Napomena hrvatskom izdanju

AUTORI SU DJELOVALI I OBJAVILI OVU KNJIGU U DRUGAČIJIM DRUŠTVENO-POVIJESNIM O K O L N O S T I M A OD DANAŠNJIH (SSSR) TE, STOGA, KNJIGA N U Ž N O ZRCALI SVJETONAZOR KOJI MOŽE B I ­T I O D B O J A N SUVREMENOM ČITATELJU. UVJERENJA SMO, DA TO IPAK NE UMANJUJE NJEZIN ZNAČAJ U STRUČNOM, TJ . MEDICIN­S K O M PODRUČJU, JER RIJEČ JE O METODI POSTIZANJA I OČUVANJA ZDRAVLJA NEOVISNOJ O BILO KOJEM SVJETONAZO­RU, A T O L I K O VAŽNOJ ZA ČOVJEKA.

O gladi je napisano mnogo knjiga i u njima je uvijek opisana kao čovjekov neprijatelj koji mu donosi patnje. U ovoj knjizi govori se o gladi kao prijatelju, iscjelitelju. Znanstvenici su odgonetnuti tajnu gladovanja i otkrili su njegovu oso­binu da budi najvažnije odbrambene snage organizma i time mu pomaže da se bori protiv bolesti.

U knjizi će biti riječi o liječenju raznih oboljenja gladovanjem, o to­me kako i zašto glad može liječiti i kako čovjek treba živjeti da bi bio zdrav.

Glava I

0 jednoj znanstvenoj raspravi

Kad bi se skupil i na j e d n o m skupu pristaše i protivnici terapi jskog gladovanja, ćije su se izjave mog le pročitat i u tisku di l jem svijeta, bili b ismo svjedoci zanimljive rasprave.

Pretpostavimo da uistinu pra t imo jednu takvu raspravu...

Rasprava popr ima buran tok, ona se osobito rasplamsava poslije referata o metod i terapi jskog gladovanja.

Prvi je nastupio počasni profesor.

'Žel im reći nekol iko napomena o činjenici koja nam je ovdje pr iopčena, t j . o dugot ra jnom gladovanju, o kome danas trube sve n o v i n e P r v o , ako je to odista činjenica, onda je to zaprepaščujuče. Drugo, taj eksper iment je vrlo glup, a treće, bilo bi veoma besmisleno i rizično baviti se populariziranjem eksperimenata te vrste.

Ja ne nalazim da je potrebno i umjesno raspravljati o tome je li neosporna spomenuta činjenica, da je izvjesni džent lmen izdržao bez ikakve hrane svih 36 dana. Ako je on profesionalac, onda bez imalo kolebanja tv rd im da se ovdje radi o običnoj obman i . "

Ma ovom mjestu govornika prekidoše uzvici iz publike: "Šarlatanstvo!", "Trebali b ismo vidjeti t og deliju!"' I istodobno: "To je

nemora lno! Eksper iment su provjerili l i ječnici!" "Mo l im da se uzme u obzir da ja ni u k o m slučaju ne tvrd im da

je dati slučaj obmana - ograđuje se pofesor - ja kažem samo: ako je to istina, onda se radi zaista o nevjerojatnoj stvari, jer protivrijeći shvaćanj ima svih autor i teta u t o m području. Krajnji rok u kome čovjek

' Iz intervjua koji je dao poznati njujorški liječnik doktor George Shradi povodom dugotrajnog gladovanja doktora Miltona Ratbeina. Citira se prema knjizi l lary Benjamine, člana Britanskog udruženja naturopata (London. 1957.god.)

7

DIO 1

PO Z A K O N I M A PRIRODE

"Mudrost se sastoji u tome da se sazna sve što je stvorila priroda."

Hipokrat

može opstat i bez ikakva jela jest 9-10 dana. Sada o džent lemenu koji je gladovao. Nalazim da je postupio

neobično bezumno (smijeh u publ ic i) . U to nema nikakve sumnje. Ja postavl jam pitanje na koje taj džent lmen, nakon izvjesnog vremena, neće m o ć i lako odgovor i t i . Kakav će uticaj gladovanje izvršiti na rad njegova srca, na oslabljenu krv, na živčani sustav, na probavne organe, koji nisu pr imal i hranu t i jekom tol ik ih dana i noći?

Os im toga, priča se još kako je taj džent lmen svakodnevno radio g imnast iku i bavio se svojim ob i čn im poslovima, ne uzimajući nikakvu hranu t i jekom 36 dana! To je zaista izvanredno! Međut im, ja se nadam da taj gospodin neće naći istomišl jenike, ali, na žalost, i to se može dogodi t i ako novine budu reklamirale koliko je na taj način smanj io svoju težinu i tobože pobol jšao zdravstveno stanje! Mnogi m o g u postat i invalidi za cijeli život, ili čak, platiti ž ivotom bezumni pokušaj da se podvrgnu makar i petini iskušenja koje je podnio taj čudak. Mi ne m o ž e m o ići prot iv pr irode i nekažnjeno kršiti njene za­kone!."

T o m e fek tnom frazom profesor završi svoje izlaganje. Prvi mu je odgovor io mladi biolog.

"Uvaženi profesor reče: "Ne možemo kršiti zakone pr irode." Među t im , mi n ismo otkri l i sve njene zakone. O, priroda dobro čuva svoje tajne, i m n o g o još t r ebamo učiti od nje. Što se tiče uzdržavanja od hrane, mi znamo m n o g o primjera koji potvrđuju da čak i dugotra jno gladovanje ne s a m o da ne šteti nego, naprotiv, čovjeku vraća zdravlje. Dovol jno je navesti pr imjer iz života životinja. Kad se životinja razboli, ona, prije svega, nalazi travu koja joj pomaže da očisti želudac, a zat im dugo (sve dok ne ozdravi) ne uzima nikakvu hranu. A zimski san: t i jekom h ladnog godišnjeg doba, kada u prirodi caruje ledeni mir, m n o g a bića dolaze u stanje nepokretnost i , tako reći, u stanje potenci ja lnog života. Za čovjekov razum, s gotovo neshvatl j ivom sposobnošću pri lagođavanja, život mnog ih životinja prati pojedine faze sunca. Kada se pojavi prol jetno sunce, životinje koje su prespavale zimski san ponovo se bude iz svoje dugotrajne letargije. Za vri jeme z imskog sna, koji u izvjesnim slučajevima traje po nekol iko mjeseci, životinje po tpuno egzistiraju na račun svojih zaliha i za promet materi ja

8

koriste se kako mašću, tako i bjelančevinama i ugl j ikohidrat ima svojega organizma, a mnoge od njih, na primjer medvjedi, skotne su za vr i jeme z imskog s n a 2 ) . Kao što vidite, životinje prolaze kroz svojevrsnu "kuru gladovanja". A one se nikako ne m o g u okriviti da ne poštuju zakone pr i rode, nit i da se služe obmanama u reklamne svrhe."

O d m a h poslije govornika na tr ib inu se popeo crnoput i mladi čovjek s b i je lom č a l m o m .

"Cijenjeni kolega je sasvim u pravu - reče on - mi odista vrlo slabo poznajemo zakone prirode, a ako ih i poznajemo, ne sl i jedimo ih uvijek. Učenje joge govori da m o r a m o živjeti po zapovijedima prirode i da pr i rodu m o ž e m o pobijedit i samo uz poznavanje i poštivanje njenih zakona. Naši jogi j i se uzdržavaju od uzimanja hrane u znanto dužem razdoblju od 36 dana, za koje vr i jeme je izveden eksperiment o kome s m o danas ovdje govori l i . Jogi j i podnose m n o g o teža fiziološka stanja.

Govorio bih vam o j e d n o m eksper imentu koji je izveden na imanju Sing Randži u Indij i. Nažalost, taj eksper iment nije znanstveno praćen, ali evo što ja o n jemu znam. Jedan fakir je bio sahranjen u grobnicu i proveo je u njoj 40 dana 3 ) . Prije sahrane fakir je prošao određen t rening u trajanju od 20 dana, pri čemu je neprekidno bio pod nadzorom. Pio je samo mli jeko i uzimao ogromne količine purgativa. U određeni dan fakir je, u nazočnosti mnogobro jn ih svjedoka, najprije nekol iko puta duboko udahnuo, zat im legao na zemlju bez ikakvog znaka života. Položili su ga u lijes od tvrdog materijala i sahranili u, za tu svrhu, izgrađen mauzolej. Teška vrata grobnice zatvorili su pouzdani l judi, a zat im je grobnica brižljivo nadzirana. Nakon 40 dana lijes je izvađen i otvoren. Vanjski izgled fakira nije se m n o g o izmjenio, samo je bio blijedi nego obično. O d m a h ga je počeo opsluživati jedan čovjek, kojeg je on još ranije odredio. On mu je, prije svega, stavio na glavu dvije polovine okruglog svježe ispečenog hljepčića da bi m u , vjerojatno, povećao temperaturu mozga i pokrenuo cirkulaciju krvi u n jemu. Zat im je uslijedila masaža ekstremiteta radi stimuliranja

2* Morgulis S. Fasting and Undernutrition. Mew York, 1923. ^ CJ opisanom slučaju, pored neuzimanja hrane, riječ je o ukupnom smanjenju razine

života. Zahvaljujući tome, u organizmu, pored promjena povezanih s gladovanjem, vrše se i drugi fiziološki procesi.

9

periferne cirkulaci je krvi. Fakir je ubrzo ustao. Iste večeri bio je na pr i jemu koji je u njegovu čast priredio Sing

Randži, i osjećao se d o b r o " 4 l Indijski znanstvenik nije ni uspio završiti svoje izlaganje, a već se na

tr ib inu popeo jedan stariji pastor u krajnje uzbuđenom stanju. "To je bogohul jenje! Vi posižete za svetotajstvom smrt i ! Vi ste

uvrijedili Boga! - k l iktao je on obraćajući se Indi jcu. Među t im, nakon što se malo umir io, pastor je priznao blagotvorno djelovanje uzdržavanja od hrane:

"Jedan od crkvenih otaca ovako je pisao o postu: "On obuzdava sladostrašće i gnjev, podst iće suosjećanje, daje misl ima živost i jasnost, čini ti jelo g ipk im , potiskuje noćne fantazije, liječi glavobolju i b lagotvorno djeluje na oč i . "

Pastor je ispričao nekol iko epizoda iz života svetaca, koji su dug im pos tom i mo l i tvama postigl i duhovno savršenstvo.

Sljedeći govornik bio je liječnik. Evo njegovih riječi: "Stol jećima su religije svih naroda propisivale strogo poštivanje

posta. Odbacivši religiozne dogme , čovječanstvo je lakomisleno zaboravilo i ono kor isno što religija nosi - zahtjeve o apstinencij i . Sada liječnici ponovo otkrivaju post, ali kao medic insko sredstvo. Zar nije čudno da to "o tkr iće" izaziva buru negodovanja.

Profesor je ovdje izrazio sumnju u vjerodostojnost slučaja s g ladovanjem.

Ja bih m o g a o navesti m n o g o takvih slučajeva, ali mis l im da je najpoučni j i opis eksper imeta lnog gladovanja koje je osobno na sebi iskusio dok tor Taner u Amer ic i još 1880. godine. On je, pod nadzorom Medicinske akademi je, gladovao 40 dana da bi dokazao da, za čovjeka, tol iki per iod uzdržavanja od hrane nije štetan, potvrdivši, na taj način, da zaboravljeno liječenje gladovanjem zaslužuje veliku pozornost. Istina, bilo ih je koji su i u ovom slučaju pokušali da govore o šarlatanstvu, ali je nadzorna komisi ja liječnika bila dosta autori tat ivna. Prema t o m e , slučaj o kome ovdje raspravljamo nije nikakva novost, a tvrđenje profesora o 9-10 dana ne može izdržati

' Morgulis S. Fasting and Cndeinutiition. New York. 1923.

krit iku. Mi, l i ječnici, i m a m o već dovol jno kliničkih zapažanja koja dokazuju iznimno djelovanje gladovanja kod mnog ih bolesti."

"A je li ci jenjeni kolega upoznat sa slučajevima neuspjeha terapijskog gladovanja? Zašto o nj ima ne govorite?" - začu se glas iz publike.

Riječ je uzeo visok stariji čovjek u d u g o m crnom redengotu. On napravi ma lo dulju stanku, baci pogled na publ iku, zatim izvadi iz džepa neke listove, polako ih sredi i o tpoče: "Želio bih vam pročitati neke dijelove iz materi jala koji je , na mo lbu Društva liječnika, dostavio profesor doktor Lohte, predsjednik sudsko-medicinske komisije, koja je formirana posije smrt i čovjeka, koji je prošao takozvanu "kuru gladovanja". Ću j te ! 5 )

"2 . ožujka 1923. god . 52-godišnj i trgovac M., čovjek jake tjelesne grade, dobroga zdravlja, športaš, koji je inače često putovao u inozemstvo, - došao je u sanatorij u ko jem je glavni liječnik sprovodio takozvane "kure gladovanja". Riješio je provjeriti spomenutu kuru izrazivši spremnost da se podvrgne higijenski bespri jekornom načinu života pred ponovni odlazak u inozemstvo. Žalio se liječniku na pritisak u glavi i brzo zamaranje. Liječnik ga nije ozbiljnije ni ispitao. Međut im, našao je da je bolesnik klinički zdrav, ali potcrtao je da kl iničko stanje ne j amč i da je pacijent zdrav u b io loškom smislu. T i jekom kure gladovanja, koja je trajala 45 dana, bolesnik je izgubio 17 kg, što iznosi 30 posto njegove težine.

Drugog dana nakon početka uzimanja hrane bolesniku su počeli podrhtavati mišić i , četvrtog dana je počeo buncat i , pogrešno uporabljajući riječi, šestog dana nastupila je dezorijentacija. T ih dana on je dobi jao ml i ječnu juhu , jaja. dvopek i kiselo vrhnje. O s m o g dana nakon početka uzimanja hrane bolesnika je zahvatila pospanost, pojavilo se suženje zjenica, znojenje, izbijanje znoja po l icu, jako mu je pocrvenio nos. Desetog dana, posije kratkotrajnog poboljšanja, nastupila je smrt .

Liječnik, kojega je iznenadila smrt bolesnika, imao je dokaze o t umoru mozga. Među t im , liječnik nije isključio ni mogućnost trovanja.

Sudsko-medic inska komisi ja je ustvrdila stanje iznurenosti kao

Podaci su uzeti iz časopisa Deut.Ztschr.gerichte Med.\92b,6,!>20-34.

1 1 10

rezultat gladovanja. Protiv li ječnika je podignuta optužba za "ubojstvo iz nehata". U ekspertizi koju sam ja izvršio trebalo je odgovor i t i na pitanja: od čega je u m r o N.? Je l i smr t prouzrokovana iscrpl jenošću uslijed gladovanja i, os im toga. je li evidentna nepažnja li ječnika i je li ona uzrok smrt i?

Zasjedanje komisi je je počelo t ime što je okrivljeni izložio svoje poglede na kuru gladovanja. On je rekao da su ga vlastita promatranja dovela do zaključka o nepravilnosti postavki suvremene medic ine, osobi to o prehrani čovjeka. Prirodnu hranu predstavljaju voće i povrće. No čovjek se ne može tako lako oslobodit i svojih navika. Neophodno je kod njega oživjeti pr irodne instinkte kako bi izgubio pot rebu za rani jom vrs tom prehrane. To omoguću je kura gladovanja.

Dešavaju se, razumije se, i smr tn i slučajevi za vri jeme kure terapi jskog gladovanja. On i su neizbježni isto kao i pod rukama kirurga: u tešk im slučajevima bolesnik može umri jet i za vr i jeme i poslije operaci je. Kada kura gladovanja o tpočne, onda ju je pot rebno dovesti do kraja, kojeg određuju svojstva živog organizma, a ne rukovoditel j terapi jskog gladovanja. Nepravodobno prekidanje kure za vr i jeme krize osobi to je opasno i smatra se vel ikom greškom."

Zat im je govornik počeo čitati izjave samog profesora Lohtea koji je podvrgnuo oštroj krit ici me todu gladovanja, ističući da "... ako se u nek im slučajevima li ječnik i može suglasiti s ograničenjem prehrane, č ime se ponekad uklanjaju nervozna stanja, on nikako ne smije primjenj ivat i kuru gladovanja koja prisiljava organizam da troši svoj vlastiti kapital . Ne točno je tvrđenje liječnika da je opasno prekidati kuru, osobi to za vr i jeme krize. Medicinska znanost ne zna za "krize" t i jekom gladovanja 6 ) . Razumna prehrana nikad nije opasna za bolesnika.

Jed ino što bi stvarno mog lo spriječiti smrt - to je pravodobno prekidanje kure gladovanja i određivanje potrebne prehrane. Među t im, to nije bilo urađeno i u t o m e se krije greška datog liječenja. Uspoređivanje rada l i ječnika, pristaše terapijskog gladovanja, s radom

' (J najnovije vrijeme nizom kliničkih i laboratorijskih ispitivanja dokazano je prisustvo acidozne krize za vrijeme terapijskog gladovanja. 12

kirurga po tpuno je nepr imjereno. Kod kirurškog liječenja, još prije operacije postoj i opasnost za život bolesnika, i n jemu se na drugi način ne može pomoć i .

Da je t rgovac N. umro uslijed gladovanja, jasno proizlazi iz pato loško-anatomske ekspertize; kemijska ispitivanja nisu potvrdila nazočnost bilo kakvih biljnih ili mineralnih otrova u unutarn j im organ ima; zapisnik s obdukci je daje mogućnos t pretpostavke da je smrt nastupila zbog gladi, kao rezultat odsutnost i masti na koži, odsutnost i sala u srednjem dijelu g rudnog koša, u srcu, t rbušnom dijelu, u masnoj kapsuli bubrega. Gubitak snage, po svoj pril ici, bio je tako drast ičan da se smrt , bez obzira na prehranu, nije mogla izbjeći. Prema t o m e , nameće se zaključak, da je N-ova smrt prouzročena g ladovanjem 7 ) .

Ostaje da se utvrdi u kojoj je mjeri i je li uopće dotični liječnik kriv za smr t zbog nehata. Prema r i ječima samog liječnika, određivanje kure gladovanja uslijedilo je na mo lbu trgovca N.-a, koji je bio bolestan... Li ječnik ne može, bez određenih razloga, zdrave ljude izlagati opasnosti da se razbole ili stanju opasnom po život. Sprovođenje 45-dnevne kure gladovanja ni u k o m slučaju nije indiferentna, već vrlo ozbiljna intervencija, od koje je umro bolesnik. Liječnik nije bio dovol jno savjestan pri l i ječenju o ko jem nema dovol jno iskustva u kl inikama i boln icama.

Prema t o m e , mišljenja eksperata se podudaraju u tome da je, prvo, kura gladovanja djelovala kao uzrok smrt i ; drugo, okrivljeni liječnik je postupio nemarno , jer je zdravog ili lakše bolesnog čovjeka podvrgnuo kuri opasnoj po život i, najzad, pri sprovođenju kure nije bio dovol jno oprezan."

Prema zakonu, nastavlja profesor, l i ječniku je izrečena novčana kazna od 3 0 0 maraka, što odgovara j e d n o m mjesecu zatvora.

U zakl jučku on ističe: " . . .potrebno je sve ustanove u koj ima se sprovode kure terapi jskog gladovanja staviti pod nadzor okružnih liječnika i smjesta ih zatvarati č i m se uoče bilo kakvi nedostaci u

' Kliničko iskustvo kojim danas raspolažemo daje objašnjenje uzroka smrti - bolesnik je umro uslijed neadekvatne rehabilitacije: poslije dugotrajnog gladovanja odmah mu je bila data obilna tirana bogata mastima i bjelančevinama - kiselo vrhnje, jaja.

13

nj ihovom radu, buduć i da su kure koje se primjenjuju na nekrit ičan način veoma opasne, kako za fizičko, tako i za psihičko stanje bolesnika."

"Ja sam završio. Meka svatko, poslije ovih činjenica, izvede zaključke za sebe. Kakvi će oni bit i , m is l im, nije teško pogodi t i . "

Čovjek u c r n o m redengotu šutke side sa tribine. U dvorani zavlada mučna tišina.

Mju naruši glasniji šapat u j e d n o m dijelu dvorane: "Me, nemoguće je šutjet i !", M o r a m o o tome obavijestit i l jude", "To je naša dužnost." Zat im su se prema tr ibini zaputila u isti mah tri čovjeka. Jedan od njih reče:

"Mi n ismo liječnici ni znanstvenici, mi smo naprosto ljudi koji su izliječeni g ladovanjem. Zar nas jedan slučaj smrt i može pokolebat i kada su poznate desetine i stotine slučajeva izlječenja? I to od bolesti koje su li ječnici smatral i neizlječivim.

Evo, ja na p r im je r 8 ' , poslije trećeg infarkta miokarda, osjećao sam katastrofalno pogoršanje zdravlja od onih lijekova koj ima su me liječili. Obrat io sam se poznatom profesoru i on mi je rekao: "Pružili su vam sve najbolje od onoga č ime raspolaže suvremena medicina, pa ni to vam ne pomaže. . . " Dalje nije imao riječi da bilo što kaže, samo je t ragično slegnuo ramen ima. To slijeganje ramenima je za mene značilo: lezi i umr i !

Uskoro sam slučajno saznao o liječenju gladovanjem. Poslije 3 1 -dnevnog gladovanja i isto to l iko dana dijetne prehrane osjetio sam da sam zauvijek spašen od posljedica infarkta, srčanih, reumat ičnih i podagr ičn ih bolova koji su me dovodil i do onog stanja na koje je profesor s legnuo ramen ima. J e d n o m riječju, postao sam zdrav! Zdrav sam i sada, a prošlo je već više od 3 godine!"

"Ja sam imao: hipertoni ju, dijabetes, tuberkulozu k ičme, kardiosklerozu, spazmički kolit is, emf izem pluća - j ednom riječju, breme bolesti. - počeo je svoju priču drugi branilac metode terapi jskog gladovanja. - Moj organizam je već teško podnosio teret tol ikih bolesti . Otvoreno govoreći , n isam se više nadao da ću povratit i

' Ova j sljedeće dvije i/jave u/ete su iz knjige izjava bolesnika koji su se liječili u Moskvi u Institutu za banjsko liječenje kod doktora N. Narbekova.

radnu sposobnost i smatrao sam se osuđenim na postupno umiranje. Poslije liječenja gladovanjem ja uopće ne osjećam dijabetes, iščezla

je hipertoni ja, prošao umor i, najzad, dok sam ranije bio prikovan za krevet zbog tuberkuloze k ičme, počeo sam pješačiti, dugo, po 5-7 km dnevno. To čudo izlječenja podari lo mi je gladovanje!"

"Ja ću vam reći o sebi i još o petoro ljudi koji su se sa m n o m liječili m e t o d o m gladovanja - reče treći od onih koji su se popeli na tr ibinu. - Dugo smo se liječili od teških bolesti u boln icama i sanatori j ima. Među t im , bez uspjeha. Sada smo svi zdravi i sposobni za rad. Zar se može o li ječenju koje je dalo takve rezultate govorit i da je opasno, pogubno , da treba zatvoriti sve sanatorije gdje se ono pr imjenjuje! (J ime svih bolesnika kod kojih se medicina pokazala n e m o ć n o m - ja protest i ram! Možda metoda terapijskog gladovanja nije dovol jno proučena, ali ona pomaže, ona je spasila i spasit će još mnoge paćenike. O b r a ć a m o se vama, l i ječnicima, znanstvenicima, - ne odbacuj te me todu zbog nekol iko neuspjeha, ne zatvarajte oči pred stot inama pozitivnih rezultata!"

To nepr ipreml jeno istupanje izliječenih pacijenata izmijenilo je raspoloženje auditor i ja, ali sljedeći orator - znanstvenik-medicinar - opet unese sumn ju u duše slušalaca.

On je govor io kako se za vri jeme gladovanja razvija acidoza (iscrpljenost alkalnih zalihi krvi), slična di jabetićnoj, povećava kiselost krvi i tkiva, kako slabi funkci ja jetre, njena sposobnost da sintetizira ureu; organizam troši dragocjene bjelančevine, čija je količina ograničena, čovjek koji gladuje nema dovol jno minerala i vi tamina. Sve to utječe na poremećaj metabol izma, zatim može izazvati burno raspadanje tkiva i u krajnjoj liniji, dovodi do distrofije. Rekao je također da je pozivanje na zimski san životinja potpuno neumjesno, jer je organizam životinja specijalno pri lagođen za dugi san i gladovanje.

Govornik još nije završio svoje izlaganje, a prema tribini se poče probijati jedan stariji čovjek, skladnih i lakih pokreta. On je počeo ovako 9 ' :

"Koje je, p rema vašem mišl jenju, najznačajnije otkriće našeg

y' Paul C. Bragg. P Hl The Miracle of Fasting. Sydney. Australia. I9G7. Health Science.

14 15

stoljeća? Pronalazak d i nosa uru sovi h jaja u Mongol i j i , o koj ima su znanstvenici pisali da su stara 10.000.000 godina? Ili radioaktivni sat p o m o ć u kojeg je profesor Lean u Taft-koledžu odredio starost zemlje od 1.250.000.000 godina? Avioni na mlazni pogon? Televizija? Radio? Atomska energija? Hidrogenska bomba?

Me, nije ni jedno od spomenut ih ! Po m o j e m mišl jenju, najveće otkr iće našeg vremena - to je

čovjekova sposobnost da se pomlad i fizički, u m n o i duhovno racionalnim g ladovanjem!

Kada se čovjek koristi g ladovanjem na znanstvenoj osnovi, može i zaboraviti na svoje godine. Gladovanjem čovjek može spriječiti preranu starost. I m a m 85 godina i ponosan sam na pokretl j ivost svojih zglobova. S lakoćom m o g u izvoditi joga-vježbe stojeći na glavi. Samo nekol iko ljudi na svijetu može izvoditi takve vježbe, bez obzira na godine. Moje iskustvo u gladovanju je veliko - 50 godina.

Ja sam postizao rekorde u gladovanju, ali se stalno kontro l i ram. J e d e m dva puta dnevno i n ikad ne jedem između obroka. Svakog t jedna g ladu jem po 24 sata i 7 do 10 dana po 3-4 puta godišnje.

Sve ovisi o s a m o m čovjeku i od toga kakav mu je način života, kako se hrani , kako se brine o sebi. Ja vjerujem da čovjek može živjeti do 120 godina, čak i više. Čovjek, zbog neracionalnosti u je lu, piću i neumjerenost i , umire ne proživjevši ni polovinu života kojeg je m o g a o proživjeti. Čak i životinje, kada ih se ne ometa, m o g u živjeti dosta dugo. Čovjek je jedina iznimka. Dok divlje životinje inst inktom osjećaju kako trebaju živjeti, što jesti i pit i , čovjek jede i pije sve, hraneći se najteže probavl j ivom h ranom, zalijevajući je ot rovnim napic ima i poslije toga se čudi zašto ne živi 100 godina! G teori j i , svi smo za dug život, u praksi - skraću jemo ga što više možemo.

Fizička slabost je, za mene , uvijek bila zločin, najveća uvreda nanesena tako d ivnom ins t rumentu kakvo je čovjekovo tijelo. Da se bude zdrav, da bi se uživalo u beskrajnom zdravlju - treba za to m n o g o radit i !

Čovjek može sam stvarati čuda. Zapamti te, sami morate zaraditi svoje zdravlje! Me možete ga kupi t i , n i tko vam ga neće dati .

Ja i m a m odl ično zdravlje, dobar sam, energičan, zato što sam

16

proučio zakone prirode i što se vladam prema nj ima. Prirodna prehrana, čišćenje organizma gladovanjem, tjelesne vježbe - sve to vodi d u g o m životu. Gladovanje je ključ za zdravlje, ono čisti svaku stanicu organizma. Uvjeren sam da 99 posto bolesnih ljudi pati zbog nepravilne prehrane. Ljudi ne shvaćaju koliko zagađuju organizam uporabom neprirodne masne hrane, i kol iko se otrovnih tvari taloži u n j ihovom organizmu.

Ako hoćete steći dobru fizičku snagu, solidno zdravlje, dobru živčanu akt ivnost, ti jelo u odl ičnoj fo rmi , počnite raditi na t o m e već danas zajedno s p r i rodom, a ne protiv nje!"

Sto je govor dalje odmicao , to su slušaoci bili sve oduševljeniji. Naprosto je bilo zadovoljstvo slušati tog čovjeka koji je kiptio od energije i koji je samim sobom demonstr i rao rezultate pr imjene sustava života što ga je preporučivao drugima.

Među t im , sljedeći govornik je oštro istupio protiv gladovanja. I istupio je, čini se, tako dokument i rano da su se mnog i ponovo dobro zamislili.

"G posl jednje vr i jeme - reče on - m i , zdravstveni radnici, često se sukobl javamo sa slučajevima liječenja gladovanjem. G osnovi tog liječenja je shvaćanje da se u razdoblju gladovanja organizam oslobađa suvišnih zaliha mast i i "šl jake" koja se nataložila u tkiv ima. Pretpostavlja se da takv im rasterećenjem metabol izam postaje normalan, da se poboljšava kemijski sastav i funkcija tkiva. To se liječenje zasniva na pozit ivnom kl in ičkom iskustvu. Međut im, pri t o m e se ne uzimaju u obzir razne promjene u metabol izmu kod čovjeka koji gladuje, ignoriraju se metabol ičke reakcije organizma na ponovno uzimanje hrane. Ja mis l im da je ta metoda bremenita nepri jatnim posl jedicama i za njeno se preporučivanje ne možemo oslanjati samo na kl iničke rezultate. Potrebna je ozbiljna eksperimentalna provjera. Rezultati, koje s m o mi dobi l i , pomog l i su nam da razjasnimo neke vidove djelovanja gladi na različita tkiva i fiziološke sustave. T i jekom gladovanja brzo se iskoriste nevelike zalihe uglj ikohidrata u organizmu. Stoga se pojačava mobil izacija masti iz masnog depoa, što dovodi do značajnog odstupanja od normalne promjene masti i ugl j ikohidrata. G t o m prestrojavanju metabo l ičkog procesa sudjeluju mnog i sustavi.

17

Prelazak metabol izma na intenzivnije iskorištavanje masti u nek im slučajevima je praćen poremeća jem izdržljivosti u odnosu na glikozu (dijabetička glad). Uzimanje hrane poslije gladovanja često je praćeno tako intenzivnim taloženjem mast i u jetri da se u njoj javljaju degenerativne promjene. To isto može se pojaviti u srcu, u bubrezima i d rug im organ ima. U reakciji sudjeluju također i stijenke krvnih sudova, što dovodi do arter iosklerot ičkih poremećaja. Slične promjene zapažaju se i na nadbubrežnim žlijezdama. Dakle, promjene u metabol izmu mast i i ugl j ikohidrata uvjetuju degeneraciju mast i . Prema t o m e , nastojanje da se p o m o ć u gladovanja odstrane jedna patološka stanja može dovesti do pojave drug ih . "

"Recite, m o l i m vas, koje ste objekte promatral i?" - čulo se pitanje iz dvorane.

"Eksper imentaln i materi jal je dobijen promatran jem miševa" uslijedio je odgovor.

"A rokovi gladovanja?" On je spomenuo rokove koji su smrtonosni za miševe. "Dozvolit ćete, vi ste proučaval i stanje miševa u letalnom ili n jemu

b l iskom razdobl ju, kada već nastaju ireverzibilne promjene u n j ihovom organizmu. Terapi jsko gladovanje određuje se na znatno kraći rok od onoga u k o m e može nastupit i taj per iod. Kako se m o g u uspoređivati dva različita stadija procesa?"

U t o m m o m e n t u na scenu se popne službenik Medicinskog instituta u ko jem se vodila ova rasprava i stavi na stol kavez s bijelim miševima. Za n j im se pojavi znanstveni suradnik, koji je, vjerojatno i organizirao demonstr i ranje. U početku je publika pomisli la da se miševi demonstr i ra ju kao potvrda govornikovih stavova. Među t im, znanstveni se suradnik obrat i govorniku ov im ri ječima: "Oprost i te kolega, za malu dopunu vašeg referata ht io sam vas samo upoznati s ov im pr imjerc ima: evo, (on pokaže na grupu miševa koju su se nalazili u p rvom dijelu kaveza) - to su miševi koji su bili podvrgnut i oš t rom ograničenju hrane vrlo b l iskom gladovanju, a ovo su (on pokaže na lijevi dio kaveza) - kontro ln i miševi, koji su dobijali normalnu, i čak nešto pojačanu prehranu. On i su vršnjaci, među t im . . . "

Miševi su se zaista oštro razlikovali kako po vanjskom izgledu, tako

IH

i po ponašanju. Kontro ln i miševi su bili snuždeni, nakostriješeni i ostavljali su utisak kao bolesno tup i . Miševi, podvrgnut i gladovanju, bili su vrlo živahni, imali su dobar i zdrav i zg led 1 0 ' .

' U eksperimentima McKey-a štakori su dobijali dugo vremena jako ograničenu količinu hrane, a kao rezulat toga im se životni vijek povećao 2 puta. Dok su njihovi vršnjaci, kontrolni štakori, gubili svoju pokretljovst, po cijeli dan spavali u kavezima, imali raščupanu, grubu dlaku, štakori eksperimentalne grupe, mali, vrlo pokretljivi, podsjećali su svojom tankom, glatkom dlakom i mnogim proporcijama tijela na mnogo mlade životinje.

19

Glava II

Iz stoljeća u stoljeće

Terapi jsko gladovanje smatra se danas j e d n o m od "nov ih" metoda li ječenja. Među t im , ta me toda se pojavila već u zori čovječanstva. Ona prelazi iz stoljeća u stoljeće kao m u d r o naslijeđe svih velikih li ječnika prošlost i . G star im zapisima drevnih misli laca, u medic insk im knj igama iz razdoblja preporoda, u znanstvenim radovima istraživača kasnijih vremena - svugdje nai lazimo na razmišljanje i savjete u vezi s p r im jenom me tode odmjerenoga gladovanja u zdravstvene svrhe.

Pisci-fantastici često upuću ju svoje junake u budućnost ili u prošlost koristeći se fantast ičnim "v remep lovom" . Predlažem, da i mi popra t imo razvoj ideja terapi jskog gladovanja, putu juć i "iz stoljeća u stol jeće" t im sredstvom.

Dakle na put! . . Osjet ismo lagano i ravnomjerno kretanje i na tablici "vremeplova" pred našim o č i m a upali se natpis: "XV. stoljeće pr. Kr., Egipat".

"Vremeplov" , projurivši oba lom Mila, prođe pored bivše pri jestolnice Egipta - Tebe i zaustavi se pored njegove nove pri jestolnice -Ahetaton, koju je osnovao faraon Ehnaton. G središtu prijestolnice nalazi se palača sa m n o g o dvorana, soba, galerija, s vel ik im v r tom i nekol iko manj ih unutrašnjh vrtova. Zidovi, tavanice, podovi palače ukrašeni su scenama iz života faraona i sl ikama iz prirode. Ma sve strane m o g u se vidjeti skulpture koje pretstavljaju Ehnatona i njegovu ženu - l jepot icu Meferetitu.

G jednoj od dvorana, na cvi jećem ukrašenoj postelj i, ležaše divna žena. Magnuta nad n j o m , stajaše sluškinja, držeći čašu sa ... sredstvom za povraćanje!

Da, Egipćani su, p rema Herodotovu svjedočenju, smatral i da osnovu zdravlja i čuvanja mladost i pretstavlja sustavno (3 dana u mjesecu)

20

gladovanje i čišćenje želuca p o m o ć u purgativa i klistira. A Egipćani su, pisao je Herodot , "najzdraviji od svih smrtn ika" .

"Vremeplov" krenu dalje i uskoro se na tablici pojavi natpis: "VI. stoljeće pr. Kr., Grčka."

Mađosmo se u čuvenoj fi lozofskoj školi koju je osnovao Pitagora, starogrčki filozof i matemat ičar .

Veliki Pitagora sjedi među svojim učenicima i jednog od njih prekorava što nije proveo propisanu kuru gladovanja. Po svjedočenju drevnih povijesni ča ra, i sam Pitagora je sustavno gladovao, smatrajući da to povećava u m n o opažanje, i pr imoravao je svoje učenike na gladovanje.

T ih shvaćanja su se pridržavali i grčki filozofi Sokrat i Platon. Oboj ica su sustavno gladovali po 10 dana, što im je pomagalo, po njihovu mišl jenju, u dosizanju viših stupnjeva umne prodornost i .

Zat im s m o se našli na T ibetu , u IV. stoljeću pr. Kr. Ggledasmo planine, zat im snijeg. Mnogo, m n o g o snijega. Ma kraju

se pred nama ukaza zdanje. Bacivši pogled na jednu od soba, pr imje t ismo starca u redovničkom odijelu kako stoji pred g o l e m o m kn j igom na k a m e n o m stalku. Knjiga nosi naslov "Osnovna načela medic inske znanosti Tibeta - Žud-Ši" . Mjen autor je Co-Žed-Šonu.

Starac prevrnu stranicu. Ma njoj proč i tasmo: "O liječenju prehranom i l i ječenju g ladovanjem".

Mi b ismo sa zadovol jstvom pročital i svu tu knj igu, bez obzira na njen og romn i obu jam, ali nas "vremeplov" već prenosi u d o m velikog li ječnika antike Hipokrata (460.-377. god . pr. Kr.).

Hipokrat razgovara s j edn im od asklepijaca - služitelja hrama mi tskog boga zdravlja Asklepija, koji se bavio l i ječenjem. Kult Asklepija bio je raširen u staroj Grčkoj u razdoblju helenizma. Ma osnovi toga kulta stvorile su se medic inske škole. Majpoznatija od njih bila je škola na Kosu.

"Pribavljati hranu - govorio je Hipokrat - treba m n o g o rjeđe, pošto se često dešava da ju je korisnije odbacivati , kad bolesnik to može izdržati, sve dok snaga bolesti ne dođe do svoje zrelosti."

"I ja tako isto mis l im učitelju - odgovori mu asklepijac - ja nazivam svoju me todu liječenja "metazikrizija i rekorporci ja" i određujem

21

bolesnicima gladovanje. Ona se kombin i ra s kupkama, g imnast ikom, masažom."

"Čovjek nosi l i ječnika u sebi - pr imjet i Hipokrat - treba mu samo pomoć i u radu. Ako ti jelo nije očišćeno, onda, što ga više hraniš, to mu nanosiš više štete. Kad se bolesnik hrani odviše obi lno, hrani se, također i bolest. Zapamt i - sve što je suvišno, prot ivno je pr i rodi . "

Dosta smo se zadržali slušajući Hipokratove pouke, i "vremeplov" krenu dalje. Bez zadržavanja projuri pored Plutarha (46.-126.), Aulusa Kornel iusa Celsusa, koji n a m usput dobaci : "Umjesto uzimanja lijekova, bolje je gladovati jedan dan" , i prebaci nas u XI . stoljeće.

Avicenu (980.-1037.) s m o stigli na pu tu . On je jako volio putovat i , i mnoge će se zemlje Istoka sporiti za pravo da ga nazovu svojim znanstvenikom.

Putujući , Avicena je svraćao u kolibe siromaha i u dvorce emira. I svakom je preporučivao svoje omi l jeno liječenje - gladovanje t i jekom 3-5 t jedana, kretanje, g imnast iku , kupke, masažu i, ako bolesnik može izdržati, - saunu. U kol ibama si romaha, njegovo je liječenje nailazilo na po tpuno odobravanje; jer je gladovanje - najjefitniji lijek. U dvorc ima metoda nije bila odviše popularna, ali je baš t a m o bila korisna, i emir i su se, istina teška srca, pokoraval i , jer je "lijek" propisao veliki Avicena!

Poslije Avicene o d m a h se nađosmo u razdoblju preporoda, preskočivši srednji vijek (on nam nije mogao dati zanimljive podatke: nekol iko stoljeća, ideje o higijeni prehrane i li ječenju gladovanjem pale su u zaborav i ponovo se javljaju tek u XV. stoljeću).

"Vremeplov" se zaustavio u Veneciji. U jednoj od starih palača ug ledasmo starca u c r n o m s o m o t s k o m odijelu. Pisao je nešto vel ik im guščj im pe rom. To je bio Ludvigo Cornaro (1465.-1566.) - autor nekol iko traktata koji su poslužili širenju ideja o umjerenost i u prehrani.

Ugledavši nas, Cornaro progunđa svoju omi l jenu izreku; "Tko jede malo , taj živi m n o g o . " - i pokaza nam gestom da je vrlo zauzet, on mora tako m n o g o toga pisati!

Među t im , mi smo se željeli bolje upoznati s njegovim životom, i pr i t isnemo d u g m e za "vožnju unazad". "Vremeplov" nas vrati u dane

22

Cornarove mladost i .

Ugledali smo ovu istu porod ičnu palaču. Velika raskoš! Stol, za koj im s m o zatekli Cornara u krugu prijatelja, zaprepasti nas obi l jem jela i pića. Sam Cornaro, bez obzira na svoj bolesni izgled, pred našim oč ima progutao je takvu količinu jela i pića da se nimalo n ismo iznenadili kad smo ga uskoro vidjeli na bolesničkom krevetu. O k o njega su se tiskali l i ječnici i njegovateljice, nudeći mu mnogobro jne li jekove, ali, jao, bez ikakve koristi, njegovi su dani bili odbrojani .

Istina, kako znamo iz Cornarova životopisa, on je patio od mnog ih bolesti od 35 . do 40 . godine, a onda se našao jedan liječnik koji je, usprkos predrasudama toga vremena, odlučio da mu odredi najstrožu apst inenci ju. U početku je za Cornara to pr inudno uzdržavanje bilo nepodnošl j ivo i ponekad bi se, kako je sam govorio, "vraćao star im poroc ima" . Takvi incident i osvećivali su mu se novim patnjama, i, da bi spasio svoj život, bio je na kraju pr inuđen da se pridržava najstrože apstinencije. Postupno je došao do toga, da je nalazio više okusa u suhom kruhu nego u najbirani j im je l ima.

Nakon god inu dana uzdržavanja Cornaro se oslobodio od svih bolesti, a u svojoj 83 . godin i života napisao je svoj prvi rad o radikalnoj p romjen i prehrane pod naslovom: "Traktat o umje renom životu". On je pisao:

"Jadna, nesretna Italijo! Zar ne vidiš da ti proždrljivost odnosi godišnje više stanovnika nego što bi to mogla učinit i neka strašna svjetska katastrofa ili razorni rat? Te uistinu sramne gozbe, koje su danas u takvoj m o d i i tako rasipničke da se ne mogu naći dovol jno široki stolovi da se smjeste sva jela i pića, - te se gozbe, ponavl jam, mogu usporedit i po svoj im posl jedicama s gubic ima u m n o g i m b i tkama."

Zat im je napisao još nekol iko t raktata, posljednji u svojoj 95. godini . Ludvigo Cornaro je savjetovao:

"Trebate imat i u v idu da su vam sredstva za borbu protiv pretjerivanja svake vrste uvijek pri ruci , i to sredstva koj ima se može svatko koristit i bez ičije pomoć i . Za to ništa više nije potrebno nego samo da se živi po jednstavnim pravil ima koje nameće sama priroda,

23

učeći nas da se zadovol javamo ma l im, da sve naše postupke potč in javamo božanstvenom razumu i da p r imamo samo onol iko hrane, kol iko je stvarno pot rebno za održavanje života. Sve što premašuje tu neophodnu kol ič inu vodi u bolest i smr t pružajući samo t renutno zadovoljstvo osjetila okusa, koje se mora plaćati ci jel im nizom bolesti koje ubi jaju, na kraju, kako t i jelo, tako i dušu.

...Mada se svi slažu u t o m e da je proždrljivost dijete neumjerenost i , a umjeren život - dijete uzdržljivosti, ipak na prvu svi gledaju kao na junaštvo i znak prestiža, a na drugu - kao na zazornu crtu karaktera i na znak škrtosti . Takvi pogrešni pogledi posljedice su snage običaja, koji podržavaju naša osjetila i neobuzdani apetit i . Sve je to do te mjere pomrač i lo l judski razum da su ljudi, napustivši put vrline, podlegl i poroc ima, koji ih nepr imjetno vode u preranu starost, b remeni tu užasnim i smr tonosn im patn jama."

Cornaro je u m r o kao stogodišnj i starac u Paduji, m i rno zaspavši u svojem naslonjaču.

Iz Venecije nas je "vremeplov" odvezao obalama maglov i tog Albiona. Ovdje s m o posjetil i engleskog li ječnika Chaina (1671.-1743.) .

On nam je počeo izlagati sadržaj svojfti radova u koj ima je dokazivao korist od umjerenost i u prehrani i o potrebi da se, u slučaju bolesti , odredi odmjereno gladovanje. Ali, kako je Chain govorio odveć lagano, od luč ismo sami pogledati kako je on došao do svojih znanstvenih zaključaka, koristeći se opet "vožnjom unazad"

G početku nikako n ismo mog l i naći doktora Chaina među posjet i tel j ima krčmice, koji su veselo ragovarali uz kriglu engleskog alea i prženu šunku. Zapazili s m o nešto poznato u cr tama neobično debelog čovjeka koji je pjevao staru škotsku pjesmu. Teško je bilo i zamislit i da je to Chain u mladost i . Među t im, upoznavši se s njegovim životom, uvjerili smo se da je on u početku svoje l i ječničke karijere, posjećujući paci jente, zaista provodio m n o g o vremena u različitim zabavnim ambi jen t ima, gdje je trošio znatne količine jela i pića. To se dešavalo sve dok ga nisu pretjerana gojaznost, povratna groznica, sipnja i teške glavobolje doveli do po tpunog gubitka snage.

Očeku juć i smr t svakoga t rena, Chain se osamio na selu i tu se predao ozbi l jn im razmišl janj ima o bezumlju i nemoralnost i života koji

24

vodi većina l judi.

Zahvaljujući s t rogom uzdržavanju i radu, on je uspio povratit i svoje ranije zdravlje. G to je vri jeme već postao čuveni liječnik i izliječivši sam sebe, pr imjenj ivao je te metode u liječenju svojih bolesnika.

Doktor Chain je napisao nekol iko knjiga o koristi od uzdržavanja, o biljnoj prehrani i d rug im m e t o d a m a zaštite i rehabilitacije zdravlja. G svom posl jednjem radu - "Prirodna metoda liječenja somatskih bolesti i psihičkih poremećaja, uvjetovanih fizičkim stanjem" on je pisao:

"Ne znam kako je u d rug im zemljama i vjeroispovijestima, ali kod nas, uvjerenih protestanata, uzdržavanje i umjerenost (pogotovo u hrani) ne smatraju se ni u k o m slučaju vr l inama, a svojstva suprotna ovima - poroc ima.

Naprotiv, može se reći da je za nas nesumljiv porok kad se ljudi ne najedu do guše masne i ukusne hrane. Protiv tog poroka naši bliski prijatelji i l i ječnici složno ratuju s vel ikom upornošću. . . "

I dalje o l i ječnicima koji podst iču slične poroke pacijenata: "Takvi se li ječnici ne osjećaju odgovorn ima pred društvom, pred

svojim bolesnic ima, pred sviješću i Stvoritel jem za svaki t ren, za svaku m inu tu života svojih paci jenata, koji im oni skraćuju svoj im neodgovorn im i pogubn im povlađivanjem, a pacijenti, sa svoje strane, ne shvaćaju da je sl ično samoubojstvo najteže od svih smrtn ih gri jehova."

"Vremeplov" n a m je, dalje, o m o g u ć i o da se upoznamo i s drug im l i ječnicima XVII.-XVIII. stoljeća. Jedan od njih, Fridrich Ho fmann (1660.-1742.) široko je pr imjenj ivao terapi jsko gladovanje, smatrajući da je ono najefikasnije u slučajevima punokrvnost i , podagr ičnih, reumat ičn ih i kataralnih pojava, apopleksije, skorbuta, kožnih bolesti, z loćudnih rana i katarakta. Njegovo prvo pravilo glasi: "G slučaju bilo koje bolesti najbolje je, za paci jenta, da ništa ne jede." To isto pravilo preporučivao je i osnivač racionalne higijene H. Hufeland (1762.-1836.), koji je napisao knj igu "Makrobiot ika - vještina produžavanja čovjekova života". On je savjetovao bolesnicima da ništa ne jedu "...jer gub i t kom apeti ta kod čovjeka za vr i jeme bolesti sama priroda pokazuje da n ismo u stanju probavljati hranu za to vr i jeme."

Dug boravak u inozemstvu izazvao je kod nas nostalgiju i stoga

25

smo se vrlo obradoval i kad s m o ugledali zdanje Moskovskog univerziteta. Ma tablici se pojavio natpis - 1769. godina.

Ma univerzitetu se nađosmo na predavanju profesora Petra Veniaminova, koji je govor io u to vr i jeme student ima sljedeće:

"Ljudi slabe tijelesne građe osjećaju se dobro kada, osjetivši slabost, posebno smanju ju svoj svakodnevni obrok; a još se bolje osjećaju kada, za neko vr i jeme, već p rema mogućnos t ima svakog ćovjeka, uopće ne uzimaju hranu, sklapajući sa želucem neku vrstu primir ja, koji poslije takvog o d m o r a dobi ja više snage za buduću probavu h rane" 1 ] \

Prolazeći hodn i kom univerziteta, ugledasmo na vrat ima jednog kabineta natpis - 1834. godina i lako se prebacismo iz XVIII. u XIX. stoljeće. G kabinetu zatekosmo u razgovoru dva znanstvenika -profesora Moskovskog univerziteta I. G. Spaskoga i profesora Jurjevskog univerziteta L. A. Struvea, koji su raspravljali o tek objavl jenom č lanku profesora Spaskoga 1 2 \

"G lad, ograničavajući i mi jenjajući prehranu, uravnotežuje mnoge poremećaje u vegetat ivnim procesima organizma, i u p u n o m smislu predstavlja od l ično sredstvo protiv raznih kroničnih upornih bolest i" -čitao je profesor Struve jedan od lomak iz članka profesora Spaskog. -To je izvrsno ustanovl jeno! Ja također populariziram terapijsko gladovanje i uspješno ga pr imjenju jem kod mnog ih oboljenja.

Ostavivši znanstvenike da raspravljaju o detalj ima svoje metode li ječenja, mi se vrat ismo u "vremeplov" koji nas prenese na drugi kraj naše zemlje - u A lma-Atu il i, točni je, u grad Verni - tako se zvala Alma-Ata sred inom prošlog stoljeća.

Ovde je ruski liječnik M. L. Zeland proučavao odmjereno gladovanje na p t icama, životinjama i na s a m o m s e b i 1 3 ' . On je pedantno analizirao njegove učinke u različit im smjerov ima, pišući da su se pod ut jecajem gladovanja "pojavile ne samo radikalne promjene u stanju živčanog sustava i duha nego je čak i u o p ć e m stanju, u sustavu za probavu,

P.Veniaminov: Riječ o postovima kao preventivi protiv bolesti, 1769. I. G. Spaski: Uspješno djelovanje gladovanja na povratne groznice. Vojno-medicinski

časopis, dio XXII, 1834, br.2 1 3 ) N. L. Zeland. O gladovanju i prehrani. Ruska med., 1888, br. 5, 6, 7, 8, 9, 10,

12.

2 6

u stvaranju krvi - pr imi jećeno poboljšanje... Privremeno kočenje životnih procesa predstavlja podsticaj obnavljanju i izvor je velike energije t ih procesa, lišavanje od uobičajene i neophodne hrane postaje st imulans, zahvaljujući č e m u element i tkiva postaju kompaktni j i i bogatij i bjelančevinama... G rezultatu eksper imenta došao sam do zaključka da gladovanje nije samo učinkovi to terapijsko sredstvo, već da zaslužuje pozornost i kao metoda obučavanja."

...Sredina XIX. stoljeća bila je vri jeme procvata ideja vegetarijanstva, hidroterapije i drugih metoda "pr i rodnog liječenja".

Te ideje su, na prvi pogled, daleko od načela liječenja gladovanjem, među t im , kako ć e m o kasnije vidjeti, n j ima su se široko koristile pristaše terapi jskog gladovanja, dopunjujući tako svoju metodu i pravilno je usmjeravajući .

Prije svega, upoznali s m o se sa Theodo rom Hannom - koji je prvi u povijesti pr i rodne medic ine pr imi jenio mli ječno-bi l jnu dijetu kao sredstvo za liječenje i podigao je na istu razinu sa h idroterapi jom. "Isto kao što voda čisti i obnavlja kožu - govorio je on -vegetari janska prehrana utječe na krv i sokove, t j . na čovjekove unutrašnje organe." Hann nije samo smatrao vegetarijansku dijetu sredstvom za liječenje svih bolesti i bolesnika (na kraju krajeva, on je po tpuno iskl jučio meso iz prehrane pacijenata u svom sanatori ju), nego je i preporučivao da se ta dijeta poštuje iz profi laktičkih razloga dugo vremena poslije li ječenja.

Prije Hanna u medic in i nije bilo tako strogih dijetnih propisa. On je proširio pr imjenu hidroterapije s n jenim vari jantama, razvio ideje vegetarijanstva i konzumiranja nekuhane hrane i, na kraju, dodao t o m e liječenje suncem, g imnast iku, masažu i psihoterapi ju. Istina, di jetno liječenje i hidroterapi ja ostali su i dalje osnovni smjerovi svih vidova prirodne terapije.

G Hannov im radovima "Izgubljeni i vraćeni raj za zdravlje" i "Gputstva o p r i r odnom načinu života" ima m n o g o pouka o čuvanju zdravlja p r i rodn im me todama liječenja:

"Li ječnik t reba, koristeći vodu , svjetlost, zrak i topl inu, hranu, pokret ili mirovanje, probudi t i životne ili pr i rodne zaštitne snage.

Me postoje sredstva p o m o ć u kojih se bolest može od jednom suzbiti;

27

organske životne snage m o g u same svladati bolest. Metoda treba biti jednostavna i jasna, takva da je m o g u primjenjivati s i romašni i neobrazovani l judi. Sintet ički l i jekovi, složeni aparati i metode liječenja iskl jučuju se kod pr i rodnog li ječenja. Sama priroda liječi."

Zat im smo se upoznali s H. Ba lcerom - osnivačem prvog saveza vegetari janaca. Poznate su njegove misl i :

"S razvojem kulture čovječanstvo se "obogaćuje" sve novi j im i novi j im bolest ima, broj "pr i rodnih" smrt i (na primjer od starosti) smanjuje se, dok se broj smrt i s p re thodn im dug im bolovanjem -povećava. Čovjekov spas je u odbacivanju mesa iz prehrane i vraćanju p r i rodnom načinu života. Dijeta bez mesa vodi l judski rod k savršenstvu, uspostavl jajući čudesnu harmoni ju između tijela i duha... Medic ina više nije u stanju liječiti bolest ima sve ugroženijeg čovjeka. Neophodno je vraćanje pr irodi .

Stroga vegetari janska dijeta - "pr irodna dijeta" - ima blagotvorni utjecaj na t i jelo, dušu i duh . Ona daje snagu, l jepotu i dug život, stvara veselo raspoloženje, živu radoznalost, oslobađa čovjeka pot ištenost i , nezadovoljstva, razdražljivosti, grubost i i nastranosti."

Bacivši pogled na sljedeći dio naše maršrute, vidjeli smo cijeli spisak pristaša načela uzdržavanja i vegetarijanstva: Montaigne, Mi l ton, Voltaire, Rousseau, Liney, Schiller, Newton, Shelly, Byron, Lamart ine, Justus, Liebich i td. Među t im , odluči l i smo da se ne udal ju jemo više od našeg osnovnog cilja - praćenje razvoja ideja terapi jskog gladovanja - i zaput ismo se do j ednog od osnivača te metode - doktora Eduarda Ju ia, koji ju je počeo primjenj ivat i 1877. godine.

