1

Jill Mansell

NAPOKON

LJUBAV

Naslov izvornikaTake a Chance on MeCopyright © 2010 Jill Mansell

2

Tini LaVenture, mojoj divnoj svekrvi.I Michaelu također!

S ljubavlju i zahvalnošću za sve.(Kad nam sljedeći put budete uređivali vrt,

možemo li dobiti i Trevijevu fontanu, molim lijepo?

3

1. poglavlje

„Dajte požurite, kasnite kao i obično.” Ash Parry-Jones čekao je na trijemu i kuckao na sat dok su Cleo i Will hitali pošljunčenom stazom. „Bolje uđite unutra i uhvatite mjesto. Brzo se puni.”

Kao da je bila riječ o koncertu neke rock zvijezde Eltona Johna ili tko zna čemu. Cleo zastane kako bi popravila Ashovu nakrivljenu kravatu na žuto-sive pruge. „Ne gnjavi! Jednostavno ne mogu vjerovati da si odjenuo ovu košulju.”

On se pravio ljutitim. „Koga ti to vrijeđaš?”„Tebe.” Ona ga razdragano uštipne za ovratnik. „Pruge i krugovi ne idu zajedno.”Slobodnu su klupu našli na lijevoj strani crkve. Dok su orgulje svirale, a Will proučavao

redoslijed službe, Cleo se pribrala. Naravno da je to bila tužna prigoda - na kraju krajeva, svršetak nečijeg života - no, kad je o sprovodima riječ, ovaj je zasigurno bio jedan od vedrijih na kojima je bila.

Kad je riječ o smrti, Lawrencea LaVenturea snašla je jedna od boljih. Čak bi mu se moglo i pozavidjeti na njoj. Kao što je i sam volio napomenuti, njihovo obiteljsko prezime dolazi od francuske riječi za srećkovića ili sretnika, a njemu je pričinjalo golemo zadovoljstvo dokazati da je vrijedan tog imena. Koji to razbludni udovac od sedamdeset tri godine, kad bi imao izbora, ne bi želio otići kao što je on otišao - nakon ukusna obroka i boce izvrsnog Saint Emiliona, u krevet sa zgodnom brinetom mnogo, mnogo mlađom od sebe?

Valja pripomenuti da je jadna žena koju je platio za tu večer ostala u šoku. U jednom trenutku vrhunski su se zabavljali kao u dobra stara vremena i spremali se za nevaljalštine svake vrste. U sljedećem se vratila u sobu noseći bocu konjaka i dvije čaše, jer ju je Lawrence bio zamolio da ih donese, i našla ga izvaljenoga na leđa, na jastucima od guščjeg perja, i mrtva.

Zirkajući po crkvi, Cleo prošapće: „Misliš li da će se pojaviti?”„Tko?”„Žena koja je bila s njim kad je umro! Kad bolje promislim, ona ga je, zapravo, tehnički,

ubila. Želim znati kako izgleda.”„Nosit će korzet od crne kože”, promrmlja Will. „Čarape, haltere, štikle...”Cleo ga gurne u rebra, a onda provuče ruku pod njegovu. Bila mu je zahvalna što je

došao s njom. Will nikad nije upoznao Lawrencea LaVenturea, ali ona je željela da danas pođe s njom i on je, da joj udovolji, uzeo slobodno poslijepodne na poslu. Čak je znao zašto ga je zamolila, što mu nije bilo smiješno, a ona mu je i na tome bila zahvalna. To što je srela

4

Willa Newmana u noćnom klubu prije tri mjeseca, zasigurno je bila jedna od sretnijih slučajnosti u njezinu životu. Netko ju je gurnuo s leđa u pretrpanu baru u Bathu, piće joj se prolilo po njegovu rukavu, a ishod toga bio je njihov razgovor... i kakav je to ishod bio! Will je bio zgodan i šarmantan, marljiv i pametan... zapravo, bio je savršen u svakom smislu. Konačno je naišao Onaj Pravi i ona nije mogla biti sretnija zbog toga.

„To bi mogla biti ona.” Will uslužno pokaže na malu zdepastu ženu u šezdesetima koja se uguravala u već popunjenu klupu preko puta prolaza, i doda: „Ako sam ikad vidio prvoklasnu prostitutku, to je sada.”

„To je Effie Farnham iz Corner Cottagea.”„Iz torbe joj visi kožni bič sa zakovicama.”„Ona uzgaja terijere. To je povodac za psa.”„Jesi li sigurna?”„Vjeruj mi, Effie nije od bičeva.”„Nikad ne znaš. Pod tim kaputom mogla bi nositi nešto sasvim nevjerojatno.”Srećom, prije nego što je Cleo uspjela zamisliti Effie u tangama s resama, pozornost joj

privuče Lawrenceova obitelj, koja je upravo dolazila. Točnije, ono što je od nje ostalo. Cleo zadrži dah i počne promatrati kako njih troje prilaze prolazu; dvije gerijatrijske, škripave starije sestre zamotane u politički nekorektna krzna oslanjale su se na štapove od ebanovine sa srebrnim vrhovima. A između njih, usklađujući svoj korak s njihovim, Johnny LaVenture.

U tamnu odijelu i s poslovično neposlušnom kosom, sada začešljanom prema natrag, izgledao je elegantnije nego inače.

Kraće od sekunde, on svrne oči ulijevo i pogledi im se susretnu, što joj u prsima izazove Pavlovljev refleks zlovolje. Nije si mogla pomoći; stare navike teško se iskorjenjuju. Onda on odvrati pogled, nastavi pokraj njih i sjedne na mjesto između svojih starih tetki u prvoj klupi.

Cleo pogne glavu. Daj, ne misli sad na njega. Koncentriraj se na sprovod. Lawrence je možda bio neobičan, slab na piće i, eto, s različitom, drugom vrstom strasti kojom je ispunjavao slobodno vrijeme, no u njegovu društvu bilo je zabavno. Ovdje su došli proslaviti dobro proživljen život.

Nakon službe, svi se stisnuše pred hladnim vjetrom pa produže preko travnjaka do Hollybush Inna, gdje je bila poslužena hrana, a piće besplatno, kako je bilo određeno u Lawrenceovoj oporuci. On, koji je godinama bio glavna okosnica lokala, znao je kako osigurati dobro druženje.

Kad je sustigao Cleo i Willa, Ash protrlja ruke i veselo reče: „Onda, sve je prošlo prilično dobro. Ja sam doista uživao, a vi?”

I dalje je uspijevao pričati o tome kao o koncertu Eltona Johna. Cleo odvrati: „Na sprovodima se ne uživa. Sad ćeš mi još reći da ćeš mu na Amazonu dati pet zvjezdica.”

„Zapravo, to ti nije loša ideja. Mogli bismo to napraviti u emisiji, pozvati slušatelje da se javljaju s ocjenama svojih najdražih...”

„Ne, ne bi mogao. To jednostavno nije u redu. O, Bože, pogledajte mi potpetice.” Kad su stigli do ulaza u lokal, Cleo se osloni na jedan od vanjskih stolova i rupčićem očisti grudice blata i trave. „Jeste li vidjeli kako sam tonula u zemlju dok smo stajali oko groba? Mislila sam da ću se prevrnuti i pasti na leđa.”

„Zato ja nisam obuo svoje.” Ash suosjećajno kimne. „Znaš, dobro izgledaš danas. Lijepo

5

si se uredila. Iako ne zaslužuješ kompliment kad promislim koliko mi boli nanosiš.”„Ne nanosim ti bol. To je konstruktivna kritika. Koja ti je, usput rečeno, prijeko

potrebna.” Cleo očisti potpetice pa baci blatnjav rupčić u kantu i popravi svoju usku suknju boje bijele kave. Naravno da je dobro izgledala, nije li se za to pobrinula uloživši dodatan trud? No, bila je ponosna. A to je bio i jedan od razloga zašto je dovukla Willa za ovu prigodu. Ako su te tijekom svih tinejdžerskih godina nemilosrdno zadirkivali i ponižavali, ne želiš se pojaviti i sresti svojeg mučitelja izgledajući kao... kanta. Osjećaš da im moraš dokazati da više nisi potpuna gubitnica, štoviše, da si u ovim vremenima uspjela uhvatiti momka kakvog bi svaka djevojka oduševljeno, je li, uhvatila.

A eto i njega, stajao je odmah na ulazu lokala, pozdravljao svakoga tko bi ušao te ozbiljno primao izraze sućuti. No dobro, u takvoj je prigodi barem neće nazvati...

„Bok, Moguljo.” Tamne mu oči vragolasto bijesnu i Johnny joj pruži ruku pa je napola pretrese, a napola stisne. Čak se možda htio nagnuti i uglađeno je poljubiti u obraz, no ona se odmakne prije nego što se to moglo dogoditi.

Ne mogu vjerovati da me upravo tako nazvao.„Bok, Johnny. Žao mi je zbog tvog oca. Svima će nam nedostajati.”„Hvala. Pretpostavljam da će od sada ovaj gradić biti mirnije mjesto.” Dok ju je

odmjeravao, zasvijetle mu oči pa razvuče širok osmijeh. „Doista izgledaš dobro.”Nego što, naravno da izgledam. Cleo se okrene pokazati Willa pa doda: „Ovo je moj

momak Will Newman.”„Moja sućut”, uljudno izjavi Will dok su se rukovali.„Hvala. Onda, Moguljo, našla si novog momka. Odlično.” Očito se naslađujući svojom

igrom riječi, Johnny nastavi: „Koliko čujem, stari i nisu bili baš nešto.”Shvaćate li kakva je noćna mora on bio? Cleo suspregne poriv da mu vrati nekom

zlobnom rečenicom jer to ionako ne bi bilo primjereno. Usto, kvragu, ničeg se nije mogla dosjetiti dovoljno brzo. Umjesto toga, ona se okrene. Kad su bili dovoljno daleko da ih se ne može čuti, Will reče: „Vidim što si mislila. Zašto te zove Mogulja?”

Svi oni stari osjećaji provaljivali su natrag. Samo bi netko koga su tijekom tinejdžerskih godina na sličan način gnjavili mogao razumjeti kako je to kad ti se neprestano rugaju.

„O, to je presmiješan nadimak. U školi sam bila marljiva, pazila na satu, postavljala mnogo pitanja te isto tako na njih odgovarala. Jednog dana bila sam toliko uzbuđena jer sam znala odgovor na doista teško pitanje da sam digla ruku u zrak i viknula: „Mogu l’ ja?” Svi su se zamalo popišali od smijeha. I to je bilo to, to me je pratilo sljedeće tri godine u školi. Službeno sam bila Učiteljeva Ljubimica. Neka su djeca mislila da se doista zovem Mogulja.”

„I on te i danas tako zove, nakon svih ovih godina?” Will kimne u Johnnyjevu smjeru.„On ga je prvi i smislio.” Pri pomisli na to, Cleo se skutri. Suvišno je reći da više

nijedanput nije podigla ruku u razredu do kraja škole, da je prestala postavljati pitanja i paziti na odgovore. Dobro, možda nije mogla optužiti Johnnyja LaVenturea za sve, ali on joj sigurno nije pomogao. Bila je preplavljena tinejdžerskim hormonima i upala je u društvo neobuzdanih djevojaka, nakon čega je i te kako pokvarila ocjene. Kad je dobila rezultate završnih ispita, koji su bili katastrofalni, osjećala se gotovo perverzno ponosno, toliko su loše bile. Eto vam, pogledajte me, pogledajte ove očajne ocjene! Evo dokaza da nisam više učiteljeva ljubimica!

6

„Jadno moje”, Will joj protrlja rame pretvarajući se da je tješi i upita: „Želiš li da ga prebijem?”

„Da, molim te. Zapravo, bolje nemoj. Ipak smo na sprovodu njegova oca.”Osim toga, iako tu sitnicu Cleo nije izgovorila naglas, Johnny je bio veći od njega i

uvijek je bio u popriličnoj formi. Bilo bi doista sramotno da prebije Willa na mrtvo ime. No bilo je velikodušno od Willa što se ponudio.

Koji sat i nekoliko pića poslije, okupljanje se zagrijavalo, svi su se počeli opuštati i Cleo više nije zasvrbjela koža svaki put kad bi pogledala prema svojem neprijatelju. Je li bilo glupo što se tako osjećala? Možda, ali nije si mogla pomoći. Prošlo je trinaest godina otkad su bili zajedno u školi. Ona ju je napustila sa šesnaest i bacila se na prvi od mnogih poslova. Johnny je ostao kako bi položio završne ispite - ha! tko je sad bio štreberski profesorov ljubimac? - prije nego što se upisao u umjetničku školu. Nakon toga se preselio u New York i samo se povremeno vraćao u Channings Hill kako bi posjetio oca, no Lawrence ga je očito obavještavao o njezinim ne baš sjajnim uspjesima s momcima. U to bi vrijeme u gradiću prije vidio Elvisa nego Johnnyja. U međuvremenu, uz naporan rad i izlaženja na sva prava mjesta, on se počeo probijati svojim skulpturama od žice. Kad je riječ o sreći LaVentureovih, i on je naslijedio svoj komad kolača. Vrijeme je prolazilo, skulpture rasle, a s njima i Johnnyjev ugled, što je kulminiralo izložbom na kojoj je svaku, do posljednjeg primjerka skulptura većih od prirodnih dimenzija, kupio milijarderski vlasnik lanca kockarnica. Johnny je preko noći postao priznato ime, osoba koja je slavu stekla svojim radom, a u pratnji bi mu bila očaravajuća djevojka supermodel. A Cleo je, čitajući u časopisima o njegovu životu posutom zvijezdama, otkrila u sebi gnjev čiji razmjer nije mislila da može doživjeti, jer sve je bilo tako potpuno i do kraja nepravedno. Kad bi se nekoj dobroj osobi dogodilo nešto divno, bili biste ushićeni zbog nje i radovali se njezinu uspjehu zajedno s njom. Ali da se sve ovo događalo nekome tko to doista nije ni najmanje zaslužio... pa gdje je tu bila pravda?

Will pogleda na sat i reče ispričavajući se: „Moram ići.”„Naravno da moraš. Hvala što si došao.” Morao se vratiti na radni sastanak u Bristol, a

onda navečer na turnir u skvošu. Cleo ga zagrli, brzo poljubi u usta i reče: „Vidimo se u petak.”

„Jedva čekam. Hoćeš Ii se snaći ovdje?”„Bit ću dobro. Imam svoju veliku sestru da se brine o meni.” Abbie, petnaest godina

starija i za svjetlosne godine pametnija, bila je za šankom i pričala sa susjedima.„Pobrini se za to. Nema plesa na šipki”, reče Will. „Nema čavrljanja sa zgodnim

muškarcima.” On pokaže na par brkatih djedica farmera skupljenih u kutu nad svojim kriglama.

„Sretno na natjecanju u skvošu.” Cleo ga još jedanput poljubi.„Hvala. Doći ću nakon posla u petak.” Dok je kretao prema vratima, Will mahne prstima

i dobaci: „Bok.”„Ili ja mogu doći k tebi”, ponudi Cleo, „ako je tako lakše.”„Hm, znaš što? Mislim da bih radije bio kod tebe.” On se nasmiješi i napravi znaš-zašto

grimasu; dvojica prijatelja s kojima je dijelio neuredan stan u Redlandu bila su bučni tipovi koji su voljeli potegnuti iz boce te su uvijek bili spremni za lakrdiju, pa njihova prisutnost baš i nije pridonosila romantičnoj atmosferi. Will, koji je radije ne bi izlagao njihovim

7

neumjesnim dobacivanjima, objasnio joj je da mu to ne bi bilo toliko važno da mu je ona samo prolazna avantura, ali ona to nije bila, bila je mnogo, mnogo važnija od toga.

Kad je to čula, Cleino se srce raširilo od nade. Joj, zamisli samo gdje bi ona i Will mogli biti za godinu dana od danas. Gledala je za njim dok je izlazio i sretno izdahnula. Will Newman. Cleo Newman. On bi doista mogao biti Onaj Pravi.

A tada je opet zasvrbi koža i ona iza sebe začuje glas. „Onda, to ti je momak, je li, Moguljo?”

8

2. poglavlje

Je li joj krv zaista fizički postajala sve vruća ili se samo tako osjećala? Cleo ostane sabrana i kimne. Nije bilo potrebe reagirati i tako dati Johnnyju do znanja kakav je utjecaj imao na nju; tà znala je ona mnogo bolje od toga.

„A sad je pobjegao i ostavio te?”„Morao se vratiti na posao radi važnog sastanka. Ima vrlo odgovoran posao.”„Doista? Dobro za njega.” Johnny je zvučao podsmješljivo.Kako mu je samo uspijevalo da čak i tih nekoliko riječi zvuči kao izrugivanje? Cleo se

čudila njegovu talentu. Logički, mogla je znati da to što nije nastavila školovanje nije bila njegova krivnja, no, zapravo je i dalje imala takav osjećaj. Voljela je svoj posao u Henleaze Limosu, ali tko zna, da joj školski dani nisu bili prekinuti, mogla je nastaviti i raditi bilo što. Gdje bi joj bila granica... mogla je postati, Bože, astrofizičar!

Pa sad, mogla je željeti postati astrofizičar. Što god je to podrazumijevalo. Fiziku, vjerojatno, u kombinaciji s... možda... astroturfom.

„I? Je li ovaj Will New Man ljubav tvog života?”Vidite? I sad se izrugivao Willovu prezimenu. A kako bi njemu bilo da ga je ona nazvala

InVentura?No, ona se nije željela spuštati na tu razinu, nego ležerno odgovori: „Možda. Zasad je sve

odlično. Sto je s tobom?”Johnny se naceri i iskrivi lice. „Nije baš bajno. Temperamentna stvorenja, te žene. Znaju

one biti naporne.”One. Samo da bi joj dao do znanja kako je slavan i u središtu pozornosti horda opčinjenih

žena. Cleo se, primijetivši nezainteresiranost, uljudno nasmiješi i upita: „Što će biti s Ravenswoodom?”

„Prodat ću ga, valjda. Budem li mogao.” Johnny zavrti glavom „Ponudit ću ga na tržištu čim prije. Vrijeme, naravno, nije idealno, ali nikad ne znaš. Netko bi mogao naići i uvidjeti potencijal. A bilo bi odlično kad bi našli kupca prije Božića. Postoji mogućnost da kupim stan ispod mojega ako bi ovo brzo prodali. Mogao bih ga preurediti u fantastičnu galeriju.” On zastane i pogleda je. „Zašto pitaš? Možda ste ti i tvoj tip zainteresirani?”

Aha, baš je pogodio, pa što bi oni s Ravenswoodom, koji su činili zasebna kuća sa sedam spavaonica i vrt veći od nogometnog igrališta. Doduše, površinu tih razmjera niste ni zvali vrt, nego tereni.

„Mogla bih to spomenuti Willu.” I početi kupovati srećke. „Koliko ćeš tražiti?”

9

On slegne ramenima. „Sutra mi dolazi nekoliko agenata za nekretnine, pogledat će i procijeniti kuću. Ja sam poprilično izvan toga, ali bit će oko dva i pol, ovako od oka.”

Dva i pol milijuna funta! Cleo zamisli broj i kako bi se, da ga ideš zapisati, sve one nule zakotrljale po papiru. Je li Johnny uopće znao koliko je to nezamislivo mnogo novca? I kako je to samo usputno rekao, kao da je to nešto najobičnije...

No dobro, možda će ona i Will ipak to propustiti. „Eto, sretno. Ostavit ću te da možeš nastaviti.”

Baš kad je bila na odlasku, on reče: „Ovaj tvoj tip. Radi li on za privatno zdravstveno osiguranje?”

„Što? Ne! Zašto?”„Samo pitam.” Osmijeh mu podigne kutove usana. „Izgleda kao netko tko bi to mogao

raditi, to je sve.”Oooooooo...„Dušo, što je bilo?” Abbie je suosjećajno dočeka. „Vidjela sam da si razgovarala s

Johnnyjem. Uvlači ti se pod kožu, je li? Daj, popij malo mojeg malibua.”Cleo se uvijek mogla osloniti na svoju sestru da će joj popraviti raspoloženje. Abbie je

danas lijepo izgledala, tanka kosa boje meda valovito joj je padala na ramena, a nježno lice zasjalo zahvaljujući ono malo nanesene šminke, koju uglavnom nije stavljala, nego ju je voljela čuvati za posebne prigode.

No sestrino suosjećanje nije bilo svemoguće. „Imam bolju ideju. Zašto sama ne bih naručila piće? Kad već Lawrence plaća. Što znači da plaća Johnny. Zapravo, uzet ću nešto vrhunsko. Suho bijelo, molim.” Cleo mahne Deborah, koja je bila iza šanka. „Hvala lijepa. Doista, taj se ne mijenja!” Ona strusi vino, koje joj je nasušno trebalo. „Tražit će dva i pol milijuna funta za kuću svojeg oca. Pitao me imamo li Will i ja ponudu. Još mu je važno da to sredi prije Božića jer želi kupiti drugi stan u New Yorku i preurediti ga u galeriju. Mislim, znači li mu uopće nešto to što je Lawrence upravo preminuo? A on mu je donio lijep mali novčani dobitak, i to u pravo vrijeme... Bože, pa to je da ti se povraća.”

„Je li ovo pogrda?” Tom, Abbien muž, izgledao je samodopadno. „Ha, to je riječ koju nikad prije nisam upotrijebio. Ali to je to, zar ne? Meni zasigurno zvuči kao pogrda.”

Cleo se nasmiješi jer je Tom izgledao silno elegantno u tamnu odijelu za sprovod i azurno plavoj košulji, koja se slagala s njegovim iskričavim očima. Uvijek je bilo neobično vidjeti ga u nečemu što nije njegova radna odjeća koju su činili prašnjava polo-majica i traperice. Sad je u čast Lawrenceova sprovoda čak začešljao i svoju kratku smeđu kosu. „O, da, to je pogrda. Neki je ljudi jednostavno zaslužuju.” Ona kimne i otpije još jedan gutljaj vina.

„Ali nekad ti se sviđao”, dobaci Tom.„Što?” Cleo se smrzne. „Nije mi se sviđao.”„Morao ti se sviđati. Ako ti nije bio drag, zašto si pristala izaći s njim?”Tako ti svega! Abbie, koja mu je bila s lijeva, odjednom stade petljati odšivenim

končićem na svojoj košulji boje bronce. Cleino srce počne lupati dvaput brže, pa odgovori: „Ne znam o čemu pričaš.”

Sad se Tom već smijao i mahao prstom. „Ma daj, znam da je to bilo jako davno, ali ipak si to napravila. Johnny LaVenture pozvao te na izlazak u školskom disku i ti si pristala, a

10

onda... hej, pazi na moje piće!”„Tome.” Abbie, koja ga je gurnula, dobaci mu pogled upozorenja. „Zaveži.”Cleo, onako zinulih usta, buljeći u njih, polako reče: „O, moj Bože, vi znate za to? Oboje

znate?”To je bila njezina najskrovitija i najmračnija adolescentska tajna koje se najviše sramila.

Sve ove godine tajila ju je i govorila si da je napravila najveću budalu od sebe, ali barem za to nije znala njezina obitelj.

No... ona pogleda u Abbie, pa u Toma, pa onda opet u sestru... izgleda da su ipak znali.„Doista, baš si brbljavac”, prekori ga Abbie.„Daj, pa to je bilo davno.” Tom se već posve cerio kad im se pridružio Ash. „Kakve to

veze ima sada?”„O čemu razgovaramo?” zainteresirano upita Ash, kojega je zanimalo sve živo. Cleo

izleti: „Nemoj mu reći!”„Pričamo o onome kad je Johnny LaVenture rekao Cleo da je lud za njom, a ona pristala

izaći s njim.”Krasno, baš ti hvala.„A da, u disku, na kraju školske godine.” Ash ozbiljno kimne.Doista, sad je bilo dosta. Ash se u mjesto doselio tek prije tri godine. Cleo mu se okrene i

povišenim glasom upita: „Znaju li svi za to?”„Pa, da. Iako sam mislio da bi to trebala biti tajna. Ti nisi trebala znati da mi znamo.”Cleo proguta knedlu. To što joj se dogodilo bilo je dovoljno da na jednu djevojku ostavi

psihičke posljedice do kraja života. Zapravo, bila je sasvim sigurna da na nju jest ostavilo posljedice. U disko je na kraju godine bila otišla bez ikakvih posebnih očekivanja, osim da popije nekoliko bezalkoholnih shandyja, zapleše s prijateljima i zabavi se. Kad joj je prišao Johnny LaVenture i zamolio je da iziđu popričati, najprije ga je odbila, no on ju je doslovce molio sve dok je nije ponijela znatiželja i dok naposljetku nije pristala. A kad su izišli, Johnny joj je zastajkujući priznao što je zapravo osjećao prema njoj. Zadirkivao ju je toliko da je bilo očito, no samo zato što je želio prikriti da mu se sviđa, ali sad više nije mogao skrivati kako se zapravo osjeća. Dok joj je to govorio, molećivo je svojim divnim tamnim očima gledao u njezine, a drhtavim rukama gladio njezina ramena. Cleo se, zatravljena tom objavom koju je jedva mogla pojmiti, naslonila leđima na vanjski hrapavi zid ženskih svlačionica. Bila je nevjerojatno ganuta priznanjem, mora da je mjesecima sakupljao hrabrost kako bi joj to rekao.

Onda ju je Johnny zamuckujući pozvao na spoj sljedeći tjedan, i iako zapravo nije željela izaći s njim, znala je da ga ne može odbiti. To bi mu uništilo samopouzdanje. Šesnaestogodišnji mladići imali su krhak ego i bilo bi preokrutno odbiti ga... bit će to samo jedan izlazak u kino, a onda će mu nježno sugerirati da bi bilo bolje da ostanu samo prijatelji...

Tako se Johnnyju nasmiješila i rekla: „Da, naravno da ću izaći”, a negdje u primisli pucala je od sreće što će, ha, sve one lajave djevojke koje su ga okruživale i zvale je Mogulja sad morati biti dobre prema njoj.

Bio je to opojan trenutak, prevrat o kojem bi svaka ponižavana šesnaestogodišnjakinja mogla samo sanjati, no on se doista dogodio i bio je... Bože, bio je divan! Ne samo da će odsad sve biti u redu nego mu nije vratila milo za drago, nije mu se izrugivala, a mogla je

11

tako lako, niti mu je rekla nešto zlobno. I sad je izgledao kao da će je poljubiti. Pa, od jednog malog poljupca neće joj biti ništa, zar ne? Iskreno rečeno, dobro bi joj došlo malo prakse. Cleo je nagnula glavu prema njegovoj i zatvorila oči pa ohrabrujući napućila usne čekajući...

Frktavo smijanje, točno iznad njezine glave, nije bilo ono što je očekivala, ali to je čula. Pratio ga je zbor prigušenih hihota te zvukovi struganja nogu i lupkanje kakvo bi se moglo čuti ako bi netko nesigurno stajao na zahodskoj školjci ispod otvorenog prozora pa se upravo poskliznuo i pao.

Netko je prisluškivao. Nekoliko njih, kako se činilo. Djevojke njezinih godina bile su takve. „Zrele”, to je posljednja riječ kojom bi ih opisala. No je li uopće bilo važno ako su čule? Cleo je ispružila ruku da umiri Johnnyja i rekla: „Sve je u redu, ne brini se zbog njih.” I zapitala se zašto je više ne gleda.

Hihotanje se pretvorilo u histerične vriskove smijeha, a kroz otvoreni prozor izvirila je glava Mandy Ellison. Likujući od sreće, otvorila je svoja velika odvratna usta i zaderala se: „Ha, ha, ne mogu vjerovati da je povjerovala, bio si predobar!”

Zbunjena, Cleo se okrenula Johnnyju: „Što to znači?”Johnny, koji se napola osmjehivao i uzmicao, rekao je: „Oprosti, kladila se sa mnom u

petaka da to ne mogu napraviti.”Tad su se već svi pentrali na zahodske daske, a niz red prozora izvirivale su nove glave.

Svi su se smijali sve glasnije. Kad je konačno shvatila da je bila potpuno nasamarena, Cleine obraze oblilo je crvenilo.

Johnny je slegnuo ramenima i podigao ruke odriješivši se krivnje. „Nisam mislio da ćeš pristati.”

Došlo joj je da je proguta crna zemlja, no obuzimao ju je poriv da brizne u plač. „Pristala sam samo zato što mi te je bilo žao.”

„Ha, ha, ha, ha, ha! Da, naravno!” rugala se Mandy Ellison.„Istina je. On mi se ne sviđa.”„Ali ti si doista mislila da se sviđaš njemu”, cerekala se Mandy. „Kao da bi se to uopće

moglo dogoditi, Moguljo. Ha, smijali smo se više nego ikad prije svih ovih mjeseci. I sve to samo za petaka.” Rekla je to pa se iskesila Johnnyju. „Jeftino.”

Kad je Clein otac došao po nju kako bi je odvezao kući, ona ga je bila čekala pred školom već cijeli sat. Unutra, disko večer uskoro je trebala završiti.

„Je li sve u redu, ljubavi? Nisam očekivao da ću te naći ovdje kako me čekaš. Jesi li se dobro provela?”

Kako mu je mogla reći? Posljednje što je željela bilo je sažalijevanje njezine obitelji. „Nije bilo loše.” Zavezala je u sebi bol i poniženje pa usputno dodala: „Pri kraju je postalo pomalo dosadno.”

„Šteta.” Otac ju je zadirkujući gurnuo: „A jesi li plesala s kojim momkom?”„Nije bilo nikog s kim bih željela plesati. Oni su hrpa gubitnika”, odgovorila je Cleo.Sad, tu, u prednjem dijelu lokala Hollybush, sram ju je pekao isto kao i prije toliko

godina. Cleo pogleda Asha, Toma i Abbie. Upita: „Tko vam je rekao?”Ash slegne ramenima i pokaže na Abbie: „Ti si mi rekla, zar ne? Prije nekoliko godina.”„Meni je rekao Tom”, doda Abbie, „odmah nakon što se to dogodilo.”„Mislim, doista, zašto sam ja dežurni krivac za sve? Svi u lokalu smijali su se tome dan

12

poslije diska”, pobuni se Tom.„Rekao nam je Stuart Ellison. Njegova sestra Mandy bila je tamo kad je Johnny to izveo.

Samo smo se malo našalili s tim.”Cleo se othrva porivu da Tomu počupa i posljednju svježe začešljanu dlaku s glave.

Znači, sve ovo vrijeme bila je opći predmet izrugivanja cijelog mjesta. I kao što obično biva s tajnom koju pomno čuvaš, a ne vjeruješ da će ostati tajna, ona o tome ništa nije znala.

Štoviše - kao da nije bilo dovoljno povrijediti je, nego ju je još trebalo i uvrijediti - da ga se sad pita o tome, Johnny se vjerojatno ne bi ni sjećao te večeri u školskom disku kad je lakše nego ikad prije zaradio petaka.

13

3. poglavlje

Natpisi Prodaje se stajali su pred kućom već cijeli tjedan. Johnny je svojim odvjetnicima ostavio da se pobrinu o svemu pa dan nakon sprovoda odletio natrag u Ameriku. Cleo na trenutak prestane čistiti prednje staklo bentleyja, koji je trebala ponovno voziti tog poslijepodneva, jer su dva auta usporavala preko travnjaka te se zaustavila pred Ravenswoodom.

To što ih je gledala nije bilo pretjerano znatiželjno, zar ne? To je značilo biti susjedski obziran, pripaziti da netko ne bi provalio u kuću. Iako, mora se reći, par koji je izlazio iz smeđeg volva nije izgledao poput tipičnih provalnika. A ovaj drugi tip je, što je bilo očito čak i s ove udaljenosti, bio agent za nekretnine. Naravno, čim je bila riječ o Johnnyju, bilo je za očekivati da će se prvi ljudi koji dođu pogledati njegovu staru obiteljsku kuću zaljubiti u nju na prvi pogled i kupiti je na licu mjesta.

Cleo je klečala na stražnjem sjedalu bentleyja i žustro usisavala pod sjedalom vozača kad ju je netko uštipnuo za stražnjicu.

„Joj!” Ona se sruši, okrene se na bok i poput pištolja uperi cijev usisavača u Asha. „Ne radi to!”

Njemu zaigraju oči. „Ne mogu si pomoći. Kad god ugledam tako slatko malo dupence kako mi strši pred nosom, jednostavno ga moram štipnuti.”

Bio se vratio kući s posla. Njegov posao voditelja jutarnje radijske emisije možda je imao manu jer je počinjao neljudski rano, no prednost mu je bila u tome što je sve bilo sređeno i gotovo do deset sati, a u Channings Hillu bio bi već prije jedanaest. Cleo isključi usisavač i dohvati krpicu za laštenje pa dobaci: „Dodaj mi vosak! Kako je bilo danas?”

„Fenomenalno. Da te je zanimalo poslušati, ne bi me morala pitati.” Kad je bila riječ o njegovoj radijskoj emisiji, Ashu skromnost nije bila vrlina. Otkad je prije tri godine preuzeo jutarnju smjenu, koju su, pak, preoteli od manje komercijalne stanice u Londonu, uspio je povećati slušanost emisije za sedamdeset posto. Bio je zvijezda BWR-a i slušatelji, kojih je bilo sve više, doista su ga voljeli. Lokalni obožavatelji, kao i oni iz cijelog svijeta, uključivali su se kako bi ga čuli putem interneta. U svojim emisijama zračio je samopouzdanjem, dosjetljivošću i neodoljivim šarmom. Obožavale su ga žene i djevojke svih uzrasta, a Ash je igrao tu igru, čitao u eteru poruke svojih obožavatelja i zabavljao slušatelje sočnim pričama o svojem divljem, testosteronom nabijenom ljubavnom životu u holivudskom stilu.

U stvarnosti, izvan studija, njegova bi se samopouzdanost istopila. Zapravo, nije bilo točno tako: bio je dobar u društvu prijatelja i ljudi koje je poznavao. No čim bi se pred

14

njimpojavila nepoznata i naočita ženska osoba, Ash bi se svaki put potpuno izbezumio. To je izgledalo kao da mu Dementor iz Harryja Pottera isisava život. Zajedno sa samopouzdanjem nestala bi i vrckava dosjetljivost i šarm, a na njihovo mjesto zasjela bi trapava nespretnost, kao da se pred zaprepaštenim pogledima svojih slušatelja Ash Parry-Jones vratio desetak godina unazad i ponovno postao zamrznut i sramežljiv, pretio i nenaočit tinejdžer. I koliko god mu laskali, ništa ga nije moglo izvući iz toga, iako je Cleo pokušavala nekoliko puta. Kao što je i sam Ash drage volje priznao, uspjeh je bio najbolja osveta i, kad je o karijeri riječ, toga je imao napretek, no bilo bi lijepo da je uspio postići i fizički preobražaj poput onog Brada Pitta kad se u epizodi Prijatelja pojavio u gostujućoj ulozi tipa kojeg su se iz škole sjećali kao debelog tupka.

Nažalost, Ash nije bio te sreće. Možda je izgubio koju kilu viška koje se nije mogao riješiti u adolescenciji, no još je bilo poprilično toga za oblikovati; gipkost mu nije bila suđena. S tom će krupnom građom uvijek biti debeljuškast. Kosa mu je bila svijetla, neuredna i nimalo posebna. A kad je o njegovoj pojavi riječ, imao je lice koje je izgledalo kao da ga je netko sklepao od ostataka - kriv nos, podbradak, raštrkane obrve i pomalo asimetrične uši. I koliko god to zvučalo kao klišej, što je zapravo Ash prvi istaknuo, lice mu je bilo savršeno za radio. Naravno da je na internetu bilo njegovih fotografija, koje su mogli naći oni dovoljno radoznali. No golema većina njegovih slušatelja nije imala pojma kako izgleda. Što je značilo da su djevojke, koje je njegova radijska osobnost privukla toliko da su ga namjerno išle tražiti, ostajale preneražene.

„Nisam mogla slušati tvoju emisiju. Bila sam u vožnji”, reče Cleo.Ash podigne svoje raščupane obrve. „U ložnji?”„Vožnji.” Ona mu dobaci krpicu za poliranje. „Doista je bilo jako lijepo. Jedan bračni par

slavio je svoj zlatni pir. Njihova su djeca skupila novac i za dar iznenađenja poslala ih na fantastičan odmor. A jutros su mislili da po njih dolazi obični taksi.” Cleo su bili najdraži takvi klijenti, uzbuđeni i oduševljeni što će se vjerojatno prvi put u životu voziti limuzinom. Oni su bili naknada za šutljive i nadobudne poslovne ljude koji su vožnju uzimali zdravo za gotovo, nesnosnu buku razularene dječurlije na posljednji dan škole i večeri kad je bila primorana obuzdavati naroljane žene nakon zajedničkih noćnih izlazaka. Gospođa koju je jutros vozila, Bog je blagoslovio, bila se rasplakala na stražnjem sjedalu bentleyja. Jecajući, isprekidano je govorila: „O, živote moj, što sam ja napravila da zaslužujem ovakvu obitelj? Ja sam najsretnija žena na svijetu!”

„A zamisli samo koliko bi uživali u vožnji da su mogli slušati moju emisiju.”„Ti ne odustaješ, je li? Nema toga kome se ne bi prodao, samo za slušanost emisije. Ako

želiš biti koristan”, nastavi Cleo, „možeš mi skuhati čaj.”„Oprosti, ali”, Ash se udari u prsa, „razgovaraš s budućom svjetskom zvijezdom.”„Neka bude dobar i jak, s vrlo malo mlijeka i dva šećera.”On se odgega unutra i pet minuta poslije vrati se s dvije šalice čaja. Kao i uvijek, njoj

pruži onu sa slikom žene u bikiniju koji je nestajao kad je šalica bila vruća. Cleo se smjesti na zid koji je njihove susjedske vrtove s prednje strane dijelio od ceste, kadli tri posjetitelja izađoše iz Ravenswooda. Stajali su i razgovarali koju minutu, a onda agent za nekretnine uskoči u auto, veselo im mahne i odveze se. Par koji je ostao promotri mjesto i zatim sjedne u volvo, pri čemu je visoki muškarac otvorio vrata sa suvozačke strane svojoj ženi, koja je

15

imala noge kao čačkalice.„Misliš li da će je kupiti?” upita Cleo.„Mogli bi. Ona nalikuje na plamenca.” Ash zaškilji. „I nekog tko sluša Radio četiri.”Besprijekorno čist volvo smeđe boje izveze se u velikom stilu, prođe pokraj lokala, a

onda, umjesto da skrene nalijevo prema izlazu iz mjesta, nastavi kružiti oko travnjaka približavajući im se opasnom brzinom od petnaest kilometara na sat. Motreći ih, Ash je pjevušio melodiju iz Ralja.

Izbliza je žena još više nalikovala na plamenca, imala je sitne i tamne oči, a nos joj je bio grbav poput kljuna. Morala je zabaciti glavu unazad kako bi pogledala dolje na Cleo i Asha.

„Jutro. Vi živite ovdje, je li?” Pogled joj je govorio da ne odobrava šalicu s golom ženom. „Upravo smo razgledali Ravenswood. Čini se da je ovo dovoljno mirno mjesto. Jesu li ljudi uglavnom zadovoljni životom ovdje?”

„Zadovoljni?” prijazno reče Ash. „Ekstatični su. Onda, želite kupiti kuću?”Žena napući svoje tanke usne poput poreznog inspektora. „Možda. Ali moramo znati više

o Channings Hillu prije nego što se odlučimo. Moj suprug i ja volimo mir i tišinu. Je li ovo tiho mjesto?

„Pa ne bih baš rekao tiho. Imamo mi svojih trenutaka”, odgovori Ash. „Ali sve je to... normalno.”

„Što bi to trebalo značiti?” Muž ga je pomno promatrao. Cleo se zapita kako li je njima dvoma živjeti zajedno u braku?

„Nema tu mnogo njih koji organiziraju zabave”, objasni ona. „To je više... neodređena buka. Primjerice, tinejdžeri na motorima... To su doista dobri klinci, samo ne razmišljaju o buci koju proizvode kad jure oko travnjaka.”

Njih dvoje glasno i uglas udahnuše. Žena se strese i ponovi: „Motori?”Lady Bracknell 1 bila bi ponosna.„Ma nemaju ih svi”, Cleo se požuri razuvjeriti je. „Neki imaju samo mopede. Ali sve

bude gotovo u ponoć.”Muškarcu iskočiše oči. „Agent za nekretnine nije spominjao ništa od ovoga.”„Pa, ne čudim se! Ali je sve ostalo u mjestu odlično.” Cleo oduševljeno kimne. „Izvrstan

lokal u koji izlaze hrpe ljudi. Brzo ćete se sprijateljiti s mnogo njih, pogotovo ako volite karaoke!”

Volvo je odjurio mnogo brže nego što je stigao. Ash pljesne Cleo po ruci i reče: „Ti si jako zločesta djevojka.”

„Nije me briga. Nisu mi se svidjeli. Žena je izgledala kao da će mi iskljuvati oči.”„Ako zbog tebe odustanu, agent za nekretnine progonit će te dok te ne ubije.”Uh, to joj baš i nije palo na pamet. Cleo slegne ramenima. „Oni se ne bi uklopili u ovo

mjesto.”„I naravno da to nema nikakve veze s tim što želiš pomrsiti račune Johnnyju

LaVentureu?”Kvragu, kako li je to Ashu polazilo za rukom? Cleo namjesti svoje najpovrjeđenije lice i

odvrati: „To što si rekao strašno je ružno.”„Ali sad imaš odličnu priliku za osvetu. Njemu je jako stalo da proda kuću što prije. A ti

1 Lik iz komedije Važno je zvati se Ernest Oscara Wildea.

16

si to vjerojatno osujetila. Koliko voliš svoja koljena?”„Ma daj, doći će netko drugi i kupiti je. Netko milijun puta bolji, a onda će ti biti drago

što sam to napravila. Osim toga,” nastavi Cleo pa skoči sa zida i vrati mu praznu šalicu s golom ženom, „Johnny je u New Yorku, kako će to doznati?”

17

4. pogljavlje

Nešto se dogodilo: Abbie je osjećala čvor u želucu i nije znala što da radi. Da je imala više iskustva u vezama, kao njezina mlađa sestra, možda bi se lakše nosila sa svim tim. Cleo je prije Willa možda imala neslavnu povijest kad je riječ o izlascima s momcima, ali barem je izlazila.

Ali kad si već dvadeset tri godine u braku s veselim, jednostavnim i posve opuštenim čovjekom koji se preko noći pretvori u povučenoga i distanciranoga, onda ti se cijeli svijet okrene naglavačke. Tom je ostavljao dojam nekog tko je imao strašnu tajnu i od toga se nije moglo pobjeći. A on je, štoviše, odbijao priznati da nešto nije u redu, što je cijelu stvar samo pogoršavalo. On, koji je obično bio vedar i uvijek raspoložen za šalu, sad se činio kao druga osoba. Kad je jutros opet načela tu temu, uputio joj je pogled kakav još nikad nije vidjela, a onda se otresao na nju rekavši joj da prestane s tim i zašao iz kuće.

To ju je prestravljivalo. Posljednja tri dana Abbie je izjedao strah. S obzirom na to da se radilo o muškarcu, na vrhuliste njezinih sumnji bila je mogućnost da je Tom, ako je riječ o zdravlju, znao da nešto nije u redu. Je li otkrio oteklinu? Je li otišao kod liječnika i doznao užasne vijesti? To je bio njezin najveći strah. Na drugom mjestu, pripomenuvši si da bi još prije jednog tjedna to odbacila kao potpuno nezamislivo, bila je bojazan da ima ljubavnicu. Ali budući da se Tom ponašao nimalo nalik na sebe, možda ta ideja i nije bila nezamisliva. Nisu li uvijek govorili da supruga dozna posljednja? O, Bože, što ako jest viđao drugu ženu? Spavao s njom? Što ako je to neka koju ona poznaje... i ljubavnici su već godinama, ali sad njezina suparnica želi više, stvara mu pritisak, prijeti da će reći svima samo kako bi ga prisilila da nešto poduzme... da nogira tu dosadnu suprugu i s njom počne novi život... možda je već i trudna...

Krc! I ode peteljka ružičastozlatne staklene jabuke koju je držala u ruci. Sranje, a ove su bile još i skupe, tri i pol funte svaka.

„Ne mogu vjerovati. Još jedna!'” Des Kilgour, vlasnik trgovačkog centra, u prolazu opazi slomljeni božićni ukras. „Kladim se da je to onaj mali u crvenom kaputu, maloprije je bio tu...”

„Nije on, ja sam. Ja sam je razbila.” Iako je zvučalo primamljivo, Abbie je znala da ne može svaliti krivnju na nevinog četverogodišnjaka. „Samo se slomila, doista mi je žao.”

„Hej, sve je u redu, ne brini se zbog toga.” Vidjevši da ju je to pogodilo, Des istog trenutka ustukne. „Ma nema problema, nezgode se događaju.” On oklijevajući počne provlačiti blijede prste kroz tanku crvenkastu kosu zabrinuto je gledajući. „Jesi li dobro?”

18

Abbie kimne, naumila je ostati pribrana. Des je bio dobar pretpostavljeni, a ona mu je uvijek bila nekako draga i zato se sad nije izderao na nju.

„Oprosti, dobro sam. Ovo je samo jedan od onih dana.”„Samo nemoj razbiti još nešto, dobro?” srdačno je potapše po ramenu. „Te jabuke ne

rastu na stablu!”Dobar šef, ali očajan zabavljač. Abbie skupi snage za blijedi smiješak i reče „Dobro.”„Uostalom, zamalo je šest sati. Dolazi li Tom po tebe?”Ona odmahne glavom. „Večeras radi dokasna.” Ili se seksa s ljubavnicom, nikad ne znaš.Samo da nema ljubavnicu...Desu poskoči Adamova jabučica. „Ja te mogu odvesti kući ako želiš.”Bilo je lijepo od njega što se ponudio, no Abbie opet zavrti glavom. Centar je bio udaljen

samo kilometar i pol od kuće, a šetnja će joj dobro doći.„Dobro onda, bolje da se uhvatim posla. A ti se razvedri, može? Možda se nikad ne

dogodi!”Cijeli je život mrzila tu uzrečicu. Što ako se Tom zaljubio u drugu ženu? Što ako je ona

mlada i plodna, a on želi imati djecu s njom? Abbie se uhvati razvrstavanja božićnih ukrasa na njihove bojom označene police. Što ako se upravo sad događalo ono čega se najviše bojala?

Znaš da si zabrljala čim si krenula kuhati za nekoga pretvarajući se da to radiš stalno. Cleo odčepi vino i natoči si punu čašu - tek toliko da provjeri je li dobro - otpuhne šiške s očiju i zapita se zašto to opet čini? No znala je odgovor.

To je bilo isto kao kad u nekom skupom modnom časopisu vidiš haljinu koju odmah otrčiš kupiti jer na modelu izgleda fantastično pa nekako misliš da ćeš zbog haljine i ti izgledati poput modela. A za sve je bila kriva Nigella Lawson. Gledala je ona emisije. U Nigellinim se rukama pripremanje ručka od tri jela činilo taaakooo jednostavnim. Navela je nju, Cleo, da povjeruje u to pa onda usputno pozove Willa da svrati nakon posla rekavši mu da će mu pripremiti večeru.

I da, dok su joj te riječi radosno navirale na usta, doista je vjerovala da će se to dogoditi. Vjerovala je da ona to može napraviti, da je zaista u njezinoj moći oduševiti Willa svojim kulinarskim sposobnostima u toj mjeri da će shvatiti kako je Cleo neupitno Ona Prava Za Njega.

Pa sad, to je bio plan. Umjesto toga, bila je usred kaosa, opkoljena umakom od sira koji se skupljao u grudice, piletinom zabrinjavajućeg okusa i pougljenjenim pastrnjakom.

„Je li sve u redu?” Will uđe u malu, eklektično opremljenu kuhinju u plavo-bijelim tonovima; očito se pitao hoće li početi jesti prije ponoći.

„Odlično... u pravi trenutak... završavam sve...” Mahnito muteći umak, Cleo se pitala što, zaboga, treba napraviti da bi nestale grudice. „Brzo će biti gotovo!” To je bio jedan od onih umaka koji su bili pregusti da bi ih se procijedilo. Ovaj bi se samo nataložio, odbijajući se pokrenuti. A ako bi pokušala s cjedilom za povrće, manje bi grudice kroz njega prošle. Jedini način da to napravi bit će uz pomoć pincete, vadeći jednu po jednu, a za to će joj trebati stoljeće...

„Što je ovo?”„Pastrnjak.” Znala je da zvuči kao da se opravdava. Uostalom, kako postići da se debeli

dijelovi skuhaju, a da pritom tanki dijelovi ne izgore? Kako je Nigella rješavala trokutasto

19

povrće?Vidjevši umak od sira, Will junački reče: „Piletina dobro izgleda.”O, Bože, piletina! Bila je preslana pa ju je, da bi to ublažila, zašećerila, što je, iskreno

rečeno, bilo čudnog okusa, no onda joj je dodala tajlandsku satay pastu od kikirikija, ali šećer se i dalje osjećao, a sad je već sve grozno podsjećalo na karamele od kikirikija s izdajničkom primjesom umaka Worcestershire. I luka. Ništa nije valjalo i nije mu mogla dopustiti da to proba, ne bi mogla podnijeti užas na njegovu licu. Morat će priznati. Cleo proguta još jedan gutljaj vina, zavrti glavom i reče: „Znaš što? Napravila sam... ”

Prekine je lupa zvekira.„Tko je to?” upita Will. „Jesi li još nekog pozvala na večeru?” U glasu mu se mogao

osjetiti tračak nade, kao da ne bi bilo loše da im se još netko pridruži i pomogne im to pojesti.„Ne. Možda su pjevači božićnih pjesama.” Cleo je bila isto tako zahvalna na odgodi

neumitnog, pa krene prema ulaznim vratima i otvori ih.Hiii, nisu bili pjevači. Na ulazu je u jakni marke Barbour, ovratnika podignutoga zbog

hladnoće, stajao Johnny LaVenture.„Cleo, želio bih od tebe čuti koju riječ.”Cleo zaleluja. Svaki put kad bi joj to rekli, njoj bi luđački došlo da vikne: „Mačići!”, ili

„Grudnjak!”, ili „Nikogović!”No on je izgledao kao da mu to ne bi bilo smiješno. Zapravo, lice mu je bilo gotovo

mrko.„Dobro.” Ona se ukopa na mjestu pitajući se što ga je dovelo tu. „Mislila sam da si se

vratio u Ameriku.” „I jesam. I sad sam opet tu. Što to tako užasno smrdi?”Kakva bezobraština! Ipak, imao je pravo. Brokula koju je skuhala još je ležala u tavi na

ploči štednjaka i čekala da je zalije umakom od sira čim se domisli kako ga odgrudati. Uvrijeđena, ona odgovori: „To je večera.”

„Pa gori ti.” On uđe u kuću, a da ga nitko nije pozvao, i prođe pokraj nje, ravno u kuhinju.

„Saaamo malo!” Cleo se gnjevno uputi za njim.Kućica joj se odmah učini manjom čim je Johnny bio u njoj. Bolje mu je da ne zablati

njezin bež sag u hodniku.„Tako ti svega, zar tebi ovo ne smrdi?” Johnny krene ravno do štednjaka, dohvati tavu od

plavog emajla s iscijeđenom brokulom i hitne je u sudoper. Kuhinju istog trenutka ispuni oblak pare u obliku gljive, a pištanje im propara uši.

„Taj plin nije trebao biti upaljen!” Cleo opravdavajući se ispali. „Mislila sam da tako grozno smrdi sama brokula.”

On prema njoj nagne tavu iz koje se i dalje pušilo. Glavice brokule bile su crne i zalijepljene za dno. No dobro, to je značilo da bar više ne mora misliti kako izvaditi grudice iz umaka od sira. Johnny podigne obrvu ugledavši poluzagoreni pastrnjak, umak i pileće batake pa se obrati Willu: „Namjeravaš li ti ozbiljno ovo pojesti?”

Iako bi bilo divno da je Will tresnuo Johnnyja šakom u lice, postojala je opasnost da se, umjesto toga, on s njime složi. Cleo uzrujano doda: „Čekaj trenutak, ne sjećam se da sam te pozvala u kuću.” Možda se nije mogla usporediti s Ravenswoodom, ali bila je njezin dom, u

20

njoj je odrasla i voljela je njezin svaki mali, mili i malčice krivi dio.„Ne?” Johnny je pogleda. „A sjećaš li se razgovora s bračnim parom koji je bio

zainteresiran za kupnju moje kuće?”Joj. Sranje.„Što?”„Ne pravi se da ne znaš. Daj, molim te, nisam došao ovdje isprobavati tvoje kulinarske

vještine.” Sažaljivo odmahne glavom. „Razgovarao sam s agentima za nekretnine. Onda sam nazvao par koji je odustao nakon što su pričali s nekim iz mjesta. Prije toga bili su doista zainteresirani”. Oči mu zabljesnu. „Dok nisu čuli o bandama Hell’s Angelsa koje svake noći idu u pljačkaške pohode na mjesto.”

„Tvrdiš li ti da im je Cleo to rekla?” Will ju je konačno branio. „Ja ne mislim da jest, znaš.”

Doista, zašto je ne bi branio kad ju je ionako trebao braniti?„Ma, siguran sam da si u pravu”, razvlačio je Johnny. „Samo, kad sam ih pitao da opišu

osobu s kojom su razgovarali, rekli su da je bila smeđokosa, u kasnim dvadesetima, s grimiznim pramenovima u kosi i velikom pjegom ispod desnog oka.” On zastane. „Sad znaš zašto sam požurio sa zaključcima.”

Cleo osjeti Willovu zaprepaštenost.„No dobro, to sam bila ja.” Ona izazivački ispravi leđa. „Ali trebao si ih vidjeti. Ne bi se

uopće uklopili u mjesto.”„I pretpostavljam da si mislila da bi bilo zabavno razljutiti me”, reče Johnny. „Pa,

čestitam, uspjelo ti je. Ne nađem li drugog kupca do Božića, prodat će se onaj stan koji sam htio kupiti. Zato sam ti došao reći da to drugi put ne radiš. Jer, vjeruj mi, nije mi zabavno.”

I to je bilo to. On se okrene. I ode.Kad su se za njim zatvorila ulazna vrata, Will se preko kuhinje zabulji u Cleo.„Ne mogu vjerovati da mi nisi rekla.”O, Bože, čovjek od morala. „Jednostavno mrzim to što on uvijek dobije što poželi...” Ona

glasno uzdahne. „Jesi li preneražen i razočaran? Jesam li bacila ljagu na svoje ime i iznevjerila samu sebe?”

Na licu mu se polako pojavljivao smiješak. „Oprostit ću ti.” Uf, hvala nebesima! A kad su već načeli temu priznavanja svojih pogrešaka... „Ima još nešto”, nastavi ona. „Doista loše kuham.”

„Nemoj mi reći, nikad ne bih primijetio.” Sada se već smijao i približavao Cleo. „Dođi ovamo i poljubi me. Uostalom, kome se jede povrće?”

„Ili piletina. I ona je grozna.” Između poljubaca, Cleo izusti: „Možemo nešto pojesti u lokalu. Što to radiš?”

Ruke mu skliznu pod njezinu majicu i... oh, sad je otkopčavao njezin satenski ljubičasti grudnjak.

„Najprije krevet”, promrmlja joj u uho. „Lokal poslije.”I njoj je smrad zagorjele brokule poprilično pokvario apetit. Cleo mu obavije ruke oko

vrata i raspoloženo reče: „To mi zvuči kao odlična ideja.”

21

5. poglavlje

Abbie je u subotu navečer ležala u kadi punoj pjene i slušala radijsku emisiju u kojoj su se slušatelji mogli javljati i razgovarati o svojim problemima. Priče drugih ljudi o njihovim teškim životima i dvojbama trebale su joj svratiti pozornost od Toma, ali emisija nije dala željeni rezultat. On je za vikend otišao na ribički izlet s nekoliko prijatelja s posla. Navodno. No izlet je bio dogovoren mjesecima unaprijed, pa je to možda i bila istina. Više nije znala što misliti. Njegovi su prijatelji mogli znati za njegovu veliku tajnu, ma kakva god ona bila, i pokrivati ga. Svaki put kad bi Abbie pomislila na Toma s drugom ženom, srce bi joj prestrašeno poskočilo, a mučnina se popela u grlo. A onda ju je uhvatio sram kad se u emisiju javila neka draga gospođa koja se rasplakala jer joj je muž umro, a njezinu sinu s teškim oštećenjima liječnici su upravo prognozirali još samo šest mjeseci života. Vjeran ili ne, Tom je barem još bio živ. O, Bože, osim ako i on nije imao strašne vijesti...

„... Sad na liniji imamo Erica”, oglasi se radijska voditeljica. „Bok, Eric. Koji je tvoj problem večeras?”

„A... ovaj, taj problem imam već godinama.” Eric je zvučao strašno nervozno. „Ali sve do sada uspijevao sam ga držati pod kontrolom. Mislim da više ne mogu. Ne mogu to skrivati od svoje žene. Znate, ja je volim. Mrzim što... ta stvar stoji između nas. Moram joj priznati, ali tako me je strah da ću je izgubiti. Mislim, što ako ona to ne može podnijeti?”

„Eric, meni zvučiš kao brižan suprug. I svaka ti čast što si skupio hrabrost i nazvao nas.” Voditeljičin je glas bio ugodan i utješan poput meda koji se izlijevao na topli tost. „Onda, hoćeš li nam reći svoju tajnu?”

Abbie je čekala. Varao je ženu sa svojom tajnicom. Ili je prokockao obiteljsku ušteđevinu. Ili je ubio svoju majku.

„A... riječ je o tome da sam ja transvestit”, reče Eric. „Već dvadeset godina odijevam žensku odjeću.”

I to je sve? Abbie razočarano otpuhne. Da joj se Tom sad slomi i prizna da je razlog zašto se u posljednje vrijeme ponaša krajnje čudno taj što voli nositi žensku odjeću, ona bi, nakon sve ove muke kroz koju je prolazila, bila oduševljena. Bože, Ericova žena nije znala tko joj glavu, a i ono drugo, nosi.

„O, Eric, dopusti da ti nešto kažem. Toga, zapravo, ima mnogo više nego što većina ljudi zna. Mnogo, mnogo muškaraca potajno odijeva haljine svojih žena ili uživa nositi svilene gaćice ispod odjeće za posao.”

„Ja to radim.” Eric je zvučao kao da mu je laknulo. „Ja sam službenik u računovodstvu

22

tvrtke. Da ljudi znaju što nosim ispod sivog odijela... mislim, nikad to ne bih dopustio. Ja to želim podijeliti samo sa svojom ženom.” Nije si mogao pomoći, pa ponosno doda: „Znate, to su sve kvalitetne stvari. Ništa jeftino, nikakva sintetika. Stopostotna svila iz La Perle.”

„O, Eric, La Perla je krasna. Imaš doista dobar ukus.” Voditeljica je zvučala udivljeno. „Ali sigurno je nezgodno, skrivati sve to od svoje žene.”

„Pa da, to je noćna mora. Moram ih zamotati u plastičnu vrećicu i sakriti ih na tavan, na dno kutije sa starim zastorima. No ja to jednostavno više ne mogu raditi... želim da moja žena zna što radim i da me svejedno voli. Sanjam o tome kako nas dvoje idemo zajedno u kupnju.” Eric je zvučao čeznutljivo. „Ali što ako joj se ta ideja gadi? Što ako zatraži razvod?”

Abbie odloži spužvu za kupanje i sjedne, dvije su joj se stvari vrzmale po glavi. Prvo, koliko god se to činilo nevjerojatnim, što ako je Tom bio transvestit? Kad su prije nekoliko godina bili pozvani na karnevalsku večernju zabavu, on se odjenuo kao transvestit. Nikad joj nije palo na pamet da je to možda napravio jer je patio za tim da u javnosti nosi plavu kovrčavu periku, tešku šminku i tirkiznu satensku večernju haljinu. Pa čak i ako je nalikovao na Pepeljuginu ružnu polusestru, a dlake mu na nogama izvirivale kroz mrežaste hulahupke.

A drugo, do sada joj nije palo na pamet tražiti tragove. Što je samo pokazalo koliko je... naivna. Da krene tražiti po kući, tko zna što bi našla?

I što je čekala? Sve bi bilo bolje od ovog užasnog neznanja. Pljus, i Abbie ustane iz kade, obriše se i nabaci kućnu haljinu.

Zatim, dok joj se cijedilo s kose, otrči u njihovu urednu, blijedo zelenu spavaću sobu i zavrne rukave. Najprije tu. Onda u uredu, gdje je Tom držao svu papirologiju. A ako ni u jednoj od soba ne nađe dokaz, onda ljestvama gore na tavan, među pauke i prašinu. Dobro sad, da je ona Tom i da želi sakriti nešto što ga tereti, gdje bi to sakrila?

Našla ga je nakon četrdeset minuta. Otkrila ga je u trenutku kad je htjela odustati od spavaće sobe. U Tomovoj ladici za čarape, od svih nemaštovitih mjesta. Gotovo i ne bi tražila na nekom tako očitom mjestu. No, onog trena kad je začula šuškanje papira i prstima obuhvatila presavijenu omotnicu, znala je da je to ono što je tražila.

Sad ju je mučnina hvatala u valovima i bivala sve jača i jača. Drhteći, Abbie gurne ladicu natrag i spusti se na rub kreveta. O, da, to je bilo to, nema sumnje. Plava omotnica, poštanska marka, poslano prije jedanaest dana. Tomovo ime i njihova adresa s prednje strane napisani ženskom rukom. Ako je bilo od njegove ljubavnice, onda se ta žena izložila riziku kad ga je poslala. Osim ako u tome nije bila poenta, a ona navaljivala da tajna izađe na vidjelo.

Abbie zatvori oči. Kad jedanput nešto doznaš, ne možeš to više od-doznati. Njezin život uskoro će se zauvijek promijeniti.

Dobro, da vidimo.Ona iz omotnice izvadi list papira. Kad ga je rastvorila, na pod padne fotografija. Goli

nožni prsti zgrče joj se od straha, no Abbie je ostavi tamo i počne čitati.Dragi Tome,O. K, nisi se javio kao što si obećao da hoćeš i zato ti ponovno pišem. Jesi li se nadao da ću nestati ako se budeš pravio da me nema? Jer, obećavam ti, to se neće dogoditi! Cijelog života pitala sam se tko je moj tata, i sad kad sam te pronašla, neću odustati - ne dolazi u obzir. Usput, drago mi što to ne dovodiš u pitanje i ne tvrdiš da ti možda nisi moj otac, ali mama kaže da ti doista jako sličim. U svakom slučaju, ovo je moja fotografija snimljena

23

prošle godine (kad sam bila u luckastoj fazi!), pa možeš sam procijeniti. Nisam preružna, je li?!Doista mi je žao ako si u neugodnoj situaciji kad je riječ o tvojoj ženi, ali to nije moja pogreška, zar ne? Molim te, nazovi me uskoro da dogovorimo datum kad ćemo se vidjeti. I ne znaš koliko mi je stalo vidjeti te! (Mama te pozdravlja i njoj je žao, no ti već znaš kakva je!)Pozdrav,Tvoja kći, koja te jako želi upoznati,Georgia xxxxxxxxx

Abbie se sagne, podigne fotografiju i okrene je. Više joj nije trebao nikakav dokaz. Tomove vedre svjetloplave oči gledale su je sa srcolikoga tinejdžerskog lica. Djevojka, nasmiješena od uha do uha, s Tomovim jagodičnim kostima i njegovim prepoznatljivim oblikom usana. Vlasi svijetle kose provirivale su joj ispod ljubičaste kape. Nosila je velike naušnice u obliku krugova i bijelu traper jaknu.

I nije bila preružna. Bila je prekrasna. I toliko je nalikovala na Toma da je to bilo smiješno.

Polako, Abbie kimne glavom. Znači tako, sad je znala istinu. Tom nije bio bolestan. Nije ju ni varao. Ali jedanput jest, godinama prije. Njezin voljeni, otvoreni suprug u kojeg je imala apsolutno povjerenje bio joj je nevjeran, a njegova je ljubavnica rodila djevojčicu koja je sada, razumljivo, silno željela upoznati svojeg oca.

Nakon svega kroza što su zajedno prošli, ovo je bilo kao da joj netko zariva nož u trbuh, opet, i opet. Uhvativši se za prsa, Abbie prigušeno ispusti prepukli žalosni jauk: njezin svijet se srušio. Sad je znala, i nije mogla ne znati. Život joj više nikad neće biti isti.

Sat poslije zazvonio je telefon. Ispis je pokazivao Desov broj, onaj s posla. Abbie, potpuno slomljena, podigne slušalicu i promrmlja: „...lo.” O, Bože, grlo joj je bilo toliko otečeno od plakanja da je zvučala neprepoznatljivo. Sad je već bilo prekasno i ona zažali što se javila.

„Abbie? Jesi to ti?” Des je zvučao iznenađeno.„Da.” Ona pročisti grlo i pokuša još jedanput: „Halo.”„Slušaj, radim raspored, Magda u srijedu ide na stričev sprovod pa nam treba još ljudi. Bi

li ikako mogla odraditi svoju smjenu u četvrtak?”„M... a...” Mozak joj je bio poput šećerne vune; on je govorio o nečemu što je bilo tek za

četiri dana.„Jesi li dobro?”„Jesam, jesam... jesam, dobro sam...”„Nisi dobro. Što se dogodilo?”„Ma ništa...” To što je bio dobar prema njoj i zvučao kao da mu je doista stalo sasvim ju

je dotuklo. Više se nije mogla suspregnuti pa glasno zarida u grcajima koji izletješe kao topom ispaljeni.

„Da, tako treba. Je li riječ o Tomu?” On podigne glas i uzrujano upita: „Tuče li te?” Bio

24

je poput Supermana koji je spreman doletjeti i spasiti je.„N... ne, Tom nije ovdje. Otišao je u ribolov.” Otme joj se i pobjegne još jedan jecaj. Od

silnih suza lice joj je bilo zategnuto i slano.„I sad si sama? Dobro, ne miči se, pričekaj me tamo. Dolazim za pet minuta.”„Ne... ne moraš...” No bilo je prekasno, Des je već poklopio. I krenuo.Abbie je imala tek toliko vremena da se umije i, onako crvenih očiju, žalosno pogleda u

zrcalo prije nego što je dolje zazvonilo zvono. Da je Cleo bila slobodna, pozvala bi je da dođe njoj. Ali Cleo je bila u Bristolu s Willom, pa kad je stigao Des, bila je zahvalna na njegovu društvu. Potreba da s nekim razgovara nezaustavljivo je nadirala kao voda u crijevu za polijevanje, a Des, koji je doista bio dobra duša, znat će je saslušati.

Kad je otvorila ulazna vrata, on, čim joj ugleda lice, upita: „Što se dogodilo?”„Tom. Prevario me je.” Abbie ga povede u dnevni boravak pa odmjeri sobu novim

očima. Sve je u njoj bilo besprijekorno jer su se oboje uvijek silno ponosili svojom kućom. Od blijedožutih zidnih tapeta Colefax i Fowler i zastora u istom tonu do ulaštenog drvenog poda i bež tepiha, sve je bilo savršeno. Ona pogleda uokvirene fotografije poredane na stolićima i prozorskim daskama, na kojima su bili Tom i ona, sretni i nasmiješeni. Onda prevrne najbližu. „S njom ima i dijete.” Zadrhti kad je izgovorila tu riječ naglas. Tras, ode i drugi okvir, poklopi ga. „Kćer.” Krc, i ode staklo u krasno ulaštenom srebrnom okviru sa slikom njih dvoje na dan vjenčanja. O, da, najsretniji dan u njezinu životu. „Zove se Georgia.” Tres!

„O, Abbie, Bože, žao mi je.” Des je izgledao zgroženo. „I ona se tek rodila?”Abbie odmahne glavom, izvadi omotnicu iz džepa kućne haljine i pruži mu je. Motrila ga

je kad je pogledao fotografiju i počeo čitati pismo.„Isuse.” Nakon što ga je pročitao, Des počne: „Ovo je velika stvar. Ali ne kaže koliko

ima godina. Možda se to dogodilo prije nego što ste vas dvoje bili zajedno.”„Lijepo od tebe što se trudiš.” Abbie je boljela vilica od nastojanja da joj mišići ostanu

napeti. „Ali nije. Mi smo uvijek bili zajedno. Od četrnaeste godine, možeš li vjerovati? Golupčići još iz školskih klupa.” Riječi su joj se stvrdnjivale pod jezikom, sada je sve bilo uništeno. „Zajedno smo izgubili nevinost na moj šesnaesti rođendan. Uvijek smo ž-željeli samo jedno drugo, za sva vremena, dok god budemo živi. Ha, i kad samo pomislim da sam u to doista vjerovala!” Krc, staklo iz sljedećeg okvira razleti se po podu i ona uzmakne kad joj se krhotina odbije od bose noge.

„Prestani. Dođi ovdje.” Des je pograbi za ruku i odmakne od stakla. „Još ćeš se povrijediti.“

„Misliš da već nisam povrijeđena?” Zadihana od srdžbe i žalosti, Abbie zajauče: „Ne da ne možeš ni zamisliti kako se osjećam, nego ni z od zamisliti! Des, jesi li se ikad zapitao zašto Tom i ja nemamo djece?”

U njegovim zelenim očima pojavi se zbunjenost. Očito mu nikad nije palo na pamet. „Ne.”

„Pa zato što ih ja nisam mogla imati. Uopće. Nikada.” Je li sad već bila sasvim izvan sebe? Nije bilo bitno. Vjerojatno je to što joj nije bilo bitno bio znak da je doista izvan sebe. Maglovito svjesna da je Des odvlači od slomljenog stakla - o, divno, sad se ponašao prema njoj kao prema psihički labilnoj ovci - ona brizne u plač i zajeca: „I z-zato mi je sve ovo už-

25

žasno teško, doista, jer sam samo to ž-željela cijeli s-svoj život.” Superman preuzme kontrolu i čvrsto je povede iz dnevnog boravka u smjeru stuba. „Reci mi gdje držiš usisavač. Onda se odjeni. Nećeš ovdje ostati sama.”

A kad si na rubu živaca i ne znaš što napraviti, onda je pravo olakšanje dobiti jasne i jednostavne upute. Odjenuti se - to je mogla. Dok je usisavač Dyson dolje bučio i krckao gutajući krhotine i komadiće stakla, Abbie navuče traperice i stari preveliki plavi džemper na V-izrez. Svi su uvijek govorili da ona i Tom imaju najsretniji brak za koji znaju, a ona je bila toliko lakovjerna da im povjeruje. Pa ona se osjećala nevjerojatno sretno i voljeno, a Tom joj je iza leđa skrivao tajnu o svojoj nevjeri. A kad jedanput prevariš ženu, zašto stati? Da se nju pita, mogao ih je imati na stotine...

Nije vrijedilo misliti o tome. Pa nije ni mislila. Pokuša raščešljati zapetljanu kosu, no odustane i sveže je u rep zelenom gumicom.

Je li slomljeno staklo trebalo usisati Dysonom ili će mu ono razderati unutrašnje dijelove i onda se neće moći popraviti pa će usisavač biti neupotrebljiv?

Ma, uostalom, to joj je stanje bilo poznato.

26

6. poglavlje

Desov stan iznad trgovačkog centra bio je jednostavno namješten, uređen u nijansama bijele kave i uredniji nego što bi pomislila. A on je bio tako ljubazan. Ponudio joj je piće pa je Abbie odgovorila: „Može vino, bijelo ako imaš”, na što je on skrušeno rekao: „Oprosti, nemam vina. Mogu otići do lokala i donijeti bocu, ili si možda za viski kojeg je ostalo od prošlog Božića?”

Bilo je jasno da nije često grlio bocu, što nije bilo loše. U uskoj kuhinji u bež tonu Abbie u hladnjaku pronađe limunadu pa doda: „Onda... limunada i viski, to će poslužiti.” Nije imala srca prigovoriti kad je Des, ne znajući bolje, natočio jednake količine jednog i drugog u pivsku kriglu od pola pinte.

Pa, nakon prvih nekoliko gutljaja od kojih se streseš, zapravo ti se svidi. A toplina koja joj se širila želucem samo joj je pomogla opustiti se. Sad ti je jasno zašto se ljudi u nevoljama okrenu piću. Pokraj nje, na izblijedjelom kožnom naslonjaču ispred kamina s pravom vatrom, Des je bio divan slušatelj. Suosjećajno je kimao i bio apsolutno na njezinoj strani. Nije ju prekidao, niti se činilo da mu smeta što ona vodi glavnu riječ, a svaki put kad bi natopila papirnati rupčić, on bi joj dodao kutiju s novima.

„...Doznali smo kad mi je bilo sedamnaest. Morala sam otići u bolnicu i napraviti sve one pretrage da bi mi rekli da nemam funkcionalnu maternicu. I to je bilo to, ništa se tu nije moglo napraviti.” Poštedjevši ga neugodnih detalja, Abbie zabaci glavu i utone u skliske jastuke na naslonu. „Samo sam željela umrijeti. Mislila sam da će me Tom ostaviti. Zašto bi želio ostati dovijeka s nekom koja nije mogla imati djece? Jer već smo onda znali da bismo ih jednog dana željeli imati. Ali on je bio divan.” Suze joj kliznu niz lice i kapnu s brade. „Rekao mi je da to nema veze i da me previše voli da bi me pustio. Naravno da mi je zaboravio spomenuti da će nastojati ne misliti na to tako što će se prašiti s drugim ženama meni iza leđa.”

„Možda se to dogodilo samo taj jedan put”, reče Des.Abbie obriše oči. „I zato bih se trebala osjećati bolje? Sad si na njegovoj strani?”„Ne, ne, doista nisam.” Des joj na ruku položi svoju i lagano je stisne.„Ne razumijem kako ti je to mogao napraviti.” On zavrti glavom. „A posvojenje? To

niste željeli probati?”„Oh, željeli smo. Oženili smo se kad sam imala dvadeset jednu i odmah smo željeli

posvojiti. Ali svi su nam govorili da smo premladi za posvajanje, kao da je to bio razlog da nas kazne. A ja nisam mogla čekati.” Abbie navru bolne uspomene iz tog vremena i ona pred njima zatvori oči. Cleo, neplanirana, ali sretna slučajnost njezinih roditelja, tada je bila

27

živahna sedmogodišnjakinja i ona je voljela brinuti o svojoj maloj sestri, no to ju je samo još više podsjećalo na prazninu i rupu u vlastitu životu koja je bila na mjestu bebe. „Sve što sam željela bilo je moje vlastito dijete. Svaki mi se dan činio poput mjeseca, svaki mjesec poput godine, a oni su nam rekli da dođemo za pet godina kad budemo situiraniji. Situiraniji! A ako se uzrujaš na to što su ti rekli, njima je to samo još jedan dokaz toga koliko si neprikladna.” Sad su se riječi kotrljale same. „Onda smo probali sa surogatskom majkom, ali to je bilo traumatično i nije išlo... nakon toga jednostavno se više nismo mogli prisiliti još jedanput pokušati pa smo još nekoliko godina štedjeli i raspitivali se o posvajanju djece iz stranih država. A to je bilo toliko komplicirano i teško da sam završila u takvu stanju da mi je liječnica morala propisati tablete za smirenje. Rekla mi je da sam postala opsesivna, da mi to preuzima život i, ne budem li pazila, da ću završiti na psihijatriji. I tad je Tom rekao da to mora stati. Više nije htio ni čuti o tome, rekao mi je da želi svoju ženu, a ne neku nesuvislu prolupalu jadnicu. Rekao je da ćemo, kako su stvari bile krenule, na kraju uništiti jedno drugo. I znaš što? Nakon osamnaest mjeseci pakla, to je bilo gotovo pa olakšanje. Pokušali smo sve moguće i ništa nije uspjelo. Tako smo odustali i rekli sebi da ćemo pričekati još četiri godine. Ali, nakon toga, svaki put kad bismo počeli razmišljati o tome, Tom bi primijetio kako opet postajem nervozna i onda je rekao da mi neće dopustiti da sve to nanovo proživljavam. A kad sam u takvu stanju otišla svojoj liječnici, rekla mi je da si time ne činim uslugu i da bi, s obzirom na moje dotadašnje psihičko stanje, mogli odlučiti da ionako nisam prikladna za posvajanje.” Ona zastane pa se okrene i pogleda Desa. „Eto, to je bilo to. Povukli smo crtu, sasvim odustali, rekli sebi da barem imamo jedno drugo.”

On joj još jedanput suosjećajno stisne ruku. „Nisam uopće znao. Tako mi je žao.”„Nisi ti kriv.” Abbie se namršti ugledavši praznu čašu u svojoj ruci pa upita: „Jesam li ja

prolila ovo?”Des se nasmiješi. „Popila si. Budi tu, donijet ću ti još.” Kad se vratio iz kuhinje, ona je

opet bila u suzama.„Oprosti, ne znam odakle mi sve ovo dolazi.” Ona mahne u smjeru novih rupčića. „Ovo

ti je zasigurno najdosadnija večer u životu.”„Ne budi smiješna. Pa mi smo prijatelji, zar ne?” On opet sjedne. „Dogodila ti se ružna

stvar koju nisi zaslužila.”Dogodila se ružna stvar. Pa, moglo se i tako reći. Ali on se tako silno trudio pomoći. I

bilo je utješno znati da je na njezinoj strani.„Ne znam što da radim”, prepukne joj glas. „Još ne mogu vjerovati da je to napravio. Ne

mogu vjerovati da se ovo d-događa... Samo ga želim povrijediti kao što je on po-povrijedio mene...”

O, ne. O, Bože. Čim je Abbie otvorila oči, svi događaji od prošle noći nahrupiše joj u živopisnim pojedinostima.

Svaki, i najmanji detalj.Od užasa joj se zgrči utroba, zagleda se u nepoznate zastore, osjeti nepoznatu ruku

prebačenu preko svojeg boka i topli dah na potiljku. Kako se samo dovela u ovu situaciju? No, na to je pitanje znala odgovor. Opijena drugom kriglom od gotovo samog viskija sa samo malo limunade, nije prestajala bacati drvlje i kamenje, a Des je za to vrijeme bio... doista drag. Ljubazan, strpljiv i pun razumijevanja. Sve dok se konačno nije izderala: „Mislim, kako

28

bi Tomu bilo da ja to njemu napravim?” na što joj se Des nijemo zablesavio u oči sve dok mu se nije upalila lampica.

Sad, ako će pošteno reći, onda mora priznati da je među njima uvijek bilo naznaka privlačnosti. Naravno da ni jedno od njih nije ni sanjalo da bi nešto poduzelo, jednostavno zato što nisu bili takvi ljudi. Ona je bila sretno udana žena, i Des je to poštovao.

Ali sad, nakon svega ovoga, zašto se, uostalom, to ne bi dogodilo? Ono što ju je gurnulo u to bila je kombinacija alkohola i želje za osvetom. Bila se nagnula i poljubila ga. To je bilo sve, samo jedan poljubac, no Des je oduševljeno uzvratio. Onda su se još malo ljubili, pri čemu se čudno osjećala, ali to je bio način da se osveti Tomu pa je nastavila. No nakon nekog vremena u Desovu zagrljaju, sklizak kožni naslonjač postao je neudoban pa joj je on pomogao da ustane i poveo je u spavaću sobu. A do tada je alkohol već bio dobrano proradio. Nesmotreno, gotovo je namjerno odlučila spavati s njim. Eto ti, Tome, kako ti se ovo sviđa? Ali kad su već došli do toga, nije mogla ići do kraja. Des je bio skinuo svoju košulju, no kad je krenuo otkopčati njezinu, ona je već vrtjela glavom i uzmicala govoreći: „Ne, ne, oprosti, ali ne.” A on je, i na tome mu je beskrajno zahvalna, nije nagovarao da se predomisli. Odmah je prestao i utješio je nakon što je opet počela jecati te joj rekao da nema veze, da mu je dovoljno to što je tu s njom. Nedugo nakon toga, iscijeđena i iscrpljena, nenavikla na alkohol koji je strusila, zaspala je u njegovu naručju.

Hvala Bogu, potpuno odjevena.Abbie trepne i pomakne se na rub kreveta. Usta su joj bila kisela, a od sinoćnje bujice

suza oči su je žuljale i boljele kao da ih je poremećeni tesar istrugao brusnim papirom. Sat na noćnom ormariću pokazivao je deset do šest. Vani je nebo bilo u crnom mraku i nije se činilo da će svanuti još cijeli sljedeći sat.

„Kamo si krenula?”Ona se posramljeno okrene i shvati da ju je Des gledao. U usporedbi s proteklom noći,

zbog koje joj je bilo neugodno, jutro je već sad bilo još gore „Oprosti, jesam li te probudila? Moram ići kući.”

„Ne moraš. Slobodno ostani.”On joj je bio pretpostavljeni. Ona ga je navodila i zamalo-ali-ipak-ne spavala s njim. A

on je i dalje bio ljubazan. Bilo joj je muka i strepila je od Tomova povratka kući s ribičkog izleta večeras pa reče: „Hvala, ali želim ići..”

„Odvest ću te.” On zbaci poplun i ona na trenutak ugleda golo poprsje.„Ne, ne... doista, nema potrebe.” Abbie se požuri natrag prema vratima; da je bilo tko

čuo auto u ovaj sat u nedjelju ujutro, mogao bi pogledati kroz prozor i vidjeti da je on ostavlja pred kućom.

„Dobro, znam da trebaš raščistiti neke stvari s Tomom.” On dlanom zabaci zamršenu svijetlu, crvenkastu kosu. „Ali... kad sam rekao da ne zaslužuješ da se prema tebi tako odnosi, to sam i mislio. Ti si divna... prekrasna...” On primijeti da se trznula pa zabrza: „Čuj, možeš me nazvati ili doći ovamo kad god poželiš. Ako mogu bilo što napraviti da ti pomognem, molim te, samo reci.”

„Dobro.” Abbie kimne. „Hvala.”On trepne. „Hoćeš li mu reći za ovo? Mislim, to da si ovdje provela noć?”„Ne brini se.” Ona odmahne glavom i pritom u Desovim očima opazi olakšanje. „Neću.

29

Ovo je samo između nas dvoje. Nitko drugi neće doznati.” Onda sramežljivo upita: „Ti isto nećeš nikome reći?”

Des poprimi blag izraz lica. „Kako god ti želiš.”„Hvala. Hajde, bok.”On pročisti grlo. „Oprosti što te gnjavim, ali hoćeš li moći mijenjati Magdu u srijedu?”Bože, pa zbog ovog ju je sinoć nazvao telefonom. Da nije, ništa se od ovog ne bi ni

dogodilo.„Hoću. Nema problema.” Abbie od muke kimne. Provela je noć u krevetu Desa Kilgoura

i zamalo je s njim spavala, a za sve je bio kriv Magdin pokojni stric.

30

7. poglavlje

Čim je Cleo u tri sata ugledala Saskiju i Shelley kako ulaze u lokal, znala je gdje će provesti ostatak nedjeljnog poslijepodneva.

Zar je mogla i pomisliti da će njezina neobvezna ponuda promaknuti šestogodišnjakinji koja je nešto naumila?

„Cleo!” Saskia se zaleti prema njoj i raširi ruke, a rukavice pričvršćene vrpcama poletješe u zrak.

„Sass! Došla si!” Cleo je podigne i zamahne njome pretvarajući se da posrće. „Uuuf, teža si od kuće.”

„Nisam. Ti si.” Saskia je od svoje majke naslijedila vitku građu, razigrane zelene oči i zarazan hihot. „Kad idemo? Brzo?”

„Oprosti, oprosti.” Shelley, Saskijina majka, rukama pogladi njezinu tamnu i uredno svezanu kosu pa složi lice u izraz pun isprike. „Ne prestaje pričati o tome cijeli vikend. Sigurno ti ne smeta?”

Naravno da joj nije smetalo. Cleo je znala koliko duguje Shelley. Nakon niza neinspirativnih poslova - konobarica, radnica u uredu, turistička voditeljica - bila je i više nego spremna za promjenu kad je prije tri godine preko prijateljičine prijateljice čula za slobodno radno mjesto vozača u agenciji za iznajmljivanje limuzina Henleaze Limos. Gunđavi Graham, koji je bio vlasnik tvrtke i vodio mali ured iz svoje kuće odmah na dnu ulice Henleaze u sjevernom Bristolu, tražio je novog muškog vozača. Shelley, u kasnim tridesetima i razvedena, nagovorila ga je da ipak uzme Cleo. Ona ju je tada uputila u posao i naučila je kako se suprotstaviti Grahamu, koji je svoju gunđavost shvaćao ozbiljno. Ona i Shelley odmah su se sprijateljile. Saskia - koja je tad imala nešto više od tri godine, a sada šest - bila je Shelley sve na svijetu. Osim toga, Saskia je imala slonovsko pamćenje. Cleo je prije više mjeseci bila usput spomenula da bi se sljedeći Božić Saskiji mogao svidjeti izlet u botanički vrt Marcombe, gdje je osvijetljena staza kroz šumu vodila do kolibice na snježnoj čistini, a tamo su dobra djeca mogla upoznati Djeda Božićnjaka. Kad je bila rekla: „Trebaš reći mami da te tamo odvede”, Sakia joj je vedro odgovorila: „Ili bi me ti mogla odvesti”, a kad je na to otpovrnula neodređenim: „Da, ali pretpostavljam da bi tvoja mama željela ići s tobom”, Saskia ju je stručno dovela pred zid rekavši. „Ili bismo mogle otići ti i ja, zar to ne bi bilo dobro?”

U budućnosti, kad prodavanje roga za svijeću postane priznata olimpijska disciplina, odlučna će Saskia kući sigurno donijeti zlato, srebro i broncu.

31

Bilo kako bilo, u tome je bila jako dobra. Istog trenutka kad je Shelley bila spomenula da u nedjelju poslijepodne treba nekog povesti s Heatrowa, Saskia je, ne trepnuvši, najavila: „Nema problema, Cleo me može odvesti na ono mjesto s drvećem da vidim Djeda Božićnjaka.”

Ali nema veze, bit će im lijepo. Saskia je bila beskrajno zabavna, provest će zajedno divno poslijepodne. Bit će čarobno.

„Kraljica si”, reče Shelley i uputi se prema vratima. „Doći ću po nju u sedam, je li to u redu?”

„Savršeno.”„Bok mama, vidimo se!” Potežući za ruku Cleo, koja je pokušavala dovršiti svoju

dijetalnu Colu, Saskia nestrpljivo doda: „Hajde, požuri, idemo!”

Iskreno rečeno, kad su stigle do Marcombea, ostavile auto na parkiralištu botaničkog vrta i uputile se vijugavom osvijetljenom stazom kroz šumu, bilo je doista čarobno. Ljudi su bili voljni voziti se kilometrima da bi to vidjeli, a bilo je uloženo mnogo truda kako bi prizor bio nezaboravan. Strateški raspoređeni reflektori bacali su na drveće svjetla u različitim bojama, druga stabla bila su okićena vijencima treperavih bijelih zvjezdica, a imali su i stroj za pravljenje snijega kako bi cijeli proplanak bio prekriven prigodnim slojem biorazgradivog snijega.

„Je li on doista unutra?” protisne Saskia zureći u čudu u drvenu kućicu nalik na onu od slatkiša. Pred njom su stajali pomagači Djeda Božićnjaka koji su čuvali ulaz te dva prava soba koji su privlačili pozornost obitelji na početku reda.

„Doista jest.” Cleo stisne Saskijinu ruku u rukavici i osjeti kako joj se oči ganutljivo pune suzama. Mjesto je odisalo blagdanskim ugođajem. U ovome je bila bit Božića, zar ne?

Stvoriti divne uspomene za djecu dok su još bila dovoljno mala i nevina da vjeruju u Djeda Božićnjaka. Sretne obitelji smijale su se i čavrljale svuda oko njih, a oblačići pare izlazili su im iz usta dok su cupkali na nogama i trljali ruke.

„Je li ti hladno, dušo?”„Ne.” Saskia sa svojih ružičastih čizmica na cvjetiće marke Wellington podigne

komadiće bijelog papira i primijeti: „Ovo nije pravi snijeg.”„Ovaj je bolji od pravoga. Ovaj se ne topi.”„Ali Djed Božićnjak je pravi?”„O, da, Djed je sigurno pravi.”Saskia ushićeno poskoči. „Možemo li ga sad vidjeti?”„Brzo ćemo, dušo. Moramo stati u red.” Koji je zaista bio poprilično dug i činilo se da će

se njih dvije načekati. „Hajde, idemo u red. Oooo, pogledaj ta svjetla kako obasjavaju nebo.”Dok se Saskia vrtjela i gledala u nebo, Cleo opazi nešto od čega se trzne. Nekoliko

metara ispred njih u redu netko je nosio žućkastu kožnu jaknu, baš kakvu je imao Will, i za manje od sekunde, dok je muškarac mahao rukom, čak je iz ovog kuta i nalikovao na Willa, što joj se učini pomalo jezivim. Kad mu samo kaže da je mislila kako ga je vidjela s dvoje male djece u redu za pećinu Djeda Božićnjaka.

Osim ako...

32

Oh...O, Bože, ne, sigurno nije.Ali, ma naravno da jest. To jest bio Will, njezin momak, koji se nije u Manchesteru

pripremao za konferenciju koja se trebala održati sutra. Umjesto toga, za ne povjerovati, bio je ovdje, na manje od tri metra, i čekao vidjeti Djeda Božićnjaka.

