadovoljstvom prihvatili da sve ekipe ucesnice imaju svecani defile kroz centar grada. Ovo se prvi put desava i sigurno ce naici na simpatije medju nasim fudbalerima. Mi ocekujemo ucesce 16 ekipa i to iz Amerike, Kanade, Hrvatske, Slovenije, Italije, Austrije, Svicarske, Njemacke, Ceske, Belgije, Holandije, Norveske, Svedske, Danske, Engleske i Republike Irske, naravno ukoliko svoje ekipe prijave i selekcije nasih Bosanaca i Hercegovaca iz Luksemburga,Turske, Francuske, Spanije, Makedonije ili Australije mi cemo sigurno naci prostora da ih uvrstimo u takmicenje. Znaci svi su dobro dosli. Prvenstvo ce se igrati po Fifinim sportskim pravilima i za reprenzentacije Bosanca i Hercegovaca iz svake od pobrojanih zemalja moci ce nastupii samo igraci koji zive u tim zemljama. Inace predstavnici sportske komisije SSDBIH-a u januru ce posjetiti Biellu i na licu mjesta se uvjeriti u odlicne uslove koje ce imati Bosanci i Hercegovci iz citavog svijeta tokom ovog takmicenja.” Antarfile Grad Biella nalazi se na sjeveru Italije izmedju Milana i Torina, najblizi aerodromi su Malpensa (Milano) i Caselle (Torino). Grad ima 60.000 a kompletna provincija broji 160.000 stanovnika. U ovoj provinciji zivi 600 gradjana porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Pripremio: Namik Alimajstorovic



46

TURNIR U MALOM FUTBALU “RAJA 2012” U OOSTERHOUTU

Poziv za ucestvovanje na nogometnom turnir u u malom fudbalu “Raja 2012”.

Turnir u malom fudbalu “Raja 2012”, koji organizuje Zaalvoetbal vereniging FC Raja, odrzava se 18. februara 2012. godine (subota) sa pocetkom u 09.00 sati Lokacija: Sporthal Arkendonk Adresa: Zwanendonk 42 4907 ZJ Oosterhout (Noord Brabant) Turnir se igra po pravilima KNVB za zaalvoetbal 5 protiv 5. Broj ekipa je ogranicen pa je potrebno da se prijava izvrsi na vrijeme i time obezbijedi ucesce. Ucesce po ekipi iznosi 100 eura a uplata se treba izvrsiti do 05. februara 2012. godine na racun: 15 76 61 237 (Rabobank) na ime: Raja fc, sa naznakom: Toernooi 2012 Ekipe koje ne izvrse uplatu na vrijeme nece moci ucestvovati na turniru. Nakon fudbalskog turnira bice muzika uzivo, hrana i pice. Dodjite da se druzimo, igramo fudbal i malo proveselimo. Mi vas ocekujemo i prijateljski pozdravljamo. Sve informacije: tel; 0655364400 e-mail: [email protected] Edin Dizdar Organizacija turnira FC Raja [email protected]

NAUCNA KONFERENCIJA U KAIRU: ODBACENA TEORIJA O PIRAMIDAMA KAO

GROBNICAMA FARAONA

Pise: Dr. Semir Osmanagic U egipatskom glavnom gradu Kairu je od 13.-18. decembra 2011. održana Medunarodna naucna konferencija “Potraga za visokotehnološkim tragovima drevnih civilizacija”.



47

Pet ruskih instituta za fiziku, matematiku i geometriju organizatori su konferencije koja je ukljucivala posjete desetinama najstarijih i superiornih piramida na platoima Gize, Sakare, Mejduma i Dahšura.

Clan ruske Akademije prirodnih znanosti i istraživac s moskovskog Šmitovog instituta geofizicar dr. Oleg Khavroshkin je u više navrata, sa svojim timom, vršio snimanja geofizickih polja piramida. Njegov zakljucak je da Keopsova, Crvena, Kefrenova, Savijena i Snefruova piramida pokazuju osobine složenih antena s cetiri izmjerene funkcije: (1) kosmicki detektor i prijemnik elektromagnetne energije, (2) emiter elektromagnentih polja, (3) akusticna te (4) seizmicka antena. Eksperimenti na piramidama u Dahšuru su pokazali da se seizmoakusticna emisija udesetorostrucuje na vrhu piramide što dokazuje da je ova gradevina napravljena kao složena mašina za fokusiranje energije prema njenom vrhu.

Replika Keopsove piramide je napravljena u okviru Instituta za teoretsku i eksperimentalnu biofiziku, koja je clanica Ruske akademije nauka. Dr. D.V. Pancheluga je predvodio istraživanje utjecaja energije piramida na biološke sisteme tokom ljeta 2011. Eksperimenti sa sjemenjem su dokazali da kada se ostavi unutar piramide, sjeme brže raste u odnosu na kontrolni uzorak koji je bio van piramide.

Fizicar dr. Sergei Siparov sa ruskog Istraživackog Instituta hiperkompleksnih sistema u geometriji, je govorio o svrsi egipatskih piramida. Njegov zakljucak je da je tu rijec o visokotehnološkom energetskom generatoru. Piramida, prema njegovim istraživanjima, pojacava podzemna seizmicka kretanja za 20 puta, transformirajuci akusticne valove u elektromagnetne. Po njegovom misljenju, najstarije piramide na egipatskom tlu su služile kao “radio-lokatori” i “navigacijski uredaji”, a razlicite dimenzije i oblici piramida su stvarale razlicite frekvencije.