"Još dok sam studirao med ic inu , počeo sam sumnjat i u učinkovi tost med ikamenata , ali kao početnik liječio sam pacijente ob ičn im m e t o d a m a - tako je Ju i počeo pr iču. - Među mo j im paci jent ima bila je i jedna djevojka koja je instinktivno zahtijevala, buduć i da je imala t i fus, da jo j se dozvoli gladovati, jer nije podnosila nikakvu hranu. Kako je sve Što je jela izazivalo povraćanje, morao sam jo j dozvoliti da gladuje. Djevojka je ozdravila. Taj me je slučaj ohrabr io da pr imi jen im gladovanje i na druge svoje bolesnike. Iskustvo me i dalje uvjeravalo u ljekovita svojstva terapi jskog gladovanja. Počeo sam se sve više oslanjati na gladovanje, iskl jučujući medikamente iz

28

svoje prakse. G predgovoru svoje knjige napisao sam: "Ova knjiga predstavlja ono što se odigravalo u duši jednog liječnika t i jekom njegovog profesionalnog života. Počevši svoju praksu, nedovol jno upućen i zaslijepljen m a g l o m medic inskog sujevjerja, došao sam najzad do čvrstog uvjerenja da sama priroda može liječiti bolesti. Higijenska metoda izložena u ovoj knjizi svojevrsna je i revolucionarna. Ona je u praksi široko ispitana i njezina je terapijska vrijednost neosporna. Svaki redak ove knj ige napisan je s dubok im uvjerenjem da lijekovi koji potkopavaju zdravlje, i u naše doba za bolesnika uobičajena prehrana, ni u ko jem slučaju nisu opravdani. . ."

Ja pr imjen ju jem gladovanja do 45 dana. I to dva vida gladovanja -jutarnje i po tpuno. G slučaju po tpunog gladovanja uzima se samo voda, svaka hrana je zabranjena. Jutarnje gladovanje, posebno rado propisujem u slučaju želučanih i crijevnih oboljenja, gojaznosti, vodene bolesti, raznih upala, egzudata, radi uklanjanja fizičke slabosti i opće nemoć i , radi poboljšanja raspoloženja i kao sredstvo protiv depresije. Moja deviza je da mir, a ne hrana, rehabilitiraju živčani sustav. Probava zahtijeva gotovo isto tol iko živčane energije koliko i rad."

Govoreći o jednoj svojoj paci jentici , Ju i je primijetio: "Svaki put , kada je v id im, oduševl javam se m e t o d o m gladovanja." Ništa n ismo rekli dok toru Ju iu , nego smo t iho uključil i "vremeplov" da nas prebaci u vr i jeme bolesti i liječenja te paci jentice.

"Gospođica Estelle Chance, 22 godine - djevojka koja se odlikuje tanahnom osjetl j ivošću, rođena da živi u l ipnju, a ne u ožujku - tako je doktor Gui okarakterizirao svoju paci jent icu. - Ona je psihički oboljela, izgubivši svaku volju za život, i jedini joj je cilj bio da ga prekine samoubo js tvom."

Vidjeli smo Estellu 44. dana gladovanja. Toga dana, u ju tarn j im satima bavila se svoj im d o m a ć i m poslovima, zatim je otišla sa svojom sestrom na izložbu, gdje je provela dosta vremena. S izložbe su se vratile t ramva jem - na jed ino s lobodno mjesto sjela je njena sestra, koja se osjećala jako umorna , ne sluteći da je Estella koja se nije žalila na umor , gladovala već 44 dana. Počevši od 23. dana gladovanja, Estella je m n o g o šetala, šetnje je uopće nisu zamarale, ona je bez pola muke prelazila po 9-10 mil ja, posjećivala prijatelje,

29

kazališta, crkvu.. . Gvjerivši se, tako reći, svojim oč ima u rezultate liječenja po metodi

doktora Juia, vratil i s m o se razgovoru koji smo prekinul i : "Č ime sam se rukovodio pr imi jenjujući uporno svoju metodu kada je

sav medic insk i svijet ustao protiv mene, grubo osuđujući mo j rad? -zapitao se Ju i . - Ja sam razmišljao ovako: glava je centralna elektr ična centrala velike tvornice - čovjekova tijela, mozak - d inamo-mašina, izvor čovjekove energije. Mi mis l imo, vol imo, mrz imo, oduševl javamo se, rad imo rukama, ču jemo, mir išemo, v id imo, os jećamo, i sve to zahvaljujući našem mozgu. Drugi , pak takozvani životno važni organi predstavljaju mehanizam koj im upravlja mozak, pri čemu želudac treba smatrat i osobi to važnim mehan izmom. Probava, makar i najmanje mrv ice hrane, predstavlja opterećenje za mozak...

. . .Kako se, dakle, održava energija? Opće se shvaćanje svodi na to da energi ju organizma održava hrana i, prema tome, da bi sačuvao svoju životnu akt ivnost, organizam nužno mora nešto probavljati. Po t o m uvjerenju, ako je zdravom čovjeku potrebna hrana radi održavanja snage, onda je ona bo lesnome još potrebni ja.. .

Ako je odista točna tvrdnja da hrana održava snagu, zašto b ismo gubil i tako m n o g o energi je u našoj životnoj aktivnosti - zašto bi uopće nastupio zamor? Ali činjenica ostaje činjenica - počevši od jutarnj ih sati, kada usta jemo, i do same večeri, mi neprekidno gub imo snagu, neovisno o t o m e kol iko j edemo i kol iko je aktivna naša probava i kol iko smo u stanju probavit i i , napokon, nastupa trenutak kad m o r a m o poći spavati, a ne s jedamo za stol da bi nam se energija počela ponovo vraćati .

...Zašto dakle, u t o m slučaju, ipak jedemo? Jedemo zato što s m o gladni , ali se ri jetko kont ro l i ramo da ne po jedemo isuviše. Nakon zadovoljenja osjećaja normalne gladi, poč in jemo gurmanič i t i , sladeći se ukusn im je l ima koja nas dovode u iskušenje da opterećujemo želudac većom ko l ič inom hrane nego što može podnijet i . Zapravo, potrebna nam je samo onol ika količina hrane koja može nadoknadit i energiju utrošenu u procesu rada.

...I još jedna neosporna činjenica - gubitak sposobnost i probavljanja hrane i pogoršanje uvjeta za probavu u izravnom su srazmjeru sa

3 0

stupnjem ozbiljnosti obol jenja. Sudeći po t o m e kako se loše osjećamo ako m o r a m o jesti kada

nismo gladni , ili kada s m o jako umorn i , ili kada se uzbuđujemo, teško je pretpostavit i da hrana pomaže čovjeku za vri jeme bolesti. I nitko sebi ne postavija pitanje: ne povećavamo li, možda, čovjekove patnje t ime što ga op tereću jemo hranom koju želudac nije spreman probavit i , suprotstavljajući se t ime zakonima prirode?

Kako se životna energija koncentr ira u mozgu, možemo li hraniti čovjeka ne ugrožavajući p r i tom, ako se tako može reći, interese mozga? Tvrd im da je hrana za vri jeme bolesti breme koje ugrožava životnu energi ju baš onda kada je ta energija neophodna za borbu protiv bolesti ."

Poslije razgovora sa Ju iem pošlo nam je za rukom da se sretnemo s n jegovom učen icom i s l jedbenicom, l i ječnicom L indom Batfil Hazard, koja je objavila u Engleskoj i Amer ic i popularnu knjigu "Gladovanje -lijek protiv bolesti". Ona je dopuni la me todu doktora Juia, ukazavši na neophodnost uporabe klistira, postupaka s vodom, masaže, gimnast ike i vegetari janske dijete nakon liječenja. Sve je to u ono vri jeme izazivalo još oštrije reakcije.

Posljednjih desetljeća XIX. stoljeća zanimanje za liječenje gladovanjem to l iko je poraslo da su se pojavili specijalisti-profesionalci, takozvani "umjetnic i gladovanja", koji su se podvrgavali dugot ra jnom gladovanju specijalno radi demonstr i ranja i izučavanja metode na sebi. "Vremeplov" nam je predložio da v id imo jednog takvog "umjetnika".

Cl neurednoj sobi jef t inog pariškog hotela, na stolu prekr ivenom dotrajal im somotsk im sto ln jakom, nalazili su se razbacani šl jem, fišeklije, nož u kor icama od bizonove kože, papir i nekakve svete amajli je. Za s to lom, zavaljen, sjedio je mršav, crnomanjast čovjek od oko 30 godina. Ima asimetr ičnu lubanju, veliki ožiljak preko lijeve sl jepoočnice, lijeva mu se ruka, kako se čini, zbog ranjavanja teško pomaknu la . Sa suprotne strane stola sjedio je stariji, poštovanja vrijedan čovjek s l icem znanstvenika. Stariji čovjek je nešto dokazivao, dok je mlađ i lijeno odmahivao, cijedeći kroz zube: "Ne, manje od te sume ne dolazi u obzir, briga mene za vaše znanstvene priče, pokušajte sami gladovati. . . Cl Africi sam ja to morao činiti ne

3-1

jedanput . . . Da nisam imao iskustva u gladovanju, zar bih ostao živ za vr i jeme posljednje ekspedici je!"

Stariji je čovjek ponovo počeo nešto uvjerljivo dokazivati, mlađi ga od lučno prekine: "Zašto škrtari te, objavite demonstr iranje s ulaznicama, narod će navaliti kao na premi jeru , još ćete na meni i zaraditi, a ujedno ćete sprovesti svoje znanstveno ispitivanje."

Najzad se sugovornic i suglasiše: crnomanjast i mlađi čovjek dobi t će sumu s ko jom može živjeti ne manje od godinu dana. On živnu, postane ljubazniji i predloži da o d m a h počne gladovati. Izvadivši iz mornarskog sandučića, stalnog suputnika svojega lutalačkog života, nekakvu bocu , on reče: "Ovo je moja amajli ja, bez nje bi bilo teško gladovati . . ." Znanstvenik je, razumlj ivo, ht io saznati što se nalazi u boc i , ali mlad i čovjek nije pristao da oda svoju tajnu. Poslije dugih nagovaranja i za posebnu nagradu najzad je rekao da se radi o smjesi indijanske konopl je i k loro forma. Znanstvenik ga je pokušao nagovorit i da ne kvari "č istoću" eksper imenta, ali je on kategorički odbio gladovati bez svojega "čudotvornog sredstva".

Razgovor, ko jem s m o bili svjedoci, vodio se 1886. godine, a vodili su ga - znanstvenik-l i ječnik i neki Suchi - avanturist, putnik po Africi, "nastran" čovjek, "avanturist g ladovan ja" 1 4 ' . On je od gladovanja stvorio sebi zanimanje, i od 1886. do 1904. god. sproveo je u raznim gradovima Europe i Amer ike, pod nadzorom mnog ih li ječnika, 10 eksper imenata gladovanja od po 20 do 45 dana. Njegov rekord je , m e đ u t i m , b io oboren od strane "umjetnika gladovanja" Marletti ja, koji nekol iko puta, po 50 dana, nije uzimao hranu.

Kakve su nepredviđene teškoće imali znanstvenici u radu s takv im "umjetn ic ima gladovanja" i zašto mnog i nisu vjerovali u te eksper imente, saznali smo iz razvogora sa Suchi jem.

Bilo je u isto vr i jeme entuzijasta znanosti koji su osobnim pr im je rom uvjeravali ljude u pozitivno djelovanje gladovanja. Tih godina u Amer ic i je u zaštitu te metode istupao li ječnik Tanner. Da bi demonstr i rao bit gladovanja l i ječnicima, koji nisu imali u t o m e nikakva iskustva, Tanner se podvrgao 40-dnevnom gladovanju pod nadzorom Medicinske

' Suchi je jedno vrijeme bio vodič poznatog putnika po Afirici - Stanleya. Opis njegove vanjštine kao i karakteristika sačuvali su se u zapisnicima o njegovom gladovanju.

akademije. Tanner je nazivao gladovanje "el iksirom života" i ponavljao ga je per iodično. On je živio 91 godinu, sačuvavši do kraja života bodrost i vedr inu.

"Vremeplov" nas je upoznao s još jedn im protagonistom metode gladovanja.

Ponovo smo se našli u prljavoj sobi jeft inog pariškog hotela. G sobu uđe starac bez šešira i kaputa. Na n jemu nekakva raskopčana jakna, široke, na kol jenima izvučene plišane hlače, kakve nose klošari pariških ćumeza; bijaše prava motka , a lice mu mršavo, s oštr im borama, olinjale sijede duge vlasi, oči kao da nikoga i ništa ne vide... Pažljivo zatvorivši za s o b o m vrata, starac sjede u prljavu i izlizanu fotelju i nešto se zamisli. Zat im ustade, polako priđe boci za rasvjetni plin i odvrnu p ipao

Tko je bio taj čovjek, kako je dospio u pariške ćumeze, o čemu je razmišljao posljednjih t renutaka svojega života?...

To je bio ruski emigrant Aieksej Suvorin. Suvremenom pokoljenju to ime je malo ili, čak, n imalo poznato, a u predrevolucionarnoj Rusiji ono je bilo vrlo popularno. Emigrantov otac - A. S. Suvorin - bio je najveći izdavač knjiga u Rusiji.

Nalazeći se u emigraci j i u Jugoslavij i , A. A. Suvorin je dospio u zatvor u Požarevcu. Tu je počeo gladovati i gladovao je 32 dana. "Hoću se pomladi t i i obnovit i svoju snagu." - tako je on objašnjavao svoje "uzdržavanje" i oduševljeno govorio o biti liječenja gladovanjem za koje se zanimao još u Rusiji.

Uvidjevši rezultate gladovanja, počeli su gladovati upravnik zatvora, njegov pomoćn i k i mnogobro jno drugo osoblje. Taj slučaj je dobio široki publ ic i tet .

Izišavši iz zatvora, Suvorin je nastavio liječenje gladovanjem i propagandu metode . Izdao je knjige "Praksa gladovanja" i "Liječenje gladovanjem". Te knjige su došle i do nas. G nj ima ima m n o g o naivnog i neznanstvenog i ne m o g u se smatrat i korisnima, jer diskreditiraju m e t o d u , ali iz njih izbija takva vjera u njezinu djelotvornost i u n j ima se nalazi tol iki broj dokument i ranih potvrđenih slučaja izliječenja da nije n imalo čudno što su se ljudi zadojili Suvor inovom vjerom i što je imao m n o g o sljedbenika.

33 32

Suvorin nije bio medic insk i obrazovan. Iskusivši zatvorsku kaznu zbog vršenja medic inske prakse bez d ip lome, otišao je u Poljsku, nastavio i t a m o svoju p ropagandu liječenja gladovanjem i bio protjeran iz zemlje.

Našavši se u Parizu bez ikakvih sredstava za život, pri t isnut nedaćama, Suvorin je završio život samoubojs tvom.

D u g o vremena poborn ic i i propagator i liječenja gladovanjem bili su, ug lavnom, l judi ko j ima medic ina nije struka, ali koji su se izliječili p r im jenom te metode . O j e d n o m od t ih entuzijasta vrijedi kazati nekol iko riječi.

Godine 1 9 1 1 . u Amer ic i je izišla knjiga "Liječenje gladovanjem", koja je stekla o g r o m n u popularnost . Knj iga je doživjela izdanja u gotovo svim zeml jama svijeta. Autor te knjige bio je američki pisac Upton Sincler, poznat u c i je lom svijetu ne samo kao pisac zanimljivih romana, nego i kao čovjek koji se nije bojao pisati ist inu. Stekavši dobro zdravlje zahvaljujući pr imjeni metode gladovanja, smatrao je svo jom dužnošću da s t ime upozna ljude kako bi im pomogao da vrate pol jul jano zdravlje. Sincler je pisao o t o m e 1 5 ) : "Odl ično zdravlje! Imate li nekakvu predstavu o t o m e što te riječi znače?.. Vjerojatno se sjećate onih dana svoje mladost i kada ste ustajali rano ujutro i išli pješice s osjećajem kao da vam zraci jutarnjeg sunca prodiru u krv; vi idete još brže i dišete još dublje, i, smijete se radujući se l i jepom životu, a sada ste postali stariji, i što biste samo dali za ono osjećanje bodrost i , za njegovu ta jnu! Što biste rekli kada biste saznali da postoji način da se vrati takvo stanje, ne samo u ju tarn j im sat ima, već i danju, i uveče, i ne kao nešto mist ično, nego kao pojava koju čovjek sam stvara?

Ovo nije uvod za nov izum u medic in i . Ja ništa ne prodajem i n e m a m nikakav patent. Jednostavno, t i jekom 10 godina proučavao sam svoje dosta slabo zdravlje i zdravlje drugih muškaraca i žena. Našao sam uzrok i sredstvo za borbu protiv naših običnih nevolja. Našao sam ne samo dobro već i lijepo zdravlje; našao sam novo stanje bivstvovanja, nov život, osjećanje svjetlosti, čistoće i radosti, što još nije poznato l judskom biću. . .

Žel im vam ispričati kako sam otkr io zdravlje. Neću gubit i m n o g o

Sincler Upton. The Fasting Cure. New York, 1922.

vremena na ispričavanje za svoju otvorenu pr iču. Nepri jatno mi je da vam pr i čam o svojoj glavobolj i ili da diskut i ramo o m o m bolesnom želucu. No ne m o g u pričati ni o kakvom d rugom slučaju nego o svojemu, a o n jemu vam m o g u pričati potpuno autoritativno. Da biste me dobro shvatil i, t rudi t ću se da ne govor im apstraktnim, nejasnim ri ječima, inače bi priča bila nekorisna. Mogao bih vam je ispričati ne potpisujući svoje ime. Među t im, mnog i ljudi su već čitali moje knjige i, nadam se, povjerovat će u ono što im budem ispričao...

Čitatelj će vidjeti da se radi o t ip ičnom slučaju, jer sam i ja činio iste greške koje čine svi l judi, i pokušavao sve moguće izlaze iz situacija, stare i nove, kako mi je već tko predlagao... St icajem okolnost i sreo sam se s j e d n o m ženom, zapeli su mi za oko njena iznimna boja lica i neobično dobro zdravlje. Iznenadio sam se kada sam čuo da je prije 10 ili 15 godina, kao invalid, bila prikovana za krevet... Patila je od išijasa i j akog reumat izma; od kroničnih trbušnih oboljenja, koja su liječnici nazivali "periodični peritoneitis", od velike živčane slabosti, melankol i je, k ron ičnog katara, koji je izazivao g luhoću. I to je bila žena koja se na konju popela na Hami l tonovu planinu u Kalifornij i , jašući 28 mil ja po takvoj oluj i , po takvoj kiši kakvu ranije nisam imao pril ike vidjeti!.. Ta žena je gladovala 4 dana neposredno prije polaska na taj izlet.

To je bio ključ n jenog ozdravljenja: ona se liječila glađu. Ona je gladovala po osam dana, i to jo j je odnosi lo bolesti kao rukom. . .

I ranije sam slušao o li ječenju glađu, ali to je bilo prvi put kada sam se s n j ime, tako reći sučelio...

Počeo sam i ja. Gladovanje mi je postupno postajalo obična stvar, ali mis l im da je to za čitatelje isto tako novo kao i za mene, stoga ču dozvoliti sebi da op išem kako sam se osjećao t ih dana.

Bio sam gladan t i jekom prvoga dana - nezdrav, proždrljiv osjećaj gladi, koj i je poznat on ima koji pate od dispepsije. Sljedećeg dana nisam više bio jako gladan, a dalje, na moje veliko iznenađenje, n isam ni osjećao glad. Nisam se više ni zanimao za jelo, kao da ranije nisam ni znao za okus hrane. Prije početka gladovanja imao sam glavobolju svakoga dana t i jekom 2-3 t jedna. Međut im, glavobolja me je muči la samo još prvog dana gladovanja, zatim je nestala i više se

35 34

nije vraćala. Drugog dana osjećao sam veliku slabost, man ju vrtoglavicu, kad bih ustajao. Mnogo sam bio na zraku i preležao sam, sunčajući se, cijeli dan; isto tako sam se osjećao trećeg i četvrtog dana - velika fizička slabost, ali velika jasnoća uma. Poslije petog dana osjećao sam se bolje, m n o g o sam pješačio i počeo pomalo pisati. Među t im , najviše me je iznenadila jasnost i aktivnost uma : čitao sam i pisao više nego što sam to mogao činit i prethodnih godina.. .

Za vri jeme gladovanja dobro sam spavao. Oko podneva svakog dana osjećao sam neku slabost, ali masaža i hladan tuš o d m a h su mi vraćali snagu. Dvanaestog dana prekinuo sam gladovanje, popivši sok od naranče...

Moj i osjećaji za vr i jeme rehabil itacijske dijete bili su skoro isto tako zanimljivi kao i za vr i jeme gladovanja. Prije svega, bilo mi je neobično osjećanje mira i spokojstva, svaki živac moga tijela osjećao se kao mačak na peći . Druga karakterist ična pojava bila je dugotrajna aktivnost uma - č i tao sam i pisao neprekidno. I, na kraju, neodoljiva želja za f izičkim radom. I ranije sam dosta pješaćio i penjao se na planine, ali uvijek bez želje i s n e k o m pr inudom. Sada, poslije čišćenja g ladovanjem, odlazim u dvoranu za tjelovježbu i radim takve stvari koje bi mi ranije, doslovce, slomile k i čmu , i to č in im s uživanjem i s iznenađujućim rezultat ima. Mišići doslovce skaču, i ja najedanput o tkr ivam u sebi at letu. Uvijek sam bio mršav i s bolesnim izgledom -drugovi su me zvali " i sposn ikom" . Sada sam postao okrugao kao lopta i s tako zdravom bo jom lica da često slušam šale povodom toga."

Sincler navodi u knjizi m n o g o slučajeva liječenja gladovanjem, o ko j ima on zna ili koji su se sprovodil i po njegovim uputama. On je čak sproveo široku anketu među on ima koji su se liječili g ladovanjem s n izom pitanja i sastavio spisak bolesti koje su se mogle izliječiti t o m m e t o d o m . Ukupno je anket irao 277 slučajeva sa, prosječno, 6 dana gladovanja. Među nj ima je bilo i on ih koji su gladovali po 30 i više dana. Od 109 ljudi koji su odgovori l i na njegovu anketu 100 ih je imalo koristi od gladovanja.

Zanimlj ivo piše Sincler o dvjema opasnost ima za vri jeme gladovanja: "Prva opasnost - to je strah. Ovo nije šala. ni tko ne bi smio počet i

36

gladovati a da pre thodno ne pročita dosta o tome i ne sazna kako se to radi. Bi lo bi dobro da uz "novaka" bude čovjek koji je već gladovao. Me bi smjele biti nazočne "brižne tet iće" koje bi obavezno zapazile da je bli jed kao smr t , da mu je puis niži od 40 i da mu se srce može zaustaviti već ove noći . Tr i sam dana gladovao u Kalifronij i ; t rećeg dana prepješačio sam 15 mil ja i, premda se nisam odmarao, osjećao sam se bolje. A zat im, kada sam uvečer došao kući, či tao sam o mes inskom potresu i o t o m e kako su se spašavali parobrodi i kako su preživjeli l judi kidali jedni druge slično divlj im životinjama u bijesu od gladi. Novine su govorile zastrašujućim jezikom kako su ljudi proživjeli bez hrane 72 sata. Ja sam također bio bez hrane 72 sata, s t o m razl ikom što su oni mislili da umi ru od gladi. I tako vas zahvati slična kriza za vr i jeme gladovanja, živčana napetost, slabost i sumnja; ljudi koji su d u h o m jači od vas vratiće vam samopouzdanje i vaše sumnje će nestati ."

Druga se opasnost krije u nepravilnosti sprovodenja rehabilitacijskog razdoblja poslije gladovanja. Sincler daje t im povodom niz savjeta i navodi pr imjere neuspjeha. Na kraju te glave on piše: "Čitatelj može pomisl i t i da za svoj entuzijazam prema liječenju gladovanjem t rebam zahvaliti svom temperamen tu : m o g u reći samo jedno - još nisam sreo ni jednog čovjeka koji je napisao bilo što drugo o t o m načinu liječenja."

Sincler završava svojom po rukom on ima koji se liječe gladovanjem: "Zapamt i te , ako se probudi te jednog jutra i nađete da vam je niska

temperatura, i puis oko 40 , i ruke kao odsječene, i noge vas ne drže i ako su se prijatelji skupili oko vas i govore da izgledate kao mumi ja iz sarkofaga XVII. dinasti je... vi se nasmiješite i recite da nećete jesti sve dok vam se ne vrati osjećaj gladi."

Up ton Sincler je živio 90 godina, i do kraja života osjećao se zdrav, bodar i energičan.. .

Osobi to široku pr imjenu dobi lo je terapijsko gladovanje početkom XX. stoljeća, kada se u medic in i pojavio reformatorski pokret, koji je veliku pozornost posvećivao pr i rodnim metodama liječenja, posebno dijetnoj prehrani. Najistaknuti j i predstavnici tog pokreta bili su: Heig, Bircher-Behner, Nor then, Lamain, Plateine, Mehler i dr. Od tog

37

vremena terapi jsko gladovanje bilo je priznato kao jedna od metoda pr i rodnog li ječenja, koja se počela brzo širiti kako u Europi, tako i u Amer ic i . Veliki zaštitinik toga pokreta bio je A. Airette. On je primjenj ivao tu me todu u N jemačko j , Švicarskoj i Francuskoj. U t im zeml jama, kao i u Amer ic i , poče t kom XX. stoljeća bili su otvoreni prvi specijalni sanatorij i u koj ima se primjenjivalo terapijsko gladovanje u različitim modi f ikac i jama.

Godine 1914. izašla je knjiga F. Segessera "Terapijsko gladovanje", koja predstavlja, zapravo, prvu kl iničku monograf i ju o ovom pitanju.

Početkom druge polovine našega stoljeća, metoda liječenja odmjeren im g ladovanjem pojačana je nizom novih znanstvenih istraživanja, koja su utvrdila kako promjene koje nastaju u organizmu pri njenoj pr imjeni , tako i vr i jeme trajanja liječenja bezopasno za ljudski organizam. Objavl jeni su mnog i radovi u koj ima su izloženi sumirani rezultati kl iničkih promatranja. Najveću pozornost zaslužuju monograf i je A. de Vriesa, G. Sheltona, I. Vivinija, E. Schenka, H. Meyera, O. Buchingera, G. Krausa, K. Har tmanna, E. Heune, M. Imamur i ja , K. Geoffreyija, L. Grouttea i drugih.

Značajan pri log razvoju metode predstavlja zbornik "Problemi terapi jskog gladovanja", koji je objavljen u Moskvi 1969. god. U n jemu su sudjelovali veliki znanstvenici Sovjetskog Saveza: laureat Lenjinske premi je akademik AN SSSR P. K. Anohin , akademici AMN SSSR A.A. Pokrovski i N.A. Fedorov, profesor J. S. Nikolajev.

U najnovije vr i jeme pozitivni rezultati liječenja gladovanjem mnog ih oboljenja potvrđeni su na t isućama bolesnika u ci jelom svijetu, oni su dobil i statist ičku vjerodostojnost. Tako je, na primjer, doktor G. Shelton sproveo oko 30 .000 kura liječenja, doktor Ž. VVeger navodi spisak od oko 5 .000 paci jenata, Kraus i Har tmann opisuju promatranja na 9 .000 bolesnika.

Broj liječnika - pristaša terapijskog gladovanja - raste iz dana u dan. Porastao je i broj zdravstvenih ustanova u kojima se primjenjuje metoda odmjerenog gladovanja. Specijalni sanatoriji, zdravstvene klinike, "škole terapijskog gladovanja" organiziraju se u raznim zemljama Europe, Amerike i Azije. O nekima od njih govorit ćemo čitateljima nešto kasnije, a sada ćemo se upoznati s on im što čini bit metode terapijskog gladovanja.

38

Glava III

Unutrašnji liječnik

Glad!.. Taj mučn i i bolni osjećaj bio je stalni čovjekov suputnik od prvih dana njegova postojanja. Opise muka od gladi čitali smo m n o g o puta u raznim pr ičama o polarnim istraživančima, o zalutalim geolozima, o b rodo lomc ima. I uvijek je glad prikazivana kao strašan, neumol j iv čovjekov neprijatelj. Među t im, glad može biti i prijatelj, iscjelitelj, koji liječi do mnog ih teških bolesti. Isto kao što smrtn i otrovi m o g u postat i ljekovita sredstva, kao što specijalno doziranje mikrob ima (cijepljenje) spriječava bolesti , tako i glad može biti u službi čovjeka, može od neprijatelja postati prijatelj.

Smion i dijalektičar - priroda - umije jedn im te ist im sredstvima i uništavati i l i ječiti; m e đ u t i m , paradoksalnost njenih metoda čovjek teško usvaja i ob ično sporo shvaća njene novootkrivene tajne. Tako je bilo i s m e t o d o m terapi jskog gladovanja, čiji su zaštitnici moral i izdržati tešku borbu za njeno priznavanje.

Do otkr ića terapi jskog djelovanja gladovanja liječnici su došli najprije naslijepo, intuit ivno, izvodeći zaključke iz svojih kliničkih promatranja ili iz osobnog iskustva.

G drugoj polovini XIX. stoljeća medicina se tek počela ubrajati u

"pr irodne nauke": od grubog, slijepog empir izma ona je prešla na

činjenice, od klinike - k fiziologiji. Na fiziologiju se oslanjaju i pristaše

metode terapi jskog gladovanja. Poznati patof iziolog, profesor Vojno-medicinske akademije V. V.

Pašutin bio je jedan od prvih koji su počeli propitivati mehanizam djelovanja gladi. Posvetio je n jegovom izučavanju mnoge godine svoga znanstvenog rada i napisao kapitalan rad o utjecaju različitih varijanti

39

g ladovan ja 1 0 ' na organizma životinja i čovjeka.

Pašutinova definicija gladovanja glasi: "Gladovanje je stanje organizma u kome se njegovi rashodi ne nadoknađuju potpuno (ili se nadoknađuju samo d je lomično) izvana, zbog čega je oraganizam prisiljen da egzistira na račun svojih vlastitih zaliha."

Eksper iment i na životinjama su pokazali da se osjećaji gladi i zasićenosti izazivaju podražajem potkornog djela mozga, posebno područja h ipota lamusa, takozvanih centara gladi i zasićenosti. Paraliza centra gladi ima za posl jedicu potpuni gubitak apetita i smrt od iscrpljenosti. Ako se paralizira centar zasićenosti, životinja postaje "proždrljiva", deblja se.

Sto je zapravo osjećaj gladi? Zašto čovjek osjeća potrebu za je lom? Zašto je priroda dodijelila čovjeku taj osjećaj? ha ta pitanja dobijeni su jasni odgovor i u eksper iment ima fiziologa. On i su pokazali kako je

Grafikon 1: Gubitak težine pojedinih organa i tkiva prema početnoj težini, za vrijeme gladovanja životinje (psa) do smrti (u postotnom odnosu) - prema Alpertu.

16) Pašutin V. V. Tečaj opće i eksperimentalne patologije, IMroyrad, 1902. i.

40

priroda sve racionalno organizirala. Poznato je da u osnovi biološkog života leži neprekidna razmjena

materi ja. Da bi održao svoje unutrašnje pokazatelje na posto janom nivou, organ izmu je pot rebno da bude siguran u "sutrašnji dan", t j . u to da će se zalihe hrane stalno popunjavati i da se neće iscrpsti. Osjećaj gladi upravo i ima namjenu osigurati tu važnu "reosiguravajuću" funkci ju organizma. Zbog toga se osjećaj gladi kod čovjeka javlja m n o g o ranije nego što organizam iskoristi sve svoje unutrašnje zalihe.

U med ic inskom inst i tutu "Sečenov" pod rukovodstvom akademika P. K. Anohina i profesora K. B. Sudakova izvršen je niz eksperimentalnih istraživanja koja omogućava ju da se razmatraju opći mehanizmi gladi.

U medic inskoj praksi postoji specijalno narkot ično sredstvo - uretan. On ima izborno djelovanje na centralni živčani sustav. Uretan uspavljuje životinje, ne ut ječući pr imjetno na podražaj gladi. Eksperiment je izvršen na 283 mačke. I site i gladne mačke zaspale bi poslije pr imanja uretana. Među t im , kod gladnih životinja instrument i su registrirali aktivnost biostruja čeonih djelova kore. Aktivnost se prekidala kad bi se mačke nahranile ml i jekom (uretan ne paralizira centar za gutanje). To isto se zapažalo kad se životinjama u krv uvodila glikoza. I. najzad, aktivnost čeonih djelova kore iščezavala je ako bi se paralizirao centar gladi u h ipota lamusu. Tako je dokazano da je "podstrekać" gladi, zapravo, sam centar gladi. A prazan želudac? A takozvana "gladna krv" (tj. krv bez dovoljne količine hranljivih materija)? Kakva je njihova uloga? Oni su samo "agenti", koji javljaju centru o poremećaju razine hranljivih materi ja u organizmu.

Primivši " informaci ju" , centar gladi se nadražuje i utječe na čeone dijelove moždane kore koji su odgovorni za prehranu životinje. Iz po tkornog centra - h ipotalamusa podražaj se postupno širi na druge dijelove mozga i, osobi to, na njegovu koru.

Kako teče taj proces, pokazao je drugi eksperiment. Kuniću su bile uvedene elektrode u centar za osjet gladi i razne dijelove moždane kore. Madraživanje centra s labom stru jom izazivalo je kod životinje stanje živahnosti, zanimanje prema svemu, no. među t im , nije se ni doticala hrane koja se nalazila neposredno pored nje - bila je sita.

41

Trebalo je pojačati struju da bi kunić počeo jesti s apet i tom. Pokazalo se da pri s labom podražaju centar za osjet gladi prenosi podražaje samo prema djelu moždane kore koj i je povezan s emoci jama. Taj t ip podražaja očituje se kod životinje neodređenom or i jentaci jom, neodređenim traženjem. Kunić kao da ne zna što hoće. Jač i podražaj se prenosi na moždanu koru i određuje "svijesnu" glad. Kunić "je shvatio" da želi jesti, njegovo traženje postaje usmjereno k određenom cil ju.

Kada čovjek osjeti dugi , tupi bol, to znači da prazan želudac šalje impulse u centar za osjet gladi, u h ipotalamus, koji sa svoje strane izaziva buran živčani podražaj. Među t im , taj podražaj je slab, on se može apstrahirat i , može se zaboraviti na jelo. Ali tada već započinje djelovati jači č imbenik - organizam "zaključava" svoje zalihe u jetr i , miš ić ima, potkožn im naslagama; u krvi se iscrpljuju zalihe hranljivih materi ja i dolazi do jakog podražaja, postojanog osjećaja gladi koji traži zadovoljenje.

Među t im , ako nema hrane, kako reagira organizam? On počinje trošiti svoje unutrašnje zalihe, počinje "unutrašnja" (endogena) prehrana.

Tako su se, upravo, i otkri le činjenice od iznimne važnosti. Organi i tkiva ne rashoduju "zalihe" ravnomjerno - najmanje gubitaka imaju tkiva živčanih centara i srce (v. graf ikon 1).

Kao što za vr i jeme ratnih operaci ja vojska mora , prije svega, čuvati svoje zapovjednike i sustav veza, tako se i priroda m u d r o brine o čuvanju glavnog rukovodećeg aparata u složenom organizmu čovjeka -n jegovog mozga, živčanog sustava i srca.

Još je Pašutin, govoreći o borbi organa organizma koji gladuje, o postojanju " jakih" organa na račun "slabijih", isticao da se "tkiva živčanih centara i osjetila obi lno koriste zalihama drugih dijelova tijela, zadržavajući svoj težinski "status quo" do posljednjih trenutaka gladovanja... Ta j je aparat namjenjen razvoju osobit ih snaga, pomoću kojih on upravlja djelatnošću gotovo svih dijelova tijela. Stoga je pr i rodno da uz tako važnu funkci ju taj aparat ne može imati ni jednu drugu u logu, kao što je, naprimjer, prehrambena, u smislu opskrbe krvi ov im ili on im mater i jama."

42

Otkr ivena je i još jedna vrlo zanimljiva pojava: centar za p reh ranu 1 7 ) nalazi se u stanju povećane podraženosti, u vezi s pojavom pojačanog apetita, samo prvih dana gladovanja, a zat im podraženost slabi, sve dok po tpuno ne iščezne. To "kočenje" djeluje sve dok organizam ne potroši sve svoje unutrašnje zalihe.

A što je s m u k a m a od gladi koje su tako slikovito opisali mnog i pisci? Iz dana u dan, sudeći prema t im opisima, te muke postaju sve veće, prelazeći u nesnosne patnje zbog kojih ljudi gube svoj ljudski lik i počinju jesti jedni druge.

Svi koji su prošli kuru terapi jskog gladovanja znaju da se "osjećaj gladi" oči tuje samo prvih dana, zatim gotovo potpuno iščezava. Fiziolozi su se uvjerili u to na osnovi eksperimenata i dali znanstveno objašnjenje pojave, dali su jasan odgovor: količina zaliha koje organizam može koristit i pri gladovanju do nastupanja potpune iscrpljenosti iznosi 40-45 posto njegove težine. Objašnjeno je također, da se pri po tpunom gladovanju, s gub i tkom težine tijela od 20-25 posto, u organ ima i tk iv ima životinja ne zapažaju nikakve ireverzibilne patološke pojave.

To se isto može reći u vezi s poremećaj ima metabol izma masti i bjelančevina. Nisu zapažene nikakve distrofične pojave pri pravilno sprovođenom liječenju odmjeren im gladovanjem. Dinamička ispitivanja, kako dezintoksikacione funkcije jetre tako i njene funkcije u stvaranju mokraće kod bolesnika t i jekom terapi jskog gladovanja i kasnije rehabilitacije, pokazala su potpunu kompenzaci ju t ih funkcija.

Svi znanstvenici koji su ispitivali metabol izam pri terapi jskom gladovanju konstatiraju da se gladovanjem, u granicama dopuštenih rokova, po tpuno održava kompenzaci ja metabol izma bjelančevina; pri t ome se potreba za nj ima zadovoljava bez štete za životno važne funkcije organizma iz zaliha bjelančevina, uz ekonomični je trošenje.

(J t o m e je i odgovor govornika koji je sudjelovao u raspravi o preporodu raznih organa pri gladovanju. Stvar je u duljini trajanja gladovanja. Ne treba prekoračivati bezopasnu granicu u gubljenju težine - 20-25 posto. Pri pr imjeni metode odmjerenog gladovanja u

1 Z) I. P, Pavlov je pisao: "Centar ža prehranu je regulator primanja tekućih i tvrdih materija koje su potrebne životnom mehanizmu".

43

trajanju 25 -30 dana gubi tak težine obično iznosi 12-18 posto, tj. znanto ispod bezopasne norme. Kako ć e m o kasnije vidjeti, veliki značaj ima i izlučivanje produkata razlaganja iz organizma.

O t k u d predrasude prema terapi jskom gladovanju? Zašto se mnog i li ječnici odnose prema n jemu negativno?

To j predrasudi, prije svega, pridonose asocijacije s pr inudnim gladovanjem, izazvano st ihi jama, ratovima, slabim urodima, katastrofama. Pr inudno gladovanje je, istina, i povezano s nevjerojatnim patnjama i predstavlja uzrok mnog ih teških kroničnih oboljenja i smrt i . Među t im , p r inudno gladovanje se razlikuje od terapijskog isto kao što se nož bandita razlikuje od k i rurškog skalpela.

Dok fiziolozi nisu razjasnili bit procesa koji nastaju pri odmje renom gladovanju, m n o g i m a se činila apsurdnom tvrdnja o n jegovom l jekovi tom djelovanju. "Bolest gladi" - tako se zvala al imentarna distrofi ja; njoj je posvećeno m n o g o dobr ih radova, detaljno su opisane sve promjene koje se javljaju u čovjekovom organizmu kao i bolesti koje se javljaju pri distrofi j i - tuberkuloza, dizenterija, otekl ine, poremećaj i metabo l izma, psihički poremećaj i (psihoza gladi) i druge.

Sve je to bilo bezuvjetno istinito i sve je to izazvalo naglašenu opreznost p rema li ječenju g ladovanjem uopće. Pristaše gladovanja su čak bile optuživane kao šarlatani i neobrazovani l judi.

Među t im , protivnici metode su zaboravljali da liječenje odmjeren im gladovanjem koristi onaj fiziološki stadij procesa lišavanja organizma hrane, kada se još ne javljaju nikakve patološke promjene (reverzibilni stadij). Ovo se, dakako, n ikako ne može uspoređivati s pr inudnim dugot ra jn im g ladovanjem koje izaziva distrofi ju (patološki ireverzibilni stadij). Kada, napr imjer, bolesnik đobija u obl iku lijeka mikrodoze otrova, ni tko pri t o m e ne misli o n jegovom trovanju.

Istraživanja I. P. Pavlova i njegove škole dokazala su da, počevši od 7.-9. dana po tpunog gladovanja, lučenje želučanih sokova sasvim prestaje i umjes to njega se javlja takozvana "spontana želučana sekrecija". Sekret sadrži veliku količinu bjelančevina koje ponovo, kroz sluzokožu želuca, dospijevaju u krvotok. Stvaranje i korišćenje spontanih želučanih sekreta pri gladovanju predstavlja važan pri lagođavajući mehan izam, koji smanjuje gubitak bjelančevina i

44

osigurava organizmu postojano opskrblj ivanje aminokisel inama plast ičnim mater i ja lom koji se koristi za stvaranje i regeneraciju bjelančevina najvažnijih organa.

Zanimlj iva je još jedna karakteristična pojava: iz radova naših velikih fiziologa i b iokemičara (Pašutin, Šaternikov, Hefter) poznato je da za vrijeme pr inudnog dugotra jnog gladovanja strada organizam životinja i čovjeka, često još ne dostigavši najveći stupanj iscrpljenosti, uslijed samotrovanja produkt ima razlaganja. Kada se, pak, u procesu terapi jskog gladovanja ti produkt i izlučuju iz organizma posredstvom cijelog niza procedura (klistiranje, kupke, masaža, povećana ventilacija pluća, šetnja), onda organizam bolesnika može izdržati gladovanje u trajanju do 30 -40 dana bez ikakvih očitovanja trovanja. Pri t ome treba istaknuti još jednu karakterist iku: ako t i jekom gladovanja spomenutog trajanja čovjek uporabljava bilo kakvu jednol ičnu prehranu, makar i u na jmanj im dozama, onda će se kod njega pojaviti distrofija. To se objašnjava t ime što povremeno unošenje, čak i male količine hrane u želudac, izaziva podražaj peristaltike želuca, uslijed čega i ne dolazi do prestanka lučenja želučanih žlijezda, t j . zadržava se osjećaj gladi. Os im toga, narušava se i normalan metabol ički proces. Organizam pravodobno ne prelazi na endogenu prehranu, duboke promjene u stanicama, njihova dezorganizacija, m o g u početi znatno ranije nego što se počnu koristit i njegove vlastite unutrašnje zalihe.

Pri p o t p u n o m gladovanju, pak, kada bolesnik uzima samo vodu, ne zapažaju se nikakve distrofične pojave. Organizam se za određeni rok prilagođava svojoj unutrašnjoj prehrani, t j . prehrani svojim zalihama masti , bjelančevina, ugl j ikohidrata, vi tamina i mineralnih soli. Ta prehrana, kako se pokazalo, zadovoljava sve potrebe organizma i može se smatrat i punovr i jednom.

I još jedna važna stvar: za vri jeme terapijskog gladovanja psihičko stanje čovjeka bi tno se razlikuje od psihičkog stanja čovjeka koji gladuje pr inudno. Pri terapi jskom gladovanju čovjek zna da gladuje radi l i ječenja, da se nalazi pod nadzorom liječnika (on se pri t ome nalazi u uvjetima komfora) , da će se poslije određenog roka normalno hraniti, i to saznanje radikalno mijenja njegovo raspoloženje, što se odražava na svim fiziološkim funkci jama njegovog organizma.

45

Tako su pos tupnu li ječnici i fiziolozi skinuli zavjesu s "tajni" gladovanja. Među t im , pokazalo se da je bilo m n o g o "tajni".

Ljudski se organizam ne može od jednom prilagoditi endogenoj prehrani , za to je po t rebno određeno vri jeme, određeni utrošak energije. Ob ično se to "prestrojavanje" vrši između 6. i 10. dana gladovanja.

Kod b iokemičara postoji izraz "masti sagorijevaju u vatri ugl j ikohidrata". G početku gladovanja, kada u organizmu još ima zaliha životinjskog šećera - gl ikogena - masti po tpuno sagorijevaju u vatri ugl j ikohidrata, ali č im zalihe gl ikogena nestanu (a to nastupa obično prvog-drugog dana gladovanja), u krvi se počinju taložiti kiseli produkt i nepotpunog sagorijevanja mast i (masne kiseline, aceton), smanjuju se njene alkalne zalihe, i to se očituje u raspoloženju bolesnika, kojeg karakteriziraju glavobolja, gađenje, osjećaj slabosti, opća nemoć. Takvo stanje je rezultat taloženja otrovnih produkata u krvi. Čovjek mora u t o m slučaju izići na zrak, duboko disati, očistit i crijeva kl ist iranjem, istuširati se - i svi će ti s imp tom i nestati. Međut im, pojave lakšeg samotrovanja kisel im produk t ima razlaganja mast i , govoreći med ic insk im jez ikom - pojave acidoze - m o g u se postupno povećavati od 6-do 10. dana gladovanja, i onda se ob ično, od jednom, za vrlo kratko vr i jeme (ponekada za jedan sat) izgube, i bolesnik se počinje osjećati dobro. Taj kr i t ični per iod, koji je dobio naziv "acidozna kriza" javlja se kao rezultat pri lagodavanja organizma režimu endogene prehrane. To pri lagodavanje sastoji se, uglavnom u t o m e što organizam, postavljen u teške uvjete, počinje proizvoditi šećer od vlastit ih mast i i bjelančevina, a uz nazočnost tog šećera dolazi do po tpunog sagorijevanja mast i . Acidoza se pri t o m e smanjuje, povećava se kol ičina šećera u krvi i bolesnik lako podnosi gladovanje sve dok u n jegovom organizmu ima zaliha masti i bjelančevina i mogućnost i za nj ihovo iskorištavanje.

Organizam se, is todobno, pored mast i , mora koristiti i bjelančevinama koje su mu neophodne za rad mozga, srca, nekih žlijezda s unut rašn j im lučenjem, krvi i td. Za vri jeme terapi jskog gladovanja potrebne bjelančevine crpe se iz zaliha koje se nalaze u tkiv ima za organizam manje važnih organa.

46

I tako se rasvijetlila još jedna "tajna" gladovanja, došlo se do važnog otkr ića: za vri jeme korištenja bjelančevina troši se, prije svega, obol jelo tkivo, kao i t umor i , otekl ine, izrasline i dr. Taj se proces u medicini naziva autoliza. (Doslovce, riječ autoliza znači samorastapanje.)

Specijalist za terapijsko gladovanje doktor A. de Vries ističe da se ranije " . . .mada se priznavalo da je autoliza obična životna pojava, ipak smatralo da se taj proces ne može podvrgavati čovjekovoj kontrol i i primjenjivati u prakt ične svrhe. Bilo je poznato da se patološke forme u organ izmu m o g u resorbirati samorastapanjem, ali se smatralo da duboke promjene metabol izma, neophodne za ostvarenje autolize, m o g u nastati samo u vrlo r i jetkim slučajevima (poslije teške iscrpljenosti, poslije porođaja ili u razdoblju menopauze)... Takva stanja ne pružaju mogućnos t da se nadzire i usmjerava proces autolize. Izučavanje gladovanja dovelo je do po tpunog napuštanja tih shvaćanja - piše de Vries. - Gladovanje, izazivajući duboke promjene u metabol izmu organizma, predstavlja neposredni st imulans za razvoj autolize i može, na taj način, djelovati kao usmjeritelj tog p rocesa" 1 8 ' .

Liječenje g ladovanjem zove se unutrašnja operacija bez noža, pri čemu je pr iroda m n o g o suptilnija od bilo kojeg kirurga - ona čuva ono što je zdravo, a odstranjuje sve što je bolesno.

Dot ičuć i se djelovanja terapi jskog gladovanja, doktor O. Buchinger -jedan od velikih suvremenih specijalista za terapijsko gladovanje - ističe da se pri gladovanju organizam nalazi u novim uvjetima režima "oskudice", i "unutrašnj i liječnik" - l jekovite snage organizma - doveden je u situaciju da održava normalan metabol izam te se koristi vlastit im depoom bjelančevina, koristeći pri t o m e , prije svega, patološke tvorbe. Terapijsko gladovanje, po Buhingeru, procesima izlučivanja i čišćenja, liječi sva tkiva i sokove organizma, pri čemu produkt i razlaganja bjelančevina djeluju kao st imulator i na vegetativni živčani sustav. On terapijsko gladovanje naziva terapi jom bjelančevinama, najbol jom b io loškom m e t o d o m liječenja, "autoproteinoterapi jom", koja se vrši pod najvećom unut rašn jom kont ro lom. Pri prelasku na endogenu prehranu organizam, radi održavanja svoje egzistencije, troši i sagorijeva ne

Ovdje i dalje citira se po knjizi: Therapeutic Fasting by A. de Vries. Los Angeles, 1963.

47

samo zalihe koje je akumul i rao nego i "šljaku" metabol ičkog porijekla. To je jedan od bi tn ih mehanizama terapi jskog djelovanja gladovanja. Dolazi do intenzivnog izlučivanja otrovnih produkata iz organizma, koji su se nakupi l i kao rezultat poremećenog metabol izma, preležanih bolesti , dugot ra jnog uzimanja lijekova, nepravilne prehrane, uporabe alkohola, pušenja duhana i drug ih štetnih utjecaja koji su stvorili u organizmu cijeli arsenal patogenih otrovnih produkata.

Cl uvjetima to ta lnog gladovanja dolazi do svojevrsnog duševnog potresa organizma (reakcija stresa) koji podstiče latentne snage organizma, mobil iz irajući ih u borbu za uvjete najboljeg egzistiranja. Gladovanje se tu javlja kao specifični podražaj, na koji organizam odgovara komp leksom zaštitnih adaptabi lnih reakcija, stvorenih u procesu višestoljetne evoluci je.

Promjene u organ izmu, koje nastaju u razdoblju terapi jskog gladovanja, ne prelaze granice t ih kompenzacionih mogućnost i , tj. u to vri jeme ne dolazi cio poremećaja sustava regulacije i veza. Me narušava se kibernet ićki sustav živog organizma.

Zaštitne snage organizma povećavaju se, u pravilu, od trenutka acidozne krize. Tako, E. Schenk i H. Meyer, koji su ispitivali reakcije organizma na razne bakteri je, ističu da procesi samozaštite i povećanja zaštitnih snaga protiv m ik roba počinju tek poslije acidozne krize. To se ispoljava u tendenci j i k brzom zacjeljivanju rana, povećanju bakter iocidnost i organizma, č ime se objašnjava blagotvoran utjecaj gladovanja na mnoga septička oboljenja.

I ovdje se ponovo sučel javamo s j e d n o m od protivri ječnosti prirode - is todobno sa "st resom" na organizam, terapijsko gladovanje počinje kočit i fiziološke procese koji se odvijaju u n jemu a, prije svega, funkci je centra lnog živčanog sustava. Izvana se to očituje u općoj usporenost i , smanjenju pulsa, temperature i pospanosti. I. P. Pavlov je definirao to stanje kao "zaštitno kočenje" koje pri gladovanju stvara uvjete za mirovanje centra lnog živčanog sustava, što je osobito značajno za liječenje živčano-psihičkih oboljenja.

O procesima kočenja u cent ra lnom sustavu I. P. Pavlov piše: "Svaki put na scenu stupa kočenje koje automatsk i raspoređuje sve na svoje mjesto, jedno pokreće, a drugo zadržava."

48

Ma taj način zaštitno kočenje igra ulogu u c je lokupnom fiziološkom miru za živčane stanice, koji uklanja žarišta stagnantnog podražaja i kočenja u cent ra lnom živčanom sustavu.

Pri g ladovanju, daje se, zapravo, dugotrajna pošteda svim organima tijela. Ona je osobi to korisna organima za probavu, koji dobijaju mogućnos t da se regeneriraju.

Gladovanje ima veliki utjecaj i na stanje krvotoka. Pri praznom želucu i cri jevima u t rbušnoj šupljini ne stvaraju se nikakve prepreke za cirkulaci ju krvi i njen sastav se poboljšava. Uklanjaju se stagnantne pojave u t rbušnoj šupljini i jetr i .

Kako su pokazala mnoga istraživanja, sastav periferne krvi ne mijenja se b i tno pri terapi jskom gladovanju; održava se normalna količina eri trocita i hemoglob ina, leukocita i t romboci ta .

Važno je da se ne narušava takozvana "alkalna zaliha" u krvi. U prvim stadi j ima gladovanja ona se nešto smanjuje, a zatim se, poslije acidozne krize, povećava da bi pri kraju liječenja dostigla opt imalnu razinu.

Sasvim je nepr i rodnu da pri gladovanju težina tijela neprekidno opada. Najveći gubi tak težine zapaža se u prvom razdoblju gladovanja, zatim se pos tupno smanjuje gubi tak težine. Na prirodu tog procesa ut ječu mnog i spoljni i unutrašnj i č imbenic i : temperatura, vlažnost i čistoća zraka, stanje živčanog sustava, fizičko opterećenje i ostalo. G pravilu, što je organizam mladi , to gladovanjem intenzivnije gubi težinu.

Nagli pad težine u prv im danima gladovanja objašnjava se akt ivnim izlučivanjem vode iz organizma i kor ištenjem, zaliha uglj ikohidrata, npr. gl ikogena jetre, a ne zaliha dušikovih spojeva. Poslije spomenutog korištenja zaliha ugl j ikohidrata intenzitet gubi tka težine znatno opada.. .

Gladovanje je prva etapa li ječenja, druga, ne manje važna etapa je rehabil itacijska dijeta. Stoga naziv "terapijsko gladovanje" ne odgovara po tpuno č in jen icama. Pravilnije bi bilo da se metoda zove: rasterećujuće-rehabil i taci jska ili rasterećujuće-dijetna terapija.

Postoji opća biološka zakonitost da poslije svakog procesa potištenosti ili kočenja obavezno dolazi proces oduševljenja i uzbudenosti . Tu zakonitost je izučio I. P. Pavlov sa svojom ško lom i formul i rao u tezi: "Sto je intenzivniji i dublj i (do određene granice) proces ispoljavanja (kočenja) to je intenzivniji i viši proces obnove." To se izravno odnos i na mehanizam terapijskog djelovanja odmjerenog gladovanja. Gladovanje stvara stanje iscrpljenosti - kočenja. Po završetku gladovanja zapaža se intenzivna rehabilitacija.

Iskustvo inozemnih medic inskih stručnjaka pokazuje, da se pacijenti koji pate od bolesti , kao što je anemija s nedostatkom crvenih ili povećanjem bijelih krvnih zrnaca, ob ično dobro liječe gladovanjem. G nek im slučajevima gladovanje je izazvalo povećanje broja eritrocita od 1 mi l iona na c m 3 do normaln ih 5 mil iona na c m 3 (de Vries).