Cleo je srce tako jako lupalo da je jedva mogla čuti druge glasove oko sebe. Bubnjalo joj je u ušima. Will nije bio oženjen i nije imao djecu, ali, nekim neobjašnjivim slučajem, mala djevojčica u ružičastom kaputiću i ljubičastoj beretki sa šljokicama držala ga je za ruku, a iza nje joj je dječak od nekih šest ili sedam godina potajno punio džepove kaputa lažnim snijegom.

Cleo osjeti da i nju netko poteže za ruku. Saskia je žurno upita: „Koliko darova smijem tražiti? Mogu li šest?”

„A...” Bubnjevi Britanske garde i dalje su joj udarali u mozgu. Bilo joj je strahovito naporno koncentrirati se. „Ne, samo jedan.”

No dobro, budimo logični. Ona je ovdje bila sa Saskijom, znači li to onda da joj je Saskia kćer? Ne, naravno da nije. Pa bilo je logično pretpostaviti isto i za Willa. Jednostavno je prijatelju učinio uslugu i doveo dvoje prijateljeve djece u botanički vrt iz čiste dobrote i...

„Mamice? Mamice!” Dijete u zimskoj jakni s likom Postman Pata bijesno je prstom upiralo u Cleo. „Ona tamo teta rekla je da Djeda Božićnjaka možemo tražiti samo JEDAN dar! Ali ti si rekla da ga možemo tražiti TRI.”

O, Bože, izbavi me odavde. Cleo se požuri i usrdno zamuca: „P-pogriješila sam, oprosti... može se tražiti tri.”

„Ha!” Dijete pobjedonosno pogleda Saskiju.„Tri?” Saskia uperi oči u Cleo tražeći potvrdu. „Tri velika dara?”Cleo rastreseno kimne. Da, bilo bi zgodno kad bi se Will sad okrenuo, ugledao je i

oduševljeno se nasmiješio od srca. Uzviknuo bi: „Ne mogu vjerovati, i tebe su na ovo nagovorili?” prije nego što bi nastavio objašnjavati da je konferencija u Manchesteru otkazana u posljednji trenutak, i kako ga je njegov pretpostavljeni zamolio ovu veliku uslugu i, hej, nije li ovo sjajno, sad svi zajedno mogu čekati u redu...

„Je li X-box konzola veliki ili maleni dar?”„Što? Ovaj... veliki.” Cleo spusti pogled s Willovih leđa, potraži mobitel i pronađe

njegov broj. Pritisne Zovi. Kad mu je mobitel počeo zvoniti, zapilji se u njega suhih usta. Vidjela je kako ga Will vadi iz džepa jakne, gleda u ekran i zatim mirno isključuje.

Naćulivši uši, Cleo začuje kako djevojčica koja ga je držala za ruku pita: „Tata, tko je to bio?”

Will joj se nasmiješio. „Nitko dušo. Netko s posla.”S posla.Jedna od aktivnosti izvan radnog vremena.Cleo se nije često događalo da ostane bez teksta, ali pred prizorom njih troje doista nije

znala što napraviti. Da su tu bili samo ona i Will, bila bi se suočila s njim, jasno. Ali kako to napraviti kad je riječ o darivanju djece?

Znači, suočavanje je otpalo.Ubojstvo - isto tako. Nažalost.

33

A nije mogla ni otići jer bi to silno rastužilo Saskiju.Što znači da je, zapravo, bila osuđena ostati tu, pod božićnim pjesmama koje su se orile

iz zvučnika skrivenih u drveću i umjetnim snijegom koji ih je zasipao, i gledati lažljivog i prevarantskog gada koji je do ovog poslijepodneva bio njezin divan momak... No, čekaj trenutak, je li bilo moguće da je lagao, ali ne i varao? Misli su joj letjele te joj uto sine da nije morao biti oženjen: možda jednostavno nije skupio hrabrost reći joj za djecu koju ima s prijašnjom djevojkom jer se bojao da bi je to odbilo. Jer, ako je u tom grmu ležao zec, onda bi to što je otkrila istinu na ovaj način zapravo ispalo baš slatko i romantično, kao dražestan kraj jednog od onih sladunjavih filmova koje možeš vidjeti samo na televiziji za Božić.

Bila je to izvanredna ideja, sasječena u trenutku kad se žena od tridesetak godina provukla pokraj njih i pritom rukavom svojeg modrog kaputa okrznula Cleinu ruku mrmljajući: „Oprostite... samo malo...” prije nego što je stigla do Willa i djece.

„Juhu, vratila si se s piškenja”, zapjevuši djevojčica osmjehujući joj se.„Da, hvala što si to podijelila sa svima drugima.” Žena nasmiješeno pogleda par koji je

stajao u redu pred njima. „Svi su oduševljeni sad kad su čuli gdje sam bila.”„Ti uvijek ideš na zahod”, pjevno doda sin. „Svaki put kad izađemo van. Je li tako, tata?”„Uvijek”, potvrdi djevojčica.„Tako je.” Will ozbiljno kimne.Žena napravi zaprepašteno lice kao da će ga udariti, na što Will uzmakne i sakrije se iza

sina. Svi oko njih počeše se smijati. Savršena obitelj dijelila je savršen trenutak dok je padao umjetni snijeg uz zvuke božićnih pjesama, a svjećice bljeskale na drveću stvarajući savršen blagdanski ugođaj.

„Ti-ha noć, sve-ta noć...” pjevušila je i Saskia, glasom čistim i visokim poput helija.Ha, slučajnost bi bila zgodna stvar. Cleo se zapita što bi Will napravio da ona sad odluči

doći pred njega i njegovu obitelj i predstavi se. Zapravo, to ne bi uradila ni u snovima, ali što bi on napravio da ona to učini? Jer on je, na neki način, posljednja tri mjeseca uspijevao biti u vezi i, istodobno, u braku. Žena je nosila vjenčani prsten i sad mu je razdragano istresala umjetni snijeg iz kose, što ne bi radila bivšem suprugu.

Od toga se nije moglo pobjeći - ona mu je bila žena.A obraza, đona li od obraza u tog čovjeka...„Sve već spiiii, samo bdiiii”, pjevala je Saskia. Ljudi u redu okretali su se i smiješili, i

tada se to dogodilo. Žena je gurnula Willa i on se okrenuo vidjeti Saskiju. A onda, kao na slici koju dobiješ spajanjem točkica, pogled mu se sa Saskijina lica spustio niz njezinu ruku do rukavice, gdje je za ruku držala Cleo, prije nego što je krenuo gore i konačno ugledao Cleino kameno lice.

Ha, kome je sad od zaprepaštenosti i straha tuklo srce u prsima? Vidjela mu je to u očima i zauzvrat malo podigla obrvu, ali, osim toga, ničim se drugim nije odala. Will je prvi svrnuo pogled, okrenuo se djeci i zabio ruke u džepove hlača. Čak i s ove udaljenosti mogla je vidjeti koliko su mu ramena bila napeta. A i disanje mu je bilo ubrzano, svaki izdisaj odavao je izdajnički oblačić pare.

„Cleo?” glazba je prestala pa ju je Saskia opet potegla za ruku. „Je li iPod mali ili veliki dar?”

„To je veliki dar, dušo.”

34

„Ali ovako je malen.” Saskia skine zelenu rukavicu i pokaže majušnu udaljenost između kažiprsta i palca.

„Skupi su.”„O.” Saskijine oči bile su goleme. „A... bi li pas bio jeftiniji?”„Znaš da ne možeš imati psa.” Cleo se pitala koliko će vremena proći prije nego što se

spomene riječ na p budući da je Saskijina posljednja misija u životu bila nabaviti psa. „Mama ti je to već rekla. Psi zahtijevaju previše brige.”

„I stalno piške.” Nasmijavši se, Saskia pokaže ispred njih. „Kao ona teta tamo.”Ovo je bilo za svisnuti.„Nego, slušaj, što kažeš na ovu ideju?” Silno vedrim glasom, Cleo je najavi kao

najpametniju stvar ikad domišljenu. „Meni su se noge smrznule, a ovaj red ide doista, doista sporo. Pa što kažeš da se vratimo u kafić, popijemo vruću čokoladu i pojedemo golemi kolač, a onda se opet vratimo ovdje poslije, kad reda gotovo i ne bude bilo? To bi baš bilo sjajno, hmmm?”

Kako ju je Saskia užasnuto pogledala, čovjek bi pomislio da joj je upravo predložila da zadave malog slatkog psića i odrežu mu noge. Donja joj usna zadrhti. „Ja to ne želim.”

„Ali nećemo propustiti Djeda Božićnjaka, on će još biti ovdje kad se vratimo, obećavam! A mi nećemo morati stajati u redu, nije li tako bolje?”

Saskia se za trenutak premišljala.„Oprosti, draga”, ubaci se stariji čovjek iza njih koji je čekao s unukom, „ali što kasnije

odeš, red će biti dulji. U pet sati obično bude ludnica. Poslušaj me, najbolje ti je ostati tu gdje jesi.”

Brižan starčić. Zašto ga netko ne ubije?„Ostajemo.” Odrješito izjavi Saskia.Cleo nijemo kimne. Super.Nakon četrdeset paklenih minuta, Will i njegova obitelj došli su na red za ući u pećinu,

gdje će upoznati Djeda Božićnjaka. On se nijedanput nije osvrnuo otkad je doznao tko je bio u redu iza njega, iako je vjerojatno osjećao kako mu se projicirani noževi zarivaju u potiljak. Cleo se zapita hoće li Will, sjedeći Djedu u krilu, pokušati s: „Dragi Djede, ja ove godine nisam bio jako dobar dječak, zapravo sam bio vrlo, vrlo zločest. Ali mogu li svejedno dobiti božićni dar? Želio bih plašt nevidljivosti.”

Ili...„Sve što želim za Božić je da moja žena ne dozna da imam ljubavnicu.”O, Bože. Strese se na tu riječ. Sve do sada nije joj palo na pamet da ju je u to pretvorio.Cleo proguta kiseli okus u ustima. Tehnički, iako ne znajući, ona mu je bila ljubavnica. I

sama pomisao na tu riječ bila je dovoljna da je preplavi traumatično sjećanje. Opet je imala devet godina, bilo joj je muka i bojala se prizora tetke Jean u jednom od njezinih stanja. Tad još nije znala što je to ljubavnica, ali tetak David ju je imao, i to je očito bila neka zla i odvratna osoba, gora od bilo kojeg masovnog ubojice.

„Cleo? Jesmo li brzo na redu?” Saskiji je od hladnoće nos bio ružičast, no i dalje je ciktala od zatomljenog iščekivanja.

„Nema još mnogo.” Cleo je podigne u naručje i zagrli kako bi se obje ugrijale, a i da odagna misli o tome kako bi i ona mogla na čelu nositi crveno P za preljubnicu.

35

Tada se vrata drvene kućice otvoriše i iz nje izađe Will s obitelji. Djeca su uzbuđeno stiskala zamotane darove, a majka im razdragano pričala s ljudima koji su trebali ući sljedeći. Kad je prolazila pokraj Cleo i Saskije, nasmiješi se i dobaci: „Ne brinite, vrijedi ga čekati.”

Mislila je valjda na Djeda. Ne na Willa.„Tata, možemo li ih sada otvoriti?” Dječak zašuška svojim paketom.„Ne, hajde, vratimo se u auto.” Dok je požurivao djecu pokraj Cleo, Will je pogleda

letimično. Ona njega netremično. Pogledom se molećivo ispričavao, a kad je žena bila sigurno iza njega, podigao je ruku do visine ramena pa ispružio palac i mali prst pokazujući da će je nazvati.

Cleo namjerno pogleda u drugom smjeru. Cijela tri mjeseca njezina života bila su potrošena. I kad se samo sjeti da je s Willom doista imala velike planove. Pa on je ispunjavao tablicu s poželjnim osobinama koja je godinama ostajala postojano prazna. Osim što je bila razočarana i bijesna jer ju je sve to vrijeme navlačio, osjećala se tako iskorišteno, lakovjerno i glupo.

„Izgledaš smiješno.” Saskia, bezazlena kao vedar dan, nasmiješi se i reče: „Kosa ti je puna umjetnog snijega.”

Ha, a kako joj je tek srce bilo puno želje za krvavom osvetom!

36

8. poglavlje

Abbie je u mislima vrtjela i vrtjela trenutak kad se Tom trebao vratiti kući, premišljajući se što će mu reći, ali kad je do tog konačno i došlo, nije mu morala reći baš ništa.

Okrenuo je ključ u ulaznim vratima, bacio putnu torbu, prenosivi hladnjak i ribičke štapove u hodnik i, kao uvijek, doviknuo: „Hej, dušo, kod kuće sam!”

Taj način na koji ju je uvijek pozdravljao bio je njihova mala interna šala, i Tom bi pritom svaki put promijenio naglasak. Danas se, u čast ribičkog izleta, javio irskim, a da to i dokaže - jer se neke od njegovih izgovora nije moglo odmah prepoznati - on doda: „Is’sa ti, bome je vanka zalad’lo večeras.”

Ironično, baš je sad zvučao veselije nego cijela protekla dva tjedna. Je li bio takav jer je proveo vikend sa svojom kćeri?

Tad se pojavio na kuhinjskim vratima i izraz lica promijenio mu se. Znao je, čim ju je ugledao kako je sjedila.

Abbie je znala da očajno izgleda, ali to joj nije bilo važno. On joj je to napravio. On je kriv što je cijeli dan provela drhteći od jada, crvenih očiju, suhih usta i s kamenom na duši.

„O, Bože.” On problijedi kao krpa. Protrlja neobrijano lice i zavrti glavom. „Kako si doznala?”

„Za Georgiju, misliš?” Abbie je jedva prepoznala svoj vlastiti glas, doista nije mogla vjerovati da izgovara te riječi. „Tvoju... kćer?”

Tom glasno izdahne. „O, Bože. Je li se pojavila na vratima? Rekao sam joj da to ne čini. Abbie, tako mi je žao, namjeravao sam ti reći... ”

„Jesi li? Doista jesi? Jebem ti, doista si uviđavan!” Podignuvši glas, Abbie primijeti da joj se približava ispruženih ruku. TRES, u zrak poleti stolica s koje je skočila. Uzmičući, ona posrne preko njezinih nogu, koje su stajale izvrnute u zraku, i zaviče. „Makni se od mene! Kako se usuđuješ?! Misliš li doista da te želim blizu sebe?”

„Ali...”„Jao, Abbie je malo uzrujana”, ona počne zlurado oponašati. „Ma nema veze, brzo ćemo

to riješiti, čim je zagrlim i cmoknem, već je bolje.”Tom je stajao ukopan nasred kuhinje. „Slušaj, rekao sam da mi je žao. I znao sam da će

te to uzrujati. Zato ti i nisam rekao prije. Pokušavao sam smisliti način kako ti to obzirno reći...”

„O, strašan si heroj!” Vidjela mu je krivnju u očima, no nije se mogla načuditi njegovu razmišljanju.

37

„Abbie, i mene je to prenerazilo, isto kao i tebe. Još ne mogu vjerovati da se to dogodilo.” Will zavrti glavom. „Ah mi ćemo to riješiti, obećavam ti. Samo moramo zajedno proći kroz to.”

„Govoriš li ti to ozbiljno?” Isuse, zna li on uopće kako se osjeća? „Tome, kako ti ikad više mogu vjerovati? Cijeli naš brak bio je prijevara! Možda bi se neke žene mogle nositi s onim što si napravio, ali ja nisam jedna od takvih. Za mene je gotovo. Muka mi je i gledati te... ne želim da me ikad više dotakneš!” Tom ju je gledao. „To nije pošteno.”

Nije pošteno? Nije pošteno? Bijes je sukljao iz nje. Jutros je obećala Desu Kilgouru da neće reći Tomu za prošlu noć, ali možda ipak ne održi to obećanje. Pa skoro je spavala s Desom za kaznu Tomu, da mu vrati milo za drago i u nadi da će se zbog toga možda osjećati bolje. Dobro, to se nije dogodilo, ali s njim je provela noć, i kad bi povrijedila Toma rekavši mu za to, onda ta večer možda i ne bi bila potpuni promašaj... da, i onda bi znao kako je to...

„Znači, ti misliš da je činjenica da si imao ljubavnicu nešto što bih ja jednostavno trebala... oprostiti.” Ispljunuvši te riječi, Abbie zarije nokte u dlanove. „Znači li to da tebi ne bi smetalo da sam ja imala ljubavnika? Zar bi samo rekao: ’Dušo, nema veze, znam da mi to možemo riješiti zajedno?’ Jer ako tako misliš, onda znaj da...”

„Čekaj trenutak! Polako.” Tom se namršti i podigne ruku kako bi je prekinuo. „Što si rekla? O čemu ti pričaš? Nisam imao nikakvu... ljubavnicu.”

Tako ti svega! „No, dobro!” zadere se Abbie. „Kao da to išta mijenja! Bila ti je samo usputna, ševa za jednu noć, neka kurvica koju si povalio... nije važno koliko puta jer rezultat je svejedno isti!”

„Ne, ne, ne.” Tom je u nevjerici vrtio glavom. „Je li ti to ona rekla? Georgia... je li ti rekla da se radilo o ljubavnici?”

„Nisam je ni vidjela! I ne želim je vidjeti, nikada!” Abbie istrgne pismo iz džepa traperica i tresne njime na ulašten kuhinjski stol od orahovine. „Sve je tu!”

U Tomovu izrazu lica nešto se promijeni. On pogleda u pismo. Onda opet u nju.„Nije baš sve.” Sad mu je čak i glas drugačije zazvučao.„Ti imaš kćer.” Dok je to izgovarala, Abbie osjeti da joj se od tuge krive usta. „Što još

trebam znati?”„O, Abbie... dušo... toliko te volim.”„Ne govori to.”„Ali istina je. No jedno me pitanje još nisi pitala.” Tom nakratko zatvori oči i reče:

„Kako se zove Georgijina majka?”Abbie se mučnina popne u grlo. Ako je mislila da ne može gore, e pa, prevarila se. Sad

će joj još reći da je zapravo poznavala ženu s kojom je spavao njoj iza leđa.Svake sekunde bilo joj je gore, no ona izusti: „Pa hajde, reci.”On proguta knedlu, od čega mu poskoči Adamova jabučica. „Ovo će te zaprepastiti.”„Samo reci.”Nastupi tišina od koje joj je došlo da zavrišti. Konačno, Tom obriše ruke o iznošene

samtene hlače i reče: „Zove se Patty Summers.”Patty.Patty Summers.Molim?.

38

Patty Summers od prije gotovo dvadeset godina, s platinastom kosom i dugim lepršavim suknjama? Abbie je bila zbunjena, trudila se primiti tu informaciju; ime koje je izgovorio bilo je apsolutno posljednje koje bi očekivala. Je li se Tom potajno viđao s njom i poslije?

„Nikad te nisam prevario, Abbie. Nikad to nisam poželio ni napravio.” Tom je znao da je pometena pa joj je pristupio bliže. Beskrajno nježnim glasom dodao je: „Dušo, lagala nam je. Ona je lagala.”

Prije jedanaest godina. Abbie se toga sjećala kao da je bilo jučer. Imala je dvadeset pet godina i bila izbezumljena, u uskipjelom hormonalnom loncu očaja i nestrpljivosti. A što su joj drugi više govorili da se opusti i prestane se brinuti, ona je sve više dvojila. Na vijestima se pričalo o surogatskim majkama, a kad joj je njezina liječnica, koja to nije odobravala, preporučila da na to i ne pomišlja, kap je prelila čašu. Ma kome su uopće trebale socijalne službe za posvajanje da bi se napravile pripreme? Zahvaljujući svemu što je do tada pročitala, Abbie je znala da je proces dovoljno jednostavan i jedino rješenje bilo je preuzeti stvari u svoje ruke. Pod šifrom je dala objaviti oglas u lokalnim bristolskim novinama: „Bračni par koji ne može imati djecu traži surogatsku majku. Molimo vas, pomozite nam, žarko želimo imati dijete!”

Ništa. Nije bilo odgovora. „Rekao sam ti”, nadovezao se Tom. „Zašto bi netko pristao napraviti to za dvoje potpunih stranaca?”

Sljedećeg tjedna Abbie je dala objaviti prepravljeni oglas. „Želite li Vi biti surogatska majka paru koji ne može imati djecu? Molimo vas, pomozite. Plaćamo izdašnu naknadu.” Tom je bio na oprezu, ali ju je podupro. Toliko je željela dijete da je to nadvladalo njegovu urođenu rezerviranost. Četiri dana poslije stiglo je pismo od Patty Summers, koja im se dobrovoljno ponudila biti surogatska majka.

To je bilo poput čuda kojim ih je netko nagradio, napokon se događalo nešto divno. Bili su se dogovorili naći u kafiću u Cliftonu, elitnom dijelu grada gdje je Patty živjela. Abbie se, nervoznija nego ikad prije, preodjenula pet puta prije sastanka, prestravljena da se Patty možda neće svidjeti kroj njezinih hlača ili nedovoljno moderne cipele, što bi je moglo odbiti. Natjerala je Toma da opere i ulašti njihovu crvenu astru dok nije zabljesnula iznutra i izvana.

Nije znala što očekivati, prvi susret s Patty bio je otkriće. Uletjela je u kafić, pozdravila Abbie i Toma kao da sreće davno izgubljenu obitelj i zatekla ih svojom toplinom i životnom radošću. Bila je lijepa poput Claudije Schiffer, živahnih očiju i srdačnog osmijeha. Ganuto im je ispripovjedila kako joj je njihov oglas u novinama osvojio srce. Dopro je do nje i dirnuo je u dušu. Je li bilo boljeg načina da pomogne drugima od onog da nosi dijete za par koji ne može imati svoje? Bit će joj čast ako joj dopuste da to učini za njih.

Abbie je bila zatravljena, potpuno opčinjena Patty Summers. Tomu je samo ostalo da postavlja pametna pitanja. I ne, Patty nije imala svoje djece - nikad nije bila majčinski tip, nikad nije ni htjela dijete - ali jednostavno je znala da je ovo nešto za što je sposobna. Imala je dvadeset šest godina, bila je potpuno zdrava, nije uzimala droge, čak nije ni pušila. Posljednji posao koji je imala, u lokalu, neslavno je završio kad je prekinula s momkom koji je bio vlasnik dotičnog objekta. Zato je listala novine tražeći kakav posao. I zato joj je sve ovo imalo savršenog smisla. Ili je mogla početi raditi nekakav dosadan posao koji joj se nije sviđao ili se, umjesto toga, mogla cijelu godinu odmarati i opuštati, i nositi dijete.

Nakon jednog sata, Abbie je odlučila. Dogovorili su se plaćati Patty tisuću funta

39

mjesečno za najam njezina skromnog stana u Cliftonu, kao i ostale troškove. To je bilo više nego su očekivali, ali ne i nerazumno u usporedbi s onim što je trebala za njih napraviti. A ono što je Patty činilo posebnom bila je njezina spremnost da počne odmah; nije se više trebalo beskrajno vrtjeti u neizvjesnosti, čekati na dogovorene sastanke i slušati po milijunti put kako treba biti strpljiv dok na kraju ne poželiš zavrištati na onog tko ti je to rekao. Patty je bila spremna, prštala je od entuzijazma i želje da krene u to isto kao i oni.

„Tisuću funta mjesečno”, protisnuo je Tom kad je Patty otišla u zahod. „Devet mjeseci.”Ali Abbie se nije dala pokolebati. Sad ih ništa nije moglo spriječiti. Imali su ušteđevinu,

Tom je mogao raditi prekovremeno, a ona će naći dodatni posao u večernjim satima. „Nećemo se prepirati s njom. I da ti nije palo na pamet cjenkati se.” Ona mu ispod stola dohvati ruku čeličnim stiskom. „Tom, pomisli samo na divno dijete koje ćemo imati! Napravit ćemo to i bit će vrijedno svakog penija. Ovo je ostvarenje naših snova!”

„Ma znam. Znam. Ali mi je i ne poznajemo. Upoznali smo je prije jednog sata.”„Da se nisi usudio pokvariti ovo.” Abbie je od tjeskobe bilo stegnulo u prsima. Osjećala

se poput djeteta kojem su upravo rekli da te godine neće imati rođendansku zabavu.„Mogla bi biti bilo tko.”„Ne govori to.”„U pravu je.” Patty, koja se bila vratila iz zahoda i načula njihovu prepirku, nastavila je:

„Mogla bih biti bilo tko, ali nisam. Ja sam ja.” Pogledala je njih dvoje. „Dobro, kako bi bilo da vam pokažem svoj stan? Bi li to pomoglo?”

Tako i napraviše. Otišli su s Patty u njezin stan u potkrovlju, na četvrtom katu kuće u georgijanskom stilu, u ulici

Cornwallis Crescent. Stan je bio malen, ali je zato pogled na Bristol bio veličanstven. Fotografije Patty s obitelji i prijateljima pričale su o njezinu dotadašnjem životu, zidove je bila obojila u sunčano žutu nijansu, a posvuda su bile knjige, crtaći pribor i CD-i. „Ispričavam se, nisam jako uredna.” Ispričavajući se, pokazala im je na robu koja se sušila na rasklopljenom drvenom sušilu u kutu dnevnog boravka. „Neuredan sam psić. Čime vam još mogu dokazati da mi možete vjerovati? Da vam pokažem svoje bankovne izvještaje? Želite li upoznati Dilys, koja živi ispod mene, ona vam može reći da sam dobra osoba?”

„Pa mogli bismo”, rekao je Tom.„Ne, u redu je.” Abbie je silovito zatresla glavom. „Nema potrebe.”„Dobro, ako ste sigurni. Ali nema problema kad je o tome riječ, dapače!” Vrteći po

kalendaru, Patty je nastavila: „Kad je o datumu riječ, pretpostavljam da želimo početi sljedećeg vikenda. I slobodna sam u subotu poslijepodne.” Vedro ih je pogledala. „Je li to i vama u redu?”

„Sljedeće subote.” Abbie je zatečeno kimnula. Bila je veljača... bude li sve išlo od prve, mogli bi do Božića imati dijete.

„Sjajno!” Patty je ushićeno pljesnula rukama, od čega su joj zazveckale srebrne narukvice. „Napravit ćemo to ovdje!”

„Samo čas.” Zacrvenjevši se, Tom je počeo: „Neće biti nikakvoga... ovaj, fizičkog kontakta. Hoću reći, ti i ja nećemo... znaš, raditi ništa zajedno.”

„Bože, je l’ te to mučilo? Sve ovo vrijeme?” Patty je prasnula u smijeh. „Ma naravno da se nećemo seksati. Za to nam treba ona neka kapaljka, zar ne? Ti napraviš svoj dio posla u

40

čašicu, ili što već, a ja se onda pobrinem za ženski dio... kapaljke za kokoši prodaju u Ulici Johna Lewisa.” Zavrtjela je glavom gledajući Toma i nastavila: „Bez uvrede, dragi, i sigurna sam da si fantastičan u krevetu, ali doista nisi moj tip.”

Sljedeće su subote opet došli u stan na Cliftonu. Predali su joj prvi ček na tisuću funta da plati svoje račune, a Tom ju je zatražio da potpiše pravni ugovor koji je sastavio njegov odvjetnik kako bi se osigurali da će se obje strane držati nagodbe. Nije to bio pravi zakonski dokument - odvjetnik s kojim je bio razgovarao bespogovorno je odbio imati ikakve veze s jednim tako potencijalno osjetljivim slučajem - ali izgledao je službeno, i to je bilo najvažnije. Bilo tko nečasnih namjera sigurno bi ustuknuo čim bi ga vidio.

No Patty to nimalo nije smetalo. Srdačno je dodala svoj potpis u dnu ugovora i ponudila im čaj ili čašu vina. Nakon trideset minuta, kad je stvar bila obavljena, na odlasku ih je oboje zagrlila, uzela Abbienu ruku, položila je na svoj ravan trbuh i uskliknula: „Zamisli, to se možda već sad događa unutra, upravo ove minute! Možeš li si to predočiti? Nije li to nešto najdivnije?”

Sljedeća dva tjedna otegla su se ubitačno sporo. Sve što su mogli napraviti bilo je čekati. Abbie gotovo nije ni spavala, bila je uvjerena da je uspjelo i da je njihova željena beba već na putu, nije se mogla usredotočiti ni na što drugo. Je li bio dječak? Ili djevojčica? Koje će ime izabrati? Je li bilo neumjesno već početi kupovati odjeću za dijete? Ne hrpe robe, naravno, to bi bilo glupo, ali možda samo nekoliko majušnih bijelih odijelaca?

Šesnaest dana nakon inseminacije, Abbie je nazvala Patty na telefon.„Bok, ja sam. Ovaj, ima li kakvih... novosti?”„O, bok Abbie! Ne, još ništa...”„Onda su to dobre vijesti.” Abbie se u sebi usrdno zahvaljivala i već zamišljala fetus,

potajno uvjerena da su za njegovo postojanje zaslužni sati i sati koje je provela vizualizirajući ga.

„Ma doista je prerano za nešto znati. Možda mi samo kasni, znaš.”„Ali mogla bi napraviti test. Ja ti ga mogu kupiti i donijeti ako želiš.”„Doista si ljubazna, ali doista mislim da je prerano da bi test mogao vrijediti. Čuj, nazvat

ću te ako što bude.”„Ali...”„I samo da ti kažem - skoknut ću do Francuske ovaj tjedan da vidim mamu i vratit ću se

sljedeće srijede. A ako mi do tada ne stigne mjesečnica, napravit ću test i onda ćemo pouzdano znati.”

Ona namotana zavojnica u Abbienim grudima još se jače uvrnula, jedva je mogla podnijeti još devet dana neizvjesnosti. Ali s obzirom na to da se nije mogla odvesti u Cornwallis Crescent i fizički prisiliti Patty da se popiški na štapić, što joj je drugo preostalo?

Nekako je progurala sljedeći tjedan i još nekoliko dana. Pokatkad je doslovce brojila minute. No još se mogla nadati da je sve u redu jer je Patty nije bila nazvala i rekla drugačije.

I tada, u srijedu navečer, zazvonio je telefon, a s druge strane žice bila je Patty.„Abbie, ja sam. Jako mi je žao, ali nije uspjelo. Danas sam dobila mjesečnicu.”Abbie je skliznula niza zid i sjela na pod dnevnog boravka. Nema bebe. Strašno joj je

žao. Sve do tada nije ni shvaćala koliko se dala u to nepostojeće čudo.„Abbie? Jesi li dobro? Slušaj, pokušali smo. Dali smo sve od sebe. Žao mi je.”

41

Hajde, saberi se, nije kraj svijeta. Iako joj je bilo kao da jest. Abbie se prisilila ostati prisebna i rekla: „No, moramo pokušati ponovno.”

„Da.” Muk. „Samo što, ovaj, možete li sljedeći put pokušati s nekom drugom? Jer ja ne mislim da ću to više raditi.” „Molim?” Abbie je bilo kao da joj je netko izbio zrak iz pluća. „Ali obećala si...”

„Nisam ništa obećala. Dogovorili smo se da ću nastaviti pokušavati ako ne uspije od prve. Ali, znaš, nije mi se svidjelo koliko sam mislila da hoće”, odgovorila je Patty. „Zato sam se predomislila oko daljnjeg pokušavanja.”

„Ali mi ti plaćamo!”„Abbie, ne uzrujavaj se. Nije mi namjera prevariti te i izvući ti lovu. Naravno da neću

više uzeti ništa... i čim nađete neku drugu, platit ćete njoj.”„Ne uzrujavaj se?” uzviknula je Abbie. „A kako bih se trebala osjećati?”„Čuj, sad se dereš na mene. Ali ja se neću predomisliti.” Pattyin glas poprimao je oštrinu.

„To ionako ne bi bilo praktično”, nastavila je, „jer odlazim iz Bristola. Mama me je pozvala da dođem na jug Francuske i da se uselim kod nje. Tako, sve i da želim nastaviti pokušavati s vama, ne bih to mogla.”

„Molim te. Molim te, nemoj otići... Samo... odmori se nekoliko tjedana, možda ćeš se bolje osjećati pa možemo pokušati još jedanput... molim te, preklinjem te...”

To nije bilo dostojanstveno i nije uspjelo. Patty je na brzinu završila razgovor, a Abbie se srušila na pod. A onda je sljedeća dva tjedna zalegla u krevet i odbijala govoriti, jesti i ići na posao. U naletu očaja, Tom se odvezao u Bristol kako bi pokušao urazumiti Patty, no ona mu je odgovorila da je njezina odluka konačna. Sve ju je to jednostavno previše pogodilo. Nije trebala pristati ni prvi put. I nije lagala da odlazi iz Bristola, stan je bio pun spakiranih kutija, sve je bilo spremno za selidbu na jug Francuske.

Kad je to čula, Abbie se još više povukla u sebe. Uspaničen, Tom je obiteljskom liječniku priznao razlog njezina sloma i time zaradio najžešću prodiku o tome kako su glupi i neodgovorni i gdje im je bila pamet kad su dali oglas za surogatsku majku, svaka je budala mogla znati da je to siguran recept za katastrofu.

Činjenica da je bio u pravu nije im nimalo olakšala stvari. Abbie se pitala zašto se uopće trudila živjeti kad je očito bila tako lakovjerna, patetična i besmislena. Jedina stvar koja ju je priječila da se predozira bila je ta što ni za to nije imala dovoljno volje.

Premalo je reći da je poželjela da nikad u životu nije srela Patty Summers, no to ju je bar nečemu naučilo. Nikad, nikad više neće drugoj ženi povjeriti svoje nade i snove.

42

9. poglavlje

I sada, devetnaest godina poslije, Abbie osjeti kako je Tom drži za ruke. Bilo joj je kao da joj je netko izvadio mozak, žestoko ga protresao poput snježne kugle i naopačke vratio. Jednostavno nije mogla vjerovati u to što joj je rekao, to nije bilo moguće. No, negdje u sebi, znala je da jest.

„Patty nam je lagala”, ponovi Tom. „Ipak je zatrudnjela nakon onog prvog pokušaja. Ali je shvatila da nam neće moći dati dijete. Nije mislila da će se tako osjećati, ali ipak jest. Čim su joj proradili hormoni, znala je da želi zadržati dijete. Tako je rekla i svojoj majci, koja joj je obećala pomoći... i to je bilo to.”

„Uzela je naše dijete. Ukrala ju je.”„Zakonski, ona nije bila naše dijete.” Tom je govorio nježnim glasom, no Abbie je mogla

osjetiti koliko je i njemu bilo teško. Ta osamnaestogodišnja djevojka bila je dijelom njegova, dijelom Pattyina. Bila je njegova biološka kći, a on je zbog prijevare nije mogao upoznati, voljeti, gledati kako raste.

A kad je već kod prijevare... O, Bože, Abbie opet spopadne mučnina od same pomisli na prošlu noć. Iako nije spavala s Desom, to se lako moglo dogoditi. Ipak je s njim, u njegovu krevetu, provela noć. Da Tom to dozna, ubilo bi ga. No dobro, onda ne smije znati, i to je to. Uostalom, sad na to nije mogla ni pomisliti. Kći koja im je nedostajala proteklih osamnaest godina i za kojom su tugovali bila je živa i znatiželjna te je silno željela upoznati svojeg oca.

„Dušo, strahovito mi je žao”, Tom je pogladi po kosi. „Nisam znao kako bih ti to rekao prije.”

On nizašto od ovog nije bio kriv. Imala je najboljeg muža na svijetu, kojeg nije ni zaslužila.

„Nema veze.” Hoće li on i Georgia uspostaviti odnos oca i kćeri? Hoće li ona biti isključena i izostavljena? Abbie se činilo da će joj prepući srce, no najmanje što je sada mogla napraviti bilo je poduprijeti Toma. Nekako razvuče blijedi smiješak pa doda: „Mislim da bi trebao nazvati tu djevojku. Kladim se da te jedva čeka upoznati.”

Cleo je htjela puknuti, toliko je željela nekom ispričati za Willa, već se spremala zaskočiti Shelley čim dođe po Saskiju u sedam sati.

„Bok! Oprosti što kasnim, klijentov je let bio odgođen!” Shelley u sedam i pol proleti pokraj nje u kuću, dograbi Saskijin kaput s ograde i poviče: „Sass? Hajde, dušo, moramo se požuriti kući i spremiti te u krevet, sutra je škola.” Onda preko ramena upita Cleo: „Kakav je bio Djed Božićnjak? Jeste li se dobro zabavile?”

43

„Sjajno. A da na brzinu popijemo kavicu, što kažeš? Samo deset minuta? Nećeš vjerovati što se dogod...”

„Hajde, ovuda provuci ruke... bravo, mamina djevojčice, sad čizmice... oprosti, ali doista ne možemo ostati. Kad dođemo doma, moram oprati i izglačati Sassinu opremu za sat tjelesnog... zaboravila sam to napraviti jučer! Ljubavi, jesi li dobila svoj dar od Djeda? Ooo, baš je krasan! Dobro, idemo! Bok!”

Nitko nije mogao smesti Shelley kad joj se negdje žurilo. Dok si rekao keks, one su izletjele kroz vrata, sjele u auto i odjurile natrag u Bristol. Cleo ostade na vratima otvorenih usta poput bakalara.

I dalje je gorjela od želje da podijeli s nekim ono što se dogodilo, ali, jao, uha za slušanje ne bijaše na vidiku.

No, dobro. Morat će to ispripovjediti Ashu. I zaprijetiti mu da će ga odvaliti bude li se on odvalio od smijeha.

Ona s lakoćom prijeđe preko zida koji je dijelio njihove kućice i zalupa zvekirom na ulazna vrata. Nije obećavalo to što je kuća bila u mraku.

Nekoliko ga je puta glasno zazvala kroz otvor za poštu, ali odziva nije bilo pa se vratila kući i nazvala ga na mobitel koji je, pak, bio isključen. Svega mu, je li ovo namjerno radio? Cleo, već frustrirana, nazove sestru, no javi joj se Tom.

„Ej, bok. Abbie je gore, u kupaonici. Reći ću joj da si zvala, ali sad se ne osjeća baš najbolje.” I sam je bio snužden, pa je dodao: „Vjerojatno će te nazvati sutra, može?”

Dobro, je li ovo bila nekakva urota?No nije mogla ostati ovdje. Eksplodirala bi. Ona napravi još nekoliko krugova po

dnevnom boravku, a onda dograbi jaknu i isključi televizor. Možda je Ash bio u lokalu.Ali nije. Lokal uopće nije bio pun. No, kad je već bila tamo, mogla je i ostati. Cleo

sjedne na stolicu za šankom, naruči džin-tonik i pozabavi se mišlju bi li šankerici Deborah ispričala o pokvarenosti oženjenih muškaraca.

Uto se otvore vrata koja su vodila u zahod i na njima osvane Johnny. Ona shvati da je na šanku, na manje od metra od nje, bila njegova dopola prazna krigla Guinnesa.

„Sve je u redu, ne moraš se micati.” Činilo se da ga zabavlja to što je s pićem u ruci počela kliziti sa stolice. Uto on poskoči na svoju, tik do njezine. „Večeras ne grizem.”

Cleo, kojoj se zasigurno grizlo, protisne: „Nisam znala da si još tu. Nisi li trebao biti u New Yorku?”

„Pa, da, trebao sam, strogo uzevši. Ali učinilo mi se sigurnijim ostati i paziti na kuću. Čuvati je od onih koji bi htjeli otjerati potencijalne kupce.”

Budi sigurna da ti to neće zaboraviti. „Već sam ti rekla da to više neću napraviti.”„Znam da nećeš. Ovako sam u to siguran. To jest”, ispravi se, „bio bih siguran kad bi

mogli naći drugog kupca.”Je li joj to pokušavao nametnuti osjećaj krivnje? Cleo prebaci nogu preko noge, važno

odmjeri svoje piće i elegantno otpije u stilu Audrey Hepburn. Dojam je malo pokvarilo to što joj je zazvonio mobitel i čaša skliznula s usne, a hladni džin-tonik zalio bradu, odakle se nastavio cijediti u dekolte.

Dobro, to se možda nije moglo nazvati dekolteom, no tamo bi kapao da ga je imala.„Malo si se zalila.” Johnny joj pruži papirnati ubrus. Pogleda na mobitel koji je bio na

44

šanku i dobaci: „To ti je momak. Zar mu se nećeš javiti?”Ona je već bila spazila da je Willov broj zasvijetlio na ekranu. Odakle mu obraz nazvati

je, to, pak, nije znala.Da se ne javi? Ili javi?Ma baš je briga. Kad je zazvonio već peti put, ona podigne mobitel i izgovori: „Ne

zanima me”, a zatim poklopi.„O.” Johnny podigne obrvu. „Problemi?“„Ne guraj nos gdje ti nije mjesto.” Cleo prestane tapkati po mrlji na svojoj bijeloj majici.„Ne guram nos. Samo sam zabrinut.”„E pa, nemoj biti. Nema ničeg što bi morilo tvoju lijepu glavicu.”„Mislio sam da ste zgodan par, to je sve. Izgledali ste tako sretno zajedno.”Sad se već sigurno izrugivao.Bip, oglasi se mobitel, javljao je da je pristigla poruka.Mogu sve objasniti.Cleo odgovori: Presmiješan si.Bip. Ova je poruka glasila: Dolazim.„Znaš, evo, ovo volim u našem starom dobrom lokalu”, nadoveže se Johnny. „Živahne

razgovore.”Cleo se ne obazre, nego napiše: Ne. Ne. Ne. Ne.Bip: Molim te. Moram te vidjeti.„Zafrkanciju”, nastavi Johnny kao da priča sam sa sobom. „Oštroumne doskočice koje te

ostavljaju bez odgovora.”A, svega ti! Cleo brzo napiše posljednju poruku: NE DOLAZI U OBZIR. Onda ugasi

mobitel i dovikne: „Debs? Meni može još jedno.”Zašto ga ne bi popila kad joj je bolje ostati tu nego otići kući i besmisleno se prepirati

sama sa sobom zato što je bila tako lakovjerna.„Ja ću platiti”, Johnny posegne za novčanikom.„Ne, hvala. Plaćam sama.”„I ovo mi je drago, druželjubivost mještana.”„Čuj, nisam za društvo.”On slegne ramenima. „Možda te mogu oraspoložiti.”„Znaš što?” odgovori Cleo. „Doista ne možeš.”„Znači, dvojica nas je. Ja i dobri stari Will.” Naceri se i reče: „Je li ti ikad palo na pamet

da si možda ti u krivu?”Lokal se počeo puniti, Johnny je odigrao nekoliko partija biljara s tri člana mjesne

nogometne momčadi, a Cleo smetnula Willa s uma zapričavši se s Deborah o preljevima za salatu, ljubavnom životu Renée Zellweger i najdražim cipelama u životu. Baš kad je opisivala svoje obožavane crvene čizme koje su bile za pasti na koljena, i kupljene na rasprodaji, ali, na nesreću, za broj premalene, iza Cleo su se otvorila vrata i do nje je dopro lagani miris Armanijeve toaletne vode.

Nije morala biti genij da bi shvatila tko je ušao. Cleo se okrene na stolici i pogleda čovjeka koji je do prije nekoliko sati bio njezin momak.

Onaj s kojim je imala velike planove.

45

„Wille, odlazi.”„Cleo, moramo razgovarati.”„Ti možda moraš, ja ne.”„Molim te.” Svjestan znatiželjnih pogleda, doda. „Možemo li otići kod tebe?”„Ovaj... kako da ti to sročim? Ne.”„Slušaj, žao mi je.” On krene prema njoj i molećivo nastavi: „Ali ja te volim.”Cleo zastane dah u grlu. Cijelog života sanjala je da joj netko kaže te dvije male riječi. U

romantičnom smislu, dakako; naravno da su joj roditelji to govorili dok je bila mlađa. Ali nekako je uspjela napuniti dvadeset devet, a da joj to još nijedanput nije rekao njezin momak, ni jedan od one hrpe gubitnika koji su se ili bolesno bojali tih riječi, ili se nisu htjeli vezati, ili ... jednostavno je nisu dovoljno voljeli da bi joj to rekli. I evo, konačno joj je to netko rekao. I to u javnosti. Obznanio je to pred svima u lokalu i nije ga bilo briga tko ga je čuo, što bi bilo tako romantično da su okolnosti bile drugačije.

Ali nisu, pa su sad Cleo preplavili bijes i razočaranje što joj je to uništio: njezino prvo volim te zauvijek će ostati ovo, najneromantičnije koje je moglo biti.

„Lagao si mi.”Will zdvojno raširi ruke. „Jer te volim.”„Onaj stan u Redlandu. Rekao si da tamo živiš.”„Znam.” Na čelu mu se nazirao znoj. „Stan je Robov i Damonov. Morao sam to napraviti

jer te nisam želio izgubiti.” Sad je situaciju činio još gorom. Zar doista nije znao koliko je bio blizu da mu barska stolica sleti na glavu? Cleo čvršće stisne čašu. „Odlazi, Wille. Idi kući.”

„Neću dok ne razgovaramo kako treba. Izađimo van”, molio ju je. „Dopusti da ti objasnim.”

„Mislim da ona želi da odeš.” Kad li je samo Johnny ostavio biljar i stvorio se na svojem mjestu za šankom?

Will ga hladno pogleda i reče: „Ovo je između mene i Cleo.”„Cleo ne želi razgovarati s tobom.”„Mora čuti što joj imam za reći. Nasamo.”Johnny upre oči u Cleo: „Je li te udario?”„Za Boga miloga!” prasne Will. „Naravno da je nisam udario.”Johnny ga i ne pogleda, nego nastavi. „Je li te povrijedio? Na bilo koji način?”„Nisam, kvragu.”„Napravio si nešto što ju je uzrujalo.”Ovo je bilo glupo, zašto je uopće dvojila treba li to reći naglas? „On je oženjen”, ispali

ona. „I ima djecu.”„Ma bravo.” Will je zvjerao po lokalu. „Nisam želio da se to dogodi, u redu?”„Laže mi već tri mjeseca. Danas sam doznala. Zar se tvoja žena nikad ne zapita gdje si?”

uzvrati mu Cleo.„Samo izađimo”, molio je Will. „Na dvije minute.”Ona izdahne i sklizne sa stolice. Tik do nje bio je Johnny, koji je upita: „Jesi li sigurna?”Cleo kimne. U cijeloj toj stvari Willova je žena bila nedužna. Will možda jest, ali ona

nije zaslužila da je se javno ponižava.Vani se temperatura bila naglo spustila, na parkirane automobile hvatao se smrznuti

46

pokrov, a trava im je krckala pod nogama.„Ništa što imaš za reći neće me natjerati da se predomislim.” Cleo se drhtureći obgrli

rukama.„Volim te”, reče Will.Ne govori to.„Ti si lažljivac i prevarant.”„Ti ne znaš kako stvari stoje. Moj brak je gotov. Ali s tobom je drugačije... kad smo

zajedno, osjećam se opet živ.”O da, pobrao je već sve moguće fraze. „Odvratan si”, sasječe ga Cleo. „A što misliš kako

se ja osjećam? Povjerovala sam u sve što si mi rekao. Vjerovala sam ti!”„To je zato što smo savršeni jedno za drugo.” Will zakorači prema njoj. „Suđeni smo

jedno drugom. Slušaj, pogriješio sam, mislio sam da je Fia prava za mene, ali nije. Moj život kod kuće je noćna mora...”

„Osim kad nisi po klubovima, ne zavodiš djevojke i ne pretvaraš se da si slobodan.”„Jedanput. Jedanput sam to napravio. I to je mi bila najbolja večer u životu”, raspali se

Will. „Sve se promijenilo otkad sam sreo tebe... to je bila sudbina!”„Ne diraj me!” Cleo uzmakne kad ju je htio dotaknuti. „Da se nisi usudio!”„Ali moraš mi je vjerovati, to je istina.”„Ništa ti ne vjerujem.”„Cleo, kad sam...”„Dobro, vrijeme je isteklo.” Vrata su se naglo otvorila, a iz lokala je izašao Johnny. „Sad

možeš ići. Hajde kući, ženi i djeci. Ja ću se pobrinuti za Mogulju.”Will ga pogleda s gađenjem. „Ona te mrzi.”„Možda.” Johnnyju se trzne usna. „Ali, ovog časa, mislim da sam od dva zla ja ono

manje. Hajde, bok!”„Nećeš mi ti govoriti što ću raditi”, odbrusi mu Will.Zrak je bio pun testosterona. O, Bože, samo da ne dođe do tuče.„Ne pada mi na pamet. Samo ti predlažem. Pazi kad budeš vozio kući”, otezao je Johnny,

„gdje god da živiš. Ceste su skliske.” Zastane na trenutak pa doda. „Kao i ti, zapravo.”Nije bilo tučnjave, sve se dogodilo za manje od sekunde. Will je bijesno zamahnuo

prema Johnnyju, koji je samo ispružio ruku i blokirao udarac. Cleo ih je gledala; činilo se da Johnny ništa nije napravio, ali nekako je sljedećeg trenutka Will poletio unatrag kroz zrak, kao da ga je ispalila golema elastična gumica. Onda je tresnuo na zemlju, pri čemu su mu noge proklizile naprijed, a on u čudu završio na leđima na smrznutoj travi.

„Joj”, reče Johnny. „Skliskiji je nego što sam mislio.”

47

10. poglavlje

Lokal su napustili u prešutnom sporazumu, Johnny je mahnuo Cleo pa su se zajedno uputili preko travnjaka. Will je, ostavši iza njih, ustao, otresao se i vratio u auto.

Nebo je bilo puno zvijezda. Zlaćani sjaj uličnih svjetiljki gubio se u zelenkastim tonovima, a dalje je bio potpuni mrak. Čulo se kako im pod nogama krcka trava. Cleo zabije ruke u džepove jakne i uzdahne. „Pretpostavljam da ti sad moram zahvaliti.”

On se nasmije tonu kojim je to rekla. „Pa ne moraš ako ti je toliko teško.”„Kako si, uostalom, to napravio?”„Što?”„Izbacio ruku i poslao ga u zrak.”Johnny je zvučao zainteresirano. „A svidjelo ti se, je li?”„Bilo je nalik na prizor iz stripa. Paf, tres, dum! Ali nisam vidjela da si išta napravio.”„To su čari samoobrane. Iskoristiš snagu napadača protiv njega samog. Išao sam

nekoliko godina na shoto ryu. I ti bi trebala probati”, nastavi Johnny. „Nikad ne znaš kad ti može pomoći.”

Bila je to dobra ideja, ali Cleo je znala kakva je ona. Bila se upisala na tečaj samoobrane pršteći od ambicije i dobrih namjera, a onda ju je nakon jednog tjedna to prestalo zanimati jer nije nagrađena crnim pojasom. I, kao što su učitelji tako često pisali u školskim izvještajima u onom razdoblju kad je nije bilo briga, nedostajalo joj je zalaganja.

A kad se već prisjećala traumatičnih školskih dana... „I, molim te, prestani me zvati Mogulja.”

„Oprosti, nisam to ni primijetio.”„Nazvao si me tako u lokalu.”„Jesam li? Snaga navike. Doista ću se potruditi”, nastavi on. „Časna izviđačka.”„Ti nikad nisi bio u izviđačima.” Dok su se približavali kući, Cleo se osvrne preko

ramena i još se jedanput uvjeri da je Will otišao. „Hvala ti što si me dopratio.” Činilo joj se čudnim to što se relativno srdačno ponaša prema nekome tko joj je bio u nemilosti sve ove godine. Ona izvadi ključeve i reče: „Sljedeći put kad naletim na tebe u lokalu, možda ti platim i piće.”

Ovim mu je nastojala dati do znanja da se oprašta jer joj se činilo glupim da se sad rukuju, a zasigurno ga nije željela poljubiti u obraz. No Johnny se pravio da ništa ne primjećuje i nastavio hodati prilaznom stazom.

„On se možda odluči vratiti. Malo ću ti praviti društvo.” „Doista nema potrebe.”

48

„Ti to ne znaš. Uostalom, nije mi problem.”Cleo stavi ključ u bravu. „Tebi možda nije.”„Hej, pa samo ću popiti kavu. To valjda možeš napraviti?” A onda mrtav hladan doda:

„Pa ne tražim da mi skuhaš ručak.”Ovaj put bar nije užasno smrdjelo po nečemu zagorenomu. U kuhinji, prije nego što je

Johnnyju donijela šalicu kave, dolije u kavu malo hladne vode.„Znaš, čovjek bi rekao da ne uživaš u mojem društvu.” „Ovo je bio jedan od onih dana.”„Jadan i čemeran, pretpostavljam. Doznala si da ti momak nije ulov kojem si se nadala.”Cleo dohvati limenu kutiju s keksima i preko stola je privuče k sebi. Za razliku od

muškaraca, čokoladni keksi nikad je nisu razočarali. Bože, kad se samo sjeti kako je s Willom paradirala Johnnyju pred nosom i samodopadno se šepirila svojim divnim momkom kojeg je uspjela naći. Eto, toliko je silno željela dokazati da nije gubitnica kojoj su se on i njegovi prijatelji dozlaboga izrugivali prije svih tih godina.

„Imala si velike planove s njim, zar ne?”Pa svega mu! Jedno je značilo biti suosjećajan, a nešto sasvim drugo to bezobrazno

nabijati na nos.„Ne baš”, slaže Cleo.„Ma daj, nadala si se. Pa to se vidjelo.”Ona zakoluta očima: koliko je samo bio neumjestan. „Nastojiš li me to još više ubiti u

pojam? Za koga ti radiš, antisamaritance?”„Hej, trudim se najbolje što mogu.” Johnny se nasmiješi. „Mislio sam da djevojke vole

kad se razgovara o ovakvim stvarima.”Cleo kimne i naglasi: „S drugim djevojkama.”„Ah, tu ti ne mogu pomoći. Mogu li zauzvrat dobiti keks?”Ostalo ih je samo četiri. Ona mu nevoljko ponudi kutiju.On uzme dva.„Ma, i tako je kreten”, nastavi Johnny. „Bolje ti je bez njega.”„Hvala. Znam to.”„Naći ćeš nekoga drugoga. Prije ili poslije.”„Znaš što?” Cleo zavrti glavom. „Doista ti ne pristaje ovo izigravanje prijateljice.”On se osmjehne. „Samo pokušavam pomoći.”„No dobro, kao prvo, znam da mogu naći nekoga drugoga ako to želim. Drugo, Will mi

je bio momak, ne najveća ljubav mojeg života.” Cleo je brojila na prste pitajući se što li je treće, jer kad brojiš na prste, onda moraš imati i treće, pa reče: „I treće, ionako mi ne treba drugi muškarac.”

Johnny se nasloni leđima na hladnjak. „Ah, ta izjava u stilu ne treba mi muškarac. Volim tu rečenicu.”

Ona uzdahne. „Što bi sad to trebalo značiti?”„Ma, mislim, to zvuči moćno i djevojke vole govoriti takve stvari jer se onda doimaju

snažnima i neovisnima. Ali, istini za volju, stvari ne stoje tako. Jer, zapravo, hvata ih panika i sve su očajnije, a prvo što slijedi je skakanje u novu vezu.”

„Pričaš tako svisoka!”„To se stalno događa.” Johhny mirno prepolovi keks.

49

„Ja to ne radim. Niti bih to napravila.” Cleo je bila uvrijeđena.„Vjeruj mi da ćeš za nekoliko tjedana promijeniti mišljenje. Rekao bih da ćeš se baciti

na... kako se ono zove...”, on pokaže na zid zdesna, „...tipa s radija... momka iz susjedstva.”„Asha?” Aha, toliko o tome da je on uvijek u pravu. „Nemoguće! On mi je samo

prijatelj, i to je sve. I ne govori mi da sam očajna”, nastavi Cleo, „jer nisam. Sasvim mi je dobro i samoj.”

„Zašto se odmah ljutiš? Siguran sam da si u pravu.” Johnnyju oči vragolasto zasjaje. „Pitat ću te opet za šest mjeseci, ha?”

„Dobro, pitaj me.” S obzirom na to da joj je trebalo dvadeset devet godina da nađe nekog tko bi joj se svidio koliko i Will, izgledi da u ovom roku završi s nekim bili su gotovo jednaki nuli. No bilo je teško prepirati se kad ti se strahovito piškilo. Cleo krene prema stubama. „Vraćam se za trenutak.” Nije si mogla pomoći pa pokaže na kutiju s keksima na stolu. „Ti unutra su moji, dogovoreno?”

Kad se nakon nekoliko minuta vratila, Johnny je nehajno listao modni časopis i dovršavao svoju kavu, koja je do sada već trebala biti mlaka.

On podigne pogled. „Što si rekla, koliko si se dugo viđala s gospodinom Oženjenim-i-s-djecom?”

Dobro sad, može li je pustiti na miru? „Samo tri mjeseca. Ništa posebno.”„Aha. Poslušaj moj savjet. Žene često rade tu pogrešku. I, samo da znaš, to vas tako

odaje.”„Ma o čemu ti pričaš?” Cleo provjeri sadržaj kutije, ne bi se čudila da je kekse zamijenio

s nekoliko klementina. No, srećom za njega, još su bili tu.„Ako ništa, bar si uštedjela koju tisuću.” Johnny prolista časopis i pronađe što je tražio,

reklamu preko dvije stranice, naslovljenu Neka te za ovaj Božić voli još više!Cleo zaprepašteno ispali: „Nisam to mislila kupiti Willu!” On joj uputi pogled tipa „koga

ti zavlačiš”.„Nisam!” Sad bi joj bilo draže da je pojeo kekse. Ona uperi prst u fotografiju sata

Breitling, koju je bila zaokružila, i usprotivi se. „To sam napravila samo zato što mi se svidio njegov stil i oblik, metalna ručka i tamnoplava podloga.” I, što je najgore, to je bila istina, no zvučala je poput najjadnije laži. Udari joj vrućina u lice, ali ona nastavi: „Htjela sam potražiti nešto slično tome, ali da ne košta toliko.”

„Da, da.” Johnny je kimao, bilo je očito da joj i dalje ne vjeruje. „To je dobro. Jer, samo da ti kažem, nema ničeg neugodnijeg nego kad dobiješ strahovito skup dar.”

„Ali ja nisam namjeravala... ”„Da si među sretnicama, od njega bi dobila parfem i jeftine naušnice. A ti bi ga zauzvrat

darovala...”, Johnny potraži u časopisu, „ti bokca, satom od samo tri tisuće funta!” Podigne obrve pretvarajući se da se užasava. „Svašta čovjek doživi. Sad, može biti da njemu ovakve stvari nisu neugodne, ali u tom slučaju čak i tebi mora biti jasno s kakvim čovjekom imaš posla.”

„Posljednji put ti govorim: nisam namjeravala Willu kupiti sat od tri tisuće funta! Samo sam željela naći neki koji tako izgleda, ali da ne košta više od pedeset funta.” Cleo mu zgrabi šalicu iz slobodne ruke prolivši talog po stolu. „Jesi li gotov s ovim? Dobro. A s keksima? Bravo. Hvala ti što si me dopratio kući, ali sad možeš ići. Ne treba mi tjelesni čuvar. Will se

50

neće vratiti, a ja se idem okupati.”Johnny iz džepa jakne izvadi kemijsku i naškraba broj na časopis, ispod naslova članka.

„Ovo je broj mojeg mobitela. Ako se on pojavi i zatreba ti pomoć, nazovi me.”To se sigurno neće dogoditi.„Bok.” Ona se požuri ispratiti ga do vrata.Johnny zastane na ulazu i reče: „Sutra se vraćam u New York. Sretan ti Božić.”„I tebi također.” I zapita se hoće li joj ovaj biti sretan.On zafrkantski podigne obrvu. „I vidjet ćemo hoćeš li na ljeto još biti sama.”„Bit ću.” Je li mislio da joj postavlja nemogući zadatak? Tà ovo joj je bio najlakši izazov

koji joj je netko uputio. S obzirom na njezinu očajnu povijest kad je riječ o suprotnom spolu, ovo će biti mačji kašalj.

Johnny je odlazio preko travnjaka. Cleo ostane gledati za njim kako nestaje u hladnome, mrklome mraku. Onda zatvori ulazna vrata, vrati se u kuhinju i zavitla časopis u kantu za recikliranje. Iskreno rečeno, šest mjeseci bez muškarca u njezinu životu neće biti ništa posebno.

51

11. poglavlje

Kako li se samo uspjela uvaliti u takvu nevolju? Kad je u ponedjeljak ujutro stigla na posao u Kilgour, Abbie je jedva mogla disati. Nekim ljudima zjapi golema rupa na mjestu gdje bi im trebala biti savjest. Njima je nevaljalost nešto strašno napeto, a pričanje kojekakvih laži bez kraja nešto potpuno prirodno - i sve to trpaju pod stanja nabijena adrenalinom koja u njihove živote donose zabavu i uzbuđenje...

Kvragu, zašto i ona nije mogla biti takva?O, Bože, eno Desa! Iznosio je božićna drvca iz skladišta i slagao ih vani kako bi ih

posjetitelji vidjeli i kupili.Druga vrsta uzbuđenja, ona mučna, obuzme Abbie dok mu se približavala. Des je nosio

za njega neuobičajeni crveni džemper, a traperice su mu bile čistije nego inače. Kad ju je ugledao i brže-bolje skinuo sivu pletenu kapu, ona primijeti da se ošišao. Svježe oprana crvenkasta kosa stajala mu je uspravno od statičkog elektriciteta.

O, Bože, pa on se dotjerao!Des spusti s ramena smreku od metar i osamdeset, a onda se, s nadom u očima i

zacrvenjenih obraza, okrene njoj. „Je li sve u redu, Abbie?”„Ne, baš i nije.” Sad kad je bila na dva metra od njega, mogla je namirisati toaletnu vodu

koju je očito bio nanio u obilnim količinama. Ona još jedanput provjeri da nema nikog tko bi ih mogao čuti pa duboko udahne i izusti: „Slušaj, trebam s tobom razgovarati, doista je važno...”

„Des, hoćemo li iznijeti van i ostale od tri metra?” Huwova glava proviri iz skladišta, a Abbie oblije hladan znoj. Evo zašto bi bila promašeni slučaj preljuba ako bi se ikad ozbiljno pozabavila tom mišlju. Huw je bio u braku s Glynis, koja je radila u trgovini i živjela za tračeve. Nije vrijedilo ni pomisliti...

„Ne, zasad je dosta.” Des se obrati Huwu: „Dovoljno je po šest primjeraka od svake veličine. Daj kupcima previše izbora i neće se moći odlučiti.” Onda se okrene Abbie i mirno nastavi: „Je li nešto vezano za tvoju smjenu? Bolje da popričamo u uredu.”

Abbie nije mogla vjerovati, glas mu nije ni najmanje zadrhtao, nije bilo ni traga nekakvu oklijevanju. Rekao je to poput pravog profesionalca.

A i bolje da je bilo tako, zaista. Bar je jedno od njih bilo hladne glave.„Žene i mijenjanje smjena. Pokora mojeg života.” Des zatrese glavom u stilu mi

muškarci se razumijemo pa dobaci Hewu: „Kad budeš gotov ovdje, možeš li istovariti božićne zvijezde? Vratit ću se za pet minuta.”

52

Gore, on za sobom pomno zatvori vrata ureda.„Dobro, reci mi što se dogodilo? Jesi li se suočila s njim?”Jesu li iza radijatora bile skrivene uređaji za prisluškivanje? Je li netko čučao ispod stola?

Abbie, suhih usta, odgovori: „Jesam. Ali nije bilo ono što sam mislila. O, Bože, ovo je tako komplicirano...”„Je li gore nego što si mislila? Ili bolje?” Des joj je na licu tražio naznake odgovora.Abbie počne zapinjuči, no riječi joj počnu dolaziti same od sebe i ona ubrza objasnivši

sve. Cijelu tužnu i tragičnu situaciju. Naposljetku joj se oči ispune suzama i ona izusti: „Eto, bar je jedna stvar dobra. Tom me ipak nije prevario.”

„Znači... nećeš ga ostaviti?”„Naravno da ga neću ostaviti! On je moj muž i ja ga volim.” Abbie nadlanicom obriše

lice. „I nije učinio ništa loše.” „O. Dobro. Pa, pretpostavljam da ne bi ni željela.”„Ali sad je pogotovo važno da on ne dozna za, znaš... ono što se zamalo dogodilo, ovaj,

neku večer.”„Misliš u subotu?” Des je izgledao iznenađeno. „Kad smo zajedno proveli noć?”„Joj, nemoj tim riječima!” ona panično zavapi. Bog zna koliko joj je trebalo da je sad

podupre pa usrdno zatrese glavom i zamoli ga: „Jednostavno to moramo zaboraviti. Potpuno.” Desu se objese ramena. „Dobro, nemoj paničariti. Ako je to ono što želiš, to ćemo i napraviti.” Vidjelo se da ga je rastužilo to što su nade koje je gajio i dotjerivanje u koje se samoinicijativno bacio bili uzaludni. On razvuče otužni smiješak, mahne rukom u zraku kao da je nešto obrisao i reče: „Eto, zaboravljeno. Nestalo.”

Pretvarati se da je sve u redu kad ništa nije bilo u redu, bio joj je strahovit napor. Kad je u šest sati stigla kući, Abbie je već bila iscrpljena od svega. A da stvari budu još gore, Magda i još nekoliko žena s posla primijetile su da se Des dotjerao. Cijeli su ga dan zadirkivale, dobacivale pitanja, primjerice je li se zatreskao u neku, i pokušavale pogoditi prema kojoj je to gajio osjećaje. Očekivale su da im se i ona u tome pridruži. Bila je primorana predložiti u šali da bi to mogla biti vitka plavuša koja je svaki tjedan dolazila u centar i kupovala vreću zrnja za ptice.

Tek što je ušla u kuću Tom, koji je baš taj put stigao ranije, već se je požurio pozdraviti je. Sjajnih očiju, objavio je: „Odgovorila nam je.”

Abbie uspije sakriti iznenađenje. Prošlu su noć zajedno sastavili email i poslali ga na Georgijinu adresu. Dok je gledala Toma kako je kliknuo na Pošalji, dijelom se molila da im se ona više nikad ne javi.

Ali, naravno, to se nije dogodilo, za kaznu što je bila tako neraspoložena i nikakva podrška, odgovor je stigao dvostruko brže. Pošla je za njim u dnevni boravak, gdje je bilo računalo, i stala iza njega, a on je sjeo i opčinjeno se zabuljio u email na ekranu.

Bok, tata!O, Bože, supeeeeeeeeeeeer je što to mogu reći! Ne možeš ni zamisliti koliko sam uzbuđena zbog ovoga. Mnogo ti hvala što si mi odgovorio (konačno!!). Zvučiš baš kulerski. A zašto i ne bi? Pa ti si moj tata! Juhu, upravo sam to opet rekla! O. K,

53

smiri se, nisam potpuna luđakinja, samo sam previše ushićena, ako već nisi primijetio.Kad se možemo vidjeti? Ja sam sad u Newcastleu, ali mogu doći dolje kad god poželiš. Što kažeš na ovaj vikend, bi li ti to odgovaralo? Molim te, reci da! Ukrcat ću se na vlak u petak, a ti me možeš dočekati na stanici, bit će to kao u filmu, nemaš pojma koliko sam o ovome sanjala! Pričam li bez veze? Oprosti, tata, bit ću normalna kad se sretnemo, obećavam.Javi ako ti odgovara petak. JEDVA TE ČEKAM VIDJETI!!!Pusa. Pusa. Pusa.Tvoja davno izgubljena kćiGeorgiaXxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

To je bilo to. Riječi su gotovo iskakale s ekrana. Gotovo su, posute šljokicama, blještale, plesale i svijetlile u neonu. Tom je i dalje opčinjeno gledao u njih. Bilo joj je drago što stoji iza njega i što joj ne može vidjeti lice pa reče s usiljenom vedrinom: „Čini se da si je usrećio!”

Kad su jučer sastavljali email, Tom je Georgiji bio rekao za svoj brak i naglasio koliko su je oboje željeli upoznati. No dobro, to baš i nije bila istina, ali ona sigurno ne bi željela čuti takvo što, zar ne?

Ali u Georgijinu ushićenu emailu nije bilo ni spomena o njoj. Pismo je bilo upućeno isključivo Tomu. I bilo je jasno, ako se nju pita, da joj je samo stalo upoznati oca.

Abbie s mukom proguta. Bilo joj je kao da ne postoji. Niz obraz joj klizne suza. Prekasno primijeti da je Tom gleda u odrazu na ekranu računala.

On se okrene rekavši joj: „Želi nas oboje upoznati.”„Sve je u redu. Nema veze.”„Ona ima osamnaest godina, u tome je stvar. Poslala je email i ne razmislivši.”„Tome, ne moraš je opravdavati. Ja joj nisam bitna.”On poprimi bolan izraz lica. „Nije istina.”„Slušaj, možda je najbolje da se ti nađeš s njom.” Abbie zavrti glavom: u paralelnom

svemiru Georgia bi bila njezina kći, a ona Georgijina majka. Ali nije ispalo tako. Umjesto toga, bile su strane jedna drugoj i tu se ništa nije moglo napraviti. „Bit će vam oboma lakše ako vam ja ne dođem tamo držati svijeću. Ona me ne želi upoznati.”

Opojni mirisi kuhinje s pet zvjezdica širili su se noćnim zrakom pa vrećica običnog čipsa i boca mineralne i nisu bili bogznašto.

No, i to je bio posao vozača. Cleo je čekala na parkiralištu restorana i, ako ćemo za pravo, nije ni smjela jesti čips u automobilu. Ipak, bila je jako pažljiva da ne prospe mrvice, a osim toga, klijenti koji su na kraju večeri trebali isteturati van teško da bi na stražnjem sjedalu opazili i odraslog polarnog medvjeda.

Znala je kako stvari stoje jer je jedan od njih već dvaput izlazio, ispričavao joj se što ih mora čekati i frfljao kako će po svoj prilici biti tu još neko vrijeme. Ona mu se zauzvrat strpljivo nasmiješila uvjeravajući ga da je sve u redu i kako nema problema te da ona uživa

54

čekajući.Pa zašto i ne bi? Nakon jedanaest sati plaćalo se dvostruko, a njihova će osiguravajuća

tvrtka platiti popriličan račun.Pa ipak je bila riječ o izvršnim upraviteljima koji su mnogo radili i bili uspješni u poslu -

ovo je bila njihova božićna proslava i imali su pravo uživati. Cleo im nije zamjerala to što se zabavljaju. Čekala je u toplom autu, radio joj je pravio društvo i imala je dobru knjigu za utući vrijeme.

A i mobitel na suvozačevu sjedalu, koji je zazvonio u jedanaest i dvadeset navečer. Sigurno je Gunđavi Graham, kojeg je zanimalo je li ih već povezla.

Ali, pogledavši na zaslon, ona shvati da joj je broj nepozat. Cleo je poznavala ljude koji se na takve pozive jednostavno nisu javljali, ali ona si nije mogla pomoći, za nju su oni bili poput kartica koje izvlačiš u Monopolu. A ako je to opet zvao Will kako bi je molio da se predomisli... samo će poklopiti.

„Halo?” čar je bila u pogađanju zašto je zovu. Je li osvojila drugo mjesto na izboru ljepote i zaradila dvadeset funta? To joj je bilo najdraže; kad bi kao dijete izvukla tu karticu, doista se običavala osjetiti lijepom. Ili će je kazniti zbog prekoračenja brzine?

„O... bok! S kim pričam, ako smijem znati?”Cleo se smrzne. Možda ju je zbog grizodušja već hvatala paranoja, ali glas je bio ženski,

i iako se ta neka dobro trsila zvučati opušteno, svejedno ju je odavala zamjetna napetost. Sranje, nije valjda Will sve ispričao svojoj ženi?

Iako, ako je to napravio, zašto ju je onda pitala za ime?„Molim? Slabo vas čujem, linija je doista loša.”. Ona zašuška vrećicom čipsa i povisi

glas. „Oprostite, s kim pričam i što želite?”I pomoli se da ne dobije odgovor: „Želim ubiti kučku koja se praši s mojim mužem. I,

samo da znaš, tu sam, stojim iza tvog auta.”No, umjesto toga, žena reče tim pomalo napetim glasom: „Dobila sam ovaj broj da ga

nazovem. Možete li mi reći kako se zovete?”„Oprostite, signal se gubi...” Cleo počne gužvati i šuškati vrećicom pokraj mobitela, a

zatim ga ugasi. I baci na sjedalo suvozača. Onda se suhih usta, u krivnji i strahu, zabulji u nj. Nije bila samo paranoična, zar ne? Nije bilo sumnje oko toga tko ju je zvao. Willova je žena, na ovaj ili onaj način, našla njezin broj i bila dovoljno sumnjičava da je nazove. A to je značilo da nije mogla biti sigurna da je muž vara, ali je zato sasvim sigurno sumnjala u to. Osim, naravno, ako nije mislila da se na Willa namjerila kakva besramna droljica koja zaslužuje da je se pronađe i kazni jer se usudila oteti joj muža... a brat joj je, srećom, profesionalni ubojica i nema mu draže stvari nego naći i mučiti kučku koja se petlja u brak njegove sestre...

„Aaaaaaaa!” Cleo vrisne kad su se otvorila stražnja vrata. Noga joj poskoči u zrak, a iz vrećice poleti čips... mili Bože, zaboravi na profesionalne ubojice, prije će je dotući vlastita savjest.

„Joj, oprosti, oprosti, jessi li zasspala? Sšššš, nećemo je buditi, malo je zasspala...” Mervyn, najdeblji od upravitelja osiguravajuće tvrtke, stavi kobasičasti prst na usne i svali se na stražnje sjedalo uz fljaaas.

„Nisam spavala.” Ona iskoči iz auta kako bi pridržala vrata drugima koji su ga slijedili pa

55

na brzinu otrese mrvice čipsa sa svoje modre suknje. „Samo ste me malo prepali. Tako, samo pažljivo; da ja pričuvam tu bocu za vas? Jeste li se svi lijepo proveli?”

„Fenomenalno. Trebala si ući i pridružiti nam se. Dobro bi se zabavila s nama.” Tamnokosi joj se samouvjereno naceri.

„Da, to bi bilo lijepo, ali netko mora ekipu odvesti kući.” Nasmijavanje pijanih klijenata ulazilo je u opis posla. Cleo pridrži vrata dok su svi posjedali pa reče: „Svi privežite pojase.”

„Ljepotica si, znaš? Zar tvom momku ne smeta što radiš ovaj posao?”Cleo se nasmiješi. „Svatko mora od nečega živjeti.”„Mma njega zzanima imaš li momka?” debeli joj se ponudi objasniti.„A je li? Želite li slušati glazbu dok se vozimo?”„Ona sse pretvara da je neossvojiva. Bože, kako volim kad žene to rade. Sssrećo, koliko

ti je godina?”„Sedamdeset šest.”„Ddoista? To je sssjajno, ne izgledaš ni dan sstarija od ssedamdeset tri.”Njegov prijatelj žalobno doda: „Vidiš, Merv, tu griješiš, prijatelju. Žene sigurno ne vole

kad im se govore takve stvari.”Zadirkivanje se nastavilo još neko vrijeme, a onda utihnulo kad su putnici na stražnjim

sjedalima upali u kolektivnu pijanu obamrlost. Cleo je uživala u tišini - ako se izuzme veprovsko hrkanje debelog Merva - i vozila niz cestu u Bristol. Četrdeset minuta poslije, zaustavi se pred prvom adresom, otvori stražnja vrata i potapše tamnokosog po ramenu.

Otvorivši oči, on razvuče pijani smiješak. „Hej, ljepoto!”„Hej.” Cleo odmakne glavu kako bi izbjegla onaj najžešći udar alkoholnih isparavanja.„Stigli ste kući.”On poviri kroz prozor. „Već? To je bilo brzo.”„Nastojimo da nam klijenti budu zadovoljni, gospodine.” „S tobom su zasigurno

zadovoljni. I zovem se James”, reče dok se s mukom izvlačio iz auta. „Ne Gospodin.”Bio je u kasnim četrdesetima, sav zgužvan i naroljan, ali još dovoljno samouvjeren za

udvaranje. On otvori novčanik, izvadi svoju posjetnicu i pritisne je Cleo u ruku. „Izvoli, to sam ja. Slušaj, što kažeš da se ti i ja uskoro negdje nađemo? Daj mi svoj broj i nazvat ću te.”

„Hvala na ponudi, ali...”„Ne govori ali. Aaa, mrzim kad djevojke kažu ali.” On namjesti dureći izraz malog

dječaka. „Daj, živi malo! Dobro bismo se zabavili, obećavam ti. Koji ti je restoran najdraži?” On izvadi mobitel i upitno pogleda u Cleo. Ljuljao se na nogama čekajući da mu ona izdiktira svoj broj.

Cleo mu pokaže iza njega i reče: „Mislim da vas netko čeka.”James se okrene i zastenje: „Zaboga, zašto ona ne spava?”Žena je bila u mekanom ružičastom kućnom ogrtaču i stajala prekriženih ruku zbog

hladnoće. Kad se uputila prilaznom stazom, čulo se kako joj šljapaju velike čupave papuče.„Uvijek se mora pojaviti i pokvariti mi zabavu”, progunđa James i nasloni se na auto.„Bok. Jesi li se lijepo proveo?” Vidjevši posjetnicu u Cleinoj ruci, ona nastavi: „Zašto si

joj to dao? Jesi li gnjavio jadnu djevojku? Uuuu, smrdiš po alkoholu.” Jamesova žena nagne glavu kako bi promotrila putnike koji su hrkali u autu pa dobaci Cleo: „Oprosti, dušo, kad popije koju, onda misli da je George Clooney... ha, da bar jest! Hajde, moj Clooniću, upadaj

56

unutra i pusti je da radi svoj posao.” Ona ga pogura u smjeru kuće i doda: „Zašto bi, pobogu, jedno tako lijepo stvorenje zanimala stara budala kao ti?”

Posrćući stazom, James promrmlja poput svadljivog školarca: „Uvijek vrijedi pokušati.”

57

12. poglavlje

Ružičasti kaput, tirkizni šal; ružičasti kaput, tirkizni šal; ružičasti kaput, tirkizni šal. Abbie su riječi bubnjale u glavi u istom ritmu u kojem joj je srce lupalo kad je vlak usporavajući stigao na postaju Temple Meads. Vrata se otvore, putnici nahrupe na peron te se rijeke njih zapute prema izlazu.

Ovaj je bio taj, u ovom je bila Georgia. Tinejdžerica u ružičastom kaputu i s tirkiznim šalom svakog će trenutka sići s vlaka i ona će je vidjeti - djevojku koja je trebala biti njezina kći.

I tad se dogodilo. Tom je stajao pokraj nje kad je zvučno udahnuo i rekao pažljivo odmjerenim glasom: „Eno je.”

Abbie mu stisne ruku, a onda je pusti. Dok je djevojka pogledom pretraživala prostor iza perona, ona se odmakne od Toma. Iako je on bio inzistirao da večeras pođe s njim, prvi je susret ipak pripadao ocu i kćeri. Iščekujući nadolazeće, Abbie se pritaji otraga, odakle je vidjela Toma kako podiže ruku i kreće prema ogradi.

Georgia se zagledala u Toma, a onda srdačno nasmijala. Sljedeći je trenutak ciknula od ushićenosti, tutnula kartu zatečenom kondukteru i zatrčala se preko perona da bi se, odjednom, na dva metra od Toma, zaustavila i izvadila mobitel. Stala je pritiskati neke tipke, a onda podigla mobitel kako bi mu snimila lice i tada sva sretna uzviknula: „Bok, tata!”

Zatim je zbacila svoju naprtnjaču i bacila se Tomu u naručje poput projektila Exocet.Abbie ih nije mogla gledati, ali nije mogla ni svrnuti pogled. A gledali su i drugi ljudi,

gurkali se i smiješili pretpostavljajući da se njih dvoje nisu vidjeli tjednima ili čak mjesecima.Tad su se otac i kći maknuli u stranu i bez riječi zagledali se jedno drugom u oči. Abbie

se od zavisti i osjećaja praznine usukao želudac. Svojim srcolikim licem, vitkom figurom i dugom valovitom platinastom kosom, Georgia je nalikovala na majku, no nesumnjivo se vidjelo da je i Tomova. Kao i na fotografiji, imala je iste jagodične kosti kao i on, identičan oblik usana. A čak i s ove udaljenosti moglo se vidjeti da imaju istu azurno plavu boju očiju.

Abbie je gledala kako Tom djevojci nešto govori te je zatim vodi prema mjestu gdje je stajala, ispred ulaza u postaju. Bilo je očito da je ponosan, iako se silno trudio to ne pokazati.

„Abbie, ovo je Georgia.”„Bok, drago mi je.” Georgia joj uljudno pruži ruku. „Nije li ovo sjajno? Pogledaj, sve

sam snimila na mobitel! Samo čas, pustit ću snimku opet...”Abbie je grlo bilo toliko stisnuto da je jedva gutala, no morala je stajati i smiješiti se i

gledati kratku snimku na malom ekranu mobitela.

58

Dvaput.A onda još jedanput, za treću sreću najveću.„Ovo ću čuvati zauvijek.” Georgia pritisne mobitel na grudi. A onda stane licem uz

Tomovo i reče: „Hajde, slikaj nas još jedanput. Sličimo li? Ma sličimo, zar ne da sličimo? Pogledaj nam oči.”

Nekako su s postaje došli i na parkiralište. Georgia je svoju naprtnjaču hitnula u prtljažnik i automatski zauzela mjesto suvozača kako bi mogla sjediti pokraj Toma. Dok ju je slušala kako uzbuđeno brblja, Abbie se, onako prognana na stražnje sjedalo, osjećala isključeno kao nikad do tad. Mogla se tako voziti i u prtljažniku.

Kad su stigli u Channings Hill, Georgia izađe iz auta i promotri kuću koja je bila u mraku, no zato je drveće u prednjem dijelu vrta za Božić bilo okićeno bijelim treperavim svjećicama.

„Ovdje ste živjeli i prije nego što sam se rodila.”„Da”, Tom potvrdno kimne. „Sviđa nam se ovdje.”„Lijepo je.” Ona krene za njim prilaznom stazom. „Znači, da me je mama dala vama, kao

što je trebala, odrastala bih ovdje.”„Tako je.” On otključa ulazna vrata pa je uvede u dnevni boravak i stane paliti svjetla.Vidjevši drvce, Georgia pljesne rukama. „Imate pravo božićno drvce! Cijeli sam život

željela pravo. Ali mama bi svaki put rekla da za njima treba mnogo čistiti.”Propustili su osamnaest Božića. Abbie izusti: „Da pristavim čajnik? Da svi lijepo

popijemo čaj?”„Ne, hvala, ja ne pijem čaj. Ja ću kavu.” Georgia pograbi Toma za lijevu ruku, ispruži

svoju i uzvikne: „Vidi, imamo isti oblik prstiju. Strava!”„Ovaj, piješ li je sa šećerom?” upita Abbie.„Ovo je ludo! Možeš li pucketati zglobovima prstiju? A možeš li palac saviti unazad da ti

dotakne zglob ruke?”Abbie je u kuhinji pokušavala otvoriti kutiju keksa koje je kupila za tu prigodu. Dok je

čekala da u čajniku zakipi voda, u sebi je ponavljala abecedu unazad. Onda je pokušala odbrojavati unazad po sedam, počevši od dvjesto. To joj je trebalo odvući pozornost od onoga što se događalo u kući... što ju je, naravno, boljelo više nego da je Tom imao bilo kakvu izvanbračnu vezu.

U svakom slučaju, nije joj pomoglo. Knedla u grlu samo je rasla, a djevojka, koja je trebala biti njezina kći, u dnevnom se boravku nije prestajala smijati i klicati te uspoređivati dijelove tijela s čovjekom koji joj je doista bio otac.

Abbie otvori stražnja vrata i izađe u vrt. Konačno je mogla pustiti suze, i to joj je donijelo olakšanje. Klizile su joj niz obraze i u trenutku se hladile. Sigurno je doista grozna osoba kad joj je sve ovo toliko smetalo, ali jednostavno si nije mogla pomoći. Tek sad je shvatila u kakvu je sretnu, nekompliciranu i ugodnu braku bila.

Georgijin je dolazak sve pokvario. Abbie se nadala se da će, čim posjet za vikend bude gotov i njezina radoznalost utažena, djevojka opet nestati i pustiti ih da nastave sa svojim životom.

Ah, nada umire posljednja.Uto su zaškripala i otvorila se kuhinjska vrata, a Abbie brže-bolje obrisala lice kako Tom

59

ne bi primijetio da je uzrujana. Ali kad se okrenula, shvatila je da figura koja se ocrtavala na vratima nije Tomova.

„Hej?” Zureći u mrak, Georgia dobaci: „Jesi li dobro?”„Jesam, jesam. Samo mi je... trebalo malo svježeg zraka. Gdje je Tom?”„Otišao je gore u kupaonicu.” Na trenutak zastane. „Zar plačeš?”„Naravno da ne plačem!” Ovo je, tehnički gledano, bila istina jer su joj od srama što ju je

zatekla suze odmah presušile.Ali Georgia je već stizala preko vrta. Kad joj je došla nadomak, zagleda joj se u lice i

reče: „Lažljivice.”Abbie skupi svu snagu. Iako je bila odrasla osoba, nije se tako osjećala. „Doista, dobro

sam. Vrati se u kuću. Eto me za minutu.”Georgia se ne pomakne. „Mrziš li me?”„Ne. Ne.” Abbie zavrti glavom i reče: „Nikako te ne mrzim.”„Onda mamu. Sigurno mrziš moju mamu.”O, Bože, ovo je bilo teško. „Ne mislim da je mržnja prava riječ za to. Ali da, zbog onog

što je napravila... bila sam vrlo nesretna.” A i ovo je bilo krajnje neodgovarajuće objašnjenje, no kako bi joj to drugačije rekla?

„Nije bilo namjerno”, dometne Georgia. „Sve mi je ispričala, sve što se dogodilo. Kad se bila odlučila na to, doista vam je željela pomoći. Ali poslije, čim je doznala da je trudna, počela je shvaćati da doista nosi dijete. I počela se drugačije osjećati, uhvatila ju je panika...zapravo se zaljubila u mene, iako se još nisam bila ni rodila, iako sam bila ovolika.” Georgia pokaže rukom na kojoj su se palac i kažiprst gotovo dodirivali. „Shvatila je da ipak ne bi mogla podnijeti da me nekom mora dati.”

Abbie kimne, to joj nije mogla zamjeriti.„Rekla je svojoj majci, mojoj baki, i njih dvije odlučile su da će se zajedno brinuti o

meni”, nastavi Georgia. „Ali da su onda za to rekle tebi i Tomu, ti bi poludjela i gnjavila je da se predomisli, čak bi možda otišla na policiju i svima bi bilo teško. Zato joj je bilo lakše slagati i reći da nije trudna. Što je, ako mene pitaš, bilo pošteno.” Ona slegne ramenima. „U tim okolnostima to je bilo najbolje što je mogla napraviti..”

Negdje iza njih oglasi se Tom: „Što vas dvije radite vani?”„Ništa. Samo pričamo.” Georgia, koja je na sebi imala samo majicu kratkih rukava,

zacvokoće zubima: „Ne mogu vjerovati da stojimo vani na ovoj hladnoći.”„Je li ti nedostajao otac dok si odrastala?” Abbie ju je morala upitati.„Pa, doista ne znam. Možda malo, katkad. Teško je znati nedostaje li ti nešto što nikad

nisi imala.” Georgijini zubi zabljesnu u tami. „No baš je super što sam ga sad upoznala.”Abbie se podsjeti da je u tome i bila poenta. Sve ovo bilo je za Georgijino dobro, ne radi

njih dvoje.„I žao mi je ako si zbog mene plakala”, nastavi Georgia.„Sve je u redu. Nisi ništa kriva.”„Da me mama nije odlučila zadržati, ti bi bila moja majka.” Ona zavrti glavom, od čega

joj se rastrese plava kosa. „To je totalno ludo.”„Znam.”„Ma riječ je o tome da se cijeli život pitam tko mi je otac i da ga želim upoznati.”

60

Abbie kimne. „Znam.” Bože, zvučala je kao pokvarena ploča.„Ali, bez uvrede, nisam provela sve ove godine pitajući se tko mi je majka”, reče

Georgia, „ona je uvijek bila tu.”Sad je već bilo glupo, nije mogla opet reći „znam”. Premišljajući se što bi drugo rekla,

Abbie dometne: „Naravno da jest.”„Što se ovdje događa?” Tom dovikne s kuhinjskih vrata. „Planirate li vas dvije ostati vani

cijelu noć?”Drhteći, Georgia se čvrsto obgrlila rukama.„Mogao bih zapaliti lomaču”, dobaci Tom.Georgia upitno pogleda Abbie. „Šali se?”„Na to ćeš se morati naviknuti - na smisao za humor svojeg oca.” Smiješeći se, Abbie

doda: „Idemo prije nego što dobijemo ozebline. Hajdemo unutra.”

61

13. poglavlje

„Upravo sam ih vidjela kako odlaze.” Cleo odmota žarko ružičasti šal s vrata i zagrli sestru. „Kako je bilo?”

Abbie uzdahne. Bilo je kasno nedjeljno poslijepodne i Tom je vozio Georgiju na autobusnu stanicu. Georgia je posljednja dva tjedna provela s prijateljima u Newcastleu i sad se vraćala u London, u stan u Paddingtonu, gdje je živjela s majkom.

„Pa sad, pretpostavljam da je moglo biti i gore.” Bar je s Cleo mogla iskreno razgovarati. „Djevojka je mila. Ali drago mi je da je to završilo.”

