LJUBAV UMJESTO STRAHA

put do trajne sree

Gerald G.Jampolsky S engleskog prevela NADA HORVAT

Dati znai primiti zakon je Ljubavi. U skladu s tim zakonom, kad pruamo Ljubav drugima

i sami smo voljeni, a ono to dajemo, istodobno i dobivamo.

Zakon ljubavi temelji se na obilju; zalihe Ljubavi ne iscrpljuju se, tovie poveavaju se.

Kad volimo bezuvjetno ne oekujui nita zauzvrat, Ljubav u nama raste, iri se i povezuje nas s drugim

ljudima. Dajui Ljubav, poveavamo Ljubav u sebi i svatko je

na dobitku.

GERALD G. JAMPOLSKY

Djeci svemira, koja Ljubavlju,

sutinom svoga bia, donose svjetlo pomraenom svijetu i

vode nas u Kraljevstvo nebesko.

Autorova biljeka

Poduavamo ono to bismo sami eljeli nauiti, a ja bih elio nauiti kako da doivim unutarnji mir. Godine 1975. svijet je u meni vidio uspjenog psihijatra, za koga se inilo da posjeduje sve to eli. Moj unutarnji svijet bio je, meutim, kaotian, prazan, nesretan i licemjeran. Moj dvadesetogodinji brak

zavrio je bolnom rastavom. Poeo sam piti, a posljedica mog osjeaja krivnje bila je kronina bol u leima, koja me inila invalidom. Ba u to vrijeme susreo sam se s tekstom pod naslovom Teaj uda*. Taj teaj moe se opisati kao neka vrsta psihoterapije u kojoj je svatko samouk. Moda sam se sm iznenadio vie no itko drugi, kad sam se poeo baviti sustavom miljenja u kojem se pojavljuju rijei Bog i Ljubav. Mislio sam da me takvi tekstovi nikada nee zanimati. Bio sam kritian prema ljudima koji su se uputili nekim od duhovnih puteva. Smatrao sam ih plaljivcima i osobama koje svoj intelekt ne koriste kako treba. Kada sam poeo prouavati Teaj uda, iznenadio sam se, ali ugodno. uo sam unutarnji glas, ili tonije dojam glasa, koji mi je govorio: Lijenie, izlijei samoga sebe. To je tvoj put kui. Teaj je odigrao bitnu ulogu u mojoj borbi da se izmijenim. Pomogao mi je da spoznam kako zaista mogu izabrati hou li doivjeti mir ili sukob, kao i to da se uvijek radi o izboru istine i varke.

Temeljna je istina za sve nas da je sutina naega bia Ljubav. Teaj uda tvrdi da postoje samo dva osjeaja, Ljubav i strah. Prvi je nae prirodno nasljee, a drugi proizvod naega uma. Teaj predlae da odbacimo strah tako da se vjebamo u opratanju, te da svakoga, ukljuujui i samoga sebe vidimo kao bie bez mane i bez krivnje. Primjenjujui naueno na svoj profesionalni i privatni ivot, poeo sam doivljavati razdoblja mira o kakvima nisam ni sanjao. elim svakako dodati da sam jo uvijek ponekad potiten, da se osjeam krivim, da sam razdraljiv i ljutit. No sada su to samo kratkotrajna raspoloenja, a prije mi se inilo da traju cijelu vjenost. Osjeao sam se rtvom svijeta, onakvog kakvog sam ga vidio. Kad bi stvari pole naopako, za svoju bih nesreu okrivljavao svijet, te smatrao svoj bijes i te kako opravdanim. Danas znam da nisam rtva svijeta to ga vidim, pa sam skloniji preuzeti odgovornost za sve to opaam i pritom osjeam.

Svi smo mi jedni drugima uitelji. Napisao sam ovu knjigu jer smatram da u poduavajui ono to sam elim nauiti, a to je unutarnji mir, biti dosljedniji u njegovu ostvarivanju. Takav pristup nije za one koji ele gurue, jer svatko je istodobno i uitelj i uenik. Dok svaki od nas napreduje prema istom cilju vlastitog duevnog mira, doivljavamo spajanje naih dua. To se dogaa zato to uklanjanjem prepreka postajemo svjesni prisutne Ljubavi. Stoga dokaimo vlastitim ivotom uputu iz Teaja uda :

Nauavaj samo Ljubav, jer to si ti.

Jerry Jampolsky

UVOD

Moj prijatelj Hugh Prather napisao je Mora da postoji i neki drugi nain, osim da nas vuku kroz ivot dok se mi ritamo i viemo. Vjerujem da takav nain ivljenja postoji. On zahtjeva spremnost da se promijeni cilj. Ljudi su posvuda sve svjesniji da unitavamo sami sebe i svijet u kojem ivimo. ini se da ne moemo izmijeniti svijet, ni druge ljude, ni sebe same. Mnogi, a meu njima sam bio i ja, osjetili su kako je uzaludno nastojati osloboditi se frustracija, sukoba, boli i bolesti, pouzdajui se i dalje u stari sistem vjerovanja. Danas se ubrzano trai bolji nain ivljenja, a posljedica te potrage jest promjena svijesti. Neto slino duhovnoj bujici koja se sprema oistiti zemlju. Ta preobrazba svijesti potie nas da pogledamo u sebe pa, dok istraujemo svoj unutarnji svemir, razabiremo sklad i zajednitvo koji su uvijek ondje i bili. Dok gledamo u svoju nutrinu, postajemo svjesni i unutarnjega glasa intuicije koja je pouzdan vodi. Kad su osjetila uutkana i, kad ponemo oslukivati taj unutarnji glas te mu se predamo, opaamo vrijeme

istinskog iscjeljenja i rasta. U toj tiini u kojoj nas vie ne zanima sukob osobnosti, moemo doivjeti radost to naem ivotu prua mir. Premda elimo doivjeti mir, veina nas nastavlja traiti neto drugo to nikada ne nalazi. I dalje pokuavamo upravljati i predviati, i stoga se osjeamo izoliranima, odvojenima, usamljenima, rascjepkanima, nevoljenima i neprivlanima. Nikada nam nije dosta onoga to mislimo da elimo, a naa zadovoljstva su vrlo prolazna. ak i sa ljudima koji su nam bliski, esto smo u odnosima ljubavi i mrnje. To su odnosi u kojima osjeamo potrebu da od drugoga neto dobijemo pa, ako je to ispunjeno, mi ga volimo, ako nije, mrzimo ga. Mnogi od nas otkrivaju da su poto su dobili sve to su mislili da ele glede posla, doma, obitelji i novca, sve jedno iznutra prazni. Majka Tereza iz Kalkute u Indiji naziva tu pojavu duhovnim liavanjem. U cijelom svijetu raste spoznaja da je potrebno unutarnje ispunjenje, a ne oslanjanje na vanjske simbole uspjeha. Ako od neke osobe ili od svijeta elimo neto dobiti, a to nam ne uspije, doivljavamo stres koji se izraava u obliku frustracije, potitenosti, bolova,

bolesti i smrti. Veina nas zaista se eli osloboditi bolova, bolesti i frustracija, ali eli zadrati staro poimanje vlastitog ja. Moda se zato vrtimo u krugu, jer se vrsto drimo za svoj stari sustav vjerovanja. Svijet to ga opaamo i koji nam se ini tako sulud, posljedica je sustava vjerovanja koji ne funkcionira. Da bismo svijet vidjeli drukijim, moramo biti spremni mijenjati svoj sustav vjerovanja, dopustiti prolosti da nestane, proiriti svoj osjeaj sadanjosti i raspriti strah u svojoj dui. Ta izmijenjena percepcija dovodi do spoznaje da nismo meusobno odvojeni, nego da smo uvijek bili povezani. Mnogobrojni su putevi koji vode do promijene i unutarnjeg mira. Ova knjiica napisana je da bude poetnica onima koji su motivirani da se izmjene, te umjesto ivota sticanja i straha ponu voditi ivot davanja i ljubavi. Ukratko, to je knjiga o ispunjenju putem davanja. Rijei i crtei pokazuju praktinu primjenu koraka transformacije u svakodnevnim situacijama s kojima se svi suoavamo. Svrha im je da pomognu ukloniti prepreke zbog kojih nismo svjesni da je Ljubav, naa prava stvarnost, uvijek prisutna, i tako

nam omoguiti da u vlastitom ivotu doivimo udo Ljubavi. Kao to je reeno u Teaju uda, moemo se posvetiti jednom jedinom cilju duevnog mira, i jednoj jedinoj funkciji vjebanja u opratanju, a ispunjenje nam moe biti dano ako sluamo glas svog unutarnjeg uitelja. inei to, moemo nauiti kako da iscijelimo svoje odnose, postignemo duevni mir i oslobodimo se straha.

PRIPREMA ZA OSOBNU PROMJENU

Prvi dio

Sve to vidim, moja je sadanja srea

Sav strah je proao, i ovdje je samo Ljubav.

to je stvarno ?

Veina nas zbunjena je glede onoga to je stvarno. Premda nasluujemo da postoji jo neto, nastojimo odluiti se za stvarnost koja se temelji iskljuivo na povratnim informacijama naih tjelesnih osjetila.

Da bismo pojaali tu stvarnost, oslanjamo se na ono to se u naoj kulturi definira kao normalno i zdravo,

pa stoga i stvarno.

Kako se u tu shemu uklapa Ljubav? Ne bi li nam ivot bio sadrajniji kad bismo svojom stvarnou smatrali

ono to nema ni poetka ni kraja ?

Samo Ljubav zadovoljava tu definiciju vjenog. Sve ostalo je prolazno, pa stoga beznaajno.

Strah uvijek izobliuje nae zapaanje i zbunjuje nas

glede onoga to se dogaa.

Ljubav je potpuna odsutnost straha. Ljubav nita ne pita. Narav joj je irenje i obuhvaanje svega, a ne

mjerenje i

usporeivanje.

Ljubav je, dakle, zapravo sve to je vrijedno, a strah nam ne moe pruiti nita, jer on jestnita.

Premda je Ljubav uvijek ono to zapravo elimo, esto je se bojimo, a da toga nismo ni svjesni, pa smo ponekad

i slijepi i gluhi za njezinu nazonost.

Dok, meutim, sebi i drugima pomaemo osloboditi se straha, poinjemo u sebi doivljavati promjene.

Poinjemo razabirati vie od svoje stare stvarnosti definirane tjelesnim osjetilima, te ulazimo u stanje jasnoe u kojem otkrivamo da smo u duhu svi me-

usobno povezani, da nam je Jastvo zajedniko i da su Ljubav i unutarnji mir, zapravo, jedina stvarnost.

S Ljubavi kao jedinom stvarnosti, na cjelovitost i zdravlje moe se gledati kao na unutarnji mir, a na

iscjeljivanje kao na odbacivanje straha.

Ljubav je, dakle, odbacivanje straha.

PONOVNO GLEDANJE PROLOSTI

Svi mi stvaramo vlastitu maglu i krutost, a oni slue samo za to da bi nas ometali u tome da u sebi i u

drugima vidimo, ujemo i doivimo Ljubav.

Ta smetnja, koju smo sami sebi nametnuli, vezuje nas za jedan stari sistem razmiljanja, to ga uvijek iznova upotrebljavamo, premda nas vodi onamo kamo ne bismo

eljeli stii.

Moemo zamisliti kako svijest sadri gomilu vrpci s filmovima naih prolih doivljaja. Te slike

ne samo da su superponirane jedna preko druge, nego i preko lee kroz koju gledamo sadanjost.