Prema zapažanjima de Vriesa, kod ljudi koji imaju kronični manjak u težini bez obzira na obi lnu prehranu, težina se poslije gladovanja često povećava do normalne razine, mada ne uzimaju veće količine hrane. Poboljšanje asimilacije pomaže organizmu da uspješnije iskoristi hranu. Pacijenti, opet, koji su gladovali da bi se oslobodil i suvišne težine poslije gladovanja dostižu normalnu težinu (razumljivo, ako se nakon liječenja pravilno hrane). Prema tome, i on ima čija je asimilacija

50

bila niska dobro pomaže terapijsko gladovanje, t i jekom kojeg, zapravo, dolazi do normaliziranja asimilacije.

U razdoblju rehabilitacije, nakon gladovanja, u organizmu se naglo pojačavaju procesi samoobnavl janja.

Zanimlj iva su istraživanja znanstvenika u koj ima se demonstr i raju rezultati t og samoobnavl janja, tog "podmlađivanja" organizma.

Engleski znanstvenik Huxley je provodio pokuse s crvima: hranio ih je ob i čnom h ranom, a jednog je crva izolirao i podvrgao per iodičnom gladovanju. Izolirani crv je nađživio 19 pokoljenja onih crva koji su redovno uzimali hranu.

Profesor Čikaškog univerziteta Child je, također, eksperimentirao s crvima i u svom radu "Starenje i podmlađivanje" piše: "Privremeno gladovanje spriječava starenje. Čovjek koji gladuje kao da se ponovo vraća iz poodmak l ih godina u početno razdoblje "postembr ionalnog života", kao da se ponovo rada."

Profesor S. Morgul is je, u svom eksper imentalnom radu sa životinjama, p romat rao veze između gladovanja i podmlađivanja: "Izražavajući se biološki - piše on - organizam postaje jači , iako ne dobija novu akt ivu, jer se oslobađa pasive... Citoplazmonukleusni odnos mijenja se u korist nukleusa. Prema tome, stanice se, od kojih se inače sastoji organizam, podmlađuju , postajući tako slične embr ionalnoj stanici."

Jednu od glavnih osobitosti starijeg organizma predstavlja smanjenje prometa materi ja. Gladovanje podstiče stalno povećanje prometa materi ja, pr idonoseći tako podmlađivanju organizma.

V. N. Niki t in prikazuje ovaj proces na molekularnoj razini ovako: "Ta zakonitost sastoji se u t o m e što svako fiziološki normalno, kao i pojačano razlaganje protoplazme prati kasnije pojačana, čak suvišna, sinteza (obnova) razgrađenih materi ja.. .

J e d n o m od ekstremnih pojava "suvišne sinteze" može se smatrat i takozvana "afektivna sinteza" bjelančevina nakon prethodnog gladovanja (potpunog ili samo uz nenazoćnost bjelančevina u hrani).

Proučavanje b iokemi jskog mehanizma te vrste aktivne sinteze u laborator i j ima učenika profesora A. B. Nagornog pokazalo je da ovdje dolazi do svojevrsnog poboljšanja sustava protoplazme koja sintetizira

51

bjelančevine. Upravo, u s t ruk turn im bjelančevinama tkiva upadljivo se smanjuje količina l ipo idnog fosfora i takozvanih "balastnih" bjelančevina i povećava se sadržaj nukleinskih kiselina (dezoksiribonukleinske i r ibonukleinske). Odnos između t ih komponenata strukturnih bjelančevina mijenja se tako da počinje podsjećati na sastav st rukturn ih bjelančevina mlad ih životinja. Drukči je govoreći, "biokemijska opruga" sinteze pri gladovanju kao da se jače uvrće, usavršavajući se, a zat im, pri kasni jem uzimanju hrane, pokazuje svoju naraslu snagu u intenzivnom povećavanju količine bjelančevina u organizmu l 9 \

Razumije se, čovjek se ne podmlađuje u istoj mjeri kao i niskoorganizirane životinje, m e đ u t i m , određeni učinak podmlađivanja zapazili su m n o g i istraživači procesa gladovanja. (J svom izvještaju o t o m učinku doktor Kunde sa Čikaškog univerziteta ističe misao da značajnim smanj ivanjem prvobitne težine u razdoblju gladovanja i kasni jom n jenom o b n o v o m , uz normalnu prehranu, stanice rehabil i t i ranog organizma dobijaju novu protoplazmu. U tome se i sastoji pod mla diva nje.

De Vries naglašava da je osobi to uočlj ivo podmlađivanja kože -oštre linije i bore postaju man je upadljive, a pjege, bezbojna mjesta i bubul j ice pos tupno iščezavaju. Prema ri ječima doktora G. Sheltona, "koža postaje mlada, dobija ljepšu boju i poboljšava se struktura tkiva. Oč i postaju svjetlije i izražajnije. Čovjek izgleda mlađi. Izvana izražena podmladenost kože odgovara očevidnim manifestaci jama isto takve podmlađenost i cijeloga organizma."

Dakle, terapi jsko gladovanje ili, kako smo ga sada nazvali rasterećujuće-rehabil i taci jska terapija izaziva velike promjene u organizmu. Ona dovodi b iokemi jske procese i izlučivanje žlijezda u norma lno stanje, izaziva zaštitno kočenje živčanog sustava, izlučivanje otrova i "šljake" (dezintoksikaciju), mobil izaciju otporn ih snaga organizma, prometa materi ja, normalizaciju asimilacije, podmlađivanje tkiva, autolizu patoloških tvorbi , poboljšava probavu i krvotok, pruža organ ima tijela fiziološki mir.

Liječenje g ladovanjem nije specifična metoda koja se primjenjuje u

slučaju jednog obol jenja ili određene grupe bolesti. To je opća

i y ' V. rt Mikitin. Traženje putova za dug život. - "Priroda", 1958., br. 2.

zdravstvena metoda, koja mobilizira odbrambene snage organizma, i stoga ima vrlo širok krug indikacija.

Među t im , nemoguće ga je smatrat i "panacejom za sve nevolje", t j . takvom m e t o d o m liječenja koja je efikasna u borbi protiv svih bolesti. Postoje oboljenja (o nj ima ćemo govorit i kasnije) koja su apsolutno kontraindikativna za liječenje gladovanjem. Postoje oboljenja koja imaju relativne kontraindikaci je, t j . u slučaju t ih oboljenja liječenje gladovanjem može biti pr imi jenjeno, ali u nepotpunom vidu ili u nekoj modif ikaci j i .

U slučaju mnog ih oboljenja, ako nisu suviše zapuštena, može biti pr imijenjena rasterećujuće-di jetna terapija, ali ne u vidu dugotra jnog, već u vidu kratkotra jnog gladovanja ili rasterećujućih dana, kada bolesnici m o g u uzimati voće, povrće ili sokove. Liječenje uzimanjem nekuhanog povrća ili sokova od voća i povrća vrlo je učinkovito u slučaju m n o g i h oboljenja, osobito onih koja su povezana s poremećajem metabol izma.

U kompleks terapi jskog gladovanja ili rasterećujuće-dijetne terapije ulazi, također, cijeli niz mjera koje podst iču izlučivanje štetnih produkata razgradnje iz organizma, kao i aktiviranje đcšt i tpkh snaga organizma. To su: g imnast ika, pokretne igre, fizički rad, vježbe disanja, postupci s v o d o m , psihoterapija, autogeni trening (autosugestivni trening). Primjena toga terapijskog kompleksa u raznim varijacijama može se smatrat i indikat ivnom kod većine oboljenja, jer pokazuje korisno djelovanje na organizam u cjelini.

Medicini susjedne nauke - kemija, biologija, fizika i druge - pružaju ogromne mogućnos t i za otkrivanje i najvećih tajni fizioloških procesa.

Posljednjih godina svjedoci smo činjenice da izučavanje metode rasterećujuće-dijetne terapije prelazi na novi stupanj istraživanja. Sada je već pr ikupl jen veliki materi jal u klinici terapijskog gladovanja, izvršen je veliki eksper imentalni rad u neuro-fiziologij i gladi i zasićenosti, izučava se patofiziologija i biokemija gladovanja. Sljedeća etapa je -izučavanje procesa liječenja odmjeren im gladovanjem na molekularnoj razini. Ta će etapa pružiti mogućnos t za prodor u život stanice i uvid u to, kako pr iroda djeluje u organizmu. Tako ćemo učiti da je oponašamo, naučit ć e m o upravljati svojim organ izmom.

53 52

DIO I I

RAZMIŠLJANJA L IJEČNIKA

"Zar čovjek nije vrhunac priro­de, zar nije najviša personifikaci­ja resursa beskonačne prirode, ostvarenje njenih moćnih, još ne­ispitanih zakona!"

I. P. Pavlov

55

Glava I

Naša stvar mora pobijediti

Večer. Ču jem kako dežurna sestra govori bolesniku: "Laku noć! Spavajte dobro i sanjajte nešto l i jepo!"

Pali se plavo svjetlo. Nastupa tišina. Dežurna sestra odlazi na svoju dužnost. Ja sam u kancelari j i , također, na svom radnom mjestu. Približava se noć, ali ona ne donosi , a i ne mora donosit i spokojstvo. Mi , zdravstveni radnici , poč in jemo razmišljati onda kada pacijenti u tonu u san. Kako je nazvao svoje bilješke N. M. Amosov? "Misli i srce". Kako b ismo m i , l i ječnici klinike eksperimentalne terapije psihoza, trebali nazvati svoje? Misli i duša?...

G našoj klinici liječe se bolesnici s poremeća jem psihe, s bolesnom "dušom" , kako se govori lo ranije. O v a m o dolaze ljudi osakaćeni tešk im uvjet ima života, nasl jeđem, t rag ičn im slučajevima.

Uz imam povijest bolesti l judi koji se sada nalaze kod nas na l i ječenju. I m a m o već 70 kreveta, konstat i ram sa zadovol jstvom, ali o d m a h uzdahnem - samo 70 ! Sve sami duševni bolesnici, a što je sa somatsk im obol jen j ima?. . . 2 °)

Želio b ih porazgovarati s čov jekom koga više nema među živima, koji bi m o g a o mirne duše stati uz rame doktora Narbekova.

Sjećanja me prenose u dane naše mladost i . I već vidim Majkop -provincijski gradić na sjevernom Kavkazu, koji tako li jepo miriše u proljeće od rascvjetalih višanja, bademova, kestenova i marel ica. Promat ram pr izemne i jednokatne kućice okružene voćnjacima, ljeti osjenčane krošnjama velikih bademova. Čujem škripu taljiga natovarenih košarama jabuka, šljiva, grožđa, razgovor kupaca s prodavačem oko hrpe rajčica, buku gradske tržnice.

' Somatska oboljenja - to su sva oboljenja koja nisu psihička

Zimi su se rano palile svjetiljke. Tada bi u našim kućama počele rasprave o raznim zanimlj ivim prob lemima, pa i o terapi jskom gladovanju. Veliki entuzijast i popularizator tih ideja bio je Nikolaj Grigorjević Sutkovoj . On je malo sličio Antonu Pavloviču Čehovu: Čehovljeva bradica, s taromodni cvikeri, uman i blagonaklon pogled kroz stakla. lako je završio pravo, Sutkovoj se nije bavio jur isprudenci jom. Umjesto pravnih zakona on je počeo izučavati zakone prirode. Bio je zaljubljen u prirodne znanosti, upozoravao je na to da se osluškuje glas pr irode. Nikolaj Grigorjević je držao popularna predavanja, pisao članke. Njegova je tema bila uvijek ista - povezanost čovjeka s p r i rodom, pr i rodan način života. Sutkovoj je dokazivao:

"Nikad se čovječanstvo nije tako daleko udaljilo od prirode, nikad nije narušavalo tako grubo njene zakone kao danas. Prva kazna za to je mnoštvo bolesti i sve veća kržljavost, koja prelazi u teško izrođavanje, čak i odumiranje l judskog roda. Službena znanost sve svaljuje na zarazu i sve snage usmjerava u borbu protiv štetnih mikroba, m e đ u t i m to nas samo ometa da shvat imo osnovni uzrok zla. Priroda ne griješi, i u njoj nema ničeg suvišnog. Mikrobi su oduvijek postojali i nisu smetal i ni životinjama ni l judima da žive i da se usavršavaju. Prije će biti da su pomagal i , pošto zdravom tijelu uopće nisu štetni, a nj ihov plijen postaje samo ono što se isključilo iz pr i rodnog života i stoga i tako osuđeno na smrt. Vrijeme je da se shvati da nije stvar u mik rob ima, već u našim vlastit im poroc ima, i protiv nj ih treba usmjeri t i sve napore. Osobi to smo se u prehrani daleko udaljil i od prirode. Sve životinje uzimaju hranu u pr i rodnom obl iku, dolaze do nje ob ično s vel ik im naporom, a često i gladuju. Tako se i čovjek hranio t isućama godina. Međut im, danas hranu dobi jamo vrlo lako, m n o g i bez ikakvog napora, naučili smo pr ipremati na tisuće ukusnih jela i sve više, gotovo bez mjere i odmora , preopterećujemo želudac. G tome je glavni uzrok svih bolesti, a gladovanje je najjednostavnije i najefikasnije sredstvo za ozdravljenje. Obično prejedanje koje svakodnevno nameće ogroman, sasvim nepotreban rad želucu i srcu - glavni je uzrok mnog ih bolesti, zamora, rane iznemoglost i i pr i jevremene smrt i . "

Te ideje Sutkov je propovi jedao svuda, gdje god je mogao, i prije

57 5 6

svega u kućama svojih prijatelja. Jedna od njih je bila i kuća veterinara Pavla Vasiljeviča Marbekova, druga - kuća učitelja Sergeja Dmitr i jevića Mikolajeva. Te kuće su meni i m o m drugu - Mikolaju bile dobro poznate, u nj ima su živjeli naši očevi i mi . Uvijek su nam bili zanimljivi razgovori troj ice prijatelja. Misli koje su se u nj ima mogle čuti nisu bile nalik na obične razgovore drugih odraslih ljudi. Moj je otac bio sljedbenik Henry Georgea. S polazišta amer ičkog znanstvenika, čija je dijela preveo na ruski jezik, otac je raspravljao o agrarnoj re formi , kritizirajući situaciju u Rusiji. Pavel Vasiljevič Marbekov razvijao je antropozofske ideje i pr ičao o, za nas, mlade l jude, tajanstvenoj snazi joge. Slušali smo , očarani i ushićeni, sve o čemu se govori lo u našim kućama. S o g r o m n i m zanimanjem pratili smo i razgovore o l i ječenju bolesti g ladovanjem. Ta je ideja nekako izbijala iz uvjerenja svih prijatelja. Ostvarivali su je i u praksi. (J našim porod icama poštovali su se regularni postovi i gladovalo se za vri jeme bolesti .

Mikolaj Marbekov i ja upisali s m o se na medicinski fakultet upravo pod ut jecajem t ih ideja: on na harkovski, a ja na moskovski . Maši su se putevi razišli s a m o utol iko što sam ja postao psihijatar, a Marbekov - terapeut. Među t im , oboj ica smo , svaki u svom području, ostali vjerni idejama naših očeva i nj ihovog prijatelja Sutkovog. U našoj l i ječničkoj praksi nastojali s m o pozivati snagu prirode u pomoć obol je lom organizmu.

(J m o m o rmaru , medu m n o g i m fascikl ima dva zauzimaju posebno mjesto: u j e d n o m se nalaze zapisi moj ih prvih pacijenata, a u d rugom

- materi jal i doktora Marbekova. Prvo sam otvorio njegov fascikl - č i tam misli zabilježene u razna vremena:

". . .Godine 1934., kada sam bio brodski liječnik Tihooceanske f lote, vodio sam uspješnu borbu sa želučanim obol jenj ima propisujući terapi jsko gladovanje od 24 sata do 3 dana.

...Cl mojo j svijesti formirala se sljedeća teza: t i jekom po tpunog gladovanja ne može se pojaviti avitaminozni živčano-distrofični proces.

. . .Promatrao sam mnoge bolesnike i izveo niz kl iničkih eksper imenata. Postupno se uobličavala izvanredna slika samoregulaci je organizma za vr i jeme po tpunog terapi jskog gladovanja.

58

...Sinula mi je ideja da stvorim kompleksnu metodu opće-biološke transformaci je organizma bolesnog čovjeka.

.. .Shvatio sam, da glad ne donosi čovjeku samo nevolju nego da mu upravo glad vraća radnu sposobnost, upravo ga glad spašava iz kandži smrt i , vraća mu sve radosti života onda kada m u , kao teško bo lesnom, više ne pomažu postojeći lijekovi i metode liječenja i zaprijeti skora, neminovna smrt. Stoga glad predstavlja najjači zdravstveni č imben ik za cijeli niz teških bolesti i onih koje se ne mogu liječiti d rug im me todama. "

Evo p isama koje je pisao Mikolaj iz Kr ima 1947. godine: "...Prvi sam put otvoreno istupio s pr i jedlogom za pr imjenu metode

općebiološke transfromaci je organizma dugotra jn im gladovanjem i kasni jom d i je tnom i rac ionalnom prehranom, uz liječenje u topl icama, a u slučaju teških oboljenja (koja se ne m o g u liječiti ob ičn im metodama) povezanih s poremeća jem metabol izma.

".. .Medicinska javnost dočekala me je neprijateljski..." Marbekov se borio za potrebnu i korisnu stvar, ali ja shvaćam

razloge njegovih neuspjeha: metodika je bila potpuno nova i opovrgavala je tradicionalna gledišta. Teško je bilo povjerovati da glad, od koje su patili i pate toliki ljudi u raznim zemljama, koja nosi sobom teška oboljenja i smrt . može postat i iscjelitelj.

Treba imat i u vidu i vri jeme kada je istupio Mikolaj Pavlovič na Kr imu. ' To su bile posli jeratne godine. Liječnici su se borili s posl jedicama distrofi je, pisci i pjesnici su opisivali stradanja od gladi koja su podnosi l i zarobljenici u fašist ičkim koncentrac ionim logor ima i zatvorima, glad u okup i ran im dijelovima zemlje. Svijet se divio izdržljivosti heroja Lenj ingradana koji su preživjeli blokadu. Mije bilo tako davno kad su se stanovnici gradova udaljenijih od fronta starali da prehrane izbjeglice, smatrajući to svojom građanskom, patr io tskom dužnošću. I od jednom, mladi se li ječnik zalaže za glad kao ljekovito sredstvo! To je djelovalo kao apsurd, gotovo sprdnja, bogohuljenje. Strasno uvjerenje Marbekova, pr i rodno, nije nalazilo svoje pristaše.

Među t im , rad Mikolaja Pavloviča Marbekova na primjeni terapi jskog gladovanja otkriva tako široke perspektive terapijskog djelovanja da medic inski stručnjaci nisu mog l i ostati ravnodušni. Mikolaju je pružena

59

p o m o ć , on je prešao u Moskvu i počeo u novim uvjetima rad nad p rob lemom terapi jskog gladovanja.

Prvi medic insk i stručnjaci koji su ga podržali bili su načelnik uprave zdravstveno-prof i lakt ičkih ustanova Dmit r i j Dmitr i jevič Fedotov i ministar zdravlja SSSR-a Je f im Ivanovič Smirnov. Gvjerivši se u pozitivne rezultate li ječenja g ladovanjem, nisu se plašili otvorit i put novom smjeru u medic in i .

S jećam se našeg likovanja kada je 1952. god. , prvi put u SSSR-u, bilo izdvojeno 25 kreveta za li ječenje somatskih bolesnika m e t o d o m odmjerenog gladovanja i to u Inst i tutu za termalno liječenje.

Posao je k renuo dobro. O t o m e govore svjedočenja samih bolesnika. Evo ih, u is tom fasciklu:

"Bila sam težak invalid 5 godina (I. grupa). Teško sam patila od srčane i bronhi ja lne astme. Devet puta sam imala zapaljenje pluća, t rombof lebi t is , kolecistit is. bila sam ugojena - 126 kg, došla sam u institut s tešk im iši jasom. Do dolaska u institut ležala sam kod kuće, kao paralizirana, dva mjeseca. Došla sam 2. rujna 1951. god . U početku su me liječili na neurologi j i . Isprve mi je to pomagalo, a onda mi se stanje jako pogoršalo, i napokon sam izgubila svaku nadu da će mi bit i bolje. Moja se li ječnica potrudi la da me prebaci na specijalni odjel kod doktora Marbekova. Već 4. dana gladovanja prošli su jak i bolovi. A 10. dana gladovanja hodala sam bez štaka.

Gladovala sam ukupno 26 dana. I rezultat je izvanredan. Ponovo sam se ukl juči la u život kao svaki zdravi čovjek. Zaboravila sam što znače srčani napadi , oni pakleni bolovi u srcu, astmat ično gušenje. Išijas se izgubio."

3. veljače 1953. h. K.

"T i jekom 10 godina bolovala sam od neurodermit isa. Cl tri godine više s a m puta ležala na k l in ikama, bila u raznim topl icama, liječila se raznovrsnim m e t o d a m a i med ikament ima u m n o g i m medic insk im ustanovama u Moskvi. Poslije pr imjene nekih metoda nastupilo bi poboljšanje, ne bogzna kakvo i ne zadugo, poslije čega bi se moje stanje ponovo pogoršalo.

Kra jem kolovoza 1952. godine nastupi lo je naglo pogoršanje bolesti.

60

Neurodermit is , koji je do tada bio lokaliziran u nekoliko žarišta, proširio se po cijeloj koži, koja se po tpuno izmijenila: od elastične, ona je postala gruba, suha, zategnuta, tamnocrvene boje. Svrbež je bio neizdržljiv. Ležala sam nepomično pod pokr ivačem, jer mi je svaki pokret pričinjavao mučenje. Život mi je postao nesnosna patnja. U takvom sam stanju došla na specijalni odjel doktora Marbekova. Poboljšanje m o g stanja je počelo drugog dana gladovanja, a već za nekol iko dana mog la sam normalno hodati i pomicat i ruke.

Gladovala sam 26 dana i glad sam podnosila vrlo lako. Svrbež je po tpuno iščezao 10-12 dana nakon prelaska na prehranu. Istodobno sa iščezavanjem svrbeža poboljšavao se i izgled kože. Koža je postala normalna, postala je elastična, vratila mi se potpuna sloboda pokreta. Patnje su ostale iza mene. Vratila sam se medu žive. Ponovo osjećam životnu radost i želju da rad im."

E. U.

"Kako sam bolovao od kroničnog nefritisa - od zapaljenja bubrega u teškom obl iku - u razdoblju od 1945. do 1952. god. nalazio sam se na li ječenju na raznim kl in ikama sedam puta: četiri puta u Centralnoj vojnoj bolnici (nakon čega sam bio demobil iziran kao invalid III. grupe), dva puta u bolnici "Ost roumov" i jedanput u klinici MMI. Os im toga, li ječio sam se kod l i ječnika-homeopata. Međut im, sve te mjere, ne samo da me nisu mog le izliječiti, nego nisu uspjele ni da spriječe progresivni razvoj bolesti.

Prosinca 1952. god . došao sam na specijalni odjel Instituta za termalno li ječenje. Poslije 50-dnevnog liječenja u toj klinici po metod i terapi jskog gladovanja, koji je razradio rukovoditelj odjela doktor Marbekov, nestali su svi znaci moje bolesti, i opet se osjećam sposobnim za rad."

Strani znanstveni suradnik T.

"Ja sam bolovala od 1949. god . od hipertonije i stenokardije i sve se vr i jeme liječila u polikl inici, ležala u boln icama, sanatori j ima, ali bez rezultata. Postala sam invalid II. grupe zbog teškog stanja bolesti, čestih srčanih napada. Poslije svakog napada ležala sam u krevetu po

6 1

mjesec dana. Nisam radila oko dvije godine. Masla sam se konačno, u Institutu za termalno liječenje, u

speci ja lnom odjelu doktora Marbekova. Liječenje n jegovom m e t o d o m gladovanja vrati lo mi je sposobnost za rad...

13. studeni 1952. R.

". . .Godine 1947. imao sam insult. Dvije godine kasnije, 1949. god. - infarkt miokarda, a 1952. godine ustanovljena mi je dijagnoza: hipertonija u stadiju izraženih sklerot ični promjena. Od ožujka 1952. godine počele su angiospazme moždanih krvnih sudova u vrlo teškom obl iku, zbog čega sam bio na l i ječenju u nizu zdravstvenih ustanova.

Od 12. prosinca 1952. godine nalazio sam se na liječenju na speci ja lnom odjelu Instituta za te rmalno liječenje, gdje sam došao u veoma s labom stanju, jedva se držeći na nogama, s izgubljenim samopouzdan jem, s vr toglav icom i stalnim bučanjem u glavi.

Poduzimajući kuru liječenja dugot ra jn im gladovanjem, ja sam poslije 20-dnevnog gladovanja i odgovarajuće prehrane nekuhanom hranom, osjetio znanto poboljšanje zdravlja: iščezli su ostaci pareze na lijevoj strani, pobol jšao mi se vid, nestalo je buke u glavi i vrtoglavice, počeo sam hodat i s igurno.

Do dolaska dok toru Marbekovu misl io sam da sam već nesposoban za rad, ali sad se os jećam sol idno i mogao bih raditi.

Mnogobro jn i pr imjer i , čiji sam svijedok bio u speci jalnom odjelu, daju mi pravo reći da li ječenje dugotra jn im gladovanjem zaslužuje iznimnu pozornost. Za to su uvjerljivi dokazi mnog i prijatelji koji su, spašeni t o m m e t o d o m , sada zdravi l judi."

General V.

Je li bi lo sve tako uspješno i izvanredno kako se može pomisl i t i na osnovi t ih svjedočenja? Me, razumije se. Mijedna nova stvar ne može proći bez grešaka, neuspjeha i nepri jatnih slučajnosti. Bilo ih je i kod Marbekova.

Premda s m o oboj ica vrlo dobro shvatili nužnost znanstvene utemel jenost i terapi jskog gladovanja, Mikolaj je žurio, želio je pomoć i što većem broju bolesnika: "Memam sada vremena baviti se teor i jom,

62

treba liječiti, liječiti - često je govorio - metoda će opravdati samu sebe, to m o g u ne vidjeti samo slijepci i rutineri! Mi možemo pomoć i stot inama bolesnika koj ima nije pomogla nijedna od poznatih terapijskih metoda, a od mene se traži da obustavim liječenje dok se ne razradi teori ja." I ne obazirući se na povremene sporove i otpore, Marbekov je uporno išao svojim pu tem. Tako je bilo do 1953. godine, kada je specijalni odjel pri Insti tutu za termalno liječenje bio zatvoren.

...G to vr i jeme ja sam također nekol iko godina primjenjivao me todu terapijskog gladovanja.

Kao psihijatar, razmišljao sam o pr imjeni terapijskog gladovanja u psihijatriji. Vidio sam kako šizofreničari u katafoničkom stuporu odbijaju pr imati hranu. I drugi naši paci jenti , u bunilu ili halucinantnim stanj ima, bune se kada im se nudi jelo. Vidio sam praksu nasilnog hranjenja, kojoj psihijatri ob ično pribjegavaju č im bolesnici počnu odbijati jelo. A nije li to odbijanje hrane instinktivna zaštitna reakcija bolesnog organizma?

Analizirajući metode liječenja koji se pr imjenjuju u psihijatriji, uspoređivao sam ih s pretpostavl jenim djelovanjem rasterećujuće-dijetne terapije. Šizofrenija se često liječi m e t o d o m šoka (elektrošokovi, inzulinski šokovi). Što se pri t o m e dešava? Oštre promjene u biokemij i moždanih stanica. Među t im , gladovanje u razdoblju acidozne krize također izaziva biokemijske promjene u stanicama, samo do toga dolazi, vjerojatno u blažoj fo rmi , tu se "unutrašnji liječnik" sam brine o dovođenju struktura u najprirodnije, zdravo stanje. Znači, s te strane može se očekivati pozitivan učinak.

Kada je riječ o načelu liječenja bolesnika oboljelih od šizofrenije... mirovanje bolesnog organa je najvažniji način borbe protiv patološkog procesa. G traženju takvog mira medic inski su stručnjaci prišli l i ječenju snom, u m j e t n o m stvaranju zaštitne inhibicije. Međut im, prijelaz organizma na unutrašnju prehranu pruža divan odmor ci je lom živčanom sustavu. Prema t o m e , ona djeluje isto kao zaštitna inhibicija.

Dakle, me toda gladovanja sjedinjuje u sebi dvije protivrječnosti -duševni potres i inhibici ju. G t o m e i treba tražiti rješenje zadaće koju smo postavili.

Dokazujući svrhovitost pr imjene terapi jskog gladovanja u liječenju

63

šizofrenije, ja n isam, razumije se, znao ni koji će se oblici bolesti lakše liječiti t o m m e t o d o m , ni kako će karakteristike oboljenja utjecati na proces gladovanja, ni kako će se proces gladovanja odraziti na oboljenje. Sve je to došlo kasnije.

Počeo sam liječenje duševnih bolesnika gladovanjem 1948. god. u psihijatri jskoj klinici "Korsakov" s odobren jem akademika Mihaila Osipoviča Gureviča. O tk r i vam svoj fascikl, u n jemu su moj i "prvijenci".

Pr imio sam, u poče tku , na liječenje tri bolesnika. Jedan od njih je pukovnik, čovjek od 60 godina, koji se nalazio u stanju zabrinutosti, nemira zbog svoje porodice - stalno je bio u strahu da će mu netko uništit i porod icu ; slabo je spavao noću , ječao bi. Drugi bolesnik je bio oficir koji je pat io od mani je gonjenja. Treća bolesnica je bila u stanju izgubljenosti, nije se mog la ori jentirati ni u vremenu ni u prostoru, prepoznati svoje najbliže, bila je u stanju nešto blaže izražene razdraženosti. Sve troje su bili pr iml jeni na liječenje uz suglasnost njihovih rođaka; oni sami nisu mog l i dati suglasnost, jer nisu shvaćali da su bolesni.

Kaže se da se "prvi mačić i u vodu bacaju". Kako su mi se samo jasno sačuvali u sjećanju ti mo j i prvi neuspjesi!

Evo pukovnika. . . On je sjedio nekako čudno, nakostri ješeno, kao razljućena bolesna pt ica, šutio je, bez ikakva znaka protesta, nije zahtijevao je lo; na prekid prehrane bio je po tpuno ravnodušan. A nagovorit i ga da iziđe u šetnju, sprovesti potrebne procedure - bilo je nemoguće : on se tako uporno suprotstavljao da smo moral i primjenjivati f izičku snagu. To je bio prvi neuspjeh, koji je odmah izazvao negodovanje u klinici. Osobl je je osuđivalo "pr imjenu nasilja", ja sam bio prekoren zbog "nerazumnih" zahtjeva, zbog "šegačenja s l judskom nevol jom".

Drugi bolesnik, naprotiv, tražio je jesti, svađao se, vikao: "Kakvo je ovo li ječenje, tako samo fašisti liječe!" Drugi bolesnici su se počeli uzbuđivati. Ali 7. dan gladovanja, za vri jeme šetnje, m o j bolesnik je izmaknuo nadzoru l i ječnika, o t rčao u kant inu, zgrabio kruh i počeo ga halapljivo gutat i . Moj i su bolesnici prekinuli liječenje glađu administraci ja klinike se uplašila posljedica.

Tako bi se, možda, s neuspjehom i završili moj i prvi eksper iment i .

64

Završeni su o s u d o m . Da, ja sam i sam sebe osuđivao, muči le su me sumnje. . . I sve mi se opet, činilo da m o r a m obavezno pokušati još koji put . Moje misli o koristi gladovanja za duševne bolesnike ne m o g u biti pogrešne.

Podržavali su me akademik Mihail Osipovič Gurević i profesor Ivan Vasiljevič Strel jčuk. On i su mi pomogl i da obnov im eksperimente u drugoj psihijatri jskoj bolnici .

T a m o je bilo izdvojeno nekol iko mladih ljudi koji su oboljeli od šizofrenije. Jedan od njih je nepokretno ležao u stanju katatoničkog stupora, odbi jao je uzimati bilo kakvu hranu, sve vrijeme je šutio. Bolesnik se prot ivio sprovodenju procedura, ali ipak smo mu uspijevali redovno čistiti crijeva i izvoditi ga u šetnju.

I najzad - prvi uspjeh! Poslije acidozne krize bolesnik je od jednom počeo govorit i. Čini mi

se da se n ičemu u životu nisam tol iko radovao koliko t o m ne sasvim povezanom mrml jan ju ! Rekao je da su mu nekakvi "glasovi" zabranjivali uzimati hranu i razgovarati (slušna halucinacija). Znači, u n jegovom su se mozgu za vr i jeme gladovanja desile nekakve promjene. Veliko Pavlovljevo učenje o sveopćoj povezanosti, o jedinstvu cijeloga organizma ponovo se potvrđivalo, opće djelovanje na organizam odrazilo se i na rad moždanih stanica.

Iz dana u dan bolesnik se osjećao sve bolje. Već je počeo sam ustajati, pr imjenj ivat i sve procedure, počeo je čak i pomalo razgovarati s d rug im bolesnic ima. Za mjesec dana mo j je bolesnik po tpuno ozdravio. To je bila neizmjerna radost, to je bilo čudo! Me, nije riječ o čudu, ni govora, već o log ičnom rezultatu davno proučene metode liječenja. Sada sam čvrsto vjerovao u svoju metodu , vjerovao sam u svoje mogućnos t i !

Stanje dvojice drugih šizofreničara (oni su se žalili na razne

neprijatne osjećaje u tijelu) također se značajno poboljšalo nakon

liječenja. Čak i bolesnik čije je oboljenje bilo vrlo staro počeo se

osjećati nešto bolje. Tada sam već shvatio kakvu veliku prepreku u liječenju ljudi s

po remećenom ps ihom predstavlja to što oni nisu svjesni svoje bolesti i što odbi jaju liječiti se g ladovanjem. Želja za ozdravljenjem, svjestan

65

odnos prema metod i rasterećujuće-di jetne terapije igraju o g r o m n u u logu u uspjehu li ječenja. U to sam se uvjerio uspoređujući tok bolesti kod somatsk ih bolesnika i naših pacijenata.

Sl jedeću skup inu od čet ir i bolesnika liječio sam u bolnici br. 3 (bivša Preobraženska psihijatrijska bolnica). Prva se bolesnica razboljela ubrzo nakon porođaja, bila je depresivna, govorila je da je treba ubit i , da je velika grešnica - zbog nje je počeo rat, zbog nje su poginul i njen brat i ma jka , ponavljala je da je ona osuđena na vječne muke. h o ć u bi čula glas mrtve majke.

Bolesnica je gladovala 15 dana. Od 7. dana gladovanja postala je mirni ja, nije više čula majč in glas, dobro se orijentirala u prostoru i v remenu, l jubazno je razgovarala s rođakom koja ju je posjećivala, no ipak bi se najveći dio v remena zadržavala u krevetu.

Već 5. dana rehabil i taci jskog razdoblja bolesnica je rado uzimala hranu, počela je opći t i s osta l im bolesnicama. Narednih se dana brzo oporavljala i fizički je ojačala. Otpuštena je kući u znatno pobol jšanom stanju.

Činilo se da je sve bilo dobro. Bolesnica je maštala o t o m e kako će se vratit i mužu , d jetetu, kako će jo j život krenut i no rma ln im t o k o m . Mjesec dana poslije otpuštanja otputovala je kući u Saransk. Muž je nije ht io pr imi t i , čak jo j nije pokazao ni dijete. To je tako utjecalo na ženu da se ponovo pojačala psihoza, bolesnica je smještena u lokalnu psihijatri jsku boln icu.

l a k o ponekad život upropašćuje rad li ječnika, razarajući s vel ikom m u k o m rehabil i t irani nježni aparat čovjekova mozga.

Druga bolesnica je katatonik. Li ječnica-rentgenolog, još mlada žena. Opet isti s imp tom i - po tpuna šutnja, odbijanje hrane, higijenskih procedura. Al i sada me to više nije plašilo, n isam mnogo mar io ni za pr imjedbe o mojo j "nehumanost i " i m o m "nasilju nad osobnošću". Da, sve što je bi lo po t rebno za li ječenje radili s m o pr inudno, ne obazirući se na otpor bolesnice. Već 15. dana gladovanja počela se sama oblačit i poslije kupanja. Istina, bolesnica je i dalje šutjela, ni riječ se nije mog la čut i s njenih čvrsto stisnutih usana; oči su gledale pravo, u n j ima, č ini lo se, nije bi lo nikakva znaka svijesti. Ali, evo... p r imjeću jem kao da se bolesnica s vremena na vrijeme budi , pogled

6 6

joj postaje misaoni j i , počeo sam, čak, primjećivati u nj ima zanimanje za sredinu koja je okružuje i misl io sam: možda će jo j domaća atmosfera, na koju je navikla, vratiti aktivnost? I stvarno, kada je, radi probe, 10. dana od početka uzimanja hrane bolesnica otpuštena s ma j kom kuć i , o d m a h je počela govorit i , zanimala se za svoje haljine, svirala je ma lo na klaviru. Po povratku u bolnicu naša pacijentkinja je samo kra tko odgovarala na pitanja, bila je zatvorena i gotovo nepristupačna. Postupno se, pak, stanje bolesnice poboljšavalo, bila je sve pristupačnija i aktivnija, a mjesec dana poslije gladovanja otpuštena je kao prakt ično zdrava.

Treća je bolesnica bila zlobna, nepristupačna, stalno je ležala u krevetu s navučenim pokr ivačem preko glave, mislila je da na nju pogledi ljudi djeluju negativno, usiljeno i neprirodno bi jela iz ruku osoblja ili sama sjedeći u krevetu, navukavši pokrivač na glavu.

Poslije jednomjesečnog gladovanja ta je bolesnica dobro odgovarala na pitanja, priopćavala podatke o svojoj prošlosti, ali je i dalje tvrdila da na nju djeluju tuđ i pogledi. U procesu rehabilitacijske prehrane stanje bolesnice se ponovo pogoršalo i postalo je jednako o n o m prije liječenja.

Zašto je , dakle, u razdoblju rehabilitacije nastupilo pogoršanje? Zašto kod jednih bolesnika ozdravljenje ide ravnomjerno, postupno, a kod drugih s prek id ima i "krizama"? Zašto jedni ozdravljuju potpuno, a kod drugih se zapaža samo pr ivremeno poboljšanje. Zašto? Zašto? Nametala su mi se mnoga pitanja, ali sam tek na neka od njih nalazio zadovoljavajući odgovor. Uosta lom, i sam sam još tako malo znao! Mnogo od onoga što je napisano u poglavlju "Unutrašnji liječnik" bilo je tada ili sasvim nepoznato, ili je nailazilo na nerazumijevanje.

Među t im , ipak sam se kretao prema cilju. Tren osokoljen nadom, t ren u tučen oča jan jem, tren izložen podsmjesima, tren ohrabrivan i podržavan od istomišl jenika...

Sada, kada je iza mene 25-godišnji rad s metodom terapijskog

gladovanja u psihijatriji, kada je prikupljen veliki klinički i eksperimentalni

materijal, više mi nisu strašni takvi "zašto". Znam, predstoji još mnogo

rada, još mnogo toga što treba razjasniti, provjeriti, ali ja, s uvjerenjem,

mogu reći: "Naša stvar mora pobjediti, naša će stvar pobijediti!"

67

68

Glava II

Gladujte radi zdravlja

Jednoga četvrtka - pr i jemnog dana u našoj klinici - dođe bolesnik koji se predstavio kao liječnik. Želio se posayjetovati o liječenju g ladovanjem, o k o m e je slušao i či tao, ali, kako sam reče, o t o m e zna malo i kao li ječnik i kao pacijent. Pričekao je dok su se razišli posjetitelji da bi ostao sam u m o m kabinetu. Otpočeo je razgovor. Dva li ječnika uvijek imaju o čemu porazgovarati. Prirodno je da je razgovor o d m a h prešao na terapi jsko gladovanje.

- Vi kažete da se liječenje odmjeren im gladovanjem preporučuje samo u uvjet ima stacionara, a u inozemstvu ga privatni liječnici često pr imjenju ju i kod kuče - reče doktor S.

- Privatni li ječnici? On i se prihvaćaju svega što im donosi dobar honorar. Ali pus t imo Zapad. Da v id imo možemo l i se koristiti t o m m e t o d o m ambu lan tno u našim uvjetima. Misl im, da je kod nas bilo već eksper imenata ambu lan tnog liječenja, koji su se završili s usp jehom. Među t im , obavezni smo da t o m načinu liječenja postavimo veće zahtjeve: pot rebno je izvršiti sve kontrolne analize, rentgen, e lekt rokard iogram, sprovođenje fizioterapijskih procedura, redovno praćenje krvnog t laka, krvnu sl iku. Najvažniji je, pak, uvjet da liječnik postane specijalist u to j oblasti , da poznaje rasterećujuće-dijetnu terapiju isto kao med ikamentoznu ili f izioterapijsku. Ali to još nije sve: liječnik mora osigurat i kod kuće bolesnika l i ječničkim i sestrinskim nadzorom. Svaka intervencija sa strane (krit ika, sažaljenje, podsmi jeh, nagovaranja) može nanijeti nepopravlj ivu štetu t i jekom transformaci je organizma. Stoga li ječnik mora utjecati ne samo na bolesnika nego i na l jude m e đ u koj ima se ovaj nalazi. Eto kol iko briga očekuje liječnika koji se prihvati ambu lan tnog liječenja gladovanjem! Treba uzeti u obzir i ovu okolnost . Izolirani bolesnik se lišava važnog čimbenika - općenja

69

s d rug im l judima koj i se, kao i o n , liječe gladovanjem. Maše iskustvo pokazuje koliki značaj imaju uzajamno zanimanje, suosjećanje, uzajamna podrška za vri jeme gladovanja i rehabilitacije. Sve je to, razumije se, lakše osigurat i u stacionaru.

I znate, snaga naše metode je takva da bolesnici koji dođu u kliniku vrlo brzo postanu pristaše i entuzijasti ove terapije. Svratite u odjel i porazgovarajte s prv im koga sretnete i čut ćete najpozitivnija mišljenja o li ječenju odmje ren im gladovanjem.

Mi kakve pot ištenost i , op t imis t ičko raspoloženje. Psihološki se to može objasnit i ovako: svatko, t ko odluči gladovati savlađuje pr i rodan otpor svijesti zasnovane na misl i da je norma lno i dobro da se čovjek hrani, a da je loše, opasno i m u č n o da gladuje. Ali izabravši tu me todu li ječenja, bolesnik se počinje osjećati "herojem", a "heroju" ne priliči da se žali, da plače, da ječi . Stoga svaki bolesnik nastoji biti hrabar, svi se junače, podržavaju jedni druge, a to stvara povoljno ozračje.

O d j e d n o m pr imjeću jem osmi jeh na licu S.-a, osmijeh iz kojega se čitala neka uzdržanost i krivica, koji nije bio u suglasju s njegovim muževnim izgledom i naš im razgovorom. Da, to nije ni osmi jeh, dršću mu usne. Sto je s nj im? Ubrzo sam dobio objašnjenje: "Ja vjerujem u tu me todu , želim se liječiti, ali m o r a m otvoreno reći da se ne osjećam "hero jem" , malodušan sam i bo j im se osjećaja gladi, muka koje ona izaziva."

Uvjerivši se u mo ju ljubaznost i suosjećajnost, S. nastavi: "Stvar je u t o m e što sam ja Lenj ingrađanin. Imao sam 9 godina kad je počeo rat. O tac je pog inuo na f rontu prvih mjeseci. Maša je porodica ostala u gradu, počela je b lokada i dugotra jno gladovanje. Postupno su umiral i moj i najbliži: d jed, stric; umiral i su susjedi. Bilo nas je četvoro djece, troje je umr lo . Najdulje smo izdržali mat i i ja, zatim je i ona umr la. Mene su s teškom distrof i jom donijeli u boln icu. Kao što vidite, preživio sam. nemoj te me smatrat i plašlj ivcem. Ja se ne boj im nikakvoga rada, odr icanja, naprotiv, teškoće me privlače, mobil iziraju. Ali g lad. . . "

- Mnogi poput vas povezuju terapi jsko gladovanje s pr inudnim gladovanjem i s d is t rof i jom. Poznato je, također, da u slabo razvijenim zeml jama t isuće l judi umire od gladi. Među t im, pr inudno se gladovanje

7 0

bi tno razlikuje od terapi jskog, odmjerenog gladovanja. Još jedanput naglašavam da odmjereno gladovanje ne izaziva nikakve distrofične ireverzibilne patološke promjene u čovjekovom organizmu. U to ćete se uvjeriti na osnovi naših ispitivanja, s koj ima ću vas upoznati. Sto se tiče "muka od gladi", one nisu tako strašne. Porazgovarajte s našim bolesnicima i čut ćete što oni kažu: "Glad nije teta, već je rođena majka."

Upoznao sam doktora S.-a s našim bolesnicima, govorio mu o biti i metod ic i sprovođenja terapi jskog gladovanja.

Evo ukratko, što bi po m o m mišl jenju, t rebao znati svatko tko se želi liječiti odmje ren im gladovanjem, jer su obaviještenost bolesnika i odsutnost straha od ove vrste terapije osnovni uvjeti za uspjeh metode. . .

Nakon dolaska u stacionar bolesnik, prije svega, prolazi kroz detal jnu obradu, koja ukl jučuje pregled kod terapeuta, neurologa i niza drugih specijalista. Vrše se biokemijske analize (krvi, mokraće, stolice), uzima se e lekt rokard iogram, elektroencefalogram, mjeri se krvni tlak, puis, težina i td. Poslije svestranog izučavanja bolesnik se poziva na razgovor s l i ječn ikom, na ko jemu se, zajedno s n j im, određuje rok gladovanja. Rok se određuje individualno, u ovisnosti o uzrastu, specif ičnosti obol jenja, rezultatu pregleda. Obična kura gladovanja je 25 -30 dana, a samo u r i jetkim slučajevima 35-40 dana. Ukupno, u razdoblju gladovanja bolesnici gube prosječno 12-18 posto od prvobitne težine.

Dakle, učinjen je odlučujući korak - bolesnik je psihološki pr ipreml jen za gladovanje. Sada počinje fizička pr iprema. Ona počinje s nepr i ja tn im pos tupkom čišćenja crijeva povećom dozom gorke soli. Sol se daje uvečer, i od tog trenutka prestaje uzimanje bilo kakve hrane. Prekida se uzimanje svih medikamenata.

Ju t r o prvoga dana počinje s kl ist iranjem. Moglo bi se pomisl i t i da će purgativ i klistir odstranit i iz želuca i crijeva sve otpatke. Međut im nije tako. T i j ekom cijelog razdoblja gladovanja bolesnik j ednom dnevno pr ima klistir i svakodnevno izbacuje otpatke iz organizma. To obično iznenađuje bolesnika, ali mi već znamo da, od trenutka nastupanja spontane sekrecije u organizmu koji je prešao na endokr inu prehranu,

71

dolazi do iskorištavanja vlastit ih resursa i pojave izmeta sl ičnog prvom izmetu novorođenčadi .

Sljedeći postupak, koj im započinje bolesnikov dan, jest kupanje i masaža. Vrši se naročita masaža - takozvana "prit iskajuća", koja izaziva hiperemiju kože, osobi to u područ ju k ičme, njenog grudnog i vratnog dijela. Sjećate li se Puškinovih opisa poznatih tifliskih topl ica, gdje poslužitelj doslovce "pleše" na svom klijentu? Nešto se slično zbiva i t i jekom ove masaže.

Masaža i kupanje (ili tuširanje) su završeni, sada se može i "doručkovat i" . Bolesnici piju čaj od šipka. Zat im se, oko 20-30 minuta, odmara ju od "hranlj ivog doručka" i odlaze u šetnju. G zimsko vri jeme mora ju biti dobro obučen i , jer su ljudi zimogrožljivi t i jekom gladovanja.

G šetnji bolesnici izvode kompleks vježbi disanja. Šetnja traje do 13-14 sati, a zat im dolazi "ručak". To je opet čaj od šipka ili naprosto voda, a u nek im slučajevima mineralna voda. Ljeti, kada je vrućina, bolesnici ob ično i u šetnju ponesu bocu s vodom, iz koje s vremena na vr i jeme "po tegnu" po koji gutl jaj. On i , u pravilu, popiju 1,5-2 litre vode dnevno, p remda se količina vode ne ograničava.

Preko dana bolesnici se podvrgavaju fizioterapijskim postupc ima po uputstvu l i ječnika (di jametr i ja, tuširanje i si.), pri čemu se uzimaju u obzir popratna kronična somatska oboljenja.

Sve s lobodno vri jeme (kad ne spavaju, kad ne pr imjenjuju procedure i ne šetaju) bolesnici su zauzeti radnom terapi jom, č i tanjem, raznim društvenim igrama za s to lom. Tu dolaze do izražaja individualne sklonosti - jedn i s uživanjem igraju šah, drugi čitaju, crtaju, vezu. Večernji sati se rado provode pred televizorom, omladina pleše.

Gvečer se služi opet čaj od šipka. Prije spavanja bolesnici također piju taj "čaj", peru zube, ispiru grlo (higijena usta je jako važna u razdoblju gladovanja). Spavaju, po mogućnost i , u maks imalno prozračenim prostor i jama, ali dobro pokriveni. Posljednjih dana gladovanja, kada se zimogrožlj ivost povećava, u bolesničkim se sobama noću ukl jučuju grijalice.

Takva se dnevna rutina poštuje u ci je lom razdoblju gladovanja, i -što iznenađuje l jude koji nisu upoznati s nač inom našeg liječenja -bolesnici ne slabe, nije im stalo do toga da stalno leže. Čak, obrnuto ,

72

pri kraju gladovanja često ispoljavaju veliku energi ju, veću nego na njegovu poče tku .

Ob ično prvih 3-5 dana gladovanja bolesnici gube apetit, kao i sve prirodne uvjetne reflekse gladi. Bolesnike više ne podražuje izgled i mir is hrane, zveket posuđa i slično. Među t im, sjećanja na jelo ostaju trajna, osobi to ako se bolesnici ne oslobađaju razmišljanja o hrani. I ovdje veliku ulogu igra riješenost bolesnika da se liječi i povjerenje u li ječnika.

Li ječnikovi pomoćn ic i , izvršitelji njegovih naloga jesu medicinske sestre. Budan nadzor, objašnjavanje, stalno suosjećanje, a ponekad naprosto dobar savjet - veoma su potrebni našim bolesnicima. Bolesnici su u neob ičn im uvjetima, oni se moraju odreći tako uobičajenog čina kao što je uzimanje hrane. Čak i takva sredstva, kao što su tablete protiv nesanice, valerijanine kapljice, poslastice: bombon i , keksi - t j . sve što se dozvoljava u drug im bolnicama - kod nas se ne dopušta. Ako to ne objasni liječnik, može doći do nedoumica , nerazumjevanja, i tu je potrebna medicinska sestra. Veliki psihološki značaj ima, također, kontakt bolesnika s on ima koj ima je pomog lo terapi jsko gladovanje.

Kl iničke pokazatelje završetka terapi jskog gladovanja predstavljaju: pojava apetita i svježe boje lica, jezik očišćen od skrame, nestanak nepri jatnog zadaha iz usta i gotovo potpuni prestanak izlučivanja izmeta p o m o ć u klistira. Među t im , ponekad, zbog cijelog niza okolnost i , mora otpočet i prehrana bolesnika prije pojave t ih pokazatelja, što ipak ne isključuje pozitivne rezultate liječenja.

Ma kako bezbolno i uspješno protekao proces gladovanja, ipak se prijelaz na rehabil itaciju uvijek doživljava kao izvojevana pobjeda, kao praznik. Sokovi , voće, laka hrana, na koju mnog i nisu navikli, poslije gladovanja veoma je ukusna i izaziva odobravanje, šale, smijeh. G blagovaoni je kod nas uvijek živo, veselo.

Pravilnost sprovodenja rehabil i tacijskog razdoblja ima ne manj i , ako ne veći, značaj od gladovanja, i ovdje je potrebna iznimna pozornost li ječnika i dobro odabrana dijeta.

Prvog dana rehabilitacije bolesnici dobijaju sokove razblažene v o d o m , zat im, naprosto, sokove. Potom se, u jelovnik, postupno ukl jučuju

73

mli ječno-bi l jni proizvodi (u početku propasirano sirovo voće i povrće, zat im kefir, kaše i si.). Kuhinjska sol se po tpuno isključuje iz prehrane u prvoj polovini rehabi l i taci jskog razdoblja, jer njena uporaba može izazvati poremećaj metabol izma i otečenost. Također se strogo zabranjuje meso, mesni proizvodi, gljive, jaja i, razumljivo, alkohol i pušenje.

Rehabil i taci jsko razdoblje traje jednak broj dana kao i razdoblje gladovanja, ali se bolesnic ima preporučuje da i nakon njega poštuju ml i ječno-bi l jnu di jetu. Pored vel ikog sadržaja vitamina i mineralnih soli, njen je značaj u t o m e što osigurava alkalnu reakciju krvi nužnu za normalan život organizma.

Dnevna rutina bolesnika t i jekom rehabil i tacijskog razdoblja ostaje, približno, ista (šetnje, fizioterapijski postupci , radna terapija, aktivan odmor ) . No prvih dana rehabilitacije bolesnici ob ično osjećaju slabost, promjenl j ivog su raspoloženja i provode u krevetu veliki dio vremena.

Upoznavši ga s m e t o d i k o m sprovođenja terapi jskog gladovanja, obavjestio sam dok tora S.-a i o našem kl in ičkom režimu.

To omoguću je da se stekne jasna slika o ci jelom procesu, koji može biti uvjetno podijel jen na šest stupnjeva - tri stupnja gladovanja i tri stupnja rehabil i taci je.

Razdoblje gladovanja: Prvi stupanj (podražaj gladi), l i j ekom prvog stupnja, koji traje

ob ično 2-4 dana, bolesnike nadražuje sve što je povezano s h ranom: njen izgled, mir is, razgovori o je lu, zvuk posuđa i slično. Sve to izaziva izlučivanje pl juvačke, krčanje u t rbuhu, osjećaj dugog i tupog bola; pogoršava se san, povećava se razdražljivost, bolesnik je lošeg raspoloženja. Ponekad se kod bolesnika zapaža izvjesno pogoršanje psihot ične s imptomat ike . Težina tijela brzo pada (po 1 kg dnevno). Zeđ ob ično nije velika. Arteri jski tlak kod većine bolesnika ostaje nepromjenjen. Puis se nešto ubrzava.

Drugi stupanj (povećavanje acidoze). Od 3. do 5. dana gladovanja ob ično se smanjuje osjećaj gladi, a ponekad i po tpuno iščezava, dok se žeđ ob ično povećava. Kod većine bolesnika zapaža se jedna opća usporenost. Ponekad, osobito ujutro, neki se bolesnici žale

74

na glavobol ju, vrtoglavicu, gađenje, osjećaj nemoći . Te se pojave, u znatnoj mjer i , ublažuju ili po tpuno iščezavaju nakon šetnje, uzimanja alkalnih voda (mineralne). Kod bolesnika se zapažaju sve veće naslage bijele ili sive skrame na jeziku, suhoća jezika i usana, sluz na zubima, zadah acetona iz usti ju, suhoća i bli jedoća kože. Krvni t lak se postupno smanjuje, puis postaje usporenij i , disanje dublje, usporenijega r i tma. Kod nekih se bolesnika zapažaju pojačani s imptomi popratnih kroničnih somatsk ih oboljenja. Gubitak težine tijela brzo se smanjuje i iznosi 300 -500 grama dnevno. Sve se te pojave, kod različitih bolesnika, oč i tu ju različit im intenzitetom između 6. i 10. dana gladovanja, poslije čega se, može se s lobodno reći, dosta brzo mijenja stanje bolesnika. Nastupa treći stupanj.