„Završilo?” Cleo je sumnjičavo pogleda. „Misliš da će vas sad ostaviti na miru?“„Držim palce.” Abbie zasuče rukave pa nalije toplu vodu i deterdžent u sudoper. Provela

je sate i sate pripremajući zahtjevno pečenje za večeru i bilo bi lijepo da su joj Tom i Georgia predložili da se odmori i ponudili se oprati suđe, ali naravno da im to nije palo na pamet.

A samo zato što je držala palce, nije značilo da će joj se želja i ostvariti.„Baš sam se pitala želi li ostati i za Božić.”„I ja sam, ali nema straha. Ide u Portugal s majkom. Patty ima nekog tipa koji joj je nešto

poput momka, i on živi tamo.” Abbie podsmješljivo doda. „I ima golem bazen.”„Onda dobro. Možda joj sad kad je upoznala Toma to više neće biti toliko novo i

zanimljivo.”I Abbie se tome nadala. No nešto joj je ipak govorilo da će stvari biti drugačije. Ona

navali strugati tanjur pa upita: „A što ima s tobom? Je li bilo još čudnovatih telefonskih poziva?”

Cleo se strese. „Hvala Bogu, nije. Možda to ipak nije bila njegova žena.”„Vjerojatno je netko dobio krivi broj, a ti si se bezveze izludjela oko ničega.” Abbie je

bilo dovoljno i njezine muke, no svejedno joj je bilo žao sestre, koja nikad nije imala sreće s muškarcima. Cleo se u adolescenciji bila zakačila ne samo za jednog navodnog šarmera koji bi na duge staze ispao nimalo šarmantan. Otada je postala oprezna i vrlo izbirljiva, odbijajući se dovesti u situaciju u kojoj bi je netko mogao opet povrijediti. „Znaš što, kako bi bilo da ti za Božić darujemo detektor laži? Tako, kad sljedeći put nekog upoznaš, najprije ga lijepo odvedi na ispitivanje.”

„Uuu, to bi bilo sjajno!” Zabljesnu joj oči. „Bože, baš bih voljela jedan takav! Zamisli samo što bih sve mogla doznati i koji bih kaos mogla izazvati!”

Abbie dohvati sljedeći tanjur. „Kao ono kad si bila obojila kosu pa je ispala drečavo ljubičasta, a ti si me pitala izgleda li užasno?”

62

„Znala sam da lažeš.”„Samo sam htjela da budeš zadovoljnija sobom.”„A kad je riječ o laganju, i sama znaš kakvo je ovo mjesto.” Cleo napravi grimasu.

„Sinoć su u lokalu ogovarali Georgiju. Braća O’Brien zbijala su šale da Tom okolo švrlja. Čini mi se da neki ljudi jednostavno ne žele vjerovati u priču o surogatskoj majci.”

„Super.” Abbie je takvo nešto i očekivala, no svejedno ju je zaboljelo. Život u malom mjestu imao je svoju lošu stranu - ogovaranje. Čim su mještani primijetili kako Georgia nevjerojatno nalikuje na Toma, morali su za to naći neko objašnjenje, a onda je uslijedilo znakovito kimanje glavama.

„Ali ne brini se, oprala sam ih pred svima. Rekla sam im da nitko od nas nije upoznao sretniji par od tebe i Toma i da je bolesno što su to uopće pomislili jer Tom nikad nije napravio niti bi, nešto tebi iza leđa. Rekla sam da vas dvoje imate savršen brak.”

O, Bože. „Nisi trebala, ali hvala.” Abbie je opet sustizala krivnja pa se još zdušnije bacila na pranje suđa. „Je li lokal bio pun?”

„Krcat! U svakom slučaju, O’Brieni su dobili svoje. I tako su vjerojatno ljubomorni na tebe i Toma”, nastavi Cleo. „Pa svi znaju da se žena Barryja O’Briena bila spetljala s onim tipom iz garaže koji je uvijek dolazio kod njih popraviti joj auto’.”

Abbie se pjenom deterdženta zapljusne po petrolejski plavom džemperu od angora vune i nastavi žustro strugati već očišćenu posudu za umak. S Cleo je mogla otvoreno pričati o mnogo toga, ali neke su granice ipak postojale. Ona je od njih dvije bila starija, sretno udana, situirana sestra, koja je još bila uzor Cleo.

Ne, nipošto joj neće ispričati za Desa Kilgoura. Cleo bi se zaprepastila. Neke je tajne morala zadržati za sebe.

„Nikad mi prije to nije palo na pamet”, Cleo sanjivo nastavi, „ali mogla bih to potražiti na internetu.”

„Ženu Barryja O’Briena?”„Ma neee.” Cleo je još po nečemu bila posebna: mozak joj je mogao skakati iz jednog

slijeda misli u drugi poput ose u boci. „Vidjeti postoji li tvrtka koja prodaje te uređaje, pa da sama mogu raditi testove za otkrivanje laži.”

„Znaš, doista ne želim zvučati kao stara jadnica koja pokvari svako veselje”, reče Cleo, „ali ako me još netko srdačno upita jesam li spremna za Božić, možda ću početi vrištati, udarati nogama o pod i ih mlatiti po glavama granama imele.”

„Ili im možeš zapjevati. Božićne pjesme”, dobaci Ash. „To će im biti lekcija koju neće zaboraviti.”

Cleo ga uštipne. Bio je Badnjak, a njih dvoje sjedili su u lokalu na stolicama uz prozor poput dva stara čangrizavca. „Uostalom, zašto ljudi to uvijek govore? Ima li ikakve razlike u tome jesmo li spremni za Božić ili ne? Božić je za dva sata, prema tome, sad je prekasno da idem bilo što raditi.”

„Ma!” Abbie mudro kimne složivši se. „To je čista prijetvornost.”„Znaš što? Imam dvadset devet godina i sjedim ovdje s tobom iako to nema veze s onim

kako sam očekivala da ću provesti Božić.” Cleo lizne prst i pokupi preostale slane mrvice iz vrećice čipsa.

Ash otpije gutljaj piva. „Kraj tebe se osjećam tako posebnim.

63

„Ma znaš o čemu pričam. Doista sam mislila da će ova godina biti drugačija.” Zapravo je potajno maštala da će je Will zaskočiti s dvije zrakoplovne karte i odvesti je na neko bajno mjesto, barem na samo nekoliko dana. Zamisli, Božić u Parizu, uživate kao kraljevi i šećete uz obale Seine držeći se za ruke, a na nebu se, u stilu Moulin Rougea, rasprskava na tisuće zvijezda.

No ta se sretna maštarija rasprsnula kad je otkrila da Will ima ženu i djecu.„Jeste li dobro vas dvoje?” Des im nazdravi podigavši čašu, koja mu po svemu sudeći

nije bila prva, pa srdačno doda: „Spremni za Božić?”Dobro sad, Des je bio sestrin šef i nije ga mogla mlatnuti imelom. Cleo nasilu razvuče

široki osmijeh i reče: „Pa i nismo, ali nema veze.” A onda - prema onom geslu ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se - priupita: „A što je s tobom?”

Na to je Des trebao srdačno odgovoriti: „Ma, uobičajena strka, znaš već kako to ide.”No, umjesto toga, on reče: „Ne vidim nekog smisla u tome da idem bilo što raditi. Ionako

ću biti kod kuće sam.”Uuu, pogrešan odgovor. Što sad? „Ovaj... pa pretpostavljam da to i voliš, lijepo i lijeno

provesti dan...”„Ne bih rekao da volim.” Des slegne ramenima. „To je jednostavno tako.”„O. Da.” Cleo stane vrtjeti praznu vrećicu čipsa, osjećala se grozno. Desa Kilgoura nije

poznavala toliko dobro, ali Abbie je radila za njega. Očito je bio dobar šef i dovoljno dobra osoba.„Kako ti je sestra?”„Hvala, dobro je.”Des polako kimne. „Dobro... dobro.” Zastane, a onda u znak pozdrava podigne ruku i

reče: „Poželi Abbie i, ovaj, Tomu sretan Božić i u moje ime. Vidjet ćemo se na poslu sljedeći tjedan. Eto, bok.”

„Znam što ti se vrtjelo po glavi”, promrmlja joj Ash u uho kad se Des otklatario na drugi kraj lokala. „Zamalo si ga pozvala kod sestre na ručak.”

„Znam, znam.” Cleo otpuhne i nastavi. „Samo mislim da je doista grozno kad Božić moraš provesti sam. Da sam ja sama, željela bih da me netko pozove k sebi.” Ali, nije pozvala Desa. Abbie baš i nije pjevala od sreće ovih posljednjih dana i vjerojatno je ne bi oduševilo da joj sad u posljednji trenutak natovari još jednoga gosta.

„Za sve je kriv ovaj prokleti film.” Kad je naručivao prethodnu rundu, Ash je na stoliću opazio DVD. „Nikad te više neću pustiti da gledaš Zapravo ljubav.”

„Vjeruj mi, i ne želim ga više nikad pogledati.” Mislila je da će je film razvedriti. No, umjesto toga, kako se raspetljavao jedan po jedan fantastično sretan kraj, ona se zbog nesretnog završetka svoje priče osjećala samo još jadnije. Jer, priznajmo, po svoj je prilici nije čekao netko poput lika kojeg u filmu glumi Hugh Grant ili Colin Firth, koji bi je pomeo s nogu. „Ash, što će biti ako više nikad nikog ne upoznam?”

„Upoznat ćeš. Naići će neka naivčina. To se na kraju uvijek dogodi.”„Da, ali što ako se ne dogodi? Što ako završim kao usamljena usidjelica?”„Hej, pa gledaj to s vedrije strane. Moći ćeš nositi kukičani šal”, otpovrne Ash, „i

naočale na nosu.”„Mogao bi i ti. I kapicu s volančićima. Slušaj, imam ideju. Mi bismo mogli biti kao u

64

Kad je Harry sreo Sallly.” Cleo ga nadahnuto zgrabi za ruku. „Ti i ja smo prijatelji, zar ne? Zato ćemo napraviti pakt. Za deset godina... ne, bolje za pet, ako nijedno od nas ne nađe savršenog partnera, mi ćemo se oženiti.”

Ash se namršti. „Što, za bilo koga?”„Ne! Jedno za drugo, tupane.”On napravi užasnutu grimasu. „Ali ti mi se ne sviđaš. Nimalo.”„Dobro, dobro.” Zapravo ju je baš zaboljelo što je to morala čuti. „Ne sviđaš se ni ti

meni.”„A ti si me nazvala tupanom.”„Pitam se zašto.”„I dalje misliš da bismo se trebali oženiti?”„Zašto ne? Nije li to bolje nego ništa? Bio bi sretan da me imaš. A osim toga, ne želim

završiti sama”, doda Cleo, „u stolici za ljuljanje i s kapicom na glavi.”„Dobro onda. Ako će te to ušutkati, onda ćemo to i napraviti. Za pet godina, ako nijedno

od nas dvoje ne bude u vezi, oženit ćemo se. Jedno za drugo.”„Super.” Cleo zadovoljno kimne. No dobro, sad se bar osigurala. Možda nije bilo

romantično, ali bilo je praktično.„A ako me ovo ne natjera da požurim naći djevojku”, reče Ash, „onda ne znam što hoće.”

65

14. poglavlje

U bristolskoj je zračnoj luci bila gužva: vrvjela je ljudima koji su dolazili, odlazili ili dočekivali druge. Cleo je, držeći ploču s imenom putnika pod rukom, čekala u zaleđu vreve i motrila vrata koja su se klizno otvarala kako bi propustila još jednu rijeku putnika koji su dolazili.

Ovdje je trebala pokupiti klijenticu koja je dolazila iz Amsterdama, gospođu Corneliu Van Dijk, za čije prezime nije bila sigurna kako se izgovara. No valjda ga neće morati izgovarati. Trebala ju je odvesti u Hotel du Vin na ručak, a potom, sve do šest sati, voziti gdje god se ovoj prohtije. O njoj je znala samo kako se zove, no Cleo je, kao i uvijek u takvim prigodama, u glavi već bila zamislila kako gospođa Van Dijk izgleda u cijelosti. Bit će visoka i sjedokosa, u šezdesetima i tanka kao hrt. Nos će joj biti dug i zašiljen, mogla bi nositi neobičan šešir i čak bi mogla imati zašiljenu bradicu i brkove...

No dobro, to vjerojatno neće. Ali njezin školski profesor likovnog obožavao je slikara Van Dycka, a kad jedanput stvoriš viziju u glavi, teško je...

O, Bože, tko je to dolazio kroz staklena vrata?!Cleo na trenutak ostane zapanjena, kao što nam se uvijek događa kad nekog ugledamo

izvan konteksta. Johnny LaVenture nosio je kožnu jaknu od brušene kože boje pijeska, bijelu košulju i crne traperice. I gurao kolica nakrcana tamnoplavim putnim kovčezima. Ona baci pogled na raspored dolazaka i shvati da je upravo sletio iz New Yorka.

Nije ju trebalo upozoriti da se sagne jer u tom se položaju našla prije nego što je i pomislila. Ali mnoštvo oko nje razilazilo se i baš nije bilo zgodnih stupova ni nevjerojatno debelih ljudi iza kojih bi se mogla sakriti i, na kraju, pa što ako je i vidi?

Cleo se uspravi i shvati da ju je već opazio.Johnny joj se nasmije i priđe. „Moguljo! Oprosti... Cleo.” On zavrti glavom ispravivši se.

„Ma vidi je u uniformi, izgledaš tako otmjeno i od akcije! Jesi li došla po mene, odvesti me kući?”

Mirisao je na novu toaletnu vodu s notom limuna, koja u Cleo pobudi znatiželju. Drugačiji miris, isto namjerno izazivačko ponašanje.

„Ne, osim ako nisi u procesu mijenjanja spola.” Pokaže mu ime na ploči za doček.Johnny objesi lice. „Ne, to nisam ja. Šteta. A kako to izgovaraš?”„Van Dajk“, vedro ispali Cleo.On se na trenutak namršti. „Doista? Sigurna si da nije Van Dik?”Kvragu, provjeravao ju je. Jer on je to zasigurno znao. Nastojeći promijeniti temu, Cleo

66

kimne glavom na njegovo brdo putnih kovčega i reče: „Mora da te ta dodatna prtljaga koštala pravo bogatstvo.”

„Tu je sve što imam.” On potapše kovčeg na vrhu.„Zašto?”„A što misliš?” Johnny naglašeno podigne obrvu. „Ravenswood se još nije prodao. Netko

je uspio utjerati strah u kosti jedinim ozbiljnim kupcima. A takvo mjesto ne možeš ostaviti da stoji prazno. I zato se selim iz New Yorka i vraćam u Channings Hill. Na neodređeno.” On podsmješljivo opazi njezin razočaran izraz lica i na trenutak zastane. „Znam, za sve si ti kriva. Ne moraš kriviti nikog drugog osim sebe.”

Uuuh. Pa, pravo joj i budi. Napravila je nešto loše i sad je za to kažnjena.Ali on nije gubio vrijeme na utvrđivanje tog gradiva, nego nastavi. „Onda, što je s tvojim

oženjenim tipom? Oličenjem savršenstva, gospodinom New Manom?”Jer to je bio Johnny, koji nikad nije mogao odoljeti izrugivanju drugih ljudi, podsjećajući

ih na njihove mane i promašaje.„Nisam ga vidjela od one noći.” Cleo pogleda na raspored dolazaka i primijeti da je

zrakoplov iz Amsterdama sletio.„Jesi li našla novog momka?”„Ne. Ne treba mi još jedan muškarac.”„Eto, to je pravi duh!” On razvuče usne u poluosmijeh.I sad se postavljao svisoka, kao i uvijek. Ali... koju je to toaletnu imao? Potajno ga

mirišući, Cleo udahne začinsku notu limuna i pokuša je pohraniti u sjećanje. Gospođa Van Dijk trebala je stići svakog trenutka. Ona pogleda Johnnyja i upita: „Čekaš li da te netko pokupi?”

„Uvijek.” Tamne mu se oči zakrijese. „Oprosti. Da, hvala, čekam. Onda, sviđa ti se?”Namjerno zagonetan. Vjerojatno je uživao u osjećaju superiornosti, koji mu je davao

dojam nadmoći. Premda je bilo pomalo čudno što je bio tako veseo jer se vraćao u Channings Hill, s obzirom na to da je žarko želio prodati tu kuću. Ona strpljivo upita: „Sviđa li mi se što? To što sam sama? Čekanje da te netko pokupi? Puževi s lukom?”

„Moja toaletna voda. Zapravo”, ispravi se, „nije moja. Probao sam je u bescarinskoj prodavaonici, čini mi se da bi mogla biti dobra.” I nagne se prema njoj pa joj ispruži vrat da ga pomiriše. „Evo, što ti misliš?”

Kako li je samo mogao znati o čemu je razmišljala? Je li njušila po zraku kao svinja koja traži tartufe? Ne, zasigurno nije. Cleo se oprezno pomakne za centimetar naprijed i ponovno pomiriše. „Nije loša.”

„Nije loša?” Izgledao je razočarano. „Misliš, nije super, a nije ni užasna, nego... podnošljiva?”

Ovo je bilo smiješno. „Zapravo, baš je fina“, dometne Cleo. „Kako se zove?” Eto, barem će doznati odgovor, a pitanje nije zvučalo poput neke otrcane fraze iz usputnog razgovora.

Johnny se namršti. „Kvragu. Ne mogu se sjetiti.”„Pa razmisli.”„Razmišljam! Bilo je na stotine bočica. Pomirisao sam ih gomilu... a onda mi se ova

učinila dobrom pa sam je probao... i sad uopće ne znam koja je bila.”„Nije li to glupo?” Kroz hodnik za putnike u dolasku nahrupi još ljudi. Cleo je motrila

67

hoće li se pojaviti gospođa Van Dijk.„Prije bih rekao iritantno.” On se opet namršti, potegne ovratnik košulje i ponudi joj da

još jedanput pomiriše. „Zar ne prepoznaješ? Mislio sam da su djevojke stručnjaci kad se radi o toaletnim vodama. Čini se da uvijek znaju koju imaš.”

„Oprosti, ali ova djevojka to ne zna.” Ona opazi visoku ženu u šezdesetima s orlovskim nosom, odmakne se od Johnnyja i podigne ploču s imenom nasmiješivši se za dobrodošlicu.

„A dobhro, thu ste!” pristupi joj klijentica, a Cleina zamišljanja, što nije bio prvi put, ispariše u trenu. Žena s orlovskim nosom produži prema izlazu, a brineta u kasnim tridesetima, zamamnih oblina, punih crvenih usana i osjenčanih očiju, pruži joj ručku svojeg, reklo bi se, skupocjenog kovčega na kotačićima. „I ja sam thu.”

A to je samo dokazalo činjenicu da nikad ne možeš znati unaprijed. No dobro, nema veze, ionako se činila zabavnom. Cleo je vedro dočeka: „Dobrodošli u Bristol, gospođo Van...?” Ovako se snalazila kad su u pitanju bila nezgodna prezimena: ako nisi bila sigurna, pusti da ti klijenti kažu sami.

„Van Dijk.” Kadli se začuje Johnny kako upada s: Van Dajk. On joj se srdačno nasmiješi. „Ili, kako je ja volim zvati, divna Cornelia.”

Molim?„Johnny! Ljepoto, nisam znala da si thu, iza znaka.” Cornelia usklikne od sreće, zagrli ga

i napadno poljubi u oba obraza.Čekaj malo, ovo očito nije bila slučajnost. Cleo je gledala kako žena izvodi predstavu

dok je s Johnnyjeva lica brisala tragove ruža.I dalje nasmiješen, on se obrati Corneliji: „Izgledaš fenomenalno. A ovo je nova

narukvica?” Podigne joj ruku i počne je okretati; dijamanti zasvjetlucaše.„To je samo mali bošićni pokhlon.” Sjajnih očiju, Cornelia mu se povjeri „Sebi od

mene.”„Kad živiš u Amsterdamu, bio bi grijeh to ne napraviti.” Johnny je prema njoj bio pun

dragosti. „Tako mi je drago što te opet vidim.”„O, dhragi Johnny, divno je što i ja vidim tebe. No dobhro, gladna sam. Idemo li?”Cleo kimne. „Naravno. Onda, vozim vas oboje? U Hotel du Vin?”„Odlično.” Gurajući kolica prema izlazu, Johnny bezbrižno nastavi: „Prvobitno sam auto

rezervirao samo za Corneliju. Ja sam planirao doletjeti jučer. No sastanak sam imao u posljednji trenutak, a let prebacio za danas... i na kraju smo zaista uspjeli doći u isto vrijeme, što je malo čudo. Ha”, on se naceri Clei, „zar nije lijepo od mene što sam se obratio tvojoj agenciji za iznajmljivanje limuzina?”

Hmmmm. Ako se nju pitalo, to je imalo manje veze s velikodušnošću, a više s njegovim vječitim nastojanjem da bude nadmoćniji. No Cleo se nasmiješi, kimne i poslušno reče: „Da, jako lijepo. Hvala.”

Danas je vozila ponoćno plavi Mercedes S klase. Kad je kovčege spremila u prtljažnik, Cleo se odvezla s parkirališta za kraće zadržavanje i uputila prema Bristolu, i dalje bez ikakve naznake tko je zapravo Cornelia van Dijk.

Znala je samo da je trulo bogata, ako se na osnovi dijamanata nešto moglo zaključiti, i da ima zapanjujuće grudi koje su prkosile gravitaciji.

„Dobro”, reče Johnny. „Bit ćemo ovdje nekoliko sati. Hoće li ti biti dobro tu vani?”

68

Parkirali su ispred Hotela du Vin, gdje su on i Cornelia rezervirali stol za ručak.Cleo kimne. „Nema problema. U opisu je mojeg posla da mi bude dobro tu vani.”„Ako želiš, mogu ti poslati kavu.”„Hvala, ne treba.”On je oklijevao. „Čekat ćeš ovdje, zar ne?”Koja drskost! „Ne brini”, odgovori Cleo, „ne planiram otići u kupnju i ostaviti auto, sa

svim što imaš u prtljažniku, na nekom javnom parkiralištu.”„Dhragi, ne bhrini se, siguhrna sam da će nam sve čuvati.” Zabacivši sjajnu kosu,

Cornelia nastavi: „Da pođemo unuthra? Jedva čekam nešto popiti.”

Johnny se pojavio malo poslije tri sata.„Vidiš?” Cleo ustane s mjesta vozača i pokaže na auto. „Još je tu. Čak nisam prodala

tvoje stvari na eBayu.”On nagne glavu. „Izvrsno. Cornelia se otišla osvježiti. Doći će svakog trenutka.”„Je li ručak bio dobar?”„Odličan, hvala. Onda, jesi li znatiželjna vezano za Corneliju?”Kakvo pitanje, naravno da je bila znatiželjna. Cijeli je život znatiželjna... izluđivalo ju je

kad nije znala odgovore.Ona naglas izgovori: „Ne, zašto bih bila?”„Aha. Dobro.” On slegne ramenima, zabije ruke u džepove i šutne kamenčić na cesti.Nastane tišina.Tišina potraje.O, za Boga miloga! „No dobro, reci”, izusti Cleo. „Tko je ona?”„Klijentica.” Johnny se na trenutak naceri njezinoj predaji. „I to vrlo bogata. Prošle

godine umro joj je muž.”„Doista?” ona zaprepašteno upita. „Strašno.”„Pa i nije. Imao je osamdeset šest godina.”Uuuuu. Cleo se suspregne da ne napravi grimasu pa proguta i upita: „A ona ima...?”„Zamisli broj pa ga pomnoži s dva.” Činilo se da ga zabavlja objašnjavanje te priče. „Ima

odličnoga plastičnog kirurga. Ali to nije važno. Nije mi djevojka, ako si to pomislila. Prošle godine, kad je bila u New Yorku, Cornelia je kupila dvije moje skulpture, a sad je zanima i treća.”

Cleo kimne jer tako je živjela ona druga polovica. Već je to doživjela na poslu. Kad su se obični ljudi željeli počastiti, naručili bi nešto s interneta ili otišli u mjesnu trgovinu i potražili nešto što će im se svidjeti. Ali zato, kad je gospođa Van Dijk poželjela novu skulpturu u svojoj sobi za crtanje, ona je uskočila u zrakoplov i otišla se upoznati s umjetnikom.

I evo je, dolazi. Svega mu, je li doista bila u šezdesetima? Cleo joj pridrži vrata, a ona se razdragano nasmiješi Johnnyju, nadlanicom mu prijeđe preko obraza i reče: „Dušo, divno mihrišeš. Acqua di Pahrma, jesam li u phravu?”

Johnnyju se ime učini poznatim, a licem mu preleti izraz prisjećanja. „U žarko žutoj kutiji? Mislim da je to ta. Pametnice.

„Colonia Intensa.” Cornelia pomiriše s uživanjem i doda: „Uvijek sam u phravu. Znaš,

69

Cahry Ghrant ju je imao. I David Niven.”Cleo se ne usudi pogledati u Johnnyja. O Bože, Cornelia je zaista bila starija nego što su

mislili.

Bilo je pet sati. Cleo je Johnnyja i Corneliju ostavila u Ravenswoodu prije sat vremena i sad se vraćala po Corneliju, koju je trebala odvesti u Cheltenham, gdje će provesti nekoliko dana s prijateljem prije nego što se vrati u Amsterdam.

Vrata otvori Johnny i obavijesti je: „Bit ćemo spremni za koju minutu, je li to u redu?”„Dakako.” Ona krene nekoliko koraka unatrag, no on vrata otvori šire. „Nema potrebe da

čekaš u autu. Uđi vidjeti moj novi atelje.”Cleo ponese znatiželja. Nikad prije nije bila u pravom umjetničkom ateljeu pa krene za

Johnnyjem hodnikom obloženim hrastovinom.„Zapravo”, ispravi se Johnny, „to će biti moj novi atelje kad ga završim.”Soba za crtanje bila je golema, s visokim stropovima, dugim kliznim prozorima i

francuskim vratima koja su se otvarala na vrt iza kuće. S obzirom na to da je Lawrence LaVenture više mario za druženje u lokalu nego za unutrašnje uređenje, bila je u pohabanu stanju. Zidne tapete ljuštile su se i bile su oguljene na krajevima, sag je bio pun čuperaka i ni jedna od fotelja nije se uklapala. Na zidovima su bile litografije s prizorima lova, police su bile pretrpane knjigama, a televizor je, zaprepastila se Cleo, balansirao na leđima žarko crvene skulpture slona visoke jedan metar.

„Znam.” Johnny primijeti njezinu reakciju pa podrugljivo reče: „Ali tati se ovako sviđalo. Agenti za nekretnine oglašavali su kuću kao odličnu priliku za kupca koji želi na njoj ostaviti svoj trag. Što je zapravo značilo da kuću treba sasvim renovirati.”

„Slon mi se sviđa!” Cleo se približi skulpturi iznenađujuće ponesena. Autoru oči sijevnuše neobičnim i drskim sjajem.

„I tati je bio drag. To je prva stvar koju sam napravio i samo mu se ona doista sviđala.”Ona opet pogleda slona. „Ti si ga napravio?”On kimne. „Kad sam imao šesnaest.”U vrijeme kad su bili neprijatelji. Ali čak je i tada bio doista talentiran.„U svakom slučaju”, nastavi Johnny, „sad kad ću živjeti ovdje, uvest ću neke promjene.

A ova će soba biti savršena za rad.”I Cleo se tako činilo. Ona se uputi prema osmerokutnom stolu za objedovanje na kojem

su bili razbacani veliki papiri iscrtani skicama. Stane proučavati ugljenom nacrtane konje koji su pasli u polju, a tada u sobu nahrupi Cornelia i uzvikne: „Evo me, sad je sve sphremno za polazak. O, diviš se mojim phrekhrasnim konjima? Johnny će mi ih naphraviti. Zahr nije sjajan? Ja sam takva shretnica! Hfala ti, hfala ti”, kliktala je dok joj je Johnny pridržavao dug kaput od baršuna. „Eto, sve je shređeno, sve imam. Idemo li?”

70

15. poglavlje

Tjedan poslije, Cleo se vozila kući s posla kad je počeo padati prvi snijeg. U početku su to bile malene pahuljice koje su se odmah topile, a zatim sve brže i veće koje su ostajale na prednjem staklu i bijelile polja uz ceste. Jutros je na dokove Southampton odvezla bračni par: išli su na krstarenje na Karibe luksuznim kruzerom. Cleo im pozavidi pa skrene na M4 i uputi se u Channings Hill. Bilo bi lijepo kad bi napadalo točno toliko snijega da se uhvati i izgleda čarobno. Ali ne i toliko da u Gloucestershireu napravi strašan zastoj, tim više što je poslijepodne imala još jednu vožnju.

Kad je stigla nadomak mjesta, želudac joj je već glasno zavijao. Šalica čaja i tanjur vrućih peciva s grožđicama premazanih maslacem - eto, to je željela baš ovog trenutka. No, ni jedno od toga nije ju čekalo kod kuće, što je bilo frustrirajuće, ali ne i nerješivo jer će u mjesnoj trgovini uspjeti ugrabiti koje pecivo, osim ako jutros nije bila nevjerojatna navala na njih.

O da, peciva s grožđicama zapečena u tosteru i obilato namazana maslacem. Što je Cleo više mislila o njima, to joj je bilo sve teže i sve ih je više morala imati. Kad je konačno stigla u Channings Hill, ona zaustavi auto na parkiralištu ispred trgovine i iskoči van.

A vani je, Bože, bilo za smrznuti se...Ali barem je u trgovini bilo toplo. Cleo mahne Myrni iza pulta i požuri se oko središnjeg

dijela prema odjeljku za kruh, a onda naglo zakoči petama kad je ispred sebe ugledala Johnnyja. Bio je raščupan, u trapericama i majici poprskanoj bojom. Pod lijevom rukom imao je dva paketa peciva s grožđicama, zamotana u celofan.

Ona se u čudu ukoči i zabulji u njih, a onda u praznu policu, gdje više nije bilo nijednog paketa s pecivima.

Pa ovo je bilo smiješno! Je li ovo radio namjerno? Je li joj opet čitao misli?„Jutro! Ispravljam se”, Johnny pogleda na sat, „Dobar dan.”To sad nije imalo veze. Cleo pokaže na peciva. „Kupuješ li oba paketa?”On je izgledao iznenađeno. „Pa, da. Zato ih i držim.”„Znači, kupuješ... sva peciva?”„Nisu za mene osobno”, reče Johnny. „Kod kuće me čeka ekipa ličioca i dekoratera. A

ako si na tajnom zadatku i radiš za akciju Pazimo na težinu”, nastavi on, „i misliš da ću sve pojesti sam, obećavam ti da neću.”

Ma nije ovo bilo za šaliti se. Cleo je pomisao da neće moći uživati u pecivima opasno dizala tlak. Ona ispali: „Koliko ih je u ekipi?”

71

„Pet. Plus ja. Znači, svakome dvije.” Johnny se namršti. „Je li to problem?”Je li to mogla reći? Da, mogla je. „Slušaj, stvari stoje ovako. Došla sam u trgovinu jer

sam doista željela peciva s grožđicama premazana maslacem.”„O!” On kimne sa zainteresiranim odobravanjem. „Sad znam zašto.”„Zašto?”„Gospođa Clifford. S pecivima. ”Tako ti svega, bio je u pravu. Gospođa Clifford, mila i draga kuharica koja je bila glavna

u kuhinji u mjesnoj školi Channings Hilla prije toliko godina. Kad god bi pao snijeg, ona bi napravila peciva s grožđicama i donijela ih u razred naslagana na velikim poslužavnicima, raspolovljena, zapečena u tosteru i namazana maslacem. Tradicionalno, svatko bi pojeo te dvije polovice prije nego što bi izletjeli van grudati se. Kako čudno da je to zaboravila.

Znači, to što je i Johnny bio tu i kupovao peciva ipak nije bila slučajnost. To je više bio Pavlovljev refleks na snijeg.

„Svatko od nas mogao bi uzeti po jedan paket”, Cleo razumno predloži.On podigne obrvu. „Jesi li ti vidjela moju ekipu dekoratera?”„Pogledaj, imaju i palačinke Scotch! Kladim se da njih više vole.”Johnny je važno pogleda. „Nitko zdrave pameti ne bi radije jeo dosadne palačinke Scotch

nego peciva s grožđicama.”Aha, sad je doista ovo radio namjerno.„Imaju i kekse s maslacem.” Ona s police podigne paket i zatrese ga. „Keksi su najbolji.”„Jesu li?” dobaci Johnny. „Zašto ih ti onda ne kupiš?”Joj. „Jer želim peciva!”On slegne ramenima. „Pa možeš kupiti obične rolice i u njih ugurati grožđice.”„Ili bih”, otpovrne Cleo, „grožđice mogla ugurati u tebe.”Johnny se nasmije misleći da se šali. Ma nije on imao pojma tko je ona.„Dobro”, naposljetku reče. „Nećeš dobiti cijeli paket, ali ću ti dati dvije.”Da je on bio Ash, sad bi mu dobacila neki lascivan komentar kako je bolje tako nego da

ona njemu da dvije.No, on nije bio Ash. Cleo krene s Johnnyjem do blagajne, gdje je platio oba paketa. Onda

je na jednom paketu rasparao celofan, zamolio Myrnu za papirnatu vrećicu i predao je Cleo zajedno s pecivima.

„Izvoli”, ona mu zauzvrat pokuša dati pedeset penija.„Ja častim”, reče Johnny.„Hvala.” Iako bi joj bilo mnogo draže da mu ne ostaje dužna, Cleo se nije namjeravala

neprilično natezati oko pedeset penija.Kad su izašli iz trgovine, Johnny zastane pokraj prastarog Land Rovera kojim se bio

dovezao. „Možeš nas doći posjetiti ako želiš. Vidjeti što se radi. Možemo uzeti zajedničku pauzu za čaj i svi skupa u tosteru zapeći peciva.”

Oko njih zaleprša roj pahuljica. Cleo zadrhti u svojoj tankoj uniformi. „Hvala, ne bih. Imam još jedan sat do sljedeće vožnje.” I ništa, ništa joj neće pokvariti uživanje u pecivima koje je osvojila teškom mukom.

A, osim toga, u njegovoj bi ih kući zagadio miris boje.Da, sve da je i htjela tamo ići, što nije bio slučaj.

72

Johnny se izveze unatrag s parkirališta trgovine i odjuri uzbrdo. Cleo je sad već bila iznimno gladna i gotovo je slinila od same pomisli na to kako će peciva zapeći u tosteru, namazati ih maslacem Lurpak i zagristi u njihovu hrskavu, grožđicama ispunjenu i maslacem natopljenu divotu. Ona krene za njim.

Na vrhu brda Johnny joj mahne i skrene nadesno prema travnjacima. Ona se uputi nalijevo i nastavi voziti avenijom s kestenima pa prođe pokraj metalik plave fieste parkirane pokraj igrališta i zaustavi se ispred kuće.

Netko je sjedio za fiestinim upravljačem. Samo sjedio, nije pričao na telefon niti radio išta drugo. Što je bilo pomalo čudno s obzirom na vrijeme. Roditelji su tijekom toplih i sunčanih dana na igralište obično dovodili djecu, ali danas nije bilo nikoga. Pomalo znatiželjna, Cleo baci pogled dok je izlazila iz svojeg auta. Je li u autu bio muškarac ili žena? Ni to ne bi mogla reći. I što je radio sjedeći tamo? Kad je već dohvatila ulazna vrata, ona zastane i još jedanput se okrene. Je li se izgubio ili mu je loše ili...

Rarrrrrr-rarrrrr-rarrrrrr zabrujao je fiestin motor kad je vozač okrenuo ključ. Rarrrr-rarrrr-rarrrrr.

Motor nije palio. Znači zato je auto bio tu. Pokvario se. Vozač ga je pokušavao upaliti. I baš mu se za ovako ružna vremena to moralo dogoditi.

Rarrrrrr-rarrrrr-rarrrr-rarrrr. Vozač frustrirano udari rukama po upravljaču i Cleo razazna da to nije muškarac s kratkom kosom, nego žena kose zavezane u rep.

O, Bože. Želudac joj je krčao poput miješalice za cement, noge su joj već bile promrzle, a za manje od jednog sata trebala je opet izići van. Posljednja, doista posljednja stvar koja joj je sad trebala bila je pomaganje strancu u nevolji.

A da joj ponudi pogurati auto, pa će možda krenuti? I da se gotovo pa sigurno zaprška blatom i bljuzgavicom kad kotači skrhaju smrznutu lokvu?

Ili da si skuha čaj, sjedne ispred televizora i pojede dva vruća peciva s grožđicama namazana maslacem?

Ooo, Bože. Teška srca, Cleo spusti ruku s drvenog dovratnika. Nekad bi joj doista bilo draže da nije imala savjest. Život bi joj bio mnogo lakši da je mogla jednostavno uplesati kroz vrata i ne osjećati ni trunku krivnje. Ali nije to mogla napraviti. Ona polako krene preko ulice trepćući dok joj je snijeg upadao u oči i rastežući već ionako promrznute prste. Kad se približila autu, žena za upravljačem prestane okretati ključ. Gledala je u Cleo i čekala je.

O, jebem ti, o, ne, nije valjda da se ovo događa. Cleo srce poskoči u grlo kad joj se pogled susretne sa ženinim, a trenutak prepoznavanja pogodi je kao da ju je netko udario tavom. U autu je bila Willova žena - Isuse, njegova žena od krvi i mesa - i još je bila u Channings Hillu, parkirana ni pedeset metara od njezine kuće.

Čekaj, je li Will rekao svojoj ženi za nju? Zar se ona ovdje došla suočiti s njom? Ili je ovo bila... molim te Bože... samo najbizarnija slučajnost koja joj se ikad dogodila. I je li žena uopće znala s kim će razgovarati? Cleo ju je prepoznala jer je četrdeset minuta stajala u redu pred njom čekajući Djeda Božićnjaka, ali Willova se žena sigurno ne bi mogla sjetiti nje, još odonda. To je bilo nemoguće.

Što je značilo da je još postojala najmanja mogućnost da žena nije znala tko je bila žena koja je stajala u snijegu pokraj njezina auta.

Žena otvori prozor. Imala je besprijekoran ten, velike oči boje meda i sjajnu smeđeplavu

73

kosu, koja joj je bila svezana i tako otkrivala ovalno lice i iznimno lijepe uši. Kakve glupe stvari možeš primijetiti kad si u šoku.

„Bok. A, imate problema s autom?” Cleo se nikad prije nije osjećala tako britanski smiješno. Čak je te riječi izgovorila onako odsječno, kako su govorili u pedesetima. A osim toga, to je bilo potpuno glupo pitanje.

„Mmm, da. Ne znam u čemu je problem. Jednostavno mi je... crkao.”Je li joj time htjela dati do znanja što će uslijediti. Eto, bar se nije derala i optuživala je ili

iskočila iz auta i počela je tući.Suhih usta, Cleo izgovori: „Mogu vas pogurati ako želite. Možda krene na nizbrdici.”Willova je žena i dalje pozorno gledala u Cleo kao da se pitala je li ona ta ili nije. I

pritom je drhturila.„Dobro, pokušat ćemo. Hvala.”„Nema problema.” Cleo zabaci svoju torbu preko ramena, navali i upre svom snagom u

stražnji dio fieste. Bila je jaka, mogla je ona to... huuuuuuuu...Ništa. Auto ni makac. Cleo stane, zaobiđe auto i obrati se Willovoj ženi: „Morat ćete

otkočiti ručnu.”„Joj! Oprostite.”Pokušale su ponovno. Ovaj put auto lagano krene naprijed. Cleo upre jače, a onda još

jače i zaviče: „Sad probajte!” ali motor ne uhvati, a tu im je već i nizbrdica prestajala. Ma krasno, sad je auto zapeo točno ispred njezine kuće, što je bilo još gore.

„Pričekajte, imam WD40.” Ona dohvati sprej iz mercedesa, podigne fiestin prednji poklopac i poprska svaki spoj.

Opet bez uspjeha. Sad već od hladnoće nije osjećala ni ruke, a nos joj je bio ružičast i bolan.

„Što je, tu je. Hvala što ste se trudili.” Ženi su cvokotali zubi. „Bolje da nazovem cestovnu službu.”

Ona izvadi mobitel. Cleo je stajala pokraj auta poput stabla limuna i slušala kratak razgovor. Willova žena na koncu poklopi. „Imaju nevjerojatno mnogo poziva. Trebat će im najmanje jedan sat da dođu ovdje.” Ona zadrhti. „Tipično.”

O, Bože, evo nas opet gdje smo i bili. Cleo jedva proguta. Cijela ova situacija bila je nestvarna. Jer ona je znala tko je ova žena i pretpostavljala je da žena isto tako dobro zna tko je ona, a ipak, ni jedna od njih nije to izrekla, a ona sigurno neće prva napraviti potez jer... što ako Willova žena ipak nije znala?

No, u biti, u ovome je bio problem: da je bilo tko drugi ovako zapeo na ovoj hladnoći s pokvarenim autom, ona se ne bi premišljala hoće li ga pozvati u kuću.

Što je značilo da će morati pozvati Willovu ženu jer bi u protivnome sve to izgledalo sumnjivo i samo bi je odalo, a

Willovoj bi ženi bilo više nego očito da je ona bila u vezi s njezinim mužem...Ah, ovo ju je previše zbunjivalo. Cleo zatopće promrznutim nogama, puhne u ruke i reče:

„Pa, ne možete čekati ovdje vani. Bolje uđite.”„Jeste li sigurni?” Willova žena trepne; na trenutak je imala izraz iznenađenosti, a potom

olakšanja. Sabravši se, dohvati torbu i iskoči iz auta. „U redu. Hvala vam.”Ako je situacija dosad bila nestvarna, sad kad su ušle u kuću, postala je i više od toga.

74

Cleo pristavi čajnik, razreže peciva i ubaci ih u toster.Dok ih je ona mazala maslacem, Willova je žena pripremala čaj i u šalice žličicom

stavljala šećer. Okrenuta leđima, Cleo poskoči u zrak kad je žličica zazvonila na kuhinjskom kamenom podu.

Willova se žena nasmiješi podigavši žličicu s poda. „Nervozni?”„Oprostite.” Pod pazusima je zapecka znoj. „Samo me je prepalo.”„Lijepo je od vas što ste me pozvali u svoju kuću. Kako se zovete?”Je li joj Willova žena znala ime? Je li joj Will rekao? „Mmm, Cleo.”„Drago mi je. Ja sam Fia. Skraćeno od Soha.”„Da. Ovaj... pecivo?”„Hvala.” Dok je uzimala tanjur i promatrala je, Fia zastane. A tada pogleda ravno u Cleo

i reče: „Onda, znate li tko sam ja?”

75

16. poglavlje

Cleo srce prebaci u galop. „Ne.”„Sigurno?”Diši, diši. „Zašto bih znala?”„Mislila sam da biste mogli znati.” Fia slegne ramenima. „Vi ste u vezi s mojim mužem,

je li tako?”Sranje. Cleo ruke poletješe na usta. Ona se sruši na stolicu i izusti: „Bila sam. Prosio

vrijeme. Nisam znala da je oženjen, kunem se.”„Kako ste doznali?”„Vidjela sam ga s vama i djecom. Kad ste u botaničkom vrtu čekali u redu za Djeda

Božićnjaka.” Cleo se užasno osjećala pa doda: „Čim sam doznala, to je bilo to. Iste te noći s njim je bilo gotovo.”

Fia se na trenutak zamisli, a onda kimne i slegne ramenima. „Will dobro laže. Za to je uvijek bio posebno talentiran.” Cleo je i dalje bilo nevjerojatno da vode ovaj razgovor. „Bilo mi je grozno. Izgledali ste tako sretni zajedno.”

„Vjerojatno smo i mislili da jesmo.”„Jeste li me vi nazvali prošlog tjedna?”Ona opet kimne. „Nabavila sam kopiju njegova računa za mobitel. Vaš se broj pojavio

popriličan broj puta. Naravno da to nije ništa moralo značiti, jednostavno je moglo biti nešto u vezi s poslom.” Ona razvuče usne u smiješak i otpije čaj. „No onda sam Vas nazvala i zvučali ste tako krivo i uspaničeno... tad sam bila sigurna da nije vezano za posao.”

„Nasmrt ste me prepali. Nisam željela da me se uvlači ni u što. Svakako nisam željela da doznate.” Cleo primijeti da je, od njih dvije, njoj ovo bila veća muka. Njezino zapečeno pecivo namazano maslacem hladilo se pred njom te sad nije mogla ni pomisliti da bi ga pojela, što je bio presedan u njezinu životu.

„O, ja to ne bih smatrala iznenađenjem stoljeća.” Fia u nekoliko zalogaja dovrši pecivo, zavrti glavom i reče. „Napravio je to i prošle godine.”

„Doista?”„S djevojkom iz ureda. Kad sam doznala, molio me da mu oprostim. Na koljenima.” Od

pomisli na to iskrivi joj se usna. „I zakleo se da to više nikad neće napraviti. Ja sam mu, glupača, povjerovala. Odlučila sam mu dati još jednu priliku.”

Radi djece. Cleo ponovno obuzme grizodušje, a zatim je preplavi bijes. Will je svojom sebičnošću razarao obitelj i prijetio uništiti živote svoje djece.

76

Nije željela postaviti to pitanje, no morala je. „A sad?”„Uprskao je. Pa nisam ja posljednji otirač”, reče Fia. „A on se nikad neće promijeniti. Što

znači da je gotovo.”„O, Bože. Žao mi je.”„Vi niste znali. U svakom slučaju, sigurna sam da ću to prebroditi. Will je volio izvoditi

predstavu pred drugim ljudima izigravajući da smo sretna obitelj, ali, zapravo, brak s njim i nije bio baš tako zabavan.” Ona baci pogled na netaknuto pecivo na Cleinu tanjuru. „Hoćete li to pojesti ili mogu ja?”

Cleo gurne tanjur preko stola. Jadna djeca, kako će se nositi s razvodom roditelja? „A zašto ste danas došli ovdje?”

„Samo sam vas htjela vidjeti. Doznati kako izgledate. Nisam čak ni namjeravala razgovarati s vama”. Ona s podsmijehom doda: „Kvar na autu mi nije bio u planu.”

„A kako ste doznali gdje živim?”„No, sad, to je išlo ne tako legalnim putem.” Fia napravi grimasu. „Korisnik ste iste

telekomunikacijske mreže kao i Will. A ja, eto, imam prijatelja čiji brat radi za telefonsku tvrtku. On mi je nabavio kopiju računa. Onda sam ga nagovorila da potraži vašu adresu. Ali sve je u redu, obećao mi je da vam neće zapaliti kuću.”

Dvadeset minuta poslije, Cleo pogleda kroz prozor dnevnog boravka, snijeg ih je i dalje zasipao.

„Čujte, ne smijem zakasniti na posao. Morat ću otići ranije.”Fia otklopi mobitel i opet nazove cestovnu službu. Mrštila se dok ih je slušala. „Koliko

dugo?”No dobro, ovo će biti neugodno. Cleo se pitala što bi trebala učiniti.„Još dva sata.” Fia poklopi i sarkastično reče: „Izgleda da su zatrpani snijegom.”„Ovaj...”„U redu je, znam. Čekat ću u autu.”Kvragu. Cleo nije znala što bi; da je sad šutira van, to bi bilo još neugodnije. Ali kako je

mogla otići i ostaviti potpuno stranu osobu u kući? A Fia je spadala u još goru kategoriju od one potpunog stranca: ona je bila Willova emocionalno izmučena i prevarena žena. I tko je mogao jamčiti da neće podivljati, izrezati joj svu odjeću i razbiti sve čega se uspije dočepati?

Cleo je oklijevala, i dalje preplavljena osjećajem krivnje. No ja sam bila u vezi s njezinim mužem.

Dodaj tome još dva sata vani u autu i žena će umrijeti od zime.„Pričekajte.“ Ona dohvati svoj mobitel i brzo odabere Ashov broj. „Ej, ja sam, što radiš?”„Ništa posebno. Tražim se na Googleu, gledam koliko sam popularan. Znaš, ne mogu

vjerovati koliko me svi vole, oni...”„Dođi ovdje”, prekine ga Cleo. „Treba mi usluga.”Dvadeset sekunda poslije, ona mu otvori vrata. Ash, u poderanoj kariranoj košulji koju je

nosio preko izblijedjele majice sa znakom Supermana, zauzme pozu i upita: „Dama je u nevolji? Tu sam da pomognem. U čemu je problem, nešto vezano za struju? Ili opet ne možeš otvoriti poklopac staklenke?”

„Moram se vratiti na posao. Možeš li pripaziti na nekog? Pokvario joj se auto.” Cleo pokaže na Fiestu, nespretno parkiranu pokraj vrata. „Samo joj pravi društvo dok ne stigne

77

cestovna služba.”„Dobro, nema problema. Mirišem li to zapečena peciva?” Ash proleti pokraj nje i uputi

se u dnevni boravak, a tamo ostade ukopan u mjestu. „O. Bok.” On se zabulji u Fiu, a lice mu istog trena oblije crvenilo neprilično jakog intenziteta.

Ona ga zauzvrat znatiželjno pogleda promotrivši nepočešljanu kosu, lice u mrljama i pohabanu odjeću. „Zdravo.”

„Fia, ovo je moj prijatelj Ash.” Cleo nije imala vremena izigravati dadilju; ako je namjeravao biti sramežljiv, to je bio njegov problem. „Ash, ovo je Fia.” Kad ih je na brzinu predstavila, Cleo zgrabi torbu i ključeve. „Moram ići.” Mahne Fiji. „Nadam se da će vam uskoro popraviti auto. I sretno s onim, znate... drugim stvarima.”

„Hvala.” Fia kimne i nasmiješi se. „Doviđenja.”Ulazna se vrata za njom zalupiše i Ash osjeti kako mu ruke postaju mlohave. To je bilo

to, priča njegova života. Izvana, svi su mislili da je silno samopouzdan i veseo. I nisu samo jedanput bili u pravu, on doista jest bio samopouzdan i veseo. Sve dok se ne bi našao u društvu djevojke koja mu se sviđala, a tad bi se njegova cijela osobnost smežurala i osušila poput zrna gožđa.

On se na to navikao. Tako je bilo već godinama. Da je bio Amerikanac, nema sumnje da bi već proveo nebrojene sate i potrošio na tisuće dolara u psihijatrijskoj ordinaciji učeći na skup način kako ima problema s niskim samopouzdanjem. No on je to već znao i bilo mu je draže potrošiti novac na brze aute, praznike u skijalištima i sve moguće elektroničke uređaje.

Fia ga je potajno promatrala. Nosila je običan crni džemper na V-izrez i sive traperice koje je ugurala u čizme. Kosa, koja je bila nekako sjajno kestenjastosmeđa, bila je svezana u rep pa su se mogle vidjeti doista lijepe uši. A on se nije mogao dosjetiti ni jedne jedine stvari koju bi joj rekao. Eto, sad će već početi misliti da je retardiran, ali on si nije mogao pomoći. Bože, bila je prekrasna.

Reci nešto, idiote.Ash pročisti grlo. „Koje druge stvari?”Ona se iznenadi. „Molim?”Evo, ovako je bilo svaki put. On pogleda kroz prozor moleći se da je vani upravo stigao

kombi. „Cleo je rekla: „Sretno s drugim stvarima.”„A, da.” Fia kimne. „Ona se viđala s onim tipom, Willom Newmanom? Jeste li ga

upoznali?”Ash brzo zatrepće i izusti. „Ne.” Isuse, što se ovdje događalo?Ona ga pogleda. „U redu je. Možete reći da.”Vidite? Čak je izgubio sposobnost laganja. Inače je u tome bio svjetski prvak. On slegne

ramenima. „Da.”„Ja sam mu žena”, reče Fia.„Sranje.”„Da, to je on.” Kako je samo razvukla smiješak, bila je neodoljiva do bola. Ash osjeti

kako mu se jezik sve više veže. Vjerojatno je mislila da je ružan. Kad je bio mlađi, lijepe su mu djevojke otvoreno govorile da je ružan. Hihotale su se i proizvodile neugodne zvukove pri samoj pomisli da moraju poljubiti Debelog Asha. Sad su bar bile dovoljno stare da svoje mišljenje zadrže za sebe, barem onda kad ih je on mogao čuti.

78

No znao je da im se mišljenje nije promijenilo.Neugodna se tišina otegne. Ash je pregledao svaki detalj na svojim rukama i još jedanput

provjerio ima li kombija na vidiku. „Čaj?” izleti mu je poput žabljeg kreketa.Fia je izgledala zbunjeno. „Molim?”„Jeste li za čaj?”„A, to!” Na licu je imala izraz olakšanja kao ljudi koji su uspjeli razumjeti što im je neki

poremećeni stranac pokušavao reći. „Ne bih, hvala, upravo smo ga popile.”„Dobro.” To mu je bio najveći strah, da će mu se to jednog dana dogoditi kad bude bio u

eteru: neka djevojka kojom je bio potajno zaluđen ući će u studio dok bude pričao nešto fantastično smiješno, a njegovi će slušatelji onda čuti kako je zamukao i pretvorio se u debila koji zna samo ispuštati glasove.

„Jeste li dobro?” oklijevajući upita Fia.U ponižavajućoj bi situaciji zauzimao obrambeni stav. „Dobro sam. Samo, ma... nema

veze.”Daljinski upravljač za televizor bio je na naslonu fotelje. Ash ga zgrabi s olakšanjem.

„Hoćemo li gledati TV?”

Cleo je parkirala ispred kuće i s nevjericom se zabuljila u snijegom pokrivenu Fiestu koja je i dalje bila pred njezinim vratima. Svašta, pa bilo je osam navečer. Kako je Willova žena još mogla biti tu? Trebala je otići davno prije.

Još važnije, gdje je ona sad? I Ashova i njezina kuća bile su u mraku.No dobro, postavi to glupo pitanje.„U lokalu smo.” Ash je morao podignuti glas kako bi ga čula od buke. „Dolaziš?”„Zar se cestovna služba nije pojavila?” Cleo je bila izvan sebe.„O, da, jesu. Popravili su auto”, reče Ash.„Za Boga miloga! Zašto je onda Fia još tu?”Ona u njegovu glasu osjeti prizvuk koji nije mogla odrediti. „Mislim da ne želi ići kući.”

79

17. poglavlje

Cleo se iz uniforme presvuče u vojničke hlače i majicu s kapuljačom i zaputi se preko travnjaka. Pod nogama joj je škriputao snijeg dok je grabila prema osvijetljenom lokalu odakle je dopiralo zborno klicanje i zviždanje, a onda je netko nimalo slično Elvisu zapjevao Hound Dog.

Činilo se da imaju improviziranu karaoke-večer.Ona gurne vrata i zapahne je val topline i buke. Bila je u pravu vezano za pjevača.

Franck, inače vlasnik Hollybusha i Elvisov veliki obožavatelj, stiskao je mikrofon i vrtio kukovima. Publika mu je pljeskala i dobacivala ohrabrujuće povike. Ash je bio za šankom i sve promatrao sa sigurne udaljenosti. Malo dalje od njega, Fia je mahnito pljeskala. A do nje, s kriglom Guinnessa u ruci, smijući se Franckovim ekshibicijama zdjelicom, stajao je Johnny LaVenture.

„Što se ovdje događa?” Cleo predbaci Ashu gurnuvši ga.„Nisam više znao što bih s njom.” Ni Ash nije izgledao silno oduševljen. „Satima smo

sjedili i gledali televiziju. Onda je već bilo pet sati i vidjela je kako se ovdje pale svjetla, a ovi iz cestovne službe još se nisu pojavili pa sam pomislio zašto ne bismo došli ovdje da ubijemo vrijeme. A onda su, čim smo mi stigli, nahrupili Johnny i njegova ekipa.” On kiselo doda: „Istog je trenutka živnula.”

„Ali cestovna služba se na kraju ipak pojavila?”Ash kimne. „Jest. I popravili su auto u roku pet minuta. Ali onda ju je Johnny nagovorio

da ostane na još jednom piću... pa još jednom... i tako je zapela tu.”„O, Bože.” Cleo zagunđa i baci pogled na neželjenu gošću. „Je li se naroljala do daske?”„Nije još. Ali daj joj vremena.”Franckov trenutak slave bio je gotov i sad je besramno žicao da mu još plješću. Uto se

Fia nagnula nešto šapnuti Johnnyju na uho, povjerljivo mu stisnuvši nadlakticu.„I što ti je rekla za Willa?”„Ništa posebno.” Ash slegne ramenima. „On je seronja, s njima je gotovo, ona ga

ostavlja. To je otprilike to.”No Cleo ipak osjeti onu težinu odgovornosti koju nije zaslužila. „Jadna djeca.”A onda zgranuto izusti: „Joj! Upomoć! Ona ide pjevati...”U lokalu zabruji još jače kad je Fia zauzela Franckovo mjesto na maloj povišenoj

pozornici. Možete to nazvati instinktom, ali Cleo je odmah znala da joj je to bio prvi susret s karaokama. Ona dograbi mikrofon pa uz pištavu mikrofoniju koja je svima prisutnima probila

80

uši, objavi: „Muž me je varao i od danas je moj brak gotov. Ali znate što? Život ide dalje i on je taj koji je u ovoj priči izgubio. Jer, jednu vam stvar mogu obećati: I-I-I... wiiiiiilllll... surviiiiiiiveee!”

Početne taktove velikog hita Glorie Gaynor gosti lokala pozdrave još glasnijim povicima. Fia je pjevala daleko gore od Francka, ali je vokalne nesposobnosti nadoknađivala neobuzdanim entuzijazmom na krilima alkohola. Johnnyjevi soboslikari i dekorateri pridružiše se u refrenu, svi su pljeskali i toptali nogama, a Fia se upinjala iz sveg srca.

Pjesma je konačno bila gotova. Kad se naslušala pljeska, Fia skoči dolje i vrati se do Johnnyja, koji joj je čuvao piće. Cleo je gledala kako je on ohrabrujuće i pohvalno grli oko ramena u stilu bravo, napravila si to!

„Dobro. Ja idem.” Ash ispije piće i reče: „Ostavljam te njima. Sretno.”Nekoliko trenutaka poslije, Fia opazi Cleo i priđe joj.„Bok! Jesi li me vidjela gore? Nikad prije nisam pjevala karaoke!”A da je znala kako je zvučala, i ne bi ih više nikad pjevala.No to je već bilo zlobno, a i nije imalo smisla jer je sam čin pjevanja zapravo donosio

katarzu, pa Cleo samo reče: „Bila si... nevjerojatna.” Jer to je zasigurno bila.Priključi im se Johnny, koji raspoloženo upita: „Nije li bila sjajna?”„Doista jest. Doista hrabra. Onda!” Cleo se odlučno okrene Fiji. „Auto ti je popravljen!”„Da, momak je bio doista ljubazan. Nije se prestajao ispričavati što sam čekala, no ja sam

mu rekla da nema veze. Da se pojavio dva sata prije, samo bih se odvezla ravno kući. Ne bismo došli u lokal.” Fia je bila još zajapurena od izvedbe. „I nikad ne bih upoznala sve ove sjajne ljude!”

Nije bilo teško pogoditi tko su bili ti sjajni ljudi koji su je tako oduševili. Doista, nisu li ljudi kojima se brak upravo raspao trebali biti nesretni bar prvih šest mjeseci? Činilo se da je Fia tu fazu jedva rastegnula na šest sati. A još je tu bilo i dvoje nevine djece... ne bi li ona trebala biti kod kuće, tješiti ih i nježno pripremati za neumitni preokret u njihovim mladim životima?

„Još jedno piće?” upita Johnny.„Oooo, daj da ja platim ovu rundu!”„Ne dolazi u obzir.” On uzme Fijinu praznu čašu. „Idem po piće. Cleo, što ćeš ti?”„Ma, već je osam i pol.” Cleo pogleda na svoj sat, zasigurno je već bilo vrijeme da

Willova žena ode. „Zar ti ne bi trebala krenuti kući?”Fia je odbojno pogleda. „Kući? Misliš tamo gdje je Will? Ne bih rekla.” Ona izvadi svoj

mobitel, pogleda ekran i zadovoljno reče: „Dosad šest poruka od njega. Ha, baš dobro. Neka za promjenu on misli gdje sam ja.”

Ma je li to ona ozbiljno rekla? „Ali što je s djecom?”Fia zbunjeno upita: „Što s njima?”Dakle, sad je i službeno bila bezosjećajna.Cleo naglašeno izgovori: „Zar te ne očekuju kod kuće?”„O, baš ti hvala!” Fia se nasmiješi Johnnyju i preuzme punu čašu, a onda se opet obrati

Cleo. „Ne. Jer nisu tamo.”„Svejedno ćeš se u neko doba morati voziti kući. Je li to bezalkoholno piće?” Cleo

pokaže na čašu čiji je sadržaj sličio Coli.

81

„Većim dijelom jest.” I dalje nacerena, doda: „Ostalo je baccardi.”„Tko onda čuva djecu?” Cleo si nije mogla pomoći, morala je znati.Fia je čudno pogleda. „Pa njihova majka, naravno. Will ih viđa samo svaki drugi

vikend.”Pliiiiink, svjećica joj se konačno upali.„Znači... djeca nisu vaša?”„Ne, zaboga! Ozbiljno si mislila da jesu?” Fia silovito zatrese glavom i prasne u smijeh.

„Ma ne, ne, ne. Djeca su iz njegova prvog braka. Mislim, doista su draga i dobro se slažemo, ali zasigurno nisu moja. Žive u Birminghamu sa svojom mamom i njezinim drugim mužem. Ja sam Willa upoznala tek prije tri godine, a tad je već bio razveden.”

Majko mila, pa ova je zemlja bila zatrpana Willovim ženama. Gore na pozornici, jedan od soboslikara izvodio je Do Ya Think I’m Sexy? I svaki put kad bi otpjevao pitanje, kolege bi mu doviknule: „Neeeeee!”

„Oprosti. Mislila sam da su vaša”, reče Cleo.„Pa i čudilo me zašto me to ispituješ. Eto, sad smo sve riješili.” Fia mahne rukom u znak

oprosta i nastavi: „Ali bila si u pravu da neću moći voziti doma. Čuj, s obzirom na to da si na neki način ti kriva što sam ovdje, bih li mogla večeras prespavati kod tebe?”

Još jedna usluga? Mislim, doista, nije li već napravila dovoljno? Cleo je oklijevala. Dok je razmišljala kako izbjeći odgovor, Johnny joj doda čašu bijelog vina.

„Molim te? Neću ti smetati”, navaljivala je Fia. „Obećavam ti.”„Aaa, stvar je u tome da nisam namjestila dodatni krevet... i sutra moram biti na poslu

doista rano ujutro...”„DO YA THINK I’M SEXY?’”„NEEEEEEEEEEE!!!„Ne brini se za nenamješteni krevet, mogu spavati i na kauču.”„Ma...”„Znaš što?” ubaci se Johnny. „Možeš prespavati kod mene.”Cleo primijeti kako su Fiji bljesnule oči i od tog joj se skupi želudac. Ne, ne, to nije bilo

rješenje.„Doista? O, pa hvala ti!”Cleo se brže-bolje ispravi i reče: „Slušaj, u redu je, možemo namjestiti krevet. Naravno

da možeš biti kod mene.”„Ali ti se moraš ustati doista rano.” Očito ushićena Johnnyjevom daleko boljom

ponudom, Fia se loše pretvarala kako je zahvalna Cleo. „A i već si mi toliko pomogla.”„Ali ne možeš ostati u Johnnyjevoj kući...” Nije Fia bila kriva, ona nije znala kakav je

on. Cleo je davala sve od sebe kako bi joj pogledom diskretno dala do znanja da će time riskirati svoj život i pokoji ekstremitet.

„Hej, u redu je, pa nisam ja serijski ubojica.” Uhvativši Clein pogled, Johnny vragolasto doda: „Bit će ona na sigurnom, obećavam.”

„Doista si ljubazan. I nećeš ni znati da sam tamo”, obeća Fia. „Samo mi daj deku i spavat ću na kauču.”

„Nema potrebe. Ima slobodnih spavaćih soba koliko hoćeš.”„Koliko hoću?” Fia se zahihoće. „Gdje ti živiš? U nekakvoj palači?”

82

18. poglavlje

Vrativši Johnnyju ostatak, vlasnik Franck reče: „U najvećoj kući u mjestu, dušo. Ni Buckinghamska palača nije joj ravna.”

Fia ostade zapanjena, trebao joj je trenutak da se sabere. Onda se okrene Johnnyju, koji je još bio u majici poprskanoj bojom i poderanim trapericama. „Je li on to ozbiljno? Ali... oprosti, ti si soboslikar i dekorater?”

Cleo podigne obrve i otpije poveći gutljaj vina.„To je bila očeva kuća. On je umro prije Božića, a ja sam se sad vratio. Pokušavali smo

je prodati”, nastavi Johnny nevinim tonom, „ali nismo imali sreće.”„A, da.” Fia kimne, no i dalje je izgledala zbunjeno. Johnny pokaže na ekipu okupljenu

oko pozornice, koja je i dalje dobacivala svojem ne-seksi kolegi. „Zato radimo na kući. Ali nisam dekorater po zanimanju.“

Nabravši čelo, Fia otpovrne: „Ali pitala sam Asha. Rekao je da radiš s bojama.“„Da, radim.” Johnny potvrdno kimne. „Ali najčešće na platnima. Ne na zidovima.”„Hoćeš reći da si umjetnik? O, pa to je divno!” Ona se zagleda u njega kao da su mu

upravo izrasla anđeoska krila. „Kakve stvari radiš?”„Pa, svakakve.” Johnny se držao primjereno skromno. „Ali u posljednje vrijeme najviše

radim skulpture od žice.”„Misliš... izrađuješ žičane figure? O, moj Bože”, izusti Fia, polako joj je dolazilo pameti.

„Nemoj mi reći da ti radiš one krasne goleme skulpture... čekaj, ti si Johnny LaVenture?”Cleo nije mogla vjerovati da je Fia čula za njega, a kamoli da je poznavala njegove

radove. Pa nije on bio slavan poput Damiena Hirsta ili Banksyja.„Impresioniran sam”, Johnny se blago nasmiješi. „I polaskan.”„Šališ se? Obožavam tvoje skulpture!” uzvikne Fia. „Nevjerojatne su!”Cleo zaboli vilica od osmjehivanja. Ovo je bila Willova žena. Koju u Channings Hillu

nije željela ni trenutak dulje nego što je bilo potrebno.„Počašćen sam. Ovdje se baš i ne može čuti mnogo komplimenata.” Johnny je očito

uživao pa reče: „Drago mi je što si došla ovdje.”„I meni.” Fiji se zasjaje oči, bilo je jasno da je donijela odluku pa počne prekopavati po

torbi ne bi li našla mobitel. „Dobro. Ako si siguran da mogu ostati...”Roda Stewarta zamijenila je Amy Winehouse, šankerica Deborah izvodila je Rehab, a

pratila su je tri dekoratera koja su iza nje zajedno plesala i pjevala.„Halo, da, dobro sam. Molim? Zato što nisam htjela. Ma zovem te samo da ti kažem da

83

večeras neću doći doma.” Fia odmakne mobitel od uha i reče: „Ne trebaš se derati. Upoznala sam strašno zgodnog tipa i on me je pozvao da s njim provedem noć.” Ona se nasmiješi Johnnyju, uživala je što je kontrola bila, vjerojatno prvi put, u njezinim rukama. „Slušaj, mogu napraviti što hoću. Kao što ti uvijek radiš. Ne, nema veze gdje sam, to ionako nisu tvoja posla.”

Cleo ju je gledala. Fijin je pogled bio bistar i znala je što hoće. Bila je pripita, ali ne i odveć pijana, više ju je gonio adrenalin nego alkohol. Hoće li sutra ujutro, kad se probudi, zažaliti ovo?

Fia je na mobitelu slušala Willa pa mu odgovori: „Jer si prašio drugu žensku meni iza leđa, što znači da je naš brak gotov, eto zašto. Da, jesi. Ne, nije mi ona rekla.” Uhvativši Clein pogled, Fia joj namigne. „Ako te baš zanima, posljednja tri mjeseca pratio te privatni detektiv. O, da, košta kao suho zlato, ali bilo je vrijedno svakog penija. Slušaj, sad moram ići. Lijepo spavaj.” Fia veselo završi: „Sutra ću doći kući u neko doba pa možemo razgovarati o odvjetnicima i ostalom. Boook!”

Ona svima naočigled isključi mobitel, ubaci ga u torbu i izdahne.Johnny ju je promatrao. „Jesi li dobro?”„Mislim da jesam.” Pa napravi grimasu nevjerice i užasa. „Uf, tko bi rekao da se toliko

toga može dogoditi u jednom danu?”Cleo baci pogled na Johnnyja. A da ne spominjemo u jednoj noći.„Nisam još ništa jela.” Fia je zvučala iznenađeno. „Još od onih peciva s grožđicama koje

sam pojela tko zna kad. Poslužuju li i hranu?”„Ne.” Cleo odmahne glavom.„Uh, kvragu. Umirem od gladi.” Zatim zadovoljno doda: „A brak mi se upravo raspao.

To je onda dobar znak, zar ne?”„Prodaju čips”, reče Cleo. „I koštuničavo voće.” I ona je bila gladna. Kod kuće je u

hladnjaku imala gotovi složenac s kobasicama za jednu osobu, no to nije bilo lako podijeliti između dvoje gladnih, ali kad ne bi ponudila...

„Dobro”, Johnny podigne ruku upravo kad je Cleo zaustila. „Što kažeš da ovdje popijemo još jedno piće, a onda odemo kod mene? Mogu ti napraviti odrezak i pržene krumpiriće ili rižoto s gljivama, a u zamrzivaču ima i pizze.” Onda se sjeti još nečeg: „A ima i pite od crnog ribiza.”

Doista, što si je ovaj umišljao, tko je on? Masterchef?„Čovječe!” Fia, silno oduševljena, očito je pomislila istu stvar i uzviknula: „Ne samo da

si svjetski poznati umjetnik nego znaš i kuhati!”„Pa i ne baš.” Johnny slegne ramenima. „Krumpir i rižoto su iz zamrzivača. Ali mogu ti

na grilu ispeći doista dobar file.”Fia je izgledala kao da je pred njom netko upravo izveo zapanjujući mađioničarski trik.

„Meni je to odlično!”Deset minuta poslije, na pozornici su novopridošli gosti oponašali Eltona i Kiki u

iznenađujuće dobroj izvedbi Don’t Go Breaking My Heart. Cleo iskoristi Johnnyjev odlazak u zahod i povuče Fiju sa strane.

„Slušaj, ti ne poznaješ Johnnyja. Doista ne mislim da ti je pametno ići kod njega. Možeš ostati kod mene, nema problema. Večerat ćemo složenac s kobasicom.” Kobasica je bila

84

ključna riječ jer je bila u jednini, što je značilo da će je morati prepoloviti, dodati konzervu rajčica i možda ubaciti koje zrno pečenog graha kako bi složenac rastegla na dvije porcije. Cleo joj se pobjednički nasmiješi. „Doista, bit će nam bolje.”

Vidjelo se da se Fia premišlja. Hmm, odrezak i prženi krumpirići ili složenac s kobasicom? Mala kućica ili velebno zdanje? Pomalo neraspoložena muževa bivša djevojka ili zaista zgodan kipar raspoložen za očijukanje?

Na kraju, kako će to njima dvjema biti bolje?Fia je tražila prave riječi. Konačno se domisli i otpovrne: „Hvala, ali već sam rekla da ću

ostati kod njega. Bilo bi nepristojno da sad odustanem.”Ma vidi, vidi...Dobra je stvar što će joj sad ostati cijela kobasica. Cleo kimne. „Dobro, ali mogu li samo

nešto reći? Johnnyja prati određeni glas pa nemoj raditi ništa što bi poslije mogla zažaliti.”Fia se na trenutak zamisli nad ovim. Onda odvrati: „Znaš, nisam mislila da će mi

moralne savjete dijeliti ljubavnica mojeg muža.”Ovo je bilo ispod pojasa. „Nisam mu bila ljubavnica! Nisam ni znala da je oženjen!”„Upravo tako! Što znači da i nisi neka stručnjakinja, je li? Oprosti, ne želim te vrijeđati,

ali već si mi jedanput uprskala život.” Dok je govorila, Fia je zauzela pomirljivu pozu i rukama davala do znanja da ne želi nikog uvrijediti. „I zašto se sad ne bih jednostavno prepustila? Tko zna što će biti sutra? Ovo bi mogla biti sudbina, zar ne? Ovdje sam došla prvi put u životu. Došla sam vidjeti tebe, a na kraju sam upoznala Johnnyja. A on je nevjerojatno ljubazan i čini se doista dobrim...”

Cleo se pitala što bi joj rekla. Je li joj trebala objasniti da su muškarci poput Johnnyja LaVenturea služili samo tome da bi naveli druge da misle kako su oni doista dobri?

„Zapravo, počinjem se pitati”, Fia joj obješenjački priprijeti kažiprstom, „nisi li pomalo zavidna jer kriješ da je i tebi poprilično drag.”

Bljak, koja pomisao. „Johnny i ja odrasli smo u ovome mjestu. Išli smo zajedno u školu. On mi je nešto suprotno od drage osobe”, reče Cleo.

Sljedećeg jutra Cleo je bila u Cardiffu već u šest i trideset ujutro. Povezla je sredovječnu glumicu koja je cijelim putem do Chichestera hrkala i balila po svojem smaragdno zelenom Hermesovu šalu. A na televiziji je bila oličenje glamura.

Vrativši se kući u dva poslijepodne, Clea opazi da više nema Fijina auta. Napokon. I snijeg je zamalo nestao. Poslije će otići do samoposluge i obnoviti zalihe hrane jer ju je ona sinoćnja dvojba oko složenca s kobasicom posramila, ali najprije će se dugo namakati u vrućoj kupki.

Dvadeset minuta poslije netko joj - neeeeeeeee! - pozvoni na vrata i prekine je.A zanemariti nečije zvonjenje bilo je isto kao i ne javiti se na mobitel pa Cleo ustane iz

kade, nabaci bijeli mekani ogrtač, a kosu umota u narančasti ručnik koji joj je bio pri ruci.Tko god da je, mora biti vrijedan ovoga. Ewan McGregor u najmanju ruku, Hugh

Jackman ako je veće sreće. Bilo tko drugi bio bi golemo razočarenje.No nije bio ni jedan od njih pa Cleo klonu duhom.A, iskreno rečeno, ova što joj je opet stajala na vratima i nije bila utješna nagrada.

85

„Hej!” Fia je bila u odjeći od jučer, ali sa svježom šminkom i širokim osmijehom na licu.„Bok!” Cleo se stisne stežući ogrtač, drhteći od hladnog vjetra koji ju je šibao po mokrim

nogama.„Oh, oprosti, vidjela sam da ti je auto tu. Jesi li upravo izašla iz kade?”Ne, brčkala se gola u sudoperu.„Nema veze. Ovaj... uđi.” Je li Willova žena izgledala tako ushićeno jer je provela noć u

Johnnyjevu krevetu?„Ma, zapravo bih trebala ići kući. Srediti stvari s Willom. Samo sam skoknula da ti

zahvalim. Za jučer... kad si mi pomogla oko auta... ” Fia slegne ramenima i doda: „Da sad ne spominjem ono s mojim mužem.”

„Rekla sam ti da nisam znala.”„Ma u redu je, vjerujem ti! I doista mi je drago što si to napravila!” Fia gorljivo kimne

glavom. „To je najbolja stvar koja se mogla dogoditi. Ne mogu ti opisati kakav mi je teret pao s glave. Osjećam se napokon slobodno!”

„Da. Pa, dobro.” Što se dogodilo prošle noći? Cleo je znala da je ne smije pitati, no mogla je pretpostaviti.

„To je to. Samo sam željela zahvaliti tebi i tvojem prijatelju... kako se ono zove...”, ona neodređeno pokaže u smjeru susjedne kuće.

„Ash.”„Tako je.”„Tamo je”, doda Cleo, „ako mu želiš sama reći.”„Ne, u redu je.” Fia namjesti zavjereničko lice. „On je malo... čudan, zar ne?”„Ne. Nije nimalo čudan.”„Ma nisam tako mislila. Nego je jako tih.”„Obično nije. On je DJ.” Cleo osjeti da ga treba braniti.„On je što?” Fia upita kroz smijeh: „Misliš, pušta disko-glazbu u mjesnoj dvorani, tako

nešto?”„On ima svoju radijsku emisiju.”„O, pa to je... odlično!” Sudeći po izrazu na njezinu licu, Cleo je znala da misli na

tridesetominutnu emisiju na bolničkom radiju, jedanput u dva tjedna. Ona otvori usta da će zaustiti kad je Fia pretekne: „Ništa, bježim prije nego što dobiješ ozebline.” Koračajući niza stazu, Fia mahne i veselo dobaci: „Idem nazad u Bristol raščistiti stvari.”

„Je li doista gotovo s Willom?”„Nego što, naravno da je gotovo! Tvoj je ako ga želiš. Dajem ti ga od sveg srca.”„Ne bih, hvala. Ma, samo čas!” Cleo je bila zbunjena. „Jučer si htjela otići a da mi se i ne

obratiš. Nisi čak bila sigurna jesam li bila s Willom. A sad ga odjednom jedva čekaš ostaviti.”„Znam. Nije li to fantastično? Ali to je ispravna odluka.” Fia položi ruku na prsnu kost.

„Kao što je Johnny rekao jučer kad smo bili u lokalu - imamo samo jedan život. Zašto bih ga tratila?”

„Da, ali...”„On kaže da me Will ne zaslužuje i da, zbog same sebe, moram pronaći nekog tko hoće.”„Pa da, ali kad...”„I u pravu je, samo tako!” Fia zavrti glavom i dohvati vrata ograde sjajeći od

86

samopouzdanja. „Samo mi je trebalo da mi to kaže netko drugi. Ja doista zaslužujem bolje.” Podigne ruku i još jedanput mahne. „Poželi mi sreću! Bok!”

Cleo je gledala kako plava fiesta zamiče. Willova je žena sinoć zasigurno spavala s Johnnyjem LaVentureom.

A dobro, sretno joj bilo s iščekivanjem njegova poziva.

87

19. poglavlje

Deset žena, od kojih je jedna slavila trideseti rođendan. Deset metalik ružičastih balona punjenih helijem. Deset svjetlucavih kričavo ružičastih kaubojskih šešira. Pravo je pitanje bilo kako će ih uspjeti spaziti u masi.

Kadli, ma zamisli, bile su tamo! Cleo uspori na dnu ulice Park, koja se nalazila u središtu Bristola, i zaustavi se ispred Hippodroma. A kad voziš kričavo ružičastu limuzinu, drugi te obično i primijete. Na sve strane okretali su se i buljili u auto. Neki bi to možda nazvali neukusnim, no zašto se ljudi ne bi malo zabavili? Ako su klijenti to tražili - i dobro plaćali da ih se vozika u takvu autu - što je u tome bilo loše?

Na stranu to što je vozačici prijetilo oštećenje sluha. Cleo duboko udahne pa izađe iz auta, no uto na njega vriskajući navali cijela hrpa slavljenica u visokim potpeticama, s kaubojskim šeširima i rođendanskim balonima. Zvučale su kao da im je trinaest, a ne trideset, ali takvu je reakciju obično izazivala Barbie ružičasta limuzina Chrysler 300 C.

„Dobra večer, dame.” Cleo otvori vrata i pusti ih da se natrpaju. „Jeste li spremne za zabavu?”

„Jeeeeeeesmo!”„Ji-haaa!”„Bože, pogledaj ovo!”Limuzinom se prolome ushićeni krikovi kad otkriše njezinu svjetlucavu ljubičastu

unutrašnjost, bljeskalice, svjećice u različitim bojama, televizore i DVD-e. Počnu se pentrati po sjedalima podcikujući poput svraka na zvjezdice na stropu, kante s ledom i kutije DVD-a.

„Zgodna žena!” Rođendanska slavljenica oduševljeno zacvili, izvadi disk iz kutije i strpa ga u DVD.

Doista, zašto su se uopće trudili ponuditi izbor? Svaki je put bila Zgodna žena. Da je Cleo mogla izabrati ovaj film za svoju specijalnost, osvojila bi Mastermind.

„Pa ne mogu vjerovati!” Jedna od njih zabaci svoj Stetson i počne se smijati. „Jesi li to ti, Moguljo?!”

O, molim te. Cleo srce propadne u pete, a onda uhvati nečiji pogled pod teškom šminkom. U nju je zurila žena koju do tada nije zamijetila.

Mnogo, mnogo maskare. Sjajno zlatno sjenilo, savršeno počupane obrve, bež sjajilo za usne i tamnija olovka. Podignuta plava kosa, francuski manikirani nokti, pripijena zlatna haljina i sandale s remenčićima.

Nova frizura, isti stari sveznajući osmijeh tipa bolja sam od tebe.

88

A kad se samo sjeti da je mogla izabrati tko će odraditi večerašnju vožnju? Shelley je bila rekla: „Ti odluči. Rođendanski provod u Bristolu ili djevojačka večer u Westonu?”

I samo zato što je djevojačku večer odradila prošli tjedan, a promjena je uvijek bila poželjna, Cleo je rekla: „Dobro, ja ću uzeti rođendansku zabavu.”

A da je uzela ono drugo, mogla je izbjeći ovaj nesretni susret.Rođendanska slavljenica po imenu Jen činila se zainteresiranom: „Što onda? Vas dvije se

znate?”„Odavno.” Mandy Ellison se posprdno nasmije. „Išle smo zajedno u školu.”I mrzile smo se.„Mogulja, to je neobično ime. Je li španjolsko?”„Tako smo je mi zvali”, reče Mandy. Ona podigne ruku oponašajući petnaestogodišnju

Cleo i smjerno zacvrkuće: „Mogul’ ja? Mogul’ ja?”Ove druge izvališe se od smijeha. Budi profesionalna, budi profesionalna, nemoj

reagirati.„Sjećaš li se toga?” Mandy je bila u elementu. „Bila si takva štreberica! Rugali smo ti se

cijelo vrijeme.”Cleo se odsutno nasmiješi kao da se jedva prisjeća tih davnih dana. „Je li svima udobno?

Odlično. Privežite pojase, molim.”„A poslije si završila kao vozačica! Usrećilo te tvoje štrebanje!”Ponajprije, u školi je prestala biti štreberica upravo zato što su je nemilosrdno zadirkivali.

A, osim toga, što je bilo loše u zanimanju vozača? Cleo uljudno zapita: „Dame, možemo li krenuti?”

Ostale kliknuše i povikaše: „Jeeeeeeeeeeeeeeeee!!!”Limuzinu se iznajmljivalo za večernju vožnju ako se željelo impresionirati što je moguće

više prijatelja i poznanika. A to je značilo voziti se Bristolom što je bučnije moguće, zaustavljati se pred svakim kafićem i lokalom pokazujući svima čime se došlo, a onda na brzinu strusiti koju rundu, potrpati se natrag u auto i tako do sljedećeg odredišta na listi.

A ove su bogami znale vrištati pa je na svakoj sljedećoj postaji razina decibela samo rasla. Na petoj su već sve bile dobrano pod gasom.

„Onda, Moguljo. Još se nisi udala?” Mandy je sjedila iza Cleo i sad je otvorila klizni prozor koji ih je dijelio.

„Ne. I moje ime je Cleo.”„Kliii-ooo.” Mandy naglasi šale radi. „Nemaš djece? Nemaš tipa?” čekala je dok Cleo

nije kratko odmahnula glavom. „Bože, zar se ne brineš da ćeš ostati na polici? Ja i Garry smo u braku već osam godina. Shania ima pet godina, a Brad tri. Gary zarađuje brdo love pa ja ne moram raditi. Trebaš nam vidjeti kuću. Ima pet spavaćih soba, nalazi se u Bradley Stokeu. Oboje imamo isti BMW s tablicama izrađenim po osobnoj narudžbi. Nije loše, ha?”

„Vrlo dobro.” Krenule su ulicom Whiteladies prema baru Henry Africa. Cleo se nasmije u sebi shvativši koliko je Mandy zvučala smiješno sa svojom potrebom za hvaljenjem, u kojoj je njezina lista osobnih postignuća obvezno morala uključivati i posebne tablice.

„Da, doista smo sretni. A gdje živiš sada?”„U Channings Hillu.”„O, Bože! Neeeeee! Još?” Mandy se s nevjericom naceri. „Je li ti ikad palo na pamet

89

imati svoj život?”Zašto, zašto nije uzela djevojačku večer u Westonu?„Očito nije”, odgovori Cleo. „Volim tamo živjeti.” A obično je i voljela svoj posao. „Evo

nas. Henry Africa.”Do ponoći su obišle Clifton Village, Park Street, Berkeley Square i Waterfront, a onda su

se vratile u živahnu ulicu Whiteladies, koja je bila puna lokala. Ovo je bila posljednja postaja večeri i Cleo je odbrojavala minute. Ostale družice bile su uljudne, ali Mandy Ellison samo se hvalila i provocirala u svakoj prigodi.

No dobro, ona više nije bila Mandy Ellison. Sad se zvala Mandy Ross i bila je udana za savršenog Garyja, bila je majka dvoje savršenih anđelčića i živjela je u savršenoj kući...

Za razliku od jadne stare nevoljene usidjelice Cleo Quinn, koja od navedenog još nije postigla ništa.

Cleo je čekala za upravljačem limuzine promatrajući bučnu skupinu studentarije koja se doklatarila preko puta i pokušavala ući u Callaghan, gdje su se Jen i ostale već udomaćile. Izbacivači na vratima otjeraše ih u jednom potezu. A onda Cleo ostade u čudu kad spazi dvoje zagrljenih kako teturajući izlaze. Bili su dobrano naroljani i sasvim jasnih namjera. Tip je pritisnuo ženu uza zid i stao je pipati prilijepivši joj usta na usta.

A žena, koja mu je više nego raspoloženo uzvraćala, bila je Mandy.Ha! Cleo je zatravljeno buljila u njih dvoje. Jedno su drugom utrpali jezik do grla i

pomamno se izvijali poput para tinejdžera. Koji trenutak poslije, shvativši valjda da bi ih netko mogao vidjeti, Mandy se odmaknula i potegla tipa pet metara dalje, do ulaza u trgovinu. A to bi se učinilo pametnim samo nekome potpuno naroljanom.

Onda je nastavila pipati svoju lovinu isto tako pozorno kao što bi vojni liječnik pregledavao novaka. A zatim je tipu uzela ruke i spustila ih niza zlatnu haljinu na leđa kako bi joj otkopčao grudnjak.

Mila majko, toliko o Mandynu navodnom savršenom braku.Uh, pa zar joj nije bilo neudobno u tim premalim tangama?Uto pristignu i ostale slavljenice koje su tražile Mandy. Kad su se razletjele iz bara, jedan

od studenata kojem nije bilo dopušteno ući našali se i dograbi Jenin šešir Stetson. Jen potrči za njim lupkajući pločnikom svojim visokim potpeticama. A onda na ulazu u trgovinu ugleda isprepleteni par, pa zakoči u mjestu i ispusti vrisak koji je svima prisutnima probio uši.

Cleo je gledala kako je Mandy posramljeno odskočila i onako nakresana tekilom pokušala sakriti tko je njezin pratitelj zabivši mu glavu u svoje grudi. S Cleine udaljenosti činilo kao da tip ima napadaj kašlja. Možda se gušio u njezinu dekolteu. Ali onda je Mandy užasnuto poskočila i odgurnula ga tako silovito da je tip odletio u vrata trgovine. Počela je zgroženo vrištati i posrtati po pločniku s ispruženim rukama i prstima poput kandži.

Majko mila, pa on je upravo povratio po njoj.Ostale družice bile su u istoj mjeri zgranute i izbezumljene. Sljedeći su trenutak preko

puta ugledale limuzinu i, poput prestrašenih pačića koji traže svoju mamu, do nje dotrčale najkraćom putanjom.

Dobro, bile su pijane kao smukovi pa je to bila teturajuća putanja u cik-caku. A na njezinu je kraju bila vrišteća Mandy.

Cleo je u trenutku bila pred limuzinom. Izbliza je prednja strana zlatne haljine bila

90

ukrašena u slobodnom stilu.„Pusti me unutra! Pusti me unutra!” Mandy je drhtala od gađenja. „Kučkin sin... pogledaj

što je napravio...”„Ne možeš takva u auto.” Cleo zavrti glavom i doda: „Ne dolazi u obzir.”„Moraš me pustiti unutra!”„Oprosti, ali ne moram.”„Pa kako ću se onda vratiti doma?”Jedna od djevojaka promrmlja: „A da uzmeš taksi?”Jen namreška nos: „Neće je pustiti ni u jedan.”„O, JEBEM TI”, zadere se Mandy, „SAMO ME ODVEZI DOMA!”„Mogla bi nazvati Garyja i reći mu da dođe po tebe.” „Aha”, Mandy otpuhne kroz nos,

„kao da bi to napravio.” Okrene se Cleo s licem koje je bilo prizor očaja. „Molim te, u redu? Pusti me unutra.”

„Samo ako skineš haljinu.”„Što?”„Ako je pažljivo skineš”, reče Cleo, „i ne zamažeš se bljuvotinom, pustit ću te u auto.”Mandy se zaljulja i namršti. „A kako će haljina stići doma?”„Neće. Bacit ćeš je u onu kantu za smeće.”„Jel’ se ti šališ? Pa ona košta tristo funta.”„A dobro”, Cleo slegne ramenima. „Ostani onda u njoj. Ali morat ćeš kući pješice.”Preko puta njih, momak koji je bio kriv za sve otetura niz pokrajnju ulicu. Mandy se pod

razmazanom maskarom brzo trijeznila pa frustrirano otpuhne i procijedi kroz zube: „Hajde onda, neka me jedna skine.”