Posljedica toga jest da nikada ne vidimo niti ujemo ono to jest, kroz tone izoblienih starih uspomena vidimo

samo krhotine stvarnosti.

Ako elimo, moemo upotrijebiti svoju aktivnu matu da sa tih starih vrpci izbriemo sve osim Ljubavi.

To zahtijeva da odbacimo stare vezanosti za krivnju i strah.

PREDVIANJE NASUPROT MIRU

Ponekad su nam predvianje i kontrola vredniji od duevnog mira. Vanije nam je da predvidimo

kako emo idueg asa biti jadni, pa onda uivati u

tome to smo bili u pravu, nego u sadanjem trenutku nai istinsku sreu.

To se moe smatrati luakim nainom samozatite. On izaziva kratki spoj koji brka zadovoljstvo i bol.

esto vjerujemo da na temelju strahovanja u prolosti, moemo predvidjeti budue strahove.

Posljedica je takvog tipa miljenja da veinu vremena provodimo muei se oko prolosti i budunosti, te tako

stvaramo circulus vitiosus straha, pa za Ljubav i radost u sadanjosti ostaje malo prostora.

ODLUKA ZA STVARNOST

Moemo odabrati svoju vlastitu stvarnost.

Budui da nam je volja slobodna, moemo izabrati da

vidimo i doivimo istinu.

Istinu svoje stvarnosti moemo doivjeti kao Ljubav.

Da bismo u tome uspjeli, moramo u svakom trenutku odbiti ogranienja strane prolosti i budunosti, kao i

sumnjivih stvarnosti koje smo usvojili iz svoje kulture. Moemo izabrati da doivimo ovaj trenutak kao jedino vrijeme koje postoji, te ivjeti u stvarnosti

priloga sad.

Budui da ovjekov duh nema granica, svi smo, zapravo, meusobno povezani.

Na duh ima samo granice koje smo mu sami postavili. Kad, na primjer, nalazimo nekakvu vrijednost u tome

to oivljavamo svoju stranu prolost, ograniavamo duh na tu stvarnost. Posljedica toga jest da na duh sa strahom gleda na sve to dolazi, te ne moe na trenutak

zastati da bi u miru uivao u sadanjosti.

Kad upotrebljavamo rijei kao to su ne mogu ili nemogue, tada smo sami sebe ograniili stranom

prolou.

JEDINSTVENOST CILJA

Duevni mir kao jedini cilj najsnanija je pokretaka sila koju moemo imati.

Da bismo postigli unutarnji mir, moramo ga sustavno

izabirati kao jedini cilj.

Umjesto da se posvetimo tom jednom cilju, svi smo u iskuenju da zaigramo na njih nekoliko.

Takvo ongliranje moe nam samo odmaknuti pravi cilj

i poveati sukob.

Imati dosljedno na umu samo jedan cilj moemo postii ako s vremena na vrijeme pomislimo kako bismo se

ponaali, kad bismo se iznenada nali u opasnosti od utapljanja u moru. U toj situaciji sva bi nam pozornost

bila usmjerena na to da ne potonemo i da uspijevamo disati.

DUEVNI MIR PUTEM OPRATANJA

Ako nam je jedini cilj duevni mir, opratanje postaje naa jedina dunost.

Opratanje je sredstvo za ispravljanje naih pogrenih

zapaanja i pomae nam da se prestanemo vrsto drati za strah. Jednostavno reeno, oprostiti znai otpustiti.

Prvi korak u preodgajanju uma jest postavljanje duevnog mira kao jedinog cilja. To znai da o sebi

mislimo kao o ispunjenom, a ne kao o sebinom. Drugi je korak opratanje.

Mnogi su od nas frustrirani kad pogrijee, pa ve u

prvom koraku nastoje ljubiti druge. U svjetlu naih prolih iskrivljenih vrijednosti i

doivljaja neki ljudi naprosto nisu simpatini; zbog toga to je nae opaanje njihova ponaanja iskrivljeno,

teko nam je voljeti ih.

Kad nam duevni mir postane jedini cilj, tada moemo uiniti drugi korak, tj. oprostiti.

Tada moemo vidjeti druge kako ire Ljubav, ili kako su ustraeni pa trae pomo u obliku Ljubavi.

S tom novom percepcijom lake emo pruiti potpunu

Ljubav i prihvaanje, pa stoga istodobno doivjeti unutarnji mir.

Da bismo mi postigli duevni mir, drugi se ne moraju

promijeniti.

RASCIJEPLJENI UM

Moe nam koristiti da um zamislimo kao film, kameru i sve ostalo potrebno za snimanje filma.

Ono to doivljavamo, zapravo i jest stanje duha

projicirano na vanjski ekran to ga zovemo svijetom. Taj svijet i oni koji su u njemu, postaju zrcalo naih

misli i matanja. Ono to na um projicira, postaje percepcijom koja nam

ograniava vidokrug sve dok smo za nju vezani.

Na um funkcionira kao da je rascijepljen; jedan njegov dio ponaa se kao da njime upravlja na ego, a drugi

kao da njime upravlja Ljubav.

Vei dio vremena um slua tog lanog upravitelja to ga nazivamo egom, a taj naziv naprosto je drugo ime za

strah.

Ego reira samo ratne filmove, te filmove u kojima dolazi do sukoba, premda ih tako vjeto maskira da

nam se ine kao ostvarenje naih romantinih fantazija. Kad za jedinog upravitelja Ljubav, moemo svog uma izaberemo doivjeti snagu i udo Ljubavi.

On, zapravo, reira iskljuivo filmove koji podravaju iluziju da smo jedni od drugih meusobno odvojeni.

Na istinski redatelj, Ljubav, ne projicira iluzije; ona

samo proiruje istinu. Ljubav reira filmove koji sjedinjuju i spajaju.

Na um je redatelj, producent, scenarist, filmski

urednik, glumaka ekipa, osoba koja projicira film na platno, publika i kritiar.

Budui da je neogranien, moe u svakom trenutku izmijeniti i film i sve u njemu.

Na um posjeduje mo donoenja odluka.

Dio naeg uma kojim upravlja ego, slian je zavjesi straha i krivnje koja ne doputa pristup Ljubavi.

Moemo nauiti kako da navedemo um da razmakne tu zavjesu i otkrije svjetlo Ljubavi koje je uvijek postojalo

i koje je naa prava stvarnost.

NE ZABORAVITE !

Prilikom praktine primjene ove knjige u svakodnevnom ivotu bit e korisno imati na umu ove postavke:

1. Na je jedini cilj duevni mir.

2. Opratanje je naa jedina zadaa i nain da

postignemo svoj cilj duevni mir.

3. Opratajui moemo nauiti da ne osuujemo druge, te da svakoga, ukljuujui i sebe, vidimo bez

krivnje.

4. Moemo se rijeiti straha kad prestanemo suditi i projicirati prolost u budunost i ponemo ivjeti samo

u sadanjosti.

5. Moemo nauiti primati upute od svog unu-tarnjeg, intuitivnog glasa, koji je na vodi u stjecanju

saznanja.

6. Kad nam unutarnji glas dade neku uputu, on e se pobrinuti i za sve to je potrebno da se to postigne.

7. Slijedei unutarnjeg vodia, esto moramo

prihvatiti neki specifian cilj, iako nain na koji emo ga postii nije odmah vidljiv. To je obrat uobiajene

logike svijeta, a moe se zamisliti kao stavljanje kola ispred konja.

8. Moemo izabrati to emo percipirati i koje emo

osjeaje doivjeti.

9. Preodgajanjem uma moemo nauiti kako koristiti pozitivnu aktivnu matu. Pozitivna aktivna

mata omoguuje nam da u svojem umu razvijemo filmove pune ljubavi.

***

Izabrao sam dananji dan provesti u savrenom miru.

Drugi dio

OD EGA SE SASTOJI OSOBNA PROMJENA

Sve vidim onako kako bih elio da bude.

SUSTAVI VJROVANJA I STVARNOST

Mi smo ono u to vjerujemo.

Sustav vjerovanja temelji nam se na prolim iskustvima to ih neprestano ponovo oivljavamo u sadanjosti, strahujui da e budunost biti ista kao i prolost.

Naa sadanja zapaanja toliko su obojena prolou da dogaaje ne moemo vidjeti bez iskrivljavanja i

ogranienja.

Ako smo spremni, moemo preispitati to mislimo o sebi kako bismo postigli novi i dublji osjeaj svog stvarnog

identiteta.

ShadowOfSoul

ZA NAS NE POSTOJE GRANICE

Da bismo doivjeli taj osjeaj potpune slobode, vano je da se odvojimo od zaokupljenosti prolou i

budunou, te odaberemo ivjeti sada.

Biti slobodan znai ne biti zatvoren u stvarnost ogranienu tjelesnim osjetilima.

Biti slobodan doputa nam da sudjelujemo u Ljubavi

koju dijelimo sa svima.

Ne moemo biti slobodni sve dok ne discipliniramo i ne preodgojimo svoj um.

Iako svi eznemo za Ljubavlju, mnogi kao da su

nesposobni doivjeti je.

Nai krivnjom ispunjeni strahovi iz prolosti blokiraju nau sposobnost davanja i primanja Ljubavi u

sadanjosti.

Strah i Ljubav nikad se ne mogu doivjeti istodobno. Uvijek odabiremo samo jedan od ovih osjeaja.

Budemo li sustavnije odabirali Ljubav, moi emo izmijeniti narav i kakvou svojih odnosa s drugim

ljudima.

NAPAD I OBRANA

Kad smatramo da nas netko napada, obino zauzimamo obrambeni stav, te nalazimo nain, izravan

ili neizravan, da mu uzvratimo istom mjerom.

Napad uvijek izvire iz straha i krivnje. Nitko ne napada ako se ne osjea ugroenim i, ako ne vjeruje da

napadom moe pokazati vlastitu snagu, a na raun tue ranjivosti.

Napad je, zapravo, obrana, pa zajedno sa svim

obranama smiljenim da ne bismo postali svjesni krivnje i straha, u stvari ukazuje na problem.

Veina nas vrsto vjeruje da napadom zaista moemo

dobiti neto to elimo. Pritom kao da zaboravljamo da nam napad i obrana ne

donose unutarnji mir.

Da bismo umjesto konflikta doivjeli mir, moramo promijeniti svoj nain gledanja.

Umjesto da smatramo kako nas drugi napadaju, moemo na njih gledati kao na uplaene osobe.

Uvijek izraavamo ili Ljubav ili strah.

Strah je u stvari poziv u pomo, pa stoga, zapravo, molba za Ljubavlju.

injenica je, dakle da, elimo li doivjeti mir, moramo spoznati kako prilikom odluivanja moemo izabrati

to emo vidjeti.

Mnogi nai pokuaji da popravimo druge, ak i kad vjerujemo kako smo im ponudili konstruktivnu kritiku, zapravo su pokuaji napada. elimo pokazati kako oni

nisu u pravu, dok mi to jesmo.

Moglo bi biti korisno preispitati svoje porive. Poduavamo li Ljubav ili demonstriramo napad?

Ako se drugi ne mijenjaju u skladu s naim

oekivanjima, skloni smo ih smatrati krivima i tako pojaati vlastitu vjeru u krivnju.

Duevni mir nastupa kad druge ne elimo mijenjati,

nego ih prihvaamo onakvima kakvi jesu.

Istinsko prihvaanje nikada nita ne zahtijeva niti oekuje.

ShadowOfSoul

OPRATANJE

Unutarnji mir moemo postii jedino ako se vjebamo u opratanju.

Oprostiti znai odlijepiti se od prolosti, a to je

sredstvo za ispravljanje naih pogrenih percepcija.