Treći stupanj (kompenzacija ili oporavljanje). Ponekad, t i jekom jednog dana ili nekol iko sati, često noću, nastupa nagli preokret, završetak takozvane "acidozne krize". Značajno se poboljšava opće raspoloženje, smanjuje se ili se po tpuno gubi osjećanje fizičke slabosti, javlja se bodrost , prijatnije raspoloženje, nestaju razni neprijatni osjećaji u t i jelu, kao i pojave pogoršanja popratn ih somatskih oboljenja. Kod nekih se bolesnika poboljšanje očituje u valovima, pri čemu su "svijetli" t renuci u početku kratki , a zat im postaju sve dulji i dulj i. Jezik bolesnika počinje se čistiti od naslaga skrame, poboljšava se boja l ica, smanjuje se zadah acetona iz ust i ju. Tonovi srca postaju zvučniji, puis usporenij i . Dnevni gubitak težine je min imalan - 100-200 grama. Obično se znanto poboljšava psihičko stanje bolesnika, gubi se uznemirenost, smanjuje se napetost, depresija, h ipohondr ičnost i drugi s imptomi psih ičkog oboljenja, Trajanje ove faze strogo je individualno kod svakog bolesnika.

Ovaj stupanj ob ično završava pojavom "vučjeg" apetita. Jezik se po tpuno oslobađa od skrame. U to se vri jeme bolesniku san nešto pogoršava, pojavljuju se snoviđenja, u koj ima mnog i vide ukusnu hranu. Ponekad su bolesnici malo razdraženi, pojačava se nemoć, često se nešto povećava krvni tlak, ubrzava puis. Od tog trenutka počinje prehrana bolesnika, nastupa rehabil itacijsko razdoblje.

75

Rehabilitacijsko razdoblje: Prvi stupanj (astenički). Bolesnici, koji su prije toga imal i jaki

apetit , nakon prvog ma log obroka hrane (100-200 grama soka) osjećaju d je lomičnu zasićenost. Ali već kroz kratko vr i jeme (20-30 minuta) ponovo osjećaju jaku glad i s nestrpl jenjem očekuju svaki obrok. U to se vr i jeme kod bolesnika ponovo pojačava nemoć i rado leže u krevetu. Raspoloženje je najčešće promjenl j ivo, s oštr im kolebanj ima. Kod nekih bolesnika zapaža se izvjesno i kratkotrajno pogoršanje psihičke s imptomat ike .

Žeđ se po tpuno utol juje ko l i č inom popi jenog soka. Stolica se, u pravilu, pojavljuje spontano od 2. do 3. dana nakon početka uzimanja hrane. Puis se ubrzava i postaje nestabilan, disanje je manje duboko, ali ubrzanije. G prva dva dana rehabil i taci jskog razdoblja i dalje se smanjuje težina tijela (od 100-200 grama dnevno).

Drugi stupanj (intenzivna rehabilitacija). Ma d rugom stupnju, koji počinje između 4. i 6. dana, apeti t se brzo povećava. Sada, da bi se zasitio organizam, treba uzeti dosta veliku količinu hrane. Težina tijela bolesnika brzo se povećava, približno u ist im proporc i jama kako je padala u razdoblju gladovanja. Kod većine bolesnika težina tijela dostiže prvobi tnu razinu u roku koji je jednak razdoblju gladovanja, a ponekad čak i brže. Paralelno se povećava i fizička snaga, poboljšava se raspoloženje. Psihotička s imptomat ika gubi se u većini slučajeva. Arterijski t lak dostiže norma lnu razinu, puis postaje stabilan, stolica normalna. Jak apeti t i dobro raspoloženje zadržava se kod bolesnika t i jekom 2-3 t jedna, nakon čega taj stupanj neposredno prelazi u posl jednj i .

Treći stupanj (normalizacija). Apeti t kod bolesnika postaje normalan . Hrana ih prestaje po tpuno zaokupljati . . . Raspoloženje postaje stabi lno, spokojno. Meki psihički bolesnici se krit ički odnose prema svojem rani jem ponašanju i izjavama.

Razumije se, svi opisani s imp tom i oči tu ju se individualno. Sve ovisi o bolesniku, o karakteru njegove reakcije na liječenje.

Meki bolesnici dobro reagiraju, i kod njih su svi spomenut i stupnjevi jasno izraženi i b lagovremeni . Liječenje t ih bolesnika daje najbolji terapijski učinak.

76

Kod nek ih, pak, bolesnika ti su stupnjevi bili dobro izraženi s kašnjenjem, ili su blagovremeni, ali slabo izraženi. To su inertni bolesnici ili bolesnici s pret jeranom brzinom osnovnih živčanih procesa. Kod nj ih je uspješnost liječenja smanjena, pozitivni rezultati javljaju se usporeno ili su nestabilni.

Postoje i takvi bolesnici kod kojih se ne oči tuju spomenut i stupnjevi.

Kod njih je reagiranje smanjeno. Ob ično, njihovo liječenje odmjeren im

gladovanjem daje neznatne i kratkotrajne rezultate ili nema nikakva

učinka. Može se reći da izraženost stupnjeva i uspješnost liječenja

odmjeren im gladovanjem neposredno ovisi o stanju reagiranja koje odlikuje očuvanost onih odbrambenih snaga organizma, koje mobi l iz i ramo pri li ječenju g ladovanjem. Reakcija se određuje osnovnim svojstvima živčanih procesa, n j ihovom snagom, uravnoteženošću, pokret l j ivošću, i gdje je sve to u op t ima lnom stanju, - sve je u najbol jem redu. T a m o , pak, gdje postoji inertnost, gdje su reakcije smanjene ili prevladava razdražljivost, efikasnost liječenja se smanjuje.

- A sada - predložio sam doktoru S.-u - pogledajmo u "mozak" naše klinike, u njene istraživalačke laboratorije, da v id imo kako se analit ički potvrđuju naša klinička zapažanja. Tu se energično i naporno radi na svestranom izučavanju bolesnika, otkrivaju se oni procesi koje "unutrašnji l i ječnik" sprovodi u organizmu za vrijeme terapi jskog gladovanja.

Ma osnovi t ih istraživanja, kao i analiza kl iničkih promatranja i niza bioloških č imbenika, m o g u se izvesti neki zaključci koji omoguću ju da se objasni mehan izam terapetuskog djelovanja gladovanja, uoče određene zakonitosti kod različitih oboljenja, otkri ju oni "kontrolni" pokazatelji koji daju mogućnos t da se, do neke mjere, prognozira terapijski uspjeh liječenja svakog bolesnika.

Ta su istraživanja omogući la upućivanje znanstveno zasnovanih prigovora na adresu nekih specijalista, koji ponekad daju negativne sudove o f iz iološkom djelovanju terapi jskog gladovanja. Maprimjer, jedan broj medic inskih stručnjaka plaši se poremećaja u metabol izmu bjelančevina, što dovodi do distrofije. Istraživanja metabol izma bjelančevina pokazala su, da se izlučivanje produkata dušičnog

77

metabol izma s m o k r a ć o m t i jekom gladovanja postupno smanjuje, a to svjedoči o t o m e da nema patološkog razlaganja bjelančevinastih formaci ja.

O p ć e je poznato, da je, prije svega, za pojave al imentarne distrofije karakterist ična smanjena količina bjelačevina u serumu krvi. Izvršena istraživanja svjedoče, naprotiv, o povećanju, u usporedbi s poče tnom ko l ič inom ukupn ih bjelančevina u serumu krvi, t i jekom cijelog razdoblja gladovanja.

B iokemi jska istraživanja su otkri la povezanost između brzine adaptaci je na gladovanje (brzine t ransformaci je metabol ičk ih sustava na unutrašnju prehranu) i uspješnosti terapije. Liječenje bolesnika, kod kojih se t ransformaci ja zbiva brzo ( t i jekom 3.-5. dana gladovanja), daje ob ično dobar terapijski učinak. No ako do transformaci je dolazi kasnije (oko 12.-15. dana), ne zapaža se b i tno poboljšanje stanja.

Jednako karakterist ične pojave zabilježene su pri izučavanju oksidaci jskih procesa, d inamičk ih ispitivanja šećera u krvi, ispitivanja želučane sekrecije i niza drugih pokazatelja. Osobi to su karakteristični pokazatelj i neuvjetovanih sekrecionih refleksa: kod bolesnika, koji su dobro reagirali i kod kojih je učinak liječenja bio najbolji, zapaženo je izraženo povećanje sekrecionih refleksa, dok je, istodobno, za bolesnike sa s labom reakc i jom, kod kojih liječenje nije imalo učinka, bila karakterist ična potpuna odsutnost kolebanja vrijednosti sekrecionih refleksa na svim stupnjevima gladovanja. Te iste osobine promjena bile su zabilježene i pri ispitivanju uvjetovanorefleksne leukocitoze, razmjene pl inova, brzine mo to rn ih reakcija na uvjetovani podražaj.

Ispitivanje svih t ih pokazatelja, utvrđivanje njihove povezanosti s reakci jom organizma, omoguć i l o je da se liječenje ne vrši "na sli jepo", empir i jski , već na bazi znanstveno zasnovanog iskustva. Među t im, m n o g o toga nam je još nepoznato, predstoji nam veliki istraživački rad, dubl je proučavanje procesa koji se dešavaju u organizmu bolesnika.

- Sada, kada ste se upoznali s norma ln im t o k o m razdoblja gladovanja i rehabil i tacije - rekao sam doktoru S.-u - želio bih da vas, kao l i ječnika, upoznam i s nek im kompl ikaci jama koje su moguće u našoj praksi. One m o g u biti zakonite i slučajne. Počet ću od prvih.

78

Na stupnju progresivne acidoze ponekad se javlja muka, povraćanje, glavobolja, bol u predjelu srca, osjećaj velike nemoći . Najčešće se te pojave zapažaju kod gojaznih bolesnika, osobito ujutro.

(J r i jetkim slučajevima pri dugot ra jnom gladovanju (30-40 dana), obično poslije višekratnog povraćanja, m o g u početi rašireni tonički grčevi: u početku se grče prsti na rukama, mišići na l istovima, a zatim žvakači mišić i . Ti su grčevi izazvani dehidrataci jom organizma i def ic i tom kuhinjske soli.

Pri brzoj promjen i položaja iz horizontalnog u vertikalni kod bolesnika se može pojaviti takozvani "ortostatički kolaps" (nesvjestica pri promjeni položaja tijela). Stoga se preporučuje lagano ustajanje iz kreveta, iz kade.

(J pravilu, u razdoblju gladovanja, vrlo se rijetko pojavljuju infektivna oboljenja, pa i prehlada. Iznimku predstavlja kataralna angina, koja se ponekad javlja kod bolesnika, koji su bolovali od nje i ranije. Pojavljivanje angine pri gladovanju može se, vjerojatno, objasniti t ime, što se krajnici ne čiste h ranom. Eto zbog čega veliki značaj ima higijena ždrijela.

Kod bolesnika koji boluju od čira na želucu ili dvanaestercu, za vri jeme acidozne krize, ili u početku rehabil itacijskog razdoblja, može se pojaviti krvarenje čira, a kod bolesnika koji boluju od kamena u bubrezima ponekad počinju bubrežni grčevi, izazvani kretanjem kamena.

Dešavaju se i neočekivane kompl ikaci je, ako naprimjer, (istina, vrlo ri jetko), bolesnici , bez obzira na strogu zabranu, kr išom puše za vri jeme gladovanja. Rezultat - kolaps s jak im bl jedi lom, s padom srčane aktivnosti ili rastrojstvom svijesti s m o t o r n o m razdraženošću.

Pri jevremeno prekidanje gladovanja uslijed različitih somatskih kompl ikaci ja dešava se vrlo ri jetko. Takve komplikaci je m o g u biti samo progresivna ari tmija u radu srca s odgovarajućom p romjenom elektrokardiograma ili pojava žutice, praćene stalnim povraćanjem.

Češće se javljaju kompl ikaci je u rehabil i taci jskom razdoblju. One nastaju ug lavnom, u vezi s nepošt ivanjem dijete, prejedanjem,

s p o č e t k o m uzimanja hrane koja sadrži bjelančevine i oči tu ju se u slaboj probavi (proljev, bolovi u t rbuhu).

7 9

Kod šizofreničara s per iod ičn im bun i lom od 5. do 7. dana rehabilitacije, kada ob ično počin ju uzimati bjelančevinastu hranu, m o g u se pojavit i pogoršanja psihot ičke s imptomat ike u vidu razdraženosti, halucinacija, buni la. Ovdje je pot reban veliki oprez i postupan, laganiji prijelaz na bjelančevinastu hranu. G slučaju naglog pogoršanja moraju se pr imjenj ivat i ps ihofarmakološka sredstva, ali u smanjenim dozama.

Sve te kompl ikaci je , m e đ u t i m , javljaju se dosta ri jetko. Ob ično, proces gladovanja i rehabil i tacije bolesnici podnose dosta lako. A ako se i pojave kompl ikaci je , l i ječnici naše klinike već dobro znaju kakve mjere treba primjenj ivat i za nj ihovo otklanjanje.

T i m e sam završio svoj razgovor s dok to rom S.-om i dodao: "Što se, pak, t iče vašega osobnog liječenja, ne odlučujte se ako duboko ne povjerujete da će v a m o n o pomoć i . "

Ali doktor S. je već čvrsto riješio o tpočet i liječenje.

- G redu, gladuj te, neka vam je nazdravlje! - poželio sam m u .

"Gladujte, nazdravlje!" - govor imo svima koj ima je potrebno takvo li ječenje. Ali zapamt i te: liječenje dugotra jn im gladovanjem može se vršiti samo u s tac ionarn im uvjet ima p o d nadzorom liječnika-specijaliste.

Ako se, pak, ne poštuje taj uvjet...

Ispovijest mladog pustolova Zakucao je. Ali ni sam nije čuo svoje kucanje. G ušima mu se

ponovo pojačavala buka vlaka. Bliže... još bliže... Zanosio se, tren na jednu , t ren na d rugu stranu i, bojeći se da ne padne, pridržavao se za zidove kupea, kojih nije bi lo u blizini, kao ni kupea, ni vagona. A kada su mu otvori l i vrata i sestra ga pridržala da ne padne, došao je svijesti: on je u Moskvi , u bolnici , gdje se liječi glađu, on je t a m o gdje t reba bit i .

Bolničarka je već trčala za pro fesorom, dežurni liječnik je hitao novom bolesniku. A on se jednako smijao, slušajući l jutit glas: "Što, sigurno, samosta lno gladovanje! Gladovao bez l i ječničkog nadzora i pomoć i . Samo pogledaj te do čega je sebe doveo taj čovjek."

Čovjek je imao 20 godina. Ime mu je bilo Volođa. On je odista gladovao. I odista je izgledao kao distrofičar. Mršav, lice kao zemlja, grozničav izgled, kao oprl jene, suhe usne, nepovezane riječi...

80

Volođa je pr iml jen na kliniku za terapijsko gladovanje i upućen na rehabil i taciju. Počela je klinička obrada i liječenje. Ali, prije svega, s Vo lođom je trebalo ozbiljno popričat i .

Pred l i ječnikom se našao m o m a k svijetloplave kose, svijetlih oči ju. Sada on već može sjediti, hodat i , šeta, jede. G ušima se izgubila buka, u oč ima - svjetlucanje. Ali još pati i dugo će patiti od bolova u želucu. I, razumije se, dugo će po nevolji pamti t i svoj pokušaj da se samostalno liječi g ladovanjem.

Da se liječi? Od čega? Od čega je bolovao taj Sibirac? Kako je došao na ideju da primi jeni tu tešku terapiju? Kako ju je sprovodio? Ta pitanja zanimaju l i ječnika.

Svoju pr iču Volođa naziva ispoviješću, o sebi kaže: "Gvijek sam bio pustolov." Dakle, pred nama je ispovijest mladog pustolova.

"Rodio sam se i odrastao u sibirskom selu. Sibir je područje velikih kontrasta: veliki, bučni gradovi, novi objekt i , branama presječene rijeke, kanali, gigantske tvornice, sveučilišta, ponos sovjetske znanosti: Sibirska podružnica Akademi je znanosti. I usporedo s t im čudima - šumna tajga, medvjeđe jazbine i naselja u tajgi.

G takvom sam se j e d n o m m a l o m naselju i ja rodio. Mogao sam izabrati sudbinu zvijeri u z imskom brlogu - mi rno i bezbrižno gladiti šapu. Stabla rastu svuda uokolo. Pod prozorom vrt, u brvnari toplo, u šumi obilje jagoda, gljiva, si tnog zvjerinja. Skini sa zida očevu lovačku pušku - i mesa kol iko hoćeš. Tu je brižna mat i sa njoj svojstvenom n jegom, sve zna uradit i svojim rukama - nahranit i , obuć i , utopl i t i . . . Međut im, škola i komsomo l otkrivali su mi druge puteve: učit i , radit i, činiti podvige. Radio je pr iopćavao vijesti o I judima-junacima. Što izabrati sa sedamnaest godina? Razumije se, put junaka.

Završivši desetogodišnju školu, otišao sam u Omsk. Položio sam razradbeni ispit na sveučilištu. Gpisao sam fiziku. Počela su predavanja, bilo je zanimlj ivo, ali... to nije bio put junaka. Sa m n o m su zajedno studirali ob ičn i m o m c i i djevojke, i nisu se odviše oduševljavali. Divio sam se. Netko je izumio međuplanetarne brodove, letio je u kosmos, netko ostvarivao otkr ića u fizici, kemi j i ! Ti ljudi žive izuzetnim, l i jepim životom. Treba se žurit i , iščupati se iz običnost i ! Ali kako? Knjige ce me pouči t i !

8 1

Počeo sam m n o g o čitati. Zbog knjiga sam zapustio predavanja. Pao sam na nek im ispit ima. Dospio sam na stranice studentskih novina. To me je jako uvrijedilo i razljutilo. Ali, č i tanjem sam se i dalje oduševljavao. Osob i to mi se sviđao Balzac, zaprepaštavala me je njegova plodnost. Saznao sam, da je Balzac stvorio naviku da spava najviše četiri sata, i odluč io sam da i ja tako radim. I kada sam bio na pu tu da dos t ignem Balzacov rekord, došlo je do kompl ikaci je -razbolio sam se. Umjes to da polažem ispite, dospio sam u boln icu.

Nakon bolesti , vratio sam se kući. Mati me je žalila i nije ni spominjala studi j . Na jesen sam se ipak nekako upisao u drugu god inu. Trebalo je dati sve kolokvije i ispite t i jekom prvog polugodišta. Počelo je sve ispočetka: crna kava, jaki čajevi, pušenje. Pojavila se nesanica. Počeo sam se opijat i v inom da bih zaspao, malo sam jeo. Gomilal i su se nepoloženi ispiti. Shvativši da se neću moć i izvući iz studentskih dugova, napust io sam studi j .

Sto da se radi? Od luč io sam otići od kuće. Prijavio sam se na jednu od studentskih radnih akcija, m n o g o sam radio i fizički se iscrpio.

Vratio sam se kuć i , donio majc i novac, rekao joj da više ne studi ram i da sam u nedoumic i što da radim. Mati nije htijela uzeti novac, savjetovala mi je da malo p roputu jem. Taj mi se savjet dopao. Jedan od drugova s radne akcije nagovorio me je da zajedno pu tu jemo u Anapu. Ranije nikad nisam bio na jugu , ni vidio more . Bilo je m n o g o utisaka. Susreti , poznanstva. Međut im, svi s koj ima sam dolazio u kontakt smatral i su me zbog nečeg slabim, živčanim, podsmijavali mi se. To je, za mene, bilo uvredljivo! Zašto bih bio slab? Mogao sam sve svladati! Mene je, naprotiv, iznenađivala slabost drugih: ako ne jedu u uobičajeno vri jeme, žale se na glavobolju, samo što ne plaču. Poželio sam dokazati da je snaga muškarca - u izdržljivosti. Na kiosku se našao časopis sa č lankom "gladujte radi zdravlja". Moj je prijatelj rekao, da se na to nikako ne bi odlučio. Ja sam od jednom osjetio u sebi snagu i, dok sam plaćao ručak, objavim da j e d e m posljednji put , da ću gladovati 40 dana.

Počeo sam gladovati . U uobičajeno vri jeme za večeru osjetio sam potrebu za h ranom, ali autobus me je već vozio planinskim pu tem.

82

Utisci su me odvoji l i od misli o jelu, ali je ubrzo glad ponovo počela "štipati" želudac. Novac mi se nalazio u džepu, a ja sam prolazio pored restorana, blagovaona, gastronomskih radnji, tržnica. Jedino mi je bilo krivo što se ni tko ne divi mojo j izdržljivosti.

U Sočiju sam se upoznao s jedn im čovjekom starij im od mene, koji također putuje po Kavkazu. On se veoma začudio saznavši da ništa ne j edem. Bio je dobar i galantan - misleći da nemam novaca, želio me nahranit i . Pošao sam s n j im u restoran, naručio ručak na svoj račun, ugost io ga, a sam nisam ništa ni dotakao. Čuđenje m o g poznanika prešlo je u neku vrstu poštovanja prema meni . Likovao sam, provjerivši se na taj način.

Sada se s jećam, kao u snu, neba poput laka, zelenog mora, l jubičastih planina, kavkaskih restorana... Svuda me je progonio mir is hrane, koji sam udisao radi m o g novog prijatelja i radi provjere svoje izdržljivosti. Muka mi je bila od toga mirisa. Već 20 dana ništa nisam uzimao u svoja usta!

Ušli s m o u vlak i pošli u Lenj ingrad. Osjećao sam se kao u Ijuljašci, pred oč ima mi je stalno nešto svjetlucalo, čak i kad bih zatvorio oč i . Putnici su razvezivali torbe, jeli pi letinu, sendviče, nudeći me srdačno da im se pr idružim. Ja sam uporno odbijao. Zene su me žalile, muškarc i mi se rugali Trp io sam.

Lenj ingrad me je dočekao s jak im vjetrom. Trčao sam ul icama, nisam smio sjesti ni u kakvo t ransportno sredstvo, bojao sam se muke i povraćanja. Pojavili su mi se bolovi u t rbuhu, zgrčio sam se od m u k e , i sklonio se u jedan ulaz, trudeći se da savladam bol. U takvom stanju našao sam se u Ermitažu. U dvoranama Flandrije i Holandije zaustavih se pred o g r o m n i m sl ikama: mrtva priroda - sjajne gozbe u bo jama, tržnice, dućani , ružičaste šunke, smaragdne gomile povrća, rumeno voće, purpurna boja prolivenog vina... U t o m t renutku sjetih se onog umoboln ika što je u Tretjakovskoj galeriji udario nožem u Rjepinovu sliku. Razumio sam ga. Poželjeh uništiti taj t r i jumf žderanja. Nije bilo druge - pobjegoh iz Ermitaža.

Uhvati me drhtavica, zaboli grlo, grudi. Moj suputnik, koji se zaustavio zajedno s a m n o m , jako se uznemiri i donese mi kuti ju tableta nekog lijeka. Počeh ih gutat i - jednu, dvije, progutah pet komada.

Počeše užasni, neizdrživi bolovi u t rbuhu! Tad sam se prvi put uplašio. Ali ne svog stanja, već toga što me tudi ljudi o tpremaju u bolnicu u Lenj ingradu i što neću m o ć i dokazati da izvodim eksperimet. Mogl i su me razumjeti samo u Nikolajevljevoj kl inici, i ja se zaput im u Moskvu.

Svoj kovčeg sam bacio negdje na kolodvoru, nisam ga više imao snage nositi. Ipak. evo, st igoh do vaše klinike. Nastojao sam doći ovamo, jer sam znao da će me samo ovdje razumijeti i spasiti."

Volodina pr iča, i n jegovo stanje, treba poslužiti kao pouka drugima sl ičnim n jemu: fantast ima, nestabi ln ima, nestrplj ivima, brzoplet ima i, govoreći otvoreno, l judima nedovol jno ku l turn im i upućen im u pitanja e lementarne medic ine.

Greška Jurija M.-a Volodin slučaj nije jedini . Nedavno, u našoj klinici, usred noći ,

zazvoni telefon. Čuje se uzbuđen ženski glas: "Pomogni te n a m , pomogn i te n a m , m o l i m vas, Ju l i ju je jako loše! Zbunjena sam. Što da radim?"

"Ko jem Jur i ju? - upi ta dežurni li ječnik. - Niste se obrati l i na pravu adresu. Ako vam je netko bolestan, pozovite "hi tnu".

Zat im netko drugi uze telefonsku slušalicu. "Izvinite, profesore - reče mušk i glas - Jur i j (on reče nepoznato prezime) je gladovao 36 dana. Jako mu je zlo. Ponaša se neuobičajeno, govori besmislice, sigurno bunca. Bolesnik je tako razdražen da smo ga moral i vezati. Žena mu je strašno uspaničena. Ja sam ovdje slučajno. Pomogni te im , profesore, tako mi ih je žao, tek su se nedavno vjenčali."

"S vama govori dežurni li ječnik, nazovite profesora Nikolajeva na kućni broj , Jur i j Sergejevič će vam sigurno pomoć i . "

Saznavši da je bolesnik prebačen na psihijatrijski odjel Botkinske bolnice, požurih telefonirati t a m o i upozoriti ih na neophodnost stroge rehabil itacijske dijete, da bi se spriječile moguće komplikaci je.. .

Jur i j je počeo gladovati samostalno. On je imao razloga za to: njegova mlađa sestrica je u djetinjstvu bolovala od dijateze. Ruke, noge i lice su joj bili pokriveni crveni lom, stalno ju je muč io nesnosan svrab. Bratu je bilo teško gledajući djevojku kako, češući se, kr išom razdire kožu do krvi. Liječila se, ali ništa nije pomoglo . Mlada učitelj ica

osnovne škole u Murmansku osjećala se duboko nesretnom, vjerovala je da n ikome nije potrebna. Osobi to joj je to osjećanje teško padalo nakon što se njezin jedini brat oženio i preselio u Moskvu.

Jur i j je sestri želio pomoć i . Počeo je čitati medicinsku l i teraturu; naišao je slučajno na opis terapijske metode odmjerenog gladovanja, saznao kako se n jome uspješno liječe kožna i druga oboljenja i povjerovao, da će terapi jsko gladovanje pomoć i sestri. Sam Juri j je u svojoj 32 . godini počeo osjećati slabost, koja mu je dojadila. Bio je to dovoljan razlog da ispita na sebi novo terapijsko djelovanje, poboljša svoje zdravlje i otkri je način liječenja za sestru.

Jur i j je čvrsto riješio da samostalno izvede eksperiment: gladovat će 40 dana, zat im 40 dana rehabilitacije. Uzeo je odmor . Naravno, bolje bi bilo u kl inici, pod nadzorom li ječnika, ali je teško doći do klinike, treba dugo čekati na red, a on nije imao strpljenja. Zar da se kulturan čovjek, inženjer, ne snađe sam na osnovi opisa te metode i da ne uspije potćini t i razumu svoj instinkt, razmišljao je on.

I Jur i j je počeo gladovati . Stalno je osjećao potrebu za h ranom, prividala mu se, dražili ga mirisi. Često bi promatrao crteže u knjizi o ukusnoj i zdravoj hrani.

Ništa nije išlo po "klasičnoj shemi", kako se izrazio sam eksper imentator: nije bilo krize, 36. dan, kada se, po n jegovom računu, m o r a o pojaviti apetit, on se potpuno izgubio. Stanje je bilo tako loše da se mora lo preći na rehabilitaciju. Uzimanje sokova nije nimalo izmijenilo situaci ju, opsjedale su ga apsurdne misli. Juri ju se činilo da je odgladovao 40 dana i da je, poslije uspješno završenog eksper imenta, po tpuno zdrav, jak, da je visok plavokos muškarac. To je bila nerealna predodžba o sebi. M. je srednjeg rasta, crnomanjast, asteničan, mršav. Ni izbliza nije izgledao zdrav i jak.

Prvih dana rehabilitacije zahvatilo ga je bunilo i imalo je buran tok. Razdraženost se očitovala sve intenzivnije. Jur i j se počeo bacati, vikati, pokušavao je nekud pobjeći. Ukućani su ga svezali i pozvali hi tnu pomoć. . .

Nakon nekol iko dana rehabilitacije u Botkinskoj bolnici psihička

razdraženost je prošla. Bolesnik je otpušten s di jagnozom "psihoza

gladi" na osnovi a l imentarne distrofije.

85 84

U čemu su bile greške te dvojice "entuzijasta gladovanja"? Zašto se pokušaj liječenja g ladovanjem pokazao tako neuspješnim?

Voloda je gladovao a da uopće nije primjenjivao higijenske procedure (uzimanje vode, klistiranje, masaža, vježbe disanja). Produkti razgradnje - metabol ičk i otrovi - taložili su se u njegovom organizmu, uslijed čega je došlo do samotrovanja.

Jur i j je, naprotiv, čini se, poštivao sva pravila, ali je pretjerao: uzimao je purgativ 21 dan, sustavno nadražujući peristaltiku želuca. Došlo je do poremećaja spontane sekrecije - osnove endogene prehrane. Uslijed toga, organizam nije mogao koristiti svoje resurse, u n jemu su počel i procesi unutrašnje dezorganizacije, do kojih dolazi pr i l ikom al imentarne distrofi je. Kao rezultat, pojavila se jaka "psihoza gladi".

Iz ta dva slučaja može se izvesti samo jedan zaključak: nemoguće je sprovodit i l i ječenje g ladovanjem samostalno, kod kuće, samo na osnovi l i terature, bez nadzora li ječnika. Voloda i Jurij su još dobro prošli jer im je ukazana blagovremena pomoć . Dobro je što su oni još mlad i i nemaju ozbiljnih poremećaja u kardio-vaskularnom i endokr inom sustavu, inače bi se sve završilo t ragično.

Me čud im se, što se mnog i bolesnici žele oslobodit i nevolja pu tem gladovanja. Maše zdravstveno prosvjećivanje široko rasvjetljava probleme medic ine i znanstvena otkr ića u svakoj njenoj oblasti, stoga se u tisku pojavljuju i napisi o metod i terapi jskog gladovanja. U Sovjetskom Savezu nema zdravstvenih misteri ja, nema tajni za bolesnike, cijeli sustav zdravstvene zaštite zasnovan je na odgoju svjesnog odnosa građana prema svom zdravlju.

Među t im , ćudi me zašto je pot rebno gladovati na barbarski način, ignorirajući sva prava i mogućnos t i koje nam pruža društveni sustav. Uosta lom, kod nas je besplatno liječenje. Postoje polikl inike, klinike, konzultaci je, domov i za zdravstveno prosvjećivanje, mogućnos t da se razjasni svako pitanje u vezi sa zdravljem pu tem medic inskog tiska, radija, televizije. Zašto se izlagati opasnosti i diskreditirati me todu terapi jskog gladovanja?..

Danas t i slučajevi "samoli ječenja" m o g u poslužiti samo kao pr imjer

nekul ture i lakomislenost i , a prije 40 -50 godina medicinski stručnjaci

86

su sa zan imanjem izučavali slične eksperimente. Sjećam se jednog od

njih.

Bio sam tada student medic inskog fakulteta i osobno sam poznavao pisca D.-a - sl ičnog fanatika gladovanja.

P rob lemom gladovanja D. se zanimao još u mladost i . U početku ga je gladovanje privuklo inst inkt ivno - gladovao je u kraćim periodima, i to mu je uvijek donosi lo olakšanje: nestajao bi zamor, apatija, razdražljovost, loše raspoloženje. Svoje gladovanje D. je nazivao "č išćenjem", "prol jetn im praznikom". Međut im, nakon gladovanja on se nije m o g a o uzdržavati, opet bi počinjao mnogo jesti i piti. Makon nekog vremena ponovo bi ga snašla ranija nevolja. D. je smatrao da su mu rokovi gladovanja nedovoljni, ali ih se plašio povećavati bez nadzora l i ječnika. Dugo je čekao šansu da se podvrgne dugot ra jnom gladovanju u stacionarnim uvjetima i, najzad, našao se u Propedeut ičkoj klinici 1. MQU (Moskovski državni univerzitet - pr im, prev.). Bio je smješten u posebnu sobu, liječnik je stalno bdio nad nj im i prat io sprovodenje analiza.

Kod mene su se sačuvale D.-ove bilješke, koje je on nazvao "Dnevnik čovjeka koji gladuje". To su njegova osjećanja i razmišljanja za vr i jeme ekspe r imen ta 2 1

"1. dan gladovanja. Danas posljednji put "kušam" svoju dijetu i odlazim u "Zeml ju g ladi" .

Čovjek mora biti svjestan određenog putovanja, njegove maršrute, ciljeva i zadaća. Ciljevi i zadaće su, za mene osobno, ozdravljenje i osvježenje vlast i tog organizma.

Kao biološku maš inu, isprljanu u procesu rada, odvet ću svoje tijelo u * 'depo-kl iniku", osigurati mu vri jeme i mir da bi se očisti lo od svakog nanosa, svega štetnog, od prljavštine i hrđe.

Drugi cil j je sasvim propagandni : ako mi eksperiment ne nanese štetu, onda neće biti štetan ni za druge; ako mi gladovanje bude koristi lo, onda će ono pomoć i i mi l ion ima drugih ljudi koji žele poboljšati svoje zdravlje.

Prvi dan eksper imenta prošao mi je nepr imjetno, ne osjećam

nikakvu osobi tu m u k u od nezadovoljenog apetita.

Navodimo odlomke u tog dnevnika. 87

2. dan gladovanja. Hladno je. Smrzavam se. Laka gimnast ika s dubok im disanjem pomaže mi u borbi s nepri jatnim osjećajem, i od luču jem da jo j pr ib jegavam. A uopće, sve je dobro, zanimljivo.

3. dan gladovanja. Eksper iment se pretvara u dosta nepri jatno putovanje: određeno mi je da pi jem vodu - pet čaša, a hladna mi se voda ogadila kao sredstvo za povraćanje. Tr i liječnika uzimaju mi krv za analizu. Bole me prsti od injekcija, ali sve to povećava vrijednost eksper imenta, i ja t rp im. Nastupaju najzanimljivija preživljavanja u "g ladnoj zemlj i " - prijelaz raspoloženja od lake boležljivosti u "sunčanu ponesenost" . Večer. Vratio sam se sa šetnje. Prošetao sam, s dežurnim, oko 2-3 k i lometra. Pješačenje mi je bilo pri jatno, ali sam pred kraj osjetio lak zamor. Gladovanje već čini svoje.

4. dan gladovanja. San mi je dobar. Težina se smanjuje. Ponekad me zahvati tuga, neko nezadovoljstvo, ali ja to brzo pot iskujem.

5. dan gladovanja. Rješio sam se borit i s h ladnoćom. Brzo usta jem, u m i j e m se do pojasa h ladnom vodom, g imnast ic i ram i... uzmakoh pred h ladnoćom i pobjegoh u krevet. U krevetu pravo uživanje: pri jatna topl ina, lakoća, neobična jasnost u glavi i opće veselo raspoloženje. Samo bih pisao, pisao i pisao.

Navrati profesor:

- No, kako je, još niste umrl i? - reče on s dobrodušnom šaljivošću. - O t k u d , profesore, naprotiv, os jećam se izvrsno, pišem kao rijetko

kad.

- Izvanredno! Hajde da vam pog ledam puis.

- Da sigurno je ma lo povišen poslije gimnast ike. - Sto? Gimnast ika? Nemoguće , to je već suviše!

- Bez brige profesore, to me samo malo zagrije i poboljšava raspoloženje.

- Izvanredno! - još j e d n o m reče profesor. 6. dan gladovanja. Danas je Uskrs. Jedini Uskrs u m o m životu

kad mi organizam nije preopterećen h ranom. Osjećam se izvrsno. U buduće ću se zalagati za to da svaki svjestan čovjek pruži, makar jedanput u godin i , takav odmor , takav praznik očišćenja svojem v ječnom t rudbeniku-organ izmu. Među t im , li ječnici, koje ja poznajem, ne gledaju tako na taj eksper iment i zaprepašćuje me njihova

88

neupućenost ! Nj ima se, izgleda, kao i svim smrtn ic ima, ovaj eksper iment ocrtava u užasno mračn im tonovima, i nikako ne m o g u "probavit i " mo je bezbrižno i veselo raspoloženje, kako se inače osjećam gotovo sve vri jeme.

Danas je svratio kod mene jedan od liječnika. Očekivao je, kao i mnog i , da će vidjeti iscrpl jenog " isposnika" i primijetio sam kako se začudio kada je sreo veselog, bodrog čovjeka kako sjedi za pisaćim sto lom.

- Pogledajte, on još i piše! I uopće ne liči na čovjeka koji gladuje! Vi kažete da uvijek pribjegavate gladovanju kao iskušanom d o m a ć e m lijeku. A kako onda shvatiti činjenice koje zapažamo t i jekom gladnih godina - patološke zloćudne otekl ine, napuhnut i trbusi i, na kraju krajeva, užasna smrt?

- Jedna je stvar kronično gladovanje, koje traje mjesecima i god inama, a druga - terapijsko, kratkotrajno gladovanje, to se ne može ni uspoređivat i ! U prvom slučaju organizam trpi og romnu štetu, u vidu po tpune iscrpljenosti, kada organizam istroši sve svoje zalihe. To je razaranje. Među t im, u d rugom slučaju organizam ima og romnu korist, jer se čisti od štetnih tvari, koje se talože u n jemu u razdoblju obične prehrane. Ja to zovem "čišćenje"?

11. dan gladovanja. Vratio sam se sa groblja: umro je jedan od profesora kl inike, slušao sam nekrologe, vidio suze rodbine. Osjećanje utučenost i , raspoloženje odvratno, radna sposobnost slaba.

12. dan gladovanja. Počinje se uspostavljati stabilno, mirno raspoloženje. Ranije nisam gladovao tako dugo i stoga mi ovo stanje organizma nije lišeno dragosti novine, svježine utisaka. Iskustvo pokazuje da osjećanje stabilne ravnoteže, zdrave lakoće u tijelu nastupa od 8. do 10. dana. Do tog je vremena stanje bilo nestabilno, kao da ideš po skl iskom putu i možeš pasti svakoga trena...

I, evo, sada sam iznenađen, oduševljen. Misli, osjećanja, fantazija, kao laki oblaci sa zlatnim ivicama plove u dubok im, svijetl im, prozračnim prostor ima svijesti, koja podsjeća na vedro, t iho ju t ro poslije kiše. Kad bi se takvo raspoloženje mog lo trajno zadržati, kako bi bilo lako živjeti, radit i, učit i !

14. dan gladovanja. Danas se gladovanje završava - od sutra

89

počinje rehabil i tacija. Dogovarao sam se sa profesorom o dijeti. Preporučio mi je pi let inu, jaja i vino. Rekao sam mu da mi ništa ne treba os im ukusnih tekućina, jer sam se na osnovi prethodnih eksper imenata uvjerio, da organizam ne pr ima nikakvu drugu hranu tako dobro i lako. Mije bilo voćnih sokova, i ponudil i su mi čaj sa šećerom.. .

14. dan rehabilitacije. Izvagao sam se. Zanimljivo, na onoj dijeti na kojoj sam gubio dnevno 400 grama, sada dobi jam oko 700 g rama. Znači , gladovanje, pročišćavanje organizma, povećava njegove funkci je apsorbiranja, što vodi smanjenju dnevnog obroka hrane.

Napuštam kl iniku. Osvježeno pos tom, tijelo žudno traži hranu i rad, a mozak je sličan cvijetu divlje ruže, ko jemu je sunčano rosno jut ro razvilo nježne latice.

Sto je značio ovaj eksper iment za mene osobno i za znanost? Za mene je bio dragocjen, jer sam poboljšao opće stanje svojega zdravlja. A za znanost?"

Sada, nakon go tovo pola stoljeća, m o g u odgovor i t i t o m entuzijastu terapije glađu. Svakako, njegov eksper iment bio je potreban i koristan znanosti : onda se, o procesima u organizmu koji gladuje, znalo vrlo malo i svako zrnce predstavljalo je koristan dopr inos stvaranju nove terapije.

Sada bih proanalizirao ta j slučaj s gledišta prakse terapi jskog gladovanja. Eksper iment pisca D.-a nije se sprovodio prema l i ječničkim uputstv ima, već samo pod nj ihovim nadzorom. Prirodno, da je u n jemu bilo m n o g o grešaka. D., kao i l i ječnici koji su ga kontrol iral i , nisu znali m n o g a neophodna pravila. On nije sustavno čistio crijeva, nije se redovito kupao, ni masirao, p io je ma lo vode, u prostori j i se nije održavala temperatura potrebna organizmu koji gladuje, gimnast ika se primjenjivala s a m o radi zagrijavanja. Bolesnik nije bio zaštićen od nepri jatnih emoci ja (odlazak na sahranu). T i jekom rehabilitacije D. nije dobi jao sokove i po t rebnu di jetnu hranu. (Neophodnost svega toga bila je nepoznata, o njoj s m o saznali d je lomično i iz toga eksperimenta). Sve se to pokazalo i na rezultatu liječenja. Mada je D. mislio da je ozdravio, pokazalo se da je to bila samo iluzija. Dobro je, što je eksper iment trajao relativno kratko - ukupno 14 dana. Inače su

90

učinjene greške mog le još više upropasti t i bolesnikovo zdravlje. Svaki put , kada je riječ o pr imjeni terapi jskog gladovanja, u svakom

konkre tnom slučaju t reba, prije svega, utvrdit i: je l i potrebno gladovati i je l i m o g u ć e gladovati?

Na naša vrata kucaju mnog i ljudi koji žele iskušati tu metodu . Među nj ima su i oni bolesnici, koji su već bezuspješno primjenjivali neku d rugu terapi ju, i oni , koj ima se pr imjena terapijskog gladovanja čini svrhovi tom.

Među t im , desi se da se pred l i ječnikom nađe zdrava, "punačka" žena, koja želi vratiti l i jepu liniju. Ona se ne želi ograničit i u jelu i podvrgnut i se t jelesnim vježbama. Neće ona poštivati ni jedno, ni drugo ni nakon kure liječenja. Privremeno gladovanje čini joj se lakše nego uzdržavanje od ukusne hrane. Ona misli da će, kad j ednom smršavi, i dalje zadržati smanjenu težinu. "Uostalom, postoje - kaže ona - i takvi načini kao što su purgativi, klistiri." Dama priznaje da se t ime služi kad odlazi u goste, a kad se vrati kući, povraća. "Uosta lom, u s tarom R imu, tako su postupali patriciji - promuca novopečena Rimljanka. - A što drugo? Odreć i se banketa, pri jama, restorana, lišiti sebe zadovoljstva koje nam pruža ukusno jelo?"

Takvi se l judi ne trebaju liječiti g ladovanjem, jer gladovanjem izgubljene k i lograme ubrzo vraćaju star im nač inom života.

Imali s m o i ovakav slučaj: došao nam je bolesnik D., s d i jagnozom: cerebralna arterioskleroza, cerebrastenički s indrom, kronična koronarna insuficijencija, post infarktna kardioskleroza, treperava aritmija, emf izem pluća, pneumoskleroza.

Iz a n a m n e z e 2 ^ bolesnika saznali smo da je on , t i jekom 40 godina,

povremence samosta lno gladovao, skidao k i lograme, poboljšavao opće

raspoloženje. A ipak je dobio u 68. godini takav "buket" bolesti. To je

navodilo na razmišljanje - zašto metoda .gladovanja nije pomogla t o m

čovjeku da sačuva svoje zdravlje? Upoznavajući se dalje s njegovim životom, saznali smo da je

gladovao u k rać im vremensk im interval ima - od 3 do 8 dana, a zatim je prelazio na ob ičnu prehranu, jeo m n o g o mesa, l jutu hranu, uzimao alkohol. J e d n o m riječju, cijeli način prehrane bio je usmjeren ne na

^ Anamneza - podaci koje bolesnik daje liječniku o ranijem stanju svog zdravlja. 91

poboljšanje, već na uništavanje zdravlja. Nevolja je bila u t o m e , što je D. cijeloga života radio kao konobar u restoranu, a žena mu je bila šef kuhinje. B io je, dakle, izložen m n o g i m iskušenjima, koj ima nije m o g a o odol jet i .

Tako je život toga čovjeka, u bit i , postao "tragedija prehrane". Kao pristaša metode terapi jskog gladovanja, on se nastojao borit i za svoje zdravlje, ali nije shvatio bit metode, usvojio je samo njezinu prvu polovinu (neophodnost gladovanja), ali nije shvatio značaj druge polovine (poštivanje stroge dijete). T o m nesretnom entuzijastu također je bilo beskorisno gladovati .

(Jopće, rješavanje tog pitanja ovisi o vrsti oboljenja, općeg stanja zdravlja, godina starosti i drugih činilaca karakterističnih za svakog bolesnika, i t reba biti prerogativ l i ječnika.

Ali t ko ne smi je gladovati?

Praksa liječenja g ladovanjem, kako naša tako i ona u svijetu, utvrdila je spisak obol jenja, čije je liječenje metodom gladovanja kontraindikat ivno. To su: tuberkuloza pluća u aku tnom stadiju; Bazedovljeva bolest u izraženom obl iku (uvećanje štitne žlijezde i povećanje njene funkci je, koja se izražava u naglom povećanju metabol izma, ubrzanom pulsu i buljavosti); Adisonova bolest i neka druga endokr ina oboljenja; z loćudni tumor i : rak, sarkom, gdje je potrebna hitna kirurška intervencija ili drugo specijalno liječenje; z loćudno obol jenje krvi - leukemija; ciroza jetre i bubrega; mnoga organska obol jenja centra lnog živčanog sustava; mnoga akutna oboljenja gdje je potrebna hitna kirurška intervencija - akutni apendicit is, zaplet crijeva, razne ciste, neoplazme unutrašnj ih organa i si.; velika iscrpl jenost, osobi to kod starijih osoba. Kontraindicirano je, također, terapi jsko gladovanje za dojil je.

Od psihičkih obol jenja, ovom se m e t o d o m ne mogu liječiti s indromi pri ko j ima se ne može uspostavit i kontakt s bolesnicima i njihov svjestan odnos prema l i ječenju. Apsolutno je kontraindicirano liječenje g ladovanjem m a l o u m n i h bolesnika.

92

Glava III

Naši bolesnici

Danas sam slušao razgovor između dvije bolesnice, u blagovaonici, za vr i jeme ručka. Bolesnica K., koja će sutra biti otpuštena kući, savjetuje bolesnicu koja je još na prethodnoj obradi.

"Naša bolnica - govorila je K. glasno i dobroćudno - upravo kao da je stvorena za živčane kao što smo ja i t i . Ovdje su svi živčani. A ova nova što će doći na moje mjesto, ona nije živčana, ona naprosto ima čir na želucu, to nije naša bolesnica."

Ja se nehot ice osmjehnuh. "Nisu naši bolesnici." Koliko sam puta slušao sličnu klasif ikaciju. "Što se uzbuđujete - govorili su mi tol iko puta u ambulant i - to nije vaš slučaj!" I bolesnik bi, u pravilu, bio u ambulant i odbi jen. "Nije naš slučaj", govore cesto i suradnici klinke za čiraše, hipertoničare i druge somatske bolesnike koji se žele liječiti kod nas. "Nisu naši", t j . ne pate od živčano-psihičkih oboljenja, već od oboljenja unutrašnj ih organa, zglobova, kože, ekstremiteta.

U svjetlu razgovora, koji sam maločas čuo, počeo sam razmišljati o povijestima bolesti skupljenih t i jekom 25 godina moje prakse u pr imjeni terapi jskog gladovanja. Ima ih više od sedam tisuća. To su podaci o bolesnic ima s raznim psihičkim promjenama. Ali, koliko samo, u t im ist im fascikl ima, ima podataka o učinkovitosti liječenja gladovanjem u slučajevima oboljenja od čira, zatim u slučaju gojaznosti, obol jenja krvnih sudova, organa za probavu, u slučaju bronhijalne astme.

Liječeći psihu bolesnika, mi smo s vel ikom pozornošću, za sve to vri jeme, pratil i i njihova somatska stanja i konstatirali da su se pri rasterećujuće-di jetnoj terapiji liječile, is todobno, i mnoge popratne bolesti naših paci jenata.

Li ječnici dobro znaju da između "naših" i "ne-naših" bolesnika 93

postoje i "granični" , t j . bolesnici koji se nalaze na granici između somatsk ih i psihičkih obol jenja. Takvi su, naprimjer, bolesnici koji boluju od arterioskleroze moždanih krvnih sudova. Nju često prate hipertonija i stenokardi ja. Ti se bolesnici ob ično žale na brzo zamaranje, česte glavobolje, slabljenje pamćenja (osobito se slabo sjećaju događaja iz nedavne prošlosti), teškoće u zapamćivanju proči tanoga. Bolesnici zaboravljaju imena, prezimena poznatih osoba, zaboravljaju gdje su ostavili ili zametnul i stvari, zaboravljaju uzeti kusur na blagajni i ostalo. Os im toga, kod njih se zapaža takozvana malodušnost , koja se izražava u plačljivosti pri navali osjećanja; oni ne m o g u čitati ili gledati f i lm bez suza, ako su u nj ima dirljive epizode. To je ob ično popraćeno povećanom razdražljivošću, a ponekad i plahovitošću.

Odmje ren im se g ladovanjem spomenut i s imptomi m o g u znatno ublažiti ili po tpuno ukloni t i .

Psihičke t raume često izazivaju pojavu ili pogoršanje raznih somatsk ih obol jenja, čak i onih koja, na prvi pogled, nisu neposredno ni povezana s rastrojstvom psihe. Tako, naprimjer, na funkcije želuca i crijeva oštro se odražava uzbuđenje, srdžba i uopće svi vidovi emociona ln ih naprezanja; ona često izazivaju čireve, spazme i druga oboljenja. Jedna naša bolesnica neočekivano je saznala da njen muž već više godina ima d rugu obitel j . Ta psihička t rauma je utjecala na nju t ako da je oboljela od teške neuroze i čira na dvanaestopalčanom crijevu. Liječenje g ladovanjem pomog lo jo j je da se izliječi i od jednog i od d rugog .

Promatral i smo , ne jedanput , i obrnutu sliku: dugotrajna somatska oboljenja neizbježno ut ječu na psihičko stanje bolesnika. Kod bolesnika s tešk im ob l i kom gojaznosti, na primjer, postupno se povećavaju s imp tom i depresije, mlitavost, sanjivost, odsutnost želje za komunic i ran jem s l judima, gubi tak zanimanja za rad, za bliske ljude, društvene događaje, umje tnost , gubitak umn ih sposobnost i .

Liječenje odmje ren im gladovanjem pomaže, ne samo da se čovjek oslobodi suvišne težine, nego i svih t ih s imp toma psihičke depresije.

Teški psihički s imp tom i m o g u se pojaviti i kod kožnih oboljenja. J e d n o m je u duševnu boln icu došla mlada žena koja je pokušala

94

izvršiti samoubojstvo. Nesnosan svrab i odbojan izgled njenog unakaženog lica izazvali su taj pokušaj. To nije bilo psihičko oboljenje u s t rogom smislu, bolesnica je djelovala pod utjecajem afekta, ali dugotrajne patnje od bilo kojeg somatskog oboljenja mogu postupno izazvati ozbiljne promjene u psihi bolesnika.

Još od v remena Mateja Mudrog , klasična je medic ina učila da treba liječiti ne bolest, već bolesnika, zahtijevala je da treba uzimati u obzir ne samo somat iku , već i živčano-psihičko stanje. Eto zbog čega se liječnik nema pravo ograđivati usk im prof i lom specijalnosti, eto zbog čega ne m o ž e m o dijeliti bolesnike na "naše" i "ne-naše". Dužni s m o pomagat i i j edn ima i drug ima, i jedni se i drugi m o g u liječiti odmjeren im g ladovanjem, osobito u slučajevima kada bolesnicima ništa drugo ne pruža olakšanje.

G ovom poglavlju želim ispričati o nekol iko zanimljivih slučajeva liječenja g ladovanjem bolesnika koji su bolovali od psihičkih i somatskih bolesti .

Dakle, počet ću od moj ih pacijenata sa živčano-psihičkim obol jenj ima, od kojih više od polovine boluje od šizofrenije raznih obl ika.

...Šizofrenija... Nedavno još zastrašujuća riječ, povezana s predodžbom o "žutoj kući" gdje tumara ju blijede sjenke ma loumn ih , koji su zauvijek otišli iz života l judi. Tragedija osobnosti , tragedija u porodic i , teško naslijeđe, strah za sudbinu potomstva.

Kol iko je to daleko od suvremenih predodžbi o šizofreniji. Posljednjih desetljeća terapijski arsenal psihijatrije obogat io se

m n o š t v o m , u t o m području po tpuno novih psihofarmakoloških sredstava, što je b i tno izmijenilo profil psihijatrijskih bolnica. Boravak u nj ima je postao m n o g o lakši, rokovi su se smanjivali.

Drukči je se i gleda na šizofreničare. Vraćena su im i "prava" izgubljena s bolešću, pravo na život u društvu, na složen rad, na stvaralaštvo.

Među t im , bez obzira na nesumnjiv uspjeh medikamentoznog liječenja, l i ječnici su počeli sumnjat i u njegovu svemoguću snagu: dobija se brz učinak, ali kratkoročan. Organizam se privikava na doziranje, smanjuje mu se sposobnost na reakciju, a uslijed toga se

95

smanjuju i terapijske mogućnos t i nastavka te vrste liječenja. Bolesniku pomažu samo jake doze što, pri dugotra jnoj pr imjeni, ne prolazi bez posljedica na organizam. To uzrokuje, zapravo, m n o g o kompl ikaci ja i somatsk ih obol jenja. Počelo je traženje novih obl ika liječenja.

Došlo se na misao da se treba priklonit i on im metodama koje su usmjerene na mobil izaci ju odbramben ih snaga i povećanje sposobnost i reagiranja organizma. Prema t o m e , pr irodan je zaključak bio da se za liječenje šizofreničara iskoristi snažan biološki č imbenik - gladovanje t i jekom određenog vremena nakon kojeg slijedi dijeta.

Odmje ren im g ladovanjem se relativno dobro liječe bolesnici koji boluju od h ipohondr ičnog obl ika šizofrenije. Taj se oblik ponekad kombin i ra sa s i n d r o m o m dismorfofobi je. Pod riječju s indrom treba shvatiti g rupu s imp toma koji se is todobno pojavljuju u izvjesnom broju obol jenja, udruženje znakova bolesti . Riječ, pak, dismorfofobi ja znači strah od f izičkog nedostatka nepr i jatnog za okol inu. Bolesniku se čini da mu je unakažena vanjština, muče ga nekakvi fiktivni fizički nedostaci , ili pak misl i da ima nepri jatan zadah i si.

Kod tog obl ika obol jenja v idokrug bolesnika se sužava, jedino ga uznemiruje stanje vlastitog zdravlja, on se isključuje iz života koji ga okružuje, zanima se za medic inska pitanja, čita odgovarajuću l i teraturu, savjetuje se s l i ječnicima raznih specijalnosti, ali osporava njihovu di jagnozu, ne vjeruje i m , sebe smatra obavještenij im od njih; bolesnik misli da boluje od teške bolesti , okrivljuje okol inu za neprijateljski odnos; ponekad se javlja mani ja gonjenja.

Ob ično se, nakon 10-15 dana gladovanja, kod takvih bolesnika gube mani jačke predodžbe, mani ja gubi svoju aktualnost. Bolesnici je prestaju spomin jat i l i ječnicima, ukl jučuju se u svakodnevni život neposredne okol ine, počin ju se zanimati za sudbinu bližnjih.