Jen joj oprezno priđe i otkopča patent na leđima. Zlatna haljina sklizne s Mandynih ramena i složi joj se oko nogu. A onda Mandy zaurla primijetivši otkopčani grudnjak i ispale dojke.

Sad su joj već prolaznici dobacivali i zviždali spazivši je kako drhti u visokim potpeticama i tangama s cvjetnim uzorkom. Cleo oduševljeno primijeti da i ona ima malo celulita - hvala ti Bože - pa otvori vrata limuzine i veselo reče: „Dobro, upadajte. Vrijeme je za povratak kući.”

„Gary će poludjeti”, zacvili Mandy. „Kupio mi je haljinu za Božić.”„Pa samo mu reci da nisi ti bila kriva.” Jen joj uputi zamjerajući pogled. „Kad si onom

tipu gurnula jezik u grlo, nisi znala da će povratiti.Mandy zasuze oči. „Dobro, dobro, Gary ne mora čuti za ovo.”Cleo konačno popusti pod savješću. Katkad, i samo katkad, doista je željela da je nema.

Uzdahne pa obiđe auto i otvori prtljažnik. Bila je pripremljena za sve i svašta - no dobro, gotovo sve i svašta - i u odjeljku sa strane držala je debele crne vreće za smeće. Ona rezignirano pruži jednu Mandy i pokaže na kantu. „Hajde, izvadi je i stavi u vreću.”

„Hvala”, promrmlja Mandy kad je rečeno bilo napravljeno, a čvrsto zavezana vreća u prtljažniku.

Je li ovo bila moralna pobjeda? Cleo slegne ramenima i reče: „Doista ovo ne bih trebala raditi. Protivi se našem poslovanju.” Zastane pa doda s nevinim smiješkom: „Ali čemu drugom služe stari školski prijatelji?”

91

20. poglavlje

„Abbie, moramo početi razmišljati o uskrsnim događanjima. Dođi gore u moj ured da popričamo o tome.”

Abbie otrese grumenčiće suhog i rahlog komposta s ruku i uputi se za Desom. Posljednje što im je trebalo bila je repriza prošlogodišnjeg promašaja kad je jako sunce uništilo uskrsni lov na jaja. Sva su se čokoladna jaja bila rastopila u grudice, a cijeli centar odzvanjao je od plakanja neutješne djece.

„Dobro, imam nekoliko ideja”, reče ona dok je Des zatvarao za sobom vrata. „Možda ne bude sunčano. Ali ako bude, što kažeš na ona minijaja u hrskavim ljuskama? Ili bismo mogli napraviti mala gnijezda od slame i staviti ih u zdjele, a onda te zdjele staviti u veće, napunjene kockama leda...”

„Dobro, napravit ćemo tako.”„Ili, mislila sam, mogli bismo sakriti nekakve žetone, a kad ih pronađu, u centru ih mogu

zamijeniti za prava uskrsna jaja.”„Slušaj, nisam te pozvao da pričamo o Uskrsu.” Des je bio u žurbi, kao da je upravo

izvukao sigurnosnu iglu iz granate koja je trebala eksplodirati za deset sekunda. „Doista sam nastojao zaboraviti što se dogodilo. Kako sam te ljubio... bio s tobom... dao sam sve od sebe, doista jesam, ali ne mogu. Sve se promijenilo. Ne mogu prestati misliti o tebi.”

Abbie osjeti kako joj je srce zalupalo. „Des, ne govori to.” Ona kratko zatrese glavom. „Ne misliš to.”

„Mislim.”„Ne, ne, ja sam udana.”„Znam.” On objesi ramena. „Volio bih da nisi.”„Ali ja sam sretna s Tomom.” Nije mogla vjerovati da Des ovo radi.„Ja se ne želim ovako osjećati”, nastavi on. „Ali jednostavno si ne mogu pomoći.”„E pa, morat ćeš! Des, oprosti, ali ovdje se radi o mojem životu!”Vidno izmučen, protrlja obraz. „Radi se i o mojem.”„Ali ništa se neće dogoditi.”„Samo mi daj priliku”, zamoli Des.„Ne.” Abbie krene prema vratima. „I obećao si mi da nećeš ovo raditi. Tom mi znači sve

na svijetu i...”Zazvoni telefon na stolu i oboje poskočiše. Za trenutak su gledali jedno u drugo. A onda

Abbie od muke provali: „Des, prestani s ovim! Doista to mislim. Saberi se i ostavi me na

92

miru. Jer ovo je jednostavno... glupo!”Srce joj je bubnjalo kad je izašla iz ureda i ostavila Desa da telefonira. Ovo je bila noćna

mora koja je prijetila izmaknuti kontroli, i to ju je prestravljivalo. Bila mu je vjerovala da će čuvati tajnu... ali što ako on ne stane na tome? I kako da ga uvjeri koliko joj je to bilo važno?

Kako li se njezin tih, miran i običan život pretvorio u ovo?„O!” Bilo je vrijeme subotnjeg ručka i Cleo se žurila u lokal kadli opazi Asha, pa se

zaustavi i uperi prst u stol za kojim je sjedio. „Ti jedeš!”„Ne znam kako ti to uspijeva”, čudio se Ash. „Ti kao da imaš dar, neko jezivo šesto čulo.

Trebala bi biti vidovnjak za detektive... Ej, vraćaj to!”Cleo je njegovom vilicom nabola komad lazanja i sad ih je kušala da provjeri jesu li bile

onako dobre kao što su mirisale. Oči joj se raširiše. „Mmm... mmmmm!”„E nećeš!” On joj zgrabi vilicu iz ruke prije nego što je uspjela ukrasti još malo. „Naruči

si svoje. Zapravo, uzmi riblju pitu da vidim kakva je.”„Riblju pitu? Obožavam riblju pitu!” Cleo se uzvrti i opazi kredom napisani jelovnik na

ploči koja je bila prazna posljednjih šest tjedana, otkad je Tony - temperamentni šef kuhinje - prekinuo sa svojim momkom i bijesno odjurio u restoran u Malagi. Ako ćemo pošteno, Tonijevo kuhanje i nije bilo tako bajno, ali je ovaj bio toliko raspaljive ćudi da mu se Franck to nikad nije usudio reći.

A onda je Cleo zinula kad se iz kuhinje pojavila nova kuharica noseći poslužavnik s hranom.

Fia Newman, u pregači na plave i bijele pruge, kose skupljene u visoku pletenicu krenula je prema jednom od stolova. Cleo je buljila u nevjerici dok je ona pozdravljala goste, a zatim vješto spustila tanjure na stol. Konačno, ona primijeti Cleo, mahne joj i priđe.

Kao da pripada tu.„Bok! Onda, što kažeš?” Fia je vrckavo pogleda mednim očima. „Iznenađena si što me

vidiš?”Posljednja četiri dana i noći Cleo je uzduž i poprijeko države vozila poslovne ljude iz

Amerike koji su bili u službenom posjetu. Činilo joj se da je nije bilo četiri mjeseca. „Jesi li ti nova kuharica?”

„Morse”, promrmlja Ash. „Miss Marple. Holmes. Među najvećima si.”„Doista sam htjela biti mjesna kraljica karaoka, ali Franck je to odbio. Pa sam onda

pomislila da probam s ovim.”„Ali... kako...?” Kad ju je Fia pozdravila prošlog tjedna, Cleo je mislila da je više nikad

neće vidjeti.„Znam! Kao da je sudbina to htjela. One večeri kad sam ostala kod Johnnyja, baš sam

govorila kako je glupo što se ovdje ne služi i hrana, a on mi je rekao što se dogodilo s tipom koji je tu radio, Ludim Tonyjem. Nisam poslije o tome razmišljala, ali onda sam sljedeći dan otišla kući, gdje sam imala veliko sučeljavanje s Willom. I tad sam shvatila da moram pronaći neko drugo mjesto gdje ću živjeti jer se on nikada neće iseliti iz svoje dragocjene kuće.” Fia objesi lice. „A ja sam doista morala pronaći novi posao jer sam radila za Willovu majku, a ako se Vivien pita, njezin dječačić ne može pogriješiti. Ako je imao izvanbračnu vezu, onda sam ga ja u nju morala otjerati.”

„Bože...”

93

„Ma, ionako mi nikad nije bila draga. Sa zadovoljstvom sam izašla iz njezine preskupe trgovine porculanom. Sad više neću morati slušati staru vješticu kako klepeće o svojem savršenom sinu. I onda mi je palo na pamet ovo mjesto”, doda veselo Fia. „Već sam znala da su ovdje svi ljubazni pa sam nazvala Francka. A njemu se ideja učinila dobrom pod uvjetom da doista znam kuhati. Tako sam mu donijela nešto što sam pripremila. Njemu se svidjelo, meni se svidio stan iznad lokala i, bingo, evo me tu!”

„O, pa to je... odlično.” Bilo bi preblago reći da Cleo nije znala što bi mislila. Zdravorazumski je znala da nije odgovorna za Fijin raspad braka, ali se nehotice u sve to uplela te se i dalje osjećala krivom.

„Kakve su ti lazanje?” Fia pogleda u Asha.Ash kimne, prožvače, proguta. A onda napokon, jedva čujno, prozbori: „A, dobre su.“„Neka, neka.” Ona se okrene Cleo. „A ti? Da ti nešto donesem?”„Ja ću riblju pitu.”Fia zadovoljno kimne. „Svidjet će ti se.”Dvadeset minuta poslije, Cleo je pozove i reče: „Znaš što? Bila si u pravu, doista mi se

svidjela.”I nije bila luda od sreće što će Willova žena živjeti u mjestu, no to nije imalo veze s

njezinim božanstvenim kuhanjem.„Ne pripremam komplicirane stvari.” Fia je izgledala zadovoljno. „Samo jednostavne.

Ali zato jednostavne radim najbolje.”„A to je upravo ono što nam treba. Ovo je sjajno.” Riblja pita uistinu je bila vrhunska,

pripremljena s vrhnjem i vinom, prelivena debelim slojem zapečenog sira. „Ludi Tony uvijek je isprobavao nove stvari koje nisu valjale. Piletinu s umakom od marmelade, grah s mangom, takve stvari. A prošlo je ljeto sve bilo posluženo s laticama ruže i trubeljikom.” Cleo pogleda Asha. „Sjećaš li se toga?”

„A... da.”O, zaboga! Čim se Fia izgubila u kuhinji, Cleo priupita: „Sviđa ti se, zar ne?”„Ne.”Ona ga razdragano bocne. „Ma sviđa! Opet si poblesavio!” Ash spusti piće na stol i

uzdahne. „Slušaj me. Da imaš četrnaest, možda bi ti bilo smiješno izvaliti to pred svima. Ali nemaš četrnaest pa sam siguran da možeš razumjeti da mi to ne bi bilo zabavno. Bilo bi mi krajnje neugodno. Štoviše, nikad ti to ne bih oprostio. A s obzirom na to da bi mi ti trebala biti prijateljica, doista bih cijenio kad bi to zadržala za sebe i pustila me da to izbacim iz sustava kada budem mogao.” „Nisi uopće zabavan.” Cleo objesi lice.

„Doista to mislim.” Vidjela mu je u pogledu da je tako. „Ona nije samo neka koju sam upoznao na zabavi. Ona sad živi ovdje, što znači da ću je viđati gotovo svaki dan.” Ash se još više nagne preko stola. „A ako joj kažeš, nastat će nepodnošljiva situacija. I zato moraš držati...” on ispred Cleinih usta napravi potez kao da zatvara patent, „... jezik za zubima. Ili više nećemo biti prijatelji. A ja ću biti tvoj pakleni osvetnički susjed, obećavam ti.”

Svega mu, doista je to mislio. „Dobro, neću ništa reći. Kunem se. I, što misliš, koliko će ti trebati da te to prođe?”

„Oh, nekoliko sati.” Ash je bio na rubu živaca. „Kako bih, dovraga, to mogao znati? Volio bih da mi se to nije ni dogodilo jer ovo je živa muka. Na stranu sve drugo, ona je

94

upravo ostavila muža.“ On zatrese glavom. „A to znači da će joj trebati mjeseci da uopće pogleda drugog muškarca.”

Što je samo pokazalo koliko je Ash bio naivan. Tome u prilog, i samo trenutak poslije, u lokal uđe Johnny, a iz kuhinje brzinom munje izleti Fia.

„Bok! Baš sam se pitala kad ćeš navratiti.” Cijelo joj se lice ozari dok joj je govor tijela bio nedvosmislen. „Sve ide doista dobro.”

Fia je očito bila sljedbenica teorije kako je najbolji način za preboljeti jednog muškarca taj da upoznaš drugog. I to po mogućnosti za manje vremena nego što je nekima potrebno da usišu sag. Ona nadobudno upita: „Što ćeš ti?”

„Oprosti, imam posla, ne mogu ostati.” Johnny je držao vrećicu koju pruži jednom od momaka za šankom. „Dave, ostale su ti četke, našao sam ih u sudoperu u spremnici. Hvala ti što si sinoć dovršio ono. Odlično si to napravio.” Onda se okrene, nasmije i reče: „Cleo, bok! Znaš, bit će mi čudno bez ekipe u kući. Jutros sam sišao dolje i pripremio šest šalica čaja prije nego što sam se sjetio da sam sad sam.”

Nije ju nazvao Mogulja. To je bilo poput Božjeg čuda. Kako bi pokazala da i ona može civilizirano razgovarati, Cleo upita: „Onda, sad je kuća gotova? Kako izgleda?”

„Ne bi vjerovala koliko je drugačija! Svrati ako želiš. Uvjeri se sama.”„O, ovaj...” Sad nije znala što bi rekla. Nije očekivala poziv. Fia je stajala pokraj njega te

se i sama činila iznenađenom.„Pokazat ću ti i na čemu radim“, dometne Johnny. „Za Corneliju.”E, to bi sigurno željela vidjeti. Johnny to nikad neće doznati, ali ona ga je potajno tražila

na internetu i još se tajnije zaljubila u njegove radove. Neke od skulptura većih od stvarnih dimenzija bile su zapanjujuće lijepe.

„Radiš jednog od njezinih konja? Voljela bih to vidjeti.” Svjesna Fijina pogleda, Cleo dometne: „Super.”

On se još srdačnije nasmiješi. „Navrati kad završiš s ručkom. Ja ću se hrvati s kilometrom žice.”

Odjednom joj se slika koju je zamislila učini posve uzbudljivom. O, što je sad to? Je li to značilo pasti pod čini Johnnyja LaVenturea? Cleo se sabere i vrati u stvarni svijet. I ovdje je, kao i pri onim stanjima kad se iz eksperimentiranja može kliznuti u ovisnost ili iz pijenja u društvu u alkoholizam, kvaka bila u svjesnosti, u uvidu u ono što bi se moglo dogoditi i povratku na siguran teren prije nego što bude prekasno. Johnny je bio okorjeli šarmer koji je volio očijukati iz osobnog zadovoljstva. Samo bi budala povjerovala da je doista mislio ono što je govorio.

Ili Fia.„Dobro, može, možda poslije.” Cleo mahne vilicom i nastavi jesti. Johnny pozdravi

Davea i momke za šankom pa krene prema vratima.Obješena lica, Fia dovikne za njim: „Hoćeš li doći večeras?”„Tko zna? Nikad ne reci nikad.”Kad je otišao, a Fia opet nestala u kuhinji, Ash počne ponavljati oponašajući Clein

ležeran ton: „Dobro, može, možda poslije.”„Ponašaj se pristojno.” Cleo ga bocne u ruku pa obriše vilicu ubrusom. „Bi li više volio

da Fia opet ode tamo?”

95

„A, znači, to radiš! Nesebično se nudiš umjesto nje, plemenito se žrtvuješ. Nemoj uzeti nju, uzmi mene.” Ash zavrti glavom. „Nisam imao pojma da si tako hrabra, tako junačka srca.”

„A ja nisam imala pojma da si ti takav mrzitelj umjetnosti. On je umjetnik. Željela bih vidjeti kako radi.”

„Zašto? Mene nikad nisi željela gledati dok radim.”„On je kreativan!”„Kvragu, i ja sam! Ja stvaram radijsku emisiju”, otpovrne Ash. „I to je umjetnost, i

daleko je teža od savijanja žice ovamo-onamo. Svaki bi idiot to mogao.”Cleo se nasmiješi. „Jesi li ljubomoran?”„Možda. Samo malo. No dobro, naravno da sam ljubomoran!” On trzne glavom u smjeru

kuhinje. „Ona je luda za njim. I to se tako vidi.”Bravo. Cleo je Ash bio tako drag. „Znam, razgovarat ću s njim o tome, reći ću mu da se

ne upliće.”Ash je polako kimao uviđajući smisao toga. „No budi oprezna. Vjerojatno to radi bez

košulje.”O, izbriši tu pomisao prije nego što se uhvatila. Dok je pokušavala nabosti posljednjeg

debelog račića u tanjuru, Cleo slegne ramenima i reče: „Ne radimo li tako svi?”

96

21. poglavlje

„Hej, došla si!” Kad je Johnny otvorio ulazna vrata u, hvala Bogu, majici, činilo se da mu je drago što je vidi. Bio je u izblijedjelim trapericama, gležnjačama i bijeloj majici kratkih rukava na kojoj se s prednje strane dijagonalno protezala crvenosmeđa mrlja.

„Je li to boja?” Cleo pokaže na trag; teško da bi netko u tom tonu oličio sobu.„Što?” on spusti pogled na mrlju. „A to! Ne, to je krv.”„Je li te netko ubo?”„Vječni si optimist. Ne, upravo sam se nadjačavao s konjem.” On podigne majicu i

pokaže dugu, svježu ogrebotinu odakle je krvario. „Rizik posla. Ne bi vjerovala koliko majica potrošim godišnje. Onda”, on je uvede u kuću i pokaže na predsoblje, „izgleda li sad bolje?”

Da. Bolje, svježije, čistije. U zraku se još osjećao miris boje, ali sve ostalo bilo je počišćeno. Na ulaštenim drvenim podnim daskama bili su novi sagovi, svjetiljke su bile promijenjene, a prozori blještali.

„Mnogo bolje.” Reče Cleo.„Tako i treba. Koštalo me je cijelo bogatstvo.”Ona ostane ozbiljna. „Jadničak. Proplakat ću.”„Dobro, oprosti.” Johnny se osmjehne. Tad su prispjeli do sobe za crtanje i on otvori

dvostruka vrata.„O...”Nije više bilo istrošenog i izlizanog saga. Ni prastarih tapeta koje su se ljuštile sa zidova.

Cijela je soba, uključujući i podne daske, bila obojena u bijelo. Kroz duge prozore padale su zrake sunca. Uz udaljeniji zid bile su naslagane goleme bale žice, a u sredini sobe stajalo je ono na čemu je trenutačno radio, napola gotova, četiri metra visoka skulptura konja.

Bio je to veličanstven i čaroban prizor. Nije ni čudo da je Cornelia obožavala Johnnyjeve radove. Kad je Cleo gledala fotografije njegovih skulptura na internetskoj stranici, nisu joj dale naslutiti koliko mogu zarezati kad se s njima sretnete uživo. Da se tako izrazi.

Johnny ju je gledao s blagim smiješkom na licu. „Sviđa ti se?”Cleo kimne, nije mogla skinuti pogled s konja. Krene prema njemu prekoračujući

komade i namotaje žice razasute po bijeloj plahti na kojoj je stajao. „Smijem li ga dotaknuti?”„Samo naprijed. Nije tako krhak kako izgleda. Ali pazi na oštre krajeve, nisam ih još

zavrnuo kliještima.”Hvala Bogu da joj je dopustio, jer da sad nije smjela ispružiti ruku i dotaknuti skulpturu,

to bi joj bilo najveće mučenje. Dlanom udivljeno prijeđe preko slabina konja. Kako je nešto

97

tako srebrnasto i napravljeno od metara i metara pocinčanog čelika moglo izgledati tako živo? Nešto nevjerojatno! Cleo se u nevjerici nasmiješi pa obiđe konja, stane mu s prednje strane i pomiluje uznosit zakrivljeni vrat. Zamisli samo kako je to stvoriti nešto tako... au! Griva koju je nosio vjetar bila je oštra.

Na jagodici prsta pojavi se kap krvi. Johnny joj priđe, primi je za zglob ruke i pogleda ranicu.

„Joj. Morat ćemo amputirati.”Cleo povuče ruku i usiše krv iz prsta. Odmakne se. „Pokaži mi kako to radiš:”„Kako amputiram? Pa najčešće uzmem veliku staru električnu pilu...” On dohvati

zaštitne naočale, a onda kimnuvši pokaže na jedini komad pokućstva u sobi. „Sjedni. Tamo ćeš biti na sigurnom.”

Fotelja je bila duga i mekana, tapecirana tamnoljubičastim plišem. Iz nje joj je pogled padao na Johnnyja i skulpturu, iza njih na francuske prozore, a onda na terasu i dalje na krajolik. Radio je obasjan poslijepodnevnim suncem, kojeg je soba bila puna, pa je Cleo bila mogla vidjeti kako mu igraju tetive i mišići. Nije ni čudo da je imao široka ramena i ravan trbuh. Pocinčana čelična žica morala je biti dovoljno čvrsta kako bi podnijela težinu skulpture kad bude gotova. Johnny se saginjao i protezao te svijao i izvijao svaki komad žice do željenog oblika. Prednja strana vrata i nadlaktice sjajili su mu se od znoja. Oči su mu pod zaštitnim naočalama bile sužene dok je neprestano procjenjivao, vagao i provjeravao je li ono što je dodao bilo točno to. Bilo je zamjetno koliko je usredotočen na skulpturu dok je obilazio oko nje i beskrajno je nadograđivao i popravljao. Svako malo, komad žice odskočio bi u zrak i na suncu zabljesnuo poput žive. Nekoliko je puta oštri kraj žice zahvatio Johnnyja po ruci.

Vidjeti ga kako radi bilo je čarobno i opčinjavajuće iskustvo. Kad se na koncu zaustavio, Cleo se činilo da je sjedila tu petnaestak minuta, možda dvadeset. Ali sjene u sobi bile su izdužene i kad je pogledala na svoj sat, opazi da je prošlo sat i pol.

„Ne mogu vjerovati da su četiri sata.” Ona u čudu zavrti glavom. „Ovako bi zasigurno trebalo izgledati putovanje vremenom. Zamisli, da zrakoplovne kompanije na dugim letovima priređuju gledanje izrađivanja skulptura od žice, na drugi kraj svijeta stigao bi za trenutak.”

„I meni je tako.” On prođe prstima kroz kosu pa se odmakne kako bi skulpturu promotrio s udaljenosti. „Kad počnem, izgubim svaki pojam o vremenu. Mogu tako cijelu noć.”

Eto i prizora koji je mogla zamisliti.On protegne ramena. „Hajde, popit ćemo kavu.”„Važi. Uuuuf.” Lijeva joj je noga, koju je bila podvukla pod sebe dok je sjedila na fotelji,

bila potpuno utrnula. Ona je oprezno ispruži i osovi se na noge odmahnuvši glavom kad joj je on ponudio ruku. „Dobro je. Mogu sama.”

„Tvrdoglava kao i uvijek”, predbaci joj Johnny. „Ili je to, ili se bojiš moje neodoljive, životinjske privlačnosti.”

„Ili tvoje nevjerojatne skromnosti.” Cleo dohramlje za njim u kuhinju i nasloni se na ulaštenu granitnu radnu plohu. Osjećala je trnce i bockanje u nozi koja se vraćala u funkciju. „Slušaj, što je s Fijom Newman? Je li bila tvoja ideja da se doseli ovdje?”

On je već pripremao kavu. „Ne. Ona se premišljala što bi mogla raditi. U nekom sam joj trenutku spomenuo da bi poslom s osiguranim smještajem ubila dvije muhe jednim udarcem, ali nisam joj predložio Hollybush. Svratio sam tek jučer navečer, a ona je upravo tad unosila

98

stvari gore u stan.” Noga joj je sad zujala kao da ste u čašu vode spustili šumeću tabletu. „A ono neku večer?”

„Što neku večer?”„Kad je ostala tu kod tebe.”On se okrene i pogleda je. „Što te zanima?”„Ništa.” Oboje su bili odrasli ljudi i to što su možda radili nije bila njezina stvar, ali

mislila je da ga mora upozoriti. „Ma... provela je noć u tvojoj kući. A ti si bio ljubazan prema njoj. I sad odjednom - paf! - doselila se u mjesto. Ne znam jesi li shvatio, ali ti si vjerojatno razlog zašto je to napravila.”

Ha! Ona mu u pogledu uhvati izraz iskrenog iznenađenja. Znači, nije shvatio. „Ja?”„O, da.” Cleo zavrti gležnjem koji se oporavljao. „Upravo je ostavila muža. Očijukao si s

njom u lokalu, pozvao je sebi na večeru, ponudio joj da tu provede noć.” Ona zastane. „A sad se vratila.”

„Daaa.” Johnny polako kimne. „Vidim što želiš reći.”Mislim, muškarci! Nisu imali pojma. „Ti si joj melem na ranu.”Brzi smiješak. „Baš sam neodoljiv, čak i više nego što sam mislio.”Cleo uzme šalicu kave koju joj je pružio. „Sad je ranjiva.”„Jer si ti spavala s njezinim mužem.”Ona ga pogleda, no bio je u pravu, osjećala se odgovornom. „Nemoj se šaliti s njom. To

ne bi bilo lijepo.”„Dobro, poštedi me prodike. A ti bi trebala imati malo više povjerenja u mene”, nastavi

Johnny. „Dokazat ću ti da mogu biti pravi gospodin kad to želim. Kad je Fia onu noć ostala ovdje, spavala je u slobodnoj sobi.” Zastane. „A ja sam spavao u svojoj.”

„Dobro”, Cleo se nasmiješi, laknulo joj je kad je to čula. „Hoću li za to dobiti nagradu?”„Hoćeš. Bit će ti lijepo i toplo oko srca jer znaš da si napravio ispravnu stvar.”„Ma super.” On kimne. „Lijepo i toplo. Tko bi tražio više?”Cleo je pila kavu. „Da se sad s njom spetljaš, samo bi tražio nevolju.”„Dobro, shvatio sam. Čini se da nisi baš oduševljena što je ovdje.”„Čini se dobrom. Dovoljno normalnom. Ako izuzmemo to da se u tebe zatreskala do

ušiju.”„Jedan nula za tebe”, on se osmjehne uvaživši šalu.Cleo uzdahne; je li mislio da je potpuna kučka? „Ma, jednostavno mi je... teško, znaš.

Svaki put kad je vidim, sjetit ću se Willa. I osjećat ću se krivom.”„Ali nisi ti kriva.”„Znam to razumski. No i dalje sam razlog zašto je ostavila Willa.”Johnny joj reče: „Prije ili poslije, to bi se ionako dogodilo. Učinila si joj uslugu. Bar

djeca nisu njezina.”Cleo kimne. „To je istina.”„Da je ostala s Willom još koju godinu, vjerojatno bi imali djecu. A ona bi završila kao

samohrana majka. Pa ti si je spasila od svega toga.”„U pravu si.” Sad je bio Clein red da bude skromna. „Gotovo sam junakinja.”„Junakinja koja strahovito loše procjenjuje kad bira muškarca. Mislim, tu sam ja”, on se

lupne po prsima, „gotovo savršen u svakom smislu i ni najmanje te ne interesiram.”

99

Ona spusti glavu u znak potvrde. „Upravo tako.”„Ali naiđe Will, koji je posljednje govno, i ti misliš da je on uslišenje tvojih molitvi.”„Čuj, možda nećeš vjerovati, ali on je doista dobro skrivao to svoje govnarstvo. Ima ih

mnogo takvih kao on.” Cleo je bila ozbiljna. „Izvana se mogu prikazati doista ljubaznima. Ali, u biti, sposobni su za svašta.”

Johnny podigne obrvu. „Pričamo li sad o tebi? Jer, moram ti reći, prema meni i nisi tako često ljubazna.”

„Zapravo, mislila sam na nekog drugog. Kad si posljednji put vidio Mandy Ellison?”On osta zbunjen. „Mandy? Bože, nisam je vidio godinama. Prije deset godina, valjda.

Zašto?”„Vidjela sam je prošli vikend. Udana je tko zna otkad. Dvoje djece, krasan muž, divan

život.” Cleo zaigrano doda: „Sve mi je ispričala. Čak imaju i posebne tablice.”On nije izgledao silno zainteresirano. „Radi li gdje?” „Šališ se. Gary basnoslovno zarađuje. Ona ne treba raditi.”„I zvuči kao Mandy.” Onda raspoloženo doda: „Ta se nikad nije pretrgnula od rada.”

Zastane gledajući Cleo, koja je bila popila kavu i upravo uzela torbu. „Nisi još vidjela ostatak kuće. Htio sam ti pokazati kako je gore.”

Hmmmmm, to je bila ponuda.„Nisam na to mislio.” On cokne jezikom dokazavši kako joj nepogrješivo može čitati

misli. „Ali ako ti to doista želiš...”„Doista si velikodušan, ali ne bih, hvala. Sada doista moram ići. No, bilo mi je lijepo.”

Cleo krene. „I zapamti što sam ti rekla za Fiju. Nemoj napraviti ništa što bi... znaš već.”„Dobro. Za sada.” Johnnyju se oči vragolasto zasjaje dok ju je ispraćao. „Iako mi se čini

da si joj ti uništila brak, a ja plaćam za to. Nije li to okrutno?”Ona mu se nasmiješi. „Samo misli na ono lijepo i toplo oko srca.”

100

22. poglavlje

Abbie je bila u kupaonici i čekala da joj se osuši maska na licu kad je dolje netko zazvonio na vratima.

A Tom je još bio na poslu.Čekala je da taj, tko god bio, odustane i ode. Nikome ne bi otvorila vrata s debelim

slojem svjetloplave gline na licu. A, osim toga, vrećica plavog blata koštala je dvije i pol funte i zasigurno je nije namjeravala isprati prije nego što pokaže svoja zaglađujuća, uljepšavajuća i pročišćavajuća svojstva.

Ali kao i pas kojem nikad nije dosta trčanja za bačenim štapom, tako je i taj netko uporno zvonio. Pa opet.

I opet.I oooopeeeeeeeet...„Dobro, dolazim, samo prestani.” Abbie se pljusne vodom, izađe iz kade i navuče

frotirski ogrtač. Ako je to bio Tom jer je izgubio ključeve, natrackat će mu lice plavim blatom pa neka mu bude.

Ona se spusti dolje pa zastane u predsoblju prije nego što se oglasi kroz ulazna vrata. „Tko je?”

Onda začuje: „Bo-ok, ja sam!” i želudac joj se stvrdne kao kamen.O, Bože. Pa nije se ni najavila. Potpuno zaboravivši masku na licu, Abbie otvori vrata i

zagleda se u Georgiju, koja je bila lijepo potamnjela od sunca, dok joj je kosa bila svjetlija nego ikad prije. Pokraj nogu joj je bio golemi otučeni putni kovčeg.

„Bok, Abbie! Uuu, kako to izgledaš? Tata još nije stigao s posla, je li?”Nije ju namjeravala povrijediti svojim bezazlenim pitanjem, no Abbie se učini kao da je

netko zastrugao noktima po školskoj ploči. Zapravo joj je maska dobro došla jer joj je lice pod njom bilo nepokretno, a pravi osjećaji skriveni. Unutra, mozak joj je vrištao: Ne, odlazi i ostavi nas na miru i da ti nije palo na pamet unijeti taj kovčeg u ovu kuću.

Naglas, Abbie reče: „Nije još. Zna li on da si ovdje?”„Ne, to je iznenađenje! Danas poslijepodne nazvala sam ga i rekla mu da se sunčam na

plaži Praia de Rocha, a on je rekao da sam sretnica. Ali ja nisam tamo, a kad dođe kući, viknut ću: ‘Juu-huu, vratila sam se!’” Georgia joj se nasmije. „To će biti sjajno! Bit će oduševljen, što kažeš?”

„Pa, sigurno će biti iznenađen.” Zbog stvrdnute gline zvučala je kao da govori kroz stisnute zube. I naravno da nije mogla spriječiti Georgiju da unese kovčeg u kuću. Abbie se

101

makne u stranu, a djevojka ga pokraj nje potegne preko ulaza i dovuče u usko predsoblje. „Jesi li stigla ravno iz zračne luke?”

„Ne, bili smo u Londonu posljednjih nekoliko dana. Kad sam odlazila, mama je čistila stan i pakirala se prije povratka u Portugal.”

Abbie ju je pratila do dnevnog boravka. „Zašto?”„Zato što opet leti kao mušica bez glave, čudnog li čuda.” Georgia skine ogrtač i ostane u

majici na pruge i žuto-zelenim kratkim hlačama. „Malo smo se posvađale oko toga. Ostavila je Christiana i sad je upoznala tog novog tipa, Teda. Mislim, pričamo o ženi u srednjim godinama, razumiješ što ti govorim? Pa ne može trčati za muškarcima cijeli život. Ne priliči joj.”

„Znači, i Ted živi u Portugalu?”„Živi i pije u Portugalu.” Georgia objesi lice pa nastavi. „I jasno mi je dao do znanja da

mu nisam draga. To mi ne smeta jer je stvar obostrana. Tamo sam im smetala i on je htio da se maknem s obzora. Ja sam rekla da nema problema, da ću živjeti sama u stanu u Paddingtonu, ali onda je mama rekla da ga ne može plaćati ako neće tamo živjeti... i tako smo se na kraju malo posvađale oko toga.” Ona zastane i promotri kožnatu narukvicu s perlicama na svojoj lijevoj ruci. „Zapravo, posvađale smo se malo žešće.”

„A, joj.”Georgia je pogleda. „Mogu li si skuhati čaj, je li to u redu?”„Da, da... oprosti, trebala sam ti ponuditi.”„Ma nema veze. Znaš, čudno mi je razgovarati s tobom kad imaš to blato na licu. Što

kažeš na to da ja skuham čaj dok ti odeš gore i ispereš to plavo?”Abbie je nije pitala ono što ju je najviše zanimalo, a Georgia nije odgovorila. Umjesto

toga obje su se pravile da nemaju pojma i ni jedna to nije spomenula sljedećih sedamdeset minuta dok su pričale o Portugalu, kako su provele Božić, kako mrze kad im se džemperi rastegnu sa strane i kako je čudno to što se ljudi zgade nad pljesnivim jogurtom, ali zato znaju navaliti na sir s plijesni, i to, što pljesniviji, to bolji.

Zapravo, nije ni trebala postaviti pitanje jer je odgovor već znala. I čimpanza bi ga pogodila.

Uto je kući stigao i Tom, a Abbie je opazila kako mu se lice ozarilo kad je ugledao kćer. Georgia je povikala: „Iznenađenje!” i zamalo ga srušila bacivši mu se u silovit zagrljaj. A Abbie su u želucu proradili nožići i počeli se vrtjeti od zavisti i zebnje.

„Onda, je li u redu?” upita Georgia kad je ispripovjedila priču kako se našla tu. „U redu je ako ostanem ovdje?”

Evo ga, to je bilo to pitanje. Abbie se potrudi zadržati neutralan izraz lica dok je u sebi vikala: Ne, ne, ne, ne, ne, ne!

„Pa...”, Tom je imao zatečen, ali i dobrohotan izraz. On se okrene njoj. „To je... a što ti misliš, Abbie?”

Okrutno. Okrutno i nepošteno. Morao je znati što misli.I Georgia se činila iznenađenom, kao da joj dotad nije palo na pamet da će ih možda

morati moliti. „O, Bože, ovo je doista neugodno? Oprosti”, protisne Tomu. „Mislila sam da će ti biti drago.”

„Dušo, sjedni, nemoj se uzrujavati.” Tomu je bilo za propasti u zemlju. „Naravno da nam

102

je drago... samo je malo neočekivano, a koliko si mislila...”„Ne brini, tata, nema veze, vratit ću se u London.” Georgia krene, a plave joj se oči

napune suzama. „Oprostite što sam vam smetala... naći ću nekog kod koga mogu ostati.”„Čekaj, pa ne možeš otići, naravno da možeš ostati!” Tom se okrene Abbie i u panici

izvali: „Ljubavi, ti nemaš ništa protiv, zar ne?”

Cleo je upravo lakirala nokte na nogama kad je zazvonio telefon.„Halo?” Joj, lak boje ciklame prolio joj se po nozi kad je uglavila telefon između ramena

i brade.„Ej, ja sam.” Abbien glas. „Dođi u lokal.”„Hm? O, hvala, ne bih, večeras ostajem kod kuće i ne radim ništa. Zapravo, upravo

lakiram nokte na nogama i zbog tebe sam...”„Ovo nije bilo pitanje”, presječe je Abbie. „Govorim ti da dođeš ovdje jer mi trebaš.”„Što? Zašto?” Cleo zatvori bočicu laka Rimmel i ispravi se. „A zašto ti je glas tako čudan

i odjekuje?”„U zahodu sam. Skrivam se. Za koliko možeš biti ovdje?”Što se događalo? „Piše da se ovo suši za šezdeset sekunda. Moram se samo odjenuti. O,

ali upravo sam počupala obrve. Čim mi se smiri crvenilo, doći...”„Pusti sad obrve!” prasne Abbie. „Da si ovdje istog trenutka!”Lako je Abbie to reći, ali Cleo je iz iskustva znala da će joj se, nakon što udarnički

počupa obrve, koža oko njih neonski zacrvenjeti i da će ostati tako crvena do prekosutra. No Abbie je zvučala očajnički. Cleo se junački odjene, na brzinu prosuši kosu, a onda potroši još koju minutu kako bi na lice nanijela minimalno šminke, a ispod obrva bijeli korektor da prikrije ono najgore.

Cleo u zrcalu promotri svoje konačno izdanje. I dalje je izgledala smiješno, ali nije bilo bitno. Na neki joj je način bilo drago što je trebaju. A kako je Abbie nije običavala tražiti na tako dramatičan način, mogla je i pretpostaviti o čemu se radilo.

Pretpostavka se pokazala točnom kad je stigla u lokal i ugledala plavu djevojku s Tomovim očima kako stoji pokraj Toma i Abbie. Prošli put je nije upoznala, ali Georgia se očito opet pojavila. Jadna Abbie, valjda je mala samo u prolazu. Čak i sad, sestra joj se činila blijedom i isključenom, poput onih što na zabavama stoje sami uza zid.

„O, vidi, eno Cleo!” Abbie se napravi iznenađenom i domahne joj. „Georgia, ovo je moja mlađa sestra. Cleo, ovo je Georgia. I pogodi što! Georgia je došla i ostat će kod nas! Baš lijepo, zar ne?”

Grom i pakao! Nije ni čudo da je Abbie izgledala unezvijereno.„Bok. Super.” Cleo se pitala kako bi pozdravila djevojku koja bi u nekim drugim

okolnostima bila njezina nećakinja pa ispruži ruku prije nego što je primijetila da ju je Georgia krenula ovlaš cmoknuti, zbog čega su u nespretnom pokušaju da to naprave izgledale poput početnica u folklornom plesu. „Onda, koliko ostaješ?”

„Tko zna? Useljavam se!” Nagnuvši se prema Tomu - Bože, baš je bilo čudno pomisliti da joj je on otac - Georgia veselo reče: „Možda budem ovdje i u sedamdesetoj.”

A zato je Abbie na mobitelu zvučala izbezumljeno.

103

„Cleo, hoćeš li nešto popiti?” Tom je već izvadio novčanik.„Da, molim.”„Nego, nemoj se uvrijediti”, Georgia se pomnije zagleda u nju. „Ali jesi li alergična na

sjenilo? Jer oči su ti doista crvene.”„Pa što sam mogla?” promrmlja Abbie trideset minuta poslije kad su otišle u zahod.

„Kako sam mogla odbiti? Ona nema gdje drugdje otići.”„O, Bože, to nije pošteno prema tebi.” Cleo je zagrli.„A Tom je ushićen! Njemu kao da se ostvario san. Trudi se to sakriti, ali ne može. A

meni je muka svaki put kad pomislim na to.” Abbie zavrti glavom. „Ali onda si kažem da nije ona kriva i mrzim se jer sam tako grozna. Doista sam čudovište...”

„Slušaj, u šoku si. I sigurno nisi čudovište. S vremenom će biti lakše. Sve će se srediti i vas dvije ćete se naviknuti jedna na drugu.” Cleo je znala da ovo vjerojatno zvuči kao hrpa gluposti, ali što je drugo mogla reći? „Pa pričamo o Channings Hillu. Mala je navikla živjeti u Londonu. Nakon što ovdje provede nekoliko tjedana, poludjet će od dosade. Molit će vas da ode.”

„To bi već bilo previše očekivati”, uzdahne Abbie.Otvore se vrata. Georgia vedro upita. „Pričale ste o meni?”Nije ih čula. „Ne.” Abbie se uspije nasmiješiti.„Jesmo malo”, reče Cleo.„Naravno da jeste. Nisam toliko glupa. Nema veze, ne smeta mi.”„Ma Abbie je zaboljela glava, ali brine se da bi ti mogla pomisliti kako joj je to izlika da

ode. Loše se osjeća”, nastavi Cleo, „i doista bi trebala otići kući i popiti tabletu protiv bolova.”

„Joj, jadna ti, pa trebala si reći! Naravno da moraš ići!” uzvikne Georgia. Reagirala je pretjerano suosjećajno, baš kao što se ponašaju ljudi na zabavi kad onaj najmanje poželjni član najavi da će otići. „Ja i tata ćemo se snaći.”

„A i ja ću ostati”, Cleo kimne Abbie, koja je očito bila neraspoložena. „Hajde, idi doma.”Abbie je otišla, zahvalna na izlici, a Georgia i Cleo pridružile su se Tomu za šankom.

Georgia zainteresirano upita. „Tko je ono tamo?”Dok su bile u zahodu, u lokal su stigli Johnny i Ash te zaigrali partiju biljara. Johnny je

večeras bio zgodniji nego ikad prije, u bijeloj pamučnoj košulji i trapericama, dok mu je kosa padala u tamne oči. Ash, koji se nije mogao podičiti svojim odjevnim kombinacijama, nosio je vrećastu crvenu majicu u kojoj je izgledao kao Djed Božićnjak na odmoru.

„Ma to su ovi iz mjesta.” Cleo promijeni temu i upita: „Onda, kakav posao misliš naći? Imaš li kakvu ideju?” Djevojka je upravo provela nekoliko tjedana izležavajući se pokraj bazena u Portugalu i Cleo se doista nadala da se ne misli samo tako useliti kod Toma i Abbie, pojesti im sve što imaju u kući i isisati ih kao... pa dobro, kao i milijuni do bola dokonih tinejdžera diljem svijeta, ali to sad nije bilo važno.

104

23. poglavlje

„Naravno!” Georgia se nagne naprijed i poletno se nadoveže: „Zamisli, baš sam te o tom htjela ispitati. Ovako, moj je plan početi samostalni posao. Minimalno ulaganje, maksimalni profit, fleksibilno radno vrijeme - kako vam se čini?”

„Kao da sam tata Richarda Bransona2“, Tom zbunjeno izvali: „Ti bokca!”„Na kakav si posao mislila?” upita Cleo.„Glačanje.”Znači, nije bila sasvim poput Richarda Bransona. „Ozbiljno?”„Zašto ne? Volim glačati. Još od jedanaeste godine glačam sve u kući.” Georgia sanjivo

nastavi: „Divno je od nečega zgužvanoga i neurednoga napraviti nešto glatko i savršeno. To je kao da iz kaosa stvaraš red. A za košulju možeš naplatiti funtu i dvadeset. Koliko traje glačanje košulje? Pet minuta. Ništa lakše. I još možeš gledati televiziju dok to radiš.” Činila se zadovoljna sobom. „Sve što mi treba je glačalo!”

„I daska za glačanje”, dometne Cleo.„I to.”„I vješalice. Mnooogo vješalica.” Jao, je li djevojci kvarila veselje?„Dobro. One su jeftine.”„I leci za reklamiranje.”„Dooobro.”„I prijevoz.”„Ne treba ako ljudima kažem da mi donesu rublje kući i pokupe ga kad bude gotovo.”Tom zavrti glavom. „Neće ići. Ovi iz usluga glačanja dolaze po rublje i donose ga pred

kućna vrata. Obvezno ti treba kombi.”„Dobro onda, zaboravi glačanje.” Georgia ispuše obraze, glasno izdahne i zabaci kosu.

„Mislila sam da je to dobra ideja, ali izgleda da nije. A još sam namjeravala i dio posla prebaciti na umirovljenike. Ali nema veze, umjesto toga primat ću socijalnu pomoć.”

„Čekaj trenutak...”, počne Tom.„Bit ću nezaposlena i must ću državu. To je mnogo manja briga.”Njezin pogled, koji je odavao zanimanje, odluta do biljarskog stola.„Slušaj, siguran sam da...”„Ili bih mogla biti plesačica na šipki. To se dobro plaća, zar ne? Onda bih mogla uštedjeti

za kombi. Vidi, završili su igru. Da ih izazovemo na jednu u parovima?”

2 Britanski poslovni čovjek čije se bogatstvo procjenjuje na 7,8 milijardi američkih dolara.

105

„Ne.” Cleo baci pogled na Johnnyja, koji se smijao, i Asha, koji je, uobičajeno glasno raspoložen, žonglirao biljarskim kuglama. „Ionako je prestar za tebe.”

„Zašto? Koliko ima godina?”„Trideset.”Georgia razrogači oči: „Doista?”Ash osjeti da ih gledaju pa se okrene Cleo i dovikne: „Što se radi tamo? Buljite u moje

neodoljivo dupe?”Baš kad mu je Cleo zinula odvratiti da ima i ljepših stvari za gledati, Georgia je pretekne:

„Cleo mi je upravo pričala o tebi. Ne mogu vjerovati da imaš toliko godina.”Što? Cleo ostade bez riječi.„Bezobraznica. Pa koliko godina misliš da imam?” upita je Ash. „Šezdeset pet?”Georgia se srdačno nasmije. „Ja bih rekla da si u srednjim dvadesetima.”„Pa i jesam u srednjim dvadesetima.” Ash podigne obrve. „Što ti je ta vještica

napričala?”„Rekla je da imaš trideset!”Cleo je bila zabezeknuta. Toliko o trčanju pred rudo. „Nisam. Mislila sam na Johnnyja.”„Tko je Johnny? A, pretpostavljam da si to ti.” Ona mu dobaci pozdrav, a onda se opet

okrene Ashu. „Kako se zoveš?” I nije prošlo ni nekoliko minuta, a Georgia je već stajala pokraj biljarskog stola i čavrljala s Ashom. Činilo se da su se njih dvoje našli. Cleo začuje kako Ash govori Georgiji da ona, Cleo, zapravo ima pedeset sedam godina.

„Svakako je premlada za Johnnyja.” Tom joj se panično obrati s istom pretpostavkom. „O, Bože, ne znam se nositi s ovim! Nedostaje mi osamnaest godina prakse.”

„Popričat ću s njom.” S Fijom Newman baš i nije imala uspjeha s takvim stvarima, ali sad se morala potruditi radi Toma. Cleo otpije piće. Da je bilo drugačije, ona bi Georgiji bila tetka. Izvanredna, moderna, super tetka Cleo, koja bi uvijek bila zabavna, nikad je ne bi gnjavila dosadnim stvarima i još bi je naučila kako sa stilom nositi šešir.

Ma koga je zavaravala? Svaki put kad bi stavila šešir na glavu, izgledala je kao bolnički slučaj na izletu. Valjda joj je glava bila čudnovatog oblika. Ali mogla bi biti zamjena za tetku, zar ne, koja je možda bila potpuni promašaj kad je o šeširu riječ, ali je zato bila odlično društvo i dijelila doista izvrsne savjete o muškarcima i vezama.

Pogotovo o onima o kojima nije trebalo ni razmišljati...„Kupit ću joj kombi”, reče Tom.„Što?”„Ma neki jeftini da može početi posao.” Očito je to premetao po glavi. „Pa ne mogu je

pustiti da bude plesačica na šipki.”„Pa da.” Bilo je jasno da je Georgia to rekla samo da bi ga prestravila i natjerala ga da joj

kupi kombi, ali Tom nije mogao riskirati da to doista i napravi.„Onda, sad si je upoznala.” Tom se trudio, ali nije mu uspijevalo sakriti ponos u glasu

dok je sa strane promatrao svoju novopronađenu kćer. „Koja je presuda?”Cleo mu dotakne ruku i nježno reče: „Mislim da ima karakter i da će ti promijeniti život.

Ali Abbie je u težem položaju nego ti. Nemoj dopustiti da se osjeća isključeno iz svega ovoga.”

On je izgledao iznenađeno. „Nije isključena. Mi smo u ovom zajedno.”

106

Cleo polako kimne. Tom joj je, bez sumnje, uvijek bio drag, ali možda baš nije najbolje shvaćao kako se žene mogu osjećati. „U redu. Samo govorim da se njoj možda tako ne čini.”

On zavrti glavom, ovo mu je očito bilo previše. „Čuj, znam, ali za nekoliko dana sve će biti u redu.”

Nakon tri odigrane partije biljara, Georgia upita: „Kamo je otišao onaj, kako se ono zove? Tvoj prijatelj?”

„Johnny. Ne bih ga nazvao prijateljem”, otpovrne Ash. „On je samo gad koji me pobjeđuje u biljaru. Otišao je prije dvadeset minuta. Što znači da ćeš sad izgubiti od mene.”

„To ti samo misliš.” Georgiji se od smijeha pojaviše rupice na obrazima pa mu priprijeti prstom. „Odlično. Hajde, pokaži što znaš. Bit ćeš ponižen do bola kad opet pobijedim.”

Cleo ih je gledala pitajući se kako je Georgiji bilo svejedno to što je Johnny otišao.U deset i trideset otišao je i Ash.„Uh”, reče Georgia nakon što je izašao. „Baš mi je drag.”Cleo se nasmiješi. Njih dvoje doista su kliknuli. „Dobro, drago mi je.”„Je li istina da je slobodan? Mislim, rekao mi je da nema djevojku, ali znaš kakvi mogu

biti muškarci. Bilo bi mi grozno da mu se krenem nabacivati, a onda doznam da u rezervi ima neku žensku s kojom se povremeno viđa.”

Nabacivati? Cleo ostade bez teksta. „Kad si rekla da ti je drag...”„Mislim, strahovito mi se sviđa. Tako zamišljam savršenog muškarca. Znam, znam”,

Georgia tinejdžerski prkosno nakrivi bradu, „ali takva sam. Meni je osobnost mnogo važnija od izgleda. Daj mi nekog tko će me svaki put zabaviti. Vjeruj mi, izlazila sam s ljepotanima. I brzo ti dosadi gledati ih i zuriti u njihove lijepe oči i diviti se njihovim savršenim... uuu, ne znam, zubima i sličnom. Ako me ne znaju nasmijati, ne zanimaju me. To je kao da izlaziš s plakatom sa zida.”

Rekavši to, ona podrugljivo iskrivi usta. Bože, doista je mislila ozbiljno. Cleo u tišini dovrši piće. A kad samo pomisli da su ona i Tom proveli cijelu večer misleći da njezinu zamalo nećakinju zanima Johnny.

„Misliš li da sam i ja njemu draga?” Georgia gorljivo upita. „Ovaj, sigurna sam da jesi.” Cleo pogleda u Toma, koji je očito bio zatečen kćerinom otvorenošću.

„Dobro. Jer on se meni doista sviđa. Jako. Pa čak i ako je mljekar. Onda, misliš li da bih ga trebala pozvati na izlazak ili čekati da on pozove mene?”

To s mljekarom bila je Ashova standardna dosjetka kojom bi najavljivao zašto odlazi ranije.

„Ja bih čekala”, odgovori Cleo. „To je stvar ponosa. Muškarci većinom vole kad oni naprave prvi potez.”

„Dobro, ako se požuri i doista ga napravi.” Georgia je tankim prstima već nestrpljivo lupkala po biljarskom štapu. „Mrzim kad ljudi izigravaju neosvojive. To je samo gubljenje vremena.”

Ti bokca! Da se Georgiju pita, ona i Ash oženili bi se do Uskrsa.Tom je već bio otišao na posao. Abbie je mazala maslac na tost i pila čaj; i ona je trebala

izaći za deset minuta. Gore na katu bila se šuljala iz poštovanja prema novoj gošći pa je sad ostala u šoku kad su se otvorila vrata i u kuhinju ušla raščupana Georgia u zeleno-ljubičastoj prugastoj spavaćici.

107

„Jutro!” Abbie je znala da zvuči presrdačno, ali nije si mogla pomoći, to joj se uporno događalo. „Jesi li dobro spavala?”

„Jesam, hvala. Sanjala sam nevjerojatan san prije nego što sam se probudila.” Ona zastane. „Je li još netko bio tu dolje maloprije?”

„Ne. Osim ako ne misliš na Toma. Otišao je u osam sati.”Georgiji splasne nada u očima. Pospano prođe prstima kroz zamršenu kosu. „Da, tako je.

Mogu li dobiti malo čaja?”Što je očekivala da će joj odgovoriti? Ne, ne možeš?„Naravno da možeš! Uzmi što god želiš!” Abbie se skupi utroba, evo, opet je pretjerala i

izgubila se u šumi uskličnika. „Pahuljice, tost... imamo namaz od hmelja, med, džem od marelica, džem od crnog ribiza, jaja...”

„Hvala, za sad ću samo popiti čaj. Boli li te još glava?”„O!” bila je zaboravila na sinoćnju izmišljenu glavobolju. „Ne, hvala, prošlo je! Onda,

koji su ti planovi za danas?”Georgia slegne ramenima i spusti vrećicu čaja u šalicu. „Ne znam. Valjda ću se samo

odmarati i malo gledati televiziju.” Ona namreška nos kad je s prozorske daske začula radio iz kojeg se čula pjesma Neila Diamonda. „Je li to Radio dva?”

Što je zazvučalo kao Radio iz ledenog doba. Je li joj na ovaj način Georgia davala do znanja da će odsad slušati neku modernu i popularnu stanicu? Abbie se osjeti starom sto godina i počne se pravdati: „Ne, to je...”

„Nego, znaš li kad mljekarima završava smjena?”„Molim?” Je li ovo bilo neko trik-pitanje?„Znaš, ljudi koji razvoze mlijeko. Počinju raditi jako rano pa moraju rano i završiti. Palo

mi je na pamet da možda znaš kada?”„Ne znam. Možda u podne.” Nije valjda razmišljala da bi se time bavila? Abbie se sad

već žurila pa odgrize velik komad tosta i provjeri frizuru u zrcalu. Ona je voljela slušati Neila Diamonda. Da je bila sama u kući, pjevala bi zajedno s njim, možda čak i malo zaplesala po kuhinji. To što je sad in situ imala pretjerano kritičnu tinejdžericu promijenit će joj život više nego što je mogla zamisliti. Ona prožvače, proguta, otpije gutljaj prevrućeg čaja i odgrize još jedan komad tosta. Po svoj prilici, Georgiji se neće svidjeti ni ono što je voljela gledati na televiziji, zgrozit će se na pomisao da mora gledati dokumentarac o prirodi ili će je svojim brbljanjem ometati tijekom cijele ključne epizode neke serije koja je nije zanimala, a o kojoj je Abbie bila ovisna.

O, Bože, poslušaj me, baš sam užasno ljudsko biće koje...„Stani!” Georgia podigne ruku. „Oprosti, možeš li na trenutak utihnuti?”Ovo je već bilo previše. Sad više nije smjela ni jesti tost u vlastitoj kuhinji? Smiješno, ali

unatoč ozlojeđenosti, Abbie primijeti da je prestala jesti. Georgia je nešto pozorno slušala. Je li čula kako netko provaljuje kroz stražnja vrata? Miša kako trčkara preko drvenih dasaka? Pticu kako pjeva u vrtu? Možda ju je priroda ipak zanimala?

„Što je?” Abbie na nekoliko sekunda naćuli uši, a onda reče: „Ja ne čujem ništa.”„On.” Georgia u nevjerici pokaže na radio na prozoru. „Znam da to ne može biti on, ali,

Bože, taj glas! Zvuči točno kao tip s kojim sam jučer pričala u lokalu... baš čudno...”Sad je Abbie sinulo. Kad su Georgia i Tom došli kući, ona je već spavala. „O, upoznala

108

si Asha?”„Ash! Da, da!” Georgia počne lamatati rukama prema radiju. „Možeš li vjerovati? Ovaj

tip zvuči isto kao on!”Sve je, sa zakašnjenjem, postalo jasno. Abbie reče: „Pa, da, ovo je emisija Asha Parryja-

Jonesa.”Georgiji žličica zvekne o radnu plohu. „Nemoj mi reći! Ona uzvrti glavom pogledavajući

Abbie i radio na kojem se Ash šalio s tipom koji je inače čitao vijesti. Oči joj se razrogače. „Ali... on mi je rekao da je mljekar.”

„To je njegova uobičajena šala. To zna reći i na radiju, pretvara se da je razvozio mlijeko prije nego što je došao u studio. On živi vrata do Cleo. Slušaj, morat ću poći...”

„On je pravi DJ! Nevjerojatno! Bože, a je li dobar?” Potpuno oporavljena od maloprijašnje uvrede za uši, Georgia pojača radio zureći u nje u čudu. „Dobro, to je bilo glupo pitanje, naravno da jest. Pa ne mogu vjerovati! Prije sam mislila da je predobar, a sad mi je još bolji.”

Abbie krene prema vratima. „Hoćeš li biti dobro? Vidimo se poslije.”„Hoću”, odsutno reče Georgia. Oči su joj sjajile, mislila je na nešto drugo. „Ovo je

zakon! To je kao da imam svojeg privatnog Chrisa Moylesa3!”

3 Popularni britanski radijski voditelj i DJ.

109

24. poglavlje

Fia se u čudu pitala koliko se toga promijenilo tijekom jednog mjeseca. Samo nekoliko tjedana prije svako je jutro ustajala u osam, u devet počinjala raditi u svekrvinoj trgovini, a u međuvremenu uslužno opsluživala kupce i strpljivo slušala kako svekrva neprekidno melje, ogovara, kritizira i komentira druge ljude. Ne treba ni spomenuti da je obvezno svako malo, na svoj ponos i diku, pričala o Willu.

Što je bilo poprilično dosadno i, gotovo uvijek, isto. Vivien je voljela ponavljati svoje zajedljive primjedbe gotovo uvijek po istom obrascu, a posebno joj je bilo drago pričekati da kupci izađu iz dućana pa onda omalovažiti njihove frizure, boju glasa, ili neobičan ukus u odijevanju. Fia bi bila našla drugi posao mjesecima prije, ali svaki put kad bi to spomenula, Will bi se uzrujao jer bi time razočarala i njega i njegovu majku.

On ju je motao oko malog prsta, a ona mu je vjerovala. Tako ju je zapravo kontrolirao te vezivao za sebe i Vivien, a pritom živio kako mu se htjelo.

Kad se osvrnula na to, nije mogla vjerovati da je bila toliko lakovjerna. Time joj se vraćalo to što je vjerovala ljudima. No, ostavit će ona sve to iza sebe. Will i njegova tiranska i čudovišna majka mogu zauvijek nestati. Ovo je bilo novo poglavlje u njezinu životu i odsad pa nadalje više neće trpjeti ničije svinjarije.

Odsad pa nadalje odlučit će što želi i krenuti za tim.Samo hrabri pobjeđuju, u tom stilu. Štoviše, sve je ispalo doista dobro. Ona se usudila i

dosad je zasigurno pobjeđivala.A što je najbolje od svega, sviđao joj se njezin novi neočekivani posao. Iako je to značilo

dizati se u šest kako bi otišla kupiti namirnice koje će toga dana kuhati, donijeti ih natrag i sljedeća tri sata provesti pripremajući ih.

„La la la, laaa laaaa.” Pjevušeći uz svoj CD, Fia je ogulila i razrezala na četvrtine krumpire za pastirsku pitu pa ih zatim spustila u lonac vode na štednjaku. Kroz kuhinjski prozor mogla je vidjeti vrt oko lokala, gdje su skakutali divlji zečevi, a ptice se poput akrobata ljuljale na granama hraneći se bobicama i sjemenkama. Voljela je posvemašnju mirnoću jutra, a onda, s njim u kontrastu, žamor prijateljskog okupljanja kad bi se lokal otvorio. Naravno da je posao bio naporan, ali svi su toliko cijenili njezino kuhanje da joj je to više nego nadoknađivalo sav trud. Nikad prije nije bila u poziciji dobiti toliko pohvala. Možda joj jednog dana sve ovo više ne bude novo i zanimljivo, ali zasad je bilo.

Vlasnik Franck uđe u kuhinju dok je pržila luk na maslacu i ulju.„Jutro, ljubice. Dobro miriše. Kavu?”

110

„Bok, Franck. Može, hvala.” Pospe luk šećerom. „Pravim pastirsku pitu, stroganoff od gljiva, curry od govedine i složenac od piletine i poriluka.”

„Super. Već ih je dvanaest rezerviralo ručak. A hrpa žena koje obično jedu kod Beam dolazi ovdje jer su čule pohvale. Glas se širi, ljubice.” Franck je potapše po leđima. „Još ćeš ti biti zvijezda. Naš Hugh Fearnley-Whittingstall.”

Fia nije briznula u plač. On je to mislio kao kompliment.„Hej, tamo!” Franck pogleda kroz prozor. „Zečevi na položaju dva sata. Gdje mi je

sačmarica?”A nekad je mislio da je on Hugh Fearnley-Whittingstall.„Nemoj ih ubiti. Volim ih gledati kako skaču uokolo.”„Kvariš mi veselje. Mala gamad i nije tako dražesna kad ti skače po povrću.” Franck

izlije kipuću vodu u dvije šalice i kimne prema CD-u koji je svirao na polici iznad hladnjaka. „Što to slušaš?”

„Carminu Buranu Carla Orffa. Sviđa ti se?”On napravi grimasu. „Klasika me nikad nije osobito zanimala. Ja slušam Elvisa, uvijek.”Je li ga mogla pridobiti? „Ovo me opušta. Volim kad mi svira u pozadini.”Franck posluša nekoliko sekunda, naočigled nimalo oduševljen, pa reče: „Trebala bi

slušati radio. Ne puštaju li tamo vedrije stvari?”Vedrije? Sad je bio Fijin red da objesi lice. Willova je majka obožavala slušati Radio

četiri i u trgovini ga se uvijek moglo čuti. A kad nije kritizirala kupce, Vivien se protivila gotovo svemu na radiju i vodila besmislene jednostrane debate s voditeljima. To što je iz dana u dan morala trpjeti dok je njezina zadrta svekrva vrištala: „O, pa poslušaj se, mali glupane!” samo joj je zgadilo radio do kraja života.

„Trebaš poslušati BWR”, navaljivao je Franck. „Čuti Ashovu emisiju. Taj momak je za umrijeti od smijeha.”

Fiji se istog trenutka digla kosa na glavi. Za umrijeti od smijeha. No, iako joj je u to bilo teško povjerovati, to je bila istina. Sinoć dok je radila u kuhinji, čula je kako se Ash smije u lokalu. A kad je prolazila noseći jela, čak ga je svojim očima vidjela kako se smije. Ash je igrao biljar s Johnnyjem, zbijao šale i, uopće, nosio cijelu atmosferu. No kad se provukla pokraj njega i nasmiješila mu se, gotovo ju je pokosio pogledom i okrenuo se kao da ne postoji. I to nije bilo prvi put. Svi ostali u Channings Hillu bili su srdačni i druželjubivi, no Ash Parry-Jones neprestano se prema njoj odnosio kao prema nekom neželjenom uljezu. U početku je mislila da je jednostavno miran, povučen i distanciran tip. A onda je u protekla dva tjedna otkrila da je zapravo pun samopouzdanja i otvoren prema svima drugima, i to ju je prenerazilo, a da ne govorimo koliko ju je uvrijedilo. Jer to je značilo da je hladan s razlogom. Jednostavno mu nije bila draga.

A ako će on biti takav jadni i neprijateljski sroljo, e pa, pljuni joj u lice ako će ona slušati njegovu cijenjenu radijsku emisiju, pa bila ona najsmješnija na svijetu.

Franck izađe iz kuhinje. Fia brašnom pospe luk koji je pržila i doda malo crvenog vina. Prođe deset minuta. Obuzme je znatiželja pa isključi CD. Da BWR nije bila već memorirana stanica, ne bi je našla. Ona poskoči začuvši Ashov glas. Bože, baš je bilo čudno čuti ga onakvog kakav je uistinu bio, zaigran, raspoložen za šalu i sasvim opušten.

„... ovo je bila Katie Melua, za one koji vole takve stvari. Iako, da moram biti pokopan s

111

iPodom na kojom može biti samo jedan izvođač, ubio bih se da je to ona. Ili George Formby4.”

„Tko?” S njim u studiju bila je ženska osoba čiji je glas zvučao mlado. „Boksač koji prodaje moćne i sočne roštilje?” „Znaš što? Ti misliš na Georgea Foremana5, kojeg bih volio na svojem iPodu u grobu jer čovjek je legenda, iako ne pjeva. Ali ja pričam o Georgeu Formbiju, koji je svirao ukulele i svojim pjevanjem doista gnjavio sve živo. A ne bih volio ni Lonniea Donegana, kralja skifflea6. Jer ne volim skiffle”, verglao je Ash. „Iako, moram reći, riječ skiffle jedna mi je od najdražih. Stoji mi uz bok riječima pumperica i smucanje.” „Tu si posljednju sad izmislio!”

„Nisam. Ta riječ postoji”, bunio se Ash. „Znači potucati se uokolo. Što je mnogo pristojnija riječ nego što bi ti pomislila jer ti misliš da to znači po-tucati se okolo.”

Djevojka reče: „Meni se sviđa riječ cjepidlačiti.”„I našem je producentu najdraža”, dometne Ash. „Ne znam zašto. Vjerojatno zato što

nosi pletene džempere i dopušta mami da pljune u rupčić kojim će mu obrisati lice...” Pred kuhinjom se začuju koraci, što je značilo da se Franck vraća. Fia brzinom munje ispruži ruku i prebaci s radija na CD. Pa neka, možda je bila djetinjasta, ali neće priuštiti

Ashu to zadovoljstvo da od nekog čuje kako je slušala njegovu emisiju.Kad je on mogao biti hladan i neprijateljski raspoložen bez ikakvog očitog razloga... pa

dobro, nema problema. Mogla je i ona.

„Kladim se da nisi mogla povjerovati koliko si sretna!”Cleo u retrovizoru pogleda svojeg putnika i umalo ne oslijepi od bjeline njegovih zuba.

„Molim?”„Kad si doznala po koga dolaziš. I nije ti sretan samo ovaj jedan dan. Ovo su tvoja tri

sretna tjedna.”„Da. Svakako.” Ona kimne i profesionalno se nasmiješi u znak potvrde. Joj, sreće. Prošlo

je tek pet minuta prve vožnje od mnogih, a klijent se već pokazao kretenom.A kad samo pomisli da je Gunđavi Graham, na svoj gunđavi način, mislio da joj radi

uslugu kad joj je dodijelio ovaj posao.„Izvoli. Možeš dobiti ovo.” Graham joj je čak i namignuo - namignuo! - kad joj je prošli

tjedan dao listu rezerviranih vožnji. „Fin i normalan, a svi kažu da dobro izgleda. Nemoj reći da ne činim ništa za tebe.”

„Ooo, Casey Kruger!” Shelley je bila stigla u mali zakrčeni ured ostaviti ključeve te je povirila preko Cleina ramena. „Imala sam njegov plakat u sobi kad je bio u seriji Na plaži. ” Cleo nije gledala Na plaži, jednu od najuspješnijih izvoznih australskih sapunica, ali je znala tko je Casey Kruger. Poput Kylie i Jasona, i mnogih drugih zvijezda sapunica, i on je otišao u glazbene vode.

A sad je bio tu, izvaljen na stražnjem sjedalu, u raskopčanoj crnoj košulji i nevjerojatno uskim crnim trapericama, pio dijetalnu Colu i potpisivao hrpu svojih fotografija. Sljedeća tri

4 Britanski kantautor, pjevač i komičar, poznat po sviranju na bendžo ukuleleu.5 Američki svjetski prvak i osvajač olimpijskog odličja u boksu u teškoj kategoriji.6 Vrsta popularne glazbe s elementima jazza, bluesa i countryja, obično se izvodi na improviziranim instrumentima.

112

tjedna nastupat će u glavnoj ulozi u novom mjuziklu Zabava na plaži u Bristol Hippodromu. Njezin je zadatak bio da ga pokupi svakog poslijepodneva pred njegovim hotelom u rubnom dijelu Batha i doveze u kazalište, a onda, nakon svake predstave, dođe po njega i vrati ga sigurno u hotel.

„Evo.” Casey se nagne naprijed i potapše je po ramenu dok su čekali na raskrižju.Cleo se okrene i vidje kako joj pruža jednu od fotografija koje je upravo potpisao.„O, hvala. Doista ste ljubazni.”No, pa što je drugo mogla reći? Ne, hvala, doista ste ljigavi?„Vidiš li što sam napisao?” Casey se činio samodopadnim. Cleo pogleda i pročita: „Cleo,

mala, prava si i dovodiš me do ludila! Od srca, Casey Kruger xxx.”A to je bilo manje laskavo nego što je zvučalo jer je „mala, prava si” bila Caseyjeva

poštapalica koju je rekao svakoj koju bi sreo. Prije nekoliko godina, kad se pojavio na dobrotvornom okupljanju, to je čak rekao i princezi Anne, a ako to nije jasno i glasno potvrdilo koliki je kreten, onda Cleo nije znala što jest.

„Nije loše, ha? I stavio sam ‘dovodiš me do ludila’ jer si moja vozačica i jer ćeš to raditi idućih nekoliko tjedana.”

Ona se nasmiješi i kimne. Bude li ovako, to će joj se činiti kao idućih nekoliko godina.„Znaš što? Mi ćemo se zabaviti, ti i ja.” On se zasmijulji, potegne iz dijetalne Cole pa

spusti zatamnjeni prozor kako bi ga ljudi koji su čekali na autobusnoj stanici mogli prepoznati. Kimao je i dražesno mahao, a onda opet zatvorio prozor. „Onda, Cleo, reci mi sve o sebi. Jesi li obožavala gledati Na plaži kad sam ja bio u njoj?”

Joooj, njoj se već učinilo da će to trajati idućih nekoliko godina. Možda uspije nagovoriti Shelley da zamijene vožnje.

113

25. poglavlje

Ash je najprije ručao s producentom, a zatim je, što nije bilo nimalo nalik na njega, poželio kupiti novu odjeću, a to je značilo da je stigao kući u četiri sata. Baš kad je iz prtljažnika vadio hrpu vrećica, začuo je korake iza sebe. Korake s ciljem. Srce mu je na trenutak poskočilo od pomisli da bi to mogla biti Fia. Okrenuo se i našao licem u lice s...

No dobro, nije bila Fia. Nego Georgie, ne, Georgia, osamnaestogodišnja kći Toma Wellsa, koja je bila začeta doniranom spermom. A koliko je tek to bilo čudno.

„Hej, kako si?” Izgledala je i zvučala odveć prpošno. „Mislila sam da kući dolaziš ranije!“

Ash se uspravi, zatvori prtljažnik i reče: „Sad više ne moram nositi elektronički odašiljač za praćenje pa mogu ostati vani koliko hoću.”

Njoj se za trenutak kristalno plave oči rašire poput tanjura. „Doista si to nosio?”„Ne.”„O, uf!”„Znam. Vrijeme kad moraš doći kući je koma.”Georgia se nasmije. „Čekala sam te. I znaš što?”On slegne ramenima. „Nemam pojma. Ti si moja davno izgubljena sestra?”„Ma šuti! Ne, slušaj, ja sam tvoja najveća obožavateljica. Ne mogu vjerovati da mi sinoć

nisi rekao da si DJ!”„Vrlo sam skroman”, slaže joj Ash.„Ozbiljno, jutros sam slušala tvoju emisiju... i bio si predobar. I sve ono o slušateljima

putem interneta, kako ti šalju emailove iz cijelog svijeta, pa ona pjesma koju si napravio o njima... predobro! Znaš što, mnogo si zabavniji od Chrisa Moylesa.”

„Moram se složiti.”„Mogu li ući?”„Molim?”Ona glavom pokaže prema ulaznim vratima. „U tvoju kuću. Možeš mi pokazati što si

kupio. Pa nije li to smiješno? Da sam odrasla ovdje, sa svojim tatom, poznavali bismo se već godinama. Srela sam te tek jučer, ali mi izgleda kao da te poznajem već godinama. Znaš ono kad se čini da se dvoje ljudi jednostavno razumije i da se dobro slažu? Pa ja mislim da je tako s nama. Hajde, pogledajmo tvoje nove stvarčice. Ako si otišao kupiti hrpu robe kako bi me dojmio, reći ću ti je li ti uspjelo.”

Ash ih je kupio kako bi dojmio Fiju, no isto je tako znao da je njegov ukus u odijevanju

114

pouzdano loš. A s obzirom na to da Cleo nije bila tu, mogao je i poslušati koji savjet kad mu se već nudio. Čak i ako je osoba koja se za taj savjet nudila tog časa nosila ljubičastu traper jaknu, smaragdno zelene kratke hlače preko crnih tajica i točkasti šal u bojama.

„Ne gledaj me tako”, predbaci mu Georgia. „Ja imam izniman i osebujan stil. Vrlo sam eklektična.”

Ash zavrti ključevima. „Hajde onda.”Čim je dospjela u dnevni boravak, ona se raskomoti. „Ooo, kako je velik!” pokaže na

televizor. „I sviđa mi se kako si uredio ovu sobu.” Razgledavala ju je motreći bijele zidove na kojima su bile obješene crno-bijele fotografije, svjetlosivi sag, crnu kožnatu fotelju i naslonjače. „Nije preuredno, a nije ni potpuni nered.”

„Hvala.” Ash je podizao novine i časopise razbacane po stoliću i u tom ih nastojanju opet ispustio.

Georgia se nasmije otkrivši biserne zube. „Slušat ću tvoju emisiju svaki dan. A sad probaj odjeću. U redu je, ne moraš ići gore.”

„O, da, moram. Isuse, pa kakva si ti to?” Hvala na ponudi, ali Ash svoje debelo tijelo nije pokazivao nikom. Čak je i na plažama ostajao pokriven. I nikako se ne bi skinuo do pasa pred mršavom i otvorenom osamnaestogodišnjakinjom.

„Ja sam kao ja.” Georgia mirno reče: „Jedinstvena sam.”„Vidim.”Kad je sišao dolje, ona ga odmjeri suzivši oči.„Što sad to znači?” pravdao se Ash i bacio pogled na košulju i jaknu.„Ništa ne valja.”„Da samo znaš koliko sam ovo platio.”„Smiri se, odjeća je u redu. Ali nije način na koji je nosiš.” Ona poskoči s fotelje pa mu

hitro otkopča puceta, zavrne manšete, potegne ovratnik i izvuče košulju koju je previše nagurao u traperice. „Moraš se opustiti. Nositi se fluidno i ležerno. A ovu stvar”, ona iz vrećice, gestom kao da vadi mrtvu zmiju, izvuče kričavi džemper s cik-cak uzorkom, „odmah vrati u trgovinu.”

Ted Bakerov cik-cak džemper bio mu je najdraži. „Ne, ne.” Ash zavrti glavom. „Njega ću zadržati.”

„Eto”, umirujuće počne Georgia, „je li ti sad žao što si me pozvao da ti pomognem?”„Zapravo te i nisam pozvao. Samo si upala ovdje i počela naređivati kao neki general!”„Oprosti, nekad znam biti u elementu. Znam da katkad pretjeram. Ali, doista ti želim

pomoći.” Ona spusti vrećicu Ted Baker na fotelju i ponovno počne namještati podignuti ovratnik njegove jakne. „Evo, sad je mnogo bolje. Iako ne znam je li mi to pametno jer će te sad proganjati još više djevojaka.”

Ash je sumnjičavo pogleda. „Ti to mene zezaš?” Jer ako je tako, ne bih to volio.„Ne, zaboga. Zašto bih to radila? Ti si sjajan.” Ona se zapilji u njega ne trepnuvši svojim

živim plavim očima. Zar ti nije jasno zašto sam ovdje? Ti mi se užasno i strašno sviđaš.”On izdahne. „Dobro, tko te na ovo nagovorio?” Ako je Cleo, zavrnut će joj vratom.„Nitko.” Georgia podigne ruku i nježno mu vanjskom stranom prstiju prijeđe preko lica.

On se izmakne, a ona počne: „Sinoć sam to osjetila. Nadala sam se da si i ti. I to je bilo prije nego što sam doznala da si na radiju. Što dokazuje da nisam neka vrišteća groupie. ”

115

Ash odmahne glavom. „Ovo je nekakav trik.”„Nije. Dobro, nisi lijep. Ali ja i ne padam na to”, nastavi ona. „Nikad nisam. Svaki put

bih pala na osobnost. Kad su sve moje prijateljice slinile nad Zacom Efronom7, ja sam na zidu imala slike Jamesa Cordena8. I sad sam upoznala tebe.” Ona se primakne koji centimetar bliže. „Jednostavno mislim da bismo nas dvoje bili savršeni par. A i moraš me željeti.”

Ovo je bilo suludo. „Zašto bih te morao željeti?”„Zato što sam lijepa i imam divnu osobnost.” Ona se naceri. „Zašto ti se ne bih sviđala?”„Ali...”„Hej, što si tako blenuo? Pa ovo je dobro! Tako mi je drago što sam došla ovdje.” Ona se

podigne na prste pa brzo poljubi nespremnog Asha. A onda se odmakne za djelić sekunde prije nego što bi se on mogao odmaknuti i dometne: „A i tebi će biti drago.”

Isuse, ona je to doista mislila. Ash obriše usne, koje su sad bile ljepljive od sjajila s mirisom dinje. „Slušaj, prestani. Ne znam koju igru igraš, ali...”

„Pa priđi bliže da ti pokažem.”„Ne. Makni se.” Bilo mu je kao da se hrva s hobotnicom. Odlijepivši joj ruke, on jasno

reče. „To se neće dogoditi. Ne dolazi u obzir.”„Zašto ne? Ne možeš mi reći da nisam dovoljno lijepa.” Georgia je bila uvrijeđena.

„Nisam popila pamet svijeta, ali znam kako izgledam.”A on je mogao razumjeti zašto je zbunjena. Na ljestvici fizičke privlačnosti, ona je za

njega bila nebeski nedostižna. Ash reče: „Slušaj, prekrasna si. Ali imaš osamnaest godina.”„Pa?” ona podigne glas.„Za mene si premlada.”„Za Boga miloga, pa nisam malo dijete! Odrasla sam osoba.”„Znam, znam, ali ja sam takav. Uvijek su mi sviđale djevojke mojih godina ili starije. To

je stvar... osobnog ukusa.”„Znači, ja te ne zanimam. Radije bi neku stariju i ružniju. I,vjerojatno, mnogo deblju.”

Ona spusti ruke na svoje uske bokove. „Imaš li ti pojma koliko si u krivu?”Ash prasne u smijeh. „Da, vjerojatno je tako.”„A da ne govorim koliko me to frustrira. No dobro, ostavit ću se toga, za sada. Ali nemoj

misliti da ću odustati”, upozori ga ona, „jer neću. Još mogu pokušati i osvojiti te svojom očaravajućom osobnošću.”

„Naravno da možeš pokušati.”„Bit ću tvoja najveća obožavateljica. I, znaš, godine nisu bitne. To ne znači ništa. Koliko

uostalom imaš godina? Dvadeset sedam? Dvadeset osam?”„Dvadeset šest”, ozbiljno je ispravi. „I pol.”„Eto vidiš, to je ništa! Sad sigurno neću odustati.”„Pa, sretno ti bilo jer se to neće dogoditi.”Georgia se nije dala uznemiriti, nego promijeni temu. „Ja bih bila sjajna na radiju. Mogu

li doći u tvoju emisiju?”„Ne možeš, dovraga.”„Baš si neki.”„Znam, užas. A još moram nazvati ljude i pobrinuti se za posao.” Centimetar po

7 Američki ljepuškasti glumac i pjevač.8 Britanski debeljuškasti glumac, televizijski scenarist, producent i voditelj.

116

centimetar, gurao ju je prema vratima: „Pa ću te morati zamoliti da...”„Da odem, da, da. Rješavaš me se. Ali ja znam što želim i ne odustajem dok to ne

dobijem.” Ona mu dobaci blještavi osmijeh kad ju je ispratio iz kuće. „I ima još nešto u vezi s godinama.”

„Što je sad?”„Kad ti budeš imao osamdeset dvije, ja ću imati sedamdeset četiri.”Zašto, zašto ga Fia nije tako besramno željela i progonila?„Vjeruj mi, kad budem imao osamdeset dvije, bit ću mrtav.”„Vidiš? Jako si negativan. Ja bih ti sigurno pomogla da poradiš na tome”, dobaci

Georgia.

117

26. poglavlje

„Jutros me nazvao Ash.” Odvezavši skupinu korporacijskih tipova na konferenciju u Manchesteru, Cleo je nakon posla svratila k Abbie. „Georgia ga seksualno zlostavlja. Mala se bacila na njega!”

„Sretni stari Ash.” Abbie nastavi zalijevati pile koje je upravo izvadila iz pećnice.Cleo pristavi čajnik. „Ali ona ga ni najmanje ne zanima. Nije njegov tip. On kaže da...”„Ne to!” ispali Abbie, od čega Cleo ostade u mjestu nakon što je iz hladnjaka uzela

tetrapak mlijeka. „To je punomasno.”„Ne smeta. Ja volim punomasno.”„Ali to je Georgijino. Uzmi drugo, djelomično obrano, inače neće biti dovoljno za

njezine pahuljice i ja ću biti kriva.”Abbie je vidno bila pod stresom. Kosa joj je stršila iz gumice, obrazi su joj bili zajapureni

i luđačkom je brzinom polijevala pile rastopljenim maslacem. Cleo vrati natrag pogrešno mlijeko i oprezno upita: „A gdje je ona?”

„Vani s Tomom. Gledaju kombije. Treba joj kombi za usluge glačanja pa će joj ga on kupiti.” Zalijevaj, zalijevaj, zalijevaj.

„Rekao je da bi mogao. Ona vozi? Mislim, ima li vozačku dozvolu?”„O, da. Položila je vozački ispit iz prve prošlog listopada. Jedan od momaka njezine

majke instruktor je vožnje. Pa joj je to zgodno upalo.”„Abbie, sjedni.”„Ne mogu. Pripremam večeru.” Žlicom za polijevanje stane pritiskati pile i nastavi: „Ali

nadjev ne smijemo staviti u pile jer onda je, naime, premekan. Zato ga moramo skuhati u zasebnoj posudi i pobrinuti se da je hrskav izvana, jer ako je pripremljen na drugi način, jednostavno je ogavan.”

Joj! Cleo se pitala bi li stariju sestru podsjetila na beskonačna prepiranja koja su se vodila u njihovoj obitelji oko toga koji je najbolji oblik čipsa i treba li biti ravan ili valovit, debeo ili tanak...

„I bolje mi je da ne pogriješim”, nastavi Abbie verglati, „jer danas sam već uprskala. Bože, čovjek bi pomislio da sam joj namjerno oprala rublje samo da joj napakostim. Čak sam njezinu bijelu majicu oprala na ruke jer sam pazila da ostane bijela.”

„Što se dogodilo?”„Stavila sam je u sušilicu i skupila se. I naravno da je ispalo da je to bila Georgijina

najdraža majica. Onda sam se ispričala jer sam vidjela da je uzrujana, a ona je rekla da je na

118

etiketi pisalo da je se ne smije sušiti u sušilici.”„Oh.” Cleine simpatije sad su već bile podijeljene između Abbie i Georgije. Jer ipak,

najdraža majica je najdraža majica.„Onda sam rekla da ću na etiketi pogledati upute za pranje, no etikete nije bilo. Georgia

je rekla da je etiketa tamo bila prije, ali ju je grebala po vratu pa ju je morala odrezati, no da sam je pitala može li u sušilicu, ona bi mi rekla da ne može.”

Cleo se još jedanput zapita je li pravi trenutak da se prisjete kako je ona u perilicu s bijelim rubljem bila stavila svoju košulju koju je nosila u školu te pritom zaboravila na punjenje tinte u njezinu prednjem džepu. Kad je Abbie vidjela užasne plave mrlje na svojim najboljim bijelim trapericama, poludjela je. I to je bilo sasvim razumljivo, no svejedno, činjenica je bila da nije bilo namjerno.

„Jadna ti.” Cleo je radije zagrli. „Ma sve će se to srediti. Naviknut ćete se jedna na drugu.”

Abbie zavrti glavom. „Dajem sve od sebe, ali osjećam se baš kao višak. A ovo smo ljeto planirali ići na krstarenje, sjećaš li se? To mi je oduvijek bio san. Ali kad sam jučer pitala Toma, rekao je da bi to sad moglo biti nezgodno. On ne misli da možemo samo tako odlepršati, nas dvoje, i ostaviti ovdje Georgiju samu. No kad bi nam se ona pridružila, onda bismo morali rezervirati još jednu kabinu samo za nju, a to bi nas koštalo gotovo dvostruko, što bi značilo da to ionako ne možemo platiti, i tako - to ti je to. Ne idemo nigdje. Ali gledaj, tako je vjerojatno najbolje, kome uopće treba divno krstarenje Mediteranom kad oni mogu ostati ovdje i potrošiti sav mukom zarađeni novac na neku staru olupinu od kombija?”

Glas joj se spiralno penjao u šišmišje visine, što je već postajalo bolno za slušati. Cleine uši spasi zvuk auta koji je parkirao pred kućom. Ona pogleda kroz prozor. „Vratili su se.”

„Dobro. Smiri se, smiri se.” Abbie počne duboko disati i žustro se hladiti papirnatim ručnikom pa reče: „Oprosti, jednostavno me uhvatilo. Bit ću dobro.”

Ulazna se vrata zalupe i u predsoblju se začuje lupkanje i smijeh. Sljedećeg trenutka dva glasa zapjevaše: „Bok, dušo, kod kuće sam!”

Tom se uvijek javljao na taj svoj šaljivi način, ali prije nego što se Cleo uspjela nasmiješiti sestri u znak da će sve biti u redu, začuje se Georgijin uzvik: „O, vidi ti to, i ti živiš ovdje? Nevjerojatno, i ja isto! Dušo, pogledaj nas, oboje smo kod kuće!”

„Kod kuće!” ponovi za njom Tom. „I dušo, miriše li ti nešto iz kuhinje?”„Dušo, miriše mi. Zapravo, mislim da je... pile!”I zajedno nahrupe u kuhinju trenutak nakon što je Cleo vidjela pogled u sestrinim očima.

Nekad je ona bila ta koju je Tom zvao „dušo”. Sad joj je Georgia uspjela preoteti taj znak uzajamne nježnosti te su se sad ona i Tom tako nazivali. Pa čak i ako nisu željeli da se Abbie osjeća isključenije nego prije, to im je svejedno pošlo za rukom. To joj je strahovito smetalo.

Toliko o sinoćnjem upozoravanju Toma da bude malo uviđavniji. Očito je bio opčaran Georgijom i nije si mogao pomoći.

„Bokić! Je li nadjev hrskav?”„Da. Baš sam...”„Ali mrkve neće biti nedokuhane,zar ne? Ne podnosim krckavo povrće.”Abbie zatrese glavom i razvuče srdačan osmijeh: „Ne, ne brini, neću...”„Ha! Pogodi gdje smo bili!” Georgia stane pljeskati rukama i poskakivati s noge na nogu

119

pa izvali: „Gledali smo kombije! I pogodi što smo napravili?”Abbie zausti pogoditi: „Jeste li...”„KUPILI SMO KOMBI!” Georgia se baci na Toma i zagrli ga, a onda počne skakati po

kuhinji poput klokana. „Tata mi je kupio kombi! To je najbolje što ti se ikad može dogoditi! Sutra ujutro, čim sredimo osiguranje, idem po svoj kombi! I plav je!”

Abbie je izgledala poput nervozne mladenke koja pozira fotografu i mora zadržati osmijeh dulje nego što može: „Plav! Divno...”

Sad je bilo dosta. „No nije ti ga samo tata kupio, zar ne?” Cleo si nije mogla pomoći, morala je nešto reći. „I Abbie je. Taj je novac od njih oboje.”

„Je li? Ah, da, tako je, nisam se sjetila.” Georgia zatrese glavom i veselo doda: „Hvala, Abbie” pa se odmakne od Toma da na brzinu zagrli Abbie i poljubi je u obraz.

No dobro, blizu obraza i više u zraku.„Nema problema, draga. Bilo nam je zadovoljstvo.” Abbie je zauzvrat razdragano stisne

u zagrljaj, no Georgia se u tren oka opet našla pokraj Toma, stiskala ga za ruku i uzbuđeno brbljala o tome kako će sutra rano ujutro otići po kombi.

Cleo baci pogled na Abbie, željela joj je nešto reći, ali sestra joj je već odmahivala glavom.

Nikad joj teže nije palo to što je morala pregristi jezik.

120

27. poglavlje

Od svih automobila, Cleo je bio najdraži crveni Bentley Continental Tudor sa sklopivim krovom iz 1985. Iako bi joj bio još draži da po njegovim bijelim kožnatim sjedalima i krem sagovima nije bilo razasuto milijun crvenih i srebrnih konfeta.

No tko bi se mogao ljutiti kad je jutrošnja vožnja bila potpuno iznenađenje za mladenku koja je mislila da će je u crkvu odvesti u ujakovoj mazdi. Djevojka se rasplakala od sreće, a i Cleo je nekoliko puta suzno zatreptala kad ju je ujak pažljivo podignuo iz kolica i unio na stražnje sjedalo Bentleyja. I bila je prekrasna u crvenoj vjenčanici od pliša.