Svoje pogrene percepcije moemo unititi samo sada i to jedino odbacivanjem svega onoga za to mislimo da su drugi ljudi uinili nama ili onoga za to mislimo da

smo mi uinili njima.

Tim postupkom selektivnog zaboravljanja oslobaamo se za prihvaanje sadanjosti bez potrebe da ponovo

proivljavamo prolost.

Istinskim opratanjem moemo zaustaviti beskrajno recikliranje krivnje, te na sebe i ostale gledati s

Ljubavlju.

Opratanje nas oslobaa svih misli zbog kojih se ini da smo odvojeni jedan od drugoga.

Prestanemo li vjerovati u tu odvojenost, moemo prihvatiti vlastito iscjeljenje, te proiriti iscjeliteljsku Ljubav na sve oko sebe. Iscjeljenje je posljedica misli o

jedinstvu.

Kad shvatimo da je unutarnji mir na jedini cilj, opratanje postepeno postaje naa jedina zadaa.

Kad prihvatimo oboje, i cilj i nain, nalazimo da nam

na unutarnji intuitivni glas postaje jedini vodi prema ispunjenju.

Dok druge putamo iz zatvora svojih iskrivljenih i

iluzornih opaanja, i sami bivamo osloboeni, te im se pridruujemo u jedinstvu Ljubavi.

DAVANJE I PRIMANJE

Vano je zapamtiti da svi mi imamo sve to nam je potrebno sada, te da je Ljubav sutina naega bia.

Mislimo li da trebamo neto dobiti od nekog drugoga,

onda emo tu osobu voljeti ako dobijemo ono to mislimo da elimo, a mrzit emo je ako to ne dobijemo.

esto njegujemo odnos ljubav/mrnja, pa u njemu

trgujemo uvjetovanom ljubavlju. Motivirani time da emo neto dobiti, dovodimo sebe u konfliktnu situaciju

i u nepriliku, a motiv dobiti vezan je za odreeno, ogranieno vrijeme.

Davanje je irenje Ljubavi bez ikakvih uvjeta,

oekivanja ili ogranienja. Duevni mir stoga nastaje kad svu svoju pozornost

usmjerimo na davanje, te ne elimo od druge osobe neto dobiti niti s njom ita zamijeniti.

Motivirani davanjem doivljavamo unutarnji mir i radost koja nema nikakve veze s vremenom.

PREODGAJANJE UMA Da biste pomogli sebi u preodgajanju uma, sjetite se da u svakoj situaciji, osobnoj ili izvanjskoj, postavite ova

pitanja:

1. Hou li izabrati doivljaj unutarnjeg mira ili doivljaj sukoba?

2. Hou li izabrati doivljaj Ljubavi ili straha?

3. Hou li izabrati da pronalazim Ljubav ili

da pronalazim mane?

4. Hou li izabrati da budem davatelj

Ljubavi ili traitelj Ljubavi?

5. Je li taj nain saobraanja (verbalan ili neverbalan) pun Ljubavi prema drugoj osobi i prema meni?

Velik broj naih misli, izjava ili radnji nisu ispunjene Ljubavlju.

elimo li postii duevni mir, bitno je da u saobraanju s drugima stvorimo osjeaj povezanosti.

Da bismo postigli unutarnji mir i doivjeli Ljubav,

moramo biti dosljedni u onome to mislimo, govorimo i inimo.

RIJEI KOJE TREBA ODBACITI

Drugi postupak za preodgajanje uma povezan je sa spoznajom djelovanja rijei kojima se sluimo.

Rijei na listi koja slijedi, uobiajeno se koriste u porukama to ih prenosimo drugima i samima sebi.

Upotreba tih rijei aktivira u naem umu krivnjom

ispunjenu prolost i stranu budunost. Time se osjeaj sukoba samo pojaava.

to potpunije spoznamo kako te rijei ometaju na

unutarnji mir, to emo ih lake iskljuiti iz svojih misli i reenica.

Moda e vam koristiti da u svoj um stavite kakvu

imaginarnu vreicu za smee; svaki put kad upotrijebite koju od tih rijei, vizualizirajte kako rije bacate u

vreicu za smee koju zatim zakapate.

Vano je da ste prema sebi uvijek blagi. Uvidite li kako se i dalje koristite kojom od tih rijei, smatrajte to

pogrekom koju treba ispraviti i ne smatrajte se zbog toga krivima.

Evo tih rijei:

nemogue ne mogu

pokuati

ogranienje kad bismo

ali meutim

teko trebalo bi morao bih

sumnja

svaka rije koja vas ili neku drugu osobu smjeta u neku kategoriju

svaka rije koja mjeri ili ocjenjuje vas ili neku drugu

osobu

svaka rije koja sudi ili osuuje vas ili neku drugu osobu

ZAKLJUAK

Ova knjiga daje smjernice za odbacivanje straha i

postizanje unutarnjeg mira.

Njezinom primjenom u praksi moemo izmijeniti svoja opaanja tako da se vie ne osjeamo preplaeni, odvojeni od ostalih ljudi i s njima u sukobu, nego

doivljavamo povezanost s ostalima, Ljubav i mir.

Iskustvo unutarnjeg mira stjeemo uei kako da oprostimo svijetu i svakome u njemu, a time postiemo i

to da svakoga, ukljuujui i sebe, vidimo bez krivnje.

Svaki trenutak svoga ivota moemo vidjeti kao priliku za novo buenje ili preporaanje, osloboeno nametanja

uspomena iz prolosti i oekivanja za budunost.

U slobodi ovog sadanjeg trenutka moemo proiriti

svoju narav po prirodi sklonu Ljubavi.

Ako smo razdraeni, potiteni, ljutiti ili bolesni, moemo biti sigurni da smo izabrali pogrean cilj i da

reagiramo na strah.

Kad nismo radosni, zaboravili smo da je duevni mir na jedini cilj, i da smo vie zaokupljeni dobivanjem

nego davanjem.

Sustavno izabirui Ljubav, a ne strah, moemo postii takvu osobnu promjenu, koja e nam omoguiti da

budemo spontano ljubazniji prema sebi i prema drugima.

Time emo poeti spoznavati i doivljavati Ljubav i radost koje nas sjedinjuju.

PONAVLJANJE

1. Jedna je od glavnih svrha vremena da nam omogui izabrati ono to elimo doivjeti.

elimo li doivjeti mir, ili elimo doivjeti sukob?

2. Svi su umovi povezani i jedno su.

3. Ono to opaamo ulima, ograniena je i iskrivljena slika stvarnosti.

4. Ne moemo izmijeniti vanjski svijet niti druge ljude.

Moemo izmijeniti nain na koji percipiramo svijet, druge ljude i same sebe.

5. Postoje samo dva osjeaja; jedan je Ljubav, a drugi

strah. Ljubav je naa istinska stvarnost. Strah je tvorevina

naega uma, pa stoga nestvaran.

6. Ono to doivljavamo, nae je duevno stanje projicirano prema van.

Ako je to stanje zdravlja,

Ljubavi i mira, onda emo to i projicirati pa stoga i doivljavati.

Ako smo ispunjeni sumnjom, strahom i, ako se bavimo

boleu, onda emo to stanje projicirati prema van, pa e to biti stvarnost naega iskustva.

Trei dio

VJEBE ZA OSOBNU PROMJENU

Opratanje je kraj patnje i gubitka

KAKO VJEBATI

Specifini principi i smjernice u ovoj knjizi tek svakodnevnom vjebom dobivaju osobno znaenje.

Neke meu njima moda ete tee prihvatiti, ili ih

neete moi povezati s problemima s kojima se suoavate u vlastitom ivotu.

To, meutim, nije vano. Vana je vaa spremnost da prihvatite sve vjebe bez iznimke.

Iskustvo koje je posljedica vjebanja, pomoi e vam da se pribliite cilju vee osobne sree.

Imajte na umu da htijenje nije isto to i vjetina

htijenje je samo spremnost da se izmijeni vlastita percepcija.

Kako iz vjebi izvui najveu moguu korist?

1. Svakoga jutra, poto ste se probudili, opustite se i uz pomo svoje aktivne mate premjestite se u duhu nekamo gdje ete se osjeati udobno i oputeno i gdje ete biti mirni.

2. (Poinite s prvom vjebom, vjebajte redom, po

jednu vjebu svakoga dana.) U tom oputenom stanju provedite nekoliko minuta ponavljajui naslov vjebe i snjim povezane misli.

Ponovite ili nekoliko puta tako da postanu dio vaeg bia.

3. Svaki dan pitajte sebe: ELIM LI POSTII

DUEVNI MIR ILI SUKOB?

4. Zapiite naslov vjebe na komadi kartona, nosite ga sa sobom, pa ga tijekom dana i veeri pogledajte

nekoliko puta, primjenjujui ga bez iznimke na sve i svakoga.

5. Prije nego to poete spavati, opet se opustite i

nekoliko puta ponovite vjebu. Zapitajte se biste li voljeli da vam takve misli dou u

snovima.

6. Kad zavrite sve vjebe, lake ete uiti ako ih sve redom, poevi od prve, jo jedanput ponovite.

7. Taj nain vjebanja moete zadrati sve dok ne ustanovite da razmiljate o vjebama i sustavno ih

primjenjujete bez potrebe da ih ponovo itate.

Prva vjeba

SVE TO DAJEM VRAA MI SE

Sve to dajem, vraa mi se

Davati je isto to i primati glasi zakon Ljubavi.

U skladu s tim zakonom na dobitku smo kad drugima dajemo svoju Ljubav, a ono to dajemo, istodobno i

primamo.

Zakon Ljubavi temelji se na obilju; uvijek smo do kraja ispunjeni Ljubavlju, a zaliha te Ljubavi neiscrpna je i

prelijeva se.

Kad drugima pruamo Ljubav ne postavljajui im nikakve uvjete i ne oekujui nita zauzvat, tada ta

Ljubav u nama raste, iri se i povezuje nas s drugima.

Dajui Ljubav, poveavamo Ljubav u sebi, i svatko je na dobitku.

Zakon svijeta, meutim, glasi da ono to dajemo, gubimo. To znai da smo, kad neto dademo, na

gubitku.

Zakon svijeta temelji se na vjeri u oskudicu. On tvrdi da nikada nismo do kraja zadovoljni.

Dok uzaludno pokuavamo nai ispunjenje, traei Ljubav i mir u vanjskim oblicima koje smatramo

poeljnima, i dalje u sebi osjeamo prazninu.

Problem je naravno u tome to nas u ovom svijetu nita ne moe trajno i potpuno zadovoljiti.

Drei se zakona svijeta neprestano traimo, ali nikada

ne nalazimo.

esto mislim da je nae unutarnje vrelo prazno te da smo u nevolji.

Tada svoje zamiljene potrebe nastojimo ispuniti sluei se drugim ljudima.

Kad od drugih ljudi oekujemo da zadovolje nae

potrebe i ispune nam elje, a oni nas razoaraju kao to se to neizbjeno mora dogoditi, doivljavamo bol i

patnju. Ona moe poprimiti oblik frustracije, razoaranja,

ljutnje, potitenosti ili bolesti.

Posljedica toga jest da emo se vjerojatno osjeati

uhvaeni u stupicu, ogranieni, odbaeni ili napadnuti.

Kad se osjeamo nevoljeni, potiteni i iznutra prazni, tada pronalaenje osobe koja e nam pruiti Ljubav,

nije pravo rjeenje.

Ono to e nam koristiti jest da mi nekog uzljubimo potpuno i nita ne oekujui.

Ta Ljubav bit e tada istodobno pruena i nama.

Druga osoba ne mora se mijenjati niti nam ita dati.