Po završetku rehabil i taci jskog razdoblja, većina se bolesnika otpušta kao prakt ično zdrava. On i se vraćaju životu i radu, ali kod njih nikad ne nastupa razdoblje po tpunog kr i t ičkog odnosa prema prošlosti. Bolesnici tvrde da su prije liječenja izbjegavali društvo zbog defektne vanjštine, a sada su, kao rezultat l i ječenja, ti defekti nestali.

96

"Zvijezdočatac" Povijest ovog bolesnika počet ću izlagati od kraja. G dvorani jednog

od moskovsk ih muzeja privukao me je glas koji mi se učinio poznat. Govorio je vodič. O k o njega gužva. Svi ga pozorno slušaju. Netko

postavi pi tanje. On je odgovor io - reče nešto duhovito - svi su prasnuli u smi jeh. I on povede poslušnu grupu do drugog eksponata. Sakrio sam se iza tuđ ih leđa da me vodič ne bi prepoznao - nisam ga htio podsjećat i na naše poznanstvo.

Nakon kraćeg zadržavanja u muzeju, vratio sam se na kl iniku. I, evo, u kabinetu l istam povijest bolesti onog čovjeka kojeg sam sreo u muzeju.

To je počelo u 16. godini . G školi su učili anatomi ju i fiziologiju čovjeka. Nova disciplina je zainteresirala odl ičnog učenika osmog razreda. On je dobio lubanju, počeo je mjerit i kosti i naiđe na po jam ak romega l i j a 2 3 ) . Provjeravajući to što je naučio na sebi, Valerij je pr imi jet io da mu je donja čeljust nešto isturenija. "Kako na to ranije nisam obrat io pozornost? - začudi se on . "Nisu primjećivali ni mo j i najrođenij i , ni poznanici , ni djevojčice, ni školski drugovi?..." Pojavi se misao: "Oni su davno primijet i l i , samo su se pravili da ne vide mo ju deformaci ju . "

Valerij je počeo čitati medic inske knjige, tražiti opise akromegal i je i sve se više i više uvjeravao da je obol io, osjećajući odgovarajuće s imptome zamišljene bolesti. "Treba se liječiti" - odluči on.

Terapeut i i endokrinolozi govoril i su mu da kod njega nema nikakvih odstupanja od no rme. Drugovi su se čudili n jegovom ponašanju i pitali se što je s n j im. N jemu se činilo da ga oni hoće pitati zašto je tako nakazan. Bojeći se da to čuje, počeo je izbjegavati bivše prijatelje, prestao se baviti spor tom, prekinuo zajedničke odlaske u kazališta i k inematografe. Iz škole je išao ravno kući, i kada bi mu dolazili drugovi iz razreda, mol io bi ma jku da im kaže da nije kod kuće. Tako su prošle tri godine. Trebalo je završiti školu, ostvariti tako dugo njegovanu želju - da se upiše na filološki fakultet.

Svoju osamnaestu godinu Valerij je dočekao s tajnim st rahom u duši, s mis l ima o svojoj ružnoći, s nepovjerenjem u budućnost. Ali

2 3 > Akromegalija - poremećaj proporcija dijelova lica i razmjera ekstremiteta. 97

školu je ipak završio s od l i čn im uspjehom i položio razradbeni ispit i upisao se u odjel za izvanredovne studije (da bi se manje sretao s l judima).

Ljudi! Nj ihove oč i , izraz lica, osmijesi, smijeh - sve se to , za m o m k a , sada pretvori lo u patn ju i strah. Promatraju ga - vide njegovu rugobu ; tužan izraz sugovornikovog lica - to je sažaljenje, žaljenje koje vrijeđa; osmi jeh - podsmjehivanje; zanimanje za njega - radoznalost, ruganje...

Valerij više nije odlazio na predavanja i konzultacije koje upril ičuje sveučilište za izvanredovne studente. Od luč io se pr ipremat i po knj igama i predavanj ima samostalno. Uvukao se u kuću, bojeći se i izviriti na u l icu. Prestao se šišati i brijati kod brijača: zar on da gleda svoje lice u ogledalu pored drugih, normaln ih lica? Ne, to je nemoguće !

G početku se osjećao lagodno među svojima: majka, susjedi - oni ga poznaju od djetinjstva, to nisu tud i , ravnodušni l judi... Zat im je počeo drukči je ocjenjivati njihov odnos prema sebi. Susjedi? On i se došaptavaju kad ga vide, gledaju ga u leđa. Odavno već spremaju pitanje: što se desilo s tvo j im l icem, zašto si tako ružan? On sam zna kako je gadan sa svojom opuš tenom usnom, koja liči na ma jmunsku čeljust. Ali zar je to njegova krivica? Ne! Mati je kriva! Ona ga je takvog rodila i nije ga na vri jeme liječila. I li ječnici su krivi što neće ni sad da ga liječe. On mrzi ma jku , mrzi susjede. Tako su se kidale posljednje veze našeg Valerija s bl iskim mu l judima. Sada se on zaključava u svojoj sobi , a prije nego što se odluči izaći iz nje, dugo stoji iza vrata i bez daha osluškuje kad će zamuknut i glasovi u stanu i hodnik biti prazan. Tada on protrč i pored tuđ ih vrata i sjuri se niz stube. I ovdje se opet strah obrušava na njega: samo da nikoga ne sretne na pu tu ! Valerij podiže ovratnik, namiče kapu na lice, zamota se ša lom i šulja se uz zid.

Ako netko počne s n j im razgovarati na ulici, on se trza, trči kući,

na svoj peti kat, zatvara vrata, navlači zavjesu na prozor... Ne! Silueta

se ipak vidi s ulice, treba ugasit i svjetlo, sjediti u mraku !

Noć, mrak. . . Valerij je sakrio svoju rugobu. Sad je privremeni mir.

Ujut ro mat i kuca na njegova vrata. Počinje općenje s l judima, koje

98

on ne želi i ne može podnijet i . Bolje smrt. I on gubi kontro lu: divlji krik, prokl injanja, prijetnje...

G takvom stanju mladić je došao u psihijatrijsku bolnicu. Pristao je da se liječi g ladovanjem, jer " ionako nema što izgubiti".

Valerij ne smatra sebe psihički obol je l im čovjekom. On tvrdi da n jemu, na osnovi vrlo složenog i l i ječnicima nepoznatog endokr inog oboljenja, neproporc ionalno rastu kosti lica. On fizički osjeća taj rast, osobito razrastanje donje čeljusti, što ga čini nesretnim; on ima nepravilan zagriz, ružnu, odbo jnu spoljašnjost. Sadržaj njegovih žalbi bio je u oš t rom kontrastu s ponašanjem ostalih bolesnika t i jekom li ječničke vizite: o svojoj je tragediji govorio t romo, mono tono , i premda je sam došao, držao se nekako nesigurno, napeto.

Pozorno sam promat rao mladića. Tada je imao 22 godine. Rast srednji, uhranjenost osrednja. Ružan? Ne, prije bi se reklo da je lijep, samo mu je, istina, donja čeljust malo , sasvim malo, isturena. Da, postoje jedva pr imjetne akromegalo idne crte. Pisci često opisuju sličnu vanjštinu, umjetn ic i i šminker i t o m c r tom izražavaju snagu karaktera. Među t im, razuvjeravati psihički obol je log nema nikakvog smisla. Dosta su ga uvjeravali terapeuti i endokrinolozi, ali bez rezultata.

Rekao sam m u : "Dobro, ako se smatrate bolesnim i pristajete se liječiti g ladovanjem, liječit ć e m o vas i nadamo se da ć e m o vam pomoć i . " I a k o je on postao naš pacijent. To je bilo 1953. godine.

Či tam njegovu anamnezu. Kakvo obilje nepovoljnih č imbenika! Nježan od rođenja, rođen je kao blizanac, preležao u djetinjstvu niz bolesti - rahitis, tuberkulozu, male boginje, gr ipu više puta, dizenteriju. Baka s majč ine strane patila je od psihičkog rastrojstva. Ali to nije sve. Od ranog djetinjstva dječak je bio svjedok neslaganja oca i majke. Roditelj i su mu se razveli, ali su dugo živjeli zajedno, u jednoj sobi.

G med ic inskom kartonu učenika zabilježena je sklonost maštanju,

kao i povećana osjetljivost, noćni strah, grčevi. G dačko doba drugovi

su ga nazvali "zvijezdočatac". Dječački nadimci su uvijek precizni. On ,

istina, nije bio pr i lagođen ob i čnom prakt ičnom životu. Međut im, ucio

je od l ično, znao je m n o g o više od svojih vršnjaka, odl ično je crtao,

pisao stihove, m n o g o čitao, volio je pr i rodu, umjetnost. Dječak je rado

99

razmjenjivao s drugov ima svoja znanja. "Zvijezdočatac" je bio laskavi nadimak.

Nemir , u početku zbog svađa u obitel j i , zatim zbog misli o svom stanju, o akromegal i j i , izmijenili su njegov karakter. U t renutku spolnog sazrijevanja osnovna mu osobina postaje uznemiravajuća sumnjičavost, ona prerasta u h ipohondr i ju s bolesnim tumačen jem, kako svojega stanja, tako i odnosa drugih prema sebi. Krit ički stav spram svojih bolesnih preživljavanja po tpuno izostaje. Osnovno psihičko stanje odl ikuje se p r o m j e n o m percepci je svojega fizičkog i psihičkog "ja".

Valerij je izdržao kuru terapi jskog gladovanja. Postupno, s l i ječenjem, njegove misl i o "unakaženost i" su nestajale da bi se, najzad, po tpuno izgubile.

Uskoro se Valerij našao na predavanj ima na sveučilištu, završio je fi lološki fakultet i počeo raditi kao povijesničar umjetnost i u j ednom od moskovsk ih muzeja.

O čemu se radi: da ovdje stavimo točku i da kažemo kako metoda gladovanja liječi šizofreničare hipohondre? To je, nažalost, nemoguće čak ni na osnovi ovog, da tako kažem, uspješnog primjera. Što će pokazati budućnost? Što će biti dalje?... Valerijeva životna vrpca odmotavala se dalje, nastavljao se i naš nadzor nad n jom. Sve je išlo kako t reba do 1964. godine, t j . jedanaest godina.

Naš "štićenik" se dobro snašao na radu u muzeju. On je za to vr i jeme čak više uradio nego njegovi suradnici: napisao je disertaciju, postao stariji znanstveni suradnik.

A, eto, u životu je ostao onaj isti "zvijezdočatac", neprakt ičan, maštar, lako ranjiv. Dječja t rauma - obiteljska nesloga - i dalje ga je muči la . Roditelji su sada već živjeli odvojeno, a on se jednako motao između njih. Kada je otac umro , Valerij je otputovao na njegovu sahranu i vratio se u teškom, m r a č n o m raspoloženju. Nešto je puklo u n jegovim odnos ima s m a j k o m : okrivljavao ju je za ravnodušnost i zlobu prema ocu , za njegovu ranu smrt . Gomilale su se negativne emoci je , prestao je nalaziti radost u radu, u općenju s l judima. Mučio ga je strah, bijes, sumnja.

Ponovo se razbolio. Među t im , oboljenje se očitovalo po tpuno

drukči je, nije bi lo nikakvih znakova s indroma dismorfofobi je. Bi lo je

100

drugo - pojavilo se bolesno nepovjerenje, podozrivost, košmarske ideje: čas mu je jedna od suradnica ukrala dragocjeno otkriće iz područja l ikovnih umje tnost i ; čas se jedan suradnik muzeja razbolio od gube i, znajući da je to Valeriju poznato, hoće ga ocrnit i , okriviti za antisovjetsko raspoloženje, kako bi ga strpao u zatvor; on sumnja u sve i svakoga, okrivljuje i majku za očevu smrt, za organiziranje nekakvih zavjera...

Valerijevo čudno ponašanje počelo je izazivati sukobe sa suradnic ima, svađe, kod kuće, s m a j k o m . To je pojačavalo bolesno stanje. Bolest je popr imi la progresivan tok.

Sljedeći korak bio je pojava misli o samoubojstvu. Jedanput , kad nikoga nije bilo kod kuće, prerezao je sebi vene na zapešćima. Spasio ga je slučajan povratak majke. Ona ga je i dovela na kl iniku.

I evo našeg bivšeg bolesnika opet pred nama. Od njegovog otpuštanja do vraćanja prošlo je četrnaest godina, jedanaest od njih proživljeno je punovr i jedno, sretno, korisno za obitelj, znanost i društvo. Ostale tr i su postale teške, mračne godine postupnog razvoja bolesti.

Č i tamo zapise o n jegovom psih ičkom stanju: nepristupačan, tužan. Prvih dana se pokušavao ozlijediti: opekao je očne kapke c igaretom. Okrivl javao je ma jku za antisovjetska raspoloženja. Nastojao je dokazati kako između te optužbe i njegovih ranijih proživljavanja postoji neposredna veza, ali kakva, nije ht io reći: "To je zabranjeno." Dugo nije izlazio u šetnje, govoreći t im povodom: "Ne znam i m a m li ja na to pravo?"

Počeli s m o liječenje g ladovanjem. Postupno je bolesnik postajao življi, društvenij i . Mnogo je govorio o umjetnost i , intel igentno, zanimljivo, pokazujući duboko poznavanje predmeta, bez ikakvih opterećenja bolešću.

Valerj je gladovao 30 dana. Nakon rehabilitacije, patološka proživljavanja su izgubila svoju oštr inu, ali nije došlo do kr i t ičkog odnosa spram bolesti. Ot išao je kući s m a j k o m , s ko jom se pomir io . Njegovo se stanje i dalje poboljšavalo, uskoro je počeo raditi.

Sreo sam ga u muzeju dvije godine nakon otpuštanja iz bolnice. Dakle, ponovl jeno liječenje glađu opet je čovjeka vratilo u život. Kol iko dugo? Teško je reći. To ovisi o t o m e kakav će mu biti daljnji život,

101

hoće li se moć i uzdržavati od alkohola, pušenja, poštivati di jetu, pridržavati se propisanog režima i td. To ovisi još i o ko ječemu što je sada teško čak i predvidjet i .

Mi se t r u d i m o da, po mogućnos t i , p o m o g n e m o bolesniku. Liječnik se susreće sa svoj im bivšim pac i jentom, proučava ranije rezultate liječenja. To se proučavanje ne ograničava registr iranjem stanja bolesnika, već se sastoji u pružanju konkretne pomoć i , ako je ona potrebna, i uvijek u d o b r o m , ohrabru jućem savjetu. I kada se ti savjeti točno pr imjenju ju, rezultati liječenja zadržavaju se dugo. Znamo m n o g o takvih pr imjera.

Snaga samosavlađivanja Bolesnik B. došao je s d i jagnozom: šizofrenija, h ipohondr ična forma.

Bolesnik se žali na: g lavobol ju, osjećaj praznine u glavi, lupanje srca, njihanje u g rud ima i gr lu, osjećaj odsutnost i lijeve polovine grudnog koša zajedno sa s rcem i r u k o m , ne radi želudac, osjećaj topline ili h ladnoće u nogama, opću slabost. Ponekad bi se pojavio osjećaj da ne hoda na nogama, nego da noge plivaju po zraku ispred njega - u to vr i jeme bolesnik ne bi mogao hodat i , već bi tražio da ga nose. Ponekad bi mu se pojavila neodolj iva želja da laje kao pas.

Cl t akvom stanju bolesnik se nalazio tri godine u psihijatrijskoj bolnici , gdje je neuspješno iskušao sve vidove psihijatrijske terapije, poslije čega je bio pr iml jen na kl iniku za terapijsko gladovanje.

Bolesnik je gladovao 29 dana. Dvanaestog dana rehabil itacijskog razdoblja otpusti l i s m o ga kući na njegovu mo lbu i mo lbu njegove majke. Kod kuće je B. nastavio rehabilitacijsku dijetu, izlazio u šetnje, klizao je. Stanje se sve više poboljšavalo, nije se više žalio ni na što. Osjećao se zdrav.

Kasnije je B. nastavio studije na pravnom fakultetu. Završivši ga, zaposlio se u j e d n o m od ministarstava kao referent. Radi t a m o već 20 godina. Ima veliki autor i tet medu suradnicima, bavi se društvenim radom. Oženjen je. Sretan je u obi te l jskom životu. Ni jednom nije bio na s tac ionarnom l i ječenju. Istina, kod B.-a se ponekad javlja nemir. Mnogi tvrde da to nije ni tako loše: nema samozadovoljstva, ravnodušnost i . Kad ga ponekad iznenadi hipohondri ja, B. se zna boriti

102

sam, od vremena do vremena provodeći odmjereno gladovanje. Svake godine putuje na odmor , pridržava se propisane mu dijete; alkohol, pušenje - po tpuno su isključeni iz njegova života. B. se stalno konzultira s l i ječnikom koji ga je liječio. I mi v id imo kako rad, zdravi odnosi u obitel j i , na radnom mjestu, higijenski uvjeti života, dijetni režim i samosavladivanje bolesnika predstavljaju dobre pomoćn ike l i ječniku-psihi jatru.

...Na liječenje gladovanjem na kliniku često dolaze bolesnici s takozvanim "pato lošk im razvojem osobnosti" . Ovi se bolesnici razlikuju od drugih u t o m e što, kod nj ih, dolazi do promjena u karakteru pod ut jecajem bilo kakvih nepovoljnih okolnost i . Oni postaju teški u društvu - u obitel j i , u radnom kolektivu, kod njih se mogu pojaviti, čak i košmarske ideje.

G d i jagnost ičkom pogledu ovi slučajevi predstavljaju velike teškoće, jer imaju m n o g o zajedničkog sa šizofrenijom. Za razliku od šizofrenije, ovdje nije nazočno rastrojstvo mišljenja karakterist ično za šizofreniju. Os im toga, ovi bolesnici m o g u potpuno ozdraviti bez ikakvih promjena u nj ihovoj osobnost i . Takav bolesnik bio je N.

"Crveni nos" To je bilo društveno, živo dijete. Sve ga je zanimalo, privlačilo -

ljudi, strojevi, tud i psi. O svemu što bi vidio i doživio pričao bi kod kuće: "A danas sam vidio" - i slijedi priča. Dovodio bi kući zalutalu štenad, strplj ivo ju njegovao, dovlačio bi nekakve predmete i nešto pravio od njih. Ali najviše je volio bajke, zamišljajući se nj ihovim j unakom: čas je - carević Ivan, jaši na sivom vuku, traži Zar-pt icu, a čas je - Dječak-Kibal jčiš.

Škola mu je otkri la novi svijet; učitelje, drugove. Na svakom se satu saznavalo ponešto novo. I on bi t rčao kući da ispriča svojima: "A danas nam je učitelj ica pričala" - i slijedi prepričavanje onoga što je čuo.

Dječak je živio dobro, veselo. Baš veselo. Nikakvih potresa, ograničenja. Lako je učio, učio je zato što mu je sve bilo zanimljivo.

Ali j ednom. . . Kako se to desilo? On nije naučio lekciju. Stajao je kraj ploče i nije mogao riješiti zadatak. Učiteljica se začudila i

103

razljutila: lijep pr imjer za ostale! Upisala mu je jedinicu i dugo ga korila. Dječak se zastidio. Pocrvenio je, sve lice mu je bilo kao u p lamenu. Djeca su mu govori la: "Kako si bio crven, i uši, i nos!" Tako su prvi put u njegov život ušle te dvije riječi - "crveni nos".

Jedin ica dobi jena u razredu izmjenila je karakter dječaka. On je i dalje dobro učio, ali nije bilo one ranije radosti, pojavili su se nespretnost, stidljivost, uzbuđenje - odgovarao bi slabo i opet bi mu nos pocrvenio. Stalno su mu na pamet i riječi drugova o njegovu c rvenom nosu. Počeo je misl i t i . "Nos će mi pocrvenit i !" - i počeo je osjećati kako mu nos crveni č im se počne uzbuđivati.

Sto da se radi? On se sve rijeđe sastaje s drugovima, odbija ići u goste, u k ino, zapušta školske obaveze. Prekidali su se raniji prijateljski odnosi , N. je sve više ostajao sam. Ne, nije ostajao sam, s n j im je stalno živio i njegov strah: "Pocrvenit ću , pocrvenit će mi nos, i to će biti ružno." Ubrzo su svi zaključil i: on je tašt, osobenjak, uobraženko. I drugovi su ga počel i izbjegavati.

Četiri su školske godine prošle u t o m m u č n o m strahu. Ipak je završio školu, i to s od l ičn im uspjehom. I, s igurno zbog toga, ni tko od odrasl ih nije obrat io pozornost na njegovo teško stanje.

N. je odlučio polagati razradbeni ispit za upis na sveučilište. Dobio je mjesto u hotelu za samce. Buka, smi jeh, rasprave, mladi glasovi... A on stoji sam u hodniku. Strah ga odvaja od ostalih. Ovdje je mračno , na njega se ne obraća pozornost, a u sobi bi se odmah vidjela njegova ružna vanjština.

Dvije djevojke prođoše, uz glasan smi jeh. "To se one meni smi ju" -misl i N. "No, što si objesio nos! - reče neki nepoznati d ip lomac, prolazeći pored njega. N. ne može izdržati i bježi...

Odus tao je od ispita i o tputovao kući .

Momak je riješio zaposliti se u tvornici. Saznao je da u pogonu za proizvodnju čađi traže radnike. Javio se. Primili su ga. U pogonu su svi garavi. "Kakva sreća!" Njegov nos neće privlačiti pažnju, naprosto se neće pr imjećivat i .

I iznenada ponovo katastrofa. Pozvao ga je direktor: "Ti imaš desetogodišnju školu, trebaš prijeći na kvalificiraniji posao u drugi pogon , dalje od čađi . " Treba bježati iz tvornice.

104

Zat im mu sine ideja: "Treba se liječiti." Terapija, dermatolozi, neuropatolozi, ponovo terapija, homeopat i . . . Ni tko ne nalazi da je bolestan. Nos? A što je s nosom? Jedni se smiju, drugi se ljute. Opet onaj bolesnik s nosom? Naprosto ne želi nigdje raditi!

I j e d n o m on riješi: "Treba dokazati l i ječnicima i ukućanima kako je meni važno da se izliječim od ružnoće. Treba dokazati da bih pristao izgubiti nogu ili ruku samo da se os lobodim crvenila nosa. Ako nemaš nogu to uvijek možeš sakriti, stavljanjem proteze, a nos je na l icu, njega ne možeš lako sakrit i." N. odlazi u kuhinju, uzima sjekiru, zatvara vrata, skida s desne noge čarapu, promatra prste i... i vrlo pažljivo i t o čno udara po n j ima sjekirom. Bol ga u magnovenju otrijezni i on zakuka. Pozlilo mu je. Ukućani zakucaše na vrata.

Zat im je sve počelo ispočetka. Odsječeni prsti. I što s t im? A nos? Ružan, napuhnut nos ostao je i dalje na licu. N. je postigao samo to da bude smješten u psihijatri jsku bolnicu.

Nakon pet mjeseci izišao je iz bolnice u još potišteni jem stanju i on

čvrsto riješi da se ubije. Dva je dana pokušavao prekratit i sebi život; trovao se, rezao si

vene. Spasili su ga rođaci . Nadzirali su ga, sklanjali oštre predmete, nikad ga nisu ostavljali samog. Ljeti mu je pošlo za rukom nabaviti lovačku pušku. Nije se plašio smrt i . Naprotiv, ona mu je predstavljala olakšanje: spasit ću se od crvenog nosa! Mati, kao da je predosjetila, dotrčala je, zakukala. Oduzeli su mu pušku. Ponovo psihijatrijska bolnica... Ljudi, kao sjenke, svaki sa svojom nevol jom, umoboln ic i . "Ali ja nisam umobo ln ik - govori N. sebi - n e m a m ni košmare, ni halucinacije. Ja i m a m nenormalan razvoj kapilarne mreže, ali li ječnici se ne osvrću na moje žalbe."

N.-a su uputi l i na liječenje gladovanjem. Či tam zapise l i ječnika:

"4. dan gladovanja: bolesnik N. je nešto mirni j i , izlazi u štenju,

ponekad opći sa susjedima u sobi; zapaža da mu se gubi osjećaj

napuhnutost i nosa; ne osjeća glad.

7. dan gladovanja: u jutro se žali na loše raspoloženje, glavobolju,

nemoć, vrtoglavicu. U drugoj polovini dana te pojave su nestale,

pojavilo se dobro raspoloženje, uvečer je govorio da "crveni nos" nije

105

takav defekt koji bi m o g a o biti odlučujući č imbenik u životu.

22. dan gladovanja: misli o izobličenosti nosa gotovo su se potpuno izgubile. Pojavilo se dobro raspoloženje. Opć i s oko l inom, m n o g o i rado šeće. Određena mu je rehabilitacijska dijeta.

14. dan rehabilitacije: bolesnik se ni na što ne žali. Mnogo čita. Postao je živahan. Svoje oboljenje ocijenjuje kao nekakvu zabludu: "Zašto je ta apsurdna misao zauzimala tol iko vremena i mjesta u m o m životu, ne razumi jem." San i apetit su dobri , m n o g o šeće, mašta da nakon liječenja o tpočne studij na medic inskom fakultetu: m n o g o opći s bolesnic ima, šali se, smije se.

Bolesnik je o tpuš ten kao po tpuno zdrav."

Evo njegove anamneze - provjera stanja bolesnika nakon duljeg vremena: nakon god inu dana - po tpuno zdrav, žali samo za v remenom koje je izgubio t i jekom bolesti; nakon dvije godine -po tpuno zdrav, oženio se, radi kao pomoćn ik operatora na plinskoj instalacij i, snalazi se na poslu, posjećuje kino, kazalište, koncerte, zanimaju ga medic ina i biologi ja. Prema kazivanju rođaka, ne pokazuje nikakva odstupanja od no rma lnog ponašanja. Nakon tr i godine: upisao se na medic insk i fakultet, uči i radi. G ovom slučaju s pravom se m o ž e m o nadat i , da se bolest neće ponovit i .

...Praksa pokazuje da se značajan terapijski učinak liječenja odmje ren im g ladovanjem zapaža kod bolesnika sa s ind romom fiks ideja. Ovaj se s indrom oči tu je u f iksnim mis l ima, idejama, strahovima, sumn jama, u f i ksnom nastojanju da se izvrši neka radnja. Bolesnik osjeća da će mu se, uko l iko ne izvrši tu radnju, desiti nešto užasno, pogibel jno. Progone ga strah, nemir , uzbuđenje.

Fiksna stanja se razlikuju od ideja u košmaru po t o m e što se kod njih zadržava krit ični odnos bolesnika prema svojim proživljavanjima.

Fiksna stanja su često vrlo stabilna, teško se liječe. Premda u lakšem obl iku, m o g u se pojavit i i kod zdravih ljudi pri zamoru ili u oko lnost ima koje iscrpl juju živčani sustav. Neki ljudi koji pate od f iksnih ideja neprstance, bez ikakva razloga i smisla, broje predmete (prozore, okvire, pol ice u stalažama) ili čitaju ili zbrajaju brojeve t ransportnih sredstava. Kod bolesnika s f iksnim idejama ponekad se pojavljuju misli nepr i jatnoga ili, čak, nepristojnog sadržaja. Mozak ne

106

dozvoljava da se one iskažu. Rada se strah: "Može se desiti da ne

izdržim, da riječi same izlete." Otuda nesigurnost, sramežljivost,

mrzovolja, bježanje od l judi.

Gost iz Murmanska Stigao nam je gost na kl in iku. Bolesnik S. doputovao je iz

Murmanska na putu u Soči. Ide u sanatorij. Odl ično izgleda: uredan, energičan, priča o radu na r ibarskom brodu, pomalo se hvali.

A kada je gost otišao, sjećali smo se mornara na bolesničkom Krevetu Zalio se na fiks ideje i na neodolj ivu želju da izvali nešto nedopušteno, strašno ili s ramotno. Privlače ga ponor i , otvoreni prozori, visina. "Bacit i se" - ali zna da to neće učinit i . Ili se t iho prikrasti, udariti kakvo bespomoćno biće: dijete, starca, bolesnika. Ide u l i com, putuje au tobusom, sjedi u klubu - oči jednako traže žrtvu: udarit i , istući, udavit i . I opet zna da to neće uradit i . Ali je to osjećanje mučno .

"Gore je od osjećanja gladi" - rekao nam je S. četvrtog dana gladovanja. "Sada mi se jede, i to je dobro, zato što su se izgubile bolesne misl i , kao da su propale u zemlju."

Liječenje g ladovanjem kod sličnih bolesnika daje iznimno doba: rezultat, ali on se pokazuje ob ično tek u procesu rehabilitacije ili čak 2-3 mjeseca nakon završetka li ječenja, kada dolazi do po tpunog (čak i više od toga) obnavljanja ne samo težine već i svih funkcija centralnog živčanog sustava.

Sreću se, istina, i teži slučajevi.

Stranice dnevnika "Rodio sam se 1941. god. u Srednjoj Aziji. G porodici je bilo troje

djece, ja sam bio najmlađi . G djetinjstvu sam bio impulsivan, osjetljiv. Plakao sam za svaku si tnicu. Bajke su ostavljale na mene snažan utisak. B io sam zatvoren, u školi, u nižim razredima, bio sam odl ičan; u viš im - vrlo dobar. Završio sam deset razreda. Imao sam teško djetinjstvo: očuh pi janica, bio je grub prema djeci, i to se odrazilo na cijeli mo j razvitak. Scene tučnjave između majke i pi janog očuha izazivale su strah. Od 7. do 10. razreda počeo sam osjećati ljubav

107

prema glazbi, st ihovima, književnosti. Snažno sam doživljavao glazbu, slušajući je , podilazili bi me t rnc i , osjećao bih nekakav pritisak na mozak i k i č m u .

Nakon demobil izaci je počeo sam raditi kao majstor-nadzornik u tvornici , posao mi se sviđao. Odlazio sam u kino, sretao se s djevojkama, živio ob ičn im ž ivotom.

Zat im mi se od jednom pojavila f iksna ideja da m o r a m neprestance prati ruke: bojao sam se da se ne zarazim nekom vener ičnom bolešću. U početku sam prao ruke jedanput , zatim sam ih počeo prati 2-3 puta . Postupno sam počeo prati ruke po 15-20 puta dnevno. Obrat io sam se l i ječniku. Dobi jao sam eleni jum, aminazin, ali mi to nije pomog lo . Li ječnik je predložio da idem u psihijatrijsku boln icu - t a m o će mi pomoć i . U bolnici sam dobio 30 inzulinskih šokova, ali bez rezultata; o tpušten sam iz bolnice s pogoršanim stanjem: opća fizička slabost, drhtanje ruku, pojavio mi se strah od brojke 1, zato što mi je , u bolnic i , prvi odjel bio najteži. Kasnije sam se počeo bojat i brojaka 5 i 9.

Nakon godinu dana našao sam se u psihijatri jskoj bolnici "Ganuškin" u Moskvi , gdje sam ležao pet mjeseci. I iz nje sam izašao s pogoršan im stan jem: plašio sam se križa, crkve, brojaka većih od 10, brojke 3, slova S. Otpuš ten sam kući u takvom stanju da nisam mogao sam jest i , jer sam se bojao zaraze, i ništa nisam smio dodirnut i - majka me je hranila kao malo dijete.

Moje stanje se jednako pogoršavalo... Bojao sam se trojke, stoga sam se sapunao četiri puta. Svaku večer počinjao sam se umivat i u 10 sati, a završavao u jedan sat poslije ponoći . Majka se namuči la sa m n o m . Činilo mi se da mi kaplj ice sa zaraznim mikrob ima padaju čas na lice, čas na vrat, čas na grudi , a došlo je i do toga da sam j e d n o m snažno udario šakom u umivaonik - to umivanje bez kraja dojadi lo mi je do te mjere, da sam misl io kako nikad neće završiti.

Pisao sam li jevom r u k o m da bih desnu sačuvao čistu. Bojao sam se knjiga Jacka Londona jer je opisivao gubavce: sam ih je pisac vidio i m o g a o je infekci ju prenijeti u svoje rukopise, a s njih je ona preko t ipograf i je mog la dospjeti na knjige i zaraziti me, ako ih b u d e m čitao.

108

Te sam godine bio pr iml jen na kl iniku za terapijsko gladovanje. Prvog, d rugog i t rećeg dana gladovanja moje stanje je bilo teško:

muči la me je strašna glad, četvrtog dana apetit mi je malo oslabio, ali sam gladovao vrlo teško - sve sam vrijeme želio jesti, n isam mogao gledati kako netko jede, svaki zvuk posuđa izazivao mi je razmišljanje o hrani.

Sedmoga sam dana jako zaželio jesti, sve više su mi se pojačavali s imptomi bolesti : stalno sam prao ruke, bojao sam se kapljica na umivaoniku, svaki dan sam prao glavu. Ujutro 10. dana osjetio sam da je onaj jak osjećaj gladi prošao. Do 20. dana stanje moga zdravlja stalno se pogoršavalo: kad v id im da se negdje peru podovi , počnem bježati jer mi se čini da će kapljice koje sadrže mikrobe raka, gube, t rahoma i raznih drugih strašnih oboljenja navaliti na mene. Te sam kapljice osjećao kao injekcije. Kad ležim u krevetu, navlačim pokrivač preko glave da bih se sačuvao od zaraznih kapljica koje m o g u štrcnut i od njegovatel j ica, sestara i svih bolesnika, liječnika se nisam plašio.

Nakon 20 dana gladovanja počeo sam piti sokove. To je bilo vrlo pri jatno. Prvo mjesto je zauzela briga o hrani, a pranje ruku je pot isnuto na drugo. T o g sam dana prvi put legao spavati a da ih pre thodno n isam oprao. Trećega dana već sam hvatao rukama kvake na vrat ima, i opet sam legao spavati ne umivši se prethodno. Četvrtog dana zaustavio sam profesora na hodniku i s ushićenjem sam ga uvjeravao da sam potpuno zdrav, dodirujući pri t ome rukama pod i svoje lice. Gadio sam se toga, znao sam da je to nehigijenski, ali sam svladao taj osjećaj radi dokaza da sam se oslobodio svojih strahovanja.

Otpuš ten sam u d o b r o m stanju, bio sam predstavljen na konferenci j i psihijatara i o tputovao sam kući kao zdrav, s jasnim kr i t ičkim o d n o s o m prema svom stanju. Istina, i dalje bi se pojavljivali neki strahovi, ali sam se krit ički odnosio prema nj ima uspješno ih svladujući.

Došavši kuć i , stupio sam na stari posao. Premjestili su me na radno mjesto inženjera-tehnologa. Sve je bilo lijepo do, za mene, sudbonosnog dana. Sjedio sam kod kuće, vidim - puzi pauk, uhvat im ga i zgnječ im n o g o m ; kako mu ugledah bijelu ut robu, prvi mi se

109

puta ponovo pojavi osjećaj gađenja. Od tog vremena, opet mi se, postupno, počelo pojačavati bolesno stanje. Mislio sam samo o odvratnost i ko ju mi je izazvala utroba zgnječenog insekta. Kud god da p o đ e m , jednako osjećam gađenje prema svemu, bojao sam se da ne nagazim na žabu. Nakon rada nerado sam izlazio iz prostorije, bojeći se da na nagazim na kakvog insekta na ulici.

Sve se opet ponavlja...

Na osnovi prvog gladovanja shvatio sam da mi ono pomaže, i opet p o đ e m u Moskvu, od luč io sam ponovit i kuru."

I evo našeg mladog "Azijata", kako smo u šali nazvali bolesnika T.-a, opet s nama. On otvoreno priča o svemu novom što je doživio i očekuje od nas pomoć .

Počin jemo ponovnu kuru liječenja odmjeren im gladovanjem. Prvih dana bolest se pogoršala, ali su postupno fiks ideje počele ustupati mjesto razmišljanju o budućnost i , svijesti o neutemeljenosti strahova koji ga progone. Raspoloženje se popravilo.

T. se ponovo osjeća zdravim, razmišlja o t o m e kako će se vratiti na posao, čudi se svom nedavnom strahu, pita zašto se, i tako brzo, ponovo razbolio.

Sto je, zapravo, bio razlog tako brzog recidiva? T. nam se prvi put javio 10 godina nakon početka bolesti. On je već više puta boravio u psihi jatr i jskim stacionar ima, podvrgavao se li ječenju, ali bez uspjeha. Gladovanje mu je pomog lo . Preporođen i radostan što je sasvim ozdravio, T. je otišao kuć i . A t a m o su ga čekali obitel j, prijatelji, uobičajeni susreti, is točnjačko gostopr imstvo, ukusna nacionalna kuhinja, vino. Naš je paci jent počeo strasno uživati u svim radostima života ... posrnuo je.

Druga kura odmje renog gladovanja također je pomogla T . -u . A što će biti dalje? Neće li se bolest opet vratiti? Možda. Ali sada T. zna kako se treba borit i prot iv bolesti , zna kako može s n jom izići na kraj, š to prvi put nije b io slučaj.

I on će uspjeti. Pomoću strogog režima života, per iodičnog

uzdržavanja od hrane, po tpun im odbacivanjem pušenja i alkohola,

stroge bi l jno-mli ječne dijete. Istina, za sve to potrebno je

samosavladivanje, potreban je karakter. Među t im, sada T. ima ono što

110

je najvažnije - krit ički odnos prema svom oboljenju i želju da na svaki način svlada bolest. To j amč i uspjeh.

Teška tajna Sjećam se Zweiga, njegovog supt i lnog prodiranja u psihologiju

m o m č i ć a u t renutku kada se prvi put nađe pred " teškom ta jnom" -pred p i tan jem odnosa među spolovima. Mi, l i ječnici-psihijatri, neri jetko se sukobl javamo s bo lesnom reakci jom na tu "tešku tajnu", brižljivo je analiziramo i upozoravamo roditelje na važnost nadzora nad sinovima u kr i t ičnom uzrastu - u razdoblju početka spolnog sazrijevanja.

...Sve je počelo od 13. godine. Spolno sazrijevanje počelo je rano, kada je mozak bio još nedovol jno razvijen. Dječak nije shvatio što mu se dogodi lo. On se uplašio, a roditelji ništa nisu primijeti l i . Serjoža se stidio upitat i starije, želio je sam doći do svega. Stalno je razmišljao. Prestao je učit i lekcije, izostajao je s nastave. Majku su pozvali u školu. Ona je grdila dječaka i žalila se: "Kao da su Serjožu zamijenil i s nek im d rug im d ječakom." Postao je grub, razdražljiv, povučen, ništa ne priča o sebi.

A imao je što pričati . Škola je, za učenika, postala posljednja briga. On je otkr io da je svijet podijeljen na muškarce i žene. Žene su ga uzbuđivale, muči la ga razmišljanja o nj ima. Momka je počela zahvaćati apatija. Prema svemu je postao ravnodušan. Prema svemu, os im prema vizijama o o n o m zabranjenom što je ušlo u njegov život.

Stariji su mu drugovi omoguć i l i vezu sa ženom. To se desilo u njegovoj 17. godin i . Veza je bila bez ljubavi. Nakon nje preostao je osjećaj nespretnost i , stida i straha. Napeto stanje ostalo je nerazriješeno, pojavio se kompleks manje vri jednosti, izazvan spo lnom nemoć i .

Bi lo mu je 19. godina kada se prvi put javio na liječenje u

psihijatri jsku boln icu. Pred l i ječnikom je sjedio, visok, lijep m o m a k , po

izgledu zdrav. Nisu konstat irana nikakva nasljedna opterećenja: riječ je o sretnoj

obitelj i. Otac - povučen, mi ran, po struci građevinski inženjer; ma t i društvena, bavi se podizanjem djece i domać ins tvom; brat i sestra zdravi. I od jednom takva nesreća: razbolio se sin. Najprije se čula njec

111

"šizofrenija". Tužni roditelj i su se počel i propit ivati o toj bolesti, ima li nade u izliječenje, hoće li Serjoža moć i dalje učiti?

Mati se sjeća: "G nižim razredima Serjoža je dobro učio, bio je veseo i živahan dječak." On se smješka pri sjećanju na te dane, zatim se na lice navlači sjenka. Mati priča: "Serjoža je pao u šestoj godini , razbio glavu i izgubio svijest. Možda je sva nevolja od toga?" I dalje neuvjerljivo: "Bolovao je od dizenterije... i od drugih dječjih bolesti. Od toga je možda?..

Mati je u nedoumic i , ne može shvatiti što su propustil i ona i njen muž u odgajanju sina, što je osnovni uzrok njihove nevolje.

Glavni uzrok Serjožine bolesti jest njegovo rano spolno sazrijevanje, zatim kasnija t rauma na seksualnoj osnovi. Postupno je nadolazila apati ja, ravnodušnost, t romost - stanje karakterist ično za običnu šizofreniju.

Dakle, postavljena je di jagnoza: obična šizofrenija s blago progresivnom f o r m o m .

Ona se javlja ob ično kod mlad ih ljudi u razdoblju spolnog sazrijevanja. G početku oni izgledaju kao lijena djeca na koju ne djeluju nikakvi odgojn i utjecaji. Kada progresivnost i nepromjenlj ivost bolesnog stanja izazovu pozornost porodice i škole, roditelji se obraćaju s bo lesn ikom terapeutu, koji, ne našavši ništa, upućuje paci jenta neuropato logu, a ovaj ga, pretpostavivši da se radi o ps ih ičkom obol jen ju, upućuje psihi jatru. Stoga postojeći oblik oboljenja ostaje dugo neidenti f ic iran, i bolesnici dolaze na liječenje ponekad nekol iko godina nakon početka bolesti . Tako je bilo i sa Serjožom.

Dva mjeseca speci jalnog med ikamentoznog liječenja u psihijatrijskoj bolnici donijela su izvjesno olakšanje. Po izlasku iz bolnice Serjoža je počeo studirat i na j e d n o m od moskovk ih tehničkih fakulteta. Studirao je bez oduševljenja, fo rma lno , tek da ga ne isključe. "Što da radi čovjek u devetnaestoj god in i , nego da studira?" Serjoža nije imao prijatelja. On je prema svima ostao zatvoren. Njega je obuzimalo mračno raspoloženje, razmišljao je o besmislenosti života, o samoubojs tvu. Ali te misl i nisu prelazile u pokušaje.

Sergej je sam tražio liječenje. Po drugi put se našao u bolnici. Liječio se t r i f tazinom i inzul inom.. . Ot išao je iz bolnice spremajući se

1 12

nastaviti studi je na fakul tetu; ali, došavši kući , odlučio se na pauziranje na studi ju, nemajuć i ni snage ni želje za spremanje ispita.

Ponovo stacionar. Ovoga puta klinika terapi jskog gladovanja. Sergej je postao naš pacijent. Sad ima 24 godine. Za nj im je pet godina povremenog boravka u psihijatri jskim bolnicama, liječenja med ikamentozn im sredstvima.

Na pojavu opadanja intelektualnih moć i bolesnici reagiraju na razne načine: jedni ravnodušno i bez krit ike, jedva svjesni t ih promjena; drugi - najočuvani j i , akt ivno se nastoje oslobodit i bolesnih s imptoma, mole da im se vrati ranije raspoloženje, izgubljena oštrina percepcije, radna sposobnost. Ti bolesnici rado prihvaćaju terapijsko gladovanje, točno ispunjavaju sve zahtjeve li ječnika, kako t i jekom gladovanja, tako i za vr i jeme rehabil i taci jskog razdoblja.

Sergej je pr ipadao drugoj grupi . On je vjerovao u ljekovitost gladovanja i želio je bit i zdrav. Imao je planove. Istina, oni su bili nepostojani, promjenl j iv i : čas je razmišljao o pozivu geologa, čas se spremao postat i elektrotehničar. Ipak ga je to vuklo iz apatije. To je korak napri jed. Ali to napredovanje krije u sebi i opasnost: terapijski neuspjeh može izazvati tešku depresiju. Gpravo takvi slučajevi dovode do pokušaja samoubojstva.

Iskustvo je pokazalo da uspješnost liječenja gladovanjem obične blago progresivne šizofrenije pruža parkt ično ozdravljenje u većini slučajeva, ako bolest nije starija od dvije godine, a u slučaju bolesti koja traje preko pet godina rezultati su, naravno, lošiji.

Sergejeva bolest je trajala dugo, ali u svakom pojedinačnom slučaju m o g u postojat i i latentne mogućnos t i za uspjeh. One su se pokazale i kod našeg paci jenta - prvo gladovanje dalo je pozitivan učinak. Među t im, ono se nije dovol jno učvrsti lo, Sergej još nije znao krit ički prići svojem obol jenju, i to je imalo za posljedicu neozbiljan odnos spram životne rut ine. Za kratko vr i jeme ponovo su se pojavili s imp tomi bolesti. Jedan od uzroka je i krajnje teško doživljeno saznanje da boluje od šizofrenije, što je bolesnik slučajno saznao.

Možda je Sergej i bio u pravu smatrat i tu dijagnozu preprekom na putu k velikoj životnoj karijeri, ali ga je stalno razmišljanje o t o m e tol iko uznemiravalo da je bio na granici recidiva bolesti.

113

Među t im , iskustvo prvog gladovanja sugeriralo je m o m k u put k ozdravljenju: došao je u našu kliniku da ponovi kuru terapijskog gladovanja.

"Hoću biti punovr i jedan čovjek, m o r a m se oporavit i ." - govorio je. "Da, isto to obol jenje imao sam i ranije. Ako nisam još po tpuno ozdravio, uvjeren s a m , da će bolest proći s l i ječenjem. Gladovanje će sve razjasniti."

Već t rećeg dana gladovanja bolesnik je postao m n o g o mirni j i . Prestao je tumara t i po hodn iku . Govorio je da mu svaki dan gladovanja unosi neki red u misl i . Svakoga dana Sergej je mnogo čitao, igrao šah, rješavao ukrštene riječi. T i jekom rehabilitacije ponavljao je da se osjeća po tpuno dobro, Nakon izlaska iz bolnice počeo se pr ipremat i za ispite na fakul tetu.

Otpust i l i s m o ga kao prakt ično zdravog. Može učiti i raditi.

"Nerealnost" Bolesnik K. bio je jedan od on ih koji su se liječili na našoj klinici a

da p re thodno nisu, kao mnog i drugi pacijenti, liječeni u nizu psihijatri jskih liječilišta i pr imal i specijalnu medikamentoznu terapi ju.

Sam K. je računao da boluje već pet godina. I za sve se to vr i jeme bor io sa svo jom bolešću, koju je nazivao "nerealnost".

Nerealnost mu je dolazila iznenada. Prvi put je to bilo na stadionu, na odbo jkaškom igral ištu. Jedne večeri, kada su igrali neprekidno oko tri sata, on se osjećao neobično: sve je bilo kao i ob ično - suigrači, teren, prašina, večer, jedan te isti način igre; od jednom se pojavila nekakva čudna obamr lost , polusan, mozak se zamorio od stalnog naprezanja, a t i jelo je mehaničk i izvršavalo naučene, dosadne pokrete.. . Nakon igre, to je stanje brzo iščezlo. Trajalo je 5-10 minuta.

Zat im se desio događaj koji je potresao K.-a: stradao je učenik višeg razreda t i jekom vožnje bicikla. K. nije vidio kako je došlo do katastrofe, samo je saznao da je Peča izašao na put i, ne primjetivši kamion , pao pod točkove. Taj događaj K. opisuje u svom dnevniku ovako:

"Potresla me je, prije svega, strašna misao da sam i ja mogao biti

na n jegovom mjestu. Nikad ranije nisam razmišljao o životu i smrt i , to

114

važno pitanje ranije me nije zanimalo. Nije me zanimalo zbog toga što se n isam neposredno sučeljavao sa smrću . Nikad nisam mogao zamisliti da sam i sam smrtan.

Potresla me je i zbunila okrutnost života - zašto je morao poginut i tako strašno i tako glupo petnaestogodišnj i momak , jedini sin u roditelja, koji je morao živjeti? Zašto su ljudi tako mirni , tako malo plaču; kako su u stanju spokojno razgovarati?

Na sva ta teška pitanja tražio sam, ali nisam mogao naći odgovor. U m o m ž ivotnom iskustvu takvih odgovora nije bilo. Sahrana me je užasnula nek im č u d n i m m i r o m nazočnih učenika, banalnim grupicama zvekana i brbl janjem dokonih starica. Posljednja kap, koja je prepunila čašu, bila je za mene sljedeća scena: sprovod svrati na glavnu ul icu, ispred mene prođe au tomob i l s nadgrobn im obil ježjem, pored čelične piramidice sjedi Pećin djed. Izgled toga zgrbljenog starca, koji sjedi pored portreta m ladog , dječački nježnog unuka, potresao me je do dna duše. Pobjegao sam kući, svalio se na divan i ležao tako pola sata. Jed ina misao, koja mi je tada bila u glavi, i riječi, koje sam u sebi ponavl jao, bili su: "Ne razumi jem, ne razumijem."

Nakon pola sata netko me pozove. Izišao sam polako iz po lutamne sobe. Sunce me zasljepi nekakvom č u d n o m i nepr i jatnom svjetlošću. I tad sam shvatio da se sa m n o m nešto dešava: bolesna uzbuđenost, životno neiskustvo i duševna slabost doveli su me do nepri jatnog psihičkog rastrojstva. Kako bih točni je opisao to stanje? Potrudit ću se.

Točni je riječi od riječi "nerealnost" ne m o g u smisliti. To nije osjećaj, već po tpuna odsutnost svih osjećaja. To stanje je vrlo slično stanju pijanstva, po lusneno stanje. Prema svemu sam postao apsolutno ravnodušan, ništa me nije uzbuđivalo. Živiš prema poslovici: "Gurnuše nas - padosmo, podigoše - pođosmo." ; praviš pokrete, koji se zahtijevaju od tebe, ni u što se ne udubl jujući .

Ja sam lišen najvećih ljudskih bogatstava - osjećanja. Slikovito govoreći, od 100 posto punokrvnih živih osjećaja normalnog zdravog čovjeka ostali su samo jadni ostaci - 5-10 posto. Ničeg suvišnog u percepci jama, sve oko mene izgleda potpuno normalno, kao i ranije. Neko nejasno osjećanje apati je, praznine, unutrašnje ravnodušnosti.

115

Moglo bi se još m n o g o toga reći, ali sam pokušao izabrati najupadljivije, najkarakterist ični je crte toga stanja. Evo što mi se desilo toga nepr i jatnog dana.

Prvog dana poslije "udara" (kako sam ja nazivao taj slučaj) počele su mi se nametat i misli o nepovra tnom karakteru vremena. Nikad o t o m e nisam ranije razmišljao, a sada sam počeo podul je razmišljati o t o m e da se nikad više neće vratit i ono što je j e d n o m prošlo. Počeo sam tugovat i za svoj im prohujal im god inama, za nepovratnim v remenom (sve to u sedamnaestoj godini) . Uopće, osjećanje tuge, zamišljenosti obilježavalo je to vr i jeme. Ali borio sam se. Ta me borba i dovela na Moskovsku kl iniku terapi jskog gladovanja. Primili su me. "

K. je gladovao 23 dana. Ostavio je na klinici zapis o danima gladovanja i rehabil i tacije.

"Na gladovanje sam se odlučio hrabro i s uvjerenošću u po tpuno ozdravljenje. Op t im izam i očekivanje potpunog ozdravljenja nisu me napuštal i ni t i jekom gladovanja ni t i jekom rehabilitacije.

Prva četiri dana prošla su bez promjena ("nerealnost" kao i ranije). Petog i šestog dana - pogoršanje, komešanje u glavi, apatija, pot ištenost; od devetog do devetnaestog dana - ponovo pogoršanje (kao 5.-6. dana), ali m n o g o teže. to je bila neka vrsta "umje tnog pogoršanja", sam sam nastojao još više oslabit i , zaboraviti se, zato što sam stekao utisak da je samo pot rebno zaspati, po tpuno se zaboraviti, a da ću se poslije toga od jednom osvijestiti, "probudi t i se", apsolutno zdrav, i "nerealnost" će se izgubit i.

Od jedanaestog dana do kraja uspostavilo se dobro stanje, "nerealnost" se nešto smanji la. Približno od osmog dana rehabilitacije stanje se počelo konstantno poboljšavati, "realnost" se povećavala. T o m e je pogodovalo i prekrasno sunčano vri jeme koje se bilo ustalilo. Vrhunac poboljšanja označen je "b l jeskom realnosti" (14. dana rehabil i tacije): t i jekom 15 minuta bio sam gotovo apsolutno zdrav, realan čovjek. Kažem "go tovo" zato što mi je to osjećanje (u biti pr i rodno) bilo nekako neobično, tude. t a j me je bljesak tol iko obradovao, to l iko me učvrst io u uvjerenju u po tpuno ozdravljenje da je radi t ih petanaestak minu ta vrijedilo živjeti dvije godine i gotovo mjesec dana gladovati .

116

Ocjenjujući cijelu kuru gladovanja m o g u reći, da mi je m n o g o pomog la . Stanje "nerealnost i" se smanji lo, moj i osjećaji, p remda nisu postali sasvim realni, ipak su m n o g o bliži normaln im. Ja se nadam da ću u sl jedećoj kuri gladovanja definit ivno raskrstiti s t o m dosadnom "nerealnošću".

...Za paranoidni oblik šizofrenije karakteristični su drugi s imp tomi : bolesnici su relativno pr istupačni, kod njih nema upadljivijeg smanjenja volje, emoci ja . Za njih je karakteristična mani ja gonjenja, djelovanja; netko hoće uradit i nešto štetno, loše, sumnj iče ih za nešto i si. Cl

procesu obol jenja bolesnik se sve više izolira, otuđuje, postaje nepovjerljiv; ponekad sve to prelazi u agresivnost.

Rezultati liječenja tog obl ika šizofrenije odmjeren im gladovanjem manje su efikasni u poređenju s h ipohondr ičn im i ob ičn im ob l ikom, ali ipak je bilo m n o g o slučajeva prakt ičnog ozdravljenja i značajnog poboljšanje, čak i u slučaju veće starosti oboljenja. Evo primjera.

"Kradljivica" Bolesnica K. imala je 41 god inu. Dijagnoza: šizofrenija, paranoidna

forma; liječila se ranije bez uspjeha u Psihijatrijskoj bolnici "Solovjov". Mala, slabašna, nemimo-plašl j iva, osjećala se nekako čudno

nezaštićena, slaba. Govorila je t iho, isprekidano, a ponekad jako brzo, uzbuđeno.

Anamneza: ma t i je bolovala od psihičkog oboljenja, brat povučen, t r o m . G ranom je djetinjstvu izgubila roditelje, odgajana je u dječjem d o m u , razvijala se normalno. Teško je učila. Završila je sedam razreda, medic inski t e h n i k u m , kurseve za računovođe. Gdala se u 22. godini , ima dvoje djece. Obol jela je psihički u 37. godini .

Počelo je na prozaičan način: stajala je u redu u prodavaonici , dotakla slučajno susjedinu torbu i iznenada joj se pričinilo da je ova pomisl i la: "Hti jela mi je ukrasti to rbu. " Dugo i m u č n o je razmišljala o tome , zat im je otišla objasnit i se sa susjedom. Susjeda se nasmijala i umir i la je. Prošlo je nekol iko dana, ali apsurdna misao da su je mogl i proglasiti kradl j iv icom nikako joj nije davala mira. Svratila je kod susjede, a ona je stala sklanjati novac sa stola, našalivši se: "Treba sklonit i , inače će Tanja ukrast i ." ' T o je šala, možda glupa šala, ali

1 17

ipak šala" - tješila se u početku Tanja. Ali je sve češće pomišl jala da se ne radi o šali, već da se ozbi l jno sumnja u nju. Svu noć ju je muči la ta misao, svu noć se Tanja prevrtala u krevetu, nije ni oka sklopila, a ujutro. . . Gjutro se Tanja pokušala objesit i . Konopac se prek inuo, ona je pala, nekol iko minu ta je bila bez svijesti, zat im je nekako ustala, skrila konopac da ne vide djeca, i čak se nekako umir i la.