A onda je nakon ceremonije djevojku i novopečenog muža odvezla natrag u ujakovu kuću u Downendu, gdje je održano skromno primanje, a njihovoj sreći nije bilo kraja. Bilo je snimljeno na stotine fotografija u Bentleyju, pokraj njega i ispred njega, a tijekom slavlja u zrak je nekoliko puta letjela kiša konfeta. Cleo je doznala da su djevojčini roditelji poginuli prije tri godine u prometnoj nezgodi nakon koje je ona završila u kolicima. Očev je san bio da svoju voljenu kćer na dan vjenčanja odveze u crkvu crvenom limuzinom.

E pa, doista morate biti kamena srca da vas to ne gane. Takva nezamisliva tragedija, a, evo, danas su djevojka i njezin mladi muž pokazali da može biti nadvladana. Sjedili su zajedno i držali se za ruke u stražnjem dijelu auta zasutog konfetima kad je ona rekla: „Znaš što? Ja sam najsretnija djevojka na svijetu.” I Cleo joj je vjerovala.

I zato nema zanovijetanja zbog konfeta, iako su to bili oni metalik svjetlucavi koji su stvarali elektricitet i odskakali poput neuhvatljivog i podivljalog kukuruza kokičara umjesto da nestanu u cijevi usisivača kako je bilo za očekivati. Ma trebalo joj je samo još malo i...

„Ej, bok!”„Joj!” Cleo se prepala kad ju je netko neočekivano potapšao po ramenu pa je udarila

glavom u okvir vrata, od čega joj pred očima zasvjetlucaše zvjezdice. Ona isključi usisavač, izvuče se iz auta i okrene se vidjeti zbog koga se tako ozlijedila.

„Ooo, oprosti, nisam te mislila prepasti. Jesi li dobro?” Djevojka je bila visoka i nosila je naočale sa smaragdno zelenim četvrtastim okvirima kakve su nosili oni koji su se odveć trudili izgledati kao umjetnici. Bila je mršava i zamotana u nešto čudnovato sivo, što je vjerojatno koštalo deset puta više nego što bi ikome palo na pamet.

„Preživjet ću.” Cleo protrlja potiljak. „Mogu li ti pomoći?”„Pa, nadam se. Pitali smo se bismo li mogli posuditi tvoj auto.”Kroz oblake se probijalo blijedo sunce, a travnjak je bio pust. Cleo još jedanput provjeri

da nema nikog u blizini pa upita: „Mi?”

121

Djevojka se nasmije. „Radim za Schofielda. Špijunirali smo te! To jest, on te je promatrao, a kad se Schofield na nešto namjeri, on ne zna stati i zato se doista nadam da ćeš pristati. Mi smo tu preko puta”, doda ona neodređeno mahnuvši iza sebe.

„U Johnnyjevoj kući?” Cleo nije imala pojma tko je Schofield, no mogla je pretpostaviti.„Tako je! Radimo fotosnimanje... Usput rečeno, ja sam Terry, Schofieldova pomoćnica...

a on je tvoj auto opazio s prozora na katu. Pa me poslao da te pitam bi li nam ga posudila na samo nekoliko sati.”

Dobro, bilo je jedan i trideset. Cleo je brzo mislila. Po Caseyja nije morala ići prije četiri sata pa je ovo bilo tehnički izvedivo. „Gdje biste vi da vas odvezem?”

„O, nigdje! Samo želimo auto na fotografijama, to je sve.”„Auto je za najam. Ne mogu vam ga posuditi.” Dobro sad, mogla je, ali nije namjeravala.

„Sto funta”, reče Cleo.Terry ozbiljno kimne. „Bože, naravno, da, nema nikakvih problema!”Sranje, trebala je tražiti više. Evo zašto bi bila očajna trgovkinja u marokanskom souku9.Schofield je bio poput malog žilavog patuljka. Nosio je kariranu bejzbolsku kapu,

zgužvani laneni crni sako i pripijene traperice boje senfa. Pozdravio je Cleo kao da mu je ona davno izgubljeni rod, ali srećom nije bilo tako.

„Draga, spasila si mi život. Ovo je bila noćna mora.” Čak je i zvučao poput patuljka. A bejzbolska kapa bila mu je prevelika. Iza njega je stajao Johnny, koji podigne obrve dajući joj do znanja da nije samo Schofield imao noćnu moru. Očito su bili u društvu „umjetničkog tipa”.

„Vidite li na što sam mislio? Srebrno, sivo, bijelo... sve monokromatsko.” Schofield je skakao uokolo i rukama uokviravao prizore: Johnny u bijeloj košulji i sivim vojničkim hlačama u golemoj bijeloj sobi radi na srebrnoj čeličnoj skulpturi konja koji se propinje u zrak. A u pozadini se kroz francuske prozore vidi siv i bijel vrt potpuno lišen boje i prekriven...

Čekaj malo.Snijegom?Johnny primijeti da je ostala u čudu pa ravnodušno objasni. „Imali smo stroj za

pravljenje snijega. Posuli su cijeli vrt. To su papirići.”„Znam.” Mislim, doista, misli li on da je glupa?„Bijelo... sivo... monokromatsko", oglasi se Schofield. „Ali onda smo počeli snimati i

nešto je nedostajalo. Nešto ključno... vitalno... i nisam se mogao domisliti što mi je trebalo. Dok nisam pogledao kroz prozor na katu i vidio...”

„Moj crveni Bentley Continental Tudor sa sklopivim krovom.”„Da! Da! Parkirat ćeš ga tamo, iza drveća... i to će biti aluzija na konja”, Schofield

pantomimom odglumi čeličnog pastuha u propinjanju, „i konjske snage”, pa zamahne rukama pokazujući gdje će biti auto. „Vidite li? Vidite li sada?” Od ushićenog kimanja glavom ona prevelika bejzbolska kapa nakrivi mu se na uho. „Vidiš li?”

Cleo kimne. Ovaj se derao kao lud. „Aha.”Deset minuta vozikala se centimetar unatrag, dva centimetra naprijed... „Ne, ne, idi opet

natrag, samo još mrvicu”, sve dok konačno nije parkirala na mjesto kojim je Schofield bio

9 Arapska tržnica, pazar.

122

zadovoljan i tad je snimanje moglo početi. A kad su od nje zatražili da ostane ako bi opet trebalo pomaknuti auto, Cleo se potajno oduševila. Nikad prije nije bila na nekom fotosnimanju. Ovo je bilo za modni časopis, trebalo je trajati još satima, detaljima se posvećivala nevjerojatna pozornost. Osim Schofielda, hiperaktivnog patuljka, tu je bila i njegova pomoćnica Terry, stilistica zvana Lorna (narančasti kombinezon, tirkizna kosa, metalni prsluk) i novinarka koja je trebala napraviti intervju, a koja se zvala Roz.

Za vrijeme pauze tijekom snimanja, Cleo se pridruži Johnny i promrmlja: „Možeš li vjerovati? A ja sam mislio da će se pojaviti, snimiti nekoliko fotografija i da će sve biti gotovo za pet minuta.”

„A ne, ne, ne.” Cleo zadrži ozbiljan izraz lica i polako odmahne glavom u Schofieldovu stilu. „Treba mnogo više vremena za pronaći pravi... položaj automobila.”

„Potpuno si u pravu. Nisam imao pojma. Zašto me tako gledaš?”„Jesi li lakirao kosu?”„Ne!”Ona se zagleda bliže. „Našminkao si se?”„Ne seri, nisam!”„Zašto onda imaš frizera i šminkera?”„Nemam ja. On je tu radi Roz. Ona želi da je se fotografira kad bude razgovarala sa

mnom.”Mike, koji je nešto tražio po kovčezima sa šminkom, podigne pogled i spazi kako ga njih

dvoje gledaju. On uzme četkicu i puder u prahu pa upita pun nade: „Jesi li za malo ovoga?”„Ne, hvala”, odvrati Johnny.„Jesi li siguran? Tek toliko da se ne sjajiš?”„Sasvim sam siguran, hvala.” Dok je Schofield trčkarao gore-dolje po pokretnim

ljestvama i provjeravao moguće kutove snimanja, Johnny upita Mikea: „Je li uvijek ovakav?” „O, da. Danas je prilično smiren. Kad sam posljednji put s njim radio, završili smo u Regent’s Parku s tri super-modela u večernjim haljinama, okruženi hrpom naroljanih starih beskućnika koji su lokali limenke piva Tennants Extra.” Od prisjećanja na traumatično iskustvo zadrhti mu usna. „I svi su htjeli da ih našminkam.”

„Ha.” Roz se podigne sa stolice pokraj Johnnyja. „Lani je natjerao Terri da podmiti prometnu nadzornicu da dođe u studio. Sljedećeg je trenutka žena ležala na podu, a glumac i dobitnik Oscara stajao je nad njom držeći upravljač u rukama i jednu nogu na njezinim prsima. Schofield je čak imao i naslov za sliku. Vozeći preko gospođice Daisy.”

„Čula sam za to!” Cleo se sjetila da je o tome ponešto čitala u novinama. „Nije li žena na kraju izgubila posao?”

Roz kimne. „Što je, naravno, bilo jako tužno. I sasvim nepošteno.” Ona zastane. „Ali bila je prometna nadzornica, koga briga!”

„Dobro, svi na svoja mjesta.” Schofield se sad ljuljao na ljestvama poput majmuna. „Johnny, dragi, dođi s desne strane konja, a onda ću ti reći kamo ćeš zatim ići.”

„Daj, snimi to više”, Johnny jedva čujno promrmlja.„Još samo nekoliko sati”, utješi ga Roz.„Znate što?” Mike se pljesne po debeljuškastom trbuhu. „Ja umirem od gladi. Terri?

Terri! Treba nam hrana.” Za slučaj da Terri nije razumjela, on počne oponašati kako jede

123

nožem i vilicom.„Dobro, nema problema.” Ona pritisne tipku na telefonu i učinkovito poruči: „Bok, Terri

ovdje, sad možemo.” Isključi telefon i pogleda u Cleo. „Jesi li veganka?”„Ne.”„Uf, hvala Bogu.”„I ja kažem”, pomisli Cleo.Pet minuta poslije začuje se zvono na ulaznim vratima. Budući da je Terri Schofieldu

upravo držala reflektorsku ploču, ona zaviče: „To su ovi s hranom. Može li netko otvoriti vrata?”

Cleo je gledala snimanje opčinjena procesom. Svjetlo je bilo najvažnije. Schofield se dao u posao i hvatao svaki pokret i okret dok je Johnny oblikovao žicu. Zapravo je bilo očaravajuće gledati kako je hvatao različite kutove kao...

„Hoće li netko, molim vas?” zadere se Schofield kad se ponovno oglasilo zvono.No, dobro. Cleo ustane.„Čekaj trenutak!” Schofield iznenada prestane snimati i suzi oči gledajući u Bentley kroz

francuske prozore. „Treba nam... vozač.”„Odlična ideja”, izdahne Terri.„Ti.” On se okrene Cleo. „Imaš li vozačku kapu?”„A... da. Kod kuće mi je.” Joj, zamolit će je da bude na fotografijama, mogla bi otići

srediti kosu i nokte, ljudi koje poznaje zaista će je vidjeti u modnom časopisu...„Budi srce i skokni po nju”, reče Schofield.Cleo otvori vrata i ugleda Fiju kako stoji s velikim pokrivenim poslužavnikom. Iza nje, s

drugim poslužavnikom, stajala je Georgia.Fia je bila vidno zaprepaštena. „Što ti radiš ovdje?”Fia, ovo je bilo tako dobro. „Trebam im za fotosnimanje.”„Bože, blago tebi”, zacvili Georgia. „Možemo li ostati i gledati?”„Terri je bila došla u lokal i naručila hrpu hrane.” Fia se po danu inače nije šminkala, no

danas se dobrano natrackala. „S obzirom na to da su sad spremni, hoćemo li unijeti ovo?”„Samo naprijed. Ja moram nešto donijeti iz kuće.”„Izgleda li Johnny seksi?”Cleo ostade bez teksta jer je pitanje postavila Georgia. „Molim?”„Fiju zanima. Stavila je maskare kao u priči.” Georgia gurne Fiju laktom pa, rugajući se,

pohotno doda: „Ona se doista nada da je u pitanju fotografiranje aktova.”

124

28. poglavlje

Koja besramnost, doista! Za manje od pet minuta Cleo je s najviše police ormara skinula vozačku kapu, koju je rijetko kad nosila, na brzinu je obrisala rukavom i požurila se natrag preko travnjaka u Ravenswood. Ušla je u kuću i zamijetila da je u kuhinji hrana već bila poslužena... Mike i Roz trpali su na tanjure fajite, crostine i trokutaste frittate, a Fia i Georgia pomno su promatrale snimanje u sobi za crtanje.

Cleo upita: „Zar se ne trebaš vratiti u lokal?”„Dva i trideset je. Više ne služimo hranu.” Fia nije mogla skinuti pogled s Johnnyja.

„Uostalom, pitala sam fotografa možemo li ostati i rekao je da nema problema. On voli publiku.”

Doista, proždirala je Johnnyja pogledom poput neke groupie. Pa gdje joj je bio ponos? „Dobro onda. Samo pazi da nekom ne smetaš.” Cleo se okrene Georgiji, svojoj zamalo nećakinji. „A kako to da si ti bila u lokalu? Ja sam mislila da ti sređuješ posao.”

„To i radim.” Georgia uvrijeđeno odgovori. „Jučer sam dala ispisati tisuću posjetnica. Dijelim ih od sedam sati. Svratila sam u Hollybush podijeliti još nekoliko kad je Fiji zatrebala pomoć da odonese hranu. Osim toga, mislila sam da bi Johnnyja mogle zanimati moje usluge.” Ona zavuče ruku u džep svoje traper jakne, izvuče debelu omotnicu i izvadi dvije plavo-bijele posjetnice. „Evo, i ti možeš dobiti jednu. Super su, zar ne?”

Cleo promotri posjetnicu na kojoj je pisalo:

Nema više straha, nema više jadaGeorgia, koja glača, pomaže vam sada.Ispunjavam sve vaše želje glede glačanja.Nećete vjerovati koliko sam jeftina.

Iza ove začudne najave bili su napisani broj telefona i internetska adresa.„Znaš, ljudi bacaju letke, ali mnogo je vjerojatnije da će posjetnicu zadržati i pribosti je

na ploču od pluta. A jučer sam napravila i internetsku stranicu.” Georgia skromno doda: „Predobra je.”

O, Bože. „Pa ne možeš ovo dijeliti”, reče Cleo.„Mogu.”„Dušo, ne možeš.”„Ne može što?” upita Johnny, koji im se pridružio dok je Schofield pripremao novu

125

pozadinu.Cleo mu bez riječi pruži posjetnicu.„Vidiš?” reče Georgia kad je Johnny prasnuo u smijeh. „Njemu se sviđa.”„Ne sviđa mu se, nego se smije onom što si napisala.”„Privukla mu je pozornost. I sigurno će je zadržati dulje nego neku staru, dosadnu i

običnu posjetnicu. Ističe se u masi”, objasni Georgia. „A, osim toga, na osnovi nje neki će ljudi pomisliti da sam malo blesava, pa kad kažem da glačam jeftino, to onda mora biti doista jeftino, zbog čega će misliti da će uslugu dobiti gotovo besplatno.”

„Odlično.” Johnny kimne glavom vidno impresioniran. „Pametan potez. Bravo ti!”„Ljudi će te zvati i pitati te koje još usluge pružaš”, reče Cleo.„A ja ću im reći da samo glačam.”„Dobro, gdje je djevojka s kapom? A, tu si.”Evo ga, ovo je bio njezin veliki trenutak. Schofield krene prema njoj, a ona stavi kapu na

glavu i zauzme skrušenu pozu. Nikad je prije nije šminkao profesionalni šminker. A ako uvuče obraze, hoće li joj onda lice izgledati klasično, onako, s naglašenim jagodičnim kostima?

„Savršeno.” On skine modru kapu sa štitom s njezine glave i promotri je sa svih strana. „Savršeno, savršeno, da.”

„Da odem do Mikea?”„Zašto?”„Da me može našminkati.”„Zašto bi to napravio?” ne trepnuvši upita Schofield.„Pa...” Mislim, je li ovaj doista bio toliki „umjetnik”? Zar je već zaboravio? „Htio si

vozača na snimanju, sjećaš li se? Zamolio si me da odem po svoju kapu.”„Znam. Ali ne želim tebe za vozača.” On je pogleda sa strane kao da joj je upravo

narastao rog kao u jednoroga, a Cleo preko njegova ramena opazi kako su Fijine medne oči zasjale od nade. No tad je Schofield sve pokvario najavivši: „Hoću Mikea.”

Mike podigne obrvu i nastavi trpati tortilju u usta. Očito mu nije bio prvi put da ga guraju u snimanje.

„Dvjesto u gotovini, na ruke.”Kvragu, znala je da treba naplatiti više za Bentley.„Osim ako, čekaj trenutak...” Schofield je zurio u auto, izgubljen u mislima. „Ili bismo

mogli pokušati nešto drugo, mogli bismo dodati cijeli jedan novi sloj...”„Nema više snijega”, zabrinuto ubaci Terri. „Odnijeli su stroj za pravljenje snijega.”„Ma ne govorim o snijegu! Već o još jednom sloju u priči.” On suzi oči gledajući u

bentley i počne polako kimati glavom. Onda se okrene i pogleda Cleo s novim zanimanjem.Da, da, ipak ju je htio! Srce joj je i dalje lupalo kad je opazila kako njegovo zanimanje

blijedi, a svoj prodoran pogled okreće prema Fiji. Cleo vidje kako Fia reagira na identičan način. I tada konačno...

„Ti”, izgovori Schofield i odjednom uhvati Georgiju za ramena. „Vidimo vozača u limuzini, kojeg je zavela prekrasna mlada djevojka. Ali kipar je toliko zanesen radom, toliko... izgubljen u svojem svijetu stvaranja da je nesvjestan onog što se događa u autu iza njega... ha, da, savršeno!”

126

„Ja nikog neću zavoditi”, odrješito reče Georgia.Fiji izleti: „Ja ću!”Schofield je prečuje, bio je usredotočen na Georgiju. „Ne tražim da se seksaš s

čovjekom.„Hvala Bogu na tome”, promrmlja Mike.„Gledaj, on će sjediti na mjestu vozača, a ti ćeš se spremati poljubiti ga. Bit ćeš nagnuta

nad njim i usne će ti biti lagano otvorene.”„U odjeći?”„O, da. Dakako u odjeći.”„Dvjesto funta.”„Ne dolazi u obzir.”„Dobro, tristo.”„Dogovoreno.” Georgia se naceri i udari mu pet. „Zakon! To je kao da sam izglačala

dvjesto košulja.”

Sljedećih četrdeset minuta Cleo i Fia sjedile su i gledale kako je Schofield snimio još dvjesto fotografija Johnnyja dok radi, u čijoj su se pozadini Mike i Georgia naganjali i zamalo poljubili.

„To je zbog njezine kose”, protisne Fia. „To je jedini razlog zašto ju je izabrao - jer je tako plava.”

Što je lako moglo biti istina, no svejedno ju je nerviralo to što je u nečemu zaslužila sudjelovati, a onda dobila nogu zbog neke druge. To je kao kad te u hokeju pozovu posljednjeg.

„Bože, nije li divno gledati ga kako radi?”Cleo se posluži još jednom kriškom frittate. „Koga, Schofielda?”„Johnnyja”, izdahne Fia. „Tako je... famozan.”„On svakako misli da jest.”„O!” Roz, koja je s viklerima u kosi čekala na zajedničko fotografiranje i razgovor s

Johnnyjem, upita. „Je li između vas dvoje bilo nešto?”„Ne. Samo pričam o muškarcima poput njega.” Mogao je Johnny godinama izbivati iz

Channings Hilla, no njegov je otac svima pričao priče o njegovim ljubavnim vezama. Lawrence se, onako pokvareno indiskretan kakav je bio, nikad nije libio ispričati zabavnu anegdotu i, što se toga tiče, redovito je obavještavao mještane. Cleo pogleda Fiju i nastavi: „Kao i Will. Isti su tip. Muškarci koji misle da mogu imati koga požele i raditi što im se prohtije.”

Fiji je pogled još bio prikovan za Johnnyja. „Meni može raditi što god hoće. Ne bih se bunila.”

„Ali upravo o tome i govorim. On bi. A ti se ne bi bunila. I onda završiš povrijeđena.”„Pa?”Roz zaigrano počne: „Mislim da želi reći da to ne mora uvijek biti ljubavna priča

stoljeća. Nekad se djevojka želi samo malo zabaviti.”„Potpuno si u pravu.” Fia žustro kimne. „A sam Bog zna, nakon onog što sam prošla,

127

mislim da to i zaslužujem.”Roz se smijala. „Bravo za tebe. Da nisam zadovoljna svojim tipom, i ja bih bila u

iskušenju.”Doista, Fia je bila izgubljen slučaj. Cleo poskoči kad joj se oglasi mobitel. Tri i trideset.„Još deset minuta”, dovikne Schofieldu, „onda je vrijeme isteklo!”Schoefield je bio gotov za pet. Georgiji je platio u gotovini, na što je ona gotovo prsnula

od sreće. „Od ovoga bih mogla živjeti.”„Ne, ne bi.” On je pomnjivo proučavao fotografije na prijenosnom računalu.„Slušaj, ako ti opet zatrebam, samo me nazovi. Ozbiljno.” Ona mu pruži svoju

posjetnicu. „Mogu doći u London. Ili gdje god želiš. Mogla bih biti tvoja muza.”Schofield je pogleda preko naočala. „Nemoj me krivo shvatiti, ali preniska si da bi bila

ičija muza. No danas si napravila dobar posao”, on joj se kratko nasmiješi. „Hvala.”„Imam metar i šezdeset sedam. Kate Moss ima metar i šezdeset devet. Mogu se smatrati

visokom.”„Mislim da će ti postati jasno da je ona Kate Moss. A ti nisi.”„U redu, znam što želiš reći. Moja koljena nisu dovoljno kvrgava. Ooo, ta ti je dobra.”Cleo je iza nje, preko njezina ramena, virila u fotografiju koja je trenutačno zauzimala

ekran. Na njoj je Johnnyjevo lice bilo u polusjeni, kosa mu je padala preko čela, a on je izgledao veoma prijeteće, poput sokola.

„Da.” Schofield odobravajuće kimne i označi je.„Nije da ga uljepšava”, primijeti Cleo.Johnny im se pridruži i prebaci ruku preko njezina ramena. „Uljepšavanje me ne

zanima”. Stisne joj rame. „Ali lijepo od tebe što se brineš.”Ona pocrveni. „Ne brinem se. Samo kažem.”„Ne bavim se uljepšavanjem. Za mene je sve u karakteru”, reče Schofield. „Najteže je

snimati zgodne ljude jer njihov izgled odvlači pozornost. Moraš se truditi da ljudi vide ono što je ispod površine.”

„A ispod su obično pokvareni jer se nikad nisu trebali ni potruditi da budu dobri.” Georgia shvati kakvu je pogrešku napravila pa prkosno zabaci kosu. „Ali to je istina. Vjerujte mi, cijeli život gledam kako moja mama trči za zgodnim muškarcima koji su nule od ljudi. Odnose se prema njoj kao prema smeću i svaki put na kraju dobije u zube.” Zastane primijetivši njihove izraze lica. „Nisam mislila da doslovce dobije u zube. Ma znate što mislim.”

Što je na neki način objašnjavalo zašto joj se tako ludo sviđao Ash. I tko je mogao reći da joj se ne bi trebao sviđati? No dobro, mali je problem bio taj što se činilo da joj Ash ne uzvraća istom mjerom, vjerojatno zato što je do ušiju bio zatreskan u Fiju.

Koja je, opet, primjećivala samo zvijezdu današnjeg fotosnimanja.A kad je o njoj samoj riječ... ma, zaboravi. Cleo zavrti ključevima u smjeru bentleyja,

trebala je otići po napornog Australca. Da se bar parovi mogu uspješno združivati i da sve to nije toliko komplicirano, život bi bio mnogo jednostavniji.

128

29. poglavlje

Ash se zabulji u svoj odraz u zrcalu. Isuse, što mu je bilo? Što se dogodilo njegovu licu?Dok se pripremao za još jedan pokušaj, osjeti kako ga potiljak svrbi od znoja. I prije je

znalo biti loše, ali nikad ovako. Dobro, možda i nije bio reprezentativan kad je riječ o fizičkom izgledu, ali bar mu je osmijeh bio jača strana. I većinu se vremena lijepo smiješio. O tome nije ni trebalo unaprijed misliti, zar ne? Jednostavno bi se nekome nasmiješio i to bi mu uljepšalo lice. Čak je imao i fotografski dokaz, za Boga miloga! Bio je savršeno sposoban za normalan i prirodan osmijeh.

No to je vrijedilo samo dok Fia Newman nije bila negdje u blizini. U tom bi se slučaju mišići odbijali stegnuti na uobičajeni način te, umjesto toga, poprimali bi nekakvu grozomornu nacerenost serijskog ubojice.

Ash duboko udahne i pokuša još jedanput. I još više ga zasvrbi vrat - evo ga opet, mogao je i misliti da će biti tako. Kao i kod impotencije, kad jedanput doživiš neuspjeh, uvijek se bojiš da će se to ponoviti, a time je samo vjerojatnije da sljedeći put zaista i hoće, a onda i sljedeći...

Daj prestani! Misliti o impotenciji kad još ne znaš kako se nasmiješiti na prihvatljiv način bilo je kao brinuti se zbog prvog triatlona prije nego što si naučio plivati.

„Sjajna emisija jutros”, reče Franck kad je preuzimao njegovu narudžbu za piletinu s curryjem. „Svidjelo mi se ono o časnoj sestri.”

„Hvala.” Vidite? Kad se radilo o Francku, mogao se nasmiješiti istog trena, bez problema. Tad im se pridruži Deborah i on se opet osmjehne. Praksom do savršenstva.

Deborah veselo upita: „Je li ti Franck rekao za ono u vezi s časnom sestrom? Tako se smijao da mu je kava izašla na nos.”

„S tim bi mogao ići na Britanski talent”, dobaci Ash.„Piletina s curryjem za Asha, ljubavi”, Franck zaustavi Fiju koja je upravo izašla iz

kuhinje, a Ash osjeti kako mu se mišići lica počinju grčiti na već poznat način. Isuse, mora da je ovakav osjećaj isti kao onaj pretvaranja u Hulka. Dobro, samo ignoriraj, ignoriraj to i idi dalje, odvuci joj pozornost nečim drugim... da, tako je, zainteresiraj je svojom već prepoznatljivom iznimnom dosjetljivošću i očaravajućom karizmom...

„A ti? Izađe li i tebi nešto na nos zbog mene?”Fia uperi pogled u njega. Deb isto tako. Nastane neugodna tišina koja je vjerojatno trajala

sekundu ili dvije, ali se činilo da traje dvadeset. Bravo, to je vjerojatno bio najveći broj riječi koje je mogao nanizati zajedno dok joj se izravno obraćao, a on je rekao ovo.

129

„Oprosti, oprosti.” Ash osjeti kako mu se golemi val vrućine penje uz vrat. „Nisam tako mislio. Pričali smo o nečemu iz moje jutrošnje emisije... o časnoj sestri koja se svlači... ne znam jesi li čula...?”

„Ne”, hladno odvrati Fia. „Nisam.”„O. Pa, bilo je smiješno.” Nije htio zvučati tako obrambeno, jednostavno mu je tako

izletjelo, što je vjerojatno bila posljedica zgrčenih mišića.Ona ga hladnokrvno pogleda. „Je li?”Ubaci se Franck: „Fia ne sluša tvoju emisiju. Ona ti je više od Carmen Mirande i tih

gluparija.”Ashu u mislima zabljesne sretan prizor Fije kako mu prilazi i izazovno pleše, oskudno

odjevena i s eksplozijom voća na glavi.„Carmina Burana”, ispravi ga Fia. Osmjehne se. „Volim klasičnu glazbu.”Majko mila, klasičnu! Ash kimne. „Je li? I ja isto.”Izraz iznenađenja na njezinu licu sve je rekao. „Doista?”Što, je li mislila da je preglup da bi je slušao? Da je neka seljačina? „Volim je”, odgovori

Ash.„A operu?”„Obožavam operu.”Fia je ostavljala dojam da mu ne vjeruje. Ash prezrivo slegne ramenima kao da mu je

svejedno vjeruje li mu ona ili ne.„Koja ti je najdraža?” U glasu joj se osjeti izazovan ton.„Madame Buttterfly.” Aha, što kažeš na to?„Čija?”„Puccinijeva.” I to. „Giacoma Puccinija”, on kao usput doda.„Što je još skladao?”„La Boheme. Toscu. Manon Lescaut.” Ovo je već bilo isprekidano.„O!” Nevoljko impresionirana, Fia reče: „Nisam te doživljavala kao ljubitelja opere.”Bilo mu je mnogo lakše imati ozbiljno lice nego se truditi razvući osmijeh kojim ne bi

preplašio konja. Isto tako, pretvarati se da je netko drugi bilo je zasigurno lakše nego pokušavati biti ono što je zapravo i bio. Oponašajući Rogera Moora u ulozi Jamesa Bonda, Ash podigne obrvu i začuje samoga sebe kako oteže. „O, ja sam pun iznenađenja.”

Opet neugodna tišina. Franck se namršti i sumnjičavo upita: „Pokušavaš li to zvučati kao... Roger Moore?”

O jebem ti! „Na to bih ti pitanje mogao odgovoriti”, reče Ash, „Ali onda ću te morati ubiti.”

Osmijesi baš nisu bili uvjerljivi. A ovo nije bilo ni najmanje smiješno. Možda se trebao ubiti i sve ih riješiti ove muke.

„Bolje mi je da se primim posla.” Razbivši tišinu, Fia vedro doda: „Donijet ću ti piletinu s curryjem za nekoliko minuta. Riža ili prženi krumpirići?”

Ash je volio krumpiriće. Samo su seljačine jele curry s krumpirićima. Sofisticirani svjetski muškarci koji su čitali Telegraph i voljeli operu, a i žene kojima su takvi bili privlačni, prezirali su ljude koji su naručivali pržene krumpiriće s curryjem.

„Rižu, molim”, reče Ash.

130

„Majko mila!” Franck se grohotom nasmije. „Za sve postoji prvi put. Što je tebi, momče? Pokušavaš skinuti malo sala?” Kad je Fia donijela hranu, Ash je već bio smislio plan. „Izvoli. Piletina s curryjem i basmati riža.”

„Hvala.” Nastane neugodna pauza dok ju je gledao kako na stol spušta zdjelu s kruhom i zdjelicu chutneyja od manga.

„Nego, nekad dobijemo besplatne karte za... te stvari.” Roger Moore je očito nestao bez traga. Ash primijeti da se opet vratio na nespretnog i mutavog sebe. „Na radiopostaji. Pa znaš, ako dobijem koje za... nešto klasično, bi li te zanimalo, što misliš?”

Fia zastane kao da se muči shvatiti što joj on zapravo govori. Naposljetku odvrati: „Pa, to zvuči... krasno. Da, zanimalo bi me. Hvala.”

„Super!” Ash se silno trudio zadržati adrenalin pod kontrolom. „Hvala... mislim, u redu, vidjet ću što ćemo dobiti! Vjerojatno će nam nešto stići za nekoliko dana... jer nam šalju mnogo toga...” Uh, uh, od tipa koji ne zna prozboriti ni riječ postao je raspoloženi brbljavac za manje od deset sekunda! „I ako to bude nešto što bi voljela vidjeti, onda super!” Dobro, prestani govoriti tu riječ. „Bolje to nego da karte uludo podijelimo ljudima koji se jave u emisiju, kao što to obično radimo. Ionako ih na kraju uvijek dobiju totalni idioti, kao prošli tjedan kad je neki pijani tip dobio karte za Don Giovannija i mislio da će ići na Jon Bon Jovija...”

„Da, nego, hranu treba skuhati, a ljude poslužiti.” Fia krene natrag sa zbunjenim izrazom na licu i dobaci: „Uživaj u ...”

Casey Kruger je na stražnjem sjedalu razgovarao na mobitel pregovarajući glasno sa svojim agentom o ponudi za moguću knjigu.

„Jace, Jace, nemoj dopustiti da oni određuju uvjete! Pa što si ti, čovjek ili miš? Reci im da, ako nam ne daju što želimo, mogu otkvačiti. Riječ je o mojoj priči, a ja znam koliko vrijedim. Reci im da uvijek možemo otići drugamo.”

Cleo se isključi i uspori dok se ispred nje zaustavljao kamion. Jutros, dok se spremala za posao, slušala je televizijski intervju s jednom od njihovih najomiljenijih starijih glumica o tome kako je već pedeset dvije godine u divnom i sretnom braku s mužem, također glumcem, kojem je bio dodijeljen naslov viteza.

„Ljubav na prvi pogled? Ma kakvi, dragi Bože, upravo suprotno! Kad smo se prvi put sreli, mislila sam da je najneukiji, najodvratniji i najgori čovjek na svijetu! Da mi je tad netko rekao da ćemo se oženiti i ostati zajedno cijeli život... pa, mislim da bih se vjerojatno bacila pod prvi autobus!”

Na to se novinar nasmijao jer se ljubavna priča pokazala istodobno zabavnom i poučnom. Ali takav se preokret zasigurno rijetko događao. Cleo se strese u sebi, bilo joj je užasno uopće i pomisliti da bi se to moglo dogoditi njoj i Caseyju: to da možeš mrziti i prezirati svaki djelić nečije osobnosti, a onda se nekako predomisliti i na koncu otkriti da ga zapravo voliš... baš jezivo. Što je to onda govorilo o tvojoj sposobnosti procjenjivanja?

„Jace, jesu li naporni oni ili ti? Jer, govorim ti, prijane, ja uvijek mogu naći drugog agenta.” Pauza. „Aha. Dobro. To mi je drago čuti.” Casey završi razgovor pa zvučno i pretjerano zaklopi mobitel i zadovoljno reče. „Ha, to je pizdunu začepilo usta.”

131

Da malo ubije vrijeme, a i da malo izmuči samu sebe, Cleo pokuša zamisliti kako bi bilo da je ona doista njegova druga polovica. Žmirenje nije bilo dopušteno. Fizički, Casey joj nije bio nešto, ali nije se moglo poreći da je bio atraktivan primjerak muškog roda kojeg su željele mnoge, mnoge žene. A možda je, ispod kože, imao i svojih dobrih strana. Pa, mogao ih je imati. Vrlo male u obimu i dobro skrivene ispod debelog sloja samodopadnog bezveznjaštva. Moglo bi se ispostaviti da je nevjerojatno dobar prema životinjama, da se posvećuje svojoj krhkoj baki, da je tip koji na sve misli i nikad ne zaboravlja poslati rođendanske čestitke; možda bi se rasplakao nad tužnim filmom i bio divan prema maloj djeci, spasio mlade ptičice koje su ispale iz gnijezda i ubogo pijukale na zemlji...

„Sveca ti, koliku guzicu ova ima? Još ima i djecu! Što znači da se neki jadnik seksao s njom. Mora da je bio izvan svake pameti!”

Cleo je bila uporna. Možda je, u biti, bio sramežljiv i nesiguran, prestravljen od otkrivanja pravih osjećaja jer su ga u školi užasno zlostavljali.

„Ha, gerijatrija je ispred nas! Brzo, nagazi, dobit ćeš dodatne bodove za onu s pokrivalom za čajnik na glavi!”

A možda ga je majka hranila pljesnivim kruhom i maslačkom te ga dan i noć držala negdje zaključana.

„Čitaš li mnogo, Casey?” ona mu u retrovizoru uhvati pogled pa se lijepo nasmiješi i upita: „Koja ti je najdraža knjiga?”

Na bezbroj je načina mogao dokazati suprotno i zadiviti je. Mogao je reći da voli sve od Charlesa Dickensa.

Ili Tolstoja.Ili biografiju Nelsona Mandele.Ili onu knjigu sjajne Irkinje koja je cijeli svoj život posvetila izgradnji sirotišta u

Vijetnamu, koji je poslije i vodila.„Dobro, to je jedna koju uvijek nosim sa sobom. Moja najdraža knjiga je”, reče Casey,

„mala crna u kojoj držim sve najdraže brojeve telefona.”On se naceri kao idiot. I bio je idiot. Ako je u Caseyju Krugeru postojala i najmanja

mrvica dobrote, doista je bila duboko, duboko zakopana.

132

30. poglavlje

Tipično. Baš kad je trebao besplatne karte, radiostanica se pretvorila u zonu bez prebijene karte. One za veliki koncert koji se trebao održati ovog vikenda u Colston Hallu osvojio je farmer koji je inzistirao na tome da je on veliki Prokofjevov obožavatelj. Druge dvije karte za trenutačno najpoželjnijeg opernog tenora koji je nastupao u Londonu otišle su za nagradu predanoj obožavateljici čiji je pobjednički upit, ako bi srela pjevača, glasio: „Bok, smrdi li ti ova krpa na kloroform?”

Ash se zavali u stolici i počne kuckati kemijskom olovkom o zube. Očito je pametno rješenje bilo strpjeti se i pričekati novu pošiljku besplatnih karata.

Ali strpljenje mu nikad nije bila jača strana. A s obzirom na to da si je uspio smuljati priliku koja se gotovo mogla nazvati spojem, čekanje nije dolazilo u obzir. Što je značilo da će karte morati kupiti sam.

Nakon pet minuta pretraživanja interneta, stvar je bila riješena. Skupa stvar jer je koncert bio rasprodan i morao je pribjeći eBayu. Dvije karte za parter skratile su ga za više od sto funta. Ma nije ga bilo briga, no bit će pomalo frustrirajuće pretvarati se da ih je dobio besplatno.

Ah, sad, bolje se nije moglo. Jer to nije ni bio pravi spoj, zar ne? Da je Fia znala da je platio karte, nikad ne bi pristala izaći s njim. I, što je još važnije, on, prije svega, ne bi smogao hrabrosti da je pozove. Jer ona je mislila da je ružan, nespretan i nepoželjan trut, a to joj nije mogao zamjeriti. U glavi mu je bilo kao da se našao u živom pijesku, ona mu se sviđala sve više i više, dok je on, razmjerno tome, u njezinoj prisutnosti sve izrazitije nalikovao na zamuklog trola. Ako se izuzmu oni kratki i ponižavajući interludiji kad je prtljao gluposti.

No dobro, u tome je bila čar odlaska na koncert klasične glazbe. Trebao si sjediti u tišini dok se odvijala akcija. A tijekom pauze mogao bi se držati onoga što je sastavio i naučio napamet prije koncerta. Da, unaprijed će nešto sastaviti, u tome je ležao odgovor.

Riješeno.

Franck pozdravi Asha i natoči mu pivo. „Hoćeš li ovdje večerati?”Ash pogleda jelovnik na ploči. I sama pomisao da ga je napisala Fia svojim rukopisom

bila je dovoljna da mu se učini posebnim i da osjeti uzbuđenje. Loše je bilo to što nije bio ni najmanje gladan. No nije želio da Fia pomisli kako njezina jela nisu dovoljno dobra i da se osjeti odbačenom.

133

„Opet je napravila odrezak i pitu s gljivama.” Franck ga ohrabrujuće pogleda. „Tvoje najdraže, zar ne?”

A što ako je to napravila baš zato što je njemu najdraže? Ash zanemari osjećaj sitosti u želucu - kvragu, znao je da se na putu kući nije trebao zaustavljati u pečenjarnici - potapše se po trbuhu i razgaljeno reče: „Kako bih mogao odbiti najbolji odrezak na svijetu i pitu s gljivama? Samo ti to donesi, Franckie, momče, i ne štedi na soku od pečenja.”

Toliko o tome da je želio izgledati što bolje kako bi dojmio Fiju. Otkad je počela raditi tu u kuhinji, nabacio je koju kilicu. Ah, što sad, neke su žrtve bile vrijedne toga. Bila je riječ o davanju i uzimanju. A on će od sada doručku dati nogu.

Srce mu doslovce poskoči u grudima kad je iz kuhinje izašla Fia. Nosila je dva tanjura i izgledala bolje nego ikad prije.

„Jedni njoki dolcelatte, jedan odrezak s pitom.” Ona se počne ogledati po stolovima, a Asha probode bol, istog je trenutka zažalio što nije uzeo njoke. Ljudi koji su naručivali pitu bili su obični, dosadni, ozbiljni i bez avanturističkog duha. A muškarac koji bi izabrao njoke dolcelatte je tajnovit, egzotičan, samouvjeren i sjajan u krevetu.

„Da, ovdje.” Muškarac od njoka podigne tanku ruku, izgledao je poput iznurenog službenika koji je cijeli život ostao bez promaknuća.

Ash izdahne. Toliko o stereotipima. Osjeti se djelomično bolje pa domahne Fiji za pitu. Budući da je pustio da najprije posluži muškarca od njoka, sad joj je mogao ispričati za koncert. O, da, sve je isplanirao.

„Izvoli.” Ona mu se nasmiješi - uljudno? prijateljski? sramežljivo? - i pred njega spusti tanjur.

„Bok!” pomisao da joj uzvrati smiješkom natjera mu mišiće oko usana u silnu paniku i on osjeti kako se skupljaju u grimasu. Dobro, prizovi tehniku odvlačenja pozornosti... „Njoki zvuče dobro.”

„Oh.” Fia zastane. „Zar ne želiš pitu?”„Ma ne... hoću reći... samo sam mislio da to zvuči sjajno: njoki dolcelatte...” Sranje, evo

ga opet. A ovog puta, za ne povjerovati, sa smiješnim, pretjeranim talijanskim naglaskom. On brže-bolje zaključi: „Ali to ne mora značiti i da su ukusni, zar ne:

Ona ga pogleda. „Mojim njokima ništa ne nedostaje.”„Znam, znam, nisam tako mislio.” Ash zavrti glavom i požuri se reći: „Nego, imam

dobre vijesti. Uspio sam ugrabiti dvije karte za Richarda Millsa u Colston Hallu.”Bar je nešto uspio napraviti kako treba. Fiji se rašire oči i ona ushićeno cikne: „O, moj

Bože, doista?”„Doista.” Cijelo joj se lice ozari. Čak joj se i zjenice raširiše. Zašto se to nije moglo

dogoditi kad je gledala u njega? Fia zadrži dah i uhvati se za prsa. „Koju večer?”Mogao je biti mnogo toga, ali glup nije bio. „Utorak”, reče Ash. Jer utorkom je imala

slobodnu večer. Eto, zato je, vjerovali ili ne, kupio karte za utorak navečer.„Joj, sjajno! Dvije karte za Richarda Millsa, ne mogu vjerovati da si ih dobio. Divan si!”Ash osjeti toplinu oko srca. Ovo je moglo biti najbolje potrošenih sto dvadeset funta.„Za ovo te častim desertom.” Fia ga je i dalje nasmiješeno gledala. „Kolač od višanja,

čokoladni mousse, pita od breskvi... izaberi.”„Ma, meni je drago da je tebi drago.” Da bude iskren, njezino oduševljenje nadišlo je sva

134

njegova očekivanja. On osjeti kako se malo opustio pa reče: „Trebalo bi biti dobro.” Dobro? Pa to je bio potez genija. Već je zamišljao tu večer i njih dvoje kako zajedno odlaze na piće prije koncerta, kako čavrljaju u pretrpanoj kazališnoj kavani, a sva ona neugodnost biva zaboravljena jer su se povezali na način koji nije mogao ni...

„O, Bože, to će biti sjajno. Joj, gosti me čekaju. Bolje da se vratim na posao.”Kad je Ash počistio svoj tanjur, on i Fia već su bili i oženjeni. A kad se samo sjeti kako

je mislio da će večer Richarda „Gledajte me, koji sam ja pritajeni pastuh” Millsa biti nekakvo mučenje. A na kraju će, vjerojatno, na svojem vjenčanju zaplesati prvi ples uz njegovu prenapuhanu izvedbu O sole mio.

Što je za nekog čija je najdraža pjesma bila Firestarter Prodigya bilo pravo postignuće.Ali to sad nije bilo važno. Jer će to biti njihova pjesma, koja će ih vječno podsjećati na

noć kad su prvi put izašli zajedno, kad je platio bogatstvo za dvije karte i pretvarao se da ih je dobio besplatno... i kako se samo ona smijala kad joj je konačno priznao tu malu prijevaru.

„Izvoli”, pojavi se Deborah i zamijeni njegov prazan tanjur zdjelicom vrućeg deserta od višanja. „U kuhinji je jedna vrlo ushićena djevojka. Uljepšao si joj dan.”

Samopouzdanje počne kolati njegovim venama. On namigne Deborah pa reče: „To je lijepo čuti.”

„Nisam znala da na poslu možeš dobiti besplatne karte.”„Tu i tamo. Ove su jednostavno stigle u pravo vrijeme.”„Baš si sretan. Jedina povlastica koju mi imamo na ovom poslu jest čips kad mu prođe

rok trajanja.” Deb se činila punom nade. „Ako ikad dobiješ koju kartu zaTake That, molit ću te na koljenima.”

„Nemoj se previše nadati”, reče Ash.Iako mu je želudac bio pun i gotovo bi mogao prsnuti, nekako je uspio potamaniti i

desert. Baš kad ga je pojeo, opet se pojavila Fia, nasmijana od uha do uha.„Jesu li ti gorjele uši? Maloprije sam nazvala svojeg prijatelja Aarona i ispričala mu što

si napravio. Ne mogu vjerovati. Nikad ga nisam čula tako uzbuđenog. I on ti mnogo, mnogo zahvaljuje.”

Ash na trenutak doživi bljeskovito sjećanje na testove iz engleske gramatike, koji su mu u školi bili noćna mora: Odredi što je pogrešno u navedenom odlomku.

On polovično odmahne glavom. „Zašto mi on zahvaljuje?”„Jer sam ga pozvala da ide sa mnom, a on je potpuno lud za Richardom Millsom.

Mislim, ozbiljno, ne možeš ni zamisliti. Aaron je njegov najveći obožavatelj.”Aha, znao je što je pogrešno. Dok su mu se riječi odbijale u glavi poput izgubljenih

metaka, on se vrati na početni razgovor. Nekako ga je pogrešno shvatila i...„I zato je savršeno”, brbljala je Fia, „jer zamisli kakva bi bila šteta da povedem nekog

kome je Richard Mills ništa drugo nego... ma znaš. A onda ni ja ne bih toliko uživala. Ali s Aaronom će večer biti još divnija jer ga on obožava.”

Ash poželi Aaronu odvaliti glavu s njegovih ramena opčinjenih obožavanim Richardom. Naglas, on nešto oštrije izgovori: „Ako ga već toliko voli, čudi me da već sam nije kupio kartu.” Škrto govno, muze druge ljude i žica besplatne karte... Osim što nisu bile besplatne, zar ne? Da, to je bilo to i ne dolazi u obzirda tu stoji kao tele i dopusti da...

„Ali to je još jedan razlog zašto je sve ispalo super. Inače bi on odjurio tamo poput metka

135

i bio prvi u redu, ali sad si to nikako ne može priuštiti”, nastavi ona. „U potpunoj je besparici.”

Hmmmm, baš se pitam zašto. Čekaj malo. Možda zato što je tip potpuni gubitnik?„A on baš zaslužuje da mu se nešto lijepo dogodi”, dometne Fia. „Ovo će ga doista

razvedriti nakon grozne godine koju je imao.”Ash na trenutak zatvori oči. „Uostalom, tko je taj tip?”„Vodio je malu prodavaonicu s okvirima za slike preko puta trgovine Willove majke.

Aaron je krasan i uvijek pomaže drugim ljudima s nekim čudnim poslovima koje ne mogu obaviti sami. Živio je s mamom koja se razboljela od Alzheimerove bolesti i onda se cijelo vrijeme morao brinuti o njoj jer nije htjela ići u dom. I tako je izgubio posao i zapao u dugove... i morali su prodati bungalov i preseliti se u stančić. Aaronova je majka umrla na božićnu večer, i to ga je shrvalo. Otad smo u kontaktu, nazovem ga otprilike svaki tjedan da vidim kako je i uvjerim se da je dobro. Ali ovo je prvi put da je doista zvučao sretno.” Fia se nagne naprijed i na trenutak uhvati Asha za ruku. „Hvala ti. Doista, ne možeš ni zamisliti koliko će mu to značiti. I divno je što, za promjenu, ja mogu učiniti nešto lijepo za njega.”

O jebi ga, da ga jebi!„Ne trebaš zahvaljivati”. Srce mu potone u prsima poput komada hladetine. Ash se jedva

nekako prisili reći: „Bilo mi je zadovoljstvo.”

136

31. poglavlje

Cleo je bila parkirana u pokrajnjoj ulici, odakle je s udaljenosti promatrala kako se Casey Kruger probija kroz gomilu obožavateljica okupljenih na pločniku pokraj ulaza na pozornicu Hippodroma.

Iako, teško da bi ih se moglo nazvati gomilom. U deset i trideset, po hladnoj i kišnoj ožujskoj večeri, bila ih je jedva šačica. Cleo ih izbroji jedanaest, od kojih su većinu činile obožavateljice koje je već vidjela, one najzadrtije, koje su se tu okupljale svaku noć očarane činjenicom da ih je Casey prepoznao, a katkad čak i nazvao imenom, zbog čega su se, zauzvrat, osjećale voljeno.

„Ja sam zvijezda”, obznani Casey nakon osam minuta i zavali se na stražnje sjedalo. „Vozi me odavde.”

Svake je večeri izvodio istu „šalu”. Cleo je vozila između obožavateljica koje su se razilazile pa upita: „Je li bila dobra večer?”

„Poprilično dobra.” On glasno uzdahne. „Mi smo pjevali i plesali, oni su pljeskali i vikali, a onda smo mi još malo pjevali.” Pauza. „Nazvao sam svoju bivšu, a ona mi je poklopila.”

„Joj.” Dobar potez, bivša.„Onda sam nazvao roditelje kod kuće, ali nisu se javili.”„O.”„Tata mi je ćelav. Mislim, potpuno.” Casey zavrti glavom. „Kao jaje.”„Je li?” Kamo je ovo vodilo?„Aha.” On mračno kimne i rukom protrlja kosu. „I pogodi što sam vidio kad sam se

večeras pogledao u zrcalo?”Cleo se probijala kroz promet u središtu grada. „Pa, ako si gledao u zrcalo,

pretpostavljam da si vidio... sebe?”„Jako smiješno.” Očito je njezin pokušaj da se našali bio isto tako neuspješan kao i

njegov. Casey potone u kožom presvučena sjedala pa nastavi: „Vidio sam ćelavo mjesto. Na potiljku. Ne potpuno ćelavo.” Rukom je opipavao glavu tražeći ga. „Ali je prorijeđeno. Nesumnjivo počinje otpadati.”

„Ja ne vidim ništa.” Jadničak, morala je nešto reći da ga pokuša razvedriti.„Tu je”, Casey je zvučao rezignirano. „Tako ti priroda poručuje da ti je vrijeme isteklo,

da je vrijeme zabave gotovo, da su dani uzbuđenja prošli.”„Ma daj, ne mora biti tako loše!”

137

„Ne? Prije osam godina, od obožavatelja nisam mogao proći ulicom. Album mi je dvaput bio platinast, Wembley je bio rasprodan. A sad imam trideset četiri godine.” On u retrovizoru uhvati Clein pogled pa se ispravi: „Dobro, trideset šest. I samo mi ide nizbrdo.” Zastane. „Želiš li da ti kažem kako je to? Usrano, eto kako.“

Vožnja od Bristola do Caseyjeva hotela trajala je dvadeset minuta. Cleo se zaustavi na parkiralištu, a on reče: „Oprosti, draga. Večeras sam jadno društvo.”

„Dopušteno ti je.” Tko bi pomislio da će joj ovoliko biti žao Caseyja Krugera? Obično je bio pun sebe.

„Danas je godišnjica braka mojim roditeljima. Zato sam ih htio čuti.” On podigne mobitel. „A, dobro.”

„Malo si nostalgičan. To je normalno.”„Zato što je normalno, nije mi nimalo lakše.” On upali svjetlo u autu i okrene se licem od

nje pa zabaci glavu i izusti: „Daj, pogledaj. Vidiš li ćelavo mjesto? Zar se doista primijeti?“„Ne primijeti. Rekla bih ti da se vidi”, otpovrne Cleo. „Vrlo sam iskrena.”„Ah, srce si.” Vidno mu je laknulo pa je razvukao smiješak. „Pretpostavljam da nisi

raspoložena za piće?”Cleo je oklijevala. Koji je bio najbolji način za odbiti ga?„Hajde. Obećavam da više neću biti jadan.”„Zamalo je jedanaest. Zar se bar ne zatvara uskoro?” Nikada ne bi otišla u njegovu sobu.„Sve dok ljudi kupuju pića, ostat će otvoren.” On pokaže na puno parkiralište i doda: „A

čini se da je večeras krcato.”„Moram voziti.”„Čuj, ako sad odeš, sjedit ću sam u kutu bara i nostalgično plakati u pivo. Ali, ako

ostaneš na jednom piću”, produži Casey, „i samo mi dvadeset minuta praviš društvo, osjećat ću se bolje.”

Brisači su radili lijevo-desno. Iz crnog neba padala je kiša i bubnjala po krovu auta.„Molim te”, reče Casey.Točno pokraj ulaza u hotel bilo je zgodno parkirno mjesto nad kojim je bila nadstrešnica

od kozje krvi, koja bi ih zaštitila od kiše kad izađu iz auta.„Dobro.” Cleo se u tri poteza na brzinu okrene i uveze unatrag na parkirno mjesto.

„Samo jedno piće.”Ali nikad ne bude tako, zar ne? Jedno piće nikad nije dovoljno. Sigurno ne Caseyju, koji

je već bio na petoj boci piva i trećem viskiju. Praveći mu društvo, Cleo je popila sok od naranče, gaziranu mineralnu, negaziranu mineralnu i Appletize. Ožednjela je od sjedenja i slušanja o usranom životu zvijezde koja je nekad bila velika, a danas svrgnuta na rang samo jedne u moru prosječnih.

No bilo je i fascinantno. Za promjenu je mogla zaviriti ispod napadne i silno samouvjerene vanjštine. A što su dulje sjedili u kutu hotelskog bara, Caseyjeve nesigurnosti sve su više izlazile na vidjelo.

„...vidiš, do sad sam se već trebao srediti, oženiti, imati djecu i sve to. Trideset četiri su mi...”

„Trideset šest”, podsjeti ga Cleo.„Isuse, ne spominji, to je još gore. A ja se želim oženiti, doista želim.” On tužno zatrese

138

glavom. „Ali jednostavno ne mogu pronaći pravu. Ne znam u čemu griješim. S kojom god se spetljam, ta na kraju o meni proda priču novinama. To je već... predvidljivo sranje.”

Ovo je bila istina. No Casey si nije činio uslugu kad je birao djevojke. One koje su se njemu sviđale bile su redovito plave, iskvarcane u vrlo kratkim minicama i s napumpanim usnama. Štoviše, da ste pred Caseyja poredali cijeli niz fotorobota napućenih plavuša, Casey bi bez pogreške izabrao onu s natpisom Prodajem priče novinama!, kojim bi mahala iznad glave.

„Trebaš naći dobru djevojku.” Cleo je vrtjela kockama leda u čaši.„Znam.”„Koja izrađuje tapiserije i ikebane i zna kuhati.”„I ima seksi tijelo.”„Eto vidiš? Možda u tome griješiš.”Casey se činio uvrijeđenim. „Hej, imam svoje standarde. Ne želim neku staru kantu s

debelim gležnjevima i obješenim cicama.”„Zar se žene u tvom svijetu dijele na to? Na plavuše koje su napravile sise i stare kante?”On se namršti. „Malo si pretjerala. Samo pričam o ženama koje su mi privlačne i o onima

koje to nisu.” Kiselo se nasmiješi. „Zvuči li to grozno?”„Evo, samo iz znatiželje: jesam li ti ja krasotica ili kanta?”Izgledao je zbunjeno. „Aa...”„Dobro, bi li izašao van s nekom poput mene? U teoriji?”„Isuse... pa, ne bih. Pretpostavljam da ne bih. Bez uvrede.”„U redu je, nije me uvrijedilo. Znači, ja spadam u kante”, reče Cleo.„Ma ne, ne!”„Ali, ne bi me svrstao ni u privlačne, zar ne? Jer ne bojim kosu u plavo i nemam

ekstenzije.”„Jedanput sam izašao s brinetom”, reče Casey u obranu.„Opusti se, ne tražim komplimente. Nisi ni ti moj tip. Ali ovo je zanimljivo”, nastavi

Cleo. „Daj, reci mi još jedan razlog zašto te ja ne bi zanimala.”On dovrši pivo, obriše usta, zavali se u stolici i polako je odmjeri.„Nisi napravila sise.”„Dobro si to primijetio.”„Znaš, doista bi trebala o tome razmisliti. Ravna si kao daska.”„Nisam baš kao daska.”„Razlika bi bila golema, kažem ti.” On pokaže na njezinu jaknu i suknju. „I dosadno si

odjevena.”Za Boga miloga! „Ovo nije moja odjeća. Ovo mi je uniforma!”Casey sumnjičavo podigne obrvu. „Znači, kad nisi na poslu, nosiš suknje do tu, majice s

otvorenim dekolteom i korzete od PVC-a u koje se utegneš vezicama?”„Začudo”, reče Cleo „ali ne, ne nosim.”On raširi ruke. „Ja sam svoje rekao. Dosadno si odjevena” Ma zašto se uopće trudila?

Bio je izgubljen slučaj. I žedan slučaj.„Vraćam se za dvije minute.” Ispričavši se za odlazak u zahod, Casey doda: „Budi anđeo

i naruči još jednu rundu.”

139

„Staromodni anđeo?”On se naceri. „Nisi staromodna.”„Ali sam zato vrlo umorna. Kasno je.”„Još samo jedno. Lijepo je kad imaš s kim popričati.” On primijeti njezinu nevoljkost pa

doda: „Platit ću ti ako želiš.”„U redu je. Ostat ću na još jednom piću.“ Kad je otišao u zahod, Cleo pozove konobara.

„Meni gaziranu mineralnu, molim. A za gospodina Krugera još jedan viski.” Račun je bio podug, srećom da ga ona nije plaćala.

„Dvostruki?”„Ne, zaboga.”Konobar je oklijevao. „Ali svi prijašnji bili su dvostruki.”Ti bokca, zar jesu? Toliko o jednom s nogu. „Ovaj put dajte mu običan”, reče Cleo. „I

natrpajte leda. Neće ni primijetiti razliku.”Nakon petnaest minuta ona ustane za polazak. Casey ju je pratio do drvom obložene

recepcijske dvorane pa reče: „Znaš što, mala? Uživao sam večeras s tobom.”Mala. Cleo se ne obazre. „Misliš, nisam loše društvo za jednu staromodnu djevojku.”„Već sam ti rekao. Nisi staromodna.” On je uhvati za lakat i okrene prema sebi. „Imaš

nešto, mala. Imaš karakter.”„Da ti odam tajnu? Meni ne smeta to što si rekao, ali većina djevojaka doista bi se

uvrijedila.”„Ne bih to rekao većini djevojaka. Njihovi mi se karakteri ne čine toliko važnima. Ali ti

si nešto drugo.”„Aha. Ne nosim korzete ni košarice koje prkose gravitaciji.”Casey se smijao. „Vidiš? Dobro si društvo. Zabavna si.” On se naglo nasloni na zid i

povuče je za sobom. „Možda sam sve ove godine bio u krivu... dođi, mala...”Desnom joj rukom obuhvati struk. Za djelić sekunde na usne joj mlohavo spusti svoje, od

čega su je u nosu zapekle alkoholne pare. Kvragu, trebala je ovo predvidjeti. Znati kamo je vodilo. Cleo se opsuje što je to dopustila pa otrgne glavu, klizne u stranu i provuče se ispod njegove lijeve ruke, kojom je bio oslonjen na zid.

I ugleda Johnnyja LaVenturea kako je gleda s drugog kraja recepcijske dvorane s blagim i nečitljivim osmijehom na licu.

„O, halo, kuda ćeš?” Casey zakorači naprijed kako bi zadržao ravnotežu pa ostane u zbunjenu čudu.

„Cleo.” Johnny je pozdravi kimanjem glave i reče: „Drago mi je što sam naletio na tebe.”Nju je prestravilo to što ih je vidio pa poravna jaknu i reče: „Upravo odlazim.”„Od nekoga koga znaš?” Casey preko ramena pogleda Johnnyja i oglasi se: „Super je

mala, ova tu. Pravi karakter.” On gurne Cleo laktom. „Čak i ako joj moraš platiti da ti pravi društvo.”

Johnnyju zabljesne pogled. „Koliko naplaćuje?”Jako smiješno. Cleo ga prečuje i okrene se Caseyju. „Bok. Doći ću po tebe sutra u četiri.”„Platio bih ja i više”, dobaci Casey. „Samo si trebala pitati.”

140

32. poglavlje

Casey otetura natrag u bar ostavljajući za sobom oblak isparavanja viskija. Bilo je vrijeme da Cleo pođe. Ona izađe iz hotela, strči se niz kamene stube i zašljapka kroz lokve na putu do auta.

Baš kad je izlazila s parkirnog mjesta pod nadstrešnicom s koje je kapalo, netko joj kucne na prozor. Kroz kišom poprskano staklo, lice mu je izgledalo kao da se topi.

Ona spusti prozor, a Johnny reče: „Hej.”„Hej.” U svjetlucavu mraku njegove su jagodične kosti podsjećale na one Johnnyja

Deppa.„Ideš kući?”„Začudo, da.”On ništa ne reče, samo postojano izdrži njezin pogled.„Hajde, upadaj”, reče ona.„Hvala.” On uskoči na sjedalo suvozača.„Ja nisam taksi-služba, znaš.”On se nasmije. „Ti si prijateljica. To je još i bolje.”„Hm.” Cleo se skvrči želudac poput nabodene ostrige. Prijateljica? Je li doista to bila?„Nazvao sam četiri taksi-tvrtke, ali sve su zauzete idućih nekoliko sati. Sam sam kriv,

trebao sam nazvati ranije.” Johnny prođe prstima kroz mokru kosu. „Nema veze. Ti si naišla u pravo vrijeme.”

„Znam ja biti i korisna. I samo da znaš, australskim glumcima iz sapunica ne naplaćujem druženje sa mnom.” Dok su izlazili kroz impresivna hotelska željezna vrata, Cleo doda. „Bio je pijan.”

„To sam i pretpostavio kad sam vidio da te je poljubio. Oprosti”, Johnny u obranu podigne ruke. „To je pogrešno zazvučalo. Naravno da te je želio poljubiti. Tko ne bi?” Dobro, što je sad to trebalo značiti? „Ako se namjeravaš izrugivati, možeš slobodno izaći i nastaviti pješke.”

„Ne rugam se.” Trznu mu se kutovi usana. „Uostalom, uvijek možeš naći boljeg od njega. A što je bilo ono o korzetima i košaricama?”

„Ništa što bi te zanimalo. Zapravo”, ispravi se Cleo, „vjerojatno i bi, ali nema veze. A što si ti radio u hotelu?”

„Bio sam na večeri s Hart-Berkeleyjima. Žele naručiti skulpturu za svoju farmu pastuha.” Oklijevao je, a onda bubne: „Ti ne bi htjela imati košarice.”

141

O, Bože! „Znam da ne bih. Koliko si načuo od našeg razgovora?”„O, poprilično. Sjedili smo odmah iza vas u baru.”Prokleti odjeljci s visokim drvenim pregradama!„Nego, samo me zanima, jesi li moljakala komplimente od njega?”„Ne.”„Privlači li te potajno Casey Kruger?”„Ne!”„Sigurno?”„Zar nisi gledao? Pa pobjegla sam kad me je poljubio.”Johnny slegne ramenima. „Možda si izigravala neosvojivu.”„Vjeruj mi, nisam.”„Kvragu. Dobio bih okladu.”Znači, nije zaboravio.„E pa, nisi je dobio.” Cleo se utroba opet izvijala poput ostrige i imala je užasan osjećaj

da zna zašto joj se to događa. Nije željela da Johnny pomisli da joj se Casey Kruger imalo sviđa. Kad bi bila potpuno iskrena, a to pak ne bi priznala nikom živom, samo ju je jedna osoba privlačila u tom smislu, a ta je osoba trenutačno sjedila pokraj nje u autu.

O, Bože, eto, konačno si je priznala. Cleo proguta knedlu. Njezini zbrkani osjećaji prema Johnnyju LaVentureu konačno su se iskristalizirali u nešto prepoznatljivo. Oduvijek je bio silno zgodan i karizmatičan, ali tek joj je odnedavno postalo jasno da je, i što se osobnosti tiče, mnogo bolji nego što je mislila. Cleo je plitko disala, iskreno prestravljena ovim obratom. Sviđao joj se. Jako. No to svejedno nije značilo da je to bila pametna ideja. Jer mogao je on imati vrlina, ali je isto tako bio i...

„Lisica”, Johnny opazi kako mrlja crvenkastosmeđeg krzna pretrčava preko ceste, a onda nestaje u grmlju.

Što je baš bilo prikladno jer su on i lisica dijelili su mnoge zajedničke osobine. Oboje su bili pametni i samopouzdani, grabežljivi i lukavi. Znali su što žele i nisu se zaustavljali dok to ne bi i dobili. Svojim stajalištem tko se usudi, taj i pobjeđuje djelovali su očaravajuće hipnotički na manje samouvjerene primjerke.

I obično su za sobom ostavljali trag obezglavljenih kokoši.Cleo se usredotoči na cestu, bila je mračna i skliska od kiše. Ako je išta naučila dok je

odrastala, bila je to lekcija da se nikad ne petlja s ljudskom verzijom lisice. Nisi se smjela dovesti u tu situaciju. Jer, da jesi, to bi te moglo uništiti.

Još kad je bila jako mala, obožavala je majčinu mlađu sestru. Tetka Jean, koja je imala razigrane smeđe oči i jako je nalikovala na Audrey Hepburn iz mlađih dana, obasipala ju je ljubavlju i nježnošću. Uvijek je bila sretna i bezbrižno se smijala poput princeze koja živi najboljim životom. Cleo se bila zaklela da će, kad odraste, biti baš kao ona.

Nije se sjećala otkad su tetka Jean i tetak David bili zajedno, ali joj je jedno od najdražih sjećanja iz djetinjstva bilo ono kad je sa šest godina bila djeveruša na njihovu vjenčanju. Bio je vruć, sunčan dan, ona je nosila sjajnu ružičastu haljinu i ružice u kosi koje su bile u istom tonu, a Abbie ju je bila prekorila jer se nakon vjenčanja pretvarala da je poni i galopirala dvorištem crkve.

Jedina druga stvar koje se živo sjećala bila je ona kad je za vrijeme primanja istrčala iz

142

predvorja crkve i zatekla tetka Davida kako u pokrajnjem prolazu ljubi ženu koju nikad prije nije vidjela. No činilo se da je ona tetku vrlo bliska. U svakom slučaju, dovoljno bliska da bi joj on opipavao grudnjak.

A onda, kad je već bila starija, a da joj nitko nikada o tome ništa nije rekao, Cleo je instinktivno naučila da treba nestati iz kuhinje ako u njoj na povratku iz škole zatekne mamu i tetku Jean. Jer tetka Jean tih dana nije bila osobito sretna, zapravo, jedva da se ikad smiješila. Umjesto toga vrlo je često bila uzrujana i samo bi pričala i pričala, čas bi šaptala, a čas govorila u šifriranim porukama koje nisu bile za dječje uši. Onda bi počela plakati, u početku tiho, a onda bi sve glasnije cmizdrila i balila uzimajući rupčiće jedan za drugim, i pritom joj uopće nije bilo važno što joj nos curi i što izgleda užasno. To su bili trenuci koje je Cleo najviše mrzila. Čak i kad su joj se jeli keksi ili pio sok, odbijala je ući u kuhinju dok je tetka Jean bila u jednom od svojih stanja. A to je bilo još prije nego što je počela donositi one bočice lijekova koje je vadila iz torbe i dolijevala njihov sadržaj u svoju šalicu čaja.

Teacher’s. To je pisalo na bočici. Cleo se sjećala kako se često znala pitati bi li tetka Jean, koja nije bila učiteljica, trebala to piti.

Johnny je sjedio pokraj nje u autu pa reče: „Utihnula si.”„Samo razmišljam.”„O čemu?”„Lisicama.” Tetak David bio je lisica. Dobro je izgledao, volio je očijukati i bio je pravi

igrač. Ona ga je voljela jer je bio zabavan i uvijek se smijao. Sad, nakon svih ovih godina, shvatila je da je bio sebičan i neodgovoran, zanimalo ga je samo vlastito zadovoljstvo i nije ni najmanje mario za bol koju je pritom nanosio drugima.

A Bog zna koliko je boli nanio. Tetak David volio se dijeliti uokolo, nizao je preljub za preljubom, a tekta Jean slomila se pod pritiskom. Počela je piti, a onda je otkrila tablete za ovo i ono te je s neveselim nehajem počela gutati antidepresive i tablete za smirenje. Bilo što, samo da progura dan. I sve je dolazilo u obzir, osim očitog rješenja: ostaviti svojeg šarmantnog i nevjernog muža.

Ali ta se opcija nije pojavljivala na radaru tetke Jean. Voljela ga je više od svega. Bio je njezin život. Da nije imala Davida, poželjela bi da je mrtva.

Jedanput, kad je prolazila kroz kuhinju, Cleo ju je čula kako to govori, na što je njezina mama odgovorila: „Ne govori to, Jean. Nitko ne želi umrijeti.”

A Jean je na to pijano izjavila: „Nitko? Meni to zvuči odlično.”Taj se razgovor odvio kad je Cleo imala deset godina. Samo godinu poslije, majka joj je

imala katastrofalan izljev krvi u mozgu, od čega je nakon tri dana u nesvjesnom stanju umrla u bolnici.

Činilo se strašno nepravednim to što je tetka Jean, koja je željela umrijeti, još bila živa. Dok je njezina mama, koju je Cleo još silno trebala i koja je voljela sve što život pruža, taj život izgubila.

A tetka Jean nije ju utješila, ni jedanput. Samo je nastavila piti, tresti se i plakati. Ali ne zbog tragičnog gubitka svoje sestre. O, ne. Nego zbog Davida.

Tad je Cleo prestala voljeti svoju nekoć radosnu tetku i umjesto toga počela joj je zamjerati. U isto to vrijeme tetka je osjetila i prve proplamsaje straha jer to se događalo kad si nekog previše volio, a nisi bio voljen zauzvrat. Oni bi postajali snažniji, a ona slabija i

143

bespomoćnija. Oni su je ponižavali, a ona bi im to dopuštala. I na kraju je završila bez zrna ponosa i nije je bilo briga što drugi ljudi pokazuju na nju prstom i smiju joj se dok tetura niz ulicu u otkopčanoj košulji i pohabanu donjem rublju koje svi vide.

To je svima drugima, bez sumnje, bilo silno zabavno, ali ne i tebi jer je bila riječ o tvojoj tetki koju su oponašali i smijali joj se.

Oni stigoše su u Channings Hill. Daj, prestani sad misliti o tetki Jean.Još je lilo kao iz kabla pa Cleo prođe kroz dvorišna vrata Ravenswooda i doveze se do

kuće.„Usluga na kućnu adresu”, primijeti Johnny.„Samo zato što pada kiša.”„Srce si. Dužan sam ti.”Upališe se svjetla osiguranja, a on je opet pogleda onim nečitljivim pogledom. Cleo

obriše obraz i posramljeno upita: „Što nije u redu? Imam li nešto na licu?”„Da, imaš.”Kad je bila ulazila u auto, kosom se očešala o veliki komad nadstrešnice. O, Bože, samo

da nije slina...„Ovo”. On podigne ruku i vanjskom stranom kažiprsta dotakne veliku pjegu ispod

njezina desnog oka. „Svoju lijepu točku.”Uf, nije slina. „To je pjega.”„Znaš što? Doista si mi se uvijek sviđala.” Johnny polako kimne. „Super ti je ta pjega.

Zbog nje izgledaš kao Pierrot.”Bože, on nije imao pojma što je radio njezinoj utrobi kad joj tako dotaknuo lice.Ili nije imao pojma, ili je točno znao što radi. Što je, priznajmo, bilo daleko vjerojatnije.

Ona se usredotoči na mirno disanje kako je ne bi izdale emocije. Bilo bi užasno da sad Johnnyju da do znanja što je doista osjećala za njega.

„Dobro. Bok, onda.”„Hvala na vožnji.”Pođe joj za rukom neusiljeno se nasmiješiti. „Nema problema.”Johnny izađe iz auta, a onda se nagne kroz otvorena vrata i dobaci: „Dao bih ti poljubac

za laku noć, ali čini mi se da nisi uživala u onom koji si dobila prije.”„Ne, nisam nešto.”On se nasmije. „A ja ne bih podnio da me odbiješ.”Cleo se usta osuše, a usne je zasvrbe od pomisli što je propustila. Naglas, ona reče:

„Onda si dobro napravio što nisi ni pokušao.”

144

33. poglavlje

Abbie je bila u kuhinji kad je začula zvono na ulaznim vratima. Ona ih otvori i ugleda Fiju Newman.

„Bok.” Fia u zrak podigne veliku crnu vreću za smeće. „Franck pada s nogu pa me zamolio da donesem njegovo rublje Georgiji. Je li ona tu?”

„Tu sam! Dođi ovamo!”Abbie se ugrize za usnu. Znala je da bi joj trebalo biti drago što Georgia radi, ali počela

se osjećati kao uljez u vlastitoj kući. Ona propusti Fiju u dnevni boravak i udahne miris isparavanja Lenora i spreja za štirkanje. Svježe izglačane košulje, hlače i haljine visjele su obješene po sobi, s vješalica, okvira za slike i komada pokućstva. Radio je treštao podešen na stanicu BWR. Na fotelji su bile naslagane vreće odjeće koju je tek trebalo izglačati. A u sredini sobe, u potkošulji sa Snoopyjem i u ružičasto-bijelim kratkim hlačama, stajala je Georgia i glačala kao opsjednuta. Bila je istina ono što je rekla i doista se pokazalo da je nadarena za glačanje: radila je brzo i temeljito.

„Ma vidi ti nju!” Fia je bila vidno zadivljena. „Koliko toga imaš tamo?”„Hrpe.” Nasmijana, Georgia stručno okrene košulju na dasci za glačanje i poravna joj

rukav. „Jeftinija sam od svih drugih ovdje pa roba samo stiže. Nije li to super?”Bilo je super, mislila je Abbie, sve dok nije poželjela sjesti sa šalicom kave i u miru

gledati televiziju. Dnevni boravak bio je izvan upotrebe ovih dana. Ako je na televiziji bilo nešto što su ona ili Tom željeli pogledati, morali su otići gore i gledati to na malom prijenosnom televizoru koji se običavao kvariti.

„Nije li divna?” Fia je bila raspoložena za čavrljanje. „Da budem iskrena, nisam mislila da će to doista i napraviti. Većina tinejdžera ne bi se time zamarala.”

„O, vrijedna je radnica.” Abbie se zapita kako bi se Fia osjećala da je Georgia svoju dasku za glačanje postavila usred lokala.

„Dobro, gdje da stavim Franckove stvari?”„Tamo, pokraj kamina. Bit će gotove do sutra navečer. Abbie, možeš li staviti

naljepnicu?”Abbie dohvati rolu naljepnica, na jednu naškraba Franckovo ime i prilijepi je na njegovu

vreću.„Ako se ovako nastavi, radit ćeš dan i noć.” Fia je promatrala Georgiju koja je upravo

izglačala još jednu košulju i lijepo je objesila, a onda iz košare pokraj nogu izvadila novu. „Oh, znam čija je ova!”

145

Georgia oduševljeno zagrli zgužvanu košulju. „Ova je Ashova, i to nova. Njegovo je tijelo bilo u njoj. Ovaj je materijal doista fizički dirao njegova prsa.”

Abbie dometne kao da se ispričava: „Izgleda da joj se sviđa Ash.”„Znam.” Fia je izgledala krajnje zbunjeno. „Znaju svi u Channings Hillu.”„Nije to samo ‘sviđanje’”. Georgia oko vrata uredno prebaci rukave košulje i počne

sanjivo plesati uz glazbu koja je dopirala iz radija. „To je prava ljubav.”„Jednostrana ljubav”, naglasi Abbie. „Ash nije zainteresiran.„Nije još. Ali ja ću ga pridobiti svojom pameću, šarmom i nevjerojatnim talentom za

glačanje.”Fiju je ovo očito zabavljalo. „Pa on čak nije ni zgodan. Ne može si dopustiti da bude

izbirljiv.”„Upravo tako.” Georgia žustro kimne složivši se s njom. „To sam mu već rekla.”Jadan Ash. Abbie se zapita kako bi se osjećao da je znao da se o njemu ovako priča.„Mislim, za koga se čuva?” Fia je željela znati. „Za Angelinu Jolie?”„Bolje mu je da ne misli tako. Jer ako se ona pojavi”, dometne Georgia, „borit ću se za

njega.”„Angelina Jolie je mišićavija od Ramba.” Abbie si nije mogla pomoći. „Ona bi

pobijedila.”

Cleo je u autu čekala Caseyja Krugera, koji se nije doimao kao da očajnički gine za njom. Večeras je imao društvo. Kad je nakon predstave potpisao i posljednji autogram, uzeo je za ruku ženu koja ga je čekala u sjeni i doveo je u auto.

„Hej, Cleo, kako si? Večeras sam doveo prijateljicu.” Prijateljica je, naravno, bila plava. I možda malo starija nego što bi očekivala. Dok su se smještali na stražnje sjedalo, Cleo je diskretno promotrila ženu i pretpostavila da je u srednjim tridesetima. A primijetila je i duboko izrezanu majicu, spektakularan dekolte i uređene nokte. Nije se moglo poreći da je Caseyjeva nova prijateljica bila atraktivna i, bez sumnje, najbolji izbor od gomile koja se večeras motala pred ulazom na pozornicu. Nije ju vidjela prije. Možda je večeras sjedila u prvom redu i Casey ju je opazio za vrijeme predstave. Možda joj je nekoliko puta uhvatio pogled, namignuo joj i diskretno se nasmiješio davši joj do znanja da će joj, ako se želi s njim naći poslije, on tu želju i uslišiti.

A vjerojatno je to tijekom ovih godina napravio već nebrojeno puta.Tada žena u retrovizoru uhvati Clein pogled pa joj se šarmantno i prijateljski nasmiješi.

Cleo se istog trena zasrami. Pa ona je doista mogla biti neka Caseyjeva stara prijateljica? Možda se znaju već godinama i žena ipak nije groupie.

Kad su stigli nadomak predgrađa Bristola, Casey se oglasi: „Možemo li stati pokraj onih prodavaonica? Pred prodavaonicom pića?”

„Nema problema.” Koja škrtica.„Nisam škrt”, nastavi Casey, „ali nije normalno koliko u hotelu naplaćuju kad nešto

naručiš u sobu.”Cleo se zaustavi pod uličnom svjetiljkom, a on spusti ruku na prijateljičino bedro. „Eto

me za dvije minute. Što voliš popiti, a..?”

146

„Zovem se Maria. I može bijelo vino, hvala. Novozelandski Sauvignon, ako imaju.”Casey kimne i iskobelja se iz auta. Cleo je kroz izlog prodavaonice pića vidjela da imaju

posla, pred blagajnom je bio red. A dobro. Nije na njoj bilo da počne neobavezni razgovorom s „prijateljicom” Caseyja Krugera.

Ali ipak ju je zanimalo je li Casey doista odmjerio sve žene u prvom redu, izabrao nju te, namignuvši joj i znakovito nakrivivši glavu, nagovorio je da s njim provede noć?

Maria sa stražnjeg sjedala ležerno upita: „I, kakav je taj hotel? Pretpostavljam da je jako lijep?”

„Doista je lijep.” Cleo se u svojem sjedalu pomakne u stranu i primijeti da žena nema vjenčani prsten. „Iz četrnaestog je stoljeća. I ima prekrasan vrt.”

Dočeka je široki osmijeh. „Ne mislim baš da ću razgledavati vrt, zar ne?”Na to se nije imalo što odgovoriti. „U svakom slučaju, hotel je super.”Maria podrugljivo doda: „Iako je strahovito skupo ako nešto naručiš u sobu.”Tome se morala nasmiješiti. Casey je još birao vino i činilo se da će potrajati dok se

vrati. Cleo pokaže glavom u njegovu smjeru pa upita: „Je li ovo prvi put da si gledala predstavu s njim?”

„S kim? Caseyjem? Nisam je ni gledala. Ne podnosim mjuzikle. A ti, koliko dugo već radiš ovaj posao?” Samo je kliznula na drugu temu.

„Tri godine.”„I, je li zabavno? Ili dosadno?”„Pomalo i jedno i drugo.”„Kao i u svakom poslu, valjda.”„Ima svojih dobrih i loših trenutaka.” Cleo se zapita čime se bavi njezina sugovornica.„I, živiš ovdje u Bristolu?”„Ne. Zapravo nisam daleko od Caseyjeva hotela. Mjesto se zove Channings Hill...”„O, znam to mjesto!”„Je li?” Casey je mogao proći mnogo gore, žena je možda i bila deset godina starija od

djevojaka s kojima je inače izlazio, ali je zato bila ugodno društvo. „Jesi li bila u Hollybushu?”

Maria odmahne glavom. „Poznavala sam nekog tko je živio tamo, bio mi je prijatelj. LaVenture.”

O, Bože, ne još jedna! Postoji li netko koga on nije poznavao? Cleo razočarano izusti: „Johnny.”

„Ne, Lawrence.”„O, Johnnyjev tata!” To je već bilo mnogo bolje. „Kako to da si ga znala?”Maria slegne ramenima. „Bili smo prijatelji.”„Bio je pravi osobenjak. Svi su ga voljeli.” Cleo se naglo zaustavi, možda žena nije čula.

„Ovaj... ne znam znaš li za ovo, ali Lawrence je preminuo prije nekoliko mjeseci.”„Da.” Maria je već kimala glavom. „Znam.”Cleo je upravo bilo na vrhu jezika da je upita zna li okolnosti u kojima je umro, kad je

nešto u Marijinu izrazu usta zaustavi.Lampica... joj... se... konačno... upali.O, moj Bože!

147

One se pogledaju i ostanu tako gledajući jedna drugu. Konačno, Maria nakrivi glavu i veselo reče: „Stigla sam na kraj.”

„To si bila ti!” Cleo nije mogla vjerovati da joj je trebalo toliko vremena da shvati.„Dragi moj Lawrence. Nije patio.” Oči joj živahno poskoče. „Samo da znaš, dobro me

prepao!”U prodavaonici pića Casey je za blagajnom pružao svoju kreditnu karticu.„A ja sam mislila da si groupie!”„Najveća obožavateljica Caseyja Krugera? Ma daj, molim te!“ Maria je izgledala

zgranuto. „Kaiser Chiefs! To ja slušam. Uostalom, groupie djevojke ne naplaćuju.”Imala je pravo. Cleo ostade zadivljena, zanimalo ju je o koliko je novca bila riječ. Koliko

je Casey plaćao zadovoljstvo druženja s njom? Poprilično, reklo bi se, ako je alkohol morao kupovati u Threshersu.

Ali ne, to pitanje nije mogla postaviti. Umjesto toga, ona bez srama reče: „Pitali smo se hoćeš li se pojaviti na Lawrencovu sprovodu.”

Maria odmahne glavom. „Bila sam pozvana. I doista bih bila voljela da sam mogla doći. Lawrence je bio moja stalna mušterija i bio mi je jako drag. Ali to bi samo izazvalo komentare.”

„Da. Tko te je pozvao?”„Lawrencov sin, Johnny.”„Znači, upoznala si ga?”„Nisam, nazvao me je telefonom. Nakon što sam razgovarala s mrtvozornikom. Bio je

doista ljubazan.” Maria zainteresirano upita: „Pa, je li takav?”Cleo je oklijevala. Ovu potencijalnu priču doista nije željela zamišljati. „Ima on svojih

dobrih trenutaka. A i loših.”„I zgodan je, zar ne? Kao tata?”Cleo usputno odgovori. „Nije loš. S druge strane, mnogi bi za Caseyja Krugera rekli da je

nešto posebno.” Ona s olakšanjem ugleda da im prilazi Casey s nabreklim vrećicama u rukama.

„Uh, oprosti što si čekala. Potrajalo je dulje nego što sam mislio.” Dok je ulazio u auto, zazvoniše mu boce koje je nosio. „Morao sam potpisati mnogo autograma.”

„Nema problema.” Svega mu, koliko je toga kupio? U vrećicama je bilo bar deset boca.„Pa, rekoh, mogao bih se i opskrbiti. Nije li grozno kad ti ponestane pića?” Casey se

smjesti na stražnje sjedalo pa zavodnički stisne Mariju za koljeno i doda.: „To se nama sigurno neće dogoditi, zar ne? Mi ćemo se vrhunski provesti!”

Otvori bocu scotcha, zabaci je i glasno potegne iz nje. Cleo upali motor. Za djelić sekunde, u retrovizoru sretne Marijin pogled.

Bože, zamisli da mora seksualno zadovoljavati nekoga od koga joj se ježila koža.Nije vrijedilo ni pomisliti.Koliko god da je Maria naplaćivala, nije bilo dovoljno.

148

34. poglavlje

„Evo, izvoli, dobar tek.” Kad je Fia pred njega spustila tanjur, Ash uhvati dašak već izblijedjela, ali prekrasna parfema. „I ne zaboravi, ovime te ja častim.”

Bila je riječ o špagetima bolognese. Inače bi Ash na takvu izjavu istog trenutka odvratio šalom, ali ovaj je put bio odveć zaokupljen šutnjom i čudnovatim ponašanjem u Fijinoj blizini. Tek toliko, za promjenu. A kad se samo sjeti da ga je ova porcija špageta bolognese, koja je išla na račun kuće, zapravo koštala sto dvadeset funta.

Bila je srijeda i vrijeme ručka. Sinoć su Fia i njezin prijatelj Aaron, koji je, oh, baš to zaslužio i bio - toliko dobar, otišli u Colston Hall s njegovim kartama pa mu je do sada već sedamdeset tri puta rekla da je to bio najbolji koncert na kojem je ikad bila.

Dobro, možda ne sedamdeset tri puta. Ali zasigurno mu je time trljala nos.„Znaš, bio je naprosto... fantastičan.” Fia zavrti glavom udivljena talentom Richarda

Millsa, njegovim dobrim izgledom i opčinjavajućim scenskim nastupom.„Čak me i ruke bole.” Ona ih ispruži i pokaže mu dlanove. „Još mi bride koliko sam

pljeskala.”On na silu razvuče smiješak i prisili se ne misliti kako te tople ruke miluju njegovo

tijelo... ne, ne, time se samo muči, bolje mu je i ne pomišljati na to, ona bi vjerojatno zgađeno odskočila i pobjegla glavom bez obzira.

„A Aaron je na sedmom nebu. Danas me je već triput nazvao!”„Dobro. To je... dobro.” Ash namota špagete na vilicu, prinese ih ustima, nagne se

naprijed pa zubima uhvati jedan jedini rezanac špageta, a svi ostali razmotaju se i pljesnu na tanjur. „Sranje.” On dograbi papirnati ubrus i počne trljati narančaste mrlje na prednjoj strani košulje.

„Imaš malo i na bradi”, upozori ga Fia.„O. Hvala.”Ona mu pokaže. „I na uhu.”„Da.” Jebeni neuhvatljivi špageti.„Bolje da se vratim na posao.” Fia se poletno okrene i, njišući se, produži u kuhinju

pjevušeći dio iz arije koju je sinoć izveo Richard Mills.Ash otpuhne i spusti na stol ubrus zamrljan umakom. Je li ovo bilo dno dna? Je li ga

konačno dosegao?Jer, ako jest, možda je bilo vrijeme da poduzme korake i nazove Anonimne gubitnike.Bok, zovem se Ash Parry-Jones i na poslu sam zabavan, pametan i zadivljujuće rječit bez

149

ikakva truda. Imam tisuće i tisuće obožavatelja koji svakog jutra slušaju moju emisiju jer znaju da ću ih zabaviti i uljepšati im dan.

Ali kad nisam na poslu, totalni sam kreten.

Kad odlučiš malo pospremiti u prizemlju i odvučeš na tavan tri vreće za smeće pune razvrstanih nepotrebnih stvari, onda nastane problem. Jer tako se nikad doista ne riješiš stvari, niti se odmah vratiš dolje. Gore uvijek nekako opaziš nešto što nisi vidjela već godinama i pozornost ti odluta negdje drugdje.

Sjedeći tako prekriženih nogu i naslonjena na hrpu deka, Cleo je bila na tavanu već dva sata. Prekopavala je po kovčegu s najdražom odjećom svojeg tate. Mamu je izgubila u jedanaestoj godini i to je bilo nešto strašno. No bila je svjesna koliko je bila sretna što je imala voljenog i nježnog oca koji je na sebe preuzeo obje roditeljske uloge i koji je zajedno s Abbie divno brinuo o njoj. Jednog će dana njegove stare vunene džempere i izblijedjele karirane košulje moći odnijeti u Caritas, ali sad još ne.

Onda je pretraživala kartonsku kutiju u kojoj su bile knjige koje je obožavala dok je bila dijete. No dobro, Caritas ih sigurno neće dobiti jer ih je jednog dana namjeravala čitati svojoj djeci, htjela ih ona čuti ili ne.