Pogreno je misliti da, prije nego to moete osjetiti Ljubav u sebi, morate dobiti Ljubav od drugih.

Zakon Ljubavi drukiji je od zakona svijeta.

Zakon Ljubavi glasi da vi jeste Ljubav, te da pruajui

Ljubav drugima, uite to zapravo jeste.

Danas dopustite sebi da nauite i doivite zakon Ljubavi.

Pogreno sam vjerovao da ikome mogu dati ita osim onoga to i sam elim.

Budui da elim Mir, Ljubav i Opratanje, to su i

jedini darovi koje u ponuditi drugima.

To, to u umjesto napada ponuditi opratanje i Ljubav, nije milosre.

Ponuditi Ljubav jedini je nain na koji je i sam mogu prihvatiti.

Primjer A

Evo pisma to mi ga je napisala Rita, prijateljica koja je u moj ivot stupila u jesen 1978.

Rita mi je telefonirala molei me da pomognem njezinoj keri Tini, tinejderki oboljeloj od leukemije. Tina je

umrla u sijenju 1979.

Rita mi je dopustila da podijelim s vama to njezino pismo, koje po mome miljenju lijepo i jasno izraava

sutinu dananje vjebe:

Sve to dajem, daje se meni.

Dragi Jerry, 27. veljae

Nadam se da ti ne smeta to prima ova pisma koja mi

omoguavaju da izrazim svoje misli koje su poele izvirati iz nekog dubokog, dosad netaknutog izvora. Ti kao psihijatar barem zna da takvo pisanje moe biti

ljekovito.

Otkad sam ti zadnji put pisala, u tapiseriju moga ivota utkali su se novi konii.

Dvadeset i druge veljae otila sam uti predavanje dr. Elizabeth Kubler-Ross. Ne moram naglaavati da je to bilo za mene izuzetno iskustvo. Sumnjam da se naao

itko, tko nije bio ganut. Dodirnula je neke rane i oiljke, a neke dijelove njezina predavanja bilo je teko

podnijeti. Ali njezine rijei, njezina filozofija i njezin rad trajno

su me se dojmili, pa osjeam da je to ime se ti i ona bavite, uistinu ono o emu se zapravo radi.

Nastavljam redom s dogaajima. Idueg dana odluila sam krenuti na posao. Za vrijeme odmora odetala sam u uliicu s trgovinama gdje obino kupujem. Dok sam prelazila ulicom, opazila sam knjiaru koje prije nije bilo ondje. Nisam mogla a da se ne zapitam odakle se

pojavila. Morala sam ui i pogledati. Pitala sam koliko je dugo ve otvorena. Rekoe mi mjesec dana.

Razgledavajui, opazila sam nekoliko knjiga koje jo nisu bile sloene na policu. Jedna od njih bila je knjiga za koju sam ula i pomislila kako bih je jednom rado

proitala. Bila je to knjiga Ruth Montgomery Onostrani svijet. Ne mogu izrei koliko me knjiga

pogodila. To je posebna pria.

Poela sam drukije gledati na svoj ivot i razmiljati kamo me sve to vodi. No budui da si ti rekao kako mi pitanje, ukoliko u meni izazove sukob, nee koristiti,

nisam inzistirala na tome zato se neto dogodilo. Umjesto toga ponovo sam proitala tvoje pismo i

pronala redak u kojem kae da je jedan od najboljih naina da se podnese situacija kao to je moja (smrt voljene osobe), nai nekoga kome bih mogla pomoi.

Nisam trebala ii ni u kakvu veliku potragu, pa ak ni razbijati glavu o tome tko je ta osoba. To sam cijelo vrijeme znala. Ispripovijedat u priu u najkraim

crtama.

Prije otprilike godinu dana moja ki Tina poela je pokazivati znakove bolesti. U isto vrijeme razboljela se i naa dvadesetogodinja susjeda koju sam poznavala

petnaest godina.

Lijenici nisu mogli postaviti dijagnozu. Majka oboljele mlade ene i ja esto smo razgovarale o svojim brigama i

strahovanjima. Kasnije, kad je Tinina bolest dijagnosticirana, ta gospoa nije vie mogla sa mnom

razgovarati. Sve vrijeme dok je Tina bolovala, nije mi se obratila ni jednom rijeju. Kad je Tina umrla, utei je

prisustvovala dok smo molili krunicu. Nijemo smo se gledale. Dola je na sahranu, a bila je i meu ljubaznim

susjedama koje su kasnije donijele hranu. Cijelo je vrijeme utjela. Znala sam da moja stvarnost moda i nju oekuje, i tako se kasnije ja njoj nisam pribliavala,

da je ne bih podsjeala. Uvijek sam se kod susjeda raspitivala kako joj je i uvijek dobivala obavijesti iz

druge ruke. Onda sam se sjetila tebe, tvoga pisma i tvojih rijei. I

pomislila sam: Zato ne bih? Ja to elim! I otila sam je posjetiti. im me ugledala, prila mi je i zagrlile smo se. Bilo je tako prirodno! Svaka od nas znala je kako se ona druga osjea! Bio je to krasan trenutak! Kad sam

otila, bilo mi je tako dobro da sam se pitala zato mi je za tih nekoliko koraka do njezine kue trebalo toliko

vremena. Vjerojatno nisam bila spremna.

Opet, meutim, ponavljam da, iako si prostorno daleko, u duhu si mi tako blizu. Neu se pitati zato se neto

dogaa, nego u to prihvatiti i gledati kamo e me odvesti.

Mir s tobom, Jerry, sada i uvijek.

S iskrenim pozdravima Rita

Primjer B

Prije nekoliko godina imao sam sreu da u Los Angelesu provedem neko vrijeme s majkom Terezom, poznatom po

tome to se brine za siromane i one koji umiru. elio sam se s njom upoznati jer sam znao kako dosljedno ivi u duevnom miru, pa sam htio nauiti kako se to

postie.

Razgovarali smo o svom poslu radu s ljudima suoenim sa situacijama u kojima se radi o ivotu ili

smrti. U njezinoj blizini osjeao sam neku vrstu unutarnje tiine. Teko je opisati snagu Ljubavi,

otmjenosti i mira koja zrai iz njezine osobe. Bijae to neto to sam i sam elio doivjeti i utjeloviti.

Za vikenda etvrtog srpnja saznao sam da majka

Tereza toga popodneva leti u Meksiko. Zapitao sam je mogu li joj se pridruiti, jer sam elio ostati u njezinoj

blizini.

Blago se nasmijeila i odgovorila mi: Doktore Jampolsky, nemam nita protiv da mi se pridruite na izletu u Meksiko. Ali vi ste izjavili da elite spoznati

unutarnji mir. Mislim da ete o unutarnjem miru nauiti vie ako se raspitate koliko stoji let do Meksika

i natrag i taj novac dadete siromasima.

Pitao sam koliko stoji povratna avionska karta od Los Angelesa do grada Meksika i taj iznos dao Milosrdnoj

brai u Los Angelesu.

Lekcija koju sam nauio od majke Tereze, glasila je: elim li otkriti to treba uiniti, ne moram traiti vodstvo izvan sebe. Shvatio sam da je vrijeme za

davanje uvijek sada a ne kasnije - te da, dajui bez ikakvih ogranienja ili oekivanja, ovjek odmah

ostvaruje unutarnji mir. U tom jednom trenutku nauio sam da sve to dajem, daje se meni.

Danas u davati drugima samo one darove koje bih i

sam elio primiti.

Druga vjeba

OPRATANJE JE KLJU ZA SREU

Opratanje je klju za sreu

Unutarnji mir moe se postii samo vjebanjem u

opratanju. Opratanje je sredstvo za izmjenu naih percepcija i za

odbacivanje straha, osuda, optubi i prigovora.

Neprestano se moramo podsjeati da je Ljubav jedina stvarnost.

Ako opaamo neto to ne odraava Ljubav, onda je nae opaanje netono.

Opratanje postaje sredstvo za ispravljanje pogrenog

opaanja; ono doputa da u drugim ljudima i u samima sebi vidimo samo Ljubav i nita drugo.

Zaboravljanjem prolosti, skidanjem obojenih naoala

kroz koje vidimo kako teka prolost zakriljuje

sadanjost, moemo postepeno spoznati da je istina Ljubavi uvijek nazona, te da primjeujui samo

Ljubav, moemo doivjeti sreu.

Opratanje tada postaje proces kroz koji i ne primjeujemo sve ono to mislimo da su nam drugi ljudi

uinili, ili sve to mislimo da smo mi uinili njima.

Kad njegujemo mrnju i prigovore, doputamo svome umu da se hrani strahom te postajemo robovi tih

iskrivljenih predodbi.

Kad opratanje vidimo kao svoju jedinu zadau i, kad smo ga spremni dosljedno vjebati tako to to

neprestano nalaemo svome umu, otkrit emo da smo se oslobodili.

Opratanje ispravlja pogrenu percepciju da smo jedni

od drugih odvojeni, i omoguava nam da doivimo jedinstvo i osjeaj pomirenja.

Opratanje ovdje shvaamo drukije nego to je veina

nas nauila. Oprostiti ne znai zauzeti nadmoan stav i podnositi ili tolerirati ponaanje koje nam se ne svia.

Oprostiti znai ispraviti svoju pogrenu percepciju da

nas je druga osoba povrijedila.

Nasuprot umu koji oprata, um koji ne oprata, zbrkan je i preplaen. Uvjerenje da pravilno tumai svoje

percepcije drugih ljudi. Siguran je u opravdanost svoga gnjeva i u tonost svojih osuda.

Um koji ne oprata, kruto smatra da su prolost i budunost jednake i opire se promjeni.

On ne eli da budunost bude drukija od prolosti.

Um koji ne oprata, sebe smatra nevinim, a druge krivima. Uiva i cvate u sukobu i u tome da je on u

pravu, a na unutarnji mir gleda kao na neprijatelja. Sve percipira kao meusobno odvojeno.

Kad god u nekome vidim krivca, pojaavam vlastiti

osjeaj krivnje i nedostojnosti. Ne mogu oprostiti sebi ukoliko nisam voljan oprostiti

drugima.

Nije vano to mislim da mi je netko uinio u prolosti niti to mislim da sam moda ja uinio.

Samo opratanjem mogu se potpuno osloboditi krivnje i

straha.

Primjer

Evo jednog osobnog dogaaja koji pokazuje neke principe u odnosu izmeu pritubi, prigovora i

opratanja.

Jednoga jutra tajnica mi je donijela veliku hrpu rauna. Podsjetila me da mi se prihod smanjuje, jer sve vie

vremena provodim radei besplatno. Kazala je da mi neki ovjek, za usluge koje sam prole godine uinio njegovoj keri, duguje petsto dolara, i podsjetila me

kako je ki dobro i brzo reagirala na terapiju. Zatim je izjavila da je sita toga da mu uvijek iznova alje raun i

predloila mi da ga poaljem agenciji za naplaivanje rauna.

Odgovorio sam joj da to nikada nisam radio, pa neu ni

sad, ali da u o svemu razmisliti. Promatrajui svoje

neplaene raune, poeo sam osjeati ono to sam smatrao opravdanim gnjevom, a opravdanima sam smatrao i svoje prigovore. Na kraju krajeva ja sam

ispunio svoju zadau, a taj ovjek i njegova ki imali su od toga koristi. Znao sam da otac moe platiti i poeo

sam ga smatrati gnjidom zato to nee. Odluio sam mu popodne telefonirati.