Ruski istraživaci dr. O. Kozlova i A. Ermolaev su analizirali uzorke sa zidova prostorija unutar Crvene piramide. Uzorci materijala su uzeti na sastavima megalitnih blokova gdje se pojavljuje gusta tekucina. Analiza je pokazala prisustvo stroncija i termalne aplikacije što upucuje da piramida “usisava” tekucine, u ovom slucaju podzemna ulja. Ovi rezultati su u ravni slicnih istraživanja koja su eksperimentalno dokazala ulogu piramide kao vodene pumpe. Geometrija piramide i njena pravilna orijentacija prema sjeveru omogucava ovim kompleksnim gradevinama da iz zemlje povlace likvidne materijale.

Inozemni clan ruske Akademije prirodnih znanosti i pronalazac bosanskih piramida dr. Semir Osmanagic je predstavio otkrice i hronologiju interdisciplinarnih naucnih istraživanja Bosanske doline piramida. Naucni timovi iz Italije, Hrvatske, Srbije i Finske tokom 2010-2011 detektirali su i izmjerili fokusirana elektromagnetna polja, ultrazvuk i infrazvuk na vrhu Bosanske piramide Sunca koji nisu prirodnog porijekla. Slicni fenomeni su izmjereni i u podzemnom labirintu tunela ispod piramida u Visokom.

Osnivac Instituta finslerove geometrije dr. Dmitry Pavlov je teoretski dokazao vezu izmedu finslerove geometrije (“hiperbolicna polja”), elektricne tehnologije i tehnologije piramida, a na osnovu istraživanja na replici Keopsove piramide koja se nalazi u okviru Instituta.

Akusticna istraživanja J.J. Hurtaka u Kraljevoj odaji Keopsove piramide tokom 1990-ih je predstavila U. Granogger iz Njemacke. Zakljucak je da ova prostorija selektira odredene niže frekvencije i višestruko ih pojacava. Upravo izabrane frekvencije imaju blagotvorni utjecaj na moždane valove.

Direktor Fonda za naucni razvoj “Treci Milenij” fizicar Andrei Skliarov je analizirao pojedine megalitne blokove na platoima piramida u Egiptu dokazujuci da su obradivani visokotehnološkim alatima koji nisu bili dostupni u faraonskom Egiptu.

Ova Konferencija pokazuje da ozbiljni istraživaci eksperimentalnim putem i upotrebom naucnog instrumentarija ubjedljivo dokazuju da najstarije i superiorne piramide na tlu Egipta nisu gradene u doba faraona koji nisu imali znanja ni tehnologiju za njihovu gradnju. Rijec je o starijoj i naprednijoj ciivilizaciji.



48

Za nadati se da ce odlaskom „stare garde” egiptologa predvodene dr. Zahijem Hawassom pasti i barijere istraživanjima nezavisnih naucnika iz svijeta koji do sada nisu imali slobodan pristup piramidama. Na taj nacin ce se moci odrediti starost, graditelji, nacin i svrha gradnje ovih objekata. Upravo održana Konferencija u Kairu je znacajan pomak u tom pravcu.

Ucesnici Medunarodne konferencije “Visokotehnološki tragovi drevnih civilizacija”, Kairo, Egipat, 13.-18. decembar 2011 (više: www.piramidasunca.ba)

Uljni tragovi na spojevima megalitnih zidova u Crvenoj piramidi



49

Najstarije egipatske piramide su imale ulogu nergetskih emitera

i primaoca elektromagnetih, akusticnih i seizmickih vibracija

Na Bosanskoj piramidi Sunca u Visokom su detektirani i izmjereni

elektromagnetni fenomeni,

ultrazvuk i infrazvuk koji nemaju prirodno porijeklo (http://www.youtube.com/watch?v=cmEB5Cfz_pI)

BH AIRLINES LETI OD 15 DECEMBRA PONOVO ZA SARAJEVO

retour Amsterdam - Sarajevo (rechtstreeks) al vanaf € 199,00



50

retour Amsterdam - Sarajevo (met 1 overstap) al vanaf € 179,00

Kartu mozete rezervisati preko:

www.behartravel.nl

[email protected]

+ 31 (0) 68 521 81 79

Auuu, pola tri, ubice me zena!

Nasa Bosna je list gradjana BiH U Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic N. Ribic [email protected] www.bihplatform.nl

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.bihplatform.nl Het Platform - Krovna organizacija zajednice udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network (organizacija u 7 zemalja svijeta) www.srebrenica-herdenking.nl Srebrenica 1995-Nikada zaboraviti www.srebrenica95.nl Udruzenje prezivjelih Srebrenickog genocida 95.

Documents

NASA BOSNA 28 - Platform BiHplatformbih.nl/Nasa Bosna/Nasa Bosna 28.pdfgradjane BiH u Holandiji kao sto je pravo na zadrzavanje maticnog drzavljanstva Republike BiH, popis stanovnistva,