Tu je bila i kutija sa slagalicama, a nju je doista trebala baciti, ni jedno dijete dvadeset prvog stoljeća ne bi se ni u ludilu bavilo slaganjem slagalica.

Našla je i pregledala limenu kutiju s majčinim bižuterijskim nakitom, kutiju za cipele punu starih razglednica te kutiju s radnim bilježnicama i školskim izvještajima na kraju godine koji su bili išarani grafitima. Kad ih je pročitala, navrnuše joj sjećanja, od kojih nisu sva bila lijepa. Profesor Elliot napisao je: „Kad bi Cleo više pozornosti posvećivala povijesti, a manje skupini Boyzone, mogla bi napredovati.” Profesorica Barlow sročila je: „Cleo je entuzijastična na teniskom terenu.” Time je na uljudan način rekla da je nesposobna prebaciti lopticu preko mreže, ali je zna dobro podignuti s terena. A profesor iz matematike, gospodin Haines, opisao ju je ovim riječima: „Pozornost joj za vrijeme sata lako zaokupi nešto drugo, obično ona sama.”

To je bilo baš sarkastično. Pa nije ona bila kriva što su joj kvadratne jednadžbe bile španjolska sela.

U svakom slučaju, karma je došla po svoje. Dvije godine poslije, profesora Hainesa zaustavila je i kaznila policija zbog nesmotrene vožnje. Na sebi je imao samo satenski korzet i čarape s čipkastim podvezicama.

Uuuh, utrnula joj je noga. Cleo se premjesti, sagne naprijed i dohvati još jednu kutiju s fotografijama.

Eto, nad njom je ostala posljednji sat. Njezin je otac uvijek nosio fotoaparat. Snimio je nebrojeno mnogo fotografija dok je bila dijete i katkad je doista željela da to nije radio. Tad joj je to bilo nešto neugodno, nešto čega se sramila.

Ali, gotovo dvadeset godina poslije, faktor srama izblijedio je i sad joj je bilo drago što ih je snimio. Život u mjestu zabilježen je do najmanjih pojedinosti i bilo je divno što je mogla vidjeti kako su svi oni izgledali prije toliko godina. Razvrstavajući fotografije, našla je jednu svoju na kojoj je po nečijoj lošoj preporuci imala kratko odrezane šiške i u vrtu iza kuće

150

pokazivala svoje nove limunski žute hlače s naramenicama. A tu je bila i cijela hrpa fotografija snimljenih na ljetnom sajmu... Na jednoj je bio Welsh Mac kad je još imao kosu... pa onda Glynis, koja danas radi u prodavaonici, ona je na slici stajala za štandom s plastičnim kolutovima za nabacivanje, u bijelim hlačama od sintetike i visokim petama kojima je tonula u travu. Cleo nastavi prevrtati po ostalima i nađe fotografiju na kojoj su Abbie i Tom bili mladi i zaljubljeni, pa jednu Glynisina muža Huwa ispred pivskog šatora, na kojoj onako pripit izgleda seksi. Aha! U pozadini je bio Johnny, u trapericama i nekoj očajnoj majici na pruge, i glupirao se s prijateljima ispred štanda za gađanje kokosovih oraha. Na sljedećoj je bila ona u, mila majko, havajskoj suknjici koju je sama napravila, s cvjetovima od krep-papira u kosi, na natjecanju za najljepšu haljinu. Onda nađe još jednu Johnnyja, ispruženog na travi dok vikarovu lajavu terijeru Jack Russell dobacuje čips. A na sljedećoj je Huw spavao izvaljen u stolici, potpuno nesvjestan da mu njegove male nećakinje presretno posipaju po glavi ivančice i vlati trave.

Promatrala ih je s osmijehom. Na jednoj je Wayne Carter, koji je uvijek bio mjesni divljak, režao u fotoaparat i prijetio limenkom piva. Imao je crno obojenu kosu, gelom oblikovanu u napadne šiljke, i nosio je majicu Sex Pistolsa, namjerno rasparanu kako bi mu se vidio prsten provučen kroz bradavicu, što je u ono doba izazivalo opće zgražanje među ljudima. Sad je bio ugledan član društva računovođa.

Odjednom joj zazvoni mobitel i ona se javi.„Bok, ja sam.” Njoj zabrza puls, odmah je prepoznala Johnnyjevo zaigrano otezanje.„Koja slučajnost! Upravo gledam tvoje stare fotografije.” Onda brže-bolje doda: „Nemoj

misliti da sam poput neke uhode.”„Kako sam izgledao?”„Znao si imati i bolje frizure.”„A kako si ti izgledala?”„Zapanjujuće dobro, naravno.”On se nasmije. „Slušaj, tebi se svidjela moja nova blagovaonica?”„A... da.” Kad joj je prije nekoliko tjedana pokazivao kuću, silno joj se svidjela nijansa

boje koju je izabrao za zidove, bila je to bogata topazno žuta.„Ma, baš sam pospremao stvari u garaži i našao još jednu kantu od deset litara te boje.

Znao sam da smo naručili previše, ali nisam znao točno koliko. A ti si rekla da razmišljaš o preuređivanju svojeg dnevnog boravka, pa sam pomislio da bi je možda htjela.”

„Super, hvala ti!” Deset litara boje odlične kvalitete, i to na dar? Sjajno.„Ako si kod kuće, mogu ti je donijeti.”„Na tavanu sam. Lakše se popeti na njega nego se opet spustiti dolje”, dometne ona, „pa,

daj mi pet minuta. Ali vrata su otključana.”Johnny nije oklijevao. „Ako je tako, ostani gdje jesi. Stižem.”

151

35. poglavlje

Tri minute poslije, Cleo začuje kako se ulazna vrata otvaraju i zatvaraju, a onda osluhne korake uza stube. Ona izviri kroz tavanski otvor i dovikne: „Gdje je boja?”

„Ostavio sam je u predsoblju. Što radiš tamo gore?”„Gledam neke stare stvari.” Cleo iz ruke ispusti fotografiju pa je isprati pogledom dok se

spiralno poput lista spuštala pred Johnnyja. On je uhvati i zagleda se u sliku na kojoj je stajao pred štandom za gađanje kokosovih oraha. Zavrti glavom.

„Imao sam četrnaest godina. Bože, pogledaj na što nalikujem!” Naceri se i popne na stolicu koja je stajala ispod tavanskog otvora, a onda se vješto i, bogami, impresivno podigne na tavan i pogleda uokolo. „Imaš dosta stvari za gledanje.”

„Tu sam već cijelu vječnost.”„Vidim i zašto. Lijepo je ovdje. Ugodno.”„Mislim da imam problem s otpuštanjem. Ne mogu se prisiliti ništa baciti.” Ona sagne

glavu kako ne bi udarila u nakošene grede i žarulju od četrdeset vati pa se vrati na mjesto gdje je sjedila prije. Onda potapše smotanu deku pokraj sebe. „Dođi, pogledaj fotografije. Ne usudim se odnijeti ih dolje jer onda ih više nikad neću vratiti gore.”

„O Bože, ne mogu vjerovati! Welsh Mac s kosom!”Cleo je bilo drago što ga fotografije zabavljaju isto kao i nju. Sljedećih trideset minuta

samo je proletjelo. Ona i Johnny i nisu bili neki prijatelji u tinejdžerskim godinama, ali poznavali su iste ljude. A on je oduševljeno klicao svaki put kad bi prepoznao mjesta ili događaje iz njihove zajedničke, ali odvojene prošlosti. Fotografije su bile razvrstane na božićne, pa one s proslava 5. studenoga10 s lomačama i vatrometima, na one sportskih školskih susreta, utrka konja...

„Evo tvoja tetka Jean.” Sjedeći pokraj nje, Johnny podigne fotografiju koja je bila iskliznula sa svojeg mjesta u albumu. Ova je bila starija od onih koje su gledali do tada, na njoj je Jean bila u srednjim dvadesetima, tad je još bila mlada i zdrava, puna životne radosti. Na slici je nosila ružičasto-zelenu haljinu, a u dugoj tamnoj kosi imala je cvijeće. Sjedila je na ulaznoj ogradi, u rukama je držala malog mješanca dugih ušiju i smijala se u fotoaparat. Cleo osjeti kako joj se želudac skupio od čežnje za sretnom tetkom koju je izgubila.

„Pogledaj je”, Johnny zadivljeno primijeti. „Bila je doista lijepa, zar ne? U svoje doba.”Cleo kimne.

10 Britanski praznik Bonfire Night - dan kad je 1605. godine skupina katolika namjeravala eksplozivom dignuti u zrak zgradu britanskog Parlamenta.

152

„Te oči.” On ispruži ruku držeći fotografiju i zagleda se u nju, a onda se okrene i odmjeri Cleo. „Ista je kao ti.”

„Znam.”„Hej, nemoj. Nemoj plakati.” Johnny spusti svoju ruku na njezine. „Što je bilo?”Sva ona stara sjećanja uskovitlaše se poput zamućene vode. Cleo se sjeti onog groznog

poslijepodneva kad je tetka Jean, koja je tad jedva stajala na nogama i već bila mrtva pijana, rekla: „Hej, lutko, pogledaj nas, zar nismo iste? Ti i ja?” Prije nego što je Cleo uspjela pobjeći, ona je joj je već bila prebacila ruku preko ramena i na obraz joj zalijepila vlažan poljubac. „Kad odrasteš, bit ćeš ista ja.”

A ta predodžba i nije bila najsretnija u dobi od dvanaest godina. Glupo, ali Cleo je nikad nije uspjela izbaciti iz glave. Možda je smiješno, ali godinama poslije progonio ju je strah da će se jednog dana pretvoriti u tetku Jean.

„Hajde.” Johnny joj palcem obriše suze. „Nemoj plakati. Žao mi je.”„U redu je, dobro sam.” Zasigurno su joj radili hormoni. Cleo izdahne i smiri se. Sad je

Johnny sigurno mislio da je prava plačljivica.„Ne mislim da je bilo lako odrastati s Jean, koja ti je bila tetka.” Rekavši to, on je utješno

potapše po leđima. Danas nije stavio toaletnu vodu, ali zato ju je njegov čist i prirodni miris još više opčinjavao. „Nisi je se trebala sramiti, znaš.”

Cleo kimne. „Ah dovodila nas je u neugodne situacije. Nikad nisi znao što će napraviti sljedeće.” Ramena su joj se počela opuštati dok joj je dlanom prelazio leđima umirujućim kružnim pokretima. „Bilo me je sram mojeg vlastitog srama. Ima li ti to ikakva smisla? Sve nas je posramljivala i željela sam da ode.”

I utjerala mi je strah u kosti, jer ako se to moglo dogoditi tetki Jean, tko je mogao jamčiti da se neće dogoditi i meni?

„Nitko ti ne bi zamjerio što si se tako osjećala.” Johnnyjev je glas bio utješan. I dalje joj je bilo čudno to što se on tako lijepo odnosio prema njoj.

„Ma.” Cleo posegne za novim snopom fotografija i reče: „Na kraju mi se želja ispunila, zar ne? Otišla je zauvijek.”

On kimne. Više ništa nije trebalo reći. Jetra tetke Jean junački je izdržala još nekoliko godina. A ona je iz jedne krize srljala u drugu, pijanu i kaotičnu, sve dok konačno nije podlegla cirozi jetre. Kad je umrla, imala je četrdeset godina, a Cleo osamnaest.

„E, ovo ja zovem stilom”, izjavi Johnny promijenivši temu.Cleo pogleda svoju fotografiju s proslave trinaestog rođendana. Ponosno je rezala tortu u

obliku zvijezde, posutu bombonima Smartie, i bila je očito oduševljena svojim izborom odjeće: ljubičastom bluzom s napuhnutim rukavima i zeleno-ljubičastim kariranim prslukom.

„Ne usudim se ni pomisliti što sam nosila dolje.” Na fotografiji je stajala za stolom, no Cleo se jasno sjećala narančasto-smeđih pamučnih hlača kupljenih u C&A. Ah, sad, to nije morao znati.

„Ha!” Johnny prasne u smijeh kad na sljedećoj fotografiji ugleda proklete hlače.„Pa dobro, ni ti se baš nisi znao odjenuti.” Kako bi mu vratila milo za drago, ona provrti

kroz hrpu koju je gledala maloprije i pronađe onu na kojoj je Johnny predvodio karnevalsku paradu na ljetnom sajmu. Imao je deset ili jedanaest godina i nosio tamnosmeđe hulahupke, smeđu dolčevitu i šešir ukrašen velikim granjem i zelenilom.

153

Cleo pokaže na njih i reče: „Hulahupke.”„Pa bio sam stablo.”„S transvestitskim sklonostima.”„Sad ih nastojim držati pod kontrolom.”„Izgledao si smiješno.”„Ali osvojio sam treće mjesto. I za nagradu dobio knjigu.” Zastane. „I mogao sam

zadržati hulahupke.”Sljedeća fotografija izazove joj grohotan smijeh. Na njoj je jela šećernu vunu kojom se

bila umazala oko usta i krasno ulijepila po kosi. „Pogledaj me na ovoj.”„Ah, ali s godinama si se popravila.” Johnny se lagano smiješio. „Zapravo, ispala si

komad i pol.”„Daj, šuti.” Cleo se stisne. Iz nekog je razloga njegova ruka i dalje bila na njezinim

leđima.„Ne voliš primati komplimente, je li? Ali to je istina.”A njoj je do ovog trenutka išlo dobro. Nadala se da on ne primjećuje kojom joj je

brzinomlupalo srce. Ona ležerno odgovori: „Možda ovisi o tome tko ih da je.”„Ti si prekrasna djevojka. To je činjenica. Vjeruj mi.” Njegove zelene oči zaigrano su

bljeskale. „A ja sam umjetnik.”Ha, prepreden i prevarantski umjetnik, prije to. Ali čak i dok je ovo mislila, njezino je

tijelo reagiralo na njegov glas, fizičku blizinu i toplu ruku na leđima. I nije se micala.Nije se uopće micala.„Slušaj me”, Johnnyju se smekša glas. „Doista to mislim. I mislim da nemaš pojma

koliko si privlačna.”Ona nije mogla ni pisnuti.„Ozbiljno.” Sad je već i kimao. „I to sam tek sad shvatio, a mislim da znam i zašto.”„Zašto?” izusti ona u promuklom šaptu.„Dobro, da te pitam nešto. Što vidiš kad se pogledaš u zrcalo?”Ona nezamjetno slegne ramenima. „Sebe.”„A ja mislim da ne vidiš sebe. Nego svoju tetku Jean.”Nju zaboli kao da ju je netko udario u trbuh. Zapeku je oči. Uhvatio ju je sasvim

nespremnu. Te je osjećaje toliko dugo držala potisnute u sebi da ih nitko drugi nije ni naslutio.A Johnnyju je bila dovoljna maloprijašnja reakcija i sve je intuitivno shvatio. Znao je da

je svaki put kad je promatrala svoj odraz u zrcalu, svim srcem željela da nema obrve tetke Jean, njezinu bradu, njezine pjegice...

Jedino što je imala, a što nije imala i tetka Jean, bila je Pierrotova točkica ispod njezinog desnog oka.

I sposobnost da - hvala Bogu - kaže „Ne” kad joj se ponudi još jedno piće.„Ne moraš se brinuti.” Johnny odmahne glavom. „Ti nisi ni najmanje onakva kakva je

bila ona.”Bio je u pravu. I bilo je vrijeme da ostavi taj strah iza sebe. Cleo se opusti pa reče:

„Znam.”On je oklijevao, a onda se namrštio i polako počeo: „Znaš, imam taj užasni osjećaj... O,

Bože, jesam li te zadirkivao zbog nje kad smo bili djeca?”

154

Znači, sjećao se. Nakon svih ovih godina. Cleo se blago nasmiješi. „Možda.”„O, Bože.”„To su bile školske gluposti. Uvijek se nekog zadirkivalo zbog nečeg. Ako te to išta

tješi”, doda ona mirno, „nisi bio jedini.”Johnny glasno izdahne. Izgledao je posramljeno. „Nije ni čudo da si me mrzila. Žao mi

je.”Ona kimne. „Znam.”„Doista mi je žao.”„U redu je.” Cleo se nasmiješi. „Ne trebaš mi se sad ulagivati.”„Osjećam se kao da bih trebao.”„Dobro onda. Samo izvoli.”„Oprosti. Bio sam potpuni idiot. Oprosti. Oprosti.”„Sad je već dosta. Možeš prestati.” Je li to umišljala ili joj je on bio sve bliže i bliže?„Prestati što?”„Ispričavati se.”„Ah, da. Oprosti.”Sad ju je već nesumnjivo zadirkivao. I da ju je ovog trenutka dotaknuo i poljubio, Cleo je

znala da bi i ona poljubila njega. Posljednji put, u autu, to se nije dogodilo. Ali sad su bili na rubu da naprave novi korak. Cijela ju je koža žarila od adrenalina, željela je da se to dogodi i činilo joj se da više ne može izdržati taj osjećaj iščekivanja. Tu gore, na tavanu, u sjeni, prašini i paučini, izgledalo je da će on konačno napraviti taj potez. A ona ga neće zaustaviti. Dobro sad, možda tavan i nije bio najromantičnije mjesto na svijetu, ali...

Dii-di-diii, da da da diiiii da!Cleo se smrzne. Pa zar ne bi čovjek katkad, samo katkad, poželio da mobitele nikad nisu

ni izumili?Johnny joj promrmlja u uho: „Uvijek se možeš ne javiti.”To je bila primamljiva pomisao, ali baš danas, od svih dana, nije to mogla napraviti.„Moram se javiti. Jedan od vozača nije se jutros dobro osjećao pa ako ne radi, moram

uskočiti.” Cleo se trzne kad na ekranu ugleda ime Gunđavog Grahama. Pritisne tipku za javljanje, stisne palce za sreću i reče: „Hej, što se događa?”

„Don je zalegao od trovanja hranom. Dobro se sredio. Ne može voziti u Edinburgh. A po njih treba doći za četrdeset minuta, što znači da ćeš morati letjeti.” Graham je bio odrješit.

Njoj potone srce. Nije imalo smisla prepirati se ili pokušavati se izvući. Morala je odraditi taj posao i to je bilo to. „U redu. Nema problema.”

Johnny pokraj nje izusti: „Posao?”Cleo kimne.„Šteta”, on protisne ispod glasa.Malo je reći da je bila šteta, doista malo. Cleo upita: „Gdje su klijenti?”„U hotelu Marriott. Što god da napraviš, samo nemoj kasniti, ovi se svađaju za svaku

glupost.”Marriott je bio hotel s pet zvjezdica u središtu grada, što je u ovo doba dana značilo da

ima otprilike pet minuta da spere prašinu u kojoj je bila i navuče uniformu. Cleo se uspravi na noge, ne usudivši se pokazati pogledom da joj je žao, pa baci pogled na Johnnyja i reče u

155

mobitel: „Stižem.”

156

36. poglavlje

Nije bio Colston Hall jer, u ono malo vremena koliko je imao, samo je ovo uspio srediti. Nekad jednostavno moraš izvući najbolje iz onoga što dobiješ.

„Dobio sam još dvije karte”, reče Ash, „za Madame Butterfly sljedećeg utorka u kazalištu Pargeter u Cliftonu.”

„Ozbiljno?” Fiji se ozari lice. „O, moj Bože, pa to mi je najdraža opera!”Tako je nekako i slutio. Još prije nekoliko tjedana Franck ga je sa zadovoljstvom

izvijestio da Fia nije slušala njegovu emisiju jer je pratila visoko zavijanje Madame Butterfly.„Ova je produkcija na turneji. Trebali bi biti prilično dobra.”„Fantastično! Ash, velika ti hvala, doista si ljubazan.”A ne. Ovaj put neće na to pasti. Odsad se dobri Aaron mogao snalaziti sam. Ash duboko

udahne i reče: „Ma riječ je o tome da moram napisati kazališnu kritiku za radiostanicu, zato su nam dali karte.”

„Oh.” Fijin se izraz lica promijeni, što Asha zaboli kao da mu je netko zario nož u srce. „A tako. U redu.”

„Ali svejedno je to Madame Butterfly.” Usta su mu bila suha. Pa nije mogao pasti na koljena i moliti je da pođe s njim. Ali bilo je više nego očito da ona to ne želi.

Oklijevala je dok ju je gledao kako se hrve sa svojom savješću. Srećom, pobijedila je uljudnost pa Fia ne provali: „Ali radije bih si odrezala noge nego otišla u kazalište s debelim gubitnikom kao što si ti.” Umjesto toga ona se uspije hrabro nasmiješiti i reče: „Može. Bit će super. Hvala što si me pozvao.”

„Da.” Ash bi si najradije prilijepio šamar. Kad bi zamukao, više nije znao sročiti ni najjednostavniji odgovor. Sa zakašnjenjem, on doda: „Nema problema.” O, Isuse, što mu je bilo? Ovo je bila njegova velika prilika. Zaista je uspio navesti Fiju prijevarom da izađe s njim van. Čak i ako to nije bio pravi spoj, a ona je pristala izaći s njim jer joj u protivnom više nikad ne bi dao besplatne karte.

Unatoč svemu tome, Ash osjeti kako mu je srce zatitralo od uzbuđenja i nade.Možda to i nije bilo bogznašto. Dobro, nije bilo.Ali bio je početak.

Na televiziji su vedro vježbali plesni aerobik i Abbie im se pridruži dok je usisavala sag. Ona pojača glasnoću kako bi uz buku stroja mogla čuti glazbu pa počne plesati i pjevati

157

zajedno s instruktoricom, a usisavač nasloni na metalne noge daske za glačanje koja je sad više-manje stalno bila u dnevnom boravku.

Pa što ako je bila glasna? Kad se Georgia tek bila uselila, Abbie je prema njoj bila obazriva i silno se trudila ne uznemiravati je ujutro. Ali sagove je svejedno trebalo očistiti, a ona je voljela pjevati kad je slušala svoje omiljene pjesme i nije mogla dovijeka uokolo hodati na prstima.

A, osim toga, ubrzo je bilo vrijeme ručka. Georgia se do sada već trebala ustati.„I protegni, i skupi, i protegni, i skupi”, vikala je instruktorica tjelovježbe na televiziji. „I

pruži, i zavrti, i pruži, i zavrti tim kukovima, tako je! Sad protegni, i pruži, i skupi i...”„AAAAA!” Abbie zavrišti kad joj se nečija ruka spustila na rame.„Oprosti, oprosti, nisam te željela prepasti.” Georgia složi ispričavajući izraz, a Abbie

pritisne tipku za isključenje zvuka na televiziji.„Mislila sam da si još u krevetu.” Abbie se zacrveni, je li izgledala krajnje smiješno? Je li

joj guzica izgledala preveliko? Je li joj se Georgia smijala?„Moram toliko toga napraviti. Glačala sam do tri sata ujutro.”O, pa nisu li to osjetili svi u kući? Abbie je ludjela slušajući nepravilno lupkanje glačala i

žamor televizije dok je pokušavala zaspati.„Samo sam ti htjela reći da sad izlazim. Moram još dostaviti rublje, pokupiti novo i otići

ispisati još posjetnica, pa se neću vratiti kući prije vremena za čaj.”„Dobro, u redu.” Je li bilo pogrešno osjećati se presretno jer će na svoj slobodan dan

imati cijelu kuću za sebe?„I nemamo više mlijeka. Mogla bi ga otići kupiti. Hajde, bok! Vidimo se poslije!”Abbie se suzdržavala odgovoriti joj sve dok Georgia nije strpala u kombi sve što je

izglačala i odvezla se. Evo, ove su je stvari izluđivale, pomanjkanje obzira i posvemašnja nepromišljenost! U kuhinji je pronašla prazan dvolitreni tetrapak mlijeka i prljavu čašu u sudoperu. Eto, to su bili tinejdžeri. I znala je da bi vjerojatno trebala biti zahvalna što ju je Georgia obavijestila, jer da nije, ne bi ni znala da više nema mlijeka sve dok si ne bi krenula skuhati čaj.

No dobro, najprije će završiti s čišćenjem, a onda će presvući donji dio trenerke i otići u trgovinu. Abbie daljinskim upravljačem opet uključi zvuk na televiziji, a onda upali usisavač. Plesni aerobik bio je gotov, ali i usisavanje potroši poprilično kalorija, zar ne? Kad se već činilo izglednim da će provesti divan dan kod kuće, i to sama, možda se i počasti ako Glynis bude imala krafne s preljevom od karamele.

Pod kaučem je bilo zabrinjavajuće zakrčeno. Abbie je pronašla tri prazne vrećice čipsa, nekoliko časopisa, tuš za oči sa šljokicama, sedam vješalica i neotvoreni jogurt od breskve. Kad je sve to počistila i usisala, uspravi se i kroz prozor na trenutak opazi tamnocrveni auto koji se zaustavljao pred kućom.

Poskoči joj želudac. Bio je to Desov auto, a njima je i dalje bilo pomalo neugodno, iako to nitko drugi nije primjećivao. Ona isključi usisavač i promotri ga dok je izlazio iz auta. U redu, nije bilo nikakve potrebe za nervozom. Svratio je pitati je da s nekim zamijeni smjenu, to je bilo sve. Viđali su se svaki dan na poslu i prošlo je već nekoliko tjedana otkad je posljednji put spomenuo... onu stvar koja se dogodila.

Abbie odluči zvučati i ponašati se na najnormalniji način, i Bog zna da se na to već

158

trebala naviknuti, pa otvori vrata i veselo reče: „Bok, Des! Evo, pogodit ću, Magda se želi sa mnom mijenjati za nedjelju kako bi se u subotu navečer mogla napiti do mile volje na susjedovoj zabavi.”

„Ne.” Des krene za njom u kuću. Provlačio je prste kroz crvenkastu kosu i vrtio glavom. „Samo sam te morao vidjeti. Moramo razgovarati.”

Tjeskoba koja je bila popustila odjednom samo provali natrag. „O čemu?”Njemu se na čelu trzao mišić. „Volim te.”Njoj iz ruke ispadne cijev usisavača. „Molim?”„Oprosti, ne mogu si pomoći. Ne mogu prestati misliti o onoj noći koju smo proveli

zajedno.” Krene prema njoj. „Pokušao sam, ali jednostavno ne mogu. Nikad prije nisam ovako nešto osjećao, ni za koga.

„Des, ja sam udana!”„Znam, znam, ali on te ne voli koliko ja. On te i ne može toliko voljeti, Abbie. Ja o tebi

sanjam cijelo vrijeme. Samo želim da budemo zajedno. Samo mi daj priliku i dopusti da ti to dokažem.”

„Ne, ne, već sam ti rekla, to je bila samo ta jedna noć.” Sad ju je strah već držao za grlo, no osim što se bojala, ovo joj je već išlo na živce. „Znaš i sam zašto se to dogodilo. I neće se više dogoditi nikad, nikad.”

„Slušaj, nisi mi dala priliku.” Zdvojnost ga učini neopreznim. „Ja te mogu usrećiti, mogli bismo živjeti...”

„Šššššš!” Abbie se smrzne u mjestu i podigne ruku. Koža joj se ježila od straha. Gore je nešto zaškripalo. Ali kako bi netko mogao biti gore? Dok nije došao Des, bila je sama u kući. Sigurno su to bili oni zvukovi koji se znaju začuti u kući, kao kad usred noći zabruje vodovodne cijevi...

Joj, sranje, opet se čulo. A ovaj je put čuo i Des. Ona se počne znojiti dok joj se mučnina penjala u grlo pa se okrene i uputi u predsoblje.

Na stubama nije bilo nikoga. Niti na odmorištu stuba, koliko je mogla vidjeti s mjesta na kojem je stajala.

No gore je sjena na zidu imala oblik čovjeka.Abbie se nikad u životu nije tako usrdno molila da to bude provalnik. O, Bože, molim te

da je prilika na terasi neki kriminalac i potpuni stranac koji se popeo uz odvodnu cijev i provalio u kuću... mogao joj je uzeti nakit, kameru i koliko je god elektroničkih naprava mogao ponijeti. Bude li mu trebalo, ona će mu čak pomoći. Glas joj je bio stisnut od straha kad je izustila: „Tko je to gore?”

Sjena se pomakne, a glas reče: „Ja sam.”

159

37. poglavlje

Abbie je preko stuba gledala u Georgiju. A Georgia najprije pogleda nju, a onda Desa, koji je stajao na vratima dnevnog boravka.

Abbie reče: „Des, možeš ići.”On zavrti glavom. „Žao mi je.”„U to se mogu kladiti.” Georgia je bila hladna poput kamena.„Slušaj, ovo nije onako kako zvuči.” Abbie je u glavi prevrtala toliko objašnjenja i

isprika da nijednu nije mogla sročiti kako treba.„Ma nemoj? Doista? Ah, sad mi je lakše, jer zvučalo mi je da si spavala sa svojim šefom

koji je u tebe zaljubljen.”„Des, reci joj da to nije istina.”Des je izgledao kao zec pred automobilskim svjetlima. „Ali čula je da sam to rekao. Ja te

doista volim.”„Izlazi!”Abbie se tresla kao prut kad je potegla ulazna vrata. On izađe, ona ih zatvori za

sobom i ponovno pogleda u Georgiju. „A što ti uopće radiš ovdje? Otišla si prije dvadeset minuta. Vidjela sam kad si se odvezla.”

„Slušaj, samo da znaš, nisam te špijunirala.” Georgiji su ruke bile prekrižene i govorila je izazivačkim tonom. „Već sam bila prešla nekoliko kilometara kad sam se sjetila da sam na krevetu ostavila popis za dostavljanje. A kad sam krenula natrag, palo mi je na pamet da se zaustavim pred trgovinom i kupim tetrapak mlijeka da ne moraš ti. I eto, to sam i napravila. Mislila sam da činim nešto lijepo.” Onda nastavi udarajući nogama o stube dok se spuštala niz njih: „A zatim mi je palo na pamet da parkiram iza kuće, uvučem se kroz stražnja vrata, ostavim mlijeko pokraj čajnika i tako te iznenadim kad dođeš u kuhinju. Jer tako ne bi imala pojma kako se mlijeko stvorilo tu i bilo bi kao da su ti ga ostavile vile! Pa sam tako i napravila, a ti si još usisavala i nisi me čula kad sam ušla, a onda sam otišla gore po popis.” Ona konačno zastane kako bi došla do daha, a zatim u istom tonu zaključi: „A tad je sve pošlo po krivu. I oprosti, molim te, ali kako sam mogla znati da će se pojaviti tvoj momak?”

Abbie osjeti mučninu kao nikad prije. „On mi nije momak, ti ne...”„Ma daj, molim te, zar doista misliš reći da ne razumijem? Pa cijeli život to gledam!

Moja je majka ili varala tipove ili su oni varali nju. I zato mi je bilo tako drago da ste ti i tata bili sretni zajedno. Bili ste pravi bračni par koji nije izvodio te grozote. Vi ste vjerovali jedno drugom i ja sam mislila da je to divno. Ah, baš sam glupa.” Georgia je prezirno pogleda svojim plavim očima, koje su tako bolno podsjećale na Tomove, prezirno pogleda. „Jer ti

160

uopće nisi takva, zar ne? Ti si ista kao i moja majka, kriješ stvari i lažeš čim zineš. Varaš mojeg tatu njemu iza leđa. A to je naprosto... odvratno.”

„Prestani.” Abbie u panici povisi glas. „Prestani istog trenutka. Ja nisam varala Toma i nisam odvratna.”

„Halo? Pa čula sam svojim ušima... ti i tvoj šef ste zajedno ste proveli noć!” Georgia je sad već prešla u napad. „Jeste li bili u krevetu ili ćeš mi reći da ste bili u kanuu?”

„Ništa se nije dogodilo!”Georgia se činila zgađenom. „Ovo će uništiti tatu.”O, Bože. „Možemo li otići u kuhinju?” Ako ne sjedne, srušit će se. Teturajući pokraj nje,

Abbie reče: „Sve ću ti objasniti, a ti ćeš me saslušati. Nisam htjela da se išta od ovog dogodi i nisam kriva.”

„Sve više zvučiš kao moja mama.”„Ako je itko za ovo kriv”, vrati joj Abbie, „onda je to tvoja majka.”Nakon deset minuta, Georgia je znala sve. I bila je manje ljutita nego prije, ali nimalo

oduševljena. Iskreno, Abbie joj nije mogla zamjeriti. Bila je prisiljena podijeliti s njom priču koja ni jednoj ni drugoj nije bila ugodna. Da, bilo je ljubljenja. Da, u bračnom krevetu. Ali nije bilo seksa, Bože, ne, nikako, apsolutno ne. Što znači da, naravno, nije bilo prave prijevare u tjelesnom smislu.

Ali činilo se da Georgia baš i nije uvjerena u to. I izgledala je posve zgađeno, kao da ju je netko natjerao da tu odvratnu scenu zamisli u krupnom kadru i visokoj rezoluciji.

„Dobro, znači, da ti dođeš kući s posla, odeš gore i nađeš tatu u krevetu s nekom drugom ženom, tebi to ne bi ni najmanje smetalo?”

„Ma ne, ne, naravno da bi mi smetalo. Ali to se i dogodilo samo zato što sam mislila da mi je Tom nevjeran. Bila sam rastresena. I ne bih nikad nazvala Desa”, Abbie se raspali, kako natjerati Georgiju da joj povjeruje? „On je slučajno tad nazvao... a ja sam bila u takvu stanju pa je onda došao ovdje. Ali nisam prevarila Toma. I on ne treba znati što se dogodilo te noći. Ja ga volim. Više od svega. I on voli mene. To bi mu slomilo srce.” Ona zarije prste u dlanove i molećivo reče: „Bit će najbolje ako mu ne kažeš.”

Georgia je oko palca namotavala pramen kose. Zategne ga poput omče, a onda pusti. Bez riječi je gledala Abbie nekoliko sekunda, a onda progovori.

„Bolje ti je da mi govoriš istinu.”„Govorim.” Abbie je jedva mogla disati. Ona kimne, a onda odmahne glavom. „Nikad

nisam željela da se dogodi bilo što od ovoga.”„Što ćeš napraviti u vezi svog šefa?”„Ništa. Čula si što sam mu rekla. Des zna da me ne zanima. Proći će ga.” Nadala se da će

Des biti diskretan.Georgia se zagleda u pod. Konačno, podigne glavu. „Dobro, neću ništa reći tati.”Abbie se ona gvalja u grlu poveća. „Dobro.” To je bilo najmanje što je mogla reći. Onda

doda: „Hvala”, iako je znala da Georgia to čini radi Toma, a ne radi nje.Georgia slegne ramenima na isti izluđujući način u stilu nemoj mi zahvaljivati, baš kao

što bi to običavao činiti njezin otac. „Bolje mi je krenuti. Imam mnogo posla.” Kad se uputila prema vratima, u ruci je još stiskala ključeve kombija.

„Vidimo se poslije.” Abbie pokraj čajnika opazi orošeni tetrapak mlijeka pa se požuri

161

reći: „O, i hvala za mlijeko, doista je lijepo što si se sjetila. Onda, što bi željela za večeru danas? Reci što ti se jede i ja ću skuhati. Mogla bih pripremiti odrezak! Ili one začinjene kozice s rižom? Hm, što kažeš?”

Georgia je sažaljivo pogleda. „Mislim da moraš naučiti da je, ako misliš lagati, prvo pravilo da se ponašaš normalno. Jer ako sad odjednom budeš silno ljubazna prema meni, tata će nešto posumnjati.”

„Oprosti.” Ovo joj je bila i lekcija i pljuska u lice. Abbie pogleda u svoje ruke, još su se tresle.

Georgia zastane na vratima, okrene se pa dobaci: „Večerat ćemo one začinjene kozice.”

„Da, uđite. O, bok.” Des pocrveni kad ugleda tko mu je pokucao na vrata ureda. „Uđi.” Pričeka da ona za sobom zatvori vrata pa reče: „Čuj, žao mi je zbog onog jučer.”

Izgledao je kao da nije spavao cijelu noć. E pa, dobrodošao u klub. Abbie otpovrne: „To mi stalno govoriš. Ali moraš mi obećati da više nikad nećeš doći u moju kuću.”

„Obećavam.” Des pokunjeno kimne. „Što je bilo poslije s tobom i djevojkom?”„Ona neće ništa reći Tomu. Za sada. Ali prošla mi je noć bila... grozna.” Abbie se

neočekivano otme jecaj, slamalo ju je pretvaranje da je sve u redu. Večer je provela pripremajući jelo, zatim je prala suđe, a onda očistila kuhinju. Kad ju je za večerom Tom bezazleno upitao zna li je li se Des upisao za kriketsku momčad ove godine, Georgia ju je tako hladno pogledala preko stola da joj se od straha zgrčio želudac. Pa kako će se ovako pretvarati i sljedeći tjedan... mjesec... godinu?

„Nemoj plakati.” Des se odmah potapše po džepovima tražeći rupčić, ali zaključi da ga nema pa otvori ladicu radnog stola i izvuče ubrus iz Burger Kinga. „Evo, uzmi ovo.”

„Ne mogu vje-vjerovati da je doznala na takav način. Ovo je noćna mora.” Abbie obriše oči tankim i oštrim papirićem. „Rekla je da je mislila da smo Tom i ja sretni zajedno, nije mogla vjerovati da sam mu takvo nešto napravila. Sasvim je na njegovoj strani.”

„Želiš li da popričam s njom?”„Jesi li lud? Ni govora! Čula je što si rekao, sve ono... znaš već...„Da te volim? To sam rekao i to mislim.” Des je ostao miran. „Ali neću to reći Tomu.

Niti ću mu reći za noć koju smo proveli zajedno. Od sad sve ovisi o tebi, što god bude. A ako on od nekog čuje, znat ćeš da to nisam bio ja.”

Je li bilo glupo vjerovati mu? Abbie odluči da Desa poznaje dovoljno dobro da bi vjerovala onome što je rekao. Bio je častan čovjek koji je ne bi iznevjerio.

„Jednostavno ćemo nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.” Ona se zapita je li to uopće bilo moguće, no jesu li imali drugog izbora? „Htjela sam ti uručiti obavijest da dajem otkaz, ali onda bi svi željeli znati zašto, a ja ne mogu smisliti razlog.”

„Dobro.” Des zavrti glavom. „Ne želim da odeš. Prebrodit ćemo ovo, vidjet ćeš.”

162

38. poglavlje

Joj!Nije bilo smiješno. Kao da već nije imao dovoljno problema.Joj, joj, joj, jebem ti!Samo diši polako. Tako je, udahni i izdahni, možeš ti to... JOOOOJ!Ash ugleda svoj odraz u zrcalu i uhvati se za vrata tuš-kabine kako se ne bi srušio.

Izgledao je kao Quasimodo. Debeo, blijed i patetičan Quasimodo. Ma još i gore, Quasimodo je na svim slikama koje je vidio bar bio odjeven.

Ash je oprezno i pognuto, poput neandertalca, centimetar po centimetar izlazio iz tuš-kabine. Na kutijama cigareta moglo se vidjeti upozorenje Ministarstva zdravstva, a isto tako i na svim reklamama za piće, ali prokletom Ministarstvu nije palo na pamet zalijepiti takve naljepnice na bočice šampona:

Upozorenje: ispustite li šampon dok se tuširate, a zatim se sagnete podignuti ga, to bi moglo ozbiljno ugroziti vaše zdravlje.

A da ne spominjemo pokretljivost vaših leđa.I od svih dana, to se moralo dogoditi baš danas, kad je za manje od četiri sata trebao

krenuti na spoj života. U sedam i trideset trebao je doći po Fiju pred Hollybush i odvesti je u Bristol, a onda sjediti pokraj nje još dva sata, koliko je trajala Madame Butterfly. A on je odbrojavao minute i bio je toliko uzbuđen da cijeli dan nije mogao ni jesti.

Hm, bar je netko bio uzbuđen. Sinoć je u lokalu Tom predložio da večeras skupno odu u kino Vue pogledati novi film o Jamesu Bondu. Na to se Fia, koja je skupljala tanjure s njihova stola, poletno nadovezala. „Ooo, obožavam Jamesa Bonda, mogu li poći s vama?”

A Ash je ostao zgranut i jednostavno se morao izbrbljati: „Ali sutra navečer idemo u kazalište Pargeter, zar se ne sjećaš?”

Fia, koja je očito na to potpuno zaboravila, razvukla je smiješak i uzviknula: „A da, tako je, idemo.”

I sad ovo. Za šlag na kraju, on se poskliznuo i ukočila su ga prokleta leđa. Tipično. On se oprezno odjene u kućni ogrtač i polako, polagano siđe niza stube. Svaki je korak bio živa muka. Tako je, samo nastavi hodati i stanje se možda popravi, grč u mišiću možda popusti ili se čak i mišić nekako opusti.

Nakon dvadeset minuta bol je samo bila još jača. Osjećao se kao da mu je Hulk uhvatio kralježnicu u golem škripac i sadistički je stezao.

163

A kad smo već kod sadista...Ash je već znao što će postići sljedećim razgovorom, no, onako u očaju, ipak je pokušao.„Žao mi je”, otezala je tajnica koja se javila na telefon. „Ako želite na pregled kod

liječnika, morate nazvati ovaj broj između osam i trideset i osam i pedeset ujutro.”Zvučala je kao da joj nije ni najmanje žao. Zvučala je kao da joj je najveće zadovoljstvo

bilo natjerati odrasle muškarce da plaču.„Ali upravo me je ukočilo u leđima.” Sranje, boljelo ga je čak i dok je govorio. „Jutros u

osam i trideset bio sam dobro.”„U tom slučaju, pokušajte nas nazvati sutra ujutro pa ćemo vidjeti možemo li vas

ubaciti.”Pokušajte, to je bila ključna riječ jer je linija obično bila zauzeta pozivima očajnika koji

su uporno i uporno nazivali taj broj. „Ali ja danas moram kod liječnika. Hitno je.” Ash je govorio kroza stisnute zube. „Mogu li doći u ordinaciju i pričekati dok svi drugi budu primljeni?”

„Ne budite smiješni, naravno da ne možete! Liječnik ima mnogo posla.” Tajnica iznervirano doda: „Lista predbilježenih je puna. Ljudi se ne mogu tek tako pojavljivati kod nas.”

„Ali ja moram kod liječnika!”„Možete li se micati? Ili ste potpuno nepokretni?”„Mogu se malo micati. Ali to me jako boli.” I večeras imam spoj, ti odvratna stara

babetino. Kad si ti posljednji put bila na spoju, ha?„Ako se možete micati, možete i pričekati do sutra. A ako doista namjeravate gnjaviti,

otiđite na hitnu pomoć. Mi vam ne možemo pomoći.”Pa to je da se čovjek zapita zašto se uopće javila na telefon. A onda je još i prekinula

oduzevši mu zadovoljstvo da joj poklopi. Ash je izdisao pišteći kroza zube i polako se približavao ladici u kuhinji koja je služila kao ormarić s lijekovima. Prekopavao je među antacidima, flasterima, kutijama Deep Heata i antiseptičkim sprejevima, poredanim inhalatorima Sinex i vrećicama Lem-sipa. Tablete protiv bolova, gdje su bile tablete protiv bolova? Nemoguće da ih je sve potrošio i... to! Da! Dva ibuprofena, to će morati poslužiti. Eto, bolje išta nego ništa, bar će mu malo ublažiti bol.

Trideset minuta poslije, bol je bila gora nego ikad prije. Hulk nije pokazivao znakove popuštanja. Bilo je četiri i trideset i voziti auto bilo mu je fizički neizvedivo. Ash promisli što mu je činiti. Ako nazove taksi da dođe po njega i odveze ga na hitnu pomoć, nije mogao znati koliko će morati čekati prije nego što ga prime. Dakle, to nije dolazilo u obzir jer se na svojem velikom spoju namjeravao pojaviti, pa makar ga to ubilo.

A nastavi li se ovako, i moglo bi ga ubiti. Dobro, ne doslovno. Ali zasigurno će mu trebati još nešto da se nekako pokrene. Ash se vrati do ladice s lijekovima i još malo prekopa. Paketići Tunesa. Ljepljiva traka. Dražeje Strepsil. Kapsule s uljem iz bakalarove jetre, veličine zrna grožđa, koje bi ti zapele u grlu i od kojih bi ti smrdjelo iz usta po ribi. Tablete protiv peludne hunjavice. Night Nurse. Krema za sunčanje sa zaštitnim faktorom koja je bila stara bar tri godine... Čekaj trenutak, Night Nurse? To je u sebi imalo nešto protiv bolova, zar ne? On pročita što je pisalo na bočici. Sadrži paracetamol. Super, ibuprofen i paracetamol sigurno se smjelo uzimati zajedno.

164

Trebalo mu je malo vremena i truda da otvori zaštitni čep, od čega su mu se leđa još više stisnula, no on je uspio disati kroz bol - Bože, ovo je moralo biti gore od porođaja - i progutao šaku tableta.

Do pet i trideset uspio je naručiti taksi kojim će se odvesti u kazalište, uzeti još malo Night Nursea i potrošiti petnaest minuta na oblačenje bokserica. Pritom se poslužio vještinom nabacivanja koluta i vješalicom od žice. U posljednjem i očajničkom pokušaju prekopavanja po ladici s lijekovima našao je jednu narančastu tabletu koja je tu ostala još od posljednjeg puta kad ga je posjetila majka, koja se tad oporavljala od zatezanja kože na vratu, operacije očnih kapaka i liposukcije cijelog tijela. Njegova majka, koja se prije šest godina preselila u Cape Town, objeručke je prihvatila rad na sebi. Iz njezina kuta gledanja, godina bez plastične operacije bila je izgubljena godina. Ta je tamanila tablete protiv bolova kapom i šakom. Ash se zapilji u tabletu, pomoć mu je doista trebala.

Ali, budući da nije bio glup, najprije je nazvao majku. „Mama? Sjećaš li se onih narančastih tableta koje si uzimala prošle godine kad si bila tu? Za što su one?”

„Bok, dušo! Pobogu, čekaj da se sjetim, narančaste, narančaste... jesu li bile ovalne ili okrugle?”

„Ovalne.”„Sjajne ili mat?”„Pa, mat.”„O, sad znam, za nešto što počinje na B... Bože, čuješ li me, pamćenje mi je postalo kao

ona stvar s rupama! Dušo, zašto te zanima?”„Jedna je ostala ovdje. A mene su ukočila leđa”, reče Ash. „Očajan sam.”„O, ma uzmi je, dušo. Te su me spasile nakon operacije. Inače, kako si? Jesi li izgubio

koju kilu?”„Ne.” On proguta tabletu.„Jesi li razmišljao o liposukciji?”„Začudo, nisam.”„Daj, dušo, nemoj se ljutiti, trebao bi probati! Isisali su litre sala iz mene!”„Bok, mama.” Ash poklopi prije nego što ga počne ispitivati o djevojkama. Neke su se

žene zdušno dale u religiju, ali njegova je jedva prepoznatljiva majka u ove dane propovijedala evanđelje po plastičnoj kirurgiji. Osim toga, bila je uvjerena da će se njegov ljubavni život beskrajno poboljšati bude li slijedio njezin primjer.

A tko zna? Možda je bila u pravu.Bože, nije ni čudo da je bio sav zbrkan.

165

39. poglavlje

„Jadan ti.” Fia se suosjećajno namršti kad je taksi poskočio preko uspornika, a Ash uvukao dah. „Jesi li siguran da ne želiš otkazati?”

„Ne, ne, bit ću dobro. Ne mogu iznevjeriti radio-stanicu.” On zavrti glavom. „Treba im ta kazališna kritika. Uostalom, zamalo smo tamo.” Istini za volju, bol je bila slabija nego prije. Različite tablete učinile su svoje i otupile je. A činilo se da su mu otupile i mozak. Nekako se osjećao kao da pliva pod vodom, ali taj je osjećaj baš bio dobar. Opuštajući. I to mu je pomoglo. Prvi je put doista razmišljao što bi duhovito rekao Fiji. I samo da se zna, to nije morao svaki put i izgovoriti, ali bar mu je bilo u glavi.

A katkad bi mislio o nečemu što nije bilo ni najmanje duhovito, ali bi mu riječi svejedno izlazile iz usta.

No, dobro. Nema veze, bar su o nečemu razgovarali, a to je zasigurno bilo bolje od sjedenja u neugodnoj tišini. Lice mu se zgrči kad su prešli preko još jedne kvrge na cesti. „Doista se nadam da ovo nisu početni trudovi. Ne želim roditi usred kazališta.” Kvragu, to nije bilo smiješno. Zašto je to rekao?

„Moglo bi biti nezgodno”, prizna Fia.„I morao bih dijete nazvati Butterfly. A to bi bilo strašno”, nastavi Ash. „Pogotovo ako bi

bio dječak.”Kad su stigli do kazališta, on uz Fijinu pomoć iziđe iz taksija.„Uhvati se za moju ruku”, ponudi mu ona, što je bila odlična ideja.„Bože, trebao sam se ovog davno sjetiti.”Fia je izgledala zbunjeno. „Sjetiti čega?”„Ničega.” Vratio mu se onaj vodeni osjećaj, bilo mu je kao da mu se mozak biba u

lubanji. Zajedno su se popeli uza stube, i to jaaaaaaaako poooooolako. „Mi smo poput dvoje starčića, što vjerojatno znači da neću roditi dijete. Ne brinite se”, reče on paru koji je bio ispred njih i koji se okrenuo pogledati ga. „Nekad sam bio žena, promijenio sam spol, ali sad razmišljam da se opet vratim na ono prvo. U tome je problem s nama ženama, ha? Ne možemo se odlučiti.”

„Slušaj, ne moramo ići.” Fia se zaustavi u mjestu. „Činiš se pomalo...”„Nestvarnim. Činim se pomalo nestvarnim. Znam, ispričavam se, ali obećavam ti da

mogu izdržati ovo.” Okrene se i namigne starijoj ženi koja je bila iza njega. „I nisam pijan, ako se to pitate, gospođo. Ovo mi je vjerojatno od droga.” Sad je na red došla starija žena pa se i ona zaprepasti. Fia jasno reče: „Nije na drogama.”

166

„Hej, sviđa mi se kad me braniš. Vrlo zapovjednički. Ha, ili zavodnički! Potpuno seksi zapravo.” Bio je nejasno svjestan da je, izgleda, upravo rekao ono što je samo trebao misliti, pa kako bi popravio situaciju, kimne ženi i potapše Fiju po rukavu. „Znate, ona je vrlo dobra kuharica. Njezini su pečeni krumpiri za Oscara.”

Kad su konačno došli do svojih sjedala, Fia šapne: „Pa, jesi li na drogama?”Večeras je izgledala prekrasno. „Ne, ne, ne, ne, ne...” Kako je počeo odmahivati glavom,

više se nije mogao zaustaviti. „Ma samo, znaš, tablete protiv bolova.”„Neke jake?”„Mislim da da. Ali dobro sam.”Čovjek koji je sjedio iza njega uputi mu: „Šššššš.”„Što? Molim?” Ash pokaže na crvene plišane zastore i reče: „Predstava još nije ni

počela.”„Pomalo si glasan”, promrmlja mu Fia u uho.Bože, to je bilo divno. Mogla mu je zauvijek mrmljati u uho i još mu ne bi bilo dovoljno.

Pa dobro, možda je i bio malo preglasan, ali zašutjet će čim predstava počne. On se okrene čovjeku koji mu je sjedio zdesna i počne: „Ja imam pravo biti glasan. Ja sam umjetnički kritičar za Sunday Times. Zapravo”, nastavi on, „mogu biti bučan koliko god hoću.” Udaljena glazba podiže se u daljini... visoki glasovi zavijaju... i emocije, mnogo, mnogo emocija ...joj...

...još glazbe... različiti glasovi... užasno bolno... aaaah...

...bubnjevi... kotrljanje... strahovita tuga... ljudi jecaju... jao... a sad udaljena glazba dostiže crescendo... ma pusti na miru...

...zvuk pljeskanja... vikanja... sve glasniji... o, za Boga miloga, umuknite...„Što? Što je bilo?” Ash naglo otvori oči i pokuša se uspraviti u svojem sjedalu. Bolan mu

grč uhvati kralježnicu i pokosi ga na mjestu. Bio je zatečen pljeskanjem ljudi pa upita: „Počinje li?”

„Završila je.”„Što?”Fia je i dalje pljeskala. „Bila je sjajna, zar ne?”Ashov zbunjeni mozak povezivao je stvari. O, ne, nije valjda propustio cijelu predstavu,

molim te, nije valjda. Ali zašto ga je onda Fia pitala je li mu bila sjajna?Onda spazi da se obraća ženi koja joj je bila slijeva, a ne njemu. Ash je gurne laktom i

upita: „Jesam li... ovaj, zaspao?”„Da.”„O, Bože.”„I hrkao si.”„Ne!” Mogao bi propasti u zemlju.Čovjek koji mu je bio zdesna podrugljivo reče. „O, da.” Ashu je bilo za umrijeti.

„Mnogo?”„Bole li te rebra?” upita Fia.„Što?” Ash probno opipa rebra i ustanovi da su ga doista boljela, da, jesu.„Svaki put kad bi počeo hrkati, mi bismo te gurnuli.”„Mi?”Čovjek zdesna reče: „Izmjenjivali smo se.”

167

„O, ne.” Ashu se srce još više skupilo kad je na ramenu Fijine jakne boje bijele kave opazio malu mokru mrlju. „Nemoj mi reći da sam ti to ja napravio.”

Fia spusti pogled na vlažni trag. „A da, malo si i balio. Nema veze.”Bio se naslonio na nju i spustio svoju glavu na njezino rame. Pa to mu je zapravo bila

životna ambicija! A nije je bio ni svjestan.„Strašno mi je žao.” I, kao da mu to nije bilo dovoljno, ona bol koju je uspješno otupio

sad se vratila svom žestinom. Trebala mu je Fijina pomoć kako bi ustao jer je publika već počela napuštati kazalište.

Fia se nije zamarala jaknom: mogla ju je oprati u perilici, a produkcija Madame Butterfly bila je izvrsna. Možda Ash danas nije imao svoje najsvjetlije trenutke, ali nije ga mogla kriviti zato što je zaspao. A prije predstave bio je baš duhovit, sasvim drugačiji od onog kakav je obično bio u njezinu društvu. Obično je bio smrknut, distanciran i nedruželjubiv...

„Sad mi kaže.” Bili su u kazališnom predvorju i Ash je uključio svoj mobitel. Kratko ga provjeri, a onda Fiji pokaže poruku na ekranu: „Konačno sam se sjetila: narančasta je tableta za smirenje. Vrlo je jaka! Pusa, mama.“

„Jesi li to popio?” Fia se nasmije njegovu izrazu lica. „Pravo ti budi kad kradeš tuđe tablete.”

„Rekla mi je da će mi ublažiti bol.”„Pa, sigurno ti je pomogla. Prespavao si cijelu predstavu.”„Fia, jesi li to ti?”Fia ostade kao ukopana. Taj je glas odmah prepoznala i od njega su joj se dizale dlačice

na potiljku. U idealnom svijetu ga više nikad ne bi ni čula.Ona se polako okrene i nađe pred svojom svekrvom. „Zdravo, Vivien.”„Vidi, vidi, malog li svijeta! Da baš tebe sretnem ovdje?!”Fia pomisli kako je pomalo ironično to što se ova iščuđava, s obzirom na to da je ona

voljela operu i klasičnu glazbu, dok Vivien to nije ni najmanje zanimalo. Ali, iz pristojnosti, ona upita: „Kako ste?”

„Prilično dobro, prilično dobro. Imat ću mnogo posla dok svemu ne naučim novu pomoćnicu u trgovini.” Ovo je bila jedna od Vivieninih važnih primjedbi, čime je davala do znanja koliko joj je muke Fia priredila svojim odlaskom. „A i Wilu ide jako dobro, s obzirom na sve. Našao je krasnu djevojku, uživam u njezinu društvu!” A ovo je značilo da je ona, Fia, uvijek bila naporna i da vjerojatno nije ni zaslužila njezina voljenog sina. Vivieninu pogledu ništa nije moglo promaknuti pa razrogači svoje oči našminkane ljubičastim sjenilom kad je primijetila i prepoznala Asha. „Jeste li vi onaj koji je zaspao tijekom predstave? Onaj koji je hrkao?”

„Možda sam jedanput ili dvaput zadrijemao”, odvrati Ash. „Za vrijeme dosadnih dijelova.”

Vivien ga odmjeri sa strane. „Oslobodi me Bože, vas dvoje ste zajedno? Fia, je li ovo tvoj novi... momak?” Rekavši to, ona izmjeri Asha od glave do pete, od njegova pomalo staklenog pogleda, preko zgužvane jakne i nepočešljane kose pa do puceta koja su visjela s košulje. Rašire joj se nosnice, a usna počne trzati, kao da je jedva čekala izvijestiti Willa s kakvim se fizički inferiornim tipom spetljala njegova žena.

Jasan zaključak bio je: Zar je ovo doista najbolje što si mogla naći nakon mojeg sina?

168

A Ash je, iako je nikad prije nije ni vidio, točno znao što joj je u glavi.„Fia mi je zapravo napravila uslugu kad je došla sa mnom. Moja draga supruga večeras

nije mogla doći.” Dok je govorio, otezao je poput pripadnika vrlo visokog staleža, a onda je ispružio ruku Vivien. „Kako ste? Moje ime je Huphrey Twistleton-Jakes. Poprilično dosadna produkcija večeras, ne mislite li tako?”

„Trebali bismo poći”, reče Fia. „Taksi nas čeka vani.” Ona se u prolazu nasmiješi Vivien, pokaže na Asha i ponosno izjavi: „On je umjetnički kritičar za Sunday Times!'”

„Oprosti još jedanput.” Kad su stigli nadomak Channings Hilla, Ashu je mozak opet lagano plivao. „Posvemašnja katastrofa.”

„Ma nije. Meni je bilo zabavno.” Mnogo zabavnije nego što je očekivala da će biti, ako će pošteno. Fia nastavi: „Vivienino lice kad smo odlazili! Apsolutno ti je povjerovala. To mi je bio jedan od najdražih trenutaka u životu.”

Da se sad mogao nagnuti i dati Fiji pravi poljubac za laku noć, bio bi to i jedan od njegovih. Ali niti je Fiju mogao fizički dotaknuti, a da si pritom ne nanese nezamislivu bol, niti je imao dovoljno hrabrosti da to pokuša. Umjesto toga reče: „Nikad mi se nije sviđao onaj tvoj muž dok je bio s Cleo.”

„Znam. Rekla mi je. Sve što mogu reći jest da ima dobru fasadu na koju smo obje pale. Ili možda jednostavno obje nemamo dobar ukus kad je riječ o muškarcima.” Fia se lagano smješkala dok je prstima nestrpljivo lupkala po ručici vrata. „Tako, nadam se da ću to promijeniti, srediti se.”

U Ashovoj glavi glas je vrištao: „Ja bih ti mogao pomoći, dopusti da te ja promijenim.”„Zapravo, ti bi mi mogao pomoći”, reče Fia i za djelić sekunde Ash pomisli da sanja, ili

da mu čita misli, ili da je to slučajno rekao naglas... „Ti poznaješ Johnnyja, zar ne? Morao ti je nešto reći o... ma znaš, tim stvarima dok ste igrali biljar. Na kakve djevojke on obično pada?”

Ash polako izdahne. Kakvu je to buku čuo? Ah, da, to je bio zvuk urušavanja njegovih nada na zemlju.

On odmahne glavom. „Ne znam. Žao mi je.”„O.” Fia je izgledala razočarano. „Pa, hvala ti za večeras. A kad budeš pisao kritiku,

samo reci da je djevojka koja je igrala Butterfly buduća zvijezda, da je tip koji je bio Pinkerton doista sjajno odigrao ulogu i da je izvedba bila veličanstvena.”

„Hvala.” Ash kimne. Nije trebao napisati kritiku, nitko to od njega nije tražio.„I nadam se da će ti leđa uskoro biti bolje. Sretno s tim!”Nije ju mogao poljubiti. A njoj nije palo na pamet poljubiti njega. Gledao ju je dok je

izlazila iz taksija, a kad mu je lagano mahnula, on je rekao. „Bok.”Nije postojala samo jedna bol.

169

40. poglavlje

Cleo je na putu do posla prolazila pokraj mjesne trgovine kad je pred njom ugledala Johnnyjev parkirani auto. Gdje god da je bio, vratio se. O, Bože, oni osjećaji nisu nestali, nego su bili još jači. Ona pritisne kočnicu i zaustavi auto, a onda pričeka da joj se podivljalo srce smiri.

No dobro, da se smiri bar malo. Sad, budi opuštena. Uđi u trgovinu, uzmi novine ili paketić bombona s metvicom, a onda podigni pogled, opazi Johnnyja i izgledaj iznenađeno. To je lako.

Ona gurne vrata upravo kad ih je on potegao s druge strane i zabije se Johnnyju u prsa ciknuvši kao uhvaćeni miš.

„O!” On je uhvati i uspravi pa reče: „Cleo, bok. Kako si?”„Dobro! Ti? Imao si posla? Negdje gdje je lijepo? O, vidi, mlijeko!” Bože, je li ikad bila

veća idiotkinja nego sad?„Bio sam van...”„Vani? Super!”„Ne baš. Jedna od mojih tetki imala je moždani udar.”„Joj, ne.” Posljednji je put vidjela njegove tetke kad su se sa štapovima jedva vukle na

Lawrenceovu sprovodu. Obje su bile u kasnim sedamdesetima te su već tada izgledale nevjerojatno krhko. I obje su bile smještene u isti dom za starije i nemoćne. Cleo se sjećala da se zovu Clarice i Barbara pa upita: „Koja od njih dvije?”

„Barbara. Ona je starija sestra.” Johnny je imao tamne podočnjake, izgledao je kao da nije spavao noćima. „Još je bez svijesti, na intenzivnom odjelu u NNSB-u. Sveučilišnoj bolnici Norfolk i Norwich”, objasni kad ga je Cleo blijedo pogledala. „Stanje je kritično. Ne znaju hoće li se izvući.” Izgledao je iscrpljeno, ali se činilo da mu je drago što je vidi. „Čuj, imaš li deset minuta? Da na brzinu popijemo kavu i popričamo?”

„Naravno da imam!” Cleo pogleda na sat i brzo u sebi izračuna. „Samo trebam otići po Caseyja Krugera i odvesti ga u Bristol. Mogu se vratiti za sat i pol.”

No Johnny je već odmahivao glavom. „Dotad ću već otići. Sad sam samo svratio na brzinu da uzmem neke stvari. Moram se vratiti u Norfolk čim prije.”

Sranje. Cleo se kratko pozabavi mišlju da nagovori Caseyja da digne svoju lijenu slavnu guzicu i prošeće do Hippodroma, ali neke želje nisu bile izvedive. On je bio klijent i nije ga smjela ostaviti na cjedilu. „Oprosti, ali sad ne mogu doći. Moram raditi.”

Opet.

170

Johnny se tužno nasmiješi. „Šteta. Ma, nema veze. Vidimo se kad se vidimo.”Na brzinu je potapše po ruci i ode; auto odjuri uzbrdo. Cleo ostane gledati kako zamiče s

obzora. Jadni Johnny. Jadna tetka Barbara.Ali, gledajući s pozitivne strane, bar nije imao vruću vezu s nekom neopisivo zgodnijom

od pjegave vozačice iz susjedstva čije je mjesto za snubljenje bio prašnjav i paučinast tavan.

„Dobit ćeš ponudu koju ne možeš odbiti”, dobaci Georgia. Živo ga je gledala u pripijenoj ljubičastoj majici kratkih rukava na kojoj je s prednje strane bilo izvezeno: „Disleksičari svijeta, ujedinite se!” I nešto je držala iza leđa.

„Ili ću završiti među ribama?” Ash isključi motor i polako izbaci noge iz auta. Bilo mu je bolje, ali još ga je boljelo. Jako.

„Među ribama?” Georgia namreška nos i poskoči s vrtnog zida. „Ne kaže se među ribama, nego s ribama. Nego, jutros sam slušala tvoju emisiju. I imam nešto za tebe.”

„Ma nemoj?”„Nešto što će ti se ludo svidjeti.”„Bolje mi je ne misliti.”„Ne budi takvo zanovijetalo. Mogu li ući?”„Mogu li te zaustaviti?” Ash se hvatao za ogradu i oslanjao na nju, a ona ga je pratila

prilaznom stazom.„Ne bih rekla da možeš u ovakvu stanju.” Kad je otključao ulazna vrata, ona plesnim

korakom uđe u kuću i pobjedonosno najavi: „Ta-daaa!”Onda podigne u zrak svoje iznenađenje: bočicu neke tekućine.„Ako je to bijelo vino, nemaš ga ni približno dovoljno.” „Nije vino. Skini jaknu.”„Molim?”„I majicu.” „Zašto?”„Jer sam te čula kako se žališ na svoja leđa. A ja sjajno masiram. Ne mislim pod tim ništa

perverzno, samo masaža, ništa više. Ali obećavam ti da nećeš zažaliti. Predobra sam.”Ash spusti ključeve auta na stol. To je bila najgora ideja koju je ikad čuo.S druge strane, leđa su ga ubijala i nije mogao poreći da bi mu masaža godila.Osim toga, jutros je imao toliko posla oko emisije da nije stigao nazvati svojeg liječnika i

zabilježiti se za pregled. A prosjaci ne mogu birati. Ako te već ne može pregledati pravi liječnik, zašto te ne bi malo izudarala entuzijastična amaterka?

„Pa hajde onda.” On skine jaknu. „Gdje želiš da legnem?”„Gore, u krevet.”On uhvati bljesak u njezinim očima. „To nikako.”„Baš si nekakav.” Georgia dometne: „Dobro onda, napravit ćemo to na podu u dnevnom

boravku.”Ona s kata donese veliki ručnik, prostre ga na sag, a kosu splete u labavu pletenicu. Ash

je bio u prevelikoj boli da bi uopće pomislio na uvlačenje trbuha pa se oprezno spusti na ručnik licem prema dolje, i dalje potpuno odjeven.

„Moraš skinuti majicu”, reče Georgia.„Neće ići. Ne namjeravam pred tobom biti polugol.”

171

Ona zavrti očima. „Sad neću moći upotrebljavati ulje.” „Ili ovako, ili nikako.”Ona se naceri pa dobaci: „Baš si sramežljiv.”A Georgiji je trebalo dati za pravo jer se pokazalo da zna što radi. Kleknula je pokraj

njega i protrljala ruke kako bih ih zagrijala. Onda je prstima počela prelaziti njegovim leđima nježnim ritmičnim krugovima.

„Reci mi ako te zaboli.”„Dobro je”, promrmlja Ash.„Rekla sam ti, ja sam bolja od dobre. U ovome sam genijalna.” Zatim počne rukama

nježno pritiskati svaki kralježak, a potom mu lepezastim pokretima izmasira dijelove s obiju strana kralježnice. Istezala mu je i stiskala mišiće i strpljivo prelazila svakim centimetrom leđa.

„Koliko ovo traje?” promumlja Ash. Zaista se počeo osjećati bolje. Napetost je polako popuštala u njegovim zgrčenim i ozlijeđenim mišićima.

„Petnaest minuta, dvadeset. Koliko god ti hoćeš.” Georgia razigrano doda: „Onda, hoćeš li me nakon ovoga spomenuti u sutrašnjoj emisiji?”

On se nasmiješi. „Možda.”„Super! A možeš li ubaciti i to da glačam po doista prihvatljivim cijenama?”„Jesam li ja tebi samo to? Izvor besplatnog oglašavanja?” „Ne, ali ne bi mi smetalo da to

slučajno spomeneš.”„E, pa ne mogu jer...”DIN-DON.„Tko je to?” Georgia poskoči na noge i otrči do vrata prije nego što je on uspio dignuti

glavu. Onako izvaljen na podu, mogao je samo slušati kako se ulazna vrata otvaraju, a ona viče: „Bok! O, to je baš lijepo. Sigurno se i kod vas slušala emisija!”

Je li bilo previše ponadati se da je to njegov liječnik koji je, preplavljen grižnjom savjesti što ga nije primio jučer, odlučio doći u kućnu vizitu?

I još mu, po svoj prilici, donio i jelo iz restorana?A tada mu jače zamirišu začini i češnjak i on začuje Fiju kako govori: „A, da, tako je.

Kako su mu leđa?”O, Bože...„Uskoro će biti mnogo bolje.” Georgia poletno uvede gošću u dnevni boravak. „Čim ja

završim svoje magično djelo.”Ash je konačno uspio okrenuti glavu pa spazi Fiju kako ga zaprepašteno gleda s vrata.

Što i nije bilo čudno s obzirom na to da je ležao potrbuške poput nasukanog morža.Hvala Bogu što nije dopustio Georgiji da ga izmaltretira da skine majicu.„O, oprosti, mislila sam da ti se možda neće dolaziti u lokal na ručak.” Fia pokaže na

košaru koju je držala pa nesigurno doda: „Donijela sam ti cannelone.”„Hva-va-la.” Riječ mu je tako poskočila iz usta jer mu je Georgia bez upozorenja zabila

zglobove u rebra. Uvijek je bio nevjerojatno škakljiv.„Samo ih ostavi u kuhinji”, dobaci ona Fiji i nastavi ga gnječiti. „Ja ću mu ih podgrijati

poslije, kad završimo. A sad se samo opusti i prestani uvlačiti trbuh.” Ona ga razdragano bočne u salo oko struka. „Ne mogu ti pomoći ako si napet!” Ash osjeti kako mu prstima pritišće bočne strane leđa. Jedino što je odveć jasno mogao zamisliti bio je odbojan prizor

172

kojem je prisustvovala Fia. Od srama ga zapeče tjeme.„Ooo, baš si sladak”, izvali Georgia dok mu je kroz majicu grabila i mijesila komade

mesa poput tijesta. „Kao pravi veliki mekani tuljan.”

173

41. poglavlje

Abbie je upravo nekoj neodlučnoj ženi pomagala izabrati među različitim vrstama izloženih solarnih vrtnih svjetiljki kad je začula kako Magda zaigrano dovikuje: „O! Tko je taj zgodni komad koji upravo ulazi?”

To je bio Tom. I, nakon svih ovih godina, Abbie bi se srce raširilo kad bi ga neočekivano ugledala. Ona se nasmije i podigne ruku da će mu mahnuti, a onda primijeti da ne gleda u njezinu smjeru. Činilo se da mu je pozornost usmjerena negdje drugdje.

O, živote...Tom se približavao Desu, koji je bio usred trgovine. Ne usporivši ni sekundu, on

zamahne šakom i pošteno ga odalami, na što bi i Ricky Hatton11 bio ponosan. Des se složi poput vreće pijeska. Žene koje su bile u blizini počnu vrištati. Nikad se ovako nešto nije dogodilo u trgovačkom centru Kilgour.

Tom ne izusti ni riječ. I ne pogleda uokolo, nego se okrene i ode. Svi ostadoše u šoku, razrogačenih očiju i otvorenih usta. Ljudi se uspuhaše oko Desa, koji se bio podigao i sjeo dok mu je krv curila iz nosa na popločani pod.

A onda, jedna po jedna, glave se počnu okretati u Abbienu smjeru. Njoj se od straha zgrči želudac i žuč joj se popne u grlo kad ugleda kako se njihovi izrazi lica mijenjaju od zaprepaštenosti i zbunjenosti do sumnjičavosti i zaključivanja da je, logično i po svoj prilici, ovo moralo imati nekakve veze s njom.

Neugodnu tišinu zamijeni graja, glasovi zabrujaše jače.Ljudi koji su stajali sa strane pomognu Desu ustati, a našli su se i rupčići kako bi se

zaustavilo krvarenje i obrisala krv s poda.„Je li netko zvao policiju?” oglasi se neodlučna solarna žena visokim, uspaničenim

glasom. „Moramo zvati policiju!”Des odmahne glavom i dodatno se poprska krvlju po sivoj kariranoj košulji. „Ne, ne, ne

radite to.”Abbie osjeti kako se još glava okreće prema njoj i gleda je s nevjericom, manje ili više

optužujuće. Desova je reakcija samo potvrdila ono što su već sumnjali.Magda reče: „Abbie? Što je ovo bilo? Što se događa?”„Ne... ne znam.” Obrazi su je tako pekli da joj se činilo da će se zapaliti.Huwu su se nakostriješile poduge obrve dok je pomagao Desu stati na noge. „Momče,

hoćemo li zvati hitnu?”

11 Bivši svjetski prvak u boksu u lakoj - velter kategoriji.

174

„Ne, doista nema potrebe.”Abbie pokuša progutati, ali usta su joj bila presuha. Ruke su joj se tresle. Morala je

razgovarati s Tomom, morala mu je objasniti.„Hajde, momče, idemo te očistiti.” Huw je uzeo stvar u svoje ruke i poveo Desa prema

stubama.„Ovaj... ja idem naći Toma.” Je li to bio njezin glas koji se za njima začuo u trgovini?

Nikako nije zvučao kao njezin.Des se okrene i kimne. Abbie poput robota krene prema vratima. Morala je ovo nekako

ispraviti, objasniti da nije...„Idem s tobom.” Magda je pograbi za ruku.„U redu je. Ne moraš ići.”„A što ćeš? Pješačiti kući? Daj, odvest ću te.”U Channings Hillu Tomov je prašnjav srebrnasti kombi bio parkiran ispred kuće.„I ja ću ući”, odlučno najavi Magda.„Ne, molim te, nemoj.” Posljednje što im je trebalo bila je publika.„Je li te on ikad udario?”„Ne!”Magda smrknuto reče: „Za sve postoji prvi put. Nije ni Desa udario prije.”„Tom nije takav.” Dok je posrćući izlazila iz auta, Abbie se kasno sjeti da bi, da je bila

nevina, bila rekla: „Zašto bi me Tom udario? Nisam ništa napravila.”Sad je bilo kasno. Ona duboko udahne i otvori vrata.Rublje i rublje za glačanje, posvuda. Dnevni je boravak bio zatrpan rubljem. Na prozoru

je s prečke za zastor čak visjela čipkana vjenčanica boje bjelokosti. Georgia, hvala Bogu, nije bila tu. A Tom je stajao okrenut leđima i čvrsto prekriženih ruku. Cijelo mu je

tijelo isijavalo bijesom.Evo, ovoga se bojala već mjesecima. A sad se dogodilo. I bilo je sasvim jasno kako je

doznao.„Kako si mogla?” Tomu je od uzbuđenosti podrhtavao glas. On se polako okrene prema

njoj. „Kako si mogla?”Abbie se zacrveni pred očima. Bez upozorenja, strah se pretvori u obranu. „Kako sam

mogla? Pogledaj što si upravo napravio!” Riječi su joj samo navirale u očajničkom nastojanju da mu nekako vrati. „Ako si želio razgovarati o tome, mogao si me samo pitati i ja bih ti sve rekla. To bi ostalo samo između nas dvoje.” Ona zarije nokte u dlanove i osjeti mučninu jer joj život više nikad neće biti isti. „Ali, ne! Ti si morao doći na posao i napraviti scenu i sad svi znaju!”

„NIJE ME BRIGA!” Tom, koji nikad nije podignuo glas, urlao je: „ŽELIM DA SVI ZNAJU! TI I DES KILGOUR... TI I ON ZAJEDNO...”

„Nisam spavala s njim”, propenta Abbie prestravljena njegovim bijesom. „To je bila samo jedna noć, mislila sam da si me prevario, bila sam uzrujana i...”

Otvore se ulazna vrata i Georgia dovikne: „Zašto se neka žena pokušava sakriti u grmlju ispod prozora?” Onda uđe u dnevni boravak i spazi njih dvoje, na što joj se promijeni izraz lica. Gledala je čas u jedno, čas u drugo, i tad Abbie spozna tko je rekao Tomu.

„Hvala ti.” Abbie Georgiji odmahne glavom.

175

Georgia uvrijeđeno otpovrgne: „Što? Pa nisam ja. Nisam mu ja rekla.”Tom u nevjerici pogleda kćer. „Čekaj trenutak, znači, ti si znala za to? Znala si za Desa

Kilgoura?”„Jedanput je bio došao ovdje, a oni nisu znali da sam u kući. Sve sam čula, a Abbie me je

natjerala da joj obećam da ti neću reći. O, tata, žao mi je...”Je li Georgia ovo mogla ispričati na gori način? Još je i lagala. Ona je morala stajati iza

svega. „A tko mu je onda rekao? Ako nisi ti?” zahtijevala je Abbie.Georgia se nije dala smesti. „Pa kako bih ja znala? Možda je to bila žena koja se krije u

grmlju.” Ona krupnim koracima priđe prozoru, otvori ga i bez zadrške upita: „Onda? Jesi li to bila ti?”

Magda je već bila poznata po prisluškivanju drugih ljudi. Ona se polako uspravi na noge i otrese lišće iz kose. „Naravno da to nisam bila ja. Nitko od nas do danas ništa o tome nije znao.”

„Zato što se nema što ni znati”, reče Abbie.Tom prijeko reče: „Magdo, odlazi.”„Samo je nemoj tući”, upozori ga ona i okrene se otići. Kad se ona odvezla, a Georgia

zatvorila prozor, Abbie pogleda Toma i još jedanput upita: „Onda, tko ti je rekao?”Tom iz džepa traperica izvadi presavijeni papir. „Ovo je bilo na mojem prednjem staklu.”Noge su joj se još tresle, no ona prijeđe sobu i uzme papir. Na anonimnoj poruci pisalo je

velikim slovima:OD PRIJATELJA KOJI MISLI DA BI TREBAO ZNATI DA TE ŽENA VARA S

DESOM KILGOUROM.P. S. OVO NIJE GLASINA, NEGO ČINJENICA.„Ali to nije istina.” Abbie s naporom proguta. Koliko je puta to morala reći? „Ništa se

nije dogodilo. Kunem se.”„S njim si provela noć”, ubaci se Georgia. „U njegovu krevetu. Ne možeš reći da se ništa

nije dogodilo.”Je li ona napisala poruku? Tako da bi Tom mogao doznati, a ona ostati pri tome da mu

nije rekla?„Nije bilo seksa.”„Ali si ga poljubila.”„Slušaj, o ovome bih voljela razgovarati s Tomom. Bismo li mogli malo ostati nasamo,

što misliš?”Svaka normalna osoba odmah bi otišla. Ali Georgia, koja nije bila svaka normalna osoba,

odmahne glavom. „Ne, ja ostajem. Pogledaj što si učinila mojem tati.”Tom nije nalikovao na sebe, lice mu je bilo ispijeno, a oči ugasle. Naravno da mu je

Georgia držala stranu i štitila ga.„Dopusti mi da ti sve objasnim”, zamoli ga Abbie, ali on podigne ruke u zrak.„Lagala si mi. Tajila si stvari, bogzna što si radila, i zašto bih ti onda vjerovao, što god da

kažeš?”Ovo nije bila samo nekakva prepirka, njezin se cijeli svijet urušavao. Abbie provali: „To

je bilo kad si otišao na onaj ribički izlet, a ja pronašla pismo od... nje.” Ona pokaže na Georgiju, koja ustukne kao da ju je netko pljusnuo.

176

„Znači, ja sam za sve kriva, je li? A ne, nećeš mi ovo prišiti samo zato što si uhvaćena na djelu.”

„Slušaj, samo ti pokušavam reći što se dogodilo.” Abbie podigne glas. Posljednje što joj je trebalo bilo je Georgijino petljanje.

„Nemoj!” Tom je prezrivo odmjeri i okrene se. „Nemoj se truditi. Jer ne želim čuti.”

„Sigurno ti ne smetam?”„Ma naravno.”„Jesi li doista sigurna?”„Jesam.” Kako bi joj smetalo to što joj se useljavala sestra? Cleo je Abbie nosila šalicu

čaja, sestra joj je bila u očajnu stanju. A, osim toga, ovo je bila svršena stvar, kad je večeras stigla kući s posla, Abbie je već bila ovdje i zauzela slobodnu spavaću sobu. Jer ostati u vlastitoj kući, za nju više nije dolazilo u obzir.

Kad je doznala razlog tome, Cleo je ostala zaprepaštena. To je bilo isto tako nevjerojatno kao da joj je Abbie najavila da postaje astronaut i odlazi na pripreme u NASA-u.

Ali bilo je istinito. Iako se činilo nemogućim, njezina se sestra uspjela spetljati s Desom Kilgourom, ma koliko god to kratko trajalo. A on je, sad već i pomalo neprilično, bio zaljubljen u nju.

I vjerojatno je imao slomljen nos.Što je samo potvrđivalo ono prethodno.„Nisam mogla tamo ostati. Jednostavno nisam mogla.” Abbie je rastreseno ponavljala ne

prestajući pričati. „Ne s njih dvoje udruženih protiv mene. O, da, ovo je Georgijino ostvarenje snova. Dobila je što je željela. Odsad će ona i tata biti sami zajedno, a ucviljena jadnica više joj neće kvariti veselje. Znaš, zasigurno je ona ostavila poruku na Tomovu prednjem staklu. Toliko sam se trudila biti ljubazna prema njoj i ovo mi je hvala. Kad samo pomislim da sam joj vjerovala.”

Bilo je jedanaest i trideset navečer. Cleo je bila mrtva umorna od napornog dana. „Ali što ako to nije bila ona?”

„Tko je drugi mogao biti? Des nije rekao nikom živom. A nisam ni ja. Jer znala sam da samo tako mogu biti sigurna.”

„Možda vas je netko vidio.”„Ali o tome se i radi, nisu nas vidjeli. Nisu ni mogli jer se nije imalo što vidjeti!”Na to se nije imalo što odgovoriti. Cleo reče: „Onda ne znam kako se to dogodilo. Ali

sigurna sam da će se Tom doći pameti. Znaš koliko te voli.”„Nisam mu rekla za Desa jer ga nisam željela povrijediti. A sad sam napravila milijun

puta gore.” Suze su joj se slijevale na podlakticu.. „On mi više ne vjeruje. Nema više povjerenja. A znaš koliko je Tom ponosan. Bože, oprosti...”

„Nema veze. Daj, ja ću.” Cleo se sagne kako bi pokupila razasute dijelove najdraže šalice pa pritom klekne u lokvu čaja i još se poreže na krhotinu porculana. Krv poteče i počne kapati na pod.

„Oprosti, pomoći ću ti počistiti...”„Ne treba, doista, u redu je.”

177

„Ne mogu vjerovati da se ovo dogodilo.”„Abbie, to je samo šalica.”„Nisam mislila na to. Govorim o svojem životu. Svojem glupom i beznadnom ži-

životu...”Jedanaest i trideset pet. Cleo iz kutije dohvati nekoliko rupčića koje je Abbie trošila

jedan za drugim, i počne čistiti pod.Čekala ih je duga, duga noć.

178

42. poglavlje

U Hippodromu su posljednji put izvodili predstavu Beach Party! pa je klub obožavateljica Caseyja Krugera večeras osvanuo u dojmljivom broju. Bilo ih je otprilike pedeset i nešto, a neke od njih bile su doista nešto. Bilo je sintetike koliko hoćeš. I gojaznih tjelesa stisnutih u pretijesne majice s natpisom Volim Caseyja! Čak je bilo i nekoliko muškaraca.

Ali bar nije kišilo. Bila je lijepa večer. A to im je doista dobro došlo s obzirom na to da je predstava završila prije pedeset minuta, a one su i dalje stajale s fotoaparatima i bilježnicama za autograme čekajući svojeg heroja da izađe iz kazališta. Činilo se da im to ne smeta. Po svemu sudeći, Casey je večeras bio sjajan. A predstava je bila za pamćenje.

I Cleo je morala čekati, ali je bar za to bila plaćena. Kad ga je bila ostavila pokraj ulaza za pozornicu, on ju je upozorio da će večeras vrlo vjerojatno ostati vani dokasna.

„I bolje im je da imam zašto”, dodao je. „Nastat će veliki problem ako ovi iz uprave ne otvore koji šampanjac.”

Cleo se nasloni u sjedalu, odvrati pogled s uzbuđenih obožavateljica i dohvati mobitel. Već je bila nazvala Abbie i obavijestila je da se neće vratiti prije ponoći. A bila je nazvala i Toma te doznala da nije raspoložen oprostiti svojoj ženi za to što je zamalo, ali ne sasvim, spavala s drugim muškarcem. Niti je bio voljan slušati lekcije (po njegovim riječima) o ljubavi i povjerenju od nekoga tko nikad nije ni bio u pravoj vezi.

I to ju je zaboljelo, ali Cleo se bar tada uspjela stoički suzdržati da mu vrati. Osim toga, Tom je imao pravo. Trenutačno je bio jako povrijeđen i osjećao se okrutno prevareno i iznevjereno. Jer, što je ljubav veća, tim je izdaja bolnija. Zato nju nije ni približno tako pogodilo kad je otkrila Willovu prijevaru.

No dobro, zasad će Toma pustiti na miru. Ali i dalje se nemirno vrpoljila s mobitelom u ruci. Jučerašnja bomba koja se odnosila na Abbie i Toma dobro ju je uzdrmala. Jer njihova je veza uvijek bila savršena, služila je drugima za primjer, s njom su se uspoređivali i uporno takvu priželjkivali.

Nazovite to iskrivljenom ženskom logikom, ali ako su se Abbie i Tom razišli, kakve je nade bilo za sve ostale?

A to je opet značilo da sav onaj trud koji je proteklih godina ulagala u to da ne bude povrijeđena možda nije imao smisla.

Na kraju, ako će ionako prije ili poslije završiti slomljena srca, zašto se ne bi prestala uzrujavati oko toga i jednostavno se prepustila. Ako je već bilo tako, bar neka se malo zabavi

179

s najpoželjnijim muškarcem kojeg možeš zamisliti.Hmmm, da vidimo, tko bi to mogao biti? Cleo se podrugljivo nasmije samoj sebi, ona se

sramila svoje tajne. Jer, sviđalo se to njoj ili ne, činilo se da joj je Johnny LaVenture bio u glavi gotovo stalno.

I ne bi bilo pretjerano da sad samo nakratko nazove Johnnyja, zar ne, samo da ga pita kako mu je tetka? Pa to bi sigurno bilo u redu. Ako mu je bilo teško, zar mu ne bi bilo drago čuti prijateljski glas?

Vrata za pozornicu konačno se otvore i Casey izađe uz bučno odobravanje obožavateljica. One se okupe oko njega kao oko nekog herojskog osvajača. Mahao je bocama šampanjca, što je samo dodatno podiglo njihovo uzbuđenje. Iz njegova je držanja bilo očito da mu to nije bio prvi šampanjac večeras.

Cleo se zagleda u električnoplavi ekran svojeg mobitela, i dalje neodlučna hoće li nazvati Johnnyja ili ne.

„Ju-huuu!” pluteni čep poleti u zrak pa ga isprati novi val oduševljenog klicanja. A ako su obožavateljice možda mislile da će podijeliti šampanjac, brzo su ostale razočarane. Casey je zabacio glavu i strusio ga kao da je posljednji mjesec proveo u pustinji. Jedna od žena ushićeno je zavrištala: „Ooo, sprijeda mu se prolijeva. Casey, daj da ti poližem prsa!”

A s obzirom na to da je bila u šezdesetima i bačvastog oblika tijela, nije se činilo da će do toga doista i doći. Cleo provrti brojeve telefona i osjeti kako joj je u grlu zastao dah kad se pojavilo Johnnyjevo ime. Eto, sad se izdala. No dobro, samo će ga prijateljski nazvati i pitati kako stoje stvari u Norfolku.

Ili možda neće. Mobitel mu je bio isključen, što je vjerojatno značilo da je bio u bolnici. Dok je razmišljala treba li mu poslati poruku ili ne, Cleo prekine novo zborno vriskanje jer je Casey bio rasparao svoju crvenu svilenu košulju i ponudio gola prsa ženi od šezdeset i nešto godina. O, Bože, to je bilo preodvratno. Cleo prekine poziv, sutra će pokušati opet. Ona spusti prozor i promotri ženu koja je navalila lizati Caseyjeva depilirana i umjetno osunčana prsa... ovo je sigurno podlijegalo nekom zakonu o opscenosti ili nečemu sličnom. Bljak, samo da je ne pozove da se s njim vrati u hotel...

Deset minuta poslije, Casey dotetura do auta. On zavrti glavom kad mu je Cleo htjela otvoriti stražnja vrata i svali se na prednje sjedalo.

„Ne mogu odande normalno razgovarati. Hajde, krenimo, ovdje sam obavio posao. Nagazi na gas prije nego što se ta debela stara ptičurina baci na prednji poklopac auta.” Traljavo otpije iz boce Moëta, koja mu je već bila druga. „Isuse, koja hobotnica, htjela mi je otkopčati traperice.”

„Primijetila sam. Mislim da si joj nakon četvrtog ili petog puta mogao reći da prestane.”Casey je gurne laktom. „Hej, pa malo se zabavljamo. Uljepšao sam joj dan. U tome je

bit, zar ne?’“ On iz boce potegne još šampanjca, a ona ubaci u brzinu i udalji se od pločnika. „Znaš što? Nedostajat će mi ovo mjesto. A i ti ćeš mi nedostajati.”

„Hvala. To je lijepo čuti.” Cleo se usredotoči na vožnju prometnom cestom s više traka u središtu grada. Koji trenutak poslije ona opazi da su Caseyju oči zatvorene, a usta otvorena. Hura! Samo da ne počne hrkati poput bradavičave svinje i nastavi tako sve do hotela.