Toga dana, dok sam meditirao na misao iz Teaja uda, misao koja je glasila Opratanje je klju sree, u duhu mi se pojavila slika ovjeka koji mi je bio duan. uo sam kako mi unutarnji glas govori neka se otkinem od

prolosti i svoje vezanosti za novac. Trebam se vjebati u opratanju i iscijeliti svoj odnos s tim ovjekom.

Telefonirao sam mu. Ispriao sam mu o svojoj meditaciji

i svojoj odluci da mu vie ne aljem raun. Rekao sam mu i za svoj proli bijes i vrstu odluku da od njega odustanem. Rekao sam mu da ga zovem kako bismo

iscijelili svoj meusobni odnos, te da novac vie nije u pitanju. Zavladala je dugaka stanka prije nego to je on kazao: Dakle, ako ja ne platim va raun, Bog to

svakako nee uiniti.

Rekao sam kako smatram vanim da se odmaknem od novanog pitanja kao i od ljutnje koju sam prema njemu osjeao glede rauna. Kazao sam mu kako se oslobaam

misli da me on na bilo koji nain povrijedio.

Opet je zavladala tiina, a nakon nje glas mu je zazvuao toplo i ljubazno. Zahvalio mi je to sam ga nazvao i na moje iznenaenje rekao da e mi idueg

tjedna poslati ek (to je i uinio).

Sat kasnije susreo sam se s majkom jedanaestogodinje djevojice koja je bolovala od raka kime i bila lanica

jedne od skupina u Centru. Majci je pripadala socijalna pomo, ali zbog sloenosti postupka nije mogla ostvariti da novac zaista i dobije. Dala je popraviti auto i nije ga

mogla uzeti iz garae, jer nije mogla podmiriti raun koji je iznosio sedamdeset dolara. Zbog toga to je bila

bez auta, nije nekoliko puta mogla odvesti ker na kemoterapiju. Unutarnji glas rekao mi je: Daj joj tih sedamdeset dolara, jer upravo si dobio novac za koji si

mislio da ga nee dobiti.

Kad sam to uinio, doivio sam unutarnji mir. Silno me se dojmila injenica da se to dogodilo tako brzo nakon

to sam se oslobodio svoje vezanosti za stav da je netko kriv, a netko drugi nevin.

Danas sam izabrao da odbacim sva svoja prola pogrena opaanja o sebi i o drugima.

Umjesto toga povezat u se sa svima i rei: I tebe i sebe vidim samo u svjetlu istinskog opratanja.

Trea vjeba

NIKADA NISAM UZRUJAN ZBOG ONOGA ZBOG EGA MISLIM DA JESAM

Nikada nisam uzrujan zbog onoga, zbog ega mislim da jesam

Uvjerenja veine nas temelje se na iskustvima iz

prolosti i na opaanjima tjelesnih osjetila.

Jeste li ikada razmiljali o tome da ono u to vjerujete, doista i vidite. Ili, kako ree glumac Flip Wilson: Ono

to vidi, to i dobije.

Budui da se ini kako naa tjelesna osjetila prenose naem mozgu obavijesti iz vanjskog svijeta, moemo

povjerovati da se nae duevno stanje upravlja iskljuivo po povratnim obavijestima to ih tako

dobivamo.

To vjerovanje uvelike pridonosi osjeaju odvojenosti, tj. doivljavanju sebe kao izoliranog entiteta u

rascjepkanom i nebrinom svijetu.

To nas ini uzrujanima, potitenima, tjeskobnima i pre-plaenima zbog svijeta koji vidimo.

Takav sustav vjerovanja pretpostavlja da je vanjski svijet uzrok, a mi posljedica.

Razmotrimo mogunost da je takav nain razmiljanja

naopak i da funkcionira natrake.

to bi se dogodilo kad bismo vjerovali da je ono to vidimo, odreeno mislima u naem umu ? Moda bismo se mogli pozabaviti idejom koja nam se u prvi tren ini neprirodnom i stranom, a glasi da su nae misli uzrok, a

ono to vidimo posljedica.

Tada bi za nae patnje i boli bilo besmisleno optuivati svijet ili njegove stanovnike, jer tada bismo ono to vidimo mogli smatrati zrcalom, a ne injenicom.

Razmotrimo jo jednom pretpostavku da je um neto

kao filmska kamera koja nae unutarnje stanje projicira na svijet.

Kad nam je um ispunjen mislima koje u nama izazivaju

nemir, svijet i njegovi stanovnici izazivaju u nama nemir.

S druge strane, kad nam je um spokojan, svijet i ljudi ine nam se spokojnima.

Ujutro, kad se probudimo, moemo izabrati elimo li toga dana vidjeti prijateljski raspoloen svijet, vidjeti ga kroz naoale koje ne proputaju nita osim Ljubavi.

Moda e nam koristiti da ispitamo je li potrebno da upravljamo vanjskim svijetom. Moda bismo umjesto toga mogli izabrati da dosljedno upravljamo svojim unutarnjim svijetom, izabirui misli koje elimo u

svojem umu.

Duevni mir poinje s naim vlastitim mislima, a zatim se iri prema van. Iz naeg duevnog mira (uzrok)

izranja percepcija mirnoga svijeta (posljedica).

Svi mi posjedujemo mo uputiti svoj um da osjeaje nemira, potitenosti i straha zamijeni osjeajem

unutarnjeg mira.

U iskuenju sam povjerovati kako sam uzrujan zbog drugih ljudi ili zbog okolnosti i dogaaja na

koje ne mogu djelovati.

Uznemirenost mogu doivjeti u obliku ljutnje, ljubomore, mrnje ili potitenosti.

Svi ti osjeaji zapravo su neka vrsta straha.

Kad shvatim da uvijek mogu izabrati izmeu doivljaja straha i Ljubavi, time to u Ljubav pruiti drugima, ne moram se vie ni zbog ega

uzrujavati.

Primjer

Godinama me muila kronina bol u leima. Sve te

godine nisam mogao igrati tenis, vrtlariti ni obavljati sline poslove koje sam volio. Nekoliko sam puta bio u bolnici, a jedan me neurokirurg htio i operirati zbog, kako ree, organske bolesti lea degenerativnog

diska. Izabrao sam ivot bez operacije.

Smatrao sam da sam uzrujan zbog boli i njome izazvanog neraspoloenja. No jednog mi se dana

uinilo da u sebi ujem tihi glasi koji mi govori da tu svoju bol sam izazivam, premda bolujem od organskog sindroma lea. Postalo mi je jasno da se stanje mojih lea pogoravalo kad sam bio pod emotivnim stresom,

osobito kad sam bio prestraen ili nekom neto zamjerao. Nisam bio uzrujan zbog onoga zbog ega sam

mislio da jesam.

Kako sam, vjebajui opratanje, polako uio drugima vie ne prigovarati i na njih se ne aliti, tako je i moja

bol nestajala. Danas mogu raditi sve bez ikakvih ogranienja.

Mislio sam da sam uznemiren zbog boli u leima.

Otkrio sam, meutim, da sam nemiran zbog neiscijeljenih odnosa s ljudima.

Dopustio sam sebi da vjerujem kako tijelo upravlja duhom, a nisam shvaao da duh upravlja tijelom.

Uvjeren sam da veina ljudi koji pate od bolova u

leima, mogu nauiti kako odbaciti svoje prigovore, mrnju, krivnju i strahove, te opratajui sebi i

drugima, doivjeti vlastito iscjeljenje.

Tijekom dana, kad god ste u iskuenju da vas obuzme strah, podsjetite se da umjesto toga moete

osjetiti Ljubav.

etvrta vjeba

ODABRAO SAM GLEDATI DRUKIJE

Odabrao sam gledati drukije

Moda je to to nam se svijet ini tako suludim, posljedica sustava vjerovanja koji ne funkcionira.

Sustav vjerovanja kae kako e se teka prolost

produiti u teku budunost, te time spaja prolost i budunost.

Ono to nas ini ranjivima, nae je sjeanje na strah i bol. Taj osjeaj ranjivosti uzrok je to po svaku cijenu

elimo predvidjeti budunost i njome upravljati.

elio bih iznijeti osobni primjer. Odgojen sam u obitelji u kojoj je uvijek prevladavao stav strahovanja.

Prihvatio sam ivotnu filozofiju koja je govorila: Prolost je bila strana, sadanji trenutak je uasan, a budunost e biti jo gora. I svi smo, naravno, tono

predviali, budui da smo polazili od istih pretpostavki.

U skladu sa starim sistemom vjerovanja pretpostavljamo da smo srditi jer nas je netko napao. Takoer pretpostavljamo da je protunapad opravdan,

da smo odgovorni sami sebe zatititi, ali nismo odgovorni to osjeamo tu potrebu.

elimo li to, moemo izmijeniti svoj sistem vjerovanja. Da bismo to, meutim, postigli, moramo svaku svoju omiljelu pretpostavku i vrijednost pogledati novim

oima. To znai da se moramo osloboditi svega zbog ega prianjamo uza strah, bijes, krivnju ili bol.

To znai da moramo pustiti da prolost izblijedi, a s njom i sva njezina strahovanja koja prenosimo u

sadanjost i u budunost.

Odabrao sam gledati drukije znai da smo zaista spremni rijeiti se i prolosti i budunosti da bismo doivjeli sadanjost onakvom kakva uistinu jest.

Vei dio ivota ponaao sam se kao robot reagirajui na ono to su drugi kazali ili uinili.

Sada shvaam da su moje reakcije odreene

iskljuivo mojim vlastitim odlukama.

Vjebanjem moi odluivanja da ljude i dogaaje gledam s Ljubavlju umjesto sa strahom, zadobivam

svoju slobodu.

Primjer A

Dok sam studirao medicinu, iznenaujui broj studenata na mojoj godini razbolijevao se od bolesti o

kojoj smo trenutno raspravljali. Bilo je sporedno o kojoj se bolesti radilo; to je mogla biti utica, izofrenija ili

sifilis.

Mene je muio strah od tuberkuloze. Na praksi u Bostonu morao sam provesti mjesec dana na odjelu za TBC i smrtno sam se bojao da u se zaraziti i umrijeti. Fantazirao sam o tome da prije ulaska u odjel duboko

udahnem, pa zatim ne diem mjesec dana. Na kraju prvog dana bio sam u komi.

Te veeri u jedanaest i trideset zazvonio je telefon.

Otrao sam na odjel, gdje je pedesettrogodinja ena, koja je osim to je bolovala od tuberkuloze bila i

alkoholiarka s cirozom jetre, upravo pljuvala krv. Puls joj nije kucao. Masirao sam joj srce i sisaljkom joj uklonio krv iz grla. Aparat s kisikom nije odmah

proradio, pa sam joj dao umjetno disanje usta na usta. Puls joj se povratio i poela je disati. Bila je spaena.

Kad sam se vratio u svoju sobu, pogledao sam se u

ogledalo i vidio da sam sav umrljan krvlju. Iznenada mi je palo na pamet da se cijelo vrijeme dok sam se bavio

enom, nijednom nisam uplaio.

Te sam noi nauio da potpuno obuzet neim to bi mi moglo nakoditi, ne mogu nikome pomoi, jer me strah

ini nepokretnim. Nasuprot tome, kad sam posve obuzet davanjem, ne osjeam strah. Ne obazirui se na

prolost, okreui svu pozornost na davanje sada, zaboravio sam na strah i vidio stvari drukije.

Moda ne treba ni dodati da sam se odmah prestao bojati tuberkuloze. Ta pacijentica bila je moj veliki

uitelj.

Za svoje duevno stanje sami smo odgovorni. Doivljavamo li mir ili sukob, odreeno je izborom vienja ljudi i situacija, tj. doivljavamo li ih kao vrijedne Ljubavi ili kao opravdanje za svoj strah.