Među t im , uskoro su je misli počele ponovo opsjedati. Kad bi Tanja čula da netko razgovara o nestal im stvarima, krađama, o d m a h bi počela crvenjet i , uzbuđivati se, plašeći se da ne posumnjaju na n ju.

Tako su prošle tr i godine. To je bio jedan dugi niz dana, u kome su se m inu te mira sve češće smjenjivale sa satovima nemira, razmišl janjem o sramot i , ili naprosto nekakvim razmišljanjem koje ju je dovodi lo do strašne glavobolje.

Tan j in m u ž se obrat io psihi jatru, ovaj je propisao lijek, ali jo j je od njega bilo još gore. Odlazila je u pol ikl iniku, dobijala vi taminske injekcije, pr imala sredstva za uspavljivanje i smirivanje. A apsurdne misl i su je i dalje opsjedale, postale su sve nametlj ivi je, primoravale su Tanju da ih, najzad, izgovara naglas. Tada bi zamotala glavu i sat ima tako ležala, bez snage da se svlada.

I ponovo je u prodavaonici došlo do incidenta. Djeca su izgubila pet rubalja. Svi kupci se dadoše u traženje, dok je Tanja stajala u uglu, sva pocrvenjela, s ukočen im pog ledom i grozničavom mišl ju: "Sreća, n e m a m u torb i pet rubalja, znači, ako na mene posumnja ju , ništa neće naći . Možda bi bilo dobro kazati da nije novac kod mene, da l judi ne posumnja ju . . . " Tanj i je pozlilo, podigl i su je i ispratili kuć i . . . Od toga dana ona je prestala izlaziti na ulicu, nije se mogla koncentr i rat i ni na kakav posao, apsurdne misl i su je ponovo spopale, tlačile mozak, ne dajući jo j mira.

Bez ikakva smisla mora la je pronalazit i razne r ime, ili je , gledajući u pod , mora la razmišljati od čega je napravljen, treba l i ga bojiti ili ne, pa ope t o t o m e da l i je smatra ju kradl j iv icom. Ma t ren jo j iznenada padne na pamet da jo j te misli netko nameće ("možda neki zraci ili radio"). Misli zvuče u glavi, ona ih čuje kao stalne zvukove ili glasove: ženske i muške , čas poznate, čas nepoznate. Misli joj ponekad

I 18

sugeriraju što t reba uradit i ili ponavljaju njene radnje, registriraju ih.

Sada je već misli n ikako ne napuštaju, samo se ponekad ma lo smire,

"pritaje", ali ona zna da će se one vratit i , čeka ih. I stalno osjećanje

nemira. . .

"A možda je to neka sugestija" - kaže ona li ječniku. - Mišta ne

razumi jem." Mol i za p o m o ć , i to je prvo što daje nadu u mogućnos t

poboljšanja n jenog stanja. Jer liječenje gladovanjem mora biti obavezno

svjesno, dobrovol jno. Tanja je gladovala 21 dan. Olakšanje nije nastupilo brzo. G početku

je bila nepovjerljiva prema l judima, sve jo j je smetalo: visoke, velike sobe, strani l judi. "Glasovi" su je i dalje progonil i , bolesnica se držala povučeno, ni s k im nije razgovarala, živnula bi samo za vri jeme razgovora s l i ječnikom.

Četvrtog dana gladovanja Tanja je rekla, stidljivo se osmijehnuvši: "Sada mi je u glavi tiše, glasovi me manje uznemiruju." A sedmoga dana: "Glasovi kao da se sve više gube, m n o g o mi je lakše."

Tjedan dana prije kraja prve etape liječenja glasovi su se potpuno izgubili. "Umuk l i su moj i glasovi, kao da su u zemlju propali" - dijelila je bolesnica s l i ječnikom svoju radost.

Tatjana K. je otpuštena nakon rehabilitacijskog razdoblja u zadovol javajućem stanju. Prošlo je pet godina. Posjetili smo Tanju. Živi kao domać ica . Dobro obavlja svoje domaćinske poslove. Glasovi se ne vraćaju, uznemiravajućih misli nema. Međut im, sklanja se od nepoznatih l judi, i kada se netko pojavi u njihovoj obitelji, nastoji se izgubiti, ne pokazivati se. Tanja poštuje rut inu koja joj je propisana.

Veoma često psihičko oboljenje jest i takozvana "mani jačko-depresivna psihoza, čija se pojava u lakom obl iku zove ciklot imija. To je oboljenje kod kojega veliki značaj ima nasljedna predispozicija. Ob ično se javlja kod osoba društvenih, veselih, ali sklonih lakoj promjen i raspoloženja. Kolebanja raspoloženja m o g u biti povezana s bilo kakvim vanjskim događaj ima, a ponekad su sasvim bez vidljivog uzroka. Ponekad se, kod takvih bolesnika, zapaža depresivno stanje u vidu pot ištenost i i melankol i je ili stanje pojačanog rasploženja. Kada to ne smeta bolesnic ima, kada ne smeta sredini u kojoj žive, može se smatrat i da su u granicama normalnog stanja. Ako, pak, u stanju

119

depresije, bolesnikovo raspoloženje opada do takvog stupnja da mu se teško kretat i , razgovarati, ako mu se pojavljuju misli o nepotrebnost i i besmislenost i života, a u stanju mani jačke zanesenosti m n o g o priča, pjeva, šali se bez mjere, pleše - bolesnik se mora obavezno obrat i t i l i ječniku.

G stanju mani jačke zanesenosti takvi bolesnici m o g u činiti najnerazumnije i apsurdne postupke: udaju se za čovjeka koji im ni po čemu ne odgovara, ugovaraju nerealne komerci jalne poslove, kupuju nepotrebne stvari i u bescjenje prodaju svoje vrijedne stvari i si. Takvi bolesnici , osobi to u stanju depresije, kada postoji realna opasnost da izvrše samoubojs tvo, mora ju biti obavezno smješteni u psihijatri jsku boln icu, gdje se u večini slučajeva uspješno liječe med ikamentozn im sredstvima. G t o m slučaju pomaže i naša metoda.

Do smanjenja depresivnog stanja ob ično dolazi 7.-10. dana gladovanja. Postupno se počin ju javljati i intervali dobrog raspoloženja, u poče tku , ist ina, vrlo kratkotrajni , slabo izraženi. Međut im, oko 20. -25. dana gladovanja bolesnici se, u pravilu, po tpuno oslobađaju depresije. G slučajevima dugotra jn ih depresija poboljšanje stanja ponekad počinje tek u rehabi l i taci jskom razdoblju.

"Kraljica" Mari ju Grigori jevnu bolesnici su nazvali "kraljica". Ona je čuvena na

našoj kl inici. Kada se Marija pojavi, čuju se uzvici: "A, Marija Grigori jevna! Ope t ste nam došl i ! Kako ste?" Ona se sa svima pozdravlja, sve ih poznaje po imenu i prezimenu, sestre zove "djevojčicama", zanima se za bolničke poslove kao za svoje domaće.

Već prvoga dana uspijeva ući u bit svih naših inovacija, potreba, nedostataka i smatra svo jom dužnošću da se umiješa u žiovot cijelog ženskog odjela, u sudbinu svake bolesnice. Ona smatra neophodn im da j ednu "zaštiti", d rugu - umi r i , poduč i mnoge i si. I govori , govori neumorno : riječi su jo j bistre, bogate modulac i jama.

Marija Grigori jevna je obrazovana, oš t roumna, ona lako zameće šalu. Me voli službeni t on , formal izam i u takv im se slučajevima protivi, napada, vrijeđa se, negoduje. Me podnosi da u njenoj nazočnosti netko pr iča, ma kako bio zanimljiv i talentiran pripovijedač. Marija

120

Grigori jevna nema snage slušati tuđ i govor. Ona prekida govornika

uč t ivom f razom: "Oprost i te, ja ću vas prekinut i" - i počinje svoju

pr iču. Ta žena hoće uvijek biti u središtu pozornosti i imat i glavnu

riječ. Meki je ne vole, osuđuju, mnog i je cijene, i gotovo se ni tko

prema njoj ne odnosi ravnodušno. Marija Grigori jevna ima 70 godina, ali to ni tko ne bi rekao. Po

živosti, pokretl j ivosti , našoj bi se bolesnici mog lo dati ne više od 50 godina, i to s d o d a t k o m : "Zar već pedeset? Kako lijepo izgledate!" Ona je uvijek dotjerana, odjevena s ukusom, čak i bolnički ogrtač na njoj izgleda kao svečana haljina.

Mjena di jagonoza je - c ik lot imi ja. Žali se na povremenu depresiju, koju teško doživljava. Stanje razdraženosti nije dugo uzimala u obzir, odnosila se p rema n jemu nekri t ički. Prvi put je došla u našu bolnicu poslije dugotra jne depresije. Gladovala je u dva roka, šest i deset dana. Otpuštena je s pobol jšanim stanjem. Sada, povjerovavši u liječenje odmje ren im gladovanjem, č im osjeti da nije u " formi" , često po vlastitoj želji postaje naš pacijent, dolazi "malo gladovati". Zanimlj ivo je da u posljednje vr i jeme dolazi čak i u stadiju manje razdraženosti, mol i da jo j se "uravnoteži" raspoloženje. Odlazi uvijek oporavljena. Kaže: "Gpoznavši se s praksom i teor i jom rasterećujuće-dijetne terapije, ne bo j im se više svoje bolesti. Znam što treba raditi: gladovati, gladovati, gladovati ." Kod kuće se Marija Grigorijevna pridržava propisane dijete. Svoje oboljenje krit ički opisuje:

"Kako je počela depresija? Gjutro, kada sam se probudi la, osjetila sam po tpunu otuđenost , od jednom sam postala ravnodušna prema mužu i kćer i . Maša mi se soba učinila kao velika i neudobna štala (soba n a m je, zapravo, vrlo udobna).

Počelo je teško razdoblje života, koje se ni s č im ne može usporedit i . Gjutro bih nekud otišla, lutala kojekuda, vraćala bih se kući kasno uvečer, ništa mi se nije radilo, nisam se prihvaćala ni domaćinsk ih poslova. Porodica se postupno odvikavala od moje njege. To je stanje trajalo nekol iko mjeseci .

Ozdravljenje je došlo isto tako neočekivano kao i oboljenje. Gjutro sam se, također, probudi la s osjećanjem po tpunog života, s radošću. Sve je krenulo svo jom ko lo teč inom.

121

Nakon šest godina našla sam se ponovo u vlasti depresije. Ponovo mi je sve postalo ravnodušno i nepotrebno. Pod ut jecajem tog raspoloženja počela sam prodavati dragocjene stvari u bescjenje: nestali su iz kuće pi janino, fotoaparat, stara bronca, slike, novi usisivač je b io bačen u kantu za smeće, prestala sam spremati stan, kuhat i , brinuti se za obitel j .

Bez obzira na uporne mo lbe muža i kćeri da se obrat im l i ječniku, nisam se htijela liječiti. Moji su me nagovarali da o d e m u neki sanatori j . I j ednoga dana na stolu se nade uputnica za Rigu. Premda sam se protivila, muž i kćer su me pr inudno smjestil i u vlak. M o m očajanju i strahu pred nepoznat im l judima nije bilo granica.

I od jednom ... po tpuno neočekivano i, reklo bi se, bez uzroka postala sam zdrava. Mjesec, koji sam provela u Rigi, ostao mi je u sjećanju kao jedan od najljepših razdoblja u m o m životu.

Prošlo je još šest godina, i ponovo depresija! Ovoga puta pomog lo mi je terapi jsko gladovanje. S klinike sam izišla smirena, bez melankol i je i očajanja.

Sada mi je klinika postala druga kuća. Svaki put, kada me zgrabe strasne i čvrste šape depresije, idem se liječiti svojom omi l jenom m e t o d o m . I svaki mi put obavezno pomogne . Koristi mi i kad me spopadnu razdražujuće misl i . Gmiruje me . "

Postojanost rezultata li ječenja odmje ren im gladovanjem kod psihičkih oboljenja ovisi, ug lavnom o dva faktora. Prvi - poštovanje stroge rutine života, kako glede prehrane (mli ječno-bi l jna dijeta), tako i glede uvjeta života i rada. Drugi - ne manje važan č imbenik - t empo razvoja bolesti i starost obol jenja. "Svježe" bolesti prolaze brzo, dobro stanje traje dul je; u povol jn im uvjet ima bolest se nikako ne ponavlja. Gkoliko je obol jenje starije, ukol iko se bolesnik dulje vremena liječio raznim drug im m e t o d a m a liječenja, utol iko su manj i pozitivni rezultati od terapi jskog gladovanja i utol ike prije se može vratiti ranija bolest. To je i razumlj ivo: ako je već oragnizam dulje vremena izložen bolesti, ako je ta bolest bila intenzivna, onda su pr i rodne snage njegove odbrane iscrpljenije, a, p rema t o m e , i mogućnos t izliječenja znatno je manja.

Kod m n o g i h živčano-psihičkih oboljenja nisu pravodobno uočene promjene u psihi bolesnika, pa se ni liječenje ne preduzima

122

pravodobno. Mnog ima je neugodno čak i to da svojim bl iskim pri jatel j ima, ko legama predlože da se posavjetuju s psihi jatrom. Ili se ograniče na to da takvog čovjeka nazovu "živčanim", umjesto da mu p o m o g n u kako bi pravodobno o tpočeo liječenje.

Rekao bih l judima: "Budite pažljivi jedni prema drugima, pomažite se uzajamno!"

* *

Primjena rasterećujuće-di jetne terapije, daje pozitivan učinak i u liječenju m n o g i h somatsk ih oboljenja, jer ova metoda, prije svega, ima opće terapi jsko djelovanje zato što povećava reaktivnost cijeloga organizma, normalizirajući životne procese i osiguravajući pr ivremeni o d m o r centra lnog živčanog sustava. Na našoj klinici n ismo bili u mogućnos t i da specijalno i dublje proučavamo djelovanje gladovanja na somatske bolesti i stoga ne možemo davati ni specijalne preporuke. Ne možemo, također, reći da smo u svim slučajevima pr imjene kure gladovanja dobil i po tpuno zadovoljavajući rezultat u liječenju popratn ih somatsk ih obol jenja. Na to su mog l i utjecati i starost obol jenja, i nedovoljna kura liječenja, predviđena, u pravilu, samo za uklanjanje psihičke bolesti i neozbiljan kasniji odnos prema preporučenoj rutini života. Os im toga, i anamneza je, ug lavnom, imala za cilj provjeru rezultata liječenja psihičkog oboljenja. Međut im, u svim slučajevima, bez iznimke, mogl i smo konstatirati poboljšanje općeg somatskog stanja naših bolesnika, i ni jedanput n ismo zapazili bi lo kakvo štetno djelovanje kure gladovanja na zdravlje bolesnika.

G praksi rasterećujuće-di jetne terapije n ismo se, naravno, sretali, ni sa svim somatsk im bolest ima, stoga je naše iskustvo nepotpuno. Spisak somatsk ih oboljenja koja se uspješno liječe odmjeren im gladovanjem, što ga navode inozemni specijalisti, znatno je širi. Među t im, u nek im slučajevima ti podaci mora ju se uzimati sa zadrškom, jer su m o g u ć a i preuveličavanja pozit ivnog učinka liječenja izazvana nastojanjem da se pr ivuku bolesnici u privatne sanatorije i klinike.

123

Među t im , naveo bih ipak nekol iko slučajeva liječenja gladovanjem onih somatsk ih oboljenja koja se dosta često sreću kod naših paci jenata.

"Veliki sustav" Počet ću od kardio-vaskularnih obol jenja. Sjećam se, kad s m o se

kao student i upoznavali sa složenim radom kardio-vaskularnog sustava l judskog organizma, netko od kolega je rekao: "Veliki sustav, ali kako je teško vršiti n jegov remont . Zašto pr iroda nije predvidjela mogućnos t zamjene njegovih djelova, kad je već stvorila sve tako funkcionalno?" -"A možda je to i moguće , samo mi još ne znamo kako se to radi" -odgovor io mu je drug i .

Prošlo je od tada oko pola stoljeća, kirurzi danas sve smjeli je prodi ru u "veliki sustav", uče kako ga "remont i rat i " i zamjenjivati mu "dijelove".

Ali postoj i i drugi put - prisiliti pr i rodu da sama dovede u red taj složeni sustav, naučit i je da vrši " remont" snagama samog organizma. T i m p u t e m idu pristaše metode terapi jskog gladovanja, glad prisiljava pr i rodu da se lati posla.

Tako, na pr imjer , u slučaju hipertoni je, glad se ustremljuje na njen osnovni s i m p t o m - krvni t lak. On se smanjuje, u pravilu, već prvih dana gladovanja, čak i pri upo rn im dugot ra jn im obol jenj ima, dostiže ob ično no rma lnu razinu nakon 10-15 dana gladovanja.

Cl većini slučajeva, pri kraju terapi jskog gladovanja, krvni se tlak spušta ispod norma lne razine. U procesu rehabil i tacijskog razdoblja tlak se nešto povećava, dostižući norma lnu razinu, i samo se onda, kad se hipertoni ja javlja zajedno s arter iosklerozom, krvni tlak podiže iznad normalne razine. Među t im , i u t i m slučajevima zapažalo se poboljšanje općeg stanja bolesnika. Radi održavanja pozit ivnog terapi jskog učinka, mi savjetujemo našim paci jent ima da redovno pr imjenjuju kraće kure terapi jskog gladovanja - otpri l ike, tri dana u mjesecu ili deset dana u kvartalu.

Mnog ima se čini paradoksaln im da liječenje gladovanjem pomaže kako pri hipertoni j i , tako i pri hipotoni j i (n iskom krvnom t laku). Među t im , praksa pokazuje da kod hipotoničara, nakon neznatnog

124

smanjenja tlaka u početku gladovanja, gotovo uvijek dolazi do povećanja t laka iznad razine prije liječenja. To je u saglasnosti s dobro poznat im normal iz i ra jućim djelovanjem gladovanja. Odviše visok i odviše nizak krvni t lak normaliziraju se j e d n o m te is tom m e t o d o m .

T i jekom gladovanja zidovi krvnih sudova postaju elastičniji. Glad smanjuje sadržaj kolesterola u krvi, što smanjuje mogućnos t novih arteriosklerot ičnih taloženja. Održavanje stroge mli ječno-bil jne dijete s ograničenjem kuhinjske soli nakon terapi jskog gladovanja pomaže očuvanju post ignut ih rezultata.

Ali tako biva samo onda kada bolest nije zapuštena. Evo pisma bolesnika (rukovoditel ja katedre više škole) koji se liječio kod nas od hipertonije i arterioskleroze:

"Moje stanje i raspoloženje b i tno se razlikuju od onog s koj im sam došao na li ječenje. Prošla je glavobolja, t lak se smanj io sa 170/110 do stabilne razine - 110/70 mm živinog stupca, poboljšalo se pamćenje i vid, povećala se radna sposobnost. Opće raspoloženje je vrlo dobro. Prvi put sam se podvrgnuo kuri terapi jskog gladovanja.

Žel im istaći, na osnovi svog stanja, veliki kompleksni terapijski učinak ove metode li ječenja."

A evo druge bolesnice, koju smo otpusti l i kao potpuno zdravu. G našoj klinici M. se zadržala tr i mjeseca. Još jedanput prelistavam

povijest njene bolesti . I majka i otac su bolovali od hipertonije i oboje su umr l i od moždanog udara. Naša bolesnica je imala lijep život -sretan brak, složnu obitel j , dobro materi jalno stanje, lijep posao. Kako je došlo do oboljenja? N. je invalid II. grupe, zbog bolesti, od 1968. godine. Ona se smatra bo lesnom od 1953. godine, kada se pojavila razdražljivost, stalne glavobolje, nesanica. S t im tegobama obraćala se l i ječnicima, došlo je do toga da nije mogla raditi, često je tražila bolovanje. J e d n o m ju je li ječnik odbio poštedjeti od rada. Tada je i došlo do "eksplozije". N. je napravila skandal, napisala je žalbu protiv l i ječnika. Došla je kući jako rastrojena. Pojavila se verbalna i motorna razdražljivost, sasvim je izgubila san, zat im je nastupila depresija. N. je smještena u psihijatri jsku boln icu. I kasnije, dvaput godišnje, ležala je po tr i mjeseca u stacionaru, ali poboljšanja nije bilo. Karakterist ično je da su se svaki put pred pogoršanje psihičkog stanja pojavljivali

125

s imp tom i : pojačana glavobolja, vrtoglavica, svjetlucanje pred oč ima,

povećani krvni t lak. Kako se medikamentozna terapija pokazala neef ikasnom, bolesnica

je prebačena u našu kl in iku. Dijagnoza, s ko jom je došla k nama: "Bolesnica je u inh ib i to rnom stanju, u stanju izražene depresije s košmarsk im idejama samooptuživanja, štete. Žali se na glavobol ju, vrtoglavicu, nesanicu. Smanjen je kri t ički odnos prema obol jenju. Krvni tlak - 180/110. Dijagnoza: hipertonija sa psihičkim poremećaj ima (depresivno-paranoidni s indrom). "

N. je l i ječena odmje ren im gladovanjem koje je uklonilo sve bolesne s imp tome.

Ona dolazi kod mene da se pozdravi. Izgleda odl ično: jasan pogled, mirni pokret i , na l icu osmi jeh; u glasu uzdržana radost.

"Tako sam se plašila gladovanja - kaže ona - i zadugo nisam pristala da se l i ječ im. Uopće nisam vjerovala u svoje ozdravljenje. Činilo mi se da mi se nikad neće vratit i m i r i želja za radom. Nisam previše ni gladovala - svega 15 dana. Kako sam zahvalna l i ječnicima koji su me nagovori l i da pr ihvat im vašu me todu liječenja! Sada se os jećam po tpuno zdravom. Vraćam se kući kao domaćica, žena, majka i baka - potrebna sam obitel j i , sami znate "kuća ne stoji na zemlji, nego na ženi."

S jećam se još jedne takve bolesnice. Ovaj je slučaj, istina, bio

126

nešto složeniji. Sjedi ona u m o m kabinetu napregnuto nemirna, uzbuđena. Izraz lica tužno molećiv, sve vrijeme se osvrće, trza. Uzbuđenim g lasom, sa suzama u oč ima, priča o sebi:

"Sav m o j život su same nesreće i tragedije: brata nam zaklali razbojnici, sestra se nakon toga psihički razboljela, otac od tuge prestao jesti i umro . . . Sin je, u djetinjstvu, povrijedio grlo i oštetio glasnice, muž je lažno okrivljen zbog tobožnje pronevjere, zamalo nije otišao na sud. . . " Nabrajanje nevolja prekida se jak im plačem.

Sve je to istina. Istina je i to da je bila na frontu kao medicinska sestra, da je spasila oficira - iznijela ga s vatrenog položaja, dvaput bila kontuzirana, smrzavala se, razboljela se od endarterita. U ratu je pokazala hrabrost, odlučnost , vještinu, snalažljivost, ima nekoliko ratnih odl ikovanja. A sada se, evo, predala, plače, žali se: "Glavobolja užasna, noge me nesnosno bole, ne živi mi se ... a najgora su mi priviđenja - dolazi mi sinovljev skelet, razgovara sa m n o m . Sin mi je živ, a tu njegov skelet... strašno!"

U o v o m slučaju čak je teško odredit i radi li se o psih ičkom ili soma tskom obol jenju: na osnovi psihičke t raume razvila se hipertonija, a na osnovi v isokog krvnog tlaka došlo je do psihoze s halucinantnim pojavama, s t rahom.

Odista, slučaj je bio težak. Ali s m o jo j ipak pomogl i : gladovala je 23 dana. O s i m toga, liječili smo je akupunk tu rom, h ipnozom. O s m o g a dana nastupila je acidozna kriza, lupanje srca, utrnuće ekstremiteta, vrtoglavica, nemoć i - opet strah.

Nakon krize pošlo je nabolje: smanj io se tlak, normalizirao san, priviđenja nestala.

T i j ekom rehabil i tacije ponovo su se pojačali bolovi. Ali, to je bio već posljednji napad. Uskoro se stanje naglo poboljšalo: glavobolja je po tpuno nestala, noge su se ugrijale i prestale boljeti, osci logram je pokazivao norma lnu pulsaciju u nj ima. J e d n o m riječi, naša bolesnica je bila otpuštena kući u dob rom stanju, s obnovl jenom radnom sposobnošću. . .

S h iper ton i jom i arter iosklerozom često se dovodi u vezu infarkt miokarda. Arterioskleroza ponajpri je oštećuje krvne sudove koji hrane srce krvl ju. Pri infarktu miokarda dolazi do začepljenja (emboli je)

127

j ednog od t ih sudova. S t rag ičnom neočekivanošču prekida se prehrana srčanog mišica.

K o d nas je na li ječenju bilo nekol iko bolesnika, koji su u prošlosti imali infarkt miokarda s odgovara juć im pomjenama na e lekt rokard iogramu. Nakon kure gladovanja, kod t ih bolesnika, konstat i rano je opće poboljšanje stanja, postali su pokretljiviji, mogl i su podnosi t i vel iko fizičko opterećenje. Ponovna ispitivanja ka rd iogramom pokazala su da je došlo do poboljšanja prehrane srčanog mišića.

Na klinici fakul tetske kirurgi je "Spasokukocki" , akademik A. N. Bakulev i kandidat medic insk ih znanosti R. S. Kolesnikova primjenjivali su našu me todu za li ječenje gojaznih bolesnika s ko ronarnom insuf ic i jenci jom. On i su došli do zaključka da se poboljšanje stanja većine bolesnika može objasnit i značajnim gub i t kom težine koji omoguću je normalizaci ju smještaja srca i poboljšanje koronarnog krvotoka.

Kao posljedica pogoršanja krvotoka u srcu javlja se stenokardija, ili angina pektor is koja često prati hipertoniju i arteriosklerozu. Normalizaci ja krvotoka, smanjenje krvnog tlaka, smanjenje arter iosklerot ičnih taloženja, što se postiže l i ječenjem gladovanjem, naravno, povol jno djeluje na to obol jenje.

Srčane mane ob ično nisu kontraindicirane za liječenje rasterećujuće-d i je tnom terap i jom ali rokovi gladovanja moraju biti nešto kraći. Kod ovog se obol jenja, u nek im slučajevima, bolesnicima određuje polukrevetski režim, a šetnje se ponekad nadomještaju uzimanjem kisika iz boce. Nakon terapi jskog gladovanja kod većine bolesnika konstat i rano je poboljšanje općeg stanja, kao i kompenzaci ja srčane aktivnosti .

"A težina se jednako povećavala" Davno su prošla ona vremena kada se gojaznost smatrala znakom

zdravlja, i, čak, l jepote. Sada je već dobro poznato da je gojaznost teška bolest koja zahtijeva medic insku intervenciju. Gojaznost je često praćena obol jen jem srčano-vaskulamog sustava, jetre i žučnog mjehura , d i jabetesom i td. Neri jetko se, pri t ome , pojavljuju i razni psihički poremećaj i ; neki od njih povezani su sa samim obol jenjem,

128

drugi se javljaju kao reakcija čovjeka na nenormalno stanje organizma. Terapeutske metode liječenja gladovanjem su veoma raznovrsne:

pr imjena hormona ln ih preparata, sustavi fizičkih vježbi, fizioterapijske procedure, različite dijete, najraznovrsnije modif ikacije gladovanja (dugotrajno, isprekidano, d je lomično, s up t rebom sokova itd.). Među t im, gojaznost se teško liječi.

Preda m n o m je p ismo jednog našeg pacijenta, napisano prije dolaska na kl in iku. O n o je karakterist ično za sve koji pate od gojaznosti, a nisu na vri jeme počeli primjenjivati profi laktičke mjere.

"...prvi suvišni k i logrami nisu me uznemiravali, naprotiv, kada mi je jedan od prijatelja potapšavši me po leđima, rekao: "Zdrav si, stari mo j , Pecka, kao bik", u njegovu sam glasu osjetio ushićenje i laku zavist, i to je godi lo m o m samol jubl ju.

Zat im sam, negdje na jugu , gdje se vage nalaze na svakom koraku, otkr io da i m a m 10 k i lograma preko mjere, i riješio sam da nešto poduzmem. Mnogo sam plivao, šetao po planinama i, pri kraju odmora , oslabio sam tri k i lograma. "Trebam se i kod kuće baviti t je lovežbom" - pomis l io sam. Al i . . . kod kuće se našlo m n o g o drugih, kako mi se tada čini lo, važnijih stvari. Jednoga nimalo l i jepog dana otkr io sam da mi je odijelo preti jesno. Otišao sam u saunu -pokazalo se da i m a m suvišnih 15 k i lograma. A onda je krenulo... Sto sve n isam radio - i t rčao sam i pario se, i držao dijetu... A težina se jednako povećavala!

Morao sam se obrat i t i l i ječnicima. Liječili su me ho rmon ima i raznim patent i ran im sredstvima. A težina sve veća... To je bilo nerazumljivo i strašno...

Prođoše dvije godine. Sada mo j izgled ni kod koga nije izazivao osjećanje zavisti, već samo podsmi jeh, ponekad i sažaljenje. Promjenom vo lumena promi jen io se i karakter. "Kud se djela vaša dobrodušnost , veselost, prosto kao da ste postali drugi čovjek" -govorili su mi prijatelji i poznanici. I stvarno, ja sam osjećao svoju "nakaznost", to je izazivalo razdraženost i otuđenost. Počeo sam izbjegavati l jude. Moja je težina premašila no rmu za čitavih 40 ki lograma i dalje se stalno povećavala. Teško mi se već bilo uspinjati uz stube, i srce je počelo upozoravati na sebe. Sto dalje - sve vise.

129

Nisam se m o g a o sagnuti da zavežem cipele, podvući se pod au tomob i l kad nešto treba popravit i . Eh, taj au tomobi l ! Možda me je on i udesio: bolje da sam išao pješice, da ga bar nisam nabavio!

Os jećam da poč in jem slabo raditi, gojaznost izaziva apati ju, otupl jenost, ravnodušnost. Priznajem, počeo sam pomalo i pi t i . . . Sad i m a m 140 k i lograma, grdno sam ugojen, osjećam se kao bolestan i jako nesretan.

Slučajno sam saznao o metod i liječenja gladovanjem i riješio se iskušati i to posl jednje sredstvo. Sad sam svu nadu položio u vas. Pomogni te m i ! "

Primijenjena kura terapi jskog gladovanja pomogla je da se težina bolesnika smanj i na 90 k i lograma. Prošlo je otada nekol iko godina. Sada se naš paci jent dobro kontrol ira i ne dozvoljava povećanje težine.

Metodika li ječenja odmje ren im gladovanjem većine takvih bolesnika, obična je: jednokra tno po tpuno gladovanje bez ograničenja vode u trajanju 25 -40 dana sa kasni jom d i je tnom prehranom. Istina, dosta često, kada se radi o obol jenju veće starosti i o početnoj težini od 120 do 200 k i lograma i više, do adaptacije na "unutrašnju" prehranu ne dolazi tako brzo: poslije 10-15 dana gladovanja nastupa gađenje, povraćanje, ar i tmi ja pulsa, nemoć , vrtoglavica, prekida se gubitak težine tijela. G t o m slučaju pr imjen ju jemo takozvanu " isprekidanu" me todu rasterećujuće-di jetne terapije: nakon prvog gladovanja (10-15 dana) počinje rehabil i tacija koja traje isto tol iko vremena; zat im slijedi drugo gladovanje 10-30 dana i rehabilitacija istog trajanja; zat im dolazi treća kura gladovanja i td. do 10-12 smjenjivanja gladovanja i hranjenja s p rek idom od 3-4 mjeseca poslije 6-8 kura u prekid ima. Trajanje svake kure individualno je i varira u ovisnosti o stanju zdravlja, težini, god inama starosti i d rug im pokazatel j ima. Tako oscilirajući ciklus gladovanja o m o g u ć u j e da se smanj i težina tijela na 80-100 ki lograma!

130

G r a f i k o n 4

Is todobno sa smanjen jem težine, kod bolesnika se poboljšavao rad kardio-vaskuralnog sustava, normalizirao se arterijski tlak, gubila se sipa, ar i tmi ja, srčani tonovi postajali bi zvučniji. Kod žena bi se uspostavljao pravilan menstrualni ciklus, kod muškaraca bi se pojačavala potenci ja. Kod bolesnika s psihičkim poremećaj ima potpuno bi iščezavala psihopatološka s imptomat ika.

Kasnije praćenje bolesnika u trajanju do 15 godina pokazalo je da se u slučaju poštivanja preporučene rutine prehrane težina bolesnika stabilno održavala na razini bliskoj onoj na kraju liječenja.

Gojaznost je posljedica različitih odstupanja od normalne djelatnosti organizma, od kojih je osnovno - povećano uzimanje hrane uz

131

neodgovarajuću potrošnju energije. Moguće je, također, i nedovol jno iskorištavanje mast i iz depoa, kao izvora energije, i, najzad, suvišno stvaranje mast i od ugl j ikohidrata.

Najlakše je postići uspjeh u prvom slučaju, m n o g o teže - u ostal im slučajevima.

Kod miševa s takozvanom "genet ičkom" gojaznošću, koji su uginul i od gladi, konstatirana je očuvanost masnih depoa. To upućuje na zaključak da se "unutrašnja" prehrana sličnih životinja (kao i l judi), u uvjetima gladovanja, ne vrši na račun masnog depoa, kao ob ično, već ug lavnom na račun korištenja ugl j ikohidrata i bjelančevina. Otuda , naravno, i teškoće u l i ječenju te vrste gojaznosti g ladovanjem. Među t im , ponekad se i u takv im slučajevima m o g u postići dosta dobr i rezultati. Imao sam takav slučaj - dva brata T...

Nekako kod ulaza u kl iniku srete me bolničarka i reče: "Tamo vas čekaju dva debeljka, dva brata, doputvali su s ocem. " Pomisl ih - tri debeljka. Ali kada sam ušao u predvorje klinike, o d m a h spazih dva mlada čovjeka nevjerojatnih razmjera, a iza njihovih og romn ih leđa -ma log , mršavog čovjeka.

"Dobro će bi t i " - pomis l ih - znači, gojaznost nije nasljedna, nije genetički uvjetovana."

Ali, avaj, ipak je bio još jedan debeljko.

"Majka im je jako debela, eto, i rodila je grdobe" - priča sićušan

čovjek pogledavajući na svoje slonolike sinove s nekakvim s t rahom.

Kako s m o saznali, postojao je i četvrti debeljko - baka. Dalje se gubi t rag.

Braća T. bili su stvarno l judi fenomenalne debljine: stariji, koji je imao 22 godine, težio je 211 k i lograma, mlađi - 16 godina - 174 k i lograma. Da b ismo ih izmjeril i, moral i smo upotri jebit i žitnu vagu, jer medic inska ne bi mogla izdržati takvo opterećenje. Braća su bila invalidi I I . grupe zbog gojaznosti.

Dugo s m o se nj ima bavili, primijenil i smo 9 kura rasterećujuće-dijetne prekidane terapije. Rezultat: stariji brat skinuo je 86 k i lograma, a mlađ i - 70.

Na dolasku, oba su se brata nalazila u stanju psihičke potištenosti , zahvaćala ih je sve jača apati ja, t romost , tupost, glavobolja, ponekad

132

razdražljivost. Nakon liječenja svi su se ti s imptomi izgubili, braća su postala vesela, živahna, društvena.

Sada oni poštuju di jetnu rut inu i ne povećavaju težinu. G slučaju naglog mršavljenja, koje često prati razna kronična

oboljenja, terapi jsko gladovanje omoguću je , da se u stadiju rehabilitacije poveća usvajanje hrane povećanjem asimilacije organizma, a t ime se, razumije se, dobija na težini. G slučajevima, s koj ima sam se sretao u svojoj praksi, nije čak bilo ni potrebno dugotrajno gladovanje da bi se stvorio pr i je lom u asimilacionoj sposobnost i organizma. Već nakon nekol iko dana po tpunog gladovanja javio bi se postojani podražaj gladi, koji je osiguravao brzo povećanje težine u rehabi l i taci jskom razdoblju. Ponavljanje kure davalo bi novi impuls procesu. To se dobro vidi na d i jagramu bolesnice C, koja je patila od teškog kron ičnog želučanog oboljenja i naglog gubljenja težine. Nakon kratkotrajn ih kura gladovanja i rehabilitacije, opće stanje bolesnice C. značajno se poboljšalo, težina se počela povećavati i, kako su pokazale kasnije kontrole, povećavala se i dalje i nakon li ječenja.

"Primirje" Počinjući razgovor o želučano-cri jevnim obol jenj ima, sjetio sam se

riječi j ednog od prvih pobornika gladovanja, profesora Moskovskog univerziteta Petra Veniaminova: "...l judi se nalaze u dobrom stanju onda kada neko vri jeme ne uzimaju hranu i sklapaju sa želucem neku vrstu pr imir ja."

Stvarno, riječ je o pr imir ju. Bolje se ne može ni odredit i ono što se događa t i jekom liječenja gladovanjem bolesti kao što su razne vrste gastritisa, kolit isa, čira na želucu i dvanaestopalčanom crijevu i td. Kada t i organi dobi ju dulj i odmor , upale prolaze, čirevi zarašćuju. Gnutrašnje ljekovite snage organizma dobijaju mogućnos t da uspostave normalnu djelatnost t ih organa, i oni počinju dobro raditi.

To se osobi to dobro vidi na pr imjer ima liječenja oboljenja od cira.

Među našim paci jent ima bilo je oko 100 bolesnika koji su bolovali od čira na želucu ili dvanaestopalčanom crijevu. Moglo bi se navesti m n o g o pr imjera toka ove bolesti , ali ja bih se ograničio samo na

133

jednu činjenicu, istina, vdo instrukt ivnu. K o d svih bolesnika prije liječenja rentgenskim je nalazom konstatiran

s i m p t o m takozvane "niše", t j . rentgen je otkrivao udubljenje na sluznici želuca ili dvanaestopalčanog crijeva, uvjetovano postojanjem čira. Rentgenski nalaz nakon liječenja u svim je slučajevima pokazao da se "niša" izgubila, t j . da je bolesnik prakt ično ozdravio.

Liječenje g ladovanjem bolesnici su, u pravilu, podnosil i lako, bolovi u želucu ob ično bi se gubil i 3.-5. dana gladovanja. Bolesnici bi se, 15-25. dana, prestali žaliti na nevolje koje su povezane s č i rom.

Mogu se ostvarit i pozitivni rezultati čak i u slučaju dosta starih obol jenja. Imal i smo j ednog bolesnika s 52 godine. C. je bolovao od čira na dvanaestopalčanom crijevu cijelih 13 godina. Šest godina zaredom liječio se u sanator i j ima, ali bi bolest, kao i ranije, recidivirala. Posljednje godine bolovao je 120 dana, od toga 90 u stacionaru. Za 15 dana terapi jskog gladovanja čir je po tpuno zarastao. Prošle su več dvije godine, a bolest se ne obnavlja.

Od svih čiraša koji su se liječili na našoj klinici samo se kod trojice pojavio recidiv obol jenja nakon 1-3 godine.

Maše iskustvo pokazuje da veliki utjecaj na dalji tok bolesti ima pušenje, uporaba alkoholn ih pića, nepoštivanje dijetne rutine u ishrani, konf l iktne situacije u životu i na radnom mjestu. Sve to ug lavnom i uvjetuje recidive.

134

...Bolesti jetre i žučnog mjehura nadzirane su na našoj klinici nekol iko stotina puta. Stvar je u t o m e što mnog i naši pacijenti zbog dugotra jnog uzimanja psihofarmakoloških sredstava (kao što su aminazin i druga) često pate od t ih oboljenja.

G svim sl ičnim slučajevima liječenje gladovanjem davalo je pozitivan rezultat. To se objašnjava jednostavno. Kako nakon prijelaza na unutrašnju prehranu dolazi do intenzivnog oslobađanja organizma od toksičnih produkata, koji su se v remenom u n jemu nataložili, organ koji je od njih najviše ugrožen - jetra - dobija veliko olakšanje.

Kod nekol iko naših bolesnika kolecistit is je pratila i bolest žučnog kamenca; u t im bi slučajevima ponekad dolazilo do vrlo bolnih napada zbog izlaženja kamenaca. Među t im, ni jedanput se nije moralo pribjeći kirurškoj intervencij i . Makon liječenja nastupalo je značajno poboljšanje općeg stanja.

. . . Iznimno dobre rezultate daje terapijsko gladovanje pr i l ikom akutne i kronične upale gušterače (pankreasa). Za ostvarivanje dobrog terapi jskog uč inka, u t im je slučajevima obično dovoljno 10-15 dana gladovanja. Osnovno načelo liječenja kod pankreatitisa jest uklanjanje patološkog s indroma, zat im šoka, kolapsa, osiguravanje funkcionalnog mirovanja gušterače, otklanjanje intoksikacije i rastrojstva krvotoka. Sve se to postiže u razdoblju gladovanja.

Posebno se radu jem, kada naše konstatacije o somatsk im obol jenj ima pacijenata nalaze potvrdu u radovima l i ječnika-terapeuta. Tako je bilo, napr imjer, i s pankreat i t isom. Ma klinici "Spasokukocki" pod rukovođenjem akademika A. M. Bakuleva li ječeno je gladovanjem 275 paci jenata koji su bolovali od akutnog pankreatitisa. Svi su bili otpušteni iz bolnice u zadovoljavajućem stanju. Ma osnovi tog iskustva izveden je zaključak o svrsishodnosti gladovanja u liječenju pankreati t isa, i naša se metoda sada široko primjenjuje u slučaju spomenu tog obol jenja.

Kako je di jabetes oboljenje živčane i endokrine naravi, razumljivo je

da bi li ječenje odmje ren im gladovanjem mora lo i ovdje davati pozitivne

rezultate. Zato inozemni autor i dijabetes ukl jučuju medu bolesti koje se

uspješno liječe g ladovanjem. Među t im , mi se ri jetko srećemo s t im obol jenjem u praksi našeg

135

odjela. On ih nekol iko slučajeva koje s m o imali nisu bili teže pr irode -bolesnici nisu koristi l i inzulin.

T i j ekom liječenja odmje ren im gladovanjem smanj io se sadržaj šećera u krvi; za vr i jeme rehabil i taci je on se, istina, ponovno povećavao, ali nije prelazio m n o g o preko normalne vri jednosti. Opće stanje bolesnika postajalo je neusporedivo bolje, prolazili bi nemoć, svrab, žeđ, gubio bi se povećani apetit.

G j e d n o m slučaju poče tnog dijabetesa oboljenje se po tpuno izgubilo poslije 10 dana terapi jskog gladovanja; nema recidiva, evo. već više od 15 godina.

I ponovno se radu jem - naša je metoda uspješno pr imi jenjena pri l i ječenju dijabetesa u teškom obl iku, sa gangrenom stopala. Te podatke navodi l i ječnik G. Sarkisjan s klinike endokr inih oboljenja grada Erevana. Poslije dvokratne kure gladovanja svi di jabetički pokazatelji (šećer u mokrać i i krvi i dr.) naglo su se poboljšali gangrenozna upala je po tpuno nestala, otpala je nužnost amputaci je noge, bolesnik je počeo s lobodno hodat i .

"Prokažena"

Jednoga dana uđoše mi u kabinet dvije uplakane žene 'Ja sam kao prokažena, svi su l judi kao l judi, i bolesti su im ljudske, a ja -pogledajte m e , može li se živjeti s ovakv im l icem?" - histerično zavika jedna od njih.

Pomisl ih - opet slučaj d ismorfofobi je (manija f izičkog nedostatka). Ali djevojka razmota šal, koj i je skrivao gotovo cijelo n jeno lice. skide rukavice, i shvatih o č e m u je riječ - kožno oboljenje. Mašenka P je imala svega 17 godina. Ona bi bila vrlo zadovoljna sobom kad ne bi bilo t ih tamnocrven ih nabubrel ih gno jn ih čireva i krasta od ranijih upala, koje jo j pokr ivaju lice i ruke.

"A svrab! Me m o g u ga više trpjet i ! Raspametit ću se!" Ona češe svoje lice i ruke i dalje gorko plače. Plače i mat i , koja je s n jom došla, pr ičajući kako se razvijala bolest: "G početku mal i osip, pomisl i ! ' smo dijateza, pojela nešto što jo j ne odgovara, to se kod djece često dešava. Zat im se broj čireva uvećao, sada su prekrili cijelo ti jelo. Liječenje med i kamen t ima u početku je malo pomog lo , a zat im je

136

bivalo sve gore i gore. Maša je završila 10. razred, morala je napustit i

učenje, neće izlaziti iz kuće, i ovamo sam je dovela s teškom

m u k o m . "

Gmir io sam djevojku: "Mi ć e m o Vam pomoć i , obavezno ć e m o Vam

pomoć i . Kožne se bolesti dobro liječe gladovanjem." G pravi lu, mi ne p r i m a m o kožne bolesnike, ali ja sam uzeo gri jeh

na svoju dušu - smjest io sam Mašu u izoliranu prostori ju i poduhvat io se l i ječenja. Ovdje se upravo radilo o o n o m slučaju kada je somatsko oboljenje pri jeti lo da prijeđe u psihičko, to se nije smjelo dozvoliti.

Već za 10-12 dana gladovanja uvjerio sam se da se oboljenje polako gub i : smiruje se upala, kraste se počele čistit i. Među t im, potpun uspjeh postigl i s m o tek poslije ponovljene kure gladovanja. Tu s m o pojavu konstatiral i i u d rug im slučajevima - bolest se od prve ne podaje l i ječenju, po t rebno je ob ično dva ili tri puta ponovit i kuru terapi jskog gladovanja t i j ekom jedne ili dvije godine.

Sada je naše iskustvo u liječenju kožnih oboljenja predano u

pouzdane ruke. G kožn im kl in ikama Instituta "Patris L u m u m b a " i Prvog

medic inskog insti tuta pod rukovođenjem profesora R. S. Babajanca

formirani su specijalni odjeli za li ječenje kožnih oboljenja gladovanjem.

Posao t a m o ide izvrsno. To je i razumljivo: terapijsko gladovanje izaziva

duboku t ransformaci ju metabol izma i samim t im daje postojan

terapijski učinak.

"Ne mogu disati" Pod alerg i jom se podrazumjevaju s imp tomi povećane osjetljivosti

(urođene ili stečene) prema nek im supstancai jama, takozvanim

"alergenima". G alergična oboljenja spadaju bronhijalna astma,

groznica, kopr ivnjača, Kvinkeov o tok i dr. Terapijsko gladovanje je

ovdje iznimno učinkovi to. Prevelika osjetljivost obično prestaje, gube se

s imptomi bolesti . Isto kao i kod kožnih obol jenja, ovdje treba uzimati u obzir

konst i tuc ionalnu predispoziciju prema obol jenju. To zahtijeva stalno poštivanje određene rut ine i ponavljanje kura terapi jskog gladovanja.

Kod rasterećujuće-di jetne terapije alergijskih oboljenja posebno je važna psihoterapi ja, jer je uloga psihičke komponente kod t ih bolesti

137

izn imno velika. Liječenje bronhi jalne astme odmjeren im gladovanjem korisno je kombin i ra t i s vježbama disanja.

Sjećam se naših astmat ičara: bilo ih je oko 20 - od 28 do 70 godina starosti. Svi su teško reagirali na svoje oboljenje, žalili su se da su se "umor i l i od astme", "ne m o g u disati", slabo spavaju - noću se osobi to pojačava as tmat ično gušenje, razdražljivost. U prošlosti su se naši paci jent i više puta liječili bronhi ja ln im i ho rmona ln im preparat ima, većina od njih bili su invalidi II. i III. grupe.

L is tam povijesti nj ihovih bolesti . Evo bolesnika K.-a, 41 godina, vozač, invalid III. grupe. Obol jenje su neposredno izazvali teški konf l ik tni odnosi na radnom mjestu i kod kuće. Postao je loše raspoložen, mračan , razdražljiv, slabo je spavao noću. Jednoga dana, u uzbuđenju, osjetio je gušenje. Zadisao se, zahroptao, pocrvenio u l icu, činilo mu se da umire.

K. se jako uplašio sjetivši se da mu je brat umro u 22. godini od bronhi jalne as tme.

Od te godine K. je živio pod te re tom toga straha. Gušenje se poče javljati i pri uzbuđenju i bez ikakva povoda, sve jače i sve češće. Obrat io nam se zbog sve težeg asteno-depresivnog stanja.

S jećam se, sjedi on preda m n o m namrgođen, mračan, jedva odgovarajući na pitanja, samo odmahu je : "Sa m n o m je svršeno, i tako ću umr i je t i , as tma će me ugušit i ."

Izdržao je kod nas kuru liječenja u trajanju od 30 dana. Prvih dana imao je nekol iko napada, a u rehabil i taci jskom razdoblju napadi se više nisu ponavljal i . Misu se pojavljivali ni poslije otpuštanja iz bolnice. Čovjek oživi: uspostavi lo se normalno , mi rno rasploženje, iščezao strah, izgubila se razdražljivost. I konfl ikt i koji su izgledali neotklonlj ivi, nekako nestadoše sami od sebe.

A evo d rugog slučaja: A. je sa svoje 64 godine izgledao skoro kao 80-godišnjak, sav se nekako smotao , izgrbio, mučen tešk im napadima gušenja. Kada bi mu malo laknulo, on bi hropćući počeo pričati naširoko o svojoj bolesti . "Napada me, prokletnica, osobito u proljeće, kada treba raditi. Ja u vrtu, a ona na mene, guši li guši, svalim se pravo na leju i val jam se. Evo me muč i već više od 10 godina, bolje da u m r e m , ma kol iko me liječili - ništa ne pomaže."

138

G početku liječenja imao je svakodnevne napade astme, moral i smo ih smirivati med ikament ima . Od petog dana gladovanja napadi su se izgubili, i ukinul i smo lijekove. Mapadi se nisu pojavljivali ni u rehabi l i taci jskom razdoblju. Bolesnik je otpušten u zadovoljavajućem stanju. Podaci koje s m o dobil i nakon godinu dana govore da nije bilo napada astme. Sada A. u d o m a ć i m uvjetima primijenjuje kratkoročna gladovanja.

Kretanje - to je život "Kretanje - to je život" - stalno ponavljaju li ječnici, savjetujući

paci jent ima da se bave t jelovježbom. Među t im, ako svaki pokret izaziva bol, ako su zglobovi otečeni , ako su izgubili pokretlj ivost, kako onda živjeti?

Među m n o g i m paci jent ima s takozvanim "graničnim" obol jenj ima na našu kl iniku su dolazili i bolesnici s psihičkim poremećaj ima uvjetovanim infekt ivnim nespeci f ičnim deformira juć im poliartr i t isom. Oni su uvijek pot išteni , nemirn i , često plačljivi, muč i ih nesanica, na l icima im - pečat patnje, očajanje i beznadežnost. Ponekad takvi bolesnici govore i o samoubojs tvu, gotovo uvijek izbjegavaju društvo.

Svi bolesnici koji su bili kod nas zbog oboljenja zglobova bili su invalidi II. i III. grupe, neki od njih se nisu mogl i brinuti sami o sebi. Starost naših pacijenata bila je od 25 do 70 godina. Starost oboljenja - od 2 do 18 godina. Svi su se ranije liječili u stacionarima za somatske bolesti od 3 do 5 puta svim raspoloživim sredstvima.

Kura gladovanja trajala je 18-25 dana. Poboljšanje bi se ob ično primi jet i lo u d r u g o m i t rećem stadiju gladovanja - smanjivali bi se bolovi u zglobovima, povećavala bi se njihova pokretlj ivost, nestajale otekl ine. Is todobno se kod bolesnika poboljšavalo i psihičko stanje, popravl jao se san, gubile se teške misli koje su povezane s obol jen jem.

Nedavno s m o demonstr i ra l i jednu takvu bolesnicu na konferencij i . Odmje ren im g ladovanjem, ona se od invalida, koji je k nama došao uz t uđu p o m o ć , podštapajući se, jedva podižući noge, preobrati la u zdravu djevojku koja je počela raditi.

Preda m n o m je povijest njene bolesti. Bolesnica K. ima 26 godina.

139

Dijagnoza: asteno-depresivno stanje, infektivni nespecifični deformirajući poliartrit is. Tegobe: postojani teški bolovi u zglobovima šake, laktova i skočn im zglobovima; razdražljivost, nesanica, jaka nemoć, ograničena pokretl j ivost, deformaci ja zglobova. Obol jenje je trajalo 3 godine. Bolesnica se ranije dva puta podvrgavala kurama medikamentoznog liječenja u stacionar ima, ali 3-5 dana nakon prestanka primanja injekcija ponovo bi se, s n o v o m snagom, javljali bolovi u zglobovima.

Nevelika rasta, mršava, blijeda do cijanoznosti, s izrazom tuge na l icu, mog la bi poslužiti kao personif ikacija nesreće, kako je prikazuju umjetn ic i . Ona je i bila takva po svom psih ičkom stanju - ništa jo j se nije mi l i lo u životu. I sve to u 26 . godin i ! Takvi slučajevi su zaista za žaljenje.

Poduhvati l i s m o se da je l i ječimo gladovanjem, premda smo se plašili - bolesnica je i tako slabo uhranjena, kako će podnijet i gladovanje? Evo d inamike njenog stanja:

1. dan gladovanja: žali se na bolove u zglobovima, raspoloženje nepostojano, razdražljiva je, gotovo cijelu noć nije spavala.

4. dan gladovanja: bolovi u zglobovima su se smanji l i , izgubila je 2,5 k i lograma, veći dio vremena provodi u krevetu, razdražljiva je, san loš.

10. dan gladovanja: bolovi su se znatno smanji l i , rado šeta bez ičije pomoć i . Raspoloženje se pobol jšalo, sudjeluje u radnoj terapij i , noću je spavala 6-7 sati.

25. dan gladovanja - posljednji: izgubila je 9 k i lograma. Raspoloženje je dobro, poboljšala se pokretl j ivost zglobova, bolovi su nestali: bolesnica šeta, skoro i ne hramlje, san dobar.

Pri kraju rehabil i taci jskog razdoblja stanje se još više poboljšalo, nema bolova, leukocitoza se smanji la, SE se smanji la do norme. Bolesnica je otpuštena i počela je radit i.

Katamneza nakon šest mjeseci: bolesnica redovno radi, terapijski učinak se održava na razini koja je post ignuta prije otpuštanja iz bolnice.

Poboljšanje stanja bolesnika koji boluje od infekt ivnog nespecif ičnog deformira jućeg poliartrit isa, kako se čini , uvjetovano je normal izaci jom metabol ičk ih procesa i slabl jenjem alergičkog č imbenika pod ut jecajem

140

rasterećujuće-di jetne terapije. Veliki značaj ima također i to što se gladovanjem organizam oslobađa od naslaga soli i druge "šljake" metabo l ičkog karaktera.

Sjećam se slučaja iz naše porodične kronike: jedna naša rođakinja, osoba vrlo osjetljiva i emociona lno nestabilna, teško je patila od deformira jućeg poliartrit isa više godina. Nikakvo liječenje, koje se u ono vr i jeme prakt iciralo, nije jo j pomog lo . G očajanju, pokušala je izvršiti samoubojs tvo, htijela se otrovat i . Posjetivši je , mo j otac joj je rekao da je plemenit i je i ljepše umri jet i od gladi, potrebno je samo da se ništa ne jede. Bolesnica je s p u n o m ozbiljošću prihvatila tu preporuku, t i m prije što je inače imala slab apetit, i sa prehranom je u ono vr i jeme bilo dosta teško.