Nedugo zatim, za sobom ostaviše Bristol. Cleo je vozila, a Casey spavao. Glava mu je svako malo padala na rame dok je u naručju, poput bebe, držao polupraznu bocu. Bila je na

180

pet kilometara od hotela kad Casey poskoči cijelim tijelom, probudi se i izvali: „A ti?”„Što ja?”„Hoću li ti nedostajati, mala?”Daj, molim te. Ona naglas uljudno odgovori: „Naravno.”„Ha, znao sam!” On se pljesne po koljenu. „Sad si promijenila mišljenje o meni, zar ne?

Ne želiš propustiti svoju priliku s Casyjem Krugerom. Mala, zaustavi auto.”„Slušaj, u hotel stižemo za pet minuta...”„Ne, ne, ne, ne, ne! Daj, mala, zaustavi se, napravi to za mene.”Bio je mrtav pijan. Cleo nije namjeravala usporiti. „Sad ćemo se nastaviti voziti, a

onda...”„Tako ti svega, zaustavi jebeni auto, ODMAH SAD!” Casey se bez upozorenja baci na

drugu stranu auta, dohvati upravljač i otme joj ga iz ruku. Auto oštro zakrene ulijevo točno na mjestu gdje je uska cesta skretala udesno. I kao u usporenoj snimki, dok joj je u ušima odzvanjalo Caseyjevo „Jebao te patak!”, Cleo prekasno nagazi na kočnicu jer je auto već probijao ogradu i, nakrivivši se ustranu, krenuo niz strmu padinu koja je bila uz drugu stranu ceste.

Činilo joj se kao da je protiv svoje volje zarobljena u najstrašnijem vrtuljku. Poletjeli su najprije lijevo, pa desno, pa se preokrenuli, i Cleo se prepustila prevrtanju. Je li to bilo to, hoće li ovako umrijeti? Hoće li svi za nezgodu kriviti nju? Hoće li obožavatelji Caseyja Krugera upasti na njezin sprovod i psovati je? O, ne, jadna Abbie, kao da nije imala dovoljno muke. A Ash? Hoće li on biti shrvan bolju? Kvragu, pa je li ovo značilo da nikad neće doznati kakav je Johnny u krevetu? To je bilo strašno nepravedno, zašto nije samo... čekaj, zaustavljaju se...

Zaustavljaju se...Stali su.Cleo polako otvori oči. Je li još bila živa ili je, kao lik kojeg u Duhu glumi Patrick

Swayze, samo mislila da je živa?„Oooooo jeeebeeemuuu”, stenjao je glas pokraj nje.Samo trenutak, ako su oboje bili mrtvi, ovo je moglo značiti da je prikovana uz Caseyja

Krugera za vječnost. A to bi već doista bilo previše: tako zapeti s najiritantnijim duhom suputnikom.

Ne, ipak su bili živi. Cleo promuklo upita: „Jesi li dobro?”„Koje jebeno glupo pitanje! Što si to napravila?”Halo? Što je ona napravila? „Pa ti si pograbio upravljač!” podsjeti ga Cleo.„Što? Nisam!” Casey je bjesnio. „Ti si!”Sad nije bilo vrijeme za svađu. Bili su zatočeni u potpunom mraku i naglavačke visjeli u

smrskanom autu na strmoj šumovitoj nizbrdici. Cleo osjeti kako joj krv curi niz lice. Staklo se bilo rasulo i popadalo po njoj. Bolio ju je vrat. I noge. A lijevi ju je kuk doista bolio. O, Bože, ovo je bilo ozbiljno. Vozačeva strana auta bila je blokirana. Tko je mogao jamčiti da se rezervoar neće zapaliti? Ona desnom rukom pipajući potraži ručicu i bezuspješno pokuša otvoriti vrata.

„Slušaj”, potuži se Casey, „nisam bezobrazan, ali možemo li se prestati šaliti i vratiti se u hotel?”

181

„Trebam nazvati hitnu pomoć.” Cleo pokuša pronaći mobitel.„Dobro, reci im da se požure. Moram se vratiti prije nego što zatvore bar... što je bilo s

ovom bocom? Prazna je.”Cleo su se od napora tresli prsti kad je uspjela dohvatiti telefon. Gotovo joj je ispao iz

ruke pa joj se od straha naježio potiljak jer, da se to dogodilo, bili bi doista u nevolji. Dobro, imala ga je, i sad je samo trebala pritisnuti: devet, devet, devet i...

„Cleo? Bok, kako si?”Što?Cleo se zaprepasti i zbuni. Kako je bilo moguće da čuje Johnnyjev glas. Je li on radio u

pozivnom centru hitne pomoći? Čekaj trenutak, pa nije ih još ni nazvala. Ona sa zakašnjenjem shvati da je pritisnula ponovno biranje broja kad je dohvatila mobitel.

„Cleo? Jesi tu?”Njoj se oči napuniše suzama jer je zvučao tako blizu, no u stvarnosti je bio tristo

kilometara daleko. „Da, tu sam... Johnny, imali smo prometnu nezgodu... zarobljeni smo u autu i boli me vrat... moram nazvati hitnu pomoć, ali baterija na mobitelu uskoro će mi se istrošiti...”

On nije oklijevao ni časka. „Ja ću ih nazvati. Gdje ste?”„Pennywell Lane, sletjeli smo s okuke nasuprot Parsons Barna... Casey je sa mnom...

bojim se pomaknuti i zarobljeni smo ovdje...”„Kvragu, reci im da se požure”, zadere se Casey. „Želim naručiti piće dok se još može.”„Dobro, evo, zovem 999. Sad poklopi”, uputi je Johnny. „I nemoj paničariti. Sve će biti u

redu.”On nestade. Cleo zatvori oči. Sad su mogli samo čekati. Casey promumlja pokraj nje:

„Dovraga, popisao sam se.”„Nema veze.”Ona začuje kako se u mraku vrpolji u sjedalu. „Ali hladna je...„Jesi li prolio šampanjac po hlačama?”Casey se opet uzvrti a onda, fuj, mljacne usnama. Zatim objavi s olakšanjem: „Da, to je

Moët.”Cleo niz čelo opet procuri krv i klizne joj u uho. To joj je izazivalo jezu, ali nije mogla

okrenuti vrat kako bi to spriječila. Stakla je imala i u kosi. Negdje u blizini zahuče sova. Ona od šoka počne drhtati. Koliko je još trebalo čekati da se pojavi vozilo hitne pomoći?

Hvala Bogu, doista im nije trebalo dugo. Za koju minutu začuli su kako im se cestom približava jureće vozilo. Ali nisu čuli sirenu. Možda je nisu uključivali kad nije bilo prometa. Cleo osluhne kako se vozilo zaustavilo, netko zalupio vratima, a onda se požurio prema autu.

Ona opet otvori oči i ugleda Johnnyja, a to je bilo jednostavno nemoguće, sigurno je halucinirala.

„Bilo je i vrijeme”, pijano promrmlja Casey. „Prijane, izbavi nas odavde. Imaš li viskija sa sobom?”

„Johnny?” ona promuklo izusti. „Jesi li to ti?”„Dobro si. Nemoj se micati.” On konačno uspije nasilu otvoriti zablokirana vrata s

Cleine strane. Čučne pokraj nje i pomakne joj kosu s očiju. „Osjećaš li noge?”Ona uz napor uspije promigoljiti svakom nogom.

182

„Da. Otkud ti ovdje?”„Večeras sam se ranije vratio u Channings Hill.”„A tvoja tetka?”„Barbara je umrla sinoć”, odgovori Johnny.„O, ne. Žao mi je.” Cleo je htjela zatresti glavom, ali se trzne od bola.„Miruj, hitna će stići svakog trenutka. Ne mogu vjerovati da sam ih pretekao.” Johnny joj

pogladi ruku. „No bio sam udaljen samo četiri i pol kilometra. I vozio sam kao manijak.”Njegova je prisutnost bila tako utješna. „Drago mi je što si došao.” Suza joj klizne niz

obraz i ona osjeti da je on briše. „Kako ti je druga tetka?”„Clarice? Nije tako loše, s obzirom na sve. Sad se vratila se u dom.”„Prijane, imaš li limenku piva? Nije da sam bezobrazan”, zanovijetao je Casey, „ali sve

ovo čekanje počinje mi ići na jetra.”Johnny umirujuće stisne Cleo za rame. U daljini se začuje zvuk sirene: znači, ipak su je

uključili. On je ostao pokraj nje i nježno joj vadio komadiće smrskanog stakla iz kose dok nije stigla pomoć u vidu dva policajca i dva člana medicinskog osoblja.

Dok su je pregledavali, bolničari su Cleo postavljali pitanja. Kad su doznali gdje živi, stariji se zacereka i reče: „A, da, znam, Channings Hill. Tamo smo imali redovitu mušteriju. Jean, tako se zvala. Žedna ženska! Mislim da smo joj bili pod brojem za brzo biranje. Znala se pošteno srediti.” Dok joj je mjerio tlak, raspoloženo doda: „Morala si je poznavati. Pokušavam se sjetiti kako se prezivala.”

Hoće li osjećaj srama ikad nestati? Cleo ga pogleda i reče. „Bila mi je tetka.”„O, oprosti, draga.” U neugodnoj pauzi koja je uslijedila, Cleo opazi da ovaj njuši zrak

jer je osjetio alkoholna isparavanja. On usputno doda: „Da, sad kad si to rekla, ti i nalikuješ na nju. Onda, draga, jesi li što popila večeras?”

„Ne.”„Ha, ne vjerujte joj , oglasi se Casey. „Cijelu je večer trusila votke, prostakuša

napaljena.”Drugi bolničar podigne obrvu i hladno ga upita: „A vi, gospodine?”Casey nehajno odmahne: „Ništa, policajče. Ni kapi. Čist sam kao suza.”

183

43. poglavlje

„Kako da ti to kažem?” počne Ash. „Znala si i bolje izgledati.”„Hvala.” Cleo bi mu već bila vratila milo za drago, ali znala je da je to istina. A, osim

toga, netko ju je trebao iz bolnice odvesti kući.„A što je s onim tipom? Hoćeš li ga tužiti i propisno oderati?Hmmm, to je već bilo složeno pitanje. Već su je bili posjetili Caseyjev menadžer, njegov

agent i njegovi odvjetnici. Casey, koji je nekim čudom ostao neozlijeđen, odlučno je negirao da je on kriv za nezgodu. On je, naime, izjavio da je pred njih iskočio jelen, na što se Cleo uspaničila i sletjela s ceste. I ako se ona ne složi s njegovom verzijom priče, on će biti prisiljen tužiti je za neopreznu vožnju. Takvo nešto objavljeno u javnosti bilo bi strašno za Henleaze Limos, a posljedice bi mogle biti i katastrofalne.

Ili bi mogli ne ići na sud, a on bi platio znatnu štetu na autu.Hvala Bogu, u pitanju nije bio Bentley Continental.„Komplicirano je.” Trenutačno je Gunđavi Graham tražio pravni savjet u vezi s tim. Cleo

se spusti s kreveta uz „au” i „joj”.Ash zavrti glavom. „Morala si me nadmašiti, je li? Samo zato što sam ja ozlijedio leđa, ti

si morala namjerno slupati limuzinu i završiti u bolnici. Je li ti itko ikad rekao da si obična imitatorica koja želi biti u središtu pozornosti?”

Cleo ga uhvati za ruku. „Da, ali tebi je sad bolje. I možeš mi pomoći do auta.“„Mogu ako nas ne vide drugi ljudi i ne pomisle da smo par.” Ash se naceri i doda: „Znaš,

imam svoje standarde.”Obrasci za otpust bili su ispunjeni i mogla je ići kući. Cleo je znala da je imala sreće; da,

bila je izubijana i natučena, ali ništa ozbiljnije od toga. Rendgenske snimke nisu ništa pokazale. Zadobila je posjekotine na licu i malo žešću trzajnu ozljedu vrata, ali moglo je biti i mnogo gore. A liječnici su joj rekli da vratnu udlagu mora nositi samo jedan tjedan.

Ususret im se požuri lijepa medicinska sestra ružičastih obraza i iskričava pogleda. „Oh, vi odlazite? Stigao vam je još jedan posjetitelj.”

Gunđavi Graham? Casey Kruger? Još pravnika? Cleo se ukočeno okrene kako bi vidjela klizna vrata odjela, na što joj srce poskoči kao zecu, baš kao što joj je i inače skakalo ovih dana kad bi ugledala Johnnyja LaVenturea.

„Zašto se sestra zacrvenjela?” Ash promrmlja ispod glasa: „Zar ju je obradio u bolničkom ormaru?”

Johnny je Ashu bio drag kao osoba, ali to što je izazivao kod drugih žena, no dobro, kod

184

Fije, teško bi mu mogao oprostiti.„Hej.” Johnny se lagano nasmiješi kad su mu se približili. „Znači, izbacuju te van.”Kimanje ju je boljelo. A zahvaljujući visokoj i mekanoj udlazi, vjerojatno je imala i

podbradak. Cleo pomisli da bi je Johnny možda poljubio za pozdrav da je Ash nije onako posesivno zagrlio, pa reče: „Dobro sam. Hvala ti za... sinoć.” „Nema problema. Drago mi je što sam mogao pomoći.” On pogleda Asha. „Ja je mogu odvesti kući ako želiš. Mislim, ako imaš posla...”

Da, molim te! Da, molim te!„U redu je, došao sam po nju.” Ash je čvršće zagrli. „Ja ću je odvesti.”Johnny polako kimne. „Dobro. Onda se vidimo uskoro. Večeras idem u London, a onda

opet u Norfolk pobrinuti se za Barbarin sprovod.”„Hvala ti još jedanput. Na svemu.” Ovaj se put Cleo izvuče iz Ashova zagrljaja i nagne

naprijed kako bi poljubila Johnnyja u obraz. Poljubac je bio još bolniji od kimanja, ali isplatio se kad je osjetila miris njegove toaletne vode i toplinu obraza.

Osim toga, krajičkom oka opazila je zavidan izraz na licu lijepe medicinske sestre.„Možeš i meni zahvaliti ako želiš”, dobaci Ash na putu kući.„Zahvaliti za što?”„Htjela si ići s njim, zar ne? I kojeg bi to smisla imalo? Sviđa ti se Johnny LaVenture. A

možda je i on bacio oko na tebe s obzirom na to da te još nije prekrižio na listi za povaliti.” Ash je znao biti nemilosrdan kad je htio. „Ali, priznajmo, sad nisi ni za što. A, osim toga, izgledaš očajno. I zato pusti čovjeka na miru, to je sve što ti govorim. Ako doista želiš ispasti budala, bar pričekaj da se oporaviš.”

Dok je vozio kroz Winterbourne, Cleo spusti zaslon za sunce i počne proučavati svoj odraz u malenom zrcalu. Kosa u neredu, posjekotine po cijelom licu i golema udlaga izrađena od plastike i pjene. Ash je imao pravo.

On je promotri i ohrabrujuće doda: „Izgledaš kao da si upala u onaj stroj za sjeckanje povrća.”

„Baš ti hvala.” Kad ti treba nešto da te oraspoloži, uvijek se možeš osloniti na prijatelje. Htjela mu je vratiti pa upita: „A što je s tobom i Fijom?”

„Nešto ću ti reći”, Ash ne svrne pogled s ceste. „Ne pitaj me okrutna pitanja pa neću zaustaviti auto i natjerati te da ideš pješice.”

Fia nije mogla vjerovati da se tako sjajno provodi. Tko je mogao misliti da će posjet zoološkom vrtu biti tako zabavan? Ali bio je, a sve je to bila njezina ideja! Kad je pozvala Asha da ide s njom, on je ostao zaprepašten. Ali onda je pristao i bio je to početak jednog doista prekrasnog dana.

„Gdje ćemo sad? Na otok s gorilama!” ona ga uhvati za ruku i potrči preko trave koja je prostor za lavove odvajala od kuće za majmune. „Želim vidjeti male gorile...”

„Ne, ne, najprije ćemo vidjeti pingvine” Ash je povuče u drugom smjeru. „Za deset minuta počet će ih hraniti. Jesi li ikad hranila pingvine?”

„To nije dopušteno.” Fia je vidjela upozorenja. „To moraju raditi čuvari.”„Ali ja sam nekoć radio ovdje. Jesi li to znala?” On zatrese svijetlom kosom i makne je s

185

očiju pa joj namigne. „Što znači da mi smijemo.”Nevjerojatno, ali to su i napravili. Ona i Ash skinuli su cipele i čarape pa bosim nogama

zagazili u plićak, gdje su sirovom ribom hranili pingvine i gledali ih kako zaranjaju i rone pod vodom. Gomila posjetitelja bila je iza ograde i zavidno ih gledala, smijala se i pljeskala Ashovim smiješnim glupiranjima koje je izvodio igrajući se s pingvinima. Ona naposljetku uzvikne: „Danas si tako drugačiji! Volim kad si ovakav!”

A Ash odgovori: „Ali ja sam uvijek ovakav. Samo ti nisi primijetila” i povuče je na hrid gdje nije bilo oblutaka, nego se duboka voda bljeskala na suncu. „Hajde, idemo plivati.”

Gomila je zinula kad su zajedno podigli ruke i bacili se u zrak poput dupina. Djelić sekunde prije nego što su dotaknuli površinu vode, Fia se probudi.

Uh, koji bizarni san. Ona se zagleda u strop spavaće sobe zapitavši se što ga je moglo potaknuti. Sinoć je na televiziji gledala emisiju o divljim životinjama, ali bila je o lemurima. I jučer je bila u samoposluzi, ali u ribarnicu nije ni zavirila...

Čekaj trenutak, sad se sjetila. Sinoć u lokalu, dok je iznosila hranu, Ash i Franck gorljivo su raspravljali o tome koliko su bili dobri Wagon Wheels, Jaffa Cakes i, tako je, P-p-p-enguins.

Eto ti tvojih snova! Doista su bili čudni. Bože, ali ovaj se činio tako stvarnim. A nije ni blijedio kao što je inače bivalo sa snovima. Svaki joj se detalj i dalje činio živim i bistrim.

Već i od samog razmišljanja o Ashu osjećala se pomalo neobično. U snu je bio divan i njih dvoje bili su nevjerojatno povezani, kao da su već godinama najbolji prijatelji. Zapravo, više od prijatelja...

Fia se prevrne u krevetu, isključi budilicu, upali radio i izmijeni stanice dok nije našla BWR. Je li Ashova emisija počinjala u sedam?

„...i na vaš znak počinje veliki Spacehoppathon12. Na narančastoj lopti skače Homić Pete, a na muževno tamno-zelenoj... grrrr... skače Veliki Gadni Bruce u motorističkim čizmama. Dobro, znači dva kruga oko studija, nema guranja i zabijanja, tri, dva, jedan... sad!”

Joj, bilo joj je čudno čuti njegov glas tako brzo nakon što su zajedno hranili pingvine. Ali Ash je na radiju zvučao isto tako veselo i opušteno kao i u zoološkom vrtu. Uostalom, bilo je vrijeme za ustajanje. Fia se izvuče iz kreveta, dotapka do kupaonice i otvori tuš. Bar će joj biti toplije nego u ledenim plavim vodama bazena za pingvine.

U sedam i trideset bila je istuširana i češljala je mokru kosu. Na radiju je Ash tješio Homića Petea, koji se u utrci nije ovjenčao slavom.

„Jadan ti, stigao si posljednji i slomio petu na svojoj ružičastoj štikli.”„Bruce je varao! Ja bih pobijedio da on nije džepnim nožem ubo moju loptu.”„Ma, hajde sad, loš skakač uvijek se tuži na rupe. Suoči se s tim, Pete, izgubio si utrku.

Veliki Gadni Bruce je šampion. Bojim se da sad moraš platiti za to...”Fia je osušila kosu upravo dok je na radiju Rihanna pjevala svoj posljednji singl. Glazba

završi, a Ash počne razgovor s Megan, koja je inače na radiju čitala prometne izvještaje, o sinoćnjem izlasku s bubnjarom iz lokalnog sastava.

„Bilo je lijepo. Doista lijepo.” Jadna Megan, nastojala je biti diskretna. Nije joj bilo lako tako odgovarati na pitanja kad ju je možda slušao momak s kojim je izašla.

„To volim. Ovo je tako romantično!” zadovoljno uzvikne Ash. „Onda, tko je koga 12 Natjecanje u kojem se sudionici utrkuju skačući na velikoj gumenoj lopti zvanoj spacehopper.

186

poljubio? Nemoj mi reći, poljubili ste se! Kako ste se našli? To nam već možeš reći. Kako je dugokosi tetovirani trash-metal bubnjar s piercinzima romantično pozvao na izlazak lijepu malu djevojku tipa Doris Day koja voli psiće, vrpce za kosu i kolačiće s ružičastim svjetlucavim preljevom?”

Fia izvuče ladicu s donjim rubljem i odluči se za svoj najdraži, golubinje plavi grudnjak i gaćice u istom tonu.

„Pa dobro.” Megan se nasmije, a onda prkosno odgovori: „Ako baš moraš znati, nije on mene pozvao. Ja sam pozvala njega.”

„Što?” Ash odglumi da je zaprepašten. „Znači da mu se možda nisi ni sviđala?”„Ššš, znala sam da mu se sviđam. Vidjela sam kako me je gledao. Čekala sam i čekala,

ali on i dalje nije ništa govorio. Na kraju sam znala da ću ja biti ta koja će morati povući prvi potez.”

„Pa zašto to nije napravio on?”„Jer se bojao da ću ga odbiti.”„Ah, da, tako je. Znači, dugokosi tetovirani trash-metal bubnjar je sramežljiv.”Megan je zvučala ponosno. „Da, sramežljiv je. I znaš što? To mi se sviđa kod muškaraca.

To mi je vrlo privlačna osobina. S kojom ti nemaš veze.”„Ha, da znaš da griješiš.” Ash joj se suprotstavi. „Ja nemam samopouzdanja. Zapravo

sam jako sramežljiv.”U studiju se svi nasmijaše. Megan reče: „Ma da, sramežljiv si koliko i Russell Brand13.”„Znam biti sramežljiv. Katkad.” Tad je zastao i Fia mu je na trenutak zamalo

povjerovala. No onda je samo majstorski nastavio: „I, jesi li za izlazak s pravim muškarcem? Jesi li slobodna sutra navečer?”

Nastavili su se šaliti dok je Fia zakopčavala kuharsku uniformu. Megan se bunila tvrdeći da se njezinu novom momku bubnjaru vjerojatno ne bi svidjelo da izađe s nekim drugim, a Ash joj je govorio da je glupa jer odbacuje svoju veliku priliku i ne zna što propušta. Zatim su slušateljice počele slati poruke u kojima su se gorljivo nudile u zamjenu i preklinjale Asha za izlazak.

„Dobro, sve vi djevojke koje nas slušate, morate se smiriti”, naloži on. „Ja sam samo jedan na sve vas i, znate, još me bole leđa. O, Bože, upravo smo dobili poruku od Keire 'Knightley. Keira, ljubavi, koliko ti puta moram reći? Nisi moj tip. Ostavi me se. Nastavi sa životom.”

Megan upita: „Onda, tko ti se doista sviđa?”„Ah, pravi gospodin to ne govori. Osim toga, sigurno nije toliko glup da to kaže tebi.

Možda postoji netko tko bi natjerao moje srce da zakuca brže”, nastavi Ash u zaigranom tonu, „ali to je moja stvar, a ne tvoja.”

„Ooo!”, ubaci se Homić Pete. „Jesam li to ja?”

13 Poznati britanski komičar, glumac i voditelj.

187

44. poglavlje

Cleo je sjedila na kauču u dnevnom boravku i slušala kako Abbie vadi tanjure iz kuhinjskog ormara i ponovno ih slaže po veličini. Ili po boji i uzorcima. U svakom slučaju, slagala ih je, na ovaj ili onaj način. A usput je, bogami, lupala i zveketala. I nije se činilo da će prestati u dogledno vrijeme.

Ova je nevolja značila da joj sestra ne zna što bi sa sobom. Kako bi se nečim zaokupila, Abbie se uhvatila proljetnog čišćenja kakvo Cleina kućica dotad nije doživjela.

Što je bilo dobro, ali i zamorno. Jer što bi bilo ljepše od toga da se Cleo na kraju radnog dana vratila u blistavu, čistu i dotjeranu kuću?

Ali nije otišlana posao. Službeno se oporavljala. I nije bilo tako zabavno ležati na kauču kad je morala slušati zvukove mahnitih aktivnosti koji su dopirali iz cijele kuće. Onako kako je Abbie prije nerviralo Georgijino glačanje u njihovu dnevnom boravku, tako je sad ovo nerviralo Cleo, koja je već triput pojačavala glasnoću na televiziji i još je nije mogla čuti.

„Abbie! Abbie!”„Što je?” Sestra joj se pojavi na vratima. „Želiš li kajganu? Juhu? Šalicu čaja?”„Ne, hvala. Zašto ne dođeš ovdje, sjedneš i malo se odmoriš?” Cleo ohrabrujuće potapše

jastuk na kauču. „Hajde, Masterchef je.”Abbie odmahne glavom. „Sve je u redu, samo ti ribam kuhinjske ormariće. A onda ću

pregledati svu hranu. Imaš tamo limenku melase koja je stara šest godina.”„Ne volim melasu.”„Pa zašto je onda nisi bacila?”„Jer kad nešto baciš, onda će ti, kao za inat, baš to zatrebati u sljedeća dva tjedna. Možda

jednog dana posluži nečemu.”„Da, ako nekoga poželiš gađati i nokautirati.”Cleo je bila muka vidjeti sestru tako nesretnu. „Čuj, zašto ne bih još jedanput pokušala

razgovarati s Tomom? Da vidimo možemo li to srediti?”„Ja sam pokušala. Ti si pokušala. Nema smisla.” Abbie zavrti glavom. „On me mrzi i

neće se predomisliti.”Iskreno rečeno, ovo je bila istina. Clein posljednji pokušaj imao je učinka koliko i miš na

slonovoj nozi. Tom nije mogao oprostiti Abbie ono što mu je priznala da je napravila. Činjenica da nije spavala s Desom jednostavno nije bila dovoljna.

Abbie se okrene i nestane u kuhinji. Nije prošla ni minuta, a već se nastave lupa, buka i zveketanje posuđa. Po svoj prilici, nastavit će se još dugo u noć.

188

Cleo uzme mobitel - svoj mobitel od povjerenja koji joj je spasio život - i odabere broj. Poziv je bio odgovoren i ona prošapće: „Upomoć.”

Zahvaljujući tri čaše vina, Cleo se do sedam i trideset blaženo opustila. Neki su je ljudi još malo čudno gledali, ali nju više nije bilo briga. Tu, u Hollybushu, bila je među prijateljima. I znala je da užasno izgleda, ali to je tako nakon prometne nezgode. Tri dana poslije, oporavljala se sve bolje. A imala je i sreće. Posjekotine i modrice na njezinu licu možda nisu bile oku ugodne, ali bar su bile površinske. Nestat će za jedan tjedan.

Kad bi bar to mogla reći i za sestru.Ona glasno uzdahne: „Što će se dogoditi? Kad će to završiti?”Ash upita: „Pričamo li o svijetu?”Cleo ga bočne. „Pričam o Abbie. Mojoj podstanarki s pravom stanovanja. Samo što ona

ne stanuje, ona samo čisti. I još mi stalno visi nad glavom jer prošli mjesec nisam ulaštila gornju plohu ormara ili obrisala prašinu iza televizije.”

„Kad bude gotova u tvojoj kući, pošalji je meni.”„Može se i useliti tebi ako želiš.” Cleo utone i spusti glavu na naslon stolice. „O, Bože,

stvarno sam grozna. Sestra mi je i beskrajno je volim, ali doista ne želim živjeti s njom prije svoje četrdesete.”

„Zašto misliš da bi ona željela živjeti s tobom?”„Pa tko ne bi? Ja sam neodoljiva i predivna.” Uto joj zakrči želudac.Ash dohvati jelovnik. „I gladna?”„Sad, kad si spomenuo”, reče Cleo, „i to.”

Fia je pripremala Ashov hotpot14 i Cleine pečene krumpire s čilijem. Mogla ih je poslužiti. Nevjerojatno, ali noćašnji san još joj se živo vrtio po glavi. Jutros je osjetila da mora odslušati Ashovu emisiju do kraja i sad joj je bilo jasno zašto je tako popularna. On je u studiju stvarao mali svijet kojem su njegovi slušatelji željeli pripadati. Svi su se uključivali i šala je bila obostrana. Ash je bio oštar kao britva, sjajno duhovit, a kad je bio raspoložen, znao bi iz čista mira odlutati u neke sasvim nevjerojatne vode. Bilo je jasno da ga njegovi mnogobrojni slušatelji jednostavno obožavaju.

A ipak, kad je prije dvadeset minuta bila uzimala njihove narudžbe, jedva da ju je i pogledao. I dalje se u njegovoj prisutnosti osjećala kao da je nehotično izvela neku strašnu nesmotrenost. Mislila mu je reći za san, no na kraju joj je uzmanjkalo hrabrosti.

Ali to je bilo smiješno. Fia nasjecka peršin i pospe ga po hotpotu. Postavi tanjure na poslužavnik. Ako je već napravila nešto što je uzrujalo Asha, on joj je trebao reći u čemu je problem. Nije valjda očekivao da će ona nagađati.

„Evo, izvolite”, reče ona veselo i spusti pred njih tanjure. „Jedan hotpot, i jedni pečeni krumpiri.”

Ashu se stegne čeljust. „Hvala.”„Njam!” Cleo razmota ubrus i objavi: „Ovo je upravo ono što mi je trebalo.”

14 Polagano kuhana janjetina u umaku s lukom i sa zapečenim narezanim krumpirima na vrhu.

189

No dobro, zanemari činjenicu da se Ash nije udostojio ni dignuti pogled.Fia počne: „Noćas sam sanjala strašno čudan san. I pogodi što? Ti si bio u njemu.”„Ja? O, ne, zar sam opet bila gola?” Cleo otegne lice. „Uvijek sanjam da sam negdje vani

i da sam se zaboravila odjenuti.”„Ne ti. Ash.”„Sanjala si Asha? Ha, je li on bio gol?”„Nije. Bili smo u zoološkom vrtu i hranili pingvine.”„Pa, sad, to zvuči romantično.”Kad je spomenula da ga je sanjala, Ashu su se ramena vidno stisnula. A sad je još

užasnuto i s gađenjem pogledao Cleo. Fia se požuri reći: „Ma ne, Bože, uopće nije bilo romantično. To je posljednje što je bilo. Nagovarao me je da zajedno s njim skočim u hladnu vodu... i još je užasno smrdjela sirova riba dok su se svi oni tuljani valjali uokolo... bah, bilo je odvratno.”

„Tako i zvuči.” Ash zabije vilicu u hrskavi red krumpira u hotpotu. Očito nije uživao pojavljivati se u tuđim snovima.

Fia se osjeti posramljeno njegovim ignoriranjem pa izjavi: „Da, pa nisam te sanjala namjerno. Da sam mogla birati, izabrala bih Davida Tennanta15.”

Ash je izgledao kao da je jedva čekao da ih ona ostavi na miru. On hladno reče: „I ja bih.”

„Svi bismo radije sanjali Davida Tennanta!” zacvrkuće Cleo kako bi prekinula neugodnu tišinu.

Vidite? Opet je to napravila. Zašto je ona smetala Ashu? Fiji je bilo na vrhu jezika da zatraži odgovor na to pitanje, ali lokal je bio pun i bilo bi strašno da sad napravi scenu. Umjesto toga, ona pocrveni i hladno dobaci: „Dobar tek” pa se okrene i uputi u kuhinju.

Čim je otišla, Cleo reče: „Doista si idiot.”„Šuti.”„Opet si bio potpuno čudan.”„Slušaj, znam to.”„Zašto mi ne dopustiš da malo popričam s...”„Da ti nije palo na pamet. Ne dolazi u obzir.” Ash žustro odmahne glavom. „Napraviš li

to, umrijet ćeš groznom smrću.”„Ali...”„Rekla si da joj je san zvučao romantično, na što je ona ostala zgrožena. Vidio sam

njezin izraz lica. Nije mogao biti zgađeniji. Prošli tjedan vidjela me je kad me je Georgia masirala, a ovaj je tjedan sanjala kako plivam s jatom debelih, salastih tuljana. I zato me pusti s tim, u redu?”

„U redu. Mogu li samo...”On podigne glas. „Ne, ne, NE.”„Samo...”„Cleo, NE.”„Samo probati malo tvog hotpota?” izvali Cleo. „Da vidim kakav je?”Ash uzdahne. „Hajde, probaj. Grozna si.”

15 Naočit škotski glumac.

190

„Ooo, mogu li i ja probati malo?” Georgia je upravo ušla. Poletjela do njih, zgrabila vilicu iz Ashove ruke i strpala u usta komad s njegova tanjura. „Mmmm, ovo je dobro. Pa kako si?”

„Radujem se ovom što je ostalo od hotpota” odvrati Ash.„Kako leđa?”„Bolje.”„Vidiš? To je sve zahvaljujući meni! Jesam li ti rekla da sam sjajna?” Ona pred njim

zamahne rukama. „Ovi su prsti čarobni. Želiš li da te opet dotaknu, samo reci.”Cleo s nadom pogleda Toma, koji je došao s Georgijom. Možda bi mogli popričati. On

zauzvrat odmahne glavom i reče: „Ne želim razgovarati o Abbie. Samo smo došli u miru popiti piće.”

„Ne baš u nekom prevelikom miru”, nadoveže se Georgia. „Neću sjediti u kutu i umirati od dosade.”

Ash dobaci: „To bi već bilo previše za nadati se.”„Doista me voliš”, Georgiji zaigraju oči. „Jutros ti je emisija bila perverzno dobra.

Govorim svim svojim klijentima da je slušaju.”Cleo ju je promatrala ne znajući što bi mislila. Georgia je bila draga djevojka i zabavno

društvo u mnogim prigodama, ali je njezin dolazak u njihove živote izazvao popriličan nered. Georgia je i dalje inzistirala na tome da nije ona rekla Tomu za Abbienu nepriličnu stvar s Desom, ali je uporno tvrdila da je Tom zaslužio znati istinu.

„Čuj, ostavit ćemo vas da jedete. Pridruži nam se poslije ako si za partiju u parovima.” Georgia pokaže na biljarski stol i vrckavo doda: „Ali samo ako si dovoljno hrabar zaigrati protiv nas.”

„Možda poslije”, odvrati Ash. „Ako obećaš da nećeš plakati kad vas isprašimo.”Georgia i Tom upute se prema biljarskom stolu. Cleina je pozornost bila usmjerena na

njih dvoje, a ne na vilicu s hranom, pa se zakapala čilijem. „O, Bože, zašto mi se ovo uvijek mora dogoditi?”

Ash podigne obrve. „A do ovog trenutka bila si besprijekorno čista.”Cleo je znala da nije u najboljem izdanju: lice joj je bilo puno posjekotina, nosila je

prekrasnu udlagu, a kosu nije oprala jer je Abbie u svojem histeričnom čišćenju potrošila svu toplu vodu u bojleru. Ah, nema veze. Ona istrlja mrlju na majici i isplazi Ashu jezik. „Sreća da sam tu samo s tobom.”

Dvadeset minuta poslije otvore se vrata i u lokal uđe Welsh Mac. Popne se na stolicu za šankom i obrati se Deborah. „Pintu piva, draga. Johnny se vratio, upravo sam ga vidio. Sad će doći.”

Johnny se vratio? Sad će doći? Cleo se uspravi u stolici, istodobno uzbuđena i skamenjena. To je bilo još nešto što joj se nekako uvijek događalo.

Ash ju je gledao pa je, pomalo se naslađujući, promrmljao: „Kladim se da ti je sad krivo što nisi oprala kosu.”

Neki su ljudi jednostavno zaslužili batine.Cleo pod stolom otvori torbicu i krišom počne opipavati ne bi li našla nešto čime bi

prekrila ogrebotine na licu. Kvragu, nije imala korektor, ali je našla mali puder u kamenu. Bolje išta nego ništa.

191

I da, naravno da je požalila što nije zgrijala čajnik vode i oprala kosu nad umivaonikom na teži način, ali što bi joj onda bilo s vratom?

„Idem samo na trenutak u zahod.”„Ideš se pokušati dotjerati?” Ash se pretvarao da opipava po džepovima pa je nevino

upita: „Da ti posudim svoj ruž za usne:„Presmiješan si.”„Kvragu, nemam ga. A da na glavu staviš papirnatu vrećicu?”Cleo ga još jedanput nacilja nogom ispod stola. „A da ja kažem Fiji da je vooooliš i da bi

je želio poooljubiti i oženiti se njome?”Ash tužno zatrese glavom. „Vidiš, imala si priliku otrčati i uljepšati se malo da ne

izgledaš kao strasilo. No nisi to napravila. A sad je prekasno, on je tu.”

192

45. poglavlje

Vrata se otvoriše, Cleo se okrene. A što da sad radi, kao da joj Johnny već nije vidio kraste na licu. Ona brže-bolje obriše ubrusom mrlju na majici. I tada se pojavi Johnny, a njoj, čim ga je ugledala, proradi adrenalin kao nikad prije. O, Bože, doista se zatreskala. Bio je u bijeloj pamučnoj košulji, koju je odjenuo preko modre majice, i iznošenim trapericama. Tamna mu je kosa padala na čelo, a iz profila je bio strašno zgodan, s naglašenim crtama lica, i upravo se smijao nečemu što mu je dobacio netko slijeva.

Onda je iz sjene izašla i osoba koja je bila s njim, a Cleino ustreptalo uzbuđenje splasne kao probušeni balon. Ne samo da je djevojka bila visoka, plava i nevjerojatno zgodna nego je Cleo još i znala tko je ona. Zahvaljujući čudima interneta, znala je mnogo više nego što je htjela znati. Jer ovo je bila Honor Donaklson, jedan od najslavnijih australskih izvoznih proizvoda. Bila je supermodel za visoke i krupnije žene. Bila je visoka gotovo metar i osamdeset tri centimetra, a u stvarnom svijetu ne bi je se zašto imalo nazvati krupnijom. Ali je zato svojim raskošno zamamnim oblinama, koje bi stale u broj 48, i besprijekornim zlaćanim tenom poharala modnu industriju. Poslije, kad je već počela davati intervjue otkrivši svoju živahnu narav, u nju se zaljubio i ostatak svijeta.

Još je jedan mali detalj upao Cleo u oko dok je - sad ju je bilo sram - googlala Johnnyja. Prije nego što se vratio u Channings Hill, on i Honor nekoliko su mjeseci bili zajedno.

A sad je bila tu, nasmijavala Johnnyja i držala ga za ruku. Suvišno je bilo reći da je izgledala nezemaljski dobro.

Ne, ne, ne, ovo se nije trebalo dogoditi.Ash se pokraj Cleo namršti i reče: „Nije li ovo ona, kako se već zove?”„Da.” Da je barem i izgledala tako nezamjetno.„Moj Bože!” Georgia zaboravi na biljar i poviče: „Jeste li vi Honor Donaklson?

Obožavam vas!”„O, dušo, baš ti hvala! A vidi sebe, prekrasna si!” Honor, koja je bila legendarna u

šarmiranju, nasmiješi se Georgiji kao da je primila najljepši kompliment u životu. „Hej, već mi se sviđa ovdje! Johnny, moraš me upoznati sa svima.” Čak je imala i divan glas, zvučala je kao Nicole Kidman.

„Ne brini se, hoću. Samo da najprije donesem piće.” Johnnyju se pogled na trenutak sretne s Cleinim i ona opazi da joj očima pokušava nešto dati do znanja... tko bi znao što... prije nego što se okrenuo prema šanku.

„O”, protisne Ash.

193

Cleo pokraj sebe primijeti Fiju. Stajala je držeći poslužavnik pun prljavih tanjura te obješena lica ispratila zajednički prizor Johnnyja i Honor. Očito nije bila jedina kojoj su potonule nade.

Fia promrmlja ispod glasa: „Ovo je živa nepravda.”I tad Cleo u Ashovim očima spazi izraz potpunog poraza jer je on više od svega želio da

Fia to osjeti za njega. A bilo je jasno da nikad neće. Da se nju pita, bio je poželjan koliko i stari pljesnivi hladnjak.

Cleo zatvori torbicu, više nije bilo vrijedno truda ni pokušati se napudrati. Nije znala koga bi više žalila, Asha ili samu sebe.

Za koju minutu, a to je podsjećalo baš na onaj san u kojem si gol i samo se moliš da te nitko ne primijeti, Johnny je doveo Honor Donaklson da ih upozna. Onako izbliza činila se još zlaćanijom, blistavijom i zapanjujuće lijepom. Bila je ležerno odjevena u široke lanene hlače boje pijeska, majicu u nešto svjetlijoj nijansi sličnoj zlatnoj boji i prsluk boje bijele kave, a na nogama je imala espadrile. Kosa joj se prelijevala u svim nijansama zlatne, a oči joj bijahu kestenjastosmeđe.

„Dragi Bože, što ti je s licem! I vratom! Jadna ti.” Honor suosjećajno zavrti glavom. „Jesi li ti ona koja je imala prometnu nezgodu?”

Što je drugo mogla reći? Cleo kimne: „Da, to sam ja.”„Johnny mi je ispričao što se dogodilo. Casey Kruger, zar ne? Upoznala sam ga prije

nekoliko godina. Bože, koji naporni mali glupan.”Cleo potone srce jer nije htjela da joj se Honor svidi. Ali kako joj se ne bi svidjela osoba

koja je izjavila tako nešto? „Tako je.” Odlično je opisala Caseyja.„Drago mi je što sam te upoznala. Baš je super što sam konačno tu, nakon što mi je

Johnny toliko napričao o ovome mjestu.” Honor se leđima osloni na Johnnyjeva prsa i nježno mu približi glavu. „I divno je što sam opet s Johnnyjem. Kladim se da je neke djevojke ovdje držao na oprezu, jesam li u pravu?”

Cleo obamre. Slabašnim glasom ona odvrati: „O, sigurna sam da jest.” Pokraj nje je bio Ash, koji nije mogao spustiti pogled s Honorina božanstvenog dekoltea. Sad je sa sigurnošću znala koga je više žalila. A to nije bio Ash.

Cleo je u loše osvijetljenom zahodu promatrala svoj odraz u zrcalu. Ravna prsa, plastična bež udlaga, uočljiva mrlja od čilija na majici, lice puno ogrebotina. Krasno. Sad više nije imalo smisla, ali ona svejedno izvadi iz torbe mali puder u prahu i pokuša prekriti nagrđujuće kraste.

Ali sad je izgledalo još gore, kvrgavo i posve amaterski. Beznadno, beznadno. I kakvog je to sad uopće imalo smisla?

Ispred zahoda bubne u Johnnyja. Naravno.„Samo sam ti se htio ispričati.” On je prisili da ga pogleda. „Ništa od ovog nije bilo

planirano. Honor se pojavila iz čista mira... ali, znaš, ona je sad tu...”O, Bože, je li ovo spadalo u kategoriju nekakvog nježnog razočaranja. Cleo se mučnina

popne u grlo. Spadalo je, zar ne? Zapekla ga je savjest i natjerala ga da prizna da je sve donedavno možda razmišljao o tome da se spetlja s njom, ali sad su stvari bile drugačije. Vratila mu se nekadašnja djevojka koja je slučajno bila i jedna od najpoželjnijih žena svijeta. Zapravo je ona, Cleo, trebala razumjeti da u usporedbi s... oprosti, ali usporediti se nije ni

194

moglo. Nikako. Gotovo.Srećom, ove su joj misli prohujale glavom u nanosekundi. Ne trepnuvši, ona ležerno

odvrati: „Hej, ne trebaš se ispričavati. Honor je divna i vrlo srdačna. A bilo je i vrijeme da nađeš dobru djevojku i središ se. Ipak nisi više tako mlad kao nekad.”

I to je zazvučalo poprilično uvjerljivo, iako je došlo od nje same.„Hvala.” Johnny spusti pogled na njezinu majicu. Je li gledao u mrlju od umaka s

gljivama ili u njezine otužno male grudi? „Dobro. To je to. Samo sam ti htio objasniti.” Htio je promijeniti temu pa se požuri upitati: „A ti, kako si? Kako vrat?”

Cleo ruka poleti do podstavljene plastične udlage koja joj je trenutačno držala glavu na ramenima i zbog koje je uokolo hodala kao da ima štap u stražnjici. Ona veselo odvrati: „Nije loše.”

Za razliku od srca.„Moglo je biti i gore.” Izgledao je kao da joj još nešto želi reći, ali Cleo bi to bilo previše.

Bila je na granici da izgubi kontrolu i jedino što je mogla napraviti bilo je uputiti se natrag u lokal prije nego što kaže ili napravi nešto što bi požalila.

Vrata se za njima zanjišu i zatvore, a Cleo opazi da Honor naručuje novu rundu. Ona joj domahne i zaviče: „Cleo, tu si! Još bijelog vina?”

„Ne hvala.”„Ma hajde, svi pijemo! Daj da ti donesem jedno, molim te.”E, ovo je već bilo pomalo nevjerojatno. Honor Donaklson, australski supermodel, molila

ju je da je počasti pićem. U nekim drugim okolnostima ovo bi joj bio događaj godine.Ali ne i sad, kad je Honor tako slavodobitno ponovno zadobila muškarca s kojim je ona,

Cleo, umalo počela vezu. I to bez obzira na to koliko bi se neprikladnom i osuđenom na propast ta veza pokazala. On joj je osvojio srce; ono se sad možda nije slomilo, ali napuklo jest, zasigurno.

„Voljela bih da mogu”, slaže Cleo, „ali sam mrtva umorna. Doista bih trebala otići kući.”„Ona je perolaka kategorija.”Ash objasni Honor. Vidite? U Fijinoj bi prisutnosti ostao

gotovo nijem, ali je zato s Honor, koja mu očito nije zapela za oko, bio sasvim opušten.„Osim toga, uzimam jake tablete protiv bolova koje se ne bi smjele miješati s

alkoholom.” Cleo na odlasku svima mahne i dobaci Honor: „Zamoli Asha da ti ispriča što se njemu dogodilo kad je to probao.”

Kad je izašla iz lokala, ona zastane i počne duboko udisati hladni zrak. Barem je otišla sa zrnom dostojanstva. Jer, da je popila još koje piće, i to bi se zrno izgubilo.

A gdje bi onda bila?Valjala se u blatu s ispalim gaćicama kao tetka Jean.

Bilo je jedanaest i petnaest i Franck ih je sve tjerao van. To je bilo sasvim u redu. Ash je odobravao ovaj plan, pogotovo kad se za posao morao ustati u pet ujutro. A već je popio četiri... ne, pet... zapravo šest ili sedam pinti piva večeras.

No dobro, možda osam, ali ne više od toga.Osam pinti. To je značilo da će sutra ujutro imati užasnu glavobolju i da će do radio-

stanice morati ići taksijem. No dobro, katkad si jednostavno morao popiti Kronenbourga

195

onoliko koliko si težak i nositi se s posljedicama.A Ash je večeras osjećao da to mora napraviti. Način na koji je Fia reagirala na dolazak

Honor Donaklson odvalio ga je kao kamion pun opeka. Fia je bila zaluđena Johnnyjem.Debeli i ružni radijski voditelji nisu se mogli ni približiti tome. Ako je ikad ozbiljno

mislio da će ona jednog dana promijeniti mišljenje o njemu, sad je od toga mogao odustati.Ma, kvragu s tim, uvijek može utopiti bol u dobrom starom alkoholu. A Fia nije bila

jedina na svijetu. Drugim je djevojkama bio privlačan. Dobro, jednoj je bio posebno privlačan.

„Uuu, hladno mi je.” Kad su izašli iz lokala, Georgia odglumi da drhti i stisne se uz Asha. „Brrrrr.”

Tom joj mahne. „Georgia? Hajde, idemo kući.”„Sve je u redu, tata. Ash će mi posuditi svoj DVD pa idem s njim uzeti ga.”„Ali...”„Tata, dobro sam. I imam ključ.” Georgia ga podigne i pokaže. „Vidimo se brzo.”Tom je oklijevao, očito nije znao što bi. Onda se okrene i odšeta u mrak.Ash se namršti. „Koji DVD?”„Mammma Mia!”„Pa zar sam ja neka djevojčica? Nemam taj film.”„Nemaš? A dobro, onda ću posuditi nešto drugo. Nisam izbirljiva.”Dok su stigli do njegove kuće, Georgia mu je već kristalno jasno dala do znanja što

namjerava. Pokušavala je ona i prije, ali Ash bi je svaki put odbio. Nije bila njegov tip, imala je samo osamnaest godina, nije mu se ni najmanje sviđala, sve takve tričarije..

Ali to je bilo onda, kad se još nadao da će se Fia opametiti i dati mu priliku da joj pokaže svoje dobre strane.

A ovo je bilo sada.

196

46. poglavlje

Čim su se našli u kući, Georgia raspoloženo upita: „Imaš li što za popiti?”„Hm, u hladnjaku ima nekoliko piva.” Dovraga, jedna manje ili više, isto je. Ash se sruši

na kauč i dobaci: „Možeš li ih donijeti? A DVD-i su u onom ormariću preko puta. Uzmi što god ti se sviđa.”

Koji trenutak poslije, Georgia se pojavi na vratima dnevnog boravka. U rukama je držala otvorene boce piva, a platinasta joj se kosa sjajila pod svjetlom koje je dopiralo iz predsoblja. „Ti mi se sviđaš.” Muk. „Znači li to da mogu posuditi tebe?”

Ash ju je gledao. Inače bi sad već dobacio neku vrckavu dosjetku kako će morati platiti kaznu ne vrati li ga na vrijeme. Ali večeras nije bio raspoložen za šalu. Georgia je bila odlučna i zabavna djevojka od osamnaest godina koja je točno znala što želi i za tim je išla. A bila je i lijepa, ni jedan je muškarac ne bi odbio.

Nije trebao reći ni riječ. I kao da mu je pročitala misli, ona prođe kroz sobu i spusti boce da im ne smetaju. U sijedećem mu je trenutku poput malog turbo-projektila s toplinskim navođenjem spustila ruke na ramena, prislonila ga na naslon kauča i odlučno poljubila u usta.

Svega mu, doista se bacila na posao!„Znala sam da ćeš se na kraju predomisliti.” Georgia se na trenutak odmakne i nasmiješi.Njezine riječi Ashu zazvoniše u glavi. Ironično, ali upravo je to zamišljao da će reći Fiji

kad na koncu podlegne njegovu šarmu. Ali s obzirom na to da se to neće dogoditi, sad o tome neće ni razmišljati. Georgia je imala gipko tijelo plesačice i koji bi je muškarac odbio? On je privuče sebi i upita: „Dobiješ li uvijek ono što želiš?”

Njoj oči pobjedonosno zaiskriše. „O, da.”Ali ovog puta to se nije pokazalo točnim. On je poljubi još jedanput, ali u mislima je

vidio samo Fiju. Većina se muškaraca time ne bi dala smesti, ali Ash je znao da nije poput većine muškaraca. Možda je to u ovo doba zvučalo staromodno - dobro, možda je bilo za umrijeti od smijeha - ali on nikad nije bio za usputni seks. Ako bi sad spavao s Georgijom, samo bi je iskoristio. A kako bi to onda utjecalo na njihov odnos kad ova noć prođe?

„Slušaj, oprosti.” Ash pokunjeno zatrese glavom. „Ne mogu.”Ona je izgledala iznenađeno. „Zašto ne?”„Jer jednostavno nije u redu. Mi smo prijatelji.”„Ali možemo biti više od prijatelja.”„Ne. Sve bismo pokvarili, vjeruj mi. To se neće dogoditi.” On je nježno podigne iz krila.Georgia, čija je plava kosa bila raščupana, uvidje da on to i misli. „E pa, ovo mi se još

197

nikad nije dogodilo.”„Nije problem u tebi. U meni je”, reče Ash.„Kao da ne znam!”„Mislim, ti si lijepa djevojka i nisi napravila ništa pogrešno.”„Znam i to. O, Bože!” izleti joj. „A baš mi se sviđaš! I doista sam htjela da to

napravimo!”„Oprosti. Ne znam što bih ti drugo rekao.”Ona odmahne glavom. „Čula sam te na radiju prošli tjedan kad si pričao o tome kako si

sramežljiv. Mislila sam da to možda objašnjava zašto me svaki put odbijaš. Zato sam odlučila da ću te uhvatiti čim se pojavi sljedeća prigoda.”

Ash se ovlaš nasmiješi nezgodnoj igri riječi. Pa zamalo i jest.„Mislim, to mi je bio plan.” Ona ustane i zabaci torbu na rame. „A dobro, bar sam

pokušala.”Sad je već zvučala dobronamjerno. Ash ustane, laknulo mu je. „Jesi. I sjajna si djevojka.

Hajde, otpratit ću te kući.”„Ne moraš, mogu i sama.”„Hej, znam da možeš.” On prebaci ruku preko njezina ramena i od dragosti je stisne. „Ali

ja sam gospodin i molim te da mi to svejedno dopustiš.”

Fia nije mogla spavati. Izvukla se iz kreveta, spustila u kuhinju i skuhala si čaj. Potom je šalicu odnijela gore pa je razmaknula zastore u spavaćoj sobi i smjestila se na jastučić na prozorskoj dasci. Prvi put živjela je u stanu koji je imao pravi pogled, umjesto da gleda na drugu stranu ulice. Bila je visoko pod strehom lokala, odakle je mogla vidjeti travnjake i okolne kuće. A iza njih, u daljini su se dizala brda posuta svjetlima. Vidik je bio prekrasan.

Ali Fia je bila odveć nemirna da bi u njemu uživala. Bila je uzrujana iz dva razloga. Dok je otpijala čaj, premišljala se što napraviti vezano za poruku koju je dobila dok se spremala za počinak.

Bok, nadam se da si dobro. Molly i Rob šalju poljupce.Nedostaješ im i željeli bismo te vidjeti. Možda ovaj vikend? Pozdrav, Will, x.

Kad je pročitala poruku, oči joj se napuniše suzama. Koliko god su joj Rob i Molly bili draga i mila djeca, nisu bili njezini. Kad je prekinula s Willom, nekako je podrazumijevala da ih više neće vidjeti. Ali kako je strašno teško moralo biti djeci iz propalih brakova koja su bila prisiljena prilagođavati se uvijek iznova, svaki put kad bi im se roditelji pojavili s novim partnerima...

Fia protrlja lice. Rob i Molly su joj nedostajali. Ali pomisao da će opet vidjeti Willa nije joj bila tako privlačna.

To je bila jedna stvar o kojoj je razmišljala. Druga se odnosila na Johnnyja i Honor Donaklson. Pomelo ju je s nogu to kako su se večeras pojavili u lokalu, a usto se Honor vratila Johnnyju. Njezine nade i snovi bili su uništeni jer tko bi se i pomislio nadmetati s

198

nekim takvim? Toliko o suočavanju sa stvarnošću.Ona otpije malo čaja. Večeras je u lokalu bilo nekako čudno. I što je bilo ono između

Asha i Georgije, za Boga miloga?Ash je trusio piće za pićem, a Georgia je plazila za njim još otvorenije nego inače. Doista

neugodna situacija. A iz lokala su otišli zajedno, iako, ništa se neće dogoditi, naravno. Naravno da neće, pa Tom je bio s njima. O, Bože, toliko toga joj se premetalo po glavi, nije ni čudo da nije mogla zaspati...

Preko puta travnjaka otvore se ulazna vrata i prospe se zlatno svjetlo. Fia nasloni čelo na hladno staklo i pogleda kroz prozor u trenutku kad su iz Ashove kuće izašle dvije figure koje je odmah prepoznala. Ash i Georgia krenu prilaznom stazom i nastave koračati niz ulicu. Hodali su prislonjenih glava i nešto živo pričali; Georgia je Asha uhvatila rukom oko struka, a on je svoju prebacio preko njezina ramena. U jednom je trenutku Ash nježno poljubi u čelo. Fia odskoči od prozora kao da ju je netko udario u trbuh. Nije imala pojma zašto je tako reagirala na prizor njih dvoje, ali nešto ju je nedvojbeno streslo.

Promatrala ih je dok su se približavali Georgijinoj kući dok se na prozorskom staklu stvarao oblačić pare od njezina toplog daha. Izgledali su kao par; nije očekivala da će se to dogoditi. A maloprije su bili zajedno u Ashovoj kući...

Kad su joj zamakli iz vidnog polja, Fia ostane na svojem mjestu. Čaj joj se već bio ohladio dok je u glavi premetala raznovrsne događaje. Lisica protrči preko ceste i nestane u vrtu. U daljini zahuče sova; što su joj se oči više privikavale na tamu, to je bolje mogla opaziti više svjetlucavih zvijezda na baršunastom tamnom nebu. Uto se pojavi Ash, hodao je s rukama u džepovima. Pod narančastim svjetlom ulične lampe on zastane i okrene se, a njoj se na trenutak učini da gleda ravno u nju. Ona ustukne i srce joj zalupa, ali naravno da nije gledao u nju. Ili je čuo lisicu kako se šulja u grmlju, ili je samo gledao u lokal.

Onda je nastavio koračati ulicom do kuće, otključao ulazna vrata i nestao unutra.Fia sklizne s prozorske daske, povuče zastore i vrati se u krevet. Ash se večeras toliko

nalio pivom da će sutra ujutro morati dobro glumiti ako misli imati emisiju.

„Je li čudno da te ovo pitam?” Kad joj je ispričala sve u vezi Willove djece, Fia pogleda Cleo. „Želim opet vidjeti Roba i Molly, ali ne mogu ni zamisliti da se družim s njima i Willom. A to će ih zbuniti, zar ne? Nikako ne bih htjela da pomisle da ćemo opet biti zajedno.”

Cleo kimne. „Pa zašto mu onda to ne kažeš? Reci da bi voljela izaći samo s djecom.”„Znam. I mogla bih to napraviti. Ali stvar je u tome da je prošlo nekoliko mjeseci otkad

sam ih posljednji put vidjela. I nikad nisam nešto sama radila s njima. Will je uvijek bio prisutan kad bi došli. On im je tata. Voljela bih ih vidjeti, ali ne znam hoće li to biti pomalo nezgodno.” Fia objesi lice. „Niti znam što bih s njima. Možemo ići u kino, ali onda ćemo samo sjediti u mraku i gledati film. A zoološkog vrta im je već preko glave.

Ili, zoološki vrt...Cleo je znatiželjno pogleda. „Zar se crveniš?”Zaboga, bilo je dovoljno da samo pomisli na zoološki vrt i već se rumenila. Onaj san o

pingvinima proganjat će je do kraja života. Fia žustro potegne ovratnik košulje. „Samo me

199

hvata panika, ne znam što bih.”Cleo na trenutak razmisli. „A što kažeš na nedjeljno poslijepodne?”Fia kimne, već je pitala Francka za slobodan dan, to je mogla napraviti. On je pristao

pobrinuti se za ostalo ako ona unaprijed pripremi i skuha ručkove. „Slobodna sam od jedan pa nadalje.”

„Dobro.” Cleo pritisne tipku na telefonu i počne: „Bok, Shelley, što Saskia planira za nedjelju? Ništa? Pitaj je bi li željela izaći sa svojom dragom tetom Cleo. Super, vidimo se u jedan. Bok!”

Ona poklopi i pobjedonosno kimne Fiji. „Eto, sve je riješeno, ići ćemo zajedno. Ti, ja i djeca. Taj dan je Lov na blago - to će im se svidjeti.”

„Bože, hvala ti.” Fia je bila ganuta. „To je doista lijepo od tebe.”„Znam!” Cleo se srdačno nasmije oduševljena samom sobom. „Nisam već dugo vidjela

Sass, ionako smo trebale zajedno provesti dan. A na posao ne moram dolaziti sve do sljedećeg tjedna budući da izgledam ovako jezivo.”

„Ma ne izgledaš.” I to je bilo zamalo istina: Cleo su ružne kraste nestajale iz dana u dan. „A Lov na blago zvuči savršeno! Gdje će biti?”

„U botaničkom vrtu Marcombe.”Fia rukom pokrije usta. „Mjesto Djeda Božićnjaka?” „Znam, ali tamo se održava.” Cleo

se nasmije i reče: „Ja bih rekla da je nekako prikladno.”

200

47. poglavlje

Abbie je koračala ulicom i osjetila da joj se znoje dlanovi. Glupo, pa kuća je bila njezina, imala je pravo uzeti što god je htjela, a neke su joj stvari zaista trebale. Ali ipak je pričekala dok nije bila sigurna da kod kuće neće biti nikog. Tom je bio na poslu, a vidjela je da se Georgia odvezla kombijem prije dvadeset minuta.

Zamalo je stigla. Trebala je uzeti svoju kutiju za šivanje i kuhinjske ljestve - jer ih Cleo nije imala - i koju zdjelu marke Pyrex. A, osim toga, uzet će i stolnu svjetiljku sa sjenilom od paunova perja jer je bila njezina i jer ju je voljela.

Na prilazu nije bilo auta - dobro je. Činilo joj se nekako pogrešnim to što je kuća izvana izgledala apsolutno isto, a njezin se život potpuno promijenio. Abbie duboko udahne, stavi ključ u bravu i otvori ulazna vrata. Mogla se kladiti da će unutra biti veći nered, Tom nikad nije bio od nekog čišćenja. I posvuda će biti vreće rublja koje je Georgia trebala izglačati, izglačana odjeća koja visi s okvira slika, neoprane šalice kave...

„O, moj Bože!” Kad je otvorila vrata dnevnog boravka, zamalo su je izdala koljena. Ponajprije, uopće nije očekivala da će vidjeti nekoga na kauču. A kad je vidjela tko je na tom kauču ležao, ostala je bez zraka kao da ju je netko tresnuo palicom po leđima.

„Srca ti, vidi ti nju! Bok!” Patty Summers ispruži prekrižene noge, izvadi slušalice iPoda iz ušiju i spusti časopis Heat koji je čitala. „Dugo se nismo vidjele!”

Abbie zagluši šum u ušima. Zurila je u Patty; bila je potamnjelog tena i plave kose, u bijelom satenskom kućnom ogrtaču. Njezinu bijelom kućnom ogrtaču! Konačno, ona promuca: „š-što ti radiš ovdje?”

„Ah, duga priča!” Patty zatrese glavom. „Riječ je o tom da smo Ted i ja prekinuli. Je li ti Georgia rekla za Teda? Pa, ispao je kreten. Taj golf s njegovim klipanima... išao mi je na živce. Malo smo se posvađali oko toga i on me je izbacio. Muškarci su takvi seronje, zar ne? Onda mi je palo na pamet da se vratim u Englesku i vidim kako se moja prelijepa kći slaže sa svojim tatom! Rekla mi je da si se iselila pa sam znala da ću imati slobodnu sobu ako poželim malo ostati. I eto, to ti je to, doista. Sad sam tu!”

Muk. Abbie je zurila u Patty. Naposljetku, ona reče: „To je moj kućni ogrtač.”„Znam, Georgia mi je rekla da ga odjenem jer nemam svoj. Pogledaj, prevelik mi je!”Ma je li ona to ozbiljno? „To je zato što je moj.”„Što želiš reći? Da ga želiš natrag?” Patty podigne svijetle obrve. „Želiš li da ga odmah

sad skinem?”Je li uopće imala što ispod njega? Vjerojatno nije. Abbie se naježi od bijesa.

201

Patty primijeti njezinu reakciju pa reče: „Ah, znam, još si ljuta na mene zbog onog s djetetom. Nisi li to već trebala preboljeti?”

Šum u ušima pojača se. „Zašto bih?”„Jer se to dogodilo prije gotovo dvadeset dvadeset godina!”„Ukrala si mi dijete”, izusti Abbie i navru joj suze na oči.„Nisam. Ona je bila moje dijete. Zadržala sam je jer sam je voljela.”„Toliko sam je željela!”„A sad si je i dobila! Pojavila se tu i uselila se, a ti si se iselila! Čuj, oprosti ako sam ti tad

poremetila planove, ali ne možeš me kriviti za ovo što si uprskala poslije.” Patty zasjaje oči kad je rekla svoje. „Sve sam čula, kako si se spetljala sa svojim šefom, i zato mi nemoj izigravati nevinašce.”

Abbie se usredotoči na disanje. Patty Summers sad je živjela u njezinoj kući, s njezinim mužem i njezinom kćeri. Čak je nosila njezin najbolji satenski kućni ogrtač. Oštra i bolna tuga stisne je u prsima. Za koliko će Patty početi dijeliti krevet s Tomom, ili možda već jest? O, Bože, nemoj misliti na to, nemoj misliti na to.

„A što ti radiš ovdje? Jesi li došla pospremiti kuhinju? Jer, mogu ti reći”, nastavi Patty mrtva hladna, „čišćenje bi joj dobro došlo.”

Očito ne i toliko da ona sama ustane s kauča i počisti je.„Došla sam po neke stvari.” Abbie krene prema svjetiljci s perjem, koju je trebala

isključiti iz struje, a onda primijeti da je jedna od detaljno izrađenih glinenih grančica postolja otkinuta, a sjenilo rasparano.

„Vidjela sam to”, reče Patty. „To ju je Georgia bila srušila sa stola.”Abbie vrati svoju najdražu svjetiljku na njezino mjesto. Toliko o dragocjenim osobnim

stvarima.Nakon deset minuta, sa sobom je imala druge stvari po koje je bila došla.„Reći ću Tomu da si svratila.”„Dobro.”„Dobra su ekipa njih dvoje, ha? Tom i Georgia.”„O, da.” Abbie je samo željela otići.„Tako mi je drago da ga je našla. A on kaže da mu je promijenila život.” Patty zastane pa

pokaže na ključ koji se nazirao kroz džep Abbiene pamučne košulje. „Treba li ti još taj ključ? Jer Tom nema rezervni, a meni bi doista dobro došao.”

Pa ova je bila neviđeno bezobrazna! No ako je odbije, ispast će djetinjasta. Osim toga, nakon ovog danas, zašto bi se više i vraćala? Abbie iz džepa izvadi ključ od ulaznih vrata i spusti ga - klik - na stakleni stolić.

Patty dobaci: „Hvala.”Dijete. Muž. Kuća. Kućni ogrtač. Ključ. Je li možda bila zainteresirana i za srce, upravo

iščupano iz grudi suparnice pa da po njemu gazi?Abbie je u grlu osjećala gvalju veličine jajeta. Prozbori: „Nema na čemu.”

Bit će to krasan dan, iako u ovom trenutku i nije bio toliko krasan. Cleo je iz kuće pobjegla od Abbie, istodobno osjećajući sram i olakšanje, i sad se oraspoloženo uputila u

202

Hollybush u doba nedjeljnog ručka. Lice joj je gotovo zacijelilo; prvi je put izašla bez udlage za vrat i izgledala je doista normalno. Nadalje, sunce je izašlo, a temperatura skočila na 21 Celzij pa su se svi odmah osjećali bolje. To jest, svi osim Abbie, koja je trenutačno ribala spremnicu s takvom posvećenošću kao da se radilo o operacijskoj dvorani.

A Cleino dobro raspoloženje bilo je malo uzdrmano jer, iako je Honor Donaldson nesumnjivo bila vesela, raspoložena za priču i doista dobra osoba, Cleo se baš i nije slušalo njezino brbljanje o tome kako su ona i Johnny zajedno presretni.

„Mislim, ja sam bila kriva od početka. Sad kad se osvrnem, ne mogu vjerovati da sam bila tako glupa. Ali takve smo, zar ne? Neke se stvari dogode i mi se zanesemo. Upoznala sam tog drugog tipa i odmah se oduševila misleći da je to divno jer sam zadobila svu njegovu pozornost, no on nije prestajao s tim. Bio je filmski producent, što je pomoglo. Poznavao je sve žive, sve glavne face. To me čini groznom osobom, zar ne? Ne ponosim se time, ali tad sam doista mislila da sam zaljubljena u njega. I ostavila sam Johnnyja, samo tako. Slomila mu srce. Bio je shrvan.” Honor se prisjećala tužno kimajući glavom. „Bilo mi je krivo zbog toga, naravno da jest, ali bila sam toliko zaokupljena novom, sjajnom vezom da sam samoj sebi rekla da sam napravila ispravnu stvar.”

Ona zastane iščekujući reakciju. Cleo je bila prisiljena udovoljiti joj pa reče: ,Ali nisi je napravila?”

„Naravno da nisam! Tip je bio noćna mora, preposesivan, paranoičan luđak. Shvatila sam da sam napravila najveću pogrešku u životu. Mislim, kupovao mi je stvari - dijamantne narukvice, Maybach, Picassa... ali nije me činio sretnom. A sve zabave na koje smo išli?! Nisu mogle biti dosadnije. Već tad mi je Johnny nedostajao, ali sam rekla sebi da mu se ne bih trebala javiti. Ja sam ga unesrećila, zaslužio je priliku da ponovno izgradi svoj život. A onda sam na otvaranju galerije naletjela na njegova agenta iz New Yorka i on mi je rekao za Johnnyjevu tetku. I to je bilo to.” Honor pritisne šaku na grudi i reče: „Nisam si mogla pomoći, znala sam da ga moram nazvati. O, Bože, čim sam opet čula njegov glas, znala sam što moram napraviti. Bio je potpuno sam u Norfolku i ja to nisam mogla podnijeti. Spakirala sam torbe, otišla ravno u zračnu luku i sjela u prvi zrakoplov za London. Znaš li kad sam shvatila da ga doista volim?”

„Ovaj... ne.”„Nije više bilo slobodnih sjedala u prvom razredu, a ni u poslovnom.” Honor ponosno

izjavi: „Letjela sam ekonomskim.”Cleo zavrti glavom. O, nezamislivog li užasa!„Ali vrijedilo je toga. Uzela sam taksi do Norfolka i došla u Johnnyjev hotel. Onda sam

upravitelju rekla da ga pozove na recepciju... ah, bilo je kao u filmovima.” Sjajnih očiju, ona nastavi: „Svi su gledali dok se Johnny spuštao stubama. A ja sam samo raširila ruke i rekla: ‘O, dragi, tako te volim! Sad sam tu, za tebe.’ Turisti su uzdisali: Aaaaaa’, i to je bio najljepši romantični trenutak... Isuse, vidi me, suze mi naviru na oči i kad se samo sjetim toga.”

I jesu joj navirale. Na najljepši mogući način. Čak su joj i bjeloočnice pritom ostale bijele kao oprane Persilom. Cleo je gledala kako se Honor istodobno smije i plače te briše suzu koja je bila poput kristala Swarovski. Pa reče: „Da sam ja tako nešto pokušala, sve bi pošlo po krivu. Ja bih se pojavila, a tip bi rekao: ‘Oprosti, ljubavi, malo si zakasnila. Upoznao sam nekog novog.’”

203

Honor samouvjereno reče: „O, znala sam da se to nije dogodilo.”„Znala si?” Cleo uhvati mučnina. „Kako?”„Googlala sam ga. Utipkala sam njegovo ime plus nova djevojka.” Honor slegne

ramenima kao da se radilo o očitoj stvari. „Ni slova.”„A što ako se potajno viđao s nekom?” Bože, zar je bila mazohist?„Nije, provjerila sam još jedanput.” Honor nasmiješeno doda: „Pitala sam ga izravno.

Nije bilo nikakve druge. A sad kad smo opet zajedno, neće je ni biti, to ti mogu obećati!”Da, sad je i službeno mazohist.Spas je koju minutu poslije donio osobno Johnny kad je došao po Honor. Vraćali su se u

Norfolk prije sutrašnjeg sprovoda. Honor graciozno sklizne s barske stolice i poljubi Johnnyja zadržavši usne na njegovima. „Upravo smo pričali o tebi.”

Cleo su usne bile suhe, kako je to kad te poljubi Johnny? Nikad neće doznati. A njih su dvoje izgledali kao savršen par. Honor je bila prelijepa u svjetloljubičastoj haljini na preklop, urešena srebrnim nakitom. Johnny je nosio svjetlosivu košulju i crne hlače. Išli su posjetiti tetku Clarice u domu za starije i obaviti završne pripreme za sprovod. On na trenutak sretne Clein pogled, a njoj se preokrene srce.

„Popravljaš se. Bolje izgledaš. Kako vrat?”„Dobro, hvala.” Kako bi to i dokazala, ona kimne i uto kroz prozor opazi tirkizni fiat koji

je dojurio na parkiralište. Shelley i Saskia su stigle.„Super. Morat ćemo krenuti.” On Honor zvecne ključevima.„Nadam se da će sve biti dobro sutra na sprovodu.” Je li ovo bilo glupo reći? Ali što je

drugo mogla?„Hvala. Bok.” Johnny propusti Honor kroz vrata držeći joj ruku na dnu leđa. Ona se

sjećala tog dodira...„Ekipa, vidimo se kad se vratimo!” Honor mahne preko ramena.Fia je obavila svoje u kuhinji pa rezignirano reče: „Tako je draga, zar ne? Pa uvijek mi se

i činilo da će završiti s nekom takvom.”„I meni”, promrmlja Cleo.Nakon što su Johnny i Honor otišli, uđu Saskia i Shelly. Cleo je bilo drago što će joj

netko drugi zaokupiti pozornost i ona raširi ruke.„Mama je rekla da si imala nezgodu i da ti ništa ne smijem reći ako izgledaš čudno.”

Saskia zagrli Cleo. „Ali ne izgledaš tako loše.”„Prošli tjedan bilo mi je mnogo gore”, Cleo joj odgovori.Saskia objesi lice. „Oh. Voljela bih da sam te vidjela onda. Je li bilo mnogo krvi?”„O, da. U potocima.”„Ja volim krv! Jedanput sam pala s penjalice i sva mi je krv išla na nos.” Saskia zatrese

glavom poput starog profesionalca i doda: „Liječnici u bolnici rekli su mi da sam bila jako hrabra.”

Cleo ozbiljno kimne. „Toga se sjećamo.” Shelley je iza Saskije vrtjela očima. Saskia je mogla misliti da je bila hrabra, ali im je u stvarnosti svojim vrištanjem probila uši. „A ovo je moja prijateljica Fia i ona ide s nama u Lov na blago? Uh, bilo je malo čudno nazvati Fiju svojom prijateljicom, ali što je drugo mogla reći? Ovo je Fia, a ja sam kriva što joj se raspao brak jer sam spavala s njezinim mužem?

204

Shelley ode. Koju minutu poslije, na parkiralište stigne Will s Robom i Molly. Fia izađe pozdraviti djecu koju nije vidjela pet mjeseci, a ona joj se tako obradovaše da ih je bilo dirljivo gledati.

A onda je bio Clein red da izvede Saskiju i upozna je s njima.

205

48. poglavlje

Will odmjeri Cleo od glave do pete i hladno dobaci: „Zdravo.”„Bok.” Uvijek je bilo lijepo vidjeti bivšeg u jadnom izdanju nakon što je veza pukla.

Nažalost, to nije bio slučaj s Willom. Izgledao je zgodno i dotjerano, u ružičastoj polo-majici i izglačanim hlačama, ošišan kraće nego inače. Nosio je Armanijevu toaletnu vodu u obilatim količinama, sjajno ulaštene cipele i novi skupi sat. Dobro je, međutim, bilo to što joj je bilo sasvim svejedno kad ga je vidjela. Nije osjetila ni mrvu, ni iskru, ni trunku privlačnosti ili žaljenja.

Ne bi li bilo super da je to mogla osjećati i za Johnnyja? Da je bar postojala tipka za isključivanje koju bi mogla pritisnuti.

„Znači, sad tu živiš”, Will se okrene Fiji.„I radim.” Ona pokaže na lokal iza sebe. „Uživam.”On se kratko naceri. „Mama mi je rekla da je prošlog tjedna naletjela na tebe. Bila si s

nekim debelim i pijanim tipom. Znači, viđaš se s njim?”Fia ljubazno reče: „Ne viđam se ni s kim. Dobro onda, hoćemo li krenuti?” Ona uhvati

Molly za ruku. „Vratit ćemo se do šest.”„Dobro. Bit ću tu i doći po njih.”„Idemo u Lov na blago”, Saskia obavijesti Molly poput dobre učiteljice. „Moramo naći

gusjenice i lišće i druge stvari.”Molly, koja je imala pet godina, zurila je širom otvorenih očiju u Sakiju, koja je imala

šest. „Moramo li ih pojesti?”„Ne, napravljene su od papira i na sebi imaju napisane znakove.”„Ja ne znam čitati.”„Ne brini se”, Saskia je bila u elementu pa presretno doda: „Ja ću ti pomoći.”

Ash je igrao biljar s Welshom Macom i promatrao Willa Newmana, koji je naručio pola pinte shandyja s pivom i sjeo za stol u kutu. Nikad mu se nije sviđao Will, još od vremena dok je izlazio s Cleo. A još manje mu se svidio kad je doznao kako se odnosio prema Fiji. Koji kreten! Ma, ionako sad ništa od tog nije bilo važno. Nisu morali biti pristojni i razgovarati. Za nekoliko minuta Will će popiti svoje piće i otići. A on neće morati biti ljubomoran na muškarca koji se bio oženio Fijom i odnosio se prema njoj s tako malo ljubavi i poštovanja da je...

206

„Tooo!” zadere se Welsh Mac kad je Ash spremio bijelu kuglu. „Četvrta, dobio sam partiju. Duguješ mi petaka.”

Oni pripreme stol za još jednu partiju. Ash je za taj trenutak nepažnje krivio nikog drugog doli Willa i sad mu je zamjerao još i više.

Otprilike na pola druge partije u lokal ušeće Georgijina majka. Ash je dotad nije vidio, ali svi iz Channings Hilla znali su da je tu u mjestu, a iskreno rečeno, i ne bi joj trebao natpis s imenom. Osim što je imala smeđe oči, a ne kristalno plave, jezivo je sličila Georgiji. Bila je visoka i vitka, u čipkastoj krem majici s naramenicama i pomalo kratkoj svjetlozelenoj suknji u koju ne bi stala većina četrdesetogodišnjakinja. Mnoge su se glave za njom okrenule, uključujući i onu Willa Newmana.

U roku pet minuta Ash je prisustvovao lekciji kako zapodjenuti razgovor s potpunim strancem. I to mu je bilo otkriće, činilo mu se kao da gleda odmjerenu plesnu koreografiju.

Georgijina je majka naručila džin-tonik i prostodušno zirkala po lokalu kad je Will iskapio svoje piće i stao pokraj nje za šank. Izmijeniše poglede i prividno pristojne osmijehe, iza kojih uslijediše znatno znakovitiji osmijesi. Onda je Georgijina majka - Patty Summers, to joj je bilo ime - svoj prst lagano spustila na Willovu desnu podlakticu, udivljena njegovim satom. A on se zauzvrat nagnuo prema njoj i promrmljao joj nešto što ju je natjeralo da zabaci glavu i nasmije se. Potom se ona okrenula na svojoj barskoj stolici kako bi golim koljenima gotovo, ali ne posve, doticala njegove pomno izglačane hlače. Will ju je potpuno zaokupio i u tome je uživao. Testosteron se mogao osjetiti u zraku, uzbuđenje je zamjetno raslo, a zavodnički šarm vrcao na sve strane.

„Gledaj i uči, momče”, reče Welsh Mac dok je kredom oštrio štap.Pa, imalo se i što. Samo što on nikad nije uspio savladati tu vještinu. Jer Patty i Will bili

su jedno drugom tjelesno privlačni, a da bi se to dogodilo, morao si, prije svega, biti tjelesno privlačan. Promatrajući događaje za šankom, Ash je uočio sličnosti s dokumentarcem o ponašanju životinja koje se žele pariti. Bilo je dotjerivanja perja, naglašenog pogledavanja, dodirivanja i živahne komunikacije, Will se zavodnički smiješio, a Patty se izvlačila iz odjeće...

Dobro, nije se doslovno izvlačila, ali još desetak minuta, i mogla bi. A bilo je više nego očito da se Will u tom slučaju ne bi bunio.

Poslijepodne je bilo zabavno. Lov na blago pokazao se velikim uspjehom, djeca su se lijepo slagala, sunce je sjalo cijelo poslijepodne i ljudi konačno više nisu užasnuto buljili u Cleo kao da vide Čovjeka Slona. Tko bi poželio više?

„Will nas tu čeka.” Cleo pokaže na auto kad su se zaustavili na parkiralištu ispred lokala.Ali Willa nije bilo. Auto je bio prazan; Hollybush je poslijepodne bio zatvoren, a u vrtu

nije bilo nikoga.„Sigurno je otišao u šetnju. Nazvat ću ga.” Fia izvadi mobitel, odabere broj, a onda

poklopi. „Isključen je.” Podsmješljivo promrmlja: „Kao u dobra stara vremena.”„Žedna sam.” Saskia upita sa stražnjeg sjedala: „Mogu li nešto popiti?”„Meni se piški”, objavi Molly.Rob reče: „Ja sam gladan. Ima li keksa?”

207

„Sve je u redu, nema problema, idemo kod mene.” Cleo izveze auto na cestu. „Pa gdje je Will mogao nestati?”

Ash ih je čuo kad su se zaustavili pred kućom pa ih izađe pozdraviti. „Jeste li se dobro zabavili?”

„Bilo je super!” odgovori Cleo. „Jesi li možda vidio Willa?”Ash je pričekao dok je ona pomogla djeci izaći iz auta i uvela ih u kuću. Izbjegavši Fijin

pogled, on u pola glasa reče: „Otišao je iz lokala s Georgijinom majkom.”Cleo se namršti. „Zašto? Pa on je i ne poznaje.”„Mislim da ju je dosad vjerojatno upoznao”, odvrati Ash. „Ali auto mu je tu, gdje su

mogli otići?”Ash slegne ramenima. „Tom i Georgia jutros su otišli na Motocross u Devon.”Tako ti svega! Cleo u nevjerici zgrabi mobitel i odabere Abbiein kućni broj. Zvonilo je i

zvonilo. „Nitko se ne javlja.”Abbie izađe s djecom opremljenom sokom i keksima pa upita: „Što se događa?”Cleo je izvijesti. „Ali gdje bi drugdje mogli biti? Još si joj ti dala ključ pa sad ne možemo

ući u kuću.”Abbie je pogleda. „Nisam toliko glupa. To je bio ključ od ulaznih vrata. Još imam ovaj

od stražnjeg ulaza.”Will je rekao da će doći po djecu u šest. Sad je bilo šest i trideset. Nije se činilo da djecu

to zabrinjava. Saskia, koja je obožavala Asha, upravo je pokazivala kako on može trčati po vrtu održavajući ravnotežu na jednoj nozi dok mu ona visi s druge ruke. A Molly i Rob ganjali su ih i vikali: „Sad je moj red! Sad sam ja! I ja bih to!”

Cleo donese odluku. Ona i Abbie ostaviše djecu s Fijom i Ashom te se upute prema kući. Kad su stigle, Abbie poviri kroz prozor dnevnog boravka. „Čini se da nema nikoga.”

Cleo pozvoni i pričeka. Ništa. Onda se odmakne od vrata, pogleda gore i opazi nekakvo šuljanje pokraj prozora spavaće sobe. „Netko je gore.”

Abbie uvrijeđeno protisne: „To je naša spavaća soba.”„Možda su provalnici.” Cleo cokne jezikom. „Bolje provjerimo.”One šmugnu okolnom stazom koja je vodila do stražnjeg ulaza u kuću. Abbie otključa

vrata kuhinje, a Cleo uđe za njom. U sudoperu je bilo brdo neopranog suđa, radne plohe nisu bile pobrisane, a u zraku se osjećao metalni, oštri miris alkohola. Cleo preplave sjećanja iz djetinjstva. Osjećala se kao da joj je ponovno deset godina i vraća se kući iz škole pitajući se hoće li tetku Jean naći onesviještenu na kauču.

Gore je Abbie otvorila vrata spavaće sobe, nakon čega ju je zapahnuo golemi val isparavanja džina. Njih dvije zajedno promotriše prizor. Patty Summers bila je potrbuške, i to bez odjeće, izvaljeno je ležala na krevetu i lagano hrkala. Na podu je bila prazna boca džina. Iz zvučnika je treštao Snow Patrol, a po sagu su bile razbacane kokice i komadi odjeće.

Cleo nogom gurne i prevrne Armanijeve bokserice koje su ležale na podu. Naravno, Armani. Will je uvijek volio imati na sebi toaletnu vodu i gaćice iste marke.

Abbie reče: „Gdje je otišao?”Nije trebalo biti genij da bi se pogodilo, jer malo je vjerojatno da se sakrio u jednu od

ladica pokraj kreveta. Cleo, kojoj se uvijek sviđala kazališna farsa, priđe ormaru i slavodobitno ga širom otvori.

208

„U redu. U redu.” Will se, gol, pokrio rukama i opravdavajući tresao glavom. „No, zaspao sam. Samo da se odjenem i doći ću po djecu.”

„Ako si pio, onda nećeš.”„Nisam. Samo sam popio nekoliko pića za ručkom.“ On glavom pokaže na krevet. „Ona

je popila dovoljno za nas oboje.”Njoj se trznu kutovi usana. „Zašto si se sakrio u ormar?”„Čuo sam da se dolje otvaraju vrata. Nisam znao da ste to vi. Mogao je biti neki njezin

tip.”Cleo raspoloženo reče: „Pa, bar si se zabavio. To je najvažnije.”Will je gnjevno pogleda. „Kako ste uopće ušle u kuću?”„Oh, zar nisi znao? Sjećaš se moje sestre?” Cleo pokaže na Abbie. „Pa, ovo je njezina

kuća. I pogodi što? To je njezin krevet.”„O, Bože.” Will problijedi. „Slušaj, nisam znao.” On zavrti glavom. „Upoznao sam je za

ručkom. Potpuna je luđakinja.”„Hej, pazi što govoriš.” Patty se preokrenula i otvorila oči, a onda se pijano nasmiješila i

mahnula prstima. „Što je bilo? Nisam znala da imamo publiku.”A pristizalo ih je još. Dolje se čulo kako netko otključava ulazna vrata, otvara ih i uz

tresak zatvara.„O, Bože!” jaukne Will, koji se i dalje pokrivao rukama. On se okrene Cleo i molećivo

upita: „Mogu li ostati bar malo sam da se odjenem?”„Ne brini se, sve sam to već vidjela.” Cleo se naceri dok je nogom čvrsto stajala na

Armanijevim boksericama. Onda pokaže mali prst i veselo doda: „A rekla sam i sestri sve u vezi s tim.”

„Mama?” Tad su na stubama začuli Georgijine korake. Patty zatrepće i podigne se u polusjedeći položaj pa s očiju umazanih maskarom makne plavu zapetljanu kosu i zaviče glasnije od muzike. „Ej, dušo, dođi gore, tu smo!”

Cleo se sagne, podigne bokserice i hlače te ih dobaci Willu. Onda zajedno s Abbie izađe iz sobe i zatvori vrata upravo kad je Georgia stigla na odmorište stepeništa.

„Što se događa?” Georgia je na Motocrossu izgorjela na suncu i sad ih je obje oprezno promatrala. „Što radite ovdje? Je li pijana?”

Abbie kimne. „Jest, ali dobro je. Dušo, ne ulazi unutra.”„Daj, molim te, pa pričamo o mojoj majci. Misliš li da to već nisam vidjela?”„Znam, ali unutra je još netko s njom.”„Kakva li čuda!” Georgijin je glas bio ravnodušan, no osim ironije, u njemu se mogao

čuti i sram.Vrata spavaće sobe otvore se i Will, koji se odjenuo brzinom svjetlosti, izleti iz nje i

protrči pokraj njih.„Malo je premlad za tebe, mama, ha?” Georgia je stajala na vratima i promatrala svoju

majku, koja jedva da je imala nešto na sebi.Patty razvučeno izvali: „Daj, ne počinji.”Georgia otpuhne i pogleda Abbie. „Oprosti.”„O, dušo, nije...”„Pusti, ja ću razgovarati s njom.” Georgia se držala kruto i govorila odrješito. „Navikla

209

sam na to. Molim te, otiđi.”U prizemlju, na izlasku, one sretnu Toma. A on ih namjerno nije htio pogledati.„Patty je u tvom krevetu.” Abbie si nije mogla pomoći pa doda: „Znači li to da si i ti s

njom spavao?”Tomu se stegne čeljust. „Ne, ja nisam ni s kim spavao. Za razliku od tebe.”„Hajdemo.” Nije bilo vrijeme za još jedno suočavanje pa Cleo izvede sestru kroz vrata.

„Ostavimo ih sada. Moramo se vratiti.”

Fia je promatrala kako se Molly i Rob naganjaju po vrtu s Ashom i Saskijom. Ash je izvikivao naredbe i naganjao ih da se provlače kroz improvizirani poligon. A djeca su oduševljeno vriskala dok im je pomagao u trčanju po zidiću, valjanju po travi između ograde i stabla jabuke, provlačenju ispod drvene stolice i prelaženju preko tegla za cvijeće.

„Moj je red! Moj je red!” ciktala je Molly i hvatala Asha za ruke dok je on jedva stigao spustiti Roba.

Fia se morala nasmijati. Ash je doista znao s njima. Tko bi rekao da će biti tako krasan s djecom?

A onda joj pozornost privuče Will, koji je pristizao krupnim koracima dok su, dvadesetak metara iza njega, išle Cleo i Abbie. Will je izgledao nedvojbeno ljutito.

„Znači, našle su te.” Fia se zapita je li Cleo možda željela da su ona i Will i dalje zajedno.

„Izgleda da jesu, zar ne?” On podigne ruku kako bi ga opazili Rob i Molly. „Hajdemo, vas dvoje. Moramo ići.”