Ne moramo se ponaati kao roboti i dati drugima mo da odluuju hoemo li osjeati Ljubav ili strah, hoemo

li biti sretni ili tuni.

Primjer B

Ova knjiga naglaava da pomak percepcije moe preokrenuti na nain razmiljanja, da je korisno staviti

kola ispred konja.

Otkrio sam da je, kad moj unutarnji vodi utvrdi cilj (kola), potrebno samo taj cilj vrsto drati na pameti, pa e se sredstva za njegovo ostvarenje (konj) sama

nai. Veina nas troi toliko energije za pronalaenje sredstava da gubi iz vida cilj.

Evo svjeeg primjera: Djeca s kojima radim, a koja boluju od neizljeivih bolesti, nedavno su napisala

knjigu. inilo se da e, budemo li je dali u uobiajeni izdavaki postupak, za njezino objavljivanje biti

potrebno osamnaest ili vie mjeseci.

Premda sami nismo imali novaca, osjetio sam kako ne treba ekati; knjigu emo objaviti sami vjerujui da e se

novac nekako nai. ( U prolosti nikad ne bih uredio neto slino ako ne bih imao novce. Ovaj sam put,

meutim, odluio na stvari pogledati drukije.)

Osobno sam obeao tiskaru da u, ukoliko ne uspijemo skupiti potrebnu sumu, posuditi novac iz banke. U

petak u podne stiglo je pet tisua primjeraka knjige Iza svakog je tamnog oblaka duga. Skupili smo samo deset

posto potrebnog novca.

Osjeao sam se kao da stojim na visokoj dasci za

skakanje, a netko e me gurnuti. Sat kasnije, meutim, stigao je telefonski poziv od izvrnog upravitelja

Bothin fundacije. Povoljno su rijeili nau molbu za potporu i odmah e nam poslati ek koji e potpuno

pokriti trokove tiskanja knjige.

Ovo me iskustvo nauilo da nita nije nemogue ako slijedimo unutarnjeg vodia, ak i ako se osjetimo ugroenima zbog obrtanja nae uobiajene logike.

Danas, kad god ste u iskuenju da gledate oima straha, odluno ponovite:

Nisam robot; slobodan sam. Odabrao sam gledati drukije.

Peta vjeba

OD SVIJETA KOJI VIDIM MOGU POBJEI AKO ODUSTANEM OD NAPADAKIH MISLI

Od svijeta koji vidim, mogu pobjei ako odustanem od napadakih misli

Mnogi od nas ponekad se osjeaju beznadno, uhvaeni u stupicu svijeta to ga vidimo.

Ma koliko nastojali, naprosto ne moemo izmijeniti svijet niti pobjei iz njegovih prividnih granica.

Ako se podsjetimo da je svijet sainjen od naih misli,

onda te misli moemo promijeniti. Svijet to ga vidimo, mijenjamo mijenjajui misli o

njemu. Mijenjanjem misli mijenjamo uzrok.

Tada e se posljedica svijet koji vidimo - automatski izmijeniti.

Izmijenjen sustav miljenja moe obrnuti uzrok i posljedicu, tj. njihov redoslijed kakav smo do sada

poznavali.

Veina nas teko e to prihvatiti, jer se nerado odrie predvidljivosti starog sustava vjerovanja, te se odupire

preuzimanju odgovornosti za svoje misli, osjeaje i reakcije.

Budui da prije nego to pogledamo van, uvijek

pogledamo unutra, u sebe, vani emo vidjeti napad samo ako smo ga u sebi ve prihvatili kao stvarnost.

To naravno, zaboravljamo kad vidimo da nas netko

napada. Od svoje svjesne pozornosti nastojimo sakriti da napad, to ga doivljavamo kao da dolazi od drugih, zapravo

proizlazi iz naeg uma.

Kad to shvatimo, postajemo svjesni da svojim napadakim mislima ranjavamo sami sebe.

Tada moemo odluiti napadake misli zamijeniti mislima punim Ljubavi i tako se prestati ranjavati.

Na vlastiti vii interes omoguava nam da shvatimo kako Ljubav koju pruamo drugima, osnauje Ljubav

koju gajimo prema sebi.

Jo jednom ponavljam, vrijedno je, moda, podsjetiti se kako nam napadake misli ne donose duevni mir, a

opravdani gnjev ne prua nikakvu zatitu.

Danas shvaam da su moje napadake misli o drugima, zapravo, usmjerene protiv mene.

Kad vjerujem da mi napad na druge donosi neto

to elim, podsjetit u se kako uvijek najprije napadam samoga sebe.

Ne elim se danas opet povrijediti.

Primjer

Nedavno je Centar za lijeenje mijenjanjem ponaanja, zbog svoga rada s neizljeivo bolesnom djecom, dobio znatan publicitet na nacionalnoj televiziji i u drugim

medijima. Stiglo nam je na tisue pisama, pa smo zapoeli dopisivanjem s djecom iz zemlje i cijelog

svijeta, a uveli smo i telefonske razgovore. Pomaui drugoj djeci tim putem, djeca su nalazila mir. Telefonski

rauni postali su nam golemi, pa smo trebali novac.

Dok sam zaokupljen tim problemom smirivao svoj um

meditacijom, javila se u meni misao da nazovem predsjednika Pacifike telefonske kompanije i zamolim

ga za financijsku pomo. Tu misao nisam mogao prihvatiti iz dva razloga. Prvi je bio taj to sam

smatrao da sam ve dovoljan broj ljudi molio za novac, pa to naprosto vie nisam htio. Drugi je razlog bio taj to je telefonska kompanija bila omiljena meta moga

neraspoloenja. Telefon mi se esto kvario i zbog toga sam esto bio razdraljiv i bijesan na telefonsku

kompaniju.

No moj unutarnji glas bio je uporan. Osjeao sam da ih ne mogu nazvati dok sam bijesan. Zato sam idua dva tjedna proveo vjebajui opratanje i odbacujui svoje

napadake misli. Iznenadio sam se kad se prema ljudima koji su radili u telefonskoj kompaniji, poeo

javljati osjeaj Ljubavi i povezanosti s njima.

Tada sam nazvao predsjednika kompanije i nisam ga, naravno, mogao dobiti. U svojoj mati vidio sam oko njega pedesetak ljudi koji ga tite od ljutitih poziva

punili pritubi. Odgovor je uvijek glasio: Predsjednik je zauzet i ne moe sada s vama razgovarati.

Poto sam ga nazvao etiri puta, odluio sam pokuati jo samo jedanput. Na moje iznenaenje predsjednik se

sam javio na telefon. Kazao sam mu zato ga elim vidjeti, a on mi je, umjesto da me uputi odjelu za odnose

s javnou, zakazao sastanak. Nije mogao biti srdaniji. Iz kompanije je odmah poslana komisija da ocijeni rad naeg Centra, a est tjedana kasnije dobili

smo stipendiju od 3000 dolara.

Dakle, ja to smatram udom! A u svom srcu ne vjerujem da bi se ono ikada dogodilo da nisam odbacio svoje

napadake misli i tako otkrio Ljubav koja je ondje ve bila.

Tijekom dana kad god ste u iskuenju da sami sebe ranite napadakim mislima, odluno recite:

elim osjetiti duevni mir, i to odmah. Sretno odbacujem sve napadake misli i umjesto

njih izabirem mir.

esta vjeba

NISAM RTVA SVIJETA KOJI VIDIM

Nisam rtva svijeta koji vidim

Jeste li primijetili kako se esto osjeate rtvom svijeta u kojem ivite?

Budui da veina nas velik broj aspekata svoje okoline doivljava kao suludo bolesne, u iskuenju smo da se

osjetimo bespomono uhvaeni u stupicu.

Kad dopustimo sebi miljenje da ivimo u neprijateljskoj sredini u kojoj moramo strahovati da e nas netko povrijediti ili prevariti, moemo samo patiti.

Da bismo bili dosljedni u postizanju unutarnjeg mira, moramo vidjeti svijet u kojem je svatko nevin.

to se dogaa kad izaberemo stav da drugi nisu krivi? Kako da ih ponemo gledati na drugi nain?

Za poetak mogli bismo sve prole dogaaje, osim doivljaja Ljubavi, smatrati nevanima.

Mogli bismo izabrati da svijet gledamo kroz prozor Ljubavi, a ne

kroz prozor straha. To bi znailo izabrati da u svijetu vidimo ljepotu i

Ljubav, ljudske vrline, a ne njihove slabosti.

Ono to vidim vani, samo je odraz onoga to sam najprije vidio u vlastitom duhu.

Misli, osjeaje i stavove koji me zaokupljaju, uvijek

projiciram na svijet.

Kad promijenim miljenje o tome to elim vidjeti, mogu vidjeti jedan drukiji svijet.

Primjer A

Nekad sam mislio da je normalno i u skladu s naom kulturom osjetiti paranoju prilikom kupovine

automobila. Prodavaima automobila nije se moglo vjerovati. Sumnjati u njih bilo je normalno i mudro, i

bio bih vam mogao navesti cijeli niz odabranih doivljaja koji su podupirali ovu pretpostavku. Tada

nisam shvaao da je sve to takvim pristupom postiem, suavanje izbora. Ostao mi je samo jedan stav, a to je bio strah i sumnjiavost. Duevni mir bio je nemogu.

Nisam ak ni pomiljao na to da prodava vjerojatno

radi na temelju svog vlastitog skupa izabranih iskustava koja su ga nauila da prema kupcu bude

nepovjerljiv. Nauio je da ga kupci ne potuju i da ga na neki nain nastoje poniziti. Vidjevi da kupac na

njega gleda kao na graanina drugoga reda i sam je na sebe tako gledao.

Prodava automobila i ja imali smo neto zajedniko - naa percepcija onog drugoga bila je potpuno

iskrivljena. I sredstva kojima smo zamutili svoj pogled, bila su nam ista. Iz svoje prolosti odabrali smo samo

neke aspekte da bismo stvorili sud kojim smo sada prosuivali jedan drugoga.

Sad radim kao savjetnik u velikoj agenciji za prodaju

automobila i nalazim kako se moj stav mijenja. Zajedno istraujemo naine kako da odbacimo prole pritube i

prigovore, i nastojimo vjebati opratanje.

to bi se dogodilo kad bi i kupci i prodavai automobila uvidjeli da je prolost nevana i samim je tim odbacili, pa postali nalaznici Ljubavi, a ne traitelji pogreaka,

davatelji a ne traitelji Ljubavi?

Moda bi nam tada jedina motivacija za saobraanje s drugim ljudima bila irenje mira.

Pogrena percepcija Ja sam rtva svijeta koji vidim,

mogla bi tada glasiti Nisam rtva svijeta koji vidim

Primjer B

Glas o naem radu u Centru irio se, pa su me pozvali da posjetim Joea, petnaestogodinjeg djeaka preko ije je glave dva puta preao traktor. Bio je slijep, nijem i

bez osjeta, a obje strane tijela zahvatila mu je spastika paraliza. Mjesecima je bio u komi, a lijenici su smatrali

da mu ak ni udo ne moe pomoi.

Njegova obitelj nije se, meutim, nikad prestala nadati da e se Joe oporaviti i nastojala je ivjeti dan po dan

maksimalno iskoritavajui svoj sad. Kad se Joeu poela vraati svijest, silno se trudio i bio

odluan u tome da se potpuno oporavi. Tada se pokrenuo cijeli niz dogaaja koji bi se mogli nazvati

udima. Joeu se povratila mo govora i poeo je hodati. Cijelo to razdoblje mnogo je vremena provodio

pomaui drugima.