Neočekivano: nakon gladovanja od 15 dana ona se osjećala bolje, počela je dobro spavati, bolovi su se izgubili. Poslije toga gladovala je još oko 10 dana, i bolest je gotovo nestala. Naš "samouboj ica" više nije misl io o smrt i , s vel ikom radošću je počeo uzimati hranu, brzo je dobio na težini i osjećao se prakt ički zdravim. G buduće, č im bi se pojavili prvi s imp tom i poliartrit isa, uvijek bi pribjegavala gladovanju.

Mi također p reporuču jemo svim bolesnicima, koje smo liječili g ladovanjem, da pri prvoj pojavi s imptoma ranijeg oboljenja pr imi jenjuju kratke (3-5 dana) kure terapi jskog gladovanja.

Mnogo ozbiljnija stvar je liječenje reumat ičnog poliartritisa. Ovdje strašna s t reptokokna infekcija napada istodobno i zglobove i srčane zaliske. Izvor infekcije nalazi se u krajnic ima ili u drug im žarištima. Ali i u t i m slučajevima gladovanje je vrlo korisno.

Ne treba ni govorit i o velikoj učinkovitost i terapijskog gladovanja u slučaju takozvanog "metabo l ičkog" poliartritisa uvjetovanog taloženjem kiselkastih soli u vidu bodlj i i "ostruga" na površinama zglobova. Tu poboljšanje stanja bolesnika nastupa vrlo brzo, osobito ako bolest nije bila zapuštena.

Još jedno istraživanje G zakl jučku ove glave

odmje renog gladovanja -

aktivno se bore s t o m

psihijatra želim ukazati na još

o liječenju alkoholizma, nevol jom i z loč inom,

jedan pravac pr imjene Naša država i društvo ili kako već drukči je

141

nazvati pijančevanje? G nas se primijenjuje niz državnih i društvenih mjera usmjeren ih protiv alkohol izma, profi laksa i liječenje tog oboljenja. Ali, bez obzira na sve, to čudovište se i dalje kreće po zemlji, upropašćujući djetinjstvo, t rujući svojim disanjem mladost, potkopavajući zdravlje, šireći zločin i bezumlje. O n o ima na t isuće glava, i još nisu sve odsječene.

Ozbil jan i zanimlj iv pokušaj borbe s t i m z lom preduzela je psihijatar V. M. Nikolajeva. Teori jski i prakt ično dobro upoznata s m e t o d o m rasterećujuće-di jetne terapi je, odluči la je da je primijeni u slučajevima kron ičnog alkohol izma i a lkoholne halucinoze.

Raznovrsnost med ikamentozn ih sredstava koja se ob ično pr imjenjuju u l i ječenju kroniče alkoholne halucinoze povezana je, u pravilu, s n jenom posto janošću. Zdrav san! To je potrebno alkohol ičaru koga muče halucinaci je. Ali, kako je poznato, da bi se izazvao san kod takvih bolesnika, potrebna je velika količina uspavljujućih sredstava, a to pojačava intoksikaci ju - tako da liječenje snom nije dobi lo široku pr imjenu.

Kod oboljenja od alkoholne halucinoze veliku ulogu igra, os im gubi tka sna, po remeća j metabol izma i smanjenje dezintoksikacijske funkcije jetre. Neki autor i dovode pojavu oboljenja u vezu s poremeća jem norma lnog snabdjevanja mozga krvlju. Kako u svim t i m slučajevima terapi jsko gladovanje ima pozitivno djelovanje, njegova pr imjena u slučaju alkoholne halucinoze mogla je dati dobar rezultat.

Prve eksper imente li ječenja odmje ren im gladovanjem s četir i bolesnika koji su bolovali od kronične alkoholne halucinoze V. M. Nikolajeva je izvela u Moskovskoj psiho-neurološkoj bolnici br. 6, gdje je taj početak naišao na podršku profesora I. V. Streljčuka.

Radi i lustracije navest ću nekol iko pr imjera.

Bolesnik B., 44 godine, pisac. Dijagnoza: kronična alkoholna halucinoza, posljedica moždane t raume, alkoholni hepatitis. G početku se žalio na nesanicu, š u m u uš ima, slušne obmane : kao da čuje muziku, majč in , sestrin glas. Sustavno se opija po 7-10 dana.

Kako je nastala ova pogibeljna navika?

B. pr iča: "Prvu sam čašicu popio kada mi je bilo oko 20 godina, ranije se nije dešavalo, to me nije privlačilo. Navikao sam se piti na

142

f rontu: pio sam dnevno po 200 grama - t a m o je to bilo normalno. Nakon demobi l izaci je se nisam mogao oslobodit i te navike. Pio bih po 2-3 puta t jedno. Nisam osjećao nikakvih promjena u pamćenju , u zdravstvenom stanju. "Svi muškarc i pi ju, pa i ja " . Tako je bilo do 33 . godine. Prije 1 1 godina pojavili su se neprijatni znaci: prestao sam spavati, muči la me je nesanica, pogoršavalo se pamćenje, ponekad bih postajao razdražljiv, za sve bih optuživao ženu, ali sam se često uvjeravao da sam za sve kriv samo ja. Od t ih misli bivalo mi je teško i počeo s a m pit i j oš češće i više. Sustavno opijanje bi trajalo po 14-16 dana, pio sam po pola litre votke dnevno.. ."

Postupno su pauze između pijančenja postajale sve rijeđe i rijeđe. G stanju mamur luka hvatali su me grčevi, pri čemu bih gubio svijest. Pojavio se "alkoholni del i r i jum": bolesnik bi vidio mil ione insekata, slušao p jesmu i muz iku .

Nakon ambu lan tnog med ikamentoznog liječenja, vizualne obmane su se izgubile, a slušne halucinacije su i dalje muči le bolesnika t i jekom šest godina. Premda nije pio godinu i po dana, ipak se nije mogao smir i t i , i dalje ga je muči la nesanica, pratile slične obmane. Sve mu je to smeta lo u radu, ni sredstva za uspavljivanje nisu pomogla. Da bi zaspao, počeo je pit i uvečer votku.

B. je smješten na psihijatri jsku k l in iku, gdje ga je Nikolajeva počela liječiti g ladovanjem. Prvih se dana nastavio žaliti na nesanicu i slične obmane : s lijeve strane čuje šumove, muziku i ženske glasove, koji pjevaju, daju mu savjete, često ponavljaju njegove misl i , štite ga, vode s n j im prijateljske razgovore; s desne strane - grubi glasovi, mušk i , koji ga prekoravaju, grde, razgovaraju među sobom, prijete m u . Od "glasova" ne može n ikud pobjeći , oni ga prate, povećavaju se u buci , ne smanju ju se u tišini.

Liječenje g ladovanjem trajalo je 14 dana i dalo je brzo pozitivan

učinak. Već trećega dana pojavio se san, bolesnik je spavao bez

uspavl jujućih sredstava. "Glasovi" su se počel i utišavati, i 1 1 . dana su

nestali, "otišli potpuno" . Cijelo razdoblje gladovanja B. je izdržao lako i 14. dana osjećao se

odl ično; "kao da n isam ni bolovao" - tako je on ocijenio svoje stanje. Došlo je do pozitivnih promjena, ne samo u psih ičkom stanju, već i u

143

područ ju somat ike : četrnaestog dana gladovanja jetra bolesnika bila je normalna, dok je prije li ječenja bila uvećana za dva prsta; pobol jšao se i e lekt rokard iogram. Nakon sprovođenja dijetne prehrane bolesniku se po tpuno povrat i lo zdravlje, ni na što se nije žalio. Provjera je izvršena nakon dvije godine: B. ne pije, nema ni slušnih ni vizualnih halucinaci ja, postao je sposoban za rad.

Liječenje odmje ren im g ladovanjem drugih dvaju pacijenata, koja su bolovala od alkoholne halucinoze, dalo je, također, pozitivan rezultat. Među t im , kod četvrtog paci jenta post ignuto je samo pr ivremeno poboljšanje.

To je bio strugar, čovjek od 40 godina. Dijagnoza; kronična alkoholna halucinoza, hipertoni ja prvog stupnja, emf izem pluća.

Djetinjstvo je imao teško; konfl ikt i zbog pijančevanja oca. Sam bolesnik je počeo poma lo piti od 16. godine. Nakon služenja vo jnog roka, svaku je p laću "zalijevao" čaš icom - "drukčije nije išlo, svi su tako radil i". Zat im je pao sa stepeništa u p i janom stanju, razbio glavu, ali je ostao pr i svijesti. Pojavila se glavobolja, gubi tak apetita, m u k a , drhtanje ruku . Pio je dva puta mjesečno po sedam dana. Radio je ne više od dva t jedna u mjesecu. Razumije se, kuć i je donosio malo novaca. Ponovila se povijest njegova djetinjstva: svađe, razdor, psovke -sve kao kod njegovih roditel ja, samo što je sada pijani otac postao on sam, a nesretni dječak - njegov sin. Cl p i janom stanju b io je grub, tukao bi se, lako se uzbuđivao, našao bi se kod policije, u prostori j i za otrežnjavanje. Parničio se. Zat im bolnica: nije mu pružila olakšanje, nije m o g a o vjerovati da će se odreći pića. Č im je otpušten iz bolnice, otišao je tu radost obilježiti ko jom čašicom. Pravdao se t ime što ga ne pr ima žena. Pio je po cijelu l itru dnevno, ponovo duga pijančevanja, izostajanje s posla, nesanica, potištenost...

Evo zapisa koj i je sastavljen d je lomično prema njegovim ri ječima u t renuc ima kada je bio pr i čistoj svijesti, d je lomično prema r i ječima njegovih bližnjih.

Cl o v o m zapisu m n o g i će prepoznati sebe, ali ne dolaze svi do tog stanja koje je iskusio bolesnik K.

J e d n o m mu je netko glasno rekao: "Ne pi j !" On se osvrnuo -

nikoga nema. Glas je bio jasan, autori tat ivan. Ponovio je još j e d n o m :

144

"Ne pi j !" I o d j e d n o m , užurbano, prekidajući jedan drugog, začuše se razni glasovi: "Ne pij, ubit ć e m o te." On je to slušao zaprepašteno, bojeći se podić i glavu s jastuka. N jemu se čini lo da je to sve netko pr ipremio ("sigurno žena"). Naravno, on je znao da postoje "glasovi", ali "ne tako, n ikako ne tako" - čini lo mu se. Sakrio je glavu pod jastuk. Postala je još jasnija svaka riječ, intonacija.

"Kriv je, kriv je" - vikao je netko u njegovoj glavi. I sva mu je glava bučala od tog vikanja. N jemu je odnekud iza zida odgovarao drugi glas, p romukao , tuđ, ali ne "iz glave", nego odnekud sa suprotne strane, koji ga je štit io: "Zar čovjek shvaća! Ne shvaća čovjek!", "Čovjek će se jednog dana objesit i . Objesit i se! Stvarno, on će se i objesit i ! Sad, čujte."

K. je sjeo na krevet. Glava kao zvono. Ali, čudno, kroz prepiranje i viku glasova on je osjetio t išinu u sobi, tišinu pod prozorima, zatim korake na stubištu, kucanje na vrata. Zat im su "glasovi" uvjerljivo zapjevali, pi jano zagalamil i . Istrčao je iz sobe, pol io glavu vodom, popio valerijanske kapi. Sinula mu je misao: "Ja sam poludio." I t rebalo je s a m o pomisl i t i pa je ta misao postala predmet rasprave među "glasovima": "Poludio", "Stvarno poludio!", "Kako da ne poludiš pored takve žene?", "Sam pijanica je kriv, votka ga je dovela u ludnicu, dovela već!"

I od jednom mi ran glas: "Jesi li navio sat?" - "Kakav sat?" - "Pijanica

je prodao sat, p rop io sat!" Nije pio nekol iko dana, ali je išao kao pijan. Noću nije m o g a o

spavati, jednako je slušao "glasove". Zat im se ponovo propio, sam se počeo miješati u taj "razgovor", svađati se s "glasovima". Odgovarali su mu is tom m je rom, postalo je nepodnošlj ivo. Počeo se liječiti ambulantno. Nije pio sedam mjeseci, sedam mjeseci glasovi nisu odustajal i , nisu ga ostavljali; zat im je došao u bolnicu.

Li ječen je , kao i prva troj ica, odmje ren im gladovanjem. Gladovao je 12 dana. Počeo je spavati, psihičko stanje se poboljšalo, "glasovi" su postali t iši , mirol jubivi j i , ponekad nešto šapuću, gotovo i ne smetaju, ali ipak ne ostavljaju bolesnika sasvim na mi ru . Potpuno se ozdravljenje nije mog lo postići .

Podaci nakon godinu dana: po izlasku iz bolnice bolesnik je počeo

145

raditi. Kod kuće su ga pazili. Skandala nije bilo. Odnos i sa ženom su se popravi l i , ali "glasovi" i dalje traju: oni su bili t ih i , šaputali su nešto nerazgovjetno, ali nisu bili tako opasni. No to nije dugo trajalo. Kreštave i oštre no te ubacivale su se u prigušeni ton glasova, ponovo su zazvučale pri jetnje u glavi. Ponovo je K. postao nedruštven, mračan. Mučila ga je želja da popi je "koju čašicu". I ponovo ležanje u boln icama.. .

Nažalost, nisu ponovl jene kure terapi jskog gladovanja, među t im , sasvim je v jerojatno da bi se uz ponavljanje kura 1-2 puta postigli dobr i rezultati - bolesnik bi ozdravio: svaka kura povećava reaktivnost organizma, njegove o tporne snage, osigurava neophodan odmor živčanog sustava.

Iskustvo s tečeno u li ječenju četiri bolesnika, razumije se, beznačajno je malo , ali, pružaju li nadu post ignut i rezultati? G svakom slučaju. Rad se u t o m područ ju t reba nastaviti.

Liječenje lakših slučajeva k ron ičnog alkohol izma potvrđuje ovaj zaključak. Tu je broj paci jenata bio veći - na liječenju je bilo 25 bolesnika koj i su boloval i od k ron ičnog alkohol izma; svi su oni , os im toga, patil i od raznih somatsk ih oboljenja. Njih osmoro su imali h ipertoni ju, kod šestoro je utvrđen poremećaj metabol izma mast i , kod petoro - stenokardi ja, kod četvoro - ekcem, kod dvoje - koprivnjača. Svi su se bolesnici žalili na loš san; kod većine su tonovi srca bili muk l i , a samo srce prošireno; kod nekih je konstatirana bolest jetre, i kod svih - po jačano znojenje i t remor prsti ju ispruženih ruku.

Stanje ovih bolesnika nije dozvoljavalo da se liječe sredstvima koja izazivaju reakcije povraćanja na alkohol. Ta okolnost je još više govorila u korist terapije glađu. Os im toga, kod svih odabranih bolesnika bio je po remećen metabol izam, a liječenje gladovanjem u t o m slučaju, kako se sjećate, osobi to je uspješno.

I evo rezultata: kod paci jenata koji su bolovali od stenokardije smanji l i su se ili su po tpuno nestali bolovi u predjelu srca; kod onih koji su imal i ekceme i koprivnjaču - nestao je svrab, izgubile se manifestaci je bolesti na koži: gojazni bolesnici su značajno smanji l i k i lograme, kod nj ih su se poboljšali srčani tonovi , smanji la se bolesna stanja u je t r i ; kod hipertoničara krvni t lak je došao na no rma lnu

146

razinu. G procesu rehabilitacijske prehrane povećavala se bodrost, gotovo k o d svih se popravio san, stanje se sve više poboljšavalo.

Izliječivši se odmjeren im gladovanjem od somatskih bolesti, bolesnici su počeli krit ički osmišljavati svoje stanje i odlazili su iz bolnice s od l ukom: "ne pit i". Primijenjena je, naravno, i potrebna psihoterapija.

Praćenje ovih bolesnika je pokazalo: petoro od njih već šest godina ne pije, od l ično rade, vratili su se no rma lnom obitel jskom životu i radu; kod ostalih dvadeset u raznim su rokovima nastupali recidivi: dvoje nije pilo četiri godine - propil i su se u, za njih, nepovol jn im životnim oko lnos t ima; četvoro je izdržalo tri godine: devetoro je počelo piti nakon dvije godine; petoro nije izdržalo ni jednu godinu.

Na prvi pogled katamneza nije suviše utješna - samo se manj i dio vratio n o r m a l n o m životu. Među t im , kad bi se liječenje sprovodilo kao profi laksa, sustavno? Bi li se spasilo i ove druge? Zar i one, jedna, dvije, t r i , godine norma lnog života koje su proživjeli ostali bolesnici ne govore o t o m e da metoda terapi jskog gladovanja može spasiti stotine, t isuće ljudi koji stradaju od tog zla?

* * *

Svaki slučaj iz prakse l i ječnika, a posebno liječnika-psihijatra jest povijest koja traži da bude zabilježena. To je priča ne samo o bolesti već i o l judskoj tuzi, o neči j im greškama, o teškoćama prilagodavanja na uvjete života, o složenim odnosima u obitelj i, na radnom mjestu, u društvu. Te povijesti piše najobjektivnij i pisac - život.

Dužnost l i ječnika u t i m slučajevima je da se umiješa u situaciju, da postane "suator" koji korigira surovost autora. Da dopisuje svoje redove, da učini sve kako bi ishod bio sretan - jer od nas u velikoj mjeri ovisi f inale teške drame. Metoda terapijskog gladovanja je naš pouzdan pomoćn i k u t o m poslu. Iskustvo je pokazalo da se nalazimo na d o b r o m pu tu .

I ponovo se v raćam raspravama sa starim pri jateljem, dok to rom

Narbekovom: je l i bio u pravu kada je govorio: "Ja ne mogu čekat i ,

m o r a m liječiti l jude"?

1 4 7

Nedavno sam proči tao u knjizi posvećenoj doktoru Botk inu njegove misli o dužnosti l i ječnika. Kako su samo duboke i istinite! Botk in piše: "Da bi se bolesnik zaštitio od slučajnosti , a liječnik od grižnje savjesti, i čovječanstvu doni jela prava korist, neophodno je opredijelit i se za znanstveni put ako prakt ična medic ina treba biti svrstana u red pr i rodnih znanost i , onda je jasno da metode, koje se pr imjenjuju u praksi za ispitivanje, praćenje i liječenje bolesnika, trebaju biti metode prirodoznanstvenika, koji zasniva svoj zaključak na što je moguće većem broju s t rogo i znanstveno kontrol i ranih činjenica.*'

Da, znači, bio s a m u pravu kada sam govorio da, prije svega, m o r a m o izvršiti eksper imentalna ispitivanja i teorijski utemelj i t i našu me todu .

Ali, evo, nalazim kod Botkina i ove riječi: "Liječnik, skupljajući činjenice, došavši do kraja i ne dobivši dovol jno činjenica za izvođenje zaključka, nema pravo reći, kao prirodoznanstvenik: ne m o g u potpuno prouči t i ovaj objekt , n e m a m dovol jno podataka za zaključivanje, bolje da d ignem ruke od njega! Li ječnik nema posla s ob jek tom, već sa sub jek tom, ko jemu mora pomoć i i premda svjestan nepotpunost i svojih istraživanja, on nema pravo reći: ja se ne m o g u poduhvati t i ovih ili on ih mjera.

...Vi uočavate razliku između prirodoznanstvenika i l i ječnika, prirodoznanstvenik može čekat i , on čak nema pravo istrčavati, donosit i takozvane proizvoljne zaključke - a liječnik je obavezan dati di jagnozu..."

To su misli o di jagnozi bolesti , ali ako ih prošir imo dalje... Ako li ječnik zna da određena metoda liječenja može izliječiti bolesnika ili mu olakšati patnje - zna, na osnovi svojih kl iničkih promatranja, ima li pravo odložit i p r im jenu te metode sve dok ne bude detaljno izučena i znanstveno zasnovana. Ne bi l i to bio zločin prema on im l judima koji više ne m o g u čekat i , koji se mora ju hi tno spašavati?

Protivnici metode liječenja gladovanjem govore kako ovu metodu treba još proučavati, eksperimentalno provjeravati i teorijski obrazložiti. Međut im, najvažnije je već utvrđeno - ona može biti primijenjena bez opasnosti po život i zdravlje bolesnika. Znači, možemo je mirno primjenjivati bez bojazni da ćemo se ogriješiti o Hipokratov zavjet - ne štetiti!

148

Glava IV

Nešto o profilaksi

Obaveza je svakog građanina čuvati svoje zdravlje i zdravlje drugih članova društva, jer je zdravlje svakog sovjetskog čovjeka bogatstvo zemlje - uči nas "Kodeks zdravlja", koji je stupio na snagu u našoj zemlji u l ipnju 1970. godine.

Cl svjetlosti novoga zakona, zdravlju t rudbenika se ne pristupa samo zdravstvenom zašt i tom, nego i s o n o m š i rokom općom prof i laksom koja je postala tekovina svakog sovjetskog građanina i trajno ušla u naš život. Profilaksa - to je sve što pridonosi očuvanju čovjekova zdravlja, a čovjek je u našoj zemlji najveća vrijednost; profilaksa je, nadalje, za mnoge , a treba biti za sve, pravilo života. To su norme čovjekova ponašanja, režim njegova rada, odmora , prehrane.

Ovu glavu ne posvećujemo samo svojim bivšim paci jent ima, on ima koji su se liječili terapi jskim gladovanjem. Ona će biti korisna svima koji se ozbil jno odnose prema svome zdravlju, osobito starij im l judima, sk lon im gojenju, koji pate od raznih kroničnih oboljenja.

Cilj terapi jskog gladovanja je uspostaviti normalne funkcije organizma i ukloni t i uzroke bolesti, ponajprije povezane s nepravilnim nač inom života. Ako se takav način života nastavi i nakon liječenja, brzo će se stvoriti uvjeti koji ponovo m o g u izazvati oboljenje.

Dakle, treba se, prije svega, pobr inut i o pravi lnom načinu života. Taj po jam podrazumijeva cijeli niz općehigi jenskih č imbenika:

pravilnu prehranu, tjelesnu kul turu, svježi zrak, postupke s vodom, sunčanu svijetlost, normalne uvjete rada i života, odbacivanje štetnih navika i tradici ja.

Naravno da ne možemo govorit i podrobno o svakom od t ih č imbenika: to je, uosta lom, tema jedne posebne pozamašne knjige. Stoga ć e m o se ograniči t i samo na neka pitanja. O drugima, pa ,

149

možete proči tat i u m n o g o b r o j n i m knj igama, brošurama, č lancima, koji izlaze svake godine u našoj zemlji (vidi, naprimjer, knjige: V. Nikolajev, K Sudakov - "Zašto smo zdravi?", M.; "Sovjetska Rusija", 1971; "Tisuću savjeta za dobro zdravlje", M., "Sovjetska Rusija", 1971 ; i mnoge druge).

Pođ imo od pitanja prehrane. G l i teraturi je t o m pitanju posvećena znatna pozornost i reklo bi se da su, stoga, dobro poznata svakom p i s m e n o m građan inu, ali l judi pokazuju ponekad iznenađujuću nedosl jednost.

G Amer ic i i Europi popularn i specijalist za di jetet iku, pobornik metode terapi jskog gladovanja i prehrane nekuhanom hranom, doktor Alice Chase, u svojoj knjizi o p rob lemima p r e h r a n e 2 4 ) piše:

"Neznanje ljudi u o v o m područ ju , iznenađujuće je. Visoko obrazovan suvremen čovjek može biti virtuoz u tehničkoj specijalnosti, znanosti i umjetnost i , a da, is todobno, tako malo zna kako se treba brinuti o svom vlast i tom t i jelu, što doručkovat i , ručat i , večerati...

Nova znanja o prehrani koriste se dosljednije u prehrani životinja nego u dijetetici čovjeka. Svaki farmer se po tpuno točno pridržava važnog principa prehrane svojih životinja, shodno znanstvenim pravil ima i me todama . A ljudi? Osnovna znanstvena znanja o prehrani čovjeka skoro se po tpuno ignoriraju u svakodnevnoj praksi prehrane djece i odrasl ih.

Bolesti koje uzgrožavaju srce i dišne puteve posljedica su osiromašenja kemi jskog sastava tkiva, to je rezultat takozvane "dijete od kiselkastog pepela". T ip ična prehrana koja se sastoji od kruha, keksa i kuhane hrane u izobilju, uz nedovoljnu uporabu nekuhane hrane narušava no rma lno stanje krvi i tkiva u odnosu na najvažnije kemijske e lemente. . . Nepravi ln im sastavom krvi i stanica ugrožava se živčani sustav, i čovjek postaje podložan on im bolestima koje bi mogao izbjeći...

Bolesti koje ugrožavaju ljude u poodmak l im god inama i starce, kao

što su arterioskleroza, srčane bolesti, artritis, dijabetes, oboljenja jetre i

druge, m o g u biti ublažene uz pravilniju rut inu prehrane. "Mi s m o ono

što j edemo" - glasi stara izreka... Liječnik mora biti dovol jno hrabar za

Alice Chase. Nutrition for Health, Hermine Press. New York, 1954

pr imjenu znanja iz dijetetike pri li ječenju bolesti ili njene profilakse... ...Cl hrani ima potenci ja lno više ljekovitih sredstava nego u naj jačim

l i jekovima. Biokemi ja nam daje točne podatke o uzrocima procesa degradacije i razaranja u bolesnom organizmu. Jeste li obrati l i pozornost na to da krv - nositelj života, koji predaje hranljive supstancije tk iv ima i odnosi iz njih iskorištene tvari, zadržava svoja obična kemijska svojstva čak i u vrlo kasnim stadijima neizlječivih bolesti. Činjenica da krv čuva normalan kemijski sastav objašnjava se procesom koji je u samoj prirodi života i egzistencije organizma. Kada u krvi nedostaje v i tamina i drugih hranljivih tvari zbog nepravilne prehrane, ona ih uzima iz kosti ju, mišića i drugih dijelova tijela. Da bi se održao normalan sastav krvi, treba davati bolesniku životno neophodnu , svježu, lako probavlj ivu hranu. Takva prehrana potpomaže u spri ječavanju slabljenja tkiva, anemije, spontanog lomljenja kosti ju, čireva i gangrene na osnovi dijabetesa i td."

G m n o g i m slučajevima, kure terapi jskog gladovanja daju mogućnost za čovjekov spas od posljedica teškog "grijeha" - gurmanstva. Rutina prehrane pomaže očuvanju rezultata liječenja. Treba zauvijek zapamtit i , terapijsko gladovanje vraća ljudima zdravlje, znanstveno zasnovana racionalna prehrana, zajedno s drugim higijenskim čimbenicima - to zdravlje održava.

Akademik A M N SSSR-a A. A. Pokrovski, u svojoj knjizi "Razgovori o prehrani", piše: "...Racionalna prehrana predviđa opskrbu organizma kol ič inama "gradivnih materi ja", koje su neophodne za njegovo održavanje: bjelančevinama, minera ln im solima, l ipoidima i dr., t j . osigurava neprekidno obnavljanje organa i tkiva i stalno pritjecanje energije adekvatno njenoj potrošnji u organizmu.

Racionalna prehrana jamč i pravodobno pristizanje vitamina, mikroe lemenata i drug ih f inih regulatora mnogobro jn ih metabol ičkih procesa koji su neophodni za normalnu životnu aktivnost.

Racionalna prehrana pretpostavlja određenu rut inu, t j . raspored uzimanja hrane t i jekom dana, opt imalnu temperaturu hrane i t d . . . " 2 5 )

Dakle, rac ionalnom prehranom stanice l judskog organizma trebaju

^ A. A. Pokrovski, "Razgovori o prehrani". M., "Ekonomika". 1964. Niz podataka 0 elementima prehrane, navedenim u ovoj glavi, uzet je iz te knjige.

150

dobijati određenu kol ičinu bjelančevina, mast i , ugl j ikohidrata, v i tamina i mineraln ih tvari.

Bjelančevine su osnovni strukturalni element stanica i tkiva; s nj ima je ti jesno povezana najvažnija manifestaci ja života - metabol izam. Eto zbog čega bjelančevine mora ju obavezno biti zastupljenje u svakodnevnoj prehrani .

Potreba l judi u bje lančevinama ovisi o individualnim osobitost ima organizma i utroška energije, ali se smatra da se ona, u prosjeku, kreće u g ran icama od 1,1-1,3 grama bjelančevina po 1 k i logramu težine tijela dnevno 2 6 ^ .

Većina specijal ista-dijetetičara smatra neophodn im da se u organizam unose bjelančevine životinjskog i bi l jnog porijekla. Pobornici stroge vegetari janske prehrane smatraju, među t im , da se potrebe za bjelančevinama m o g u zadovoljit i isključivo bi l jn im bjelančevinama. Mi našim paci jent ima prop isu jemo da se pridržavaju mli ječno-bi l jne dijete, u kojo j prevladava nekuhano povrće i voće, jer ona osigurava organizam i b i l jn im i životinjskim bjelančevinama (iz ml i ječnih proizvoda).

Mnogi su istraživači dokazali da unošenje bjelančevina mesnih proizvoda u organ izam podst iče razvoj nekih oboljenja. Smatra se da se podagra, arterioskleroza, artit is i td . u značajnoj mjer i javljaju kao posljedica uporabe mesa. Mesnim se proizvodima u organizmu povećava kol ič ina kiselkaste soli, smanju je se alkalnost krvi, koja je neophodna za pravilan proces razmjene.

G m n o g i m slučajevima isključivanje mesa iz prehrane predstavlja odlučujuć i uvjet za očuvanje zdravlja.

Navest ću jedan primjer. Imali s m o bolesnicu N. K. Došla je na kl iniku nakon m n o g i h pokušaja liječenja. Ni tko nije mogao ustanovit i di jagnozu njenog obol jenja. Odluči l i smo iskušati terapijsko gladovanje s kasni jom rehabi l i tac i jom ml i ječno-b i l jnom di je tom. Evo od lomka iz n jenog pisma:

"Ja s a m bolesna od djetinjstva. Od iste bolesti patile su mat i , sestra i mo ja kći . G našoj porodic i postojala je navika da se jede dosta mesa; juhe s m e s o m , kotlet i , razno pečeno meso, suhomesnat i

vibd je norma za djecu i ljude koji se bave fizičkim radom

proizvodi. Mi u t o m e n ismo vidjeli ništa štetno, n ismo ni slutili da to može biti uzrok našeg teškog oboljenja. Bolest bi počinjala s v isokom tempera tu rom; groznica kao kod malari je, tijelo bi se pokri lo živčanim čvorovima (gangl i j ima) i inf i l traci jama, koji su jako boljeli. Za 10 godina, kol iko sam bolovala, bila sam kod mnog ih profesora u Moskvi , Vi l jnusu, Kaunasi. Svi su konstatirali isto: "Takvu bolesnicu v id imo prvi put." Liječila sam se kod terapeuta, urologa, kožnih l i ječnika, neuropato loga, endokr inologa, onkologa. Bezuspješno. Saznala sam o li ječnju g ladovanjem. Odgladovala sam prvi put 36 dana, nakon toga prošla je većina infiltracija, bolovi su se gotovo izgubili. Poslije ponovnog gladovanja i dugotra jnog di jetnog režima ostali su samo neznatni čvorići, koji postupno splašnjavaju. Kako smo se iznenadili kad se razjasnilo da je uzrok našeg oboljenja bila hrana s dosta mesa. Sada je cijela naša obitelj prešla na vegetarijansku prehranu."

To nije usaml jen slučaj. G našoj praksi liječenja psihičkih oboljenja

često dolazi do recidiva upravo nakon povratka bolesnika ranijoj

prehrani - jako j hrani s dosta mesa.

Masti vrše u organ izmu uglavnom ulogu energetskih zaliha, ali one

ulaze i u st rukturu tkiva. Potreba organizma za mast ima, prema suvremenim dijetetičarima,

kreće se od 0,5 do 0,6 grama na 1 ki logram težine. Osob i to je važna uporaba biljnih ulja. Nezasićene kiseline, koje ona

sadrže, predstavljaju nezamjenljive spojeve, koji vrše važnu ulogu u metabo l izmu. One po tpomažu da kolesterol prijeđe u toplj ive oblike, spriječavaju zadebljanje jet re, ojačavaju zidove krvnih sudova, povećavaju nj ihovu elastičnost, smanjuju poroznost, djelujući ant isklerot ično na organizam. Bil jna ulja sadrže fosfatide koji sudjeluju u razmjeni mast i u organizmu, utječući na intenzitet upijanja masti i nj ihovo iskorištavanje u tk iv ima. Fitosterini, kojih ima u bi l jnim ul j ima, odl ikuju se ant isklerot ičnim djelovanjem, oni stimuliraju promet kolesterola.

I ugl j ikohidrat i opskrbl juju organizam energi jom. Potreba za nj ima ovisi o energe tskom utrošku organizma. Gglj ikohidrati - to su secer, k ruh, prerađevine od brašna. Ljudi skloni debljanju moraju izbjegavati

153 152

tu hranu.

Celuloza i pekt in, koji se nalaze u većini proizvoda bil jnog porijekla, nazivaju se "ba las tn im" mater i jama, jer ih organizam ne apsorbira. Među t im , te mater i je su neophodne, one vrše važnu u logu u procesu probave, predstavljajući neku vrstu regulatora motorne funkcije crijeva.

Djelovanje v i tamina na organizam vrlo je raznovrsno. Osobit i značaj imaju v i tamini kao katalizatori oksido-regenerat ivnih procesa koj i , t i jekom raznih bolest i , kod ljudi u pooclmakl im god inama postaju sporiji u vezi sa slabl jenjem funkcionalne sposobnosti svih organa i sustava.

G održavanju no rma lnog stanja kardio-vaskularnog sustava veliku ulogu igra v i tamin C - askorbinska kiselina. Ona smanjuje poroznost zidova krvnih sudova, povećava njihovu elastičnost i čvrst inu, potpomaže regul iranje razmjene kolesterina; pod njenim ut jecajem stabilizira se fiziološka ravnoteža između proizvodnje kolesterina i njegove uporabe u tk iv ima.

Izvori v i tamina C su voće i povrće: crni ribizi, oskoruša, šipak, vrtna jagoda, zelenje luka, karf iol, kupus, rajčica, narandža, l imun, ogrozd i td.

Inozit (vi tamin iz grupe B) i v i tamin B12 također su vi tamini ant isk lerot ičnog djelovanja. Inozit se nalazi u narančama, zelenom grašku, dinj i . On pozit ivno utječe na živčani sustav i sudjeluje u regulaciji mo to rne funkci je želuca i crijeva. Vitamin B I 2 stimulira stvaranje met iop ina i koleina - ant isklerot ičnih tvari, a također sudjeluje u sintezi nukleinskih kiselina, osiguravajući obnavljanje bjelančevina u organizmu.

Vi tamin BI neposredno sudjeluje u metabol izmu ugl j ikohidrata. Njegovi glavni izvori su - k ruh od k rupno samljevenog žita i razna jela od krupice.

Vi tamin B2 sudjeluje u procesima disanja tkiva, potpomaže stvaranje energije u organ izmu. Njegova odsutnost u prehrani dovodi do usporavanja rasta. O v o g vi tamina ima m n o g o u ml i jeku, m l a d o m kravljem siru, siru, kvascu.

Vi tamin PP (nikot inska kiselina) neophodan je za osiguravanje procesa biološke oksidaci je. Ako ga je u organizmu malo, brzo

154

nastupa zamor, nemoć , razdražljivost, nesanica. Izvori vi tamina PP su :

k ruh, jela od brašna, grah, krumpir , kupus, mli ječni proizvodi, kvasac.

Vi tamin A je neophodan za osiguravanje procesa rasta, vida. Velika

kol ičina ovog v i tamina nalazi se u r ibl jem ul ju, ml i jeku, u raznom

povrću, mrkv i . Vi tamin E služi kao st imulator mišićne aktivnosti, on spriječava

suvišno nagomilavanje otrovnih produkata metabol izma u organizmu. On , također, poboljšava iskorištavanje kisika u tkivima i širi kapilare. Nalazi se u g rubo ml jevenom brašnu, bi l jnim mast ima, zelenom povrću: peršinu, luku, pšeničnoj klici.

Sto je čovjek stariji, to se u većoj mjeri očituje proces "mineralizacije" - taloženje mineraln ih tvari u organizmu. Ali se, p r i t om, skupljajući se u jedn im tk iv ima, zalihe t ih materija smanjuju u d rug ima, tako da organizam stalno osjeća potrebu za popunjavanjem svojih resursa.

G stari j im god inama naglo se povećava potreba za kalci jem. To je izazvano njegovim vel ik im gub i t kom, zbog čega često dolazi do oboljenja - osteoporoze - istanjivanje, lomljivost kosti ju. Radi popunjavanja zaliha kalcija u hrani mora biti mlijeka ili sira. Mli jeko potpomaže da se apsorbira kalcij koji se nalazi u drugim proizvodima.

Drug i , za organizam važni e lement - magnezi j - nalazi se u kruhu, krup icama. Dosta magnezija ima u bademu i u suhom voću, naprimjer, mare l icama. Magnezij smanjuje spazmu glatke muskulature, spriječava spazmu krvnih sudova.

Kalij, koji potpomaže izlučivanje vode i k lornog natrija iz organizma i koji pojačava srčane kontrakci je, dob i jamo iz krumpi ra .

G posljednje vr i jeme piše se o, za organizam, također važnim minera ln im e lemenat ima kao što su sumpor (nalazi se u češnjaku, luku, smokv i , k rump i ru , mrkv i , karf iolu), cink (med , pšenica, orasi), fosfor (riblje ulje, pšenica, grašak, soja, gljive, grah), željezo, nikl i dr.

G m n o g i m proizvodima za prehranu nazočna je kuhinjska sol. Organ izmu nije potrebna u vel ik im kol ič inama, obično potrošnja nadmašuje stvarnu potrebu. Suvišna sol zadržava u organizmu veliku kol ičinu vode i sam im t ime opterećuje srce i bubrege nepotrebnim radom. Posljedica je otećenost tkiva. O s i m toga, suvišna kuhinjska sol

155

remet i ravnotežu drug ih mineraln ih soli. Zbog toga se preporučuje strogo ograničenje kuhinjske soli, osobi to u dijeti bolesnika sa s rčanom insuf ic i jenci jom, bolest ima bubrega i d rug im obol jenj ima povezanim s po remeća jem metabol izma vode i soli.

U rehabi l i taci jskom razdoblju kure terapi jskog gladovanja treba strogo isključiti sol iz di jete. I u vr i jeme nakon liječenja preporuču jemo min ima lnu uporabu soli (1-2 g rama dnevno).

Zadržali smo se podrobni je na nabrajanju vitamina koji osiguravaju normalan rad organizma da b ismo istaknuli važnost mli ječno-bi l jne dijete i neophodnost povrća i voća u prehrani - izvora jedne od najvažnijih tvari - v i tamina C.

Ali v i tamin C nije postojan, on se lako uništava pri topl inskoj obradi hrane. Tako s m o došli do pitanja, koje u posljednje vri jeme dijetetičari sve češće razmatraju - do toga, da preporuč imo uporabu nekuhane hrane.

L judima takva prehrana nije nova, tako su se hranili naši daleki preci . Pobornic i uporabe nekuhane hrane tvrde, čak, da su s o tk r i ćem vatre ljudi izgubili osnovni izvor zdravlja. Prehrana nekuhanom hranom zadržala se kod p lemena koja žive prvob i tn im nač inom života. Nedavno su znanstvenici otkri l i p leme koje živi u Indiji, u dolini Hunza, nazvanoj "oazom mladost i " . Stanovnici te dol ine žive 110-120 godina. On i gotovo nikad ne bolu ju, izgledaju mladi . Prema izvještajima znanstvenika, koj i su proučaval i život t o g p lemena, on i se hrane ug lavnom svježim voćem i ovčj im s i rom. Zanimljiv je još jedan podatak: kod stanovnika sretne dol ine postoj i razdoblje, kada voće još nije sazrijelo, koji se zove "gladno prol jeće", u to vri jeme oni gotovo ništa ne j edu i samo jedanput dnevno piju napitak od sušenih marel ica. Marelice su t a m o najcjenjenije voće. Pleme ima čak ovakvu izreku: "N i žena neće poći za t o b o m t a m o gdje ne rađaju marel ice." Zanimlj ivo je da je rut ina prehrane u t o m p lemenu dovedena do kulta koji se st rogo poštuje.

Iznimna važnost uzimanja hrane u sirovu obl iku priznata je danas od svih autor i teta za pitanja prehrane: u sirovoj su hrani po tpuno sačuvani svi v i tamin i , koji se u znatnoj mjeri uništavaju pri visokoj temperatur i njene obrade. Pobornic i sirove hrane smatraju čak neophodn im

156

potpuno odr icanje od hrane koja je obrađena na bilo koji način.

(J knjizi naturopata-di jetet ičara K. Geoffreyija "Prirodno zdravlje" nalazi

se ovakav dijalog s či tatel jem: "Prvo pitanje koje je pot rebno postaviti jest: - Koja vrsta hrane

najviše odgovara čovjeku? Odgovor je jednostavan: - Sirovi plodovi i orasi. - To je sve? - Da, to je sve. - Zar ne m o g u jesti ništa drugo? - Možete, ali imajte na u m u da su te druge vrste hrane niže po svojoj kvaliteti od plodova i oraha. Ako se odlučite na kompromis , odmazda je neminovna."

Problem sirove hrane zauzima značajno mjesto u pitanj ima dijetetike, i mi n ismo imal i namjeru da o n jemu govor imo, ali kako našim paci jent ima pr ip isujemo ug lavnom bil jnu di jetu, ne možemo ne reći ko ju riječ i o svrsishodnosti sirove hrane. Treba znati, među t im , da sirova hrana nije tako bezazlena dijeta. Prelaženje na sirovu hranu mora biti vr lo oprezno, t reba pos tupno privikavati organizam na novu vrstu hrane. Hrana koja se sastoji od sirovih i kuhanih bi l jno-mli jećnih proizvoda služi kao prijelazna do : ' uporabe isključivo sirovih proizvoda.

Mnogi specijalisti-dijetetičari preporučuju sljedeći "idealan" režim prehrane: 25 posto l isnatog i korjenastog povrća, prema sezoni, u obl iku salata; 25 posto sirovog svježeg ili dobro namočenog suhog voća; 25 posto zelenog i korjenastog povrća spremljenog na vatri; 10 posto bjelančevina (svježa riba, jaja, orasi, mladi kravlji sir, kiseli ml i ječni proizvodi); 10 posto ugl j ikohidrata (sve vrste proizvoda od brašna i krupice, šećer); 5 posto masti (maslac, margar in, biljne mast i) . Ne upotrebl javati začine, ocat, sol (ograničit i na 1-2 grama dnevno).

K. Geoffrey u svoj im preporukama precizira: "Prosječan čovjek treba

dnevno pojesti 1.130-1.140 grama hrane. Ako se bavite u m n i m

radom, dnevno trebate pojesti 570-620 grama svježeg voća, 400-425

grama povrća, 110-140 grama škroba, 56-85 grama koncentrata." Za

osobe koje se bave f izičkim radom te norme se unekoliko mijenjaju:

"450-570 g rama svježeg voća, 340 -420 grama povrća, 230-280 grama

škroba, 110-140 grama koncentrata". U "škrob" Džefri ubraja proizvode

od brašna i krupice, a u "koncentrate" - bil jne mast i , m e d , orahe, sir,

maslac, jaja i td.

157

Os im neophodnost i pridržavanja određene dijete, treba poštivati i kvantitativne no rme i dnevnu rut inu prehrane.

Usporedno s t i m neophodn im pravi lom o rutini prehrane, za p o m o ć bolesnic ima, kao zdravstvenu mjeru , i zdravima, kao profi laksu, p reporuču jemo jednodnevno debalansiranje. Preporučujemo, naime, staro sredstvo: jednodnevno gladovanje - po tpuno ili s uporabom sokova. S m e t o d i k o m te vrste debalansiranja upoznati su u svakom sanatori ju, ono se bez bojazni može sprovesti i kod kuće. Treba uvečer očistit i želudac i ne jesti 24 sata. U slučaju po tpunog gladovanja pi ju se neograničene kol ičine vode; ako se uzimaju sokovi -1,5 litra soka. Korisni su i takozvani "voćni dani", "mli ječni dani" i td.

Specijalisti za di jetet iku i terapi jsko gladovanje preporučuju i druge vrste debalansiranja, koje su nesumnj ivo korisne kao profi lakt ička mjera.

Navest ću neke od nj ih:

Jutarnje gladovanje: Prvo uzimanje hrane ne smije bit i prije 4-5 sati poslije buđenja. Ujut ro se popije samo čaša tople vode ili čaša soka. Počinjući od sredine dana, uzima se hrana (mli ječno-bi l jna hrana). Kura se pr imi jenjuje t i jekom jednog mjeseca, ili može biti stalna.

Gladovanje s uporabom sokova: l i j ekom 3-4 dana ne uzima se nikakva hrana os im sokova (1,5 litra dnevno). CJ slučaju strožeg režima sok se zamjenjuje ča jem od šipka. Pred početak gladovanja uzimaju se purgativi i vrši klistiranje.

Gladovanje na sirutki: Tijekom 3-4 dana, umjesto hrane, pije se 0,5-1 čaša sirutke od usirenog kefira ili kiselog mlijeka.

Uzimanje hrane poslije ovakvih kura gladovanja mora biti oprezno. Treba počet i s lako probavl j iv im jel ima i postupno povećavati kol ič inu hrane.

Ima m n o g o varijanti takvih kratkotrajnih gladovanja. Ponavljaju se jedanput mjesečno ili jedanput u 3-4 mjeseca.

U zakl jučku se može reći da svaki vid kratkotrajnog uzdržavanja od hrane donosi korist, jer u organizmu dolazi do izvjesnog čišćenja od toksičkih zagađenja i pruža se mogućnost odmora cent ra lnom živčanom sustavu i o rgan ima za probavu.

...Svaki kul turan čovjek zna da bez tjelesnih vježbi, bez fizičkog rada,

158

r i tm ičkog i organiz i ranog, čovjek ne može uspješno odoljeti bolest ima, sačuvati zdravlje i radnu sposobnost, borit i se protiv prerane starosti.

U rasterećujuće-di jetnoj terapiji samo gladovanje i kasnija dijetna prehrana neće dati željeni učinak; obavezno je potrebna i mišićna aktivnost: To je osobi to važno za osobe koje se bave u m n i m radom i koje se ma lo kreću. Zbog nedostatka kretanja smanjuje se intenzivnost cirkulacije krvi, otežano je dopremanje hranljivih materija i kisika do raznih organa i tkiva, strada mozak. Postoje, čak, specijalne bolesti zbog mišićne neaktivnosti : pogrbl jenost, uske upale grudi, bolesti k ičme i td. Mnoge kronične bolesti nastaju uslijed mišićne neaktivnosti. To su kronični kolitis, zatvori, hemoroid i , podagra, žučni i bubrežni kamenac, i dr.

Klinička promatranja su, ne jedanput , posvjedočila o negativnoj ulozi neaktivnosti u razvoju bolesnih promjena u ci jelom oragnizmu i posebno u kardio-vaskularnom sustavu. Upečatljiv primjer za to je s indrom "detreni ranog srca", što se sreće kod športista koji su se prestali baviti t jelovježbom. A raspoloženje? Djelujući na moždanu koru i centre, tjelovježba izaziva osjećanje bodrost i i radosti , stvaraju opt imist ički je i uravnoteženije živčano-psihičko stanje.

Zamjenj ivanjem napornog u m n o g rada lakim fizičkim radom podražaji dolaze u stanice kore koje upravljaju miš ićnom akt ivnošću. Is todobno, u područ ju moždane kore koja je povezana s u m n i m radom obl ikuje se centar kočenja, t j . to se područje odmara. Još je I. M. Sečenov u svom poznatom radu "Refleksi mozga" potcr tao značaj mišićne akt ivnost i za razvoj moždane aktivnosti. On je otkr io značajno svojstvo miš ićnog rada - "punjenje živčanih centara". I. P. Pavlov je ukazivao na to da je fizički rad "izvanredno sredstvo u slučaju rastrojstva više živčane akt ivnosti". Sam Pavlov je do svoje osamdesete godine vozio bicikl , kuglao se, čistio staze po vrtu. "Mišićnom radošću" je nazivao osjećaj zadovoljstva, bodrost i , nakon fizičkog rada.

Ranije su se učinci tjelesnih vježbi promatral i uglavnom na živćano-miš i ćnom sustavu, a promjene u metabol izmu, krvotoku, d išnom i d rug im sustavima promatra l i su se tek usput. Posljednja istraživanja su, m e đ u t i m , pokazala da pr i l ikom mišićne aktivnosti dolazi do utjecaja koji su t očno upućeni unutrašnj im organima. Oni su tako jako izraženi

da se tjelesne vježbe m o g u promatra t i kao centar koji preko mišića djeluje na metabol izam i djelatnost najvažnijih funkcionalnih sustava organizma. To o m o g u ć u j e razumijevanje mehanizma cijeloga niza poremećaja do koj ih u organizmu dolazi pri ogran ičenom kretanju.

Amer ičk i znanstvenici su izveli sl jedeći zanimljiv eksperiment: t i jekom sedam tjedana držali su u krevetu nekol iko mladih ljudi u gipsu. Dobijali su izvrsnu hranu i u dovol jnoj količini. Njihovi eksper iment i su podvrgnut i b iokemi j skom ispitivanju. Ustanovl jeno je da se u mokrać i pojavilo znatno više (iznad norme) dušika, kalcija, fosfora, sumpora, kalija i natri ja. Na kraju eksper imenta svaka od ispitivanih osoba izgubila je uslijed neaktivnosti po 1.700 g rama žive protplazme i is todobno dobi la po 500 -700 grama mast i .

Nakon sedam t jedana gips je skinut i m lad i l judi su podvrgnut i pojačanoj tjelovježbi t i jekom četiri t jedna uz istu hranu. Svi nabrojani e lement i u mok rać i znatno su se smanj i l i , čak i ispod normaln ih vri jednosti. Počeo je ciklus samoobnavl janja, koji je postao uzrokom sintetiziranja novih bjelančevina.

Evo još j ednog eksper imenta: kun ić ima je onemogućeno kretanje stavljanjem jedne noge u gips. I što se desilo? Kod životinja je utvrđeno znanto smanjenje vo lumena životno neophodnih organa -jetre, bubrega, slezene i čak srca; ono je postalo upola manje od norma lnog srca kunića koji su se kretali.

Dok se ranije smat ra lo da se procesi samoobnavl janja vrše u organizmu automatsk i , sami po sebi, samo ako se organizam hrani, ovi i d rug i eksper iment i daju osnovu za tvrdnju da se procesi samoobnavl janja uvjetuju s t imul i ran jem, funkc ionaln im opterećenjem. Eto zašto se t i j ekom terapi jskog gladovanja ne preporučuje ležanje, nego se prakt ic i raju duge šetnje na svježem zraku i lake tjelesne vježbe. To po tpomaže rad "unutrašnjeg li ječnika", pojačava metabol izam, povećava prit jecanje kisika koji osigurava "sagorijevanje šljake" - produkta životne aktivnosti stanica.

Neki misle: prošla je kura gladovanja, ozdravio sam, m o g u se vratit i rani j im navikama: izležavanju u krevetu, Iješkarenju na o t o m a n u s kn j igom u rukama. . . Među t im , provedena kura gladovanja tako divno potrese organizam i napuni ga energ i jom koja ne pomaže čovjeku da

160

ide pu tem lijenosti i depresije, već da stvori sebi pravilnu rut inu života.

...A sada ć e m o nešto reći o tradici jama i navikama. Mi podučavamo našu omlad inu na slavnim, dobr im tradici jama; mnoge stečene navike pomažu nam svladati teškoće. Ali postoje i štetne tradici je, štetne navike. Možemo li u t o m slučaju plivati niz struju, pravdajući se t ime da smo navikli tako postupati jer su tako postupali naši očevi i djedovi?

To se, prije svega, odnosi na praznike. (J staro doba, svaki se religiozni praznik obavezno dočekivao s bogatom trpezom. "Bez guske ni Božić nije Božić" - govoril i su naši djedovi. Na Uskrs su se klale svinje, pekla se jaka tijesta i jelo se do guše. A poklade? Tradic ionalne poklade, t ko će pojesti više palačinki, hazard žderanja! Ipak, naši su preci imali više razloga da tol iko jedu na vlastitu štetu. Sjetite se da se u ono vri jeme prejedanje smjenjivalo s dugotra jn im postovima. Post, podržavan od crkve i utvrđen t radic i jom, u biti je predstavljao izraz narodne mudrost i : sugerirana ins t ink tom, neophodnost per iodičnog čišćenja oraganizma pomagala je čuvanju zdravlja.

Na č e m u se temelj i običaj naših domaćica da, za dane sovjetskih praznika, obavezno pr ipreme mnoštvo jela da nahrane goste i svoju porodicu? Na tradicij i bez osnove. Tako smo iz starih običaja izbacili ono što je kor isno - postove, a ostavili štetno - prejedanje.

Ne mis l imo da se naši praznici ne trebaju obilježavati susretima s pri jatel j ima, gošćen jem, gos topr imstvom, samo u svemu treba imat i razumnu mjeru .

Uspjeli s m o napusti t i niz nepotrebnih i štetnih običaja. Sjetite se, kako je dugo u Rusiji bio običaj da za vrijeme praznika, poslije obi lnog jela i pića udari "ulica na ul icu", zametale bi se divljačke tuče, koje bi završavale sakaćenjem l judi. Sada je to , za nas, barbarstvo koje se ne može nikad ponovit i . Među t im, upitajte liječnike koji rade u hitnoj p o m o ć i i oni će vam reći koliki og roman broj poziva dobijaju u prazničke dane. Uzrok tome su gurmanstvo i pijančevanje.

Je l i v a m poznata ovakva slika: j ednom muškarcu koji sjedi prilaze dvojica drug ih : "Da podi je l imo na troj icu? - "Važi!" Razišli su se pijani. Reklo bi se sitnica. Među t im, ta sitnica, kad prede u naviku, može

161

povući za sobom niz teških i t ragičnih posljedica. Dok povremeno uzimanje alkohola ne izaziva u organizmu

nepovratne p romjene, njegova sustavna uporaba dovodi do trajnih bolesnih pojava: živčanog rastrojstva, smanjenja sposobnosti za umn i rad, spolne nemoć i , sljepila, ciroze jetre, strašnih alkoholnih psihoza, prerane smrt i .

Još jedna štetna navika s ko jom se treba boriti jest pušenje. Veliki dio oboljenja od raka grla i pluća sreće se medu pušačima. Nikot in je jedan od uzroka tuberkuloze; on djeluje na srce, ne narušava samo njegov r i tam i funkci je, nego i suzuje krvne sudove, što dovodi do stenokardi je. N ikot in , također, može izazvati gangrenu prstiju stopala, povremenu h romos t i druge bolesti.

Još u XVII. s to l jeću, po "nalogu cara Alekseja Mihajloviča", za pušenje su se dobijale teške batine, a za prodavanje duhana kidale se nozdrve i sjekli nosevi.

Takva strogost nije bila samo kod nas. (J Engleskoj se U XVI. stol jeću za pušenje "odsijecala glava i sa lu lom u ust ima izlagala za opću osudu" . A u Tursko j su nabijali na kolac. Eto, kakve su se metode borbe protiv pušenja primjenjivale u prošlosti!..