„Tata, kasniš.” Rob je bio ponosan što je upravo naučio reći koliko je sati.„Možemo li još malo ostati?” preklinjala je Molly. „Molim te? Vježbamo boligon.”„Ne, moramo se vratiti.” Will sumnjičavo promotri Asha i obrati se Fiji: „Je li ovo taj

debeli s kojim te vidjela moja majka?”Doista je bio odvratan. A kad se samo sjeti da je bila udana za njega! Fia odvrati: „Da,

baš nam je bilo lijepo te večeri.”Pet minuta poslije, kad je na odlasku izgrlila i izljubila djecu, Will je s Molly i Robom

krenuo preko travnjaka do parkirališta ispred lokala.Ash je gledao za njima. „Da nisu s njim bila djeca, razbio bih mu nos.”Cleo reče: „Ja bih te bodrila.”Fia je cijeli dan snimala fotoaparatom pa dometne: „A ja bih to fotografirala i stavila na

internet.”Samo je Abbie razmišljala o nečemu drugom. Njoj na pameti više nije bio Will pa ona

odsutno reče: „Jadna Georgia.”

210

49. poglavlje

Do utorka navečer ono krasno vrijeme koje ih je poslužilo prošlog vikenda ostalo je samo u blijedom sjećanju. Abbie poviri kroz prozor spavaće sobe i zadrhti kad vidje kakva je kiša lijevala vani dok je hladni vjetar zviždeći lamatao i svijao grane drveća iza kuće. Jadna Cleo, prvi dan nakon povratka na posao morala je voziti u Gatwick auto pun izvršnih upravitelja.

Uhvati je grižnja savjesti jer ona je bar bila na toplom, suhom i udobnom. Zar joj to ne bi trebalo biti dovoljno da bude sretna? Ali nije bilo. Čemer je nije prolazio, postao je neizostavni dio njezina života i znala je da s njom nije zabavno živjeti. A kako se Cleo nosila s njom, to nije mogla znati. Bilo je vrijeme da se sredi i počne misliti na budućnost. Nije se mogla ovako nametati dovijeka. I trebala je naći novi posao.

Abbie u svojem kućnom ogrtaču krene u prizemlje. Skuhat će si čaj, sklupčati se na kauču i naći na televiziji nešto neopterećujuće što će gledati.

Zvono na vratima zazvoni u pola Britanskog talenta. Ludi mađioničar upravo je - tako se činilo - motornom pilom otpilio ruku. Publika je kolektivno užasnuto zinula kad je krv počela šikljati i slijevati se niz pozornicu. A i Abbie je zinula kad je otvorila vrata i ugledala pokisla i vjetrom išibana Desa Kilgoura.

„Abbie? Mogu li ući?”Ona je oklijevala. „Zašto?”„Moram s tobom razgovarati.”„Des, ja ne mislim tako.” Bože, zar joj je došao reći da je još voli? Njoj od tjeskobe

ubrza srce. „Doista, nema se što reći.”„Slušaj, ovo nije kao prošli put. Nema veze s tim.” On zastane, vidno posramljen. „Riječ

je o... nečemu što sam doznao.”Abbie se zaljulja tlo pod nogama. Des je bio duša od čovjeka, nije ga se imala zašto

bojati.„Molim te”, ponovi on.Ona skine zasun i otvori vrata. „Dobro.”S Desove jakne marke Barbour slijevala se kiša i stvarala lokvice na parketu. Abbie

sjedne na kauč, bolje se umota u kućni ogrtač pa upita: „Onda, o čemu se radi?”Des je stajao ispred kamina, s rukama duboko zavučenim u džepove. „Znaš kako si

mislila da je Georgia rekla Tomu za nas.”Nas. Voljela bi da nije upotrebljavao tu riječ. „Morala je biti Georgia. Nitko drugi nije

ništa znao.”

211

„Nije bila ona.” On zavrti glavom, od čega Abbie osjeti mučninu.„Onda, što govoriš? To si bio ti?”„Ne, zaboga!” Des pogođeno reče: „Naravno da to nisam bio ja!”„Tko je onda bio? Tko je napisao onu poruku i stavio je na Tomovo prednje staklo?”„Glynis.”„Što? Glynis iz trgovine?” Ovo nije imalo smisla. Kako je Glynis mogla doznati? To nije

bilo moguće.„Nije njuškala. Jednostavno nas je... čula.”Abbie još nije mogla povjerovati. „I ona ti je to rekla?”„Huw mi je rekao”, odvrati Des. „Rekla mu je to sinoć. A on je večeras došao reći meni,

mislio je da bih trebao znati.”„Ne razumijem kako se to dogodilo.”„Ja sam kriv.” On se od neugode premještao s noge na nogu. „Glynis je radila u trgovini

kad je zazvonio telefon. Podigla je slušalicu i čula naše glasove. Znam, znam kako se to dogodilo”, Des požuri nastaviti, „shvatio sam. Prije nego što si ti onog jutra došla u moj ured, ja sam od kuće pokušavao dobiti Huwa. A kad si se ti pojavila i kad smo počeli razgovarati, zasigurno sam slučajno lupnuo mobitel...” on pokaže kako tapšući se po džepu košulje, gdje ga je uvijek držao, „...i pritisnuo ponovno biranje broja. Glynis se javila i čula nas. Pretpostavljam da je to zvučalo kao da smo pravi ljubavnici. A ona je poprilično konzervativna u vezi s tim, znaš. To ju je šokiralo. Nije željela da ispadne kako uokolo trača, ali je mislila da Tom zaslužuje znati što mu se radi iza leđa.”

„O, Bože.” Abbie protrlja obraz, konačno joj je doprlo do mozga. Imalo je smisla.„Oprosti. Ali morao sam ti reći.” Des prođe prstima kroz svoju tanku crvenkastu kosu. „I

Huw se zbog toga osjeća loše.”„Da. Pa, hvala ti. Sad bar znamo.”Na izlasku iz kuće, Des reče: „Znaš, svima nam nedostaješ na poslu. Ne samo meni. Da

se želiš vratiti, mi bismo te odmah primili.”„Hvala, ali to bi bilo preteško. Ne mogu.” Abbie je znala da je Tom neće primiti natrag,

ali iz praznovjerja nije željela ni pomisliti da se vrati u Kilgour budući da bi on to mogao doznati upravo onda kad bi se možda predomislio.

Drveće je škripalo i povijalo se, a listovi se vrtjeli u zraku poput duhova dok je oko nje bjesnjela oluja. Svi drugi večeras su bili u kućama. Abbien je kišobran bio preokrenut pa ona odustane od njega te pusti da je kiša šiba po licu. Uskoro će stići do svojeg starog doma. Bilo je jedanaest navečer, ali u kući su još gorjela svjetla. I nije važno što je vrijeme bilo očajno, ona neće ući.

A teško da bi je i pozvali unutra.Abbie duboko udahne. Nije ni znala je li Georgia kod kuće. Mogla je biti vani. A samo je

s Georgijom željela razgovarati.Ona osjeti kako joj adrenalin navire žilama. No dobro, to je mogla doznati na samo jedan

način.No Georgia je bila ta koja joj je otvorila vrata, vidno zabezeknuta što je vidi. „Oh. Tata

212

nije kod kuće.”Dobro. „U redu je, tebe sam htjela vidjeti.” Abbie opazi zavoj na Georgijinoj desnoj ruci.Georgia šire otvori vrata, stane ustranu i reče: „Bolje uđi unutra.”„Ne, ovaj, radije ne bih...” Dok je govorila, Abbie odzada pomete nalet vjetra i umalo je

sruši s nogu.Georgia je znala što misli. „Sve je u redu. Ni mama nije tu. Sama sam.”Abbie s olakšanjem dometne: „Dobro onda.”Po dnevnom boravku bilo je obješenog rublja kao nikad dosad. Georgia se trznula od boli

kad je dohvatila glačalo na paru.Hajde, riješimo to prije nego što se vrate Tom i Patty. Abbie odmah počne: „Čuj, došla

sam ti se ispričati. Optužila sam te da si rekla Tomu za... znaš već. Rekla si mi da to nisi napravila, ali nisam ti vjerovala. Sad znam da to nisi bila ti. Pogriješila sam i jako, jako mi je žao.”

Georgia prestane glačati. Oprezno spusti glačalo na njegovo postolje i upita: „Tko je onda rekao?”

Abbie joj je objasnila tko je sastavio anonimno pismo i zašto je bilo napisano. „Pretpostavljam da je Glynis pekla savjest jer je znala da sam mislila da si to ti napravila.” Ona zavrti glavom i stisne svoj slomljeni kišobran. „Eto, tako je bilo. I oprosti.”

„Hvala. Ali trebala si mi vjerovati.” Iako se činilo da je Georgiji laknulo, izgledala je tužno. „Ja sam vrlo iskrena osoba.”

„Znam. I nema ničega gorega nego kad te optuže za nešto što nisi napravila. Zato sam morala doći ovdje i reći ti jer sam se osjećala grozno...” Abbie utihne kad je Georgia pognula glavu, a na dasku za glačanje kapnula suza. Najprije jedna, a onda druga. „Joj, molim te, nemoj plakati. Nisi napravila ništa loše.”

„To baš i nije istina, zar ne?” Georgia podigne bradu i nesigurno počne: „Sve sam pokvarila. Nisam trebala ni doći ovdje. Nije ni čudo da me mrziš, pogledaj što se sve dogodilo otkad sam došla. Uništila sam ti život.”

O, Bože. Abbie je bila prestravljena. „Ma nisi... nisi...”„Jesam.” Georgiji zadrhte usne od napora da ne brizne u plač. „Nisam glupa. Znam kako

ti je. Sve sam upropastila i d-doista mi je žao... da nisam došla ovdje, ti i Tom b-bili biste još zajedno.”

Abbie to više nije mogla podnijeti ni trenutak dulje i ona poleti k njoj. Georgia bolno zarida i sruši joj se u naručje.

„O, dušo, nemoj plakati, ššššš.” Kad ju je privinula u zagrljaj, Abbie se nešto popne u grlu.

„Joj...” Georgia se trzne i izvuče zavijenu ruku.„Oprosti, oprosti.” Abbie ju je htjela pustiti, ali je otkrila da ne može. Georgia se držala

za nju poput male koale. „I ne smiješ kriviti sebe. Ja sam ta koja je pogriješila... ti nisi kriva... o, Bože, sad ću i ja početi... poslušaj me, ti nisi napravila ništa loše.” Sad su njezine suze padale po kosi kćeri koju nikad nije imala. Mazila je Georgiju po svilenkastoj kosi i tapšala je kao malo dijete. „Nemoj plakati. Bože, na što nalikujemo? Što će ti mama reći ako sad dođe?”

„Neće doći. Ona je u Portugalu.”„Što?”

213

Georgia šmrkne i obriše mokre obraze. „Mama mi je i volim je, ali živjeti s njom je noćna mora. Rekla sam joj da mora otići.”

„Vratila se u Portugal? Ali, mislila sam da ju je momak izbacio iz kuće.”„Ted ju je izbacio. On joj je bio posljednji. Sad je opet s Christianom, s njim je bila prije

Teda.”Abbie je hvatala konce. „A gdje ti je tata?”„Otišao je raditi u Bournemouth pa će tamo ostati nekoliko dana. Večeras sam sama.”„A što ti je s rukom? Što se dogodilo?”„Opekla sam se glačalom.”„Daj da vidim.”Georgia nevoljko skine zavoj.„Uh!” Abbie se lecne kad vidje svježu trokutastu opeklinu na njezinu dlanu.„Znam. Glačalo mi je poletjelo u zrak, a ja sam ga htjela uhvatiti.” Georgia

podsmješljivo doda: „Eto koliko sam pametna.”„Pa kako ga sad uopće možeš držati?” To ju je sigurno užasno boljelo.Georgia pokaže na vreće rublja. „Eto kako. Sve to mora biti izglačano, ne mogu

iznevjeriti ljude. Uzela sam slobodno nedjeljno poslijepodne kako bih izašla s tatom pa sam jučer glačala osamnaest sati bez prestanka. I još nisam sve nadoknadila.”

Boljelo ju je, bila je blijeda, emocionalno iscijeđena i fizički iscrpljena. Abbie reče: „O, dušo, pogledaj se.” I skine kaput.

„Ma u redu je, ne moraš mi pomagati.” Georgiji se oči opet napune suzama kad je vidjela da Abbie zavrće rukave.

„Znam da ne moram. Ali želim.” Abbie se nasmiješi djevojci koju bi s takvim ponosom zvala svojom kćeri. „I radit ću koliko god treba. Ako želiš napraviti nešto korisno, možeš pristaviti čajnik. Rado bih popila čaj.”

214

50. poglavlje

„Bok, možeš li skoknuti ovamo? Imam nešto za tebe, željela bih ti zahvaliti za ono neku večer.”

„O, dušo, nisi trebala.” Abbie se rastopila na zvuk Georgijina glasa, bilo je tako lijepo čuti je opet veselu. „Ne moraš mi kupovati darove.”

„Ha, sad je malo kasno. Dovezla sam ga kombijem”, reče Georgia, „Ali pretežak je da bih ga podigla sama.”

Je li joj kupila lovorovo drvo u loncu, vrtni stol, golemu vazu ili glinenog krokodila u prirodnoj veličini? Kad je bila riječ o Georgiji, tko je mogao znati? Abbie je stigla pred kuću, a kad je podigla ruku prema zvonu, otvore se vrata i zagrli je Georgia.

„Zdravo, moram ići! Tvoj dar je u dnevnom boravku... nadam se da će ti se svidjeti!”I ode. Kombi odjuri niz ulicu, a Abbie se koljena pretvore u špagete. Jer njezin dar više

nije bio u dnevnom boravku. Maknuo se u predsoblje.„Moja mi je kći održala dobru lekciju”, počne Tom. „I objasnila mi je neke stvari za koje

sam trebao biti dovoljno odrastao da ih i sam shvatim.”Abbie je srce bilo u ustima. A ni Tomu glas nije bio sasvim postojan. Nije bio u

prašnjavoj radnoj odjeći, nego je odjenuo čiste traperice i košulju na zelene i plave pruge koju mu je ona kupila za Božić. Po držanju ramena vidjela je da mu je neugodno, nikad mu nije bilo lako pričati o svojim osjećajima. Abbie slabašno izusti: „Koje stvari?”

„Oh, ne znam...” Tom oblizne usne i zagleda se u strop. „To da mi strahovito nedostaješ i da te volim i da mi je ovih nekoliko posljednjih tjedana bilo najnesretnije u životu...” Sad kad je počeo, riječi su samo navirale. „I da mogu nastaviti biti ponosan i nesretan ili pak prijeći preko onog što se dogodilo, ne osvrtati se na to i reći ti da bez tebe ne želim živjeti. Jer te druge stvari nisu važne, to je bila pogreška i samo želim da nam opet bude kao prije.” On zatrese glavom. „Pretjerano sam reagirao. Rekao sam ti da ti ne mogu oprostiti, ali time sam samo naudio sebi. I otad sam o tome razmišljao i razmišljao. Znao sam da to moram riješiti, ali tek me je Georgia privela pameti te sam shvatio da to moram napraviti sada. Samo me je moj glupi ponos priječio u tome.” Tu je Tomu od ganuća napukao glas. „Bio sam idiot, žao mi je, i možda sam predugo čekao jer sam mislio da ti možda uživaš u svakoj minuti svojeg novog samačkog života. Ali ja te toliko volim, zaista je tako. I ako se želiš vratiti, učinila bi me najsretnijim čovjekom na svijetu.”

Abbie se drhtavo nasmiješi. Evo zašto je sve svoje odrasle godine provela voleći njega. Tom je bio iskren, dosljedan, odan i čvrst. Možda je teško izražavao svoje osjećaje, ali zato su

215

prigode kad bi to napravio bile još posebnije. Skupljenog grla, ona upita: „Jesi li siguran?”„Siguran sam.” On kimne dok ju je neprekidno gledao. „A usrećit ćeš i Georgiju.”Zar se ovo doista događalo? Ona mu se baci u zagrljaj, a ovaj se put Tomove oči

zacakliše suzama. Tomu, koji nikad nije plakao.„I meni je žao. Voljela bih da se to nije dogodilo, ali jest. Bila sam luda od jada i

napravila sam užasnu pogrešku. Ali nisam spavala s Desom Kilgourom, kunem ti se da nisam...”

„Šššš, u redu je, vjerujem ti. Samo želim da se vratiš.”Abbie se od radosti vrtjelo u glavi. Ona ga poljubi. „Tako si mi nedostajao. Želim se

vratiti više od svega.”On je stisne preplavljen osjećajima. „Dobro. Ali ovdje će biti nekih promjena.”Je li donosio zakon? Hoće li biti pravila?. Abbie iznenađeno upita: „Kakvih?”Tom zakorači malo unazad i povede je do ulaza u dnevni boravak. „Pogledaj.

Primjećuješ li da je nešto drugačije?”Što je bilo drugačije? I tad ona opazi. O, mili Bože! Nije bilo obješene odjeće, ni

pretrpanih vreća, ni daske za glačanje ispred televizora. Soba je bila vraćena u svoje uredno, nezakrčeno stanje kakvo je bilo prije Georgijina dolaska. Izgledala je tako prazno...

Abbie srce poskoči od straha. Prva joj je reakcija bila prestravljenost. O, ne, ovo je posljednje što je htjela. „Zar Georgia odlazi? Zar se iseljava?”

Tom je oprezno pogleda. „Bi li pomoglo da je tako?”„Ne! Ne želim da ode!”On se opusti i nasmiješi. „Onda je sve u redu. Ne ide nigdje.“Abbie pokaže uokolo po sobi. „Pa gdje je onda... sve?”„Znaš kakva je Georgia, ne sjedi besposlena. Jedan od njezinih klijenata vodi agenciju za

oglašavanje u Cheltenhamu. Ponudio joj je posao na recepciji. A ona je zaposlila Ethel i Myrtle Mason, koje će odsad glačati u svojim kućama. Ona će se pobrinuti za skupljanje i dostavljanje rublja, prije i poslije posla. I to je to, sve je riješeno. Vratila nam se naša kuća.”

„Meni se vratio moj muž.” Abbie ga pomiluje po dragom i, oh, tako poznatom licu.„A meni se vratila moja divna žena.” Tom je poljubi, pa onda još jedanput, i reče: „Eto,

to ja zovem postignućem.”Sat poslije, Abbie zazvoni mobitel. Kad je vidjela tko je zove, ona se nasmiješi i javi:

„Bok!”„Ja sam čekala i čekala, a sad više ne mogu čekati ni sekundu dulje. Onda?” zahtijevala

je Georgia.Strpljenje joj nikad nije bilo vrlina.Abbie reče: „Kad dolaziš kući i što bi voljela za večeru?” „Jupi! Je li sad sve doista u

redu?”„Više nego u redu. Zahvaljujući tebi. Što kažeš na pečeno pile?”„Da, molim! S hrpom pečenih krumpira. I možeš li nadjev pripremiti zasebno? Jer...”„U redu je, znam.” Abbie je shvatila da je to što je osjećala bila bezuvjetna ljubav.

Njezinoj sreći nije bilo kraja. Stišćući Tomovu ruku, ona reče u mobitel: „Jer nadjev je uvijek bolji kad je hrskav.”To je bilo kao da si stigao na Cabot Circus i krenuo u veliku kupnju do besvijesti, a onda

216

otkrio da su sve trgovine zatvorene. Fia je bila uključila radio očekujući da će čuti Asha i sad nije mogla vjerovati da sluša glas nekog potpunog stranca.

Je li netko promijenio stanicu dok nje nije bilo, a da joj ništa nije rekao? Ne, još je bila na frekvenciji BWR-a. Za Boga miloga, tko je bio ovaj čovjek koji je brbljao o redovima u samoposlugama? Nije čak bio ni smiješan! Što je on radio u Ashovoj emisiji? I kako se samo usudio?

Je li bilo čudno to što se osjećala tako uvrijeđeno i uzrujano? Ah, što je, tu je. Fia nastavi slušati i tada uzurpator srdačno objavi: „A za vas koji ste se tek uključili, veliki pozdrav od mene. Ja sam Max Margason i jutros zamjenjujem Asha. Jadni stari Ash izgubio je glas. Je li ga potražio ispod kauča, e to želim znati, ha, ha, ha! Kad ja izgubim ključeve od auta, obično ih tamo nađem.”

Bože, kako je gnjavio! Ali sad je bar znala što se dogodiloAshu. Laringitis, nešto što si nijedan radijski voditelj ne bi poželio. Jadničak, valjda se nije osjećao jako loše. Možda svrati poslije ručka da vidi treba li mu što.

„Osim ako se ne pretvara da je bolestan”, nastavi baljezgati Max. „Ha, Megan? To bi moglo biti. Možda se sinoć ludo proveo, upoznao mlado i lijepo djevojče i... oh, jutros mu se nije ustajalo, ha, ha, ha!”

Ma kako se to usudio reći? Koji idiot, koji naporni i dosadni klipan! Fiji nikad prije nije došlo da nekome opali takvu šamarčinu.

Kad je u vrijeme ručka izašla iz kuhinje, Fia se prenerazila vidjevši Asha koji je sjedio za šankom. Znači, ipak nije bio bolestan. Je li onda lagao pretpostavljenima na radio-stanici? Je li doista glumio da je bolestan jer je veselo potrošio prošlu noć? I što je bilo još važnije, s kim ju je proveo?

„Bok.” Nije osjećala... baš ljubomoru. Samo je, eto, doista morala znati.Ash podigne pogled i za pozdrav mahne prstima. Svjetla mu je kosa još bila razbarušena

i mokra od tuširanja. Na sebi je imao pamučnu majicu na plave i bijele pruge, navučenu preko bijele majice kratkih rukava, i izblijedjele traperice. On joj mahne da mu priđe, a onda nešto naškraba na kričavo ružičastom bloku papirića za lijepljenje: Laringitis! Bok!

Oh, koje olakšanje. Fia je znala da je nacerena od uha do uha, ali nije si mogla pomoći. Bilo joj je drago što mu se sinoć nije posrećilo i što nije lagao.

„Znam. Jutros sam na radiju čula onog drugog tipa.”Ash podigne obrvu i napiše: On je seronja.„Možeš to ponoviti.”On otkine papirić i na sljedećem napiše: On je seronja.Fia se smijala. „Mislila sam da si kod kuće, u krevetu. Kako se osjećaš?”Ash naškraba: Dobro! Samo sam ostao bez glasa. Bio kod liječnika, rekao mi da ga

potpuno odmaram.„Jadan ti.”Ash je nije gledao, nego se koncentrirao na pisanje sljedeće poruke: Kad si počela slušati

moju emisiju???S obzirom na to da je njemu pogled bio prikovan za blokić, ona se nije morala crvenjeti.

217

„O, pa ima već. Sviđa mi se. Klasičnu glazbu mogu slušati kasnije tijekom dana. Ti i Megan me nasmijavate.”

Dok je pisao sljedeću poruku, ona primijeti da mu se vrat crveni. Možda nije znao da ima temperaturu. Fia je gledala dok je pisao: Odlično! Ali ja sam smješniji od Megan.

„To ne treba ni reći.”Ash se lagano nasmiješi i napiše: Zato to nisam rekao.„Jesi li gladan? Boli li te dok jedeš?”On najprije kimne pa odmahne glavom.„Onda si za...” Fia pokaže na ploču na kojoj je kredom bila napisana današnja ponuda.Ash kažiprstima napravi rogove.„Pile.”On je pogleda.„Oprosti. Govedina. Dobro, salata ili curry?”Ash žustro zamaše rukom ispred usta.Ona se nasmiješi i uto mu zazvoni mobitel. „Stiže odmah. Želiš li da se javim za tebe?”On pogleda tko ga zove, zavrti glavom i napiše: To je samo moj agent.Deset minuta poslije, kad se vratila s curryjem, ona zatekne Asha kako zamišljeno i

odsutno bulji.„Je li sve u redu?”On zastane, a onda joj smrknuto gurne mobitel pokazujući joj da posluša poruku.Ma kakvi zaokupljen, bio je preneražen. Je li netko umro? Je li dobio otkaz? Fia spusti

tanjur s govedinom Madras i dohvati mobitel.„Ash? Slušaj, mali, kontaktirali su nas iz KLC-a. Upravo me nazvao glavni upravitelj, on

je tvoj veliki obožavatelj. On bi volio da sjedneš u zrakoplov i dođeš tamo, upoznaš ekipu, vidiš kako ti se čini mjesto.” Ashov je agent imao ozbiljan, prodoran, menadžerski glas kojim je vješto obrađivao svoje klijente. Od njegovih riječi Fiji se niz kralježnicu spuštala jeza. „Ali oni žele baš tebe, tako da je to gotovo riješeno. I novac je odličan. Onda, što kažeš? Ovo je doista nešto, ha? Rekao sam ti da je vrijedilo pokušati. Mali, nazovi me. Vidimo se!”

Fia isključi mobitel i proguta knedlu. „Uuu. To zvuči... sjajno. Gdje je KLC?”Gledala je u papirić dok je on pisao: Sydney.„U Australiji?” Glupo pitanje. Pa već je znala koliko je oduševljenih australskih

obožavatelja imao, nisu prestajali slati emailove u emisiju. Ash je govorio da su oni njegova Oposumska koalicija.

On kimne.Bože, Australija. Drugi kraj svijeta. Ona zaprepašteno progovori: „Nisam znala da si

razmišljao o odlasku u inozemstvo.”On bespomoćno slegne ramenima.„Pa, bravo za tebe. Sydney. Uuu.” No ovo je već postajalo glupo, morala je prestati

govoriti uuu. Fia se s mukom nasmiješi. „Plaža Bondi. Roštilji. Pivo... pa sve ono sunce...” O, Bože, što to govori, gotovo ga je gurala u zrakoplov.

Pridruži im se Deborah. „Fia, ovi za stolom tri spremni su naručiti. Želiš li da ja to obavim?”

Je li željela? Fia nije znala ni sama. Znala je samo da ju je obuzeo čudan, panični strah od

218

kojeg je bila na rubu suza.Daj, saberi se. Ona Deborah odmahne glavom. „Ne... ne, u redu je, sad ću se pobrinuti za

njih.”Valjda će joj to dobro doći da ne napravi od sebe najveću budalu usred lokala, i ne

znajući zapravo zašto.

219

51. poglavlje

Nekad nas snovi tako obrlate da povjerujemo da su stvarni. No ima i drugih slučajeva kad nam život odjednom, iz čista mira, postane tako nevjerojatan da se zapitamo je li možda ipak sanjamo.

Cleo je gledala u Fiju, koja je upravo dotrčala travnjakom. Bilo je devet sati ujutro, vedro i sunčano, i ona je prala crveni Bentley kojim je poslije morala otići po bračni par koji je slavio zlatni pir. Ona zatvori vodu.

„Oprosti, možeš li ponoviti?”„Ne želim da se Ash odseli u Australiju. Ne želim da ode.” Onako bez daha i na rubu

očaja, Fia provali: „Doista mi se sviđa, ali on je prema meni uvijek bio čudan... nisam znala što sam mu skrivila, ali on me očito nije mogao podnijeti, no onda se nešto promijenilo i činio se drukčijim, a poslije sam se i ja počela osjećati drukčije, ali sve je to tako čudno i zbunjujuće, i sad se još uvalila ta Australija, a ja se tako bojim...”

Mila majko! Cleo je bila zapanjena, nikad još nije vidjela Fiju u takvu stanju. „Što želiš da napravim?”

„O, Bože.” Fia provuče prste kroz kosu. „Pretpostavljam da sam te došla pitati je li ti što rekao.”

„Za Australiju?”„Za mene! Pitam te je li ti rekao da mu se doista ne sviđam.” Ona zastane tresući glavom.

„Ili ako misliš da mu se, u biti, možda malo sviđam... znaš, bar malo da se mogu za nešto uhvatiti.”

Cleo je ozbiljno promotri i zamijeti nepočešljanu plavu kosu, lice bez šminke, određenu uznemirenost. „Nije ni jedno od toga.”

„Oh. Oh.”„Nije da mu se ne sviđaš.”„O?” U Fijinim očima zasvijetli nada.„I nije da mu se malo sviđaš.”„O.” Fiji se objese ramena. „Dobro.”„Jako mu se sviđaš.”Nju preplavi zbunjenost. „Što?”Doista, kako neki ljudi mogu biti tako slijepi? Cleo reče: „Mislila sam da znaš! Bilo je

tako očito, mislila sam da si shvatila i iz pristojnosti se pretvarala da nisi ništa opazila.”Fia se zabezekne. „Ignorirao me je! Jedva mi se obratio. Većinu vremena nije me htio ni

220

pogledati!”„Hej?” Cleo je pogleda s upitnicima u očima. „Tako se ponašaju sramežljivi ljudi.”„Sramežljivi?” Fia u nevjerici poklopi rukom usta. „Jedanput je na radiju rekao da je

sramežljiv. Mislila sam da se šali.”„Aha.” Cleo se naceri i zavrti glavom. „Ash se u tebe zatreskao do ušiju čim te je vidio.

Predložila sam mu da ti ja kažem, ali je priprijetio da će me isjeći na komadiće. A da budem iskrena, nikad nisam ni na trenutak pomislila da bi ti se on mogao svidjeti. Samo te je Johnny zanimao.”

„Možda i jest, u početku. Ali neke se stvari nikada neće dogoditi, zar ne?” Fia slegne ramenima i bez po muke odbaci tu ideju. „Nego, zaboravi sad to. Pričajmo o Ashu. Što da radim?”

Cleo poželi da se i ona može tako zaljubiti u nekog drugog i otpisati Johnnyja s istom lakoćom kao Fia. Nažalost, činilo se da joj je zauvijek zapeo u glavi. Ali zanemarimo sad to, ako je postojao netko tko je u ljubavi prolazio gore nego ona, onda je to bio Ash. Ovo su za njega bile zapanjujuće vijesti.

„Lako je. Samo mu reci.”„O, Bože, moje srce. Ne znam mogu li to.” Fia od same pomisli zadrhti i stavi ruku na

grudi. „Posljednja dva dana nije dolazio u lokal. A ja večeras radim... slušaj, bi li mu ti mogla reći?”

„Što, ti se doista sviđaš mojoj prijateljici? Pomalo tinejdžerski, nije li?” Cleo napravi grimasu. „Bilo bi mnogo bolje da to napraviš ti.”

Fia se činila kao da je na rubu živaca. Oklijevala je i vrtjela ručkom sata. „Stvar je u tome što mislim da ne mogu. Možda da malo pričekam. Do vikenda možda...”

Pa kako su ljudi to mogli raditi, kako? Cleo, koja nije nikad odugovlačila, barem kad je bila riječ o dobrim vijestima, poviče: „Ovo je nešto divno! Ne pričamo o ispunjavanju formulara za povrat poreza. Trebaš mu reći odmah sad!”

„Znam, ali sve mi je ovo nekako naglo.” Fia je isprekidano disala i uzmicala. „Moram razmisliti kako bih mu to rekla.”

Aha, sad je bilo dosta zavlačenja. Svakako ju je trebalo gurnuti nogom u dupe. Cleo je brzo razmišljala pa reče: „Ali ti si ne možeš dopustiti čekanje. Jer će do tada već biti kasno. Moraš to napraviti sada.”

Fiji se rašire zjenice. „Zašto?”„Jer on da je otkaz, zar nisi znala?” Cleo zavrti glavom i iza leđa prekriži prste. „Jučer mi

je rekao da nema razloga za ostanak i da može otići u Australiju. A je li ti rekao za svojeg pretpostavljenog?”

„Ne, što je s njim?”„Njih dvojica se ne podnose! I Ash će ujutro dati otkaz u eteru... sam Bog zna što će

reći.”„Danas će to napraviti?” Fiji se od šoka osulo grlo.„Na kraju emisije. Rekao mi je da želi olakšati dušu i ispričati kako se vodila

radiostanica. Rekla sam mu da će time izazvati sve moguće nevolje, ali Asha nije briga jer on ionako odlazi.” Cleo ostade bez daha. Bože, bila je odlična.

Fia pogleda na sat. „Sad je devet i deset. O, ne, moraš ga zaustaviti!”

221

„Ti ga moraš zaustaviti”, otpovrne Cleo.„Kako?”„Nazovi ga. Sada.”„O, Bože, ne, ne mogu. Na telefon?” Fia silovito zatrese glavom. „Ne dolazi u obzir.”Cleo spusti crijevo za polijevanje i dobro je odmjeri. Onda iz džepa traperica izvadi svoj

mobitel. Naposljetku reče odlučnim, ali ljubaznim glasom: „Ako ga ne želiš izgubiti, onda doista nemaš izbora.”

Fia se uspaniči, a onda popusti i prestravljeno prošapće: „Dobro onda.”Haaa!U kući joj je Cleo pokazala da sjedne na kauč. Onda je odabrala broj radiostanice i

zatražila Megan. Poziv je bio preusmjeren za manje od minute.„Megan? Bok, ovdje Cleo Quinn. Slušaj, jesi li ikad željela biti dobra vila?”Megan je u emisiji inače čitala prometne i vremenske izvještaje, a Ashu je bila kao desna

ruka, uvijek raspoložena za zabavu. „Bok, Cleo! Misliš, s čarobnim štapićem i tijarom? Uvijek!”

„Slušaj, nemoj reći Ashu tko zove, ali ovdje je sa mnom prijateljica koja mu mora reći nešto vrlo važno . I samo da ti kažem, bit će dobro.”

„Je li?” Megan se odmah zainteresirala. „Ooo, daj mi neki znak.”„Ne mogu, bit će bolje ako bude iznenađenje, ali obećavam ti, svidjet će ti se. Onda,

možeš li je pustiti u eter nakon sljedeće pjesme?”Fia panično zacvili. „Neću to reći na radiju! Mogu li samo razgovarati s njim izvan

etera?”„Ne, jer je na mojem telefonu pokvaren zvučnik pa ne bih mogla čuti što se događa na

drugom kraju linije. A ovako”, Cleo joj veselo objasni, „mogu!”„Zar se to ona čuje u pozadini?” upita Megan. „Kako se zove?”„O, Bože”, zavapi Fia. „Nemoj joj reći kako se zovem.” „Fia.”„O, ne, ja ovo ne mogu. Nije dobro, muka mi je, jednostavno ne mogu.”„O, Fia.” Megan je zvučala kao da joj je stvar postala još zanimljivija. „Ona koja

priprema jela u lokalu? Ash uvijek priča o njoj.”„To je zato što je potajno zaljuuuubljen u nju.” Cleo Fiji dobaci veliki osmijeh pa reče:

„Ali to još nitko ne zna.”„Aleluja, to volim čuti.” Megan, koju je Ash cijelo vrijeme nemilosrdno zadirkivao,

oduševljeno usklikne: „To će mi nadoknaditi ono kad je svima rekao da sam se rodila s malim penisom. Djevojko, napravimo to! Daj joj slušalicu!”

Fiji su dlanovi bili skliski od znoja. Bila je paralizirana od straha i gotovo joj je ispala slušalica kad ju joj je Cleo dodala. Kako to da joj se ovo događalo?

„Slušaj”, ohrabrujuće joj se obrati Cleo, „ovako je lakše nego da mu to ideš reći u lice.”Ali Fia ju je jedva čula jer joj je u drugo uho govorila Megan: „Fia? Bok, o tebi sam se

naslušala. Čuj, pustit ću te u eter kad završi ova pjesma koja sad svira. Ti samo reci to što imaš reći Ashu, ali neka bude pristojno, u redu? I nemoj se slušati na radiju jer emitiranje kasni dvije sekunde i samo ćeš se zbuniti.”

Fia promuklo izusti: „Dobro.” Je li mogla biti zbunjenija nego što je već bila? Činilo joj se da doživljava izvantjelesno iskustvo. Ona pogleda Cleo, koja je petljala s tipkom za

222

podešavanje na svojem starom radiju, pa odmahne glavom i reče: „Ne može ovdje biti uključen. A ja ne mogu ovo napraviti dok me ti slušaš. Odnesi ga u kuhinju.” Nije mogla podnijeti da je Cleo gleda dok od sebe možda pravi međunarodni predmet izrugivanja.

Tada je pjesma koja je svirala na radiju završila i Fia u uhu začuje kako Megan najavljuje: „Ovo je bila Leona Lewis i njezin novi singl, a sad na liniji imamo misteriozni poziv za našeg Asha. Želim da svi vi koji ste s nama obratite pozornost na ovo jer pouzdano znam da će biti vrijedno slušanja.”

223

52. poglavlje

„Ma, što je ovo?” negodovao je Ash. „Nekakva namještaljka? Nije valjda opet onaj lajavi psihijatar koji zove iz Arizone da bi mi rekao...”

„Nije psihijatar”, prekine ga Megan. „Riječ je o dami imenom Fia, vjerujem da je poznaješ. Bok, Fia! Ooo, upravo mogu svima poručiti da je Ash u licu poprimio vrlo zanimljivu nijansu ružičaste!”

„Bok! Ja sam.” Fia je otkrila da su joj usta sposobna proizvoditi riječi, iako joj je mozak bio kao da ga je netko izmiksao u miješalici.

„Fia?” Ash je zvučao zabezeknuto.Dobro. Fia zatvori oči, morala je ovo napraviti, jednostavno je morala. Ne misli sad o

tome tko bi te još mogao čuti. Sad su bili samo njih dvoje. Ona pročisti grlo i počne: „Riječ je o tome da mi je... netko upravo rekao da, mmm, ti se možda, mmm, ja jako sviđam. I ja sam se zapitala je li to istina. Jer ako jest, samo sam htjela da znaš da ja to isto osjećam za tebe, a ovo ti sad govorim ako bi se zbog toga možda predomislio vezano za Australiju.”

„Australiju...” Ash ponovi za njom kao u transu.Sad nije mogla odustati. Počela je i završit će. „Tako, eto, ja ne želim da odeš.”Ash zbunjeno upita: „Zašto ne?”Fia odlijepi jezik s nepca. „Jer bi mi nedostajao. Ne mogu vjerovati da ovo govorim na

radiju. A ako ćeš prihvatiti posao u Sydneyju jer je to ono što želiš najviše na svijetu, onda u redu. Jednostavno zaboravi da se išta od ovog dogodilo. Ali, ako ti to išta mijenja, želim da znaš da bi mi bilo drago ako odlučiš ostati ovdje... jer mi se doista, doista sviđaš. Jako.”

„Oprosti, ali ovo da ti se sviđam”, počne Ash, „volio bih još jedanput provjeriti. Ne govoriš o platonskom sviđanju u smislu da smo samo dobri prijatelji?”

Fia duboko udahne. „Ne, zasigurno nije platonski.”O nebesa, sad je to doista rekla.Ash pročisti grlo i zapita dubokim glasom: „Fia? Je li to istina?”Kao da bi radila ovo da nije bilo istina. „Da, istina je.”„Bože, ne mogu vjerovati.”Nju iz čista mira obuzme smijeh. „Ne mogu ni ja!”„Ovo je... sjajno.”„Znam. Doista ti se sviđam?”„Da. O, da. Nemaš pojma koliko.”„Ideš li u Australiju?”

224

„Ne, ne, ne. Ima već nekoliko dana da sam ih nazvao i rekao da neću prihvatiti posao.”Fia poskoči i propenta: „Nekoliko dana? Ali ja sam mislila da ti danas daješ otkaz...

mislim...”Vrata kuhinje širom se otvore, mjehur mašte prsne, a ona tresne u realnost. Cleo poviri

glavom i veselo dobaci: „Joj, oprosti! To sam izmislila!”„Što? Zašto?”„He-ej? Jer u protivnome ti ovo ne bi napravila!”Fia primijeti da su na drugom kraju linije Megan i ostali iz studija već počeli zviždati i

navijati. Megan je ushićeno dojavljivala: „Svijete moj, trebali biste vidjeti koliko nam e-pošte i poruka stiže, ova konzola svijetli kao svemirski brod iz Zvjezdanih stazal”

„Slušaj, moram završiti emisiju”, reče Ash, „i onda dolazim kući. Mogu stići za jedan sat. Gdje ćeš biti?”

O, Bože, bila je tako sretna. Koje jutro, a još nije bilo ni gotovo! Fia se samo smješkala kao blesava pa radosno odvrati: „Bit ću ovdje i čekati te!”

U Channings Hillu Abbie i Georgia u tišini su odslušale ostatak emisije, a onda je Abbie isključila radio. „Dušo, je Ii te ovo uzrujalo? Znam koliko ti se sviđao.”

Georgia je uzduž tanjura prstom pritiskala i pomno skupljala mrvice pitajući se kako se osjećala. Znači, to je bilo to, Fia iz lokala zaljubljena je u Asha. A ispalo je i da je Ash već mjesecima potajno zaljubljen u nju. I sad su bili par, toliko zaluđeni jedno drugim da se to gotovo moglo osjetiti preko radiovalova.

Za razliku od toga, Ash je mogao biti njezin tip, ali ona, iz ovog ili onog razloga, nije bila njegov.

Pa svatko bi bio razočaran, zar ne? Ali stvar je u tome da ona nije bila kriva. On nije htio spavati s njom ne zato što je bila neprivlačna i potpuno odbojna nego jednostavno zato što ona nije bila Fia Newman.

Što je, zapravo, bilo vrlo utješno znati.„Sviđao mi se. Ali nije smak svijeta.” Georgia slegne ramenima i zabaci kosu. „Ash je

imao priliku i propustio ju je.”Abbie je na putu do sudopera privrženo stisne za rame. „Ne daj da te to oneraspoloži. Ti

si prekrasna djevojka i naći ćeš nekoga drugoga. On je na gubitku.”Georgia se nasmiješi i opusti. Ove je godine dosad već imala novi dom, novu obitelj i

dva nova posla, čime bi vjerojatno svatko bio zadovoljan. Naglas, ona vedro dobaci: „Pa, da.”

Kad je Ash petnaest minuta poslije stigao kući, Fia ga je čekala pred kućom. Njemu je srce odmah zalupalo čim ju je vidio kako stoji u sivoj majici i suknji dok joj je zlatnosmeđu kosu podizao jutarnji povjetarac.

U nešto manje romantičnom izdanju, pred kućom je bila i Cleo. Izgledala je nevjerojatno zadovoljna sobom. Sad će je se naslušati, bar neko vrijeme. Bila je noćna mora kad je znala da je napravila nešto dobro.

Ash izađe iz auta, pokaže na njezina otvorena vrata i reče: „U kuću!”„Baš si nekakav.” Cleo slavodobitno doda: „Ovo je sve zahvaljujući meni, samo da

225

znaš.”„Svejedno. Bok.”Začudo, Cleo nestane kroz vrata. On se opet usredotoči na Fiju. Njezine su se medne oči

sjale. Ashu se glas lomio od ganutosti. „Lijepa si.”Fia se vidno opusti. Osmijeh od uha do uha nije mogla spriječiti. Onda bez oklijevanja

krene prema njemu i poljubi ga u usta. O, Bože, ovo je bilo fantastično... usne su joj bile tople i meke... naslanjala se tijelom na njega... I, kao magičnim štapićem, on otkrije da se sva ona mučna sramežljivost istopila. Više je nije bilo, nije mu paralizirala mozak i činila da gotovo ne može misliti, a kamoli govoriti. Ash ju je još držao kad se odmaknuo i upitao: „Ne žalim se, ali što te je ponukalo?”

„Nisi došao u lokal”, odgovori Fia. „Prošla su tri dana otkad si dobio onu poruku od agenta. Prošle noći nisam mogla spavati jer sam razmišljala o tebi. I onda sam jutros došla ovdje vidjeti Cleo, a ona mi je rekla da odlaziš u Australiju.”

„O.” Kako li je samo pogodio da je iza toga stajala Cleo?„Sve mi je rekla, kako ćeš dati otkaz u eteru na kraju današnje emisije i reći svojem šefu

što doista misliš o njemu.” Fia odmahne glavom. „Shvatila sam da te moram zaustaviti prije nego što to napraviš. Samo nisam znala da je ona cijelu priču izmislila.”

Ash je pomiluje po licu. Koža joj je bila poput svile. „Divna si.”Fia ga čvrsto obgrli. „A s obzirom na to da je, izgleda, uspjelo, pretpostavljam da se ne

mogu jako ljutiti na nju. Reci mi zašto si odustao od Australije?”On je vragolasto pogleda. „Zar me doista možeš zamisliti na plaži Bondi? Milijun

potamnjelih sportskih tijela i jedan nasukani kit?”„Prestani. Nisi debeo. Dobro”, ispravi se Fia, „malo si debeo. Ali meni se to sviđa. Ti si

ti.” Ona mu rukom prijeđe preko majice. „I zasigurno nisi kit.”„Nikad neću imati izražene trbušne mišiće”, reče Ash.„Moj ih je muž imao. I nisu ništa osobito. Nisu čak ni udobni, nego kvrgavi i tvrdi kao

kamen.”Ash se nasmiješi. „Onda je to riješena stvar, sad ih sigurno ne želim.”Tad ju je uzeo za ruku i poveo stazom u kuću. Pravi razlog zašto nije ozbiljno razmišljao

o poslu u Sydneyju krio se u činjenici da je Fia bila tu. Ali to će joj reći poslije.Sad su imali važnijeg posla.

226

53. poglavlje

„Bok, ja sam.” Čim mu je s druge strane žice začula glas, Cleo želudac, kao i obično, propadne u pete. „Čuj, zamolio bih te veliku uslugu.”

Cleo je oklijevala. Je li uopće željela Johnnyju napraviti ikakvu uslugu? Otkad su se prošlog tjedna on i Honor nakon sprovoda vratili iz Norfolka, moglo ih se vidjeti u dolascima i odlascima. U jučerašnjem izdanju Daily Maila bila je fotografija njih dvoje kako dolaze na reviju visoke mode u Knightsbridgeu. Honor je izgledala sjajno u kričavo crvenoj nabranoj haljini u stilu morske sirene, koja je isticala njezine prepoznatljive obline. Johnny je nosio dizajnersko odijelo. Pisalo je da je Honor rekla: „Žrtvovanje? Kakvo žrtvovanje? Samo je ljubav bitna i u životu nisam bila sretnija.“

I tako je Cleo, kad je pročitala cijeli članak, doznala da je Honor Donaklson odbila multimilijunski ugovor za veliku kozmetičku kampanju jer bi onda morala raditi u Venezueli i tri mjeseca biti daleko od Johnnyja. Honor je svoju odluku objasnila riječima: „Posljednji put prekinuli smo zbog pritiska posla. Nećemo dopustiti da se to opet dogodi. To što smo zajedno važnije je od ne znam kakvog novca na bankovnom računu.”

Što je bez sumnje bilo istinito, ali zato nimalo lakše za pročitati. Nešto vezano za tuđu sreću - no dobro, Johnnyjevu i Honorinu sreću - bilo joj je teško slušati. No dobro, vratimo se u sadašnjost. Cleo duboko udahne. „Kakvu uslugu?”

Osim ako... Ha, ne bi li bilo divno da ju je nazvao kako bi joj rekao da je s njim i Honor gotovo te je zamolio da dođe i pomogne im oko pakiranja njezinih stvari.

Bože, to bi bilo fenomenalno.Johnny reče: „Jesi li zauzeta večeras?”Hmmm, jedno od onih pitanja kad se moraš obvezati prije nego što doznaš u što se

upuštaš. E pa, ona neće pasti na taj stari trik.Cleo oprezno upita: „O kakvoj usluzi pričamo?”„Ma riječ je o tome da je Clarice kod nas. Ostat će ovdje nekoliko dana. Psihički, ona je

u redu, ali fizički je jako krhka i ne želim je ostavljati samu. No večeras smo pozvani na otvorenje galerije i skupljat će se novac u dobrotvorne svrhe... Obećao sam im pomoći i ne želim ih iznevjeriti.”

Tako dakle. Ona će biti Pepeljuga koju su ostavili kod kuće, dok će on i Honor odlepršati na prinčev bal.

„Znači, želiš da je pričuvam.”„Samo nekoliko sati. Vratit ćemo se do ponoći. Ali samo ako želiš. Ako imaš posla,

227

nema problema”, nastavi Johnny, „zamolit ću nekoga drugoga.”Cleo je oklijevala. Njezin je mozak bio programiran na način da je teško odbijala bilo

koga tko bi je nešto zamolio. To je bila jedna od onih genskih stvari: ili to možeš napraviti bez premišljanja, ili ne.

A, osim toga, ionako nije ništa planirala za večeras. To što bi stavila masku na lice i potamanila golemo pakovanje čipsa Kettle vjerojatno se nije računalo.

„U redu, može. Kad želiš da dođem?”Na trenutak nije bilo odgovora i Cleo se zapitala je li joj se pokvario telefon. Onda je

Johnny rekao: „Hoćeš? Super, prava si. U osam, odgovara li ti to?”On je nju spasio kad se slupala u jarak. Naravno da mu je zauzvrat morala pomoći. A,

osim toga, možda ispadne zabavno. Cleo se prisili zvučati veselo pa odvrati: „Nema problema. Može u osam.”

„O, bravo, stigla si, uđi, velika ti hvala za ovo!” Honor je srdačno pozdravi na vratima i povede u dnevni boravak. „Dođi i upoznaj Clarice. Jadna stara dušica, pomalo je ekscentrična, ali doveli smo je samo na nekoliko dana. Evo nas!” Ona otvori vrata i podigne glas. „Teta Clarice, ovo je Cleo, ona će vam večeras praviti društvo, nije li to krasno?”

„Kako bih ja znala je li to krasno? Možda je djevojka najdosadnije stvorenje na zemlji.”Doooooobro.„E pa, nije”, reče Honor. „Divna je, samo da znate.”„A ja sam ekscentrična.” Johnnyjeva je stara tetka odmjeri preko naočala za čitanje.

„Uglavnom zato što me zoveš jadna stara dušica i ponašaš se kao da sam gluha kao top.”„Hej, kako ide? Hvala ti za ovo.” Navlačeći jaknu, Johnny je u žurbi ušao u sobu. On

kimne Cleo, a zatim tetki. „Bit će ti lijepo s Cleo. U ormariću ima viskija, a u hladnjaku hrane. Poslužite se čim želite. Nećemo se dugo zadržati.”

„Ljubavi, možeš li mi ovo zakopčati?” Honor pristupi Johnnyju i pruži mu tanak zlatni lančić. Onda podigne kosu i okrene mu svoja besprijekorna leđa čekajući da joj ga on prikopča oko vrata.

„Eto, gotovo.” On se odmakne.„I sad smo spremni za polazak!” Honor im dobaci osmijeh zbog kojeg se Cleo osjeti

privlačno koliko i zgažena žaba, pa promigolji manikiranim noktima i pozdravi ih. „Vidimo se poslije. Vi se zabavite.”

Oni izađoše, a Clarice podsmješljivo ponovi: „Vi se zabavite! Da bar nisam zaboravila sa sobom ponijeti vremenski stroj.”

Bila je u kasnim sedamdestima, tanka kao hrt, a koža joj je bila gotovo prozirna. Kosa joj bijaše sijeda i svezana u nisku punđu. Nosila je običnu bijelu košulju, svjetlozelenu vunenu suknju i tamniji zeleni džemper na kopčanje. Ni trunke šminke. Sive svevideće oči. Dojmljive dijamantne naušnice i veliki čelični sat na lijevoj ruci.

Cleo sjedne nasuprot njoj. „Žao mi je zbog vaše sestre.” „Hvala. Da.” Clarice kratko kimne i zatvori knjigu koju je držala u krilu. Skine svoje naočale za čitanje bez okvira pa reče: „Najprije Lawrence, onda Barbara. Od nas je ostala još samo jedna.”

„Hoćete li ovdje ostati dulje?”

228

„Samo nekoliko dana. Onda se vraćam u dom za starije i nemoćne.”„Kako je tamo?”„Puno starih ljudi. Koji umiru. Oh, tu i tamo se nasmijemo. Ali zato su razgovori jako

živahni.” Clarice glasno uzdahne.„Ako vam se ne sviđa”, reče Cleo, „zašto ste tamo?”„Oh, sam Bog zna. To je Barbari palo na pamet kad nam je kuća postala prevelika. I

izgledalo je da joj se tamo sviđa. Bila je sretna.” Clarice zastane. „No ja ga ne bih nazvala rajem.”

„Pa zar ne možete otići?”„Što, pobjeći i pridružiti se cirkusu?” Clarice se kratko nasmiješi i nastavi. „Nažalost, ja

sam stari oronuli šišmiš, ako slučajno nisi primijetila. Imam problema sa srcem, sa zglobovima, s očima, samo reci. O, da, baš je za umrijeti od smijeha kad si star i imaš tijelo koje propada.” Ona slegne ramenima i odbaci tu temu. „Ma, dosta o meni i mojim raspadajućim kostima. Pričajmo o nečemu zanimljivijem. Johnny mi je rekao da si vozačica...”

Sljedećih nekoliko sati prošlo je bez po muke. Za razliku od onog što je očekivala, Cleo je doista uživala. Clarice je možda bila stari oronuli šišmiš, ali je bila strašno zabavna, oštra i zajedljiva, poput Paula O’Gradija16, štoviše, s izopačenim smislom za humor. Cleo se bila pribojavala toga što će joj cijelu večer morati praviti društvo, no sad joj je bilo drago što je došla. Clarice joj je postavljala mnogo pitanja i dobacivala jetke komentare. A govorila je i o svojoj obitelji te joj ispričala sjajne anegdote iz Johnnyjeva djetinjstva.

„Jedanput je ostao kod mene kad je imao... ooo, šest ili sedam godina. Vozila sam nas autom kad mi je odjednom preko noge protrčao miš. Dovraga, zamalo sam slupala auto! A Johnny je rekao: „O, ne, zaboravio sam da sam stavio Harryja u džep. Jadni Harry, da smo imali nezgodu, mogao je poginuti.”

Eto, bila je beznadan slučaj, bilo je dovoljno spomenuti Johnnyja i već joj je u grudima treperilo od uzbuđenja. Cleo priguši taj osjećaj pa reče: „To se i meni jedanput zamalo dogodilo. Na stražnjem sjedalu bio je klijent, a ja sam vozila prema M5 kad je rekao: „Gospođice Quinn, nemojte se preplašiti, ali moram vas upozoriti da moja zmija ide prema vašem mjenjaču.”

„Ha!” Clarice je zamalo prolila svoj viski s vodom. „Ja sam jedanput imala takvog kolegu na poslu.”

„Ali ovo je bila prava zmija.” Cleo zadrhti od sjećanja i doda: „A ja sam vozila osamdeset na državnoj cesti.”

Clarice otpije gutljaj i promotri je suženim očima. „Quinn... Quinn... zanimljivo. Jesi li ti samo nekoliko mjeseci mlađa od Johnnyja?”

Cleo kimne. „Da.”„Hmmm. Rođendan ti je krajem kolovoza?”Ovo je već bilo pomalo jezivo. Je li Clarice u slobodno vrijeme bila Derek Acorah 17?

„Da, tako je”, odvrati Cleo. „Dvadeset peti kolovoza. Kako znate?”Clarice se činila zadovoljna sobom. „Dušo, mi smo se već srele.”„Pa, bila sam na Lawrenceovu sprovodu. Vidjela sam vas tada i poslije, u Hollybushu, ali

16 Britanski komičar, glumac, pisac, televizijski i radijski voditelj.17 Britanski medij.

229

nismo imale priliku popričati...”„Ne, ne onda. Mnogo godina prije.” Clarice ju je vragolasto gledala. „U redu, ne igram

pošteno. Ti se toga nećeš sjećati. Zapravo, to se dogodilo prije nego što si se rodila.” Cleo je oklijevala. Sad su već zalutale u dublje, bizarne vode. Ona oprezno reče. „Ne razumijem.”

„Tad sam bila došla u posjet Lawrenceu i njegovoj obitelji. Bila je sredina kolovoza i na travnjaku se održavao ljetni sajam. Bio je sunčan dan”, sjećala se Clarice. „Vrlo vruće. Ja sam u rukama držala Johnnyja, a on je uporno pokušavao skinuti kapicu.”

Prizor Johnnyja s ljetnom pamučnom kapicom bilo je nešto za pohraniti. Cleo reče: „Nastavite.”

„Bila sam s Johnnyjevom majkom kad nam je pristupio neki čovjek. Njegova je žena bila trudna i strašno zabrinuta jer je uskoro trebala roditi, a dijete se prestalo micati. Zapravo su oboje bili izvan sebe i nasmrt preplašeni, ali kako je bila nedjelja, ni jedan liječnik nije radio. Bili su prestravljeni da se nešto dogodilo djetetu. I tako sam se ponudila da pregledam ženu.”

Cleo je konačno povezala. „Jer ste bili liječnica.”„Bila sam specijalistkinja porodništva” Clarice je brzo ispravi. „A bračni par prezivao se

Quinn. Vratili smo se u njihovu kuću na drugoj strani travnjaka i ja sam pregledala tvoju majku, čijeg se imena sjećam jer se tako zvala moja ondašnja tajnica. I uspjela sam uvjeriti Belindu da si ti u njoj još živa. Zapravo, ja sam te probudila, a ti si se počela ritati kao magarac. Tvojim je roditeljima laknulo. Bila si jako željeno dijete, znaš. Eto, to ti je to.” Zadovoljna sobom, Clarice nastavi: „I, otprilike tjedan poslije, Lawrence me je nazvao i rekao mi da je Belinda rodila zdravu djevojčicu. Tako, nas dvije nismo izmijenile mnogo riječi, ali sam te dobro gurnula i prodrmala, a ti si me zauzvrat ritnula, što je... Mili Bože!” ona se naglo prekine. „Draga moja djevojko, zar plačeš?”

Cleo posramljeno odmahne glavom. „Ne, doista ne...” Ona prstima obriše mokre obraze. „Dobro, možda malo...”

„Već sam dugo u mirovini, ali meni se čini da su to suze. Oprosti, dušo, jesam li što pogrešno rekla? Nisam te željela uznemiriti.”

„U redu je, dobro sam.” Sad se Cleo uspjela nasmiješiti. „Oprostite zbog ovog. Mama mi je umrla kad sam imala jedanaest godina pa mi je lijepo čuti kako o njoj pričate.”

„Bila je draga gospođa. Vrlo zahvalna. Bilo mi je drago što sam joj mogla pomoći. Sad, budi anđeo pa mi dodaj kekse i sir iz kuhinje. A onda ćemo popričati o tebi. A tu mi...” na Clariceinim artritičnim prstima zabljesnu dijamanti kad je pokazala praznu čašu, „ulij još jedan viski, dušo, budi tako dobra.”

Johnny i Honor vratili su se malo prije ponoći.„Kod kuće smo”, zapjevuši Honor, a Cleo potone srce jer je to rekla kao da je to doista i

mislila. Ravenswood je sad bio njezin dom, a ona i Johhny bili su pravi par. Prekrasan zlatni par kojem je sve išlo od ruke.

Johnny ih promotri s vrata: „Je li sve u redu?”„Savršeno. Provele smo divnu večer.” Clarice potapše Cleo po ruci i doda: „Nisam

mogla dobiti bolju dadilju.”On se kratko nasmiješi. „Dobro.”

230

„A kako je vama bilo?”„Super.” Johnny slegne ramenima. „Večer je bila uspješna. Radovi umjetnika bili

su...zanimljivi.”„Bili su moderni”, ubaci se Honor, „i zapravo su izgledali kao da ih je napravila hrpa

pijanih majmuna. Na sve strane poprskana boja! Ali skupili smo brdo novca, to je najvažnije. Dobro, ja idem u krevet. Laku noć svima. Clarice, vidimo se!” Ona im pošalje poljupce i povuče se gore.

Clarice podsmješljivo odvrati: „Vidimo se.”

231

54. poglavlje

„Clarice nije sretna u onom domu za starije. Ondje je pristala boraviti samo da bi sestri pravila društvo. Ali sad više ne mora biti tamo.”

Johnny se bio ponudio da je otprati kući i Cleo je prihvatila. Ovo je bilo nešto što je trebao znati, a pretpostavljala je da mu Clarice, unatoč svojem britkom jeziku, to ne bi rekla ni u snovima.

On zamišljeno kimne. „I pitao sam se kako joj je tamo.” „Ona dom zove Božja čekaonica. Mrzi ga.”

„Zar je tako loše?”„Da.” Bila je nepokolebljiva.Johnny je zabio ruke u džepove jakne dok su koračali preko mokre trave. „Dobro,onda

moramo organizirati nešto drugo.”„Mogu li nešto reći?”Ona u tami opazi bljesak smiješka. „Mogu li te zaustaviti?”Samo poljupcem. Ali to se neće dogoditi pa nemoj ni misliti otome.Naglas, ona reče: „Tetka ti je sjajna. Doista mi se sviđa.”„I meni.”„Ali kad mi je rekla koliko mrzi dom, ja sam je upitala je li razmišljala o tome da se

preseli u ove krajeve. Rekla je da to ne bi mogla napraviti jer bi se ti onda osjećao obveznim stalno je posjećivati. A ona te ne želi gnjaviti i stvarati pritisak.”

Johnny zastane. „Ona mi je jedina živa rodbina. Zašto misli da bi mi stvarala pritisak?”„Ona kaže da ti imaš svoj život i da ti ne treba neka prastara rodbina oduzimati vrijeme.

Zato ti to sad govorim ja.” Cleo ga pogleda. „Iako sam joj obećala da neću. Ali znam za dobar dom u Bristolu. Jedna od mojih stalnih klijentica živi tamo i jako joj se sviđa.”

,,A kad budem kod kuće, onda bi i ona mogla doći i biti tu... To bi bilo lako izvedivo kad bi bila tako blizu.” Johnny nastavi: ,,A taj dom, gdje je? Kako se zove? Bože, pa ona je četrdeset godina prestravljivala mlade liječnike. Inače je takva oštrokondža da ne mogu vjerovati da me nije željela pitati sama.”

„Obzirna je. Ne želi ti biti na teret.” Cleo ponese novi osjećaj pa doda: „Slušaj, ako ti ikad bude trebalo pomoći s njom, bit će mi doista drago.” O, Bože, je li sad zazvučala kao posljednja jadnica koja je očajnički tražila prigode za druženje s Johnnyjem, ma koliko upitne one bile.

Stigoše pred kuću. Johhny joj lagano dotakne ruku, a ona od neočekivanog dodira zadrhti

232

suspregnutom čežnjom.On je pogleda i upita: „Hoćeš li mi reći?”Cleo bespomoćno odmahne glavom, pa nije mu mogla reći što je osjećala za njega i kako

je bila izgubljena otkad se u njegov život vratila Honor.„Ma, ništa. Dobro sam, samo sam... umorna, znaš...”Johnnyju zabljesnu tamne oči. „Mislio sam, hoćeš li mi reći ime doma za starije?”„O, Bože! Oprosti...” Hvala Bogu da je bio mrak. Ona čvrsto zažmiri i osjeti kako joj

gore obrazi. „Neild House u Cliftonu, u Downsu.”„Pogledat ću na internetu kad se vratim kući.” On zastane. „Hvala ti za večeras. Dužan

sam ti.”Što joj je bio dužan? Uslugu? Trenutak divlje strasti? Oni ostadoše tako gledajući jedno u

drugo, a Cleo se zapita misli li on isto što i ona. Što bi se dogodilo da ga sad zgrabi, jednostavno se pusti i, Bože, baci se na njega? Nego, je li joj se to učinilo ili je on...

„Jiii-ha!” Iz mraka se začuo poklik za kojim je uslijedilo toptanje nogu, glasno disanje i prigušeni smijeh. Oni se zajedno okrenuše i ugledaše Asha kako preko trave trči prema njima. Košulja na pruge bila mu je izvan hlača, a u rukama je nosio Fiju, koja se hihotala i vriskala da je spusti dolje. Vraćali su se iz lokala i doista je nije bilo teško pogoditi zašto su se tako žurili. Cleo ih je gledala, bilo joj je drago što su tako ludi od sreće, ali Ashov ju je dolazak ostavio u čežnji za nečim. No možda je tako bilo bolje.

„Večer!” Kad ih je ugledao, Ash im se od srca nasmiješio i spustio Fiju na zemlju, ali je nije pustio iz ruku. Posljednjih nekoliko dana bili su gotovo nerazdvojni, činilo se da ne mogu podnijeti ni trenutak razdvojenosti.

„Večer.” Johnny kimne, osmjehne se i reče: „Dobro, trebao bih se vratiti.” Zatim pogleda Cleo s nečitljivim izrazom lica. „Hvala ti još jedanput.”

Ona s mukom makne pogled s njegovih usana i začuje sebe kako cvrkuće poput izviđačice: „Nema problema. Doista sam uživala. Laku noć!”

Ash stisne Fiju za struk i promrmlja: „Još nije gotovo.”Fia mu, smijući se, odvrati šaptom: „A slijedi još bolje.”Bože, ovi svježe zaljubljeni! Doista da ti se smuči.Cleo je s prozora spavaće sobe u mraku gledala za Johnnyjem, koji se preko travnjaka

vraćao u Ravenswood. Zamamnoj i neodoljivoj Honor Donaklson, koja je vrlo vjerojatno ležala gola u njegovu golemu krevetu.

Nije ga vidjela, ali kladila bi se u sve da je bio golem.Iz susjedne su kuće vriskali i soptali od nezaustavljivog smijeha. Cleo rukama protrlja

lice i okrene se od prozora. Nije joj bilo zabavno osjećati se neželjeno i nevoljeno i uz to još držati nekome svijeću u vlastitoj kući.

Posljednjih osam dana bila je ludnica od posla. No Cleo je otkrila da je to imalo i svojih prednosti. Bila je zaokupljena nečim drugim i više nije bespomoćno sanjarila o posljednjem susretu s Johnnyjem LaVentureom prije nego što su on i FIonor nestali iz mjesta. To jest, gotovo da nije sanjarila. U loše je strane spadalo to što je bila iscrpljena, a današnji je dan bio naporan i dug. Naporan i duuuuuuuug. K tome, i nažalost, nije još bio gotov. Kad je bila

233

nazvala Gunđavog Grahama kako bi nekako izbjegla treću vožnju, on joj je vrlo jasno dao do znanja da nije imala sreće.

„Ali jutros sam vozila na Heathrow.” Pitala se ima li uopće taj čovjek srce. „I odradila sam godišnjicu braka u Devonu. Zar ne može netko drugi?”

„Dovraga, ne, nitko drugi prokleto ne može.” Graham je zlovoljno uzdahnuo. „Već sam ti rekao. Svi drugi su zauzeti.”

Cleo protegne leđa, već se kočila koliko je bila umorna. „Što je sa Shelley?”„Vodi malu zubaru.”O, mila majko, zar je Shelley doista to morala sad raditi? Saskia je imala samo šest

godina. Pa mliječni zubi i tako nisu služili ničemu drugomu nego da ispadnu.A dobro, vjerojatno se ne bi trebala na to pozvati. Cleo je rezignirano popustila i završila

razgovor. Iako je jutros počela u osam i odvozila više od šesto pedeset kilometara, činilo se da je čeka još koji sat vožnje. I još najmanje sto pedeset kilometara jer je trebala otići po Lady Rosemary, čija je kuća bila u okolici Stratford-upon-Avona, i odvesti je do kuće njezine kćeri u Shepton Maliern.

Jer neki ljudi jednostavno nisu podnosili vlakove, drrraga. Cleo je mogla pretpostaviti kakva će biti Lady Rosemary. Ponajprije glasna, zapovjedničkog stila i nezainteresiranog držanja. Zanovijetat će zbog izbočina na cesti, imat će previše šminke i odveć jak parfem te će iznervirano otpuhivati svaki put kad budu morali stati na pješačkom prijelazu jer su se ove u suknjama od sintetike i odvratnim trenerkama usudile poželjeti prijeći ulicu.

No dobro, nije imalo smisla razbijati time glavu. Cleo se psihički prodrma; bila je umorna, boljela su je leđa, a život joj je bio usran. Ali, hej, vožnja je bila rezervirana i morala ju je odraditi. Pravo joj budi kad je bila nezamjenjiva.

Sat poslije, bila je zamalo tamo. Compton Court bio je negdje duboko u pokrajini Warwickshire i, pokazao se, iznimno dobro skriven. Baterija u navigacijskom uređaju istrošila se, a po Lady Rosmary trebala je doći u osam sati. Kad je konačno stigla na raskrižje, Cleo opazi da su strelice na seoskom drvenom putokazu potrgane: očito su se tinejdžeri u ovim krajevima zabavljali na takav način. Ona se zaustavi uz usku cestu i potraži kartu u odjeljku za rukavice. Karte nisu imale iritantne robotizirane glasove, baterija im se nije mogla potrošiti, niti su mogle prestati raditi. Na karte se moglo osloniti, bile su pouzdane i bile su...

Sranje.I bile su uvezane spiralnom žicom s oštrim krajevima koji su ti mogli napraviti rupu u

hulahupkama baš kad ti to doista nije trebalo.Majčicu ti, najprije rupu, a sad i očicu, jedan jedini dan kad nije imala rezervni par u

torbi. Pa ako ovo nije bio sjajan primjer koliko joj je život ovog časa bio kaotičan, onda nije znala što jest.

Tri kilometra dalje niz cestu ukazao se mogući spas u obliku male benzinske postaje koja je nalikovala na one poslijeratne. Dvije staromodne crpke stajale su u minijaturnom dvorištu usred hrpa iskorištenih guma i nekoliko prašnjavih, zahrđalih vozila. Ali, valjda čudom, bila je otvorena. Neki debeli čovjek u prljavu kombinezonu petljao je oko motora starog kombija. Cleo iskoči iz auta i reče: „Dan! Tražim Compton Court.”

On se uspravi i obriše kobasičaste prste o krpu. „Lady Rosemaryno imanje? Samo ravno ovom cestom, na drugom raskrižju skrenite desno, nastavite osamsto metara i s lijeve strane

234

vidjet ćete ulaz.”„Hvala. Mmm, je li vam trgovina otvorena?”Čovjek kimne i reče: „Slobodno.”Nazvati je trgovinom bilo je možda pretjerano. Maleni prostor bio je dio garaže, a zrak je

mirisao po ulju i prašini. Bilo je čipsa po sniženoj cijeni, tetrapaka mlijeka, soka od limete i sanduka sa svježim povrćem. Osim toga, na poredanim policama bili su naslagani razni motoristički časopisi, kanistri benzina, boce motornog ulja, navlake za upravljač i kutija matica.

No zatim, još jedno čudo, Cleo ugleda izložene šešire za kišu, kabanice i paketiće s hulahupkama.

Ovo su bile dobre vijesti. Loše vijesti bile su da su sve hulahupke bile od četrdeset dena, jako velike i smeđe. Najgore koje je mogla zamisliti.

Cleo se okrene čovjeku koji je za njom ušao u trgovinu. „Ovaj, imate li neke druge hulahupke?”

„Ne, žao mi je.”„Oh. Ma, ja na svojima imam rupu, a ove su nekako više za bake.”On zapali cigaretu. „To su hulahupke moje žene.”Iiiiih.„O. Oprostite.”„Umrla je prošle godine.” On otpuhne oblak dima. „Pa sam pomislio da bi ih onda

mogao prodati.”Majko mila... Bar su bile spakirane i njegova ih žena nije nosila. „Žao mi je. Uzet ću

ove.” Cleo na brzinu plati. Golih bi nogu izgledala mnogo bolje, ali morala je nositi uniformu koja je uključivala i hulahupke, a Lady Rosemary sigurno bi se potužila kad ih ne bi odjenula.

Kilometar i pol dalje, ona se zaustavi pred vratima imanja i presvuče u hulahupke Nora Batty18. Bile su boje vrlo jakog čaja, apsolutno goleme i zgužvane oko nogu, što je podsjećalo na zmiju koja upravo odbacuje kožu. Ah, što sad, nema veze.

Cleo je slijedila upute vlasnika garaže i naposljetku stigla pred ulaz u Compton Court. Sunce je upravo zašlo, spuštao se magloviti sumrak, a uzduž prilaza do kuće bila su poredana stabla kestena.

Da, bilo je vrlo lijepo. Kuća je bila poput onih koje ste mogli vidjeti na stranicama časopisa Country Life dok ste sjedili u zubarskoj čekaonici. Zapravo, kuća je bila u stilu romana Jane Austen. Cleo se raspoloženje počelo popravljati kad je stigla na kraj prilaza. Mogla je zamisliti kako dama kuće tu priređuje Regency bal, dočekuje goste na stubištu i ljupko...

„O, bok, ti si vozačica?” Kad su se otvorila vanjska vrata, na njima je stajala tinejdžerica s piercinzima na licu, kričavo ružičastim sjenilom na očima i u trapericama s leopardskim uzorkom. Jednom je rukom na uhu pridržavala mobitel, a drugom mahnula govoreći: „Oni su tamo iza, samo slijedi stazu koja vodi dolje pokraj ružičnjaka i prođi ispod luka od živice... Ma, da, znam, rekla sam Zanu da je drolja, ali on mi nije vjerovao!”

Vjerojatno nije bila riječ o Lady Rosemary. Djevojka je nastavila pričati na mobitel, odšetala natrag u kuću i bosom nogom zalupila vratima. Dobra je vijest bila ta da nije ni

18 Lik iz britanske televizijske serije, poznata po svojim namreškanim hulahupkama.

235

primijetila Cleine noge.A hulahupke su joj bile labave i oko struka. Morala ih je pridržavati dok je koračala kroz

magličastu tamu. Cipele su joj škripale po šljunku, a u zraku se mogao osjetiti miris svježe pokošene trave. Gore u krošnjama graktale su vrane preplašene zvukom jednomotornog zrakoplova koji ih je nadlijetao ostavljajući za sobom srebrnasti trag na potamnjel nebu. A pri zemlji se niska magla zgušćivala i plutala nad pašnjacima poput ektoplazme. Dok je prolazila pokraj brižno uzgojenog ružičnjaka, u daljini je začula glasove. Ispred nje je bila živica visoka tri i pol metra, posred koje je bila izrezana arkada visoka dva i pol metra. Nešto se događalo iza luka, a kako se približavala, glasovi su postajali sve jači te je kroz prolaz na trenutke mogla zamijetiti nečije micanje i boje.

Nekakva vrtna zabava, kako je izgledalo. Iako je vrijeme održavanja bilo odveć čudno jer je svakom minutom bivalo sve mračnije. Cleo se sagne i pokuša zategnuti hulahupke koje su sad već bile nabrane kao harmonika, a onda ih zgrabi za pojas i potegne u stilu Bennyja Hilla dokle god je mogla.

I tad su stvari postale jasnije. Kad je stigla pod luk, netko je uključio prekidač i prostor je odjednom osvanuo u svjetlosti, a okupljena publika zapljeskala.

Iza njih, Cleo od nevjerice srce propadne u pete. Prepoznavši to, ona osjeti kako joj se koža ježi, a tijelom navire adrenalin. Jer nasred proplanka, osvijetljena vješto postavljenim reflektorima, stajala je jelenja obitelj. Ponosni je jelen, rogova uzdignutih poput krila, bio licem okrenut njima. S njegove desne strane stajala je ljupka košuta koja je pognutog vrata pasla travu. A između njih njihovo zaigrano i znatiželjno lane.

Nije to bila prava jelenja obitelj, ova je bila napravljena od nehrđajućeg čelika i veća od prirodne veličine. Sam jelen bio je viši od tri metra. Pod srebrnastobijelim svjetlom, okruženi drvećem, izgledali su snoliko i nezemaljski. A žena koja je najzdušnije pljeskala sad je naprijed dovodila njihova tvorca.

236

55. poglavlje

Johnny se smiješio, bio je u tamnoplavoj košulji i trapericama, držao se skromno, a izgledao divno. Cleo si nije mogla pomoći, bilo je dovoljno da ga ovako neočekivano ugleda i već ju je ponijela bujica osjećaja. Ravenswood je bio prazan cijeli prošli tjedan. Nitko nije znao gdje je bio.

„Velika hvala Johnnyju što mi je ostvario san. Apsolutno je nadmašio sva moja očekivanja; ne mogu biti sretnija zbog mojih prekrasnih skulptura i znam da ću ih voljeti dok god budem živa!” Žena - je li ona mogla biti Lady Rosemary? - bila je u ranim pedesetima, bucmasta i nasmiješena, u podstavljenom prsluku i iznošenim samtenim hlačama. Toliko o zamišljanju unaprijed. Ona zagrli Johnnyja i objavi: „Sad već postaje hladno, hajdmo se svi vratiti u kuću. Ooo, zdravo!” Opazila je Cleo, koja je čekala sama u dnu gomile pokraj golemog živičnjaka, i dodala: „Imamo novu gošću. Jesi li mi došla oteti mojega najdražeg umjetnika?”

Cleo je osjećala kako je gosti odmjeravaju dok su prolazili pokraj nje na putu do kuće. Jesu li se smijali njezinim hulahupkama Nora Batty? Kad su ostali samo njih troje, žena je uzela Cleinu ruku u svoje i srdačno joj obznanila: „Draga, čula sam sve o tebi. E, da, ja sam Rose.”

Što se događalo? Cleo reče: „Bok, ja sam Cleo. Mmm... vozim li vas u Shepton Mallet?”„Ne, draga, voziš Johnnyja kući. Sad idem natočiti piće mojim žednim gostima. A vas

dvoje više ste nego dobrodošli da nam se pridružite ako želite.” Dok je prolazila ispod luka, ona se preko ramena široko osmjehne Johnnyju i vedro dobaci: „Lijepa djevojka! Prekrasne pjegice! Smiješne hulahupke!” A onda su na proplanku ostali samo njih dvoje, drveće koje ih je okruživalo i dojmljivo osvijetljena jelenja obitelj; spuštao se mrak i trava se povijala pod bjeličastom maglom.

Cleo je tek tad, prvi put otkad je došla, pogledala Johnnyja u oči. Nešto se tu zasigurno događalo, no nitko joj nije objasnio što. Podsjećalo je na jedan od onih snova u kojem se nađeš na pozornici, a da ti prije toga nitko nije rekao kako se zove predstava u kojoj se trebaš pojaviti.

No dobro, krenimo od bitnoga. Suhih usta, ona ga upita: „Što je bilo sa Shepton Malletom?”

Johnny duboko udahne: „Oprosti, to je izmislila Rose.” Zvučao je nesigurnije nego inače, što je ponajprije bilo čudno.

„Od koga je čula sve o meni?”

237

„Ovdje sam radio posljednjih osam dana. Pričali smo.” On zastane. „Morao sam s nekim razgovarati ili bih poludio. A njezina je ideja bila da te se na ovaj način dovede tu. Da si znala da dolaziš vidjeti mene, ne bi bilo iznenađenje.” Johnny podsmješljivo doda: „Rose je sva u iznenađenjima.”

Cleo srce nikad nije tuklo brže. Kako bi si dala vremena da razmisli, ona upita: „Kako je Clarice?”

„Odlično. Sljedeći mjesec preselit će se u Neild House.” „To je... sjajno!”„Znam.”Ona u sebi zagrize pa reče: „A što je s Honor?”„Honor je dobro. I ona je odlično.” On opet zastane. „Više nismo zajedno. Prošli sam

tjedan prekinuo s Honor.”Mili Bože, je li on to ozbiljno? Cleo se nije mogla suzdržati pa provali: „Jesi? Zašto?

Zašto si to napravio?”On podigne ruku da je prekine. „Dopusti da ti objasnim. Kad sam živio u Sjedinjenim

Državama, Honor i ja viđali smo se, ali to nije išlo. Veza je već vodila svojem kraju, ali kad sam htio prekinuti, Honor se uspaničila. Onda je upoznala tog drugog tipa i rekla mi da je s nama gotovo. Tako je ona bila ta koja ostavlja. Ja s tim nisam imao problema. Meni je laknulo. Ali onda je prošli mjesec sve krenulo nizbrdo kad je shvatila koji je kreten ovaj bio. I tad me je nazvala, kad sam bio u Norfolku, baš kad je Barbara umirala. Sljedeće što znam, ona je sjela u prvi zrakoplov. Odbila je taj multimilijunski ugovor kako bi bila sa mnom, što sam mogao reći? Hvala, ali ne hvala?” On zavrti glavom. „Nisam joj to mogao napraviti. Ona je draga djevojka, dobra srca. Morao sam pristati, pokušati još jedanput.”

„Do prošlog tjedna.” Cleo su poskakivali zubi. „Što se onda dogodilo?”„Doista želiš znati?” On se zagleda u nju. „Dobro, reći ću ti. Ti si se dogodila.”„Što?”„Sjećaš li se kad sam te zamolio da dođeš k nama i tu večer praviš Clarice društvo?”„Da.” O, Bože, puknut će joj srce od silnog adrenalina!„Rekla si da ćeš to napraviti. Onda si rekla: ‘Kad želiš da dođem?”’ Johnny zašuti, a

onda spusti glavu. „Ja sam htio reći: ‘Želim te uvijek.’”Muk. U daljini zahuče sova. Cleo zadrhti. Zar se ovo doista događalo? Osjećala je da se

događa, ali kako je mogla biti sasvim sigurna?„I tog sam trenutka znao što moram napraviti”, nastavi Johnny. „Pa makar ispao najveća

budala. Možda ti ne osjećaš isto prema meni, ali otkad sam se vratio u Channings Hill, ne mogu prestati misliti o tebi.”

Je li mogao čuti koliko joj je brzo lupalo srce? Činilo joj se da joj klokan buba u grudima i želi iskočiti. Cleo se usudi osmjehnuti pa upita: „Što si mislio o meni?”

„Samo lijepe stvari. Sad sam ozbiljan. Od tatina sprovoda ti si... tu.” On se kucne po glavi.

O, Bože, kako divno! „A zašto ja? Zašto ja, a ne Honor?”„Evo, prvo što mi pada na pamet”, Johnny izbroji na prste. „Da se tebi slomi nokat, bi li

nazvala manikirku i rekla da joj da se ukrca u zrakoplov i dođe ti to popraviti?”„Možda bih”, reče Cleo.„Da se ja namrštim i naboram čelo, bi li mi bez prestanka punila glavu govoreći da

238

moram otići na botoks?”„I to je moguće.”„Da ti kažem kako ugovaram da mi se tetka preseli u dom u Bristolu, bi li rekla: „O,

Isuse, zar mora? To znači da će htjeti dolaziti i biti tu.”Savršeno je uhvatio Honorin naglasak. Cleo je bila zapanjena, ali i ushićena. „Bože, zar

je doista to rekla?”Johnny slegne ramenima,. „Nisam zato prekinuo s njom. Napravio sam to jer ona nije ti.

Želiš li da ti nešto priznam?”„Da, molim.”„Ti si zabavna i temperamentna i nemaš pojma koliko si lijepa.” On zastane. „Zbog tebe

sam se vratio u Channings Hill.”Ona trepne. „Ne vjerujem ti.“„Istina je. Želiš li još jedno priznanje?”„Svakako”, reče Cleo.„Ovog se sramim.”„Ta su mi najdraža.”„Kad sam se kladio s tobom da ne možeš izdržati šest mjeseci bez momka, napravio sam

to jer nisam želio da budeš s nekim drugim.”Cleo se od radosti uzvrpolji želudac. „Daj me podsjeti koji je ono novac bio u igri. Jedva

čekam dobiti tu okladu.”„Nisam još gotov s priznanjima.”„Oprosti. Nastavi.”„Svih ovih mjeseci želio sam te poljubiti.” Johnny zavrti glavom. „I to jako. Bože, toliko

je vremena prošlo, a nisam te ni poljubio...”Cleo proguta. „Sad me činiš jako nervoznom.”„Zašto?”„Što ako se loše ljubim? Možda sam kao perilica za rublje.”Johnny reče: „Je li ti ikad palo na pamet da sam možda i ja nervozan?”Ona odmahne glavom. „Sad izmišljaš gluposti. Ti nikad nisi nervozan.”„Nisam bio nikad prije.” On joj se približi. „Ali sad jesam. Na stranu sve drugo, rekao

sam ti što osjećam prema tebi, a ti nisi ništa odgovorila. Možda se spremaš odbiti me.”Cleo se zagleda u njega. Zvučao je kao da je to i mislio, ali ona nikad nije srela čovjeka s

više samopouzdanja. Bez upozorenja, ona prisloni svoj dlan na topli trokut na njegovim grudima, gdje mu je košulja bila raskopčana.

Dudumdudumdudumdudum...Johnny posramljeno izdahne. „O, Bože, jesi li čula kako mi lupa srce?”Kako čudno da joj svih ovih godina ni jedanput nije palo na pamet da se i muškarci tresu

zbog ovakvih stvari. Cleo se nasmiješi, uzme njegovu ruku i položi je u dno svojeg vrata.Tadamtadamtadamtadamtadam...Johnny osjeti lupanje, a onda se vidno opusti. „Ni blizu brzo kao moje.”Je li on poljubio nju ili ona njega? Cleo nije imala pojma kako se to dogodilo, znala je

samo da su se sreli na pola puta, usne su im se dodirnule i činilo se da se nekom čarolijom već poznaju. Johnny ju je zagrlio, a ona je provukla prste kroz njegovu kosu i bilo je tako

239

savršeno da je poželjela da nikad ne prestanu.I nisu - dugo, dugo nisu prestali. Sve dok nisu morali uhvatiti zraka.Johnny se smiješio i milovao je po licu. „Nimalo kao perilica za rublje.”„Ni ti.”On dotakne pjegu ispod njezina desnog oka. „Posljednje priznanje?”„Hajde.” Kako li se još držala na nogama?„Volim te. Doista te volim. I osjećam se kao pravi početnik jer ovako nešto još nikad

nisam osjećao prema nekome.”Volim te. Evo. Posljednji put kad je čula te riječi, izgovorio ih je Will, i to u lokalu kad

mu je rekla da više s njim ne želi imati ništa. Bilo je to njezino prvo volim te i bilo je užasno i potpuno pogrešno.

Ali ovaj je put bilo divno. To je izgovorio Johnny i bilo je prekrasno, i savršeno, i točno kako treba. Cleo proguta, uopće nije bila sigurna drže li je još noge. Da je nije držao on, u trenutku bi bila na travi. Ona slabašno reče. „Bolje ti je da se ne šališ...”

„O, Bože, nemoj to ni pomisliti! Zbog toga me već godinama peče savjest...”„Zbog čega?”„One glupe oklade. Onu večer kad je bio ples u školi.” Johnny posramljeno odmahne

glavom. „Toliko sam ti se puta htio ispričati, ali nisam imao hrabrosti. Onda sam pomislio, ponadao se, da si možda sve to zaboravila i da ne bi imalo smisla ponovno to spominjati. Ali nisi zaboravila, zar ne? Jako mi je žao.”

Doista je to mislio. Kao čarolijom, onaj teret srama podigne se i odleprša. Cleo sretno reče: „Sad sam zaboravila. Nego, nastavi s onim što si govorio.”

„Dobro, možda je prerano reći”, počne Johnny, „ali sve ove godine čekao sam tebe. Jer znam da bih s tobom mogao provesti život. Želim s tobom provesti život...” Još jedan poljubac, a onda je upita isprekidanim glasom: „Hoćeš li mi dati priliku da ti to dokažem?”

Cleo odgovori: „Nemoj obećavati ono što možda nećeš moći održati. Ići ćemo dan po dan, može?”

„Dobro. Ali ja znam što osjećam i znam da ovo obećanje mogu održati. Neću se predomisliti u vezi s tim.” Njegove su joj oči govorile koliko to doista i misli. „Ti si sve što sam ikad želio.”

Cleo osjeti kako joj se od radosti nadima srce. Prije nego što joj je to rekao, ona se ni samoj sebi ne bi usudila priznati da je i sama najviše željela čuti te riječi od Johnnyja LaVenturea. Da se to dogodilo godinama prije, nikad ne bi uspjelo. Ali sad... sad je bilo točno onako kako je trebalo biti, bilo je savršeno. Ona nagne glavu. Čekaj trenutak...

„Kakva je to buka?”Johnny se uspravi i naćuli uši. Jedva je dopiralo, ali nekakvo se klicanje moglo čuti.„O, ne brini se za to.” On se okrene kako bi pogledao iza sebe i dometne u dobrom duhu.

„To je samo Rose, slavi jer je dokazala da je bila u pravu.”Nešto prije, Cleo se na trenutak bila zapitala zašto bi netko naručio doista spektakularnu

skulpturu i postavio je na šumski proplanak, skrivenu od pogleda živičnjakom visokim tri i pol metra.

Sad je otkrila da je skulptura, kao i Stonehenge, bila precizno postavljena kako bi se iz staklenika koji je stajao uz kuću mogla savršeno vidjeti kroz otvor u živičnjaku.

240

A bilo je očito da su, osim jelenje obitelji iza njih, i ona i Johnny bili pod srebrnim i blještavim svjetlima reflektora.

I nije samo Rose mahala i klicala. Svi njezini gosti stajali su uz duge prozore. Njih dvoje bili su točno u središtu pozornosti.

„Morat ćemo ostati najednom piću” reče Johnny „Dopustiti joj da uživa u svojem trenutku slave.”

„Ovo će biti jako neugodno”, dometne Cleo.„Neće. Bit će lijepo, obećavam ti. Hej, kamo ćeš? Isuse, zar se skidaš?” Johnny zabrinuto

dobaci: „Hej, ni meni se ne čeka, ali ne možemo to napraviti ovdje, svi nas gledaju.”Iza živičnjaka, skrivena točno toliko da je se ne može vidjeti iz staklenika, Cleo napravi

što je morala i reče: „Ne boj se, nisam gola. Samo skidam ove užasne hulahupke. Evo, sakrij ih u svoj džep.”

Johnny ih podigne i srdačno odmjeri onako zgužvane i ružne, boje mutnog čaja. „Dobro, ali nećemo ih nikad baciti. Bit će podsjetnik na nezaboravan dan.” Dok su prolazili ispod luka, on je zagrli oko struka i promrmlja: „Možeš ih ih odjenuti ispod vjenčanice kad se budemo vjenčali.”

Je li doista mislio da je toliko glupa? „Imam bolju ideju”, reče Cleo. „Zašto ih ti ne bi odjenuo?”

sken i obrada: Janja

241