N A R O D N I

tijelo jesamo mjesto

u kojem živim

ZDRAVSTVENIL I S T

GO

DIN

A L

I, B

RO

J 59

6-59

7/20

09, R

UJA

N-L

ISTO

PAD

, CIJ

ENA

7,0

0 kn

, ISS

N 0

351-

9384

• P

ošt

arin

a p

laće

na

u p

ošt

i 510

00 R

ijeka

N A R O D N I Z D R A V S T V E N I L I S T

dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture

Izdaje:Nastavni zavod za javno zdravstvo

Primorsko-goranske županije u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, Zavodom za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije i Zavodom za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije

Za izdavača:Prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.

Uređuje:Odjel socijalne medicineOdsjek za zdravstveni odgoj i promociju zdravlja

Redakcijski savjet:Mr.sc. Suzana Janković, dr.med.;prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.; mr.sc. Sanja Musić-Milanović, dr.med.;Ankica Perhat, dipl.oec.;Tibor Santo, dr.med.; Vladimir Smešny, dr.med.;mr.sc. Ankica Smoljanović, dr.med.

Urednik:Mr.sc. Suzana Janković, dr.