Suvremeni čovjek mora biti dovol jno razuman i imati snažnu volju da bi , shvativši štetnost gurmanstva, alkohol izma i pušenja, uspio da ih se odrekne. Medic ina mu u t o m e pritjeće u pomoć. Kod nas postoje specijalni dispanzeri gdje se ljudi liječe od alkoholizma. Instituti za prehranu, kuhanje i d i jetnu prehranu pomažu l judima da drže pot rebnu di jetu. G zemlji je organizirana og romna sanitamo-prosvjetna akt ivnost, objavljuje se na stotine knjiga o dijetnoj prehrani, o borbi protiv alkohol izma, pušenja i si.

Odmje reno gladovanje predstavlja jedno od efikasnih sredstava u borbi prot iv štetnih navika. Pri gladovanju, kategorički se isključuju alkohol i pušenje. G t o m se razdoblju organizam tol iko odvikne od njih da izgubi po t rebu za obnavl janjem tih navika. Jedina zadaća jest da se ubuduće ne steknu ponovo.

G vlastitoj s m o se praksi uvjerili da alkohol, nikot in i nepoštivanje dijete predstavljaju jedan od uzroka recidiva mnog ih psihičkih oboljenja. Eto zašto poslije izliječenja odmjeren im gladovanjem kategorički

162

zahti jevamo poštivanje propisane rutine. Mnogi tol iko zlouporabl juju narkot ićka sredstva za smirenje bolova i

za uspavljivanje, da im to prelazi u naviku. Kura terrapeutskog

gladovanja pomaže organizmu da ukloni iz sebe sve štetne toksičke

tvari. G razdoblju rehabilitacije nakon gladovanja obično se popravlja

san, nestaju teški bolovi , normaliziraju se funkcije živčanog sustava.

Sve to isključuje pot rebu nadraživanja ili smirivanja bolesnika

med ikamentozn im sredstvima. Tako rasterećujuće-dijetna terapija

pomaže da se čovjek oslobodi te navike koja mu uništava zdravlje i

razum. Štetne su i bezazlenije, ali u narodu vrlo raširene navike: neki ne

odveć zdravi i ne odveć mladi ljudi jedu masnu, jaku hranu, piju jak čaj, c rnu kavu, jedu neposredno prije spavanja, boje se svježeg zraka u sobi, umotava ju se, čitaju u krevetu - j e d n o m riječju, čine sve na štetu vlast i tog zdravlja. Kao rezultat toga dolazi do smanjenja izdržljivosti, ž ivotnog tonusa, pojavljuje se nemoć - signal bolesti. A nakon toga - l i ječnici, polikl inike, hitna pomoć. . .

Za gubi tak zdravlja, os im objektivnih uzroka, često smo krivi i mi

sami . G našoj zemlji učin jeno je m n o g o kako bi čovjek do duboke

starosti m o g a o sačuvati zdravlje, snagu, svježinu, bodrost. ali se i sami

m o r a m o na vri jeme odreći štetnih navika. Terapi jsko gladovanje nam u

t o m e pruža značajnu pomoć .

1 6 3

Glava V

Na raznim meridijanima

Sada se može sa sigurnošću reći da je metoda terapi jskog gladovanja priznata. Premda još uvijek ima ne mal i broj protivnika, ona je stekla dosta pristaša i stiče ih sve više, među on ima koji su uspjeli shvatit i pr iv idnu paradoksalnost terapi jskog gladovanja i počeli ga pr imjenj ivat i .

Af i rmaci ja metode kretala se u dva smjera: prvo, akumul i ralo se eksper imentalno iskustvo i, drugo, produblj ivala se teorijska zasnovanost metode. I jedan i drugi put prošli su naši li ječnici: J. I. Poliščuk, G. K. Zairov, G. I. Babenkov, B. V. Krajcerov, V. B. Gurvič, J. J. Rudakov, V. A. Puzijenko, M. M. Jurk in , V. G. Rasihin, E. A. Lejzerovič, M. I. Minjaj l jenko i drugi . Pažljivo izučavajući svakog bolesnika, ispitujući osobenost i ti jeka bolesti, svaki od njih je dao svoj dopr inos teori j i i praksi terapi jskog gladovanja.

Značajan pri log teoretskoj zasnovanosti metode dali su također rukovoditel j hemato loškog laboratorija Mil (znanstveno-istraživački institut - p r im, prev.) za psihijatri ju J. L. Šapiro i njegovi suradnici, koji su radili zajedno s nama. On i su izučavali promjene u krvi bolesnika koje srni mi liječili odmje ren im gladovanjem.

Protekl ih godina nisu samo utvrđeni obl ici i vrste psihičkih oboljenja koje se m o g u liječiti m e t o d o m odmjerenog gladivanja, već su učinjeni i ozbiljni pokušaj i da se otkri je bit procesa terapijskog gladovanja na kl iničkoj i biološkoj razini. Usput je, također, skupljen bogat materi jal o somatsk im bolest ima. Ovo raznovrsno i bogato iskustvo otkriva medic in i mogućnos t i koje nisu još do kraja ispitane. Još neispitane! Ali koje se već ispituju. Iskustvo profesora R. S. Babajanca u liječenju kožnih bolesti nas još j e d n o m uvjerava kakve sjajne rezultate daje metoda odmje renog gladovanja kada su stvoreni specijalni uvjeti.

1 6 5

Sa zadovol jstvom m o ž e m o konstat irat i da se liječenje i skupljanje eksper imenta lnog materi jala sada ne vrši samo u Moskvi, nego i u nizu bolnica u d rug im gradovima. Sve je počelo od onih mal ih stanica u Rostovu na D o n u , hovočerkasku i Taganrogu šezdesetih godina. Usporedno s već u tv rđenom praksom liječenja šizofrenije s h ipohondr ičn im s i n d r o m o m , koja daje pozitivne rezultate, u t i m su se gradovima prihvatil i l i ječenja glađu i drugih psihičkih oboljenja -sekundarnog encefalit isa, epilepsije, kron ičnog alkoholizma, reumat ičnih obol jenja mozga. Rad se obavlja stvaralački, ozbiljno, ispitivanja se nastavljaju.

U nek im slučajevima uvođenje metode liječenja gladovanjem ostvaruje se uz neposredno sudjelovanje naše klinike. Tako je naš stariji znanstveni suradnik G. K. Zairov bio upućen u Ulan-Bator na dvije god ine, i t a m o je organizirao liječenje glađu bolesnika koj i boluju od šizofrenije. Sada taj posao nastavljaju liječnici koji su prošli specijalnu pr ipremu. . .

Kaže se "ideje se prenose zrakom". To je točno. Stoga ideja o terapi jskom gladovanju prodire i u druge gradove naše zemlje, a o tuda nam dolaze uporn i zahtjevi ne samo - kao ranije - da p r i m i m o bolesnike na li ječenje, već i da podrž imo inicijativu mjesnih liječnika u pr imjeni l i ječenja g ladovanjem, da rukovodimo novostvorenim zdravstvenim punk tov ima.

Evo pionira terapi jskog gladovanja s periferije naše velike zemlje.

Kandidat medic insk ih znanosti doktor V. V. Lobkov radi kao neuropato log u pod ručno j bolnici Kustanaja. Kao mladi li ječnik, č im je završio medic insk i fakul tet , ot išao je u legendarni kraj, o ko jemu je t ih godina maštala omlad ina , k a m o je na t isuće ljudi odlazilo orati ledinu. Doktor je, također, imao da ore svoju "ledinu". Sada te teškoće pripadaju prošlosti , ali entuzijazam začetnika upravlja n jegovom djelatnošću.

Cl traženju sredstava za olakšanje patnje bolesnicima, mlad i se neuropato log zainteresirao za slučajno dobi jeno Instrukt ivno-metodičko pismo o rasterećujuće-di jetnoj terapij i živčano-psihičkih oboljenja našeg Mil za psihijatri ju. Od luč io je iskušati me todu gladovanja u praksi. Kao i svaki d rug i istraživač, prvi eksper iment je izveo na sebi - sada su se

166

subjektivni osjećaji t i jekom eksper imenta mogl i usporediti s metod ičk im uputama. Uskoro je u bolnicu bila primljena bolesnica s teškim ob l i kom hipertoni je. Po obrazovanju l i ječnički pomoćn ik , ona je shvatila bit l i ječenja i rado je pristala na eksperiment, koji se u on im uvjetima m o g a o učinit i r iskantan i težak. Za godinu dana - još jedna bolesnica s ist im obo l jen jem, za još jednu godinu - dvoje astmatičara. Sva su četiri slučaja dala dobre rezultate. Tu bi se i nastavilo liječenje rasterećujuće-di jetnom terap i jom, t i m prije što su mnog i , čuvši o novoj metod i , počel i dolaziti u bolnicu tražiti doktora "koji liječi glađu". Među t im , ko l i kogod to bi lo čudno, zdravstvena javnost same bolnice počela se protivit i , bez obzira na pozitivne rezultate liječenja. Počele su burne sjednice, rasprave, negiranja. Lobkova su nazivali fantat ikom, eksper imenta torom na l jud ima, sama se metoda poricala, smatrana je mal tene šar latanstvom.

Radi vlast i tog mi ra , doktor Lobkov je mogao i odustati od daljnjega rada, t i m prije što je imao dosta posla kao glavni neuropatolog. Al i , već je me toda sama probijala put: u bolnicu su dolazili gradski l i ječnici, dolazili medic inski stručnjaci iz rajona, tražili su konzultacije, moli l i ga da ih posjeti i da im govori o metod i . Lobkov je don io zanimlj ivu od luku: prenijeti osnovni rad u ambulantne uvjete. Organizirao je specijalni kabinet u kome su se bolesnici upoznavali s biti me tode odmje renog gladovanja, poviješću njenoga razvoja, osobi tost ima i rezultat ima djelovanja. Nakon ozbiljne psihoterapijske pr ipreme, grupa odabranih bolesnika dobila je od doktora Lobkova "podsjetnik za gladovanje", sastavljen prema našem Instrukt ivno-m e t o d i č k o m p i smu , i o tpočelo je li ječenje. Bolesnici su svakodnevno dolazili u ambu lan tu , gdje je posebno odabrana sestra mjerila težinu, krvni t lak, uzimala krv i mok raću za analizu, rukovodila postupcima čišćenja, davala pot rebne savjete ili upućivala l i ječniku. Svake subote -svojega dana o d m o r a - Lobkov bi skupl jao bolesnike, one koji su već uspješno završili l i ječenje i sve koji su se zanimali za terapijsko gladovanje. Bolesnici su pričali 6 svoj im preživljavanjima i osjećanj ima, a on je objašnjavao, davao savjete. Ti su razgovori, postavši s ta lnom praksom, predstavljali propagandu metode koja je osiguravala svestran odnos p rema njenoj pr imjeni .

167

Tako je iz ma log iskustva u Kustanaju stvorena velika stvar. Pri jatno je bi lo saznati da kod doktora Lobkova nije bio ni jedan slučaj kompl ikaci je.

N isam znao ni da postoj i grad Berdsk ( to je mal i gradić s vel ikom budućnošću , blizu Novosibirska) dok se n isam upoznao s l i ječnicom L. N Panovom i dok nisam od nje dobio zanimljiv izvještaj o pr imjeni terapi jskog gladovanja u terapi jskom odjelu berdske bolnice. Liječenje se vršilo u stacionaru i ambu lan tno . Metoda se primjenjivala zajedno s med ikamen tozn im l i ječenjem i specijalnim vježbama disanja. Tamo su se uspješno liječili čiraši, bolesnici koji su bolovali od bronhijalne astme, hipertoni je, reumat izma, k ron ičnog nefritisa, preti losti, psorijaze, ekcema, skleroze. Rezultati liječenja - olakšanje ili potpuno ozdravljenje.

Li ječnik G. Sarkisjan gladovanjem uspješno sprovodi liječenje gojaznosti i dijabetesa na klinici za endokrina oboljenja u Erevanu. U tu svrhu su mu izdvojene dvije specijalne sobe. Na desetine je ljudi prošlo kuru gladovanja, kod većine su dobijeni dobr i rezultati - stabilan gubi tak težine od 10 do 25 k i lograma, opće poboljšanje stanja.

Zanimlj iv je rad Rostovljana - profesora N. P. Nevskog, docenta O. J. Seleckog i drug ih - u području i psihičkih obol jenja. Moskovljani - G. N. Bžiškjan-Borodina, A. S. Tarasova, P. I. Ostr in , E. A. Kantina, M. A. Javčunovska izvještavaju o svojim k l in ičk im rezultatima u li ječenju somatsk ih bolesti (pretilost, hipertoni ja, akutni pankreatit is, natekl inu Kvinke).

U Černovc ima postoji Ruska ulica - tako su je nazvali Ukrajinci u čast bratskog naroda. Iz te ulice već nekol iko godina dolaze pisma na našu adresu. Piše ih kipar i li ječnik - Opanas Jevgenjevič Ševčukevič.

Kaže se, umjetnost je l jubomorna: ona zahtijeva cijelog čovjeka. Ali Opanas, p remda strasno voli kiparstvo, ipak nije napustio znanost i ostao je liječnik. On je bio uporan, marlj iv i svladao je sve teškoće. A teškoća je bilo više nego što t reba. Bukovina je bila okupirana. Ševčukevič se našao u zatvoru u svojoj zemlj i . Možda bi kipar, u teškim uvjet ima, pok leknuo, poginuo, kako su stradali mnog i , ali je Ševčukevič - l i ječnik, i sve je izdržao. Došla su mu u p o m o ć znanja o ljekovitoj m o ć i gladovanja.

Nakon oslobođenja zemlje, Opanas Jevgenjevič b io je postavljen za

168

upravnika D o m a za zdravstveno prosvjećivanje, a zat im za asistenta na katedri za farmakolog i ju . Bi lo gdje radio, on je uvijek nalazio mogućnos t i da razvija teori ju gladovanja u zdravstvene svrhe.

Takvih entuzijasta gladovanja nema malo. Mi se svaki put radu jemo kada saznamo za inicijative u d rug im mjest ima i nastoj imo ostvarit i najtješnju vezu s l i ječnicima koji st iču iskustvo u li ječenju gladovanjem.

Među t im , tek su mjere koje je sprovelo Ministarstvo zdravlja otkri le stvarno široke mogućnos t i za upoznavanje li ječnika naše zemlje s bit i metode odmje renog gladovanja i rezultatima liječenja. O d l u k o m ministarstva bio je organiziran specijalni seminar o rasterećujuće-dijetnoj terapij i ž ivčano-psihičkih obol jenja, na kome su bili nazočni li ječnici iz 50 bolnica iz raznih gradova naše zemlje. Objavljen je zbornik znanstvenih radova o p rob lemima terapi jskog gladovanja. Ministarstvo je naložilo da nam se, na stažiranje, upuću ju liječnici raznih specijalnosti. U borbu za usavršavanje i pr imjenu metode uključeni su ne samo psihijatri, već i neuropatolozi, terapeut i , endokrinolozi, kardiolozi.

Tako teče prihvaćanje metode terapi jskog gladovanja u našoj zemlj i . Taj p rob lem zanima i medic inske stručnjake u inozemstvu. Sudeći

po p ismima koje sam dobio, t a m o ima m n o g o entuzijasta terapijskog gladovanja.

". . .gladovanje predstavlja vrstu naturalne terapije koja je, uz pravilnu

pr imjenu, najpouzdanija i najkorisnija..." - piše mi predsjednik

asocijacije "Život i rad" iz Pariza.

Njega, u ime par iškog časopisa "Slobodni razum", podržava Andre

Micheau: ".. .gladovanje je za nas najbolje oružje u borbi protiv bolesti,

od kojih pati l judski rod. "

"Ja rad im kao glavni liječnik u psihijatri jskoj bolnici i šest godina se

bavim l jekovit im p o s t o m za živčane bolesnike" - kaže doktor S igmund

iz DDR-a

"Odavno se bavim l i ječenjem somatsk ih bolesnika glađu" - kaže u

svom p ismu profesor G. Kraus iz Berl ina.

O radu na pr imjeni gladovanja u Pensilvaniji priopćava doktor S.

D o h a m iz Philadelphije; profesor E. Heun iz DDR-a poslao nam je

svoju kn j igu "Post kao iskustvo i događaj" ; poslao nam je svoje knjige

o gladovanju također i profesor G. Shelton iz SAD-a. 1 6 9

Profesor Alan Kot dvaput je posjetio našu kl iniku, detaljno izučio metod iku li ječenja g ladovanjem i počeo ju je uspješno primjenj ivat i u l i ječenju bolesnika od šizofrenije na klinici u New Yorku. Pisao nam je da je na nj ihovoj kl inici ci jena kure li ječenja gladovanjem, nažalost, vrlo visoka - preko 5 .000 dolara...

J e d n o m riječju, p rob lem terapi jskog gladovanja nalazi se sve vri jeme u orbit i pozornost i vrhunskih medic inskih stručnjaka civiliziranoga svijeta.

Među t im , nove ideje teško krče puteve u zemljama, gdje sudbina znanstvenih otkr ića često ovisi o volji privatnih osoba. T a m o liječenje m e t o d o m gladovanja nailazi na žestok otpor uvjetovan konkurenc i jom privatnih l i ječnika i suprotstavl janjem farmaceutsk ih firmi zainteresiranih za plasiranje svojih proizvoda.

Liječnici poborn ic i p r i rodn ih me toda liječenja moraju, očevidno, izdržati tešku bo rbu . Evo što piše u svojoj knjizi Alice Chase iz Kanade:

"Takozvani " regularn i " l i ječnici visoko sjede u svojim fotel jama, oni sebi dozvoljavaju optuživati svakog čovjeka ili svaku grupu, ako se njihove ideje razlikuju od ideja koje su priznate od najpoznati j ih i popularnih moćn ika , vodeć ih autori teta u području medicine.. . Nove škole terapi je - to je rezultat progresa. Zapravo, najbolj i medu l i ječnicima, koji zdravo misle, priznaju da je priroda li ječnik koj i je sposoban li ječiti... Svemoćna medic ina je odveć samopouzdana i uobražena kada njeni predstavnici izjavljuju da samo njoj, profesionalnoj medic in i , pr ipada isključivo pravo da liječi i "ozdravljuje" bolesnike. Svemu os ta lom pripisuju nepravedan i potcjenjivački epitet "šar latanstvo". . .Borba novatora u području zaštite zdravlja isto je tako žestoka kao i prije sto godina. Takt ika konzervativaca u medic in i sastoji se u t o m e da novatore učine izoliranim i nepoznat im. Takav je odnos nepravedan kako p rema društvu, tako i p rema znanosti!"

Te iste misl i navodi i dok tor Yves Vivini (Francuska) u svom o s o b n o m p ismu koje m i j e uput io :

"...nažalost, u Francuskoj je ta me toda još nedovol jno poznata i konzervativni um službenih l i ječnika ometa širenje te izvanredne metode, ko jom se m o g u postizati najbolj i rezultati..."

170

O t o m e piše i u svojoj knjizi o l i ječenju g l a d u 2 8 ) : "O nek im aspekt ima medic inske specijalnosti često nepravilno sude

kako široka publ ika, tako i sami l i ječnici. Zar nije onda pr irodno nastojati da se razbiju predrasude koje se t iču te specijalnosti...

...Ako je razumljivo da liječnik, koji nikad nije čuo o ovoj metod i , ne može ni da je preporučuje svoj im bolesnicima, ipak je teško shvatit i kako se l i ječnik, koj i je čuo za liječenje gladovanjem, ne pokuša bar informirat i o t o m pitanju. Tako sam ispričao j e d n o m li ječniku kako se p o m o ć u terapi jskog gladovanja dobijaju odl ični rezultati i ponud io mu knjige i članke da bi mogao oblikovati vlastito mišljenje. Li ječnik mi je odgovor io: "O znate, tako malo vremena i m a m za č i tanje" . Tada sam shvatio da i lijenost predstavlja prepreku li ječenju g ladovanjem, lijenost l i ječnika! Postoji i druga kategorija li ječnika - on i omalovažavaju me todu terapijskog gladovanja, govoreći o njoj sve najgore a da pr i tom ništa ne znaju o njoj... Bilo bi to smiješno, kad ne bi bilo tako tužno."

I doktor Alice Chase, i doktor Yves Vivini rukovode privatnim sanatori j ima, u ko j ima sprovode liječenje gladovanjem. Oni su pr inuđeni sukobljavati se s vel ik im teškoćama. Tako, naprimjer, doktor Vivini piše o jednoj od svojih bolesnica kojoj se stanje bilo značajno poboljšalo, ali nije mog la provesti liječenje do kraja: "Ta bi žena po tpuno ozdravila kad bi imala vremena i mogućnos t i " 2 9 ) .

Mi već znamo da samo jedno razdoblje gladovanja treba trajati 20-30 dana i isto tol iko razdoblje rehabilitacije. (J težim slučajevima pot rebno je ponovit i kuru . Razumljivo je da pravila socijalnog osiguranja, koja ograničavaju rok li ječenja na 21 dan, lišavaju l i ječnike mogućnos t i da sprovedu pravo liječenja i da post ignu trajno ozdravljenje.

Postoji i druga, ne manje važna prepreka, o kojoj piše Vivini u

svojoj knjizi:

" . . .otpor l i ječničke korporaci je iz neznanja, l i jenosti, sektaštva jest

veoma opasan. L ica, koja su soci jalno osigurana, pr i l ikom stupanja na

2 ° ) Dr Yves Vivini. Guerir pa le jeune et les traitmets naturels. Paris. 1963. Izdanje

aUSt Po pravilima socijalnog osiguranja u Francuskoj liječenje se plaća samo 21 dan.

kl iniku, mora ju dobi t i suglasnost Medic inskog savjeta; ali kako savjet može dati suglasnost ako li ječnici po tpuno ignoriraju me todu liječenja glađu. Takav bolesnik ima dva izlaza: ili da preuzme na sebe sve t roškove li ječenja g lađu, ne obraćajući se soci ja lnom osiguranju, ili da se ponovo vrati d rug im terapi jsk im me todama, o koj ima on ne želi ni da čuje, zato što upravo zbog neuspjeha t ih terapijskih metoda želi iskušati l i ječenje g lađu, ha taj način liječenje glađu postaje dostupno s a m o on ima koj i ima ju sredstava. Ovdje se sukobl javamo s vel ikom soc i ja lnom nepravdom, jer l judske patnje ne znaju ni za socijalni rang ni za financijski položaj."

Ali os tav imo socijalna pitanja, vrat imo se medic in i . Yves Vivini u svojoj knjizi govor i o mnogob ro jn im slučajevima pozit ivnog djelovanja li ječenja g ladovanjem. Mi ne m o ž e m o govorit i o svim bolest ima koje je on izliječio - to bi zauzelo previše mjesta. Zadržat ć e m o se na nekol iko obol jenja što se uspješno liječe ovom m e t o d o m . Evo ih:

"Tuberkuloza predstavlja klasičnu, apsolutnu kontraindikaci ju za li ječenje glađu. Među t im , to pitanje treba precizirati - piše Vivini. Ta kontraindikaci ja se odnosi samo na progresivni oblik p lućne tuberkuloze, a ni u ko jem slučaju na druge oblike tuberkuloze; to znači da je gladovanje kor isno u izvjesnim uvjetima i za one koji boluju od neprogresivnoga obl ika tuberkuloze ili, pak, za one s tuberku lozom bubrega, kost i ju, crijeva. O s i m toga, sve što je povezano s tuberku lozom (sve njene posljedice), što ostaje i nakon njene progresivne faze (kad se sama bolest prestane razvijati), indikativno je za ovu terapi jsku m e t o d u .

Sto se tiče same progresivne p lućne tuberkuloze, treba ukazati na neka ograničenja u vezi s kontraindikaci jama.. .

. . .Među tuberku loznima ima značajan broj preti l ih (onih koji boluju od gojaznosti) bolesnika... Ta gojaznost nije izazvana samo bolešću, već m n o g o češće kemi jskoterapi jsk im i ant ib io t ičk im l i ječenjem koje traje dosta dugo , što dovodi do intoksikacije jetre.. . Ova medikamentozna intoksikacija prikl jučuje se mikrobnoj infekcij i , zato što smanjuje odb rambene sposobnost i organizma." Kao primjer, Vivini navodi povijest bolest i M. L . 3 0 ) . Tuberkuloza vrška desnog p lućnog

Navedeno u skraćenom obliku

krila kod njega je otkrivena u s tudenome 1961. godine. Bila je primijenjena klasična terapija: PAS, r imi fon, st reptomicin. Nakon šest mjeseci post ignuto je gotovo potpuno ozdravljenje. Produženo je davanje ant ibiot ika i konstat i rano je da se kaverna povećava. Toporendgenograf i ja je otkri la stanje slično prvobi tnom. G ispljuvku nije nađen baci l . SE - 57 -58. Liječenje je nastavljeno na isti način, s povećanim dozama, ali bez rezultata. Bolesniku je predložena operacija radi odstranjenja obol je log vrška pluća. To ga je uplašilo, i javio se na kl iniku da se savjetuje. O s i m lošeg stanja pluća, bolesnik je imao teške poremećaje u procesu probave, muči lo ga je gađenje, povraćanje, proljev, bolovi u predjelu žučnog mjehura, patio je od nesanice, bio je u stanju potištenosti .

Dugot ra jno gladovanje, po mišl jenju Vivinija, bilo bi za njega kobno, ali ne zbog oslabljenosti bolesnika, već zato što ono oslobađa preveliku kol ič inu toksina, koju organizam nije u stanju izlučiti. Među t im , kratka, a često ponavljana razdoblja gladovanja omogući la su da se ostvari izvjesna dezintoksikacija organizma i, kao rezultat toga, povećala se mogućnos t samoodbrane. Nakon dva mjeseca po završetku li ječenja M. L. je , bez pr imjene antibiotika, jasno osjetio poboljšanje. Prošla je godina liječenja na klinici, i ispitivanje je pokazalo: odl ična probava, normalna stolica, dobro moralno stanje, nema kašlja i š l jama, SE - 2 - 4, na toporendgenogramu - po tpuno je nestala kaverna desnog vrška.

Zanimlj iva je mogućnos t liječenja t rudnica gladovanjem. "Cijeli svijet zna i vjeruje da t rudna žena treba jesti za dvoje. To je još jedna predrasuda koja se duboko ukorijenila!" - piše Yves Vivini i navodi kao pr imjer t rudn icu koja je izdržala kuru terapi jskog gladovanja u p rvom mjesecu t rudnoće: ". . .dok je njen prvijenac o d m a h poslije rođenja težio 3,3 kg, djevojčica koja se rodila nakon gladovanja majke imala je 4,25 kg . O n a je bila vr lo mi rna, n ikad nije plakala i uopće rasla je kao dijete s izvrsnim zdravljem i in te lektom. To je potpuno razumljivo - organizam majke bio je oslobođen od svih štetnih toksina... Nerazumlj ivo je zašto se plašiti toga da gladuje trudna žena, a ne bojati se kad jo j se daju kemijski medikament i ili kad se hrani nepr i rodnom h ranom. "

172 173

Zaniml j ivo je da godine, po mišl jenju Vivinija, ne predstavljaju prepreku za li ječenje g ladovanjem: "To je veoma važno pitanje, jer u vezi s t i m postoje m n o g e predrasude. Za mene ovdje nema prob lema, ja l i ječim g ladovanjem malu djecu, čak dojenčad, i starce od 80 godina. A k o n isam li ječio još starije bolesnike, to je naprosto zato što nisam imao takve slučajeve, i uvjeren sam da za liječenje g ladovanjem ne postoj i starosna granica."

U poglavl ju o rastrojstvima mokračnogeni ta lnog aparata doktor Vivini ističe da u područ ju genitalne sfere zapaža regulaciono i podmladujuće djelovanje gladovanja na spolne žlijezde.

"Gladovanje se odl ikuje ho rmona ln im djelovanjem neposredno na hipofizu ili na same spolne žlijezde, ili, posredno, preko regulaci jskoga djelovanja na razini jetre.

.. .Gladovanje izrazito dobro djeluje na adenome prostate - oboljenje koje se tako često sreće kod muškaraca u određenoj dobi , to l iko nepr i jatno po posl jedicama koje izaziva." Gladovanje povol jno djeluje, također, i u slučaju nefrit isa, hidronefr i t isa, cistitisa, metrit isa i td.

"Bolesno proširenje vena, tegobe u nogama, spazme i otekl ine vena, venozni ekcem i , varikozne gnojavice, flebitis i td. - u svim t im slučajevima gladovanje daje posto jano odl ične rezultate" - konstat ira Vivini.

Govoreći o k i ruršk im obol jenj ima, Vivini piše: " . . .nemam uopće namjeru tvrdit i kako terapi jsko gladovanje potiskuje kirurga. Uvijek će biti bolesti koje traže kiruršku intervenciju... Ali ništa manje nije t očno da m n o g i kirurzi kao od šale udaljuju slijepa crijeva, žučne mjehure , želuce, hemoro ide i ne pitajući se - postoji li neka druga metoda?.. Uzm imo , kao pr imjer , kronični apendicit is, koji u većini slučajeva ne predstavlja ništa d rugo nego podražaj sli jepog crijeva. Tu operacija može biti samo štetna pošto će se stvoriti naknadni sraštaji." Vivini navodi slučaj s bo lesn icom koja je došla sa živčanim obol jen jem i iznenadno osjetila napade sl i jepog crijeva. Nakon nekol iko dana gladovanja s imp tom i su nestali. Izmijenio se, također, i poremećaj probave, koj i je t rajao god inama.

Terapi jsko gladovanje, p rema zapažanjima Vivinija, daje također pozitivne rezultate i u slučaju akutn ih obol jenja, skraćujući trajanje

174

bolesti dva i više puta. Doktor Vivini je pristaša dugih rokova gladovanja - 30 , 40, čak i 50

dana - ko j ima se, po n jegovom mišl jenju, može postići radikalno izliječenje čak i zapuštenih kroničnih bolesnika. Među t im, pr i lagođavajući se zahtjevima soci jalnog osiguranja, on traži pu t za ubrzanje procesa li ječenja. Jedan od t ih puteva predstavlja dodavanje naturopatskih metoda Iječenju gladovanjem koje podstiče intenzivno izlučivanje toksina oslobođenih glađu. Vivini smatra da su te metode tol iko učinkovite da se rokovi gladovanja često m o g u prepolovit i i ograniči t i na 20 dana. On navodi sljedeće metode za ubrzanje procesa liječenja, koje je sam primjenj ivao: blatne aplikacije, hidroterapija, sugestija i hipnoza, akupunktura, masaža k ičme, homeopat i ja. U svakom po jed inačnom slučaju m o g u biti korištene neke od ovih metoda , u ovisnosti o karakteru bolesti i stanja bolesnika...

Poznati specijalist za terapijsko gladovanje A. de Vries navodi zanimlj ivu statist iku li ječenja somatskih oboljenja ovom m e t o d o m . Prema n jegovom mišl jenju, postotak ozdravljenja bolesnika, koji su se liječili g ladovanjem, iznenađujuće je visok i premašuje rezultate svih drugih terapi jskih metoda. "Mnogi bolesnici - piše de Vries - koji su patili god inama od takozvanih neizlječivih bolesti po tpuno su ozdravili. Svi l i ječnici, koji su primjenjivali liječenje gladovanjem, ističu njegovu neobičnu učinkovitost. Dok to r Shel ton je , naprimjer, pr iopćio da je 95 posto pacijenata njegova instituta ozdravilo ili postiglo značajno olakšanje; drugi l i ječnici, koji su kontroliral i njegove pacijente, potvrđuju da je ovo liječenje veoma učinkovi to.

U pr iopćenju de Vriesa pozornost privlače slučajevi liječenja očn ih oboljenja m e t o d o m odmje renog gladovanja, što još n ismo spominjal i . On navodi sljedeće bolesti: katarakt, hiperemija, konjunktivit is, g laukom, keratit is, j ečmenac . Katarakt i , ako nisu zapušteni, po tpuno iščezavaju nakon 2 1 . dana gladovanja. Za sve vrste konjunktivit isa potrebna je s a m o higijena i gladovanje - kratkotrajno u slučaju akutnih oboljenja i dugotra jno u slučaju kroničnih oboljenja. U slučaju g laukoma (povećan t lak u unutrašnjost i oka) bolest postupno iščezava t jekom 2-3 t jedna gladovanja.

Zanimlj ive podatke daje doktor Mc I tchen iz Kalifornije. Prosjek

175

slučajeva pobol jšanja ili ozdravljenja nakon liječenja gladovanjem, prema njegovoj evidencij i , iznosi 88 ,4 posto. CJ spisak bolesti koje su liječene glađu ulaze: visok krvni t lak, kolitis, f istula, anemi ja, hemoro id i , artritis, bronhit is, bolesti bubrega, dobroćudn i t umor i , srčane bolesti , as tma, čir na želucu, groznica, gušavost, piorea, žučni kamenac, rak, difuzna skleroza, katarakt.

Iznenađuju nas slučajevi izliječenja raka i difuzne skleroze. Moguće da su to bila obol jenja u r anom stadiju, autor to ne precizira.

Dok to r Wi l l iam L. Ester daje statist ičke podatke o li ječenju 31 vrste bolesti. Kure gladovanja trajale su od 5 do 55 dana. po tpuno ozdravljenje konstat i rano je u 71 posto slučajeva, d je lomično - 20 posto; bez pobol jšanja stanja ostalo je 9 posto bolesnika...

A sada, p ređ imo u Japan i pog leda jmo kako t a m o teče razvitak ideja o terapi jskom gladovanju. Pred nama je priča japanskog znanstvenika, doktora medic insk ih znanosti Imamura Motoa.

"G Japanu se gladovanje, kao religijski kult, primjenjivalo t i jekom posljednjih t isuću godina. Religiozni asketi, koje provode svoj život u uzdržavanju od hrane, uvjerili su se da gladovanje poboljšava ne samo duhovno nego i fizičko stanje čovjeka i saznale su da se na taj način m o g u liječiti bolesti . Tako je počela pr imjena terapijskog gladovanja u Japanu.

G poznatom bud is t i čkom h ramu blizu Toki ja g laduju, radi l i ječenja, mnog i vjernici, š to se prakticira već više od tri stoljeća.

Ma poče tku epohe Mejdzi, otpri l ike prije sto godina, u Japan je počela prodirat i europska medic ina Od tada je terapijsko gladovanje, zajedno s d rug im me todama istočne medic ine (akupunktura, ogori jevanje, kineski li jekovi), palo u zaborav.

Europska se medic ina dobro nosila s infekt ivnim bolest ima, ali mnoge kronične bolest i ostale su teško izlječive. To nas je pr inudi lo da se ponovo s je t imo zaboravljenih pr i rodnih metoda medic ine, pa i liječenja g ladovanjem.

Tr ideset ih godina u Tok i ju je bi lo organizirano pet "centara terapi jskog gladovanja" (Dandziki Dodzio). Danas u Japanu ima na desetine "škola terapi jskog gladovanja", i svaka ima po 20-60 kreveta. G nj ima se liječi ukupno o k o 10.000 l judi godišnje.

176

Za razliku od bolnica ili polikl inika, broj kreveta nije ograničen zakonom, a neke imaju i po 100 krveta. Školu takvoga tipa opslužuju 3-4 djelatnika, jedan od nj ih je rukovoditel j . Konzultanti- l i ječnici vode se samo na papiru. Službeni ciljevi škole su očeličenje zdravlja i moralnost i , lako većina onih koj i pohađaju školu pati od kroničnih oboljenja, te su ustanove registrirane kao religiozne organizacije ili hotel i , pa se, prema t o m e , ne nalaze pod nadzorom Ministarstva narodnog blagostanja (Ministarstvo za narodno zdravlje u Japanu).

Dešava se da ško lom rukovodi čovjek koji nema ni znanja ni iskustva u ovoj oblasti , os im što je j ednom izdržao kuru terapi jskog gladovanja. Među t im , većina onih koji su prošli kuru gladovanja u sl ičnim ustanovama vrlo su zahvalni i šalju u škole nove i nove grupe bolesnika. T a k o su bez ikakve reklame sve škole krcate, a vlasnici lopatama zgrću novac. Mije čudno što se pri takvom stanju često dešavaju nesretni slučajevi.

G Japanu se n i tko ne može baviti masažom ili akupunk tu rom bez

d ip lome, ali zato ne postoji nikakva kontrola u vezi s terapi jskim

g ladovanjem premda o n o zahtijeva više specijalnih znanja nego masaža

i akupunktura . Danas se terapi jsko gladovanje pr imjenjuje na dva državna

univerziteta (u Toki ju i Kjusjuu), uglavnom u slučaju neuroza. Izvan univerziteta terapi jsk im gladovanjem bavi se desetak l i ječnika, m e d u koj ima sam i ja . "

Godine 1941 . Imamur je odbranio doktorsku disertaciju s t e m o m :

"Klinička kontrola gladovanja" na univerzitetu Kjusju. I, evo, već

t i jekom 30 godina, on je pr imi jenio tu metodu liječenja na 4 .000

bolesnika u kombinaci j i s uobičajenim metodama suvremene medic ine.

G jednoj od glava svoje knjige "Terapijsko gladovanje" doktor

Imamur odgovara na pitanje zašto je riješio posvetiti svoj život

terapi jskom gladovanju.

"Kada sam bio student med ic inskog fakulteta, bolovao sam od kron ičnog nefrit isa, i ni jedna metoda europske medicine nije mi mogla p o m o ć i . Razočaran u suvremenu medic inu , odluč io sam poći u "školu gladovanja" u gradu Fukuok i , gdje sam rođen. Gsprkos kategor ičkog protivljenja roditel ja, li ječio sam se t a m o t i jekom osam dana. Rezultat

177

je b io izvrstan: a lbuminur i ja i hematur i ja, koje su trajale god inama, po tpuno su iščezle. O s i m toga, nepri jatan osjećaj, kojeg sam se plašio prije li ječenja, bio je m n o g o manj i no što sam pretpostavljao. To je bilo 1931 . godine. A 1932. godine zajedno s ocem, koji je također bolovao od teškoga obl ika kron ičnog nefritisa i hipertonije, ponovo sam pošao u 'školu gladovanja". Bi lo n a m je propisano terapi jsko gladovanje u trajanju od 10 dana. Potpuno sam ozdravio, a kod oca je nastupi lo značajno pobol jšanje. Po izlasku iz lječilišta m o j je otac sebi odred io dane gladovanja nakon svaka 2-3 mjeseca. Krvni mu se tlak smanj io sa 2 0 0 mm na go tovo norma lnu razinu. Albuminur i ja je iščezla. Od tada, t i j ekom 20 godina, otac je bio dobroga zdravlja, radio je akt ivno do posl jednjeg dana svoga života i živio je 72 godine.

G "škol i g ladovanja" upoznao sam se s m n o g i m bolesnicima i održavao sam s n j ima veze i nakon liječenja. Dobijajući u 80 posto slučajeva pozitivne odgovore na pisma, još sam se jedanput uvjerio u učinkovitost ove me tode i počeo sam savjetovati svakom bolesniku koji pat i od kron ičnog oboljenja da se liječi g lađu.

Godine 1937. prešao s a m na medic insk i fakultet sveučilišta u Kjusju, gdje sam dobio t e m u za doktorsku disertaciju iz tuberkuloze. Ali ja sam i dalje misl io samo o terapi jskom gladovanju. I, najzad, poslije besanih noć i obra t im se profesoru Oohi reu s m o l b o m da mi zamijeni t e m u , i umjes to t e m e o tuberkulozi da mi da t e m u u vezi s terapi jskim gladovanjem. G Japanu je bio presedan, da profesor na mo lbu studenta zamijeni t e m u . Ali, moja je žarka želja bila zadovoljena, Nova tema je glasila - "Kl inička kontrola gladovanja".

Za t im s a m se bavio p r iva tnom praksom u gradu Fukuok i 16 godina, liječeći glađu one kroniče bolesnike koj ima nisu pomog l i ni li jekovi, ni injekcije. Za t im, kupivši jednu "školu gladovanja" u Ikomi , otvorio sam svoju kl in iku. Među t im , u biznisu mi se sreća nije osmi jehnula. B io sam prevaren i izgubio sam sve svoje imanje. Sada radim u munic ipa lno j pol ikl inici gradića Hosikija na o toku Avadziju. Ovdje je lijepa pr iroda i blaga prijatna kl ima. To je idealno mjesto za terapijsko gladovanje. I m a m mogućnos t usredotočit i sve svoje snage na izučavanje omi l jene mi me tode li ječenja."

Imamur sprovodi liječenje uzimajući u obzir individualne i starosne

178

osobitosti bolesnika. Preporučuju se sljedeće varijante: Strogo gladovanje pri kome se bolesnicima daje samo voda

tijekom cijelog razdoblja gladovanja. Strogo gladovanje samo dva dana, od trećeg dana - povrće,

voće po 200 grama dva puta dnevno. Prvih dana sokovi, od petoga dana - kiselo mlijeko po 400-

600 grama. G p r i p remnom razdoblju t i jekom dva dana ograničava se količina

hrane, daju se lako probavljiva jela. Prvog dana gladovanja, a zatim nakon svaka 2-3 dana daje se

purgativ ili se vrši klistiranje. Medikament i se, u pravilu, ne pr imjenjuju. Rok gladovanja je 7, 10, 14 dana, ponekad do 21 dan. Bolesnici

se otpuštaju iz stacionara 10-15 dana nakon završetka gladovanja. "Ja s a m osobno uvjeren - završava knj igu doktor Imamur - da pri

pr imjeni gladovanja ne mora biti ni jedan smrtn i slučaj niti ijedan slučaj pogoršanja obol jenja. Posao zahtijeva od mene izuzetne napore, ali ja os jećam veliku radost baš u takvom radu.. ."

S indi jsk im znanstvenicima uspostavili smo tijesnu znanstvenu suradnju. Dvaput sam bio u Indiji, a na našu kliniku su dolazili profesori Anta Kumar , V. N. Bagadija i doktor Sarada Menon. G Indiji su sada organizirane tri klinike za liječenje psihičkih bolesnika glađu: u Bomba ju j e d n o m k l in ikom rukovodi profesor Bagadija, u Kalkut i profesor Santa Kamur i u Madrasu - Sarada Menon.

Znanja o "velikoj koristi od gladovanja" Indijci crpe iz predanja drevne prošlost i , ona datiraju još iz vremena prije naše ere. "A sada -kako su mi rekli indijski znanstvenici - Sovjetski Savez nam ih je

vratio obogaćene znanošću." Mog lo bi se govori t i još o m n o g i m smjerovima liječenja

g ladovanjem: uosta lom, u raznim zemljama, na raznim meridi janima

Zemlj ine kugle liječenje m e t o d o m gladovanja ima svoje specif ičnosti.

Među t im , j edno je važno - metoda terapijskog gladovanja svugdje

nalazi sl jedbenike i svugdje pomaže m n o g i m i mnog im bolesnicima.

* *

179

G č e m u su osnovne osobi tost i me tode terapi jskog gladovanja? U t o m e što ono može p o m o ć i i u on im slučajevima teških kroničn ih oboljenja kada ne pomaže više nikakvo medikamentozno liječenje. "Ono što glad ne izliječi, ništa neće izliječiti." Te riječi švicarskog li ječnika Bertholea bile su, ne j e d n o m , potvrđene u praksi.

Druga osobina ove me tode jest da pri njenoj pr imjeni ne postoj i opasnost da se l i ječenjem jednog oboljenja izazove drugo, kako se to ponekad dešava pr i l i kom liječenja med ikament ima. Naprotiv, vršeći opće l jekovito djelovanje, terapi jsko gladovanje dovodi u red cijeli sustav čovječjeg organizma.

Mnogo sam razmišljao o smjerov ima u koj ima se treba razvijati me toda terapi jskog gladovanja. Čini mi se da postoje dva smjera -prof i lakt ički i terapijski.

P ravodobnom spri ječavanju obol jenja stanovništva danas se pridaje o g r o m a n značaj. Terapi jsko gladovanje može ovdje odigrat i nemalu u logu. Sprovođenje sustavnih kratkotrajn ih kura terapi jskog gladovanja u naš im prof i laktor i j ima i pol ik l in ikama, radi povećavanja reaktivnosti organizma i njegove o tpornost i p rema bolesti, može dat i značajan zdravstveni učinak.

Posebno je važno sprovođenje takvih kura terapi jskog gladovanja za stanovnike velikih gradova, koji su izloženi sustavnom djelovanju ispušnih plinova iz automobi la , zat im djelovanju d ima iz tvornica i td . Ovdje, kako mi se čini , pitanje treba biti postavljeno sa svom ozbil jnošću. Ta je mjera potrebna za spriječavanje razvoja raznih kroničnih obol jenja, za očuvanje zdravog pokoljenja i kao profilaksa pr i jevremenog starenja.

Pr i l ikom masovnih infekt ivnih obol jenja, sprovođenje kratkotrajnih kura terapi jskog gladovanja pomaže bržem svladavanju bolesti , jer povećava otpornost organizma.

Gvođenje kura terapi jskog gladovanja u sanitarno liječenje u m n o g i m slučajevima također može dat i izvjesne rezultate. Osobi to je ono kor isno za l jude sa želučano-cr i jevnim obol jenj ima, za one koji su skloni debl janju i one s narušenim živčanim sustavom. Potrebno je također, podić i i specijalne "sanatorije za terapijsko gladovanje": li ječenje m n o g i h vrsta k ron ičn ih oboljenja ne traži bolničke ni kl iničke

180

uvjete, već se m n o g o uspješnije sprovodi u sanatori j ima, gdje bolesnik ima na raspolaganju svježi zrak, šetnje, postupke s v o d o m , mogućnost i za t jelesno vježbanje, gdje su stvoreni komforn i uvjeti. Evo opisa sanatorija za terapi jsko gladovanje "Belvedere" doktora Vivinija: "Gdobno namještene sobe, fotelje, dvorana, bibl ioteka, mjesto kao kakav pri jatan l jetnikovac. Takvi su uvjeti na klinici koju je 1959. osnovao doktor Vivini. Ovdje su bolesnic ima na raspolaganju svi resursi pr i rodne medic ine. Prvi pu t u Francuskoj l i ječnik je preuzeo na sebe rizik da osnuje centar u k o m e se primjenjuje pr i rodno liječenje i prirodna prehrana i gdje se sprovode kure gladovanja i druge naturoterapije svake vrste..."

Čini mi se da bi takve vrste sanatorija trebalo izgraditi i kod nas.

Obavezni uvjeti za takve sanatorije trebali bi bit i lijepa lokacija sa

sjenovit im vr tov ima, š u m a m a , r i jekama, jezerima i si. Bi lo bi kor isno da se pr i l i kom izgradnje takvih sanatorija za

terapi jsko gladovanje predvidi specijalno voćarsko-povrt larsko gazdinstvo sa staklenic ima za opskrblj ivanje bolesnika svježim voće i povrćem u razdoblju rehabil i tacije. To gazdinstvo bi u dobroj mjeri mogl i opsluživati sami bolesnici. Gladovanje izaziva obično takvu želju za f iz ičkim radom da bi uvijek bilo dovol jno dobrovol jaca.

Neob ično je važno podizanje sanatorija za terapijsko gladovanje za prof i laksu obol jenja on ih l judi koji rade na radnim mjest ima štetn im po zdravlje, gdje može doći do kronične intoksikacije ili oboljenja organizma od radioakt ivnog zračenja.

G našoj s m o praksi imali takve slučajeve (istina, promjene u organizmu nisu bile tako jako izražene). Terapi jsko gladovanje davalo je jasno pobol jšanje općeg stanja takvih bolesnika. Procesi, koji se pri t o m e vrše, mora ju se još proučavat i na biološkoj i molekularnoj razini, ali je nesumnj ivo da dezintoksikaciono djelovanje gladovanja, kao i mobil izacija odbrambene moć i organizma koju ono izaziva, čine svoje.

Među t im , kakve su daljnje mogućnost i liječenja odmjeren im

gladovanjem?

Vidjeli s m o kako mnog i l i ječnici u inozemstvu smjelo liječe

odmje ren im g ladovanjem bolesti koje su ranije smatrane

kontra ind ic i ran im za takvo liječenje (tuberkuloza, rak i si.). Mi t o m

181

pitanju pr i lazimo opreznije i zasad preporuču jemo liječenje glađu samo onih oboljenja za koja postoji dovol jno statističko iskustvo. Među t im, sve češće se javljaju izvješća li ječnika sa naših klinika o uspješnoj pr imjeni rasterećujuće-di jetne terapije pri li ječenju bolesti koje n ismo imali u našoj praksi. Mogućnos t i metode proširuju se iz dana u dan.

O kombin i ran ju terapi jskog gladovanja sa med ikamentozn im l i ječenjem, m i , u bit i , još ništa ne znamo. Poznato je samo da nakon kure gladovanja kol ičina med ikamenata može biti naglo smanjena, a da ostane raniji terapijski učinak.

To se može lako objasnit i . Terapijsko gladovanje, aktivirajući sve osnovne životne procese, s a m i m t i m povećava reaktivnost organizma, poslije čega med ikamen tozno liječenje može dati učinak. I, obrnu to , u pr ipremi organizma za pr imjenu terapi jskog gladovanja može biti svrhovito korištenje nekih st imulatora, kao što su, naprimjer, kompleksi v i tamina.

Gladovanje značajno skraćuje rokove zarastanja šavova pri k i rurškim zahvatima i pobol jšava opće stanje bolesnika. Povećanje reaktivnosti, izazvano g ladovanjem, pomaže organ izmu da lakše podnese operaci ju.

Osob i to veliki značaj može imat i pr imjena metode terapi jskog gladovanja u gerijatri j i . Osnovne promjene, koje se javljaju u starosti, jesu - smanjenje prometa materi ja i opće reaktivnosti oraganizma. Napor i naših geronto loga ug lavnom su usmjereni na to da se p o m o g n e s ta rom organizmu, kako bi se pri lagodio izmijenjenim uvjetima vanjske i unutrašnje sredine. O n i se koriste različitim p i rodn im st imulator ima - v i tamin ima, ho rmon ima , tk ivnim preparat ima i td. Povećanje reaktivnosti , do kojega dolazi u procesu rasterećujuće-dijetne terapije, može razumije se, također dati značajan učinak. Podmlađujuće djelovanje terapi jskog gladovanja - t og "pr i rodnog st imulatora" -dokazano je u c je lokupnoj praksi njegove pr imjene.

Još je nedovol jno izučeno djelovanje terapi jskog gladovanja na pozitivne emoci je , jednostavno rečeno, na stvaranje dobrog raspoloženja kod ljudi. Činjenicu o takvom djelovanju, tako reći, jednoglasno su konstatiral i svi specijalisti koji su sprovodili kure terapi jskog gladovanja; uoči l i smo je i mi u praksi naše klinike.

O d m o r svih funkci ja živčanog sustava, oslobađanje razdražujućih

182

toksičkih tvari iz organizma, povećanje životnog tonusa - svi ti

č imbenic i ne m o g u a da se ne odraze na raspoloženje, i tu se

otkrivaju najzanimljivije perspektive za naše psihologe i pedagoge.

Jako je važno da se s p rob lemom terapijskog gladovanja ne

upoznaju s a m o li ječnici, nego i svi on i koj i se sučeljavaju s neobičn im

uvjetima života - naši kozmonaut i , pi loti , mornar i , geolozi, polarni

istraživači, alpinisti, speleolozi. Što oni t rebaju znati o praksi gladovanja? To, da čovjek može živjeti

bez hrane 30 -40 dana, bez štete za oraganizam, da čovjek pri t o m e po tpuno može sačuvati radnu sposobnost, jasnost misl i , dobro raspoloženje. Bez t ih saznanja, u tešk im se uvjetima zbog nedostatka hrane može pojaviti strah, očajanje, gubitak otpornost i . . .

G naše doba razvitak znanosti ide pu tem diferenciranja znanstvenih znanja i p u t e m uzajamnog prožimanja, sinteze znanosti. Čini mi se da takav treba biti i put razvitka metode terapijskog gladovanja: treba ga izučiti u odnosu prema pojedin im obol jenj ima i vršiti opće istraživačko, eksper imenta lno izučavanje metode i njenog djelovanja na fiziologiju i

patologi ju čovjeka. Često zamišl jam Centar za terapijsko gladovanje. Pred mo j im oč ima

ukazuje se li jepo bijelo zdanje, smješteno u sjenovitom parku na obali

rijeke. Točni je , dva zdanja: jedno - znanstveni centar, d rugo - klinika.

G znanstvenom centru vršit će se istraživanja na biološkoj i

molekularnoj razini. Tu je potreban i veliki vivarijum za eksperimentalne

životinje i laboratori j i opreml jeni suvremenim aparatima za: b iokemi ju,

kemi ju , za imunolog i ju , genet iku, patofiziologiju, biofiziku, prehranu,

moto rn i režim, psihoterapiju i dr. Kl inika t reba bi t i , dakako, također eksperimentalna. Koje osnovne

smjerove treba u njoj predvidjeti? Razumije se, psihoneurološka i kardio-vaskularna oboljenja, alergična oboljenja, zatim oboljenja zglobova, želučano-cri jevna oboljenja, možda, kožna i očna oboljenja i, čak, onko log i ju . J e d n o m ri ječju, kl inka treba biti terapijska, širokog profi la. Gz dobru opreml jenost istraživačkih laboratorija ona će omoguć i t i da se duboko izuče svi procesi koji se dešavaju u živom organizmu t i jekom terapi jskog gladovanja, da se razradi rutina prehrane i ispitaju razne mogućnos t i kombinaci je metode terapijskog gladovanja

183

s d rug im terapi jskim m e t o d a m a .

Ma kl inici, naravno, treba predvidjeti sve metode fizioterapije, kao što su kupke, e lekt roprocedure. Treba imat i tuševe, g imnast ičku dvoranu, prostori je za li ječenje l jekovit im b la tom i dr.

Kl inika treba biti izgrađena i opreml jena tako da se m o g u isključiti svi nepovol jni č imbenic i vanjskog utjecaja kako bi se, za pacijente, stvorila atmosfera mira i komfora .

Pri znanstvenom centru treba oragnizirati rad na usavršavanju li ječnika glede metode terapi jskog gladovanja. Kurs terapi jskog gladovanja, po m o m mišl jenju, treba biti uveden i u programe viših medic insk ih škola i t ehn ikuma. Neobaviještenosti medic inskog osoblja o ovom pitanju treba već j e d n o m učini t i kraj.

Posebno je, također, važna organizacija informiranja. Znanstveni centar za terapi jsko gladovanje mora stvoriti uvjete za sanitarno-prosvjetni rad u ovom područ ju .

. . .Moglo bi se pomisl i t i da sam se predao maštanju? Ne, sve je to sasvim realno, takvi znanstveni centr i već postoje u našoj zemlji (na primjer, Institut za gerontologi ju u Kijevu). Gdje će se, ako ne kod nas, stvorit i sve mogućnos t i za razvitak novih progresivnih metoda liječenja: jer mi č in imo sve za uspješnu borbu za čovjekovo zdravlje.

184

Sadržaj

D I O I PO Z A K O N I M A PRIRODE 6

GLAVA I O J E D N O J ZNANSTVENOJ RASPRAVI 7

GLAVA II Iz STOLJEĆA u STOLJEĆE 20

GLAVA III UNUTRAŠNJ I LUEČNIK" 39

D I O I I RAZMIŠLJANJA L IJEČNIKA 55

GLAVA I NAŠA STVAR MORA POBUEDITI 56

GLAVA I I G L A D U J T E RADI ZDRAVLJA 69

GLAVA III N A Š I BOLESNICI 93

GLAVA IV N E Š T O O PROFILAKSI 149

G L A V A V NA RAZNIM MFRIDUANIMA 165

SADRŽAJ 1 8 5

1 8 5