Kad sam ga vidio, bio je odlino raspoloen. Pitao sam ga kako odrava takvo raspoloenje, a on mi je

odgovorio: Naprosto gledam u svakome ono to je u njemu dobro, a ne obraam pozornost na ono to je loe.

I odbijam vjerovati u rije 'nemogue'.

Ne dogaa se esto da Joe ali samoga sebe. Mogao bi smatrati kako mu je svemir nanio straan udarac. On, meutim, umjesto sukoba izabire mir odluivi gledati svijet i sve u njemu kroz prozor

Ljubavi. Izbor postoji.

Za mene je Joe ista Ljubav. Ona naprosto iz njega zrai. On i njegova obitelj veliki su uitelji Ljubavi

meni i mnogim drugima.

Joe je savren primjer tvrdnje Nisam rtva svijeta koji vidim. Sjetim ga se ponekad kad sam zle volje. Tada

vidim da i ja mogu izabrati da ne smatram sebe rtvom svijeta koji vidim.

Tijekom dana, kad god ste u iskuenju da vidite sebe kao rtvu, ponovite:

Istinite su samo one moje misli u kojima je Ljubav.

U ovoj situaciji (navedite situaciju) ili prema ovoj osobi (navedite osobu) elim zadrati samo takve

misli.

Primjer A

Nedavno sam stekao iskustvo iz kojeg sam mnogo nauio o svojim napadakim mislima. Toga dana bio

sam izuzetno zaposlen. Uredio sam da iz Connecticuta u Kaliforniju doputuje sa svojom majkom djeak koji je

bolovao od neizljeivog raka mozga. Kasno po podne stigli su k meni kui da budu moji

gosti. Iste veeri odveo sam ih u Centar. Odravao se sastanak djece koja su bolovala od neizljeivih bolesti. Kad se sastanak zavrio, odvezao sam ih svojoj kui, a

ja sam se vratio u Centar da prisustvujem sastanku odraslih koji su bolovali od razliitih oblika raka.

Trebalo je da se taj sastanak zavri u 21,30, pa sam poslije namjeravao posjetiti prijatelja kojem su stigli

gosti iz Indije. U trenutku kad sam odlazio iz Centra, pojavio se mladi od oko osamnaest godina koji je ekao da me vidi. Bio je bradat i neuredan, a smrdio je kao da

se tjednima nije kupao.

Rekao je da eli sa mnom razgovarati. Bio sam umoran i nestrpljivo ekao da odem - zapravo, nisam elio

vidjeti vie nikoga tko je dolazio s nekim problemom. Mladi ree da je upravo stigao autostopom iz

Virginije, da me vidio u nacionalnom televizijskom programu i da gaje neto dovelo k meni.

Moje misli bile su pune osude. Mora da je prilino poremeen kad je preao cijelu dravu da bi me sreo

samo zato to me vidio na televiziji. Njegova molba da me vidi inila mi se zahtjevom i napadom. Rekao sam

mu da sam zauzet i da ga mogu primiti sutra, ako moe priekati. Ako misli da ne moe ekati, ostat u s njim.

Mladi ovjek ree da e ekati.

Idueg dana nije mi mogao rei to eli, osim da me elio vidjeti zbog neeg u mojim oima. Budui da

nijedan od nas nije znao zato je on ovdje, predloio sam da zajedno meditiramo, pa emo moda nai

odgovor.

Dok smo meditirali, iznenadio me jasan unutarnji glas: Taj ovjek preao je cijelu zemlju kao dar tebi, da bi ti rekao kako je u tvojim oima vidio savrenu Ljubav neto to ti sam u sebi teko opaa. Tvoj dar njemu bit e da pokae potpuno prihvaanje, jer to je neto to

on nikada nije doivio.

Rekao sam mu to sam uo, pa smo se zagrlili.

Bio sam zaprepaten kad sam shvatio da je strani smrad koji sam osjeao jo prije nekoliko trenutaka, potpuno nestao. Suze su nam potekle niz obraze i

osjetili smo mir i Ljubav koje je teko opisati.

Iscjeljenje se dogodilo za nas obojicu. Napadake misli zamijenjene su mislima punim Ljubavi. Zaista smo

jedan drugome bili uitelji i psihoterapeuti. inilo se da nema vie niega to bi trebalo rei ili uiniti.

Rastali smo se krajnje radosni. U meni se javio osjeaj da ga vie neu vidjeti, ali nikad neu zaboraviti taj

doivljaj ni lekciju opratanja kojoj me nauio.

Primjer B

Mislim da se veina nas moe uivjeti u ulogu ovjeka koji ode na veeru u pomodni restoran, da bi otkrio kako je posluga naprosto strana, konobari otresiti,

neuljudni i neprijazni. Takoer lako razumijemo njegov opravdani gnjev, logine pritube, neprijateljske

primisli, kao i to da konobarici nije ostavio napojnicu.

Da bi nam unutarnji mir postao jedini cilj, trebamo ispraviti pogreno vjerovanje kako e nam opravdan

gnjev ili prituba donijeti mir. Gnjev i napad naprosto to ne mogu uiniti.

Odigrajmo iznova upravo ispripovijedanu malu dramu.

Ovoga puta, dok gost sjeda, ja mu u uho apem kako je konobariin mu umro prije dva dana, a ona ima petoro

djece za koju se mora sama brinuti.

Sada gost moe vidjeti konobaricu kao preplaenu enu i razabrati da ona alje poziv za Ljubav. Moe obratiti

pozornost na njezinu snagu i predanost, a previdjeti (oprostiti) njezino ponaanje.

Njegova reakcija bit e stav prihvaanja i Ljubavi, koji e pokazati tako to e joj ostaviti izuzetno veliku

napojnicu.

Izvanjski oblik onoga to oi vide i ui uju u obje je drame isti.

U prvom scenariju, meutim, dogaaji se gledaju kroz prozor straha, dok se u drugom gledaju kroz prozor

Ljubavi.

Danas dopustite sebi jedan jedini cilj unutarnjeg mira time to ete usmjeriti panju na ove misli: Danas u na sve to se dogodi, gledati ne sudei.

Sve to se dogodi, prilika je da doivim Ljubav

umjesto straha.

Sedma vjeba

DANAS NEU SUDITI NI O EMU TO SE DOGODI

Danas neu suditi ni o emu to se dogodi

Jeste li ikada pruili sebi priliku da samo jedan dan provedete potpuno usmjereni na potpuno prihvaanje

drugih osoba i na nedonoenje nikakvih sudova?

Veina nas misli da bi to bila teka zadaa, budui da je rijetkost da s nekim provedemo i nekoliko trenutaka,

a kamoli cijeli dan, a da ne donesemo nekakav sud. Kad ponemo o tome razmiljati, mnogi e se od nas zauditi uestalosti kojom osuujemo druge i sebe.

Moda e im se ak uiniti kako je nemogue prestati s prosuivanjem.

Ono to je meutim potrebno, samo je spremnost da zaponemo vjebati neosuivanje, ne oekujui da

odmah u tome budemo savreni.

Naputanje starih nepoeljnih navika ostvaruje se upornim vjebanjem.

Veina nas pokazuje stanje koje bi se moglo nazvati tunelskim gledanjem. Ne vidimo ljude u cjelini.

Vidimo samo djeli druge osobe, a ono to vidimo, na um esto tumai kao manu.

Veina nas odgojena je u kolama i obiteljima gdje se

naglaavala konstruktivna kritika - koja je obino samo drugi naziv za nalaenje mana.

U trenutku kad opazimo kako tu istu pogreku

ponavljamo sa svojim branim drugom, sa svojom djecom, prijateljima ili ak sluajnim poznanicima,

korisno je umiriti um, promatrati vlastite misli i posvijestiti injenicu da je onaj koji trai mane potpuno

ovisan o prolim iskustvima.

Posljedica meusobnog procjenjivanja, navike iz prolosti, u najgorem je sluaju strah, a u najboljem

uvjetna ljubav. Da bismo doivjeli bezuvjetnu Ljubav, moramo se

osloboditi procjenjivaa u sebi. Umjesto njegovog miljenja trebamo sluati svoj snani

unutarnji glas koji nama i drugima kae; Potpuno vas Ljubim i prihvaam onakve kakvi jeste.

Kako naa odluka da budemo samo nalaznici Ljubavi, postaje sve snanija, sve nam se lake usmjeriti na tue

vrline, a zanemariti njihove slabosti. Vano je da ovu vjebu primjenjujemo na svakog

ukljuivi i sebe. To znai da i sebe moemo vidjeti u svjetlu Ljubavi.

Ne osuivati druge ljude samo je drugi nain

odbacivanja straha i doivljavanja Ljubavi. Kad na-uimo ne osuivati ih i potpuno ih prihvatiti, kad

nauimo ne eljeti da ihizmijenimo, istodobno emo nauiti da prihvatimo sami sebe.

Sve to mislimo, kaemo ili uinimo, vraa nam se kao bumerang. Kad odailjemo sudove u obliku kritike,

bijesa ili napadakih misli, onda nam se to i vraa. Suzdrimo li se od osuivanja i odailjemo li

samo Ljubav, i ona nam se vraa.

Danas budite spremni da ne osuujete nikoga koga sretnete, pa da ak na to i ne pomiljate.

Svakoga koga sretnete ili na koga pomislite, gledajte kao na nekoga tko ili iri Ljubav, ili je

preplaen pa alje poziv za pomo, poziv kojim i opet moli Ljubav.

Osma vjeba

OVAJ TRENUTAK JEDINO JE VRIJEME KOJE

POSTOJI

Ovaj trenutak jedino je vrijeme koje postoji

esto sam razmiljao o tome kako moemo mnogo nauiti od posve male djeice. Ona se jo nisu

prilagodila pojmu linearnog vremena sa prolou, sadanjou i budunou. Imaju odnos samo prema neposrednoj sadanjosti, sad odmah. Nasluujem da

svijet ne doivljavaju rascjepkanim.

Osjeaju da su spojeni sa svime na svijetu kao dio cjeline. Za mene ona predstavljaju istinsku bezazlenost,

Ljubav, mudrost i opratanje.

Odrastajui, skloni smo prihvatiti vrijednosti odraslih, koje naglaavaju prenoenje onoga to smo nauili u

prolosti, u sadanjost i u budunost.

Veini nas teko je ak i najmanje posumnjati u vrijed-nost naeg pojma prolost-sadanjost-budunost.

Vjerujemo da e se prolost i dalje ponavljati u

sadanjosti i u budunosti, bez mogunosti promjene. U skladu s tim vjerujemo da ivimo u stranom svijetu,

gdje e se prije ili kasnije dogoditi patnja, frustracije, sukobi, potitenost i bolest.

Kad se vrsto drimo i kad smo vezani za svoja krivnjom obojena iskustva, zlovolju i mrnju iz

prolosti, padamo u iskuenje da predvidimo vrlo slinu budunost.

Tada budunost i prolost postaju jedno. Ranjivi smo

kad vjerujemo da je naa strahom obojena prolost

stvarna, i zaboravljamo da je naa jedina stvarnost Ljubav, a Ljubav postoji u ovom trenutku.

Budui da smo ranjivi, oekujemo da e se prolost

ponoviti. Vidimo ono to oekujemo, jednako kao to to prizivamo i traimo. Prola krivnja i strahovi time se

neprestano recikliraju.

Jedan od naina da se otrgnemo od svoga arheolokog smea jest da shvatimo kako nam njegovo uvanje ne

donosi ono to elimo. Kad razaberemo da je ono bezvrijedno i da nema svrhe reciklirati ga, uklonit emo prepreke slobodi opratanja i potpunoj Ljubavi, sada.

Samo tako moemo biti istinski sretni.

Ovaj trenutak jedino je vrijeme koje postoji moe postati trajan ivotni stav.

Budunost postaje produenje spokojne sadanjosti i nema kraja.

Zaokupljenost prolou i njezino projiciranje u budunost onemoguuju mi da sada postignem mir.

Prolost je prola, a budunost tek dolazi. Mir se ne moe nai ni u prolosti, ni u budunosti,

nego samo u ovom trenutku.

Danas odluujem ivjeti ne matajui ni o prolosti ni o budunosti.

Podsjeam se: Ovaj trenutak jedino je vrijeme koje postoji.

Primjer

Evo pisma njegovateljice Karol s kojom sam se prisno sprijateljio. Pismo se nastavlja na na razgovor o tome

kako se iscjeljenje (unutarnji mir koji dolazi kad odbacimo strah) moe dogoditi u trenutku.

25. veljae Dragi Jerry,

U zadnje vrijeme nala sam se u velikom broju situacija u kojima sam govorila i govorila o bezuvjetnoj ljubavi i o vanosti odavanja poasti samoj sutini naega bia,

time to emo odbaciti strah. Pretpostavljam da najvie pripovijedamo o onome to

upravo uimo.

U snu sam sjedila nasuprot ljudskom biu runom, izoblienom i bijednom. Na trenutak sam eljela

pobjei. No opustivi se i pribravi, vidjela sam izmeu nas stvarnu vezu i ta mi se veza svidjela. Kad je

iluzorni aspekt ego interpretacije izblijedio, zasjalo je sjajno svjetlo. Bio je to sjaj, boanstvenost i

bezazlenost kakvu nikad nitko nije vidio. Zagrlila sam tu osobu s istinskom ljubavi kakvu nikada prije nisam

osjetila. Osoba je prihvatila moju ljubav, pa je zavladala radost i zajednitvo popraeno stapanjem

naih dua. Ta osoba bila je ja, a ja sam bila ta osoba ; slavili smo svoje jedinstvo. Tog trenutka spoznala sam istinski osjeaj ljubavi, asti i opratanja. Nikad neu

zaboraviti apsolutno i potpuno iscjeljenje koje se dogodilo toga trenutka. Zaista razumijem to si mislio

kada si govoriosada.

U istini i ljubavi Karol

elio sam s vama podijeliti ovo divno pismo, jer darovi su za to da se dijele. Pismo mi uvijek koristi u

trenucima kad se veem za prolost i kad mi je teko oprostiti sebi i drugima.

Ovaj trenutak jedino je vrijeme koje postoji.

Deveta vjeba

PROLOST JE PROLA NE MOE ME DIRNUTI

Prolost je prola ne moe me dirnuti

Kad razmiljamo o tome kako nas je u prolosti netko povrijedio, gradimo obranu da bismo se zatitili od

povreda u budunosti.

Tako strana prolost uzrokuje stranu budunost, a prolost i budunost postaju jedno.

Ako osjeamo strah, ne moemo Voljeti. Ne moemo

Voljeti kad osjeamo krivnju.

Kad odbacimo strahom obojenu prolost i svakome oprostimo, doivjet emo potpunu Ljubav i zajednitvo

sa svima.

ini se da smatramo prirodnim da iskustva iz prolosti koristimo kao koordinate na temelju kojih

prosuujemo sadanjost. Posljedica toga jest da sadanjost vidimo kroz

iskrivljene tamno obojene naoale.

Pretjerana prisnost ne mora se uvijek izroditi u prezir, ali e vjerojatno otupiti naa zapaanja o ljudima s kojima smo u bliskim odnosima.

elimo li svog branog druga, svoga efa ili suradnika vidjeti onakvima kakvi zaista jesu, moramo ih gledati sada, priznajui da njihova i naa vlastita prolost za

sadanjost nemaju nikakvu vrijednost.

Dopustiti da svaka sekunda bude novo iskustvo roenja, znai gledati na sadanjost bez osude.

Posljedica toga jest da smo sebe i druge oslobodili svih pogreaka prolosti.

To nam omoguava da slobodno diemo i dijelei to obostrano osloboenje, doivimo udo Ljubavi.

To omoguava trenutak iscjeljenja u kojem je Ljubav uvijek prisutna, ovdje i sada.

Naa elja da upravljamo sadanjou i predvidimo budunost jest ono to nas vee za bolna i krivnjom

obojena iskustva iz prolosti.

Krivnja i strah, saveznici koje je izmislio na um, potiu nas da vjerujemo u tu neprekinutost vremena.

Ako osjeamo da nas je u prolosti netko odbacio,

kritizirao ili je prema nama bio nepravedan, vidjet emo tu osobu kao nekoga tko nas napada. To poveava na

strah i mi pokuavamo protunapad.

Odbaciti prolost znai ne kriviti nikoga ukljuivi i

same sebe. To znai odbacivanje pritubi, prigovora, zle krvi, i

potpuno prihvaanje svakoga bez iznimke. To znai spremnost da u drugima vidimo samo svjetlo

svjetiljke, a ne njezino sjenilo.

Strah i Ljubav, krivnja i Ljubav ne mogu koegzistirati.

Samo onda ako u budunosti oivljavam prolost,

rob sam vremena.

Opratanjem i prolosti odbacivanjem oslobaam se bolnog tereta koji sam donio u sadanjost.

Sad imam priliku zahtijevati slobodu u sadanjosti

koja nee biti iskrivljena prolou.

Primjer

Godine 1975. nekoliko mjeseci nakon to sam poeo

prouavati Teaj uda, vodio sam seminar na temelju tog djela. Za vrijeme odmora priao mi je brani par

ezdesetih godina. Kazali su mi da sutra idu u dravnu bolnicu posjetiti svog tridesetpetogodinjeg sina koji

boluje od kronine izofrenije i pitali me kako da naela Teaja primijene na svoj posjet.

Nisam ba znao to bih im odgovorio, pa sam za savjet upitao svoje intuitivno Ja. Rijei koje su izale iz mojih

usta, iznenadile su me. inilo se da rijei nisu moje, premda e vam biti poznate jer su od toga vremena

postale dio mene, pa stoga i dio ove knjige.

Odgovorio sam:

Prije sutranjeg posjeta provedite to vie vremena rjeavajui se cijele prolosti, svih bolnih, krivnjom i

strahom obojenih misli i iskustava koja ste doivjeli sa svojim sinom. Oslobodite se svake krivnje glede njegova

stanja.

Upotrijebite aktivnu matu, pa bacite sve svoje strahove, krivnje i boli u kantu za smee, a nju

privrstite za uti balon napunjen helijem. Na balon napiite tampanim slovimaOpratam svoje pogrene predodbe. Zatim promatrajte kako balon i kanta sa

smeem nestaju visoko u nebu. Obratite pozornost na to koliko se sad osjeate slobodnije i lake.

Kad doete u bolnicu i lijenik vam pone govoriti o ponaanju vaega sina, nemojte se vezati za ono to

kae. Gledajte mimo onoga to vam oi vide i ui uju. Odluite gledati sina samo kroz prozor Ljubavi.

Odluite vidjeti ga samo kao svjetlo svjetlo Ljubavi. Svjetlo Ljubavi u svome sinu i svjetlo svoje Ljubavi

promatrajte kao jedno svjetlo. Osjetite spokojno blaenstvo i znajte da je smisao

Ljubavi da sve ujedini u sebi.

Tjedan dana kasnije primio sam prekrasan dar, pismo u kojem su mi roditelji javljali da im je ovaj zadnji posjet sinu proao najmirnije i najugodnije od svih do sada.

Danas u se osloboditi prolih patnji i bolova, time to u ivjeti samo u neposrednoj sadanjosti.

Deseta vjeba

UMJESTO TOGA MOGAO BIH VIDJETI MIR

Umjesto toga mogao bih vidjeti mir

Veina nas prolazi kroz ivot vjerujui da nam je srea ili nesrea uvelike odreena dogaanjima u naoj okolini

i reakcijama drugih ljudi na nas.

esto osjeamo da nam srea ovisi o sretnom ili nesretnom sluaju za koji nismo gotovo nimalo

odgovorni.

Zaboravljamo uputiti svoj um da promijeni svoju percepciju svijeta i svega u njemu.

Zaboravljamo da je duevni mir stvar nae nutrine, te da spokojna percepcija izvire iz spokojnog uma.

Iskuenje da reagiramo bijesno, potiteno ili uzbueno postoji zbog naeg tumaenja vanjskih poticaja u naoj okolini. Takva tumaenja nuno se temelje na nepotpu-

nom opaanju.

Kad razmiljamo o prolim dogaajima ili anticipiramo budue, ivimo u carstvu mate.

Sve to je u naim ivotima stvarno, moemo doivjeti samo sada.

Kad u sadanjosti pokuavamo ponovo proivjeti uspomene na dogaaje iz prolosti, bile one ugodne

ili neugodne, onemoguujemo da nam u ivot uu nova i svjea iskustva.

Stoga smo u neprekidnom sukobu glede dogaanja u sadanjosti, te ne moemo izravno doivjeti prilike za

sreu koje su posvuda oko nas.

Najee vidim rascjepkan svijet u kojem kao da nita nema smisla.

Krhotine i komadii mog dnevnog iskustva odraavaju kaos u meni.

No danas elim dobrodolicu novom vienju svijeta i samoga sebe.

Primjer A

Mojoj je majci osamdeset i osam godina. Kao pedesetetverogodinjak esto uhvatim sebe kako joj se

elim svidjeti i ugoditi, te izmijeniti mnogobrojne situacije koje je ine nesretnom. Kad u tome ne uspijem,

osjeam se neugodno i padam u iskuenje da svoju majku doivim kao vrlo zahtjevnu osobu koja me odbacuje, dok ona, zapravo, naprosto moli pomo.

Vidim da se moram podsjetiti da sam ja taj koji je

odgovoran za emocije koje osjeam, i da moja majka nije uzrokovala moju uznemirenost to sam uinio ja.

Vjeba Umjesto toga mogao bih vidjeti mir podsjea

me da je izbor uvijek izmeu mira i sukoba. Kad sustavno vjebam, mogu izabrati da svoju majku vidim drugim oima. Mogu izabrati da je prihvatim ne

elei je izmijeniti. Takvo opaanje vodi do toga da

razaberem Ljubav koja postoji meu nama te da spoznam kako je majka jedan od mojih najveih uitelja.

Primjer B

Kad smo bolesni, padamo u iskuenje da se tuimo, saaljevamo sami sebe, usmjeravamo pozornost na tijelo

i osjeamo se onesposobljenima neugodom i boli. U tom stanju na bijes, razdraenost i potitenost samo pojaavaju openit osjeaj bespomonosti i beznadnosti.

Radei s djecom u Centru, otkrivamo da nam spremnost

na pomaganje drugima omoguava da nauimo biti sretni, umjesto da budemo potiteni. Ta nas djeca ue da i onda kad smo onesposobljeni, moemo izabrati pa svoj

um i svu svoju pozornost usmjeriti na to da istinski pomognemo drugima, umjesto da se bavimo svojim

tijelom i njegovim bolima.

U trenucima pomaganja drugome prestajemo sami sebe doivljavati kao bolesnika ili ovjeka u nevolji, te nalazimo znaenje u tvrdnji Davati znai primati.

Kad god osjetite da netko ili neto ugroava va mir, ponavljajte: Umjesto krhotina straha izabirem

da vidim jedinstvo mira.

Umjesto toga mogao bih vidjeti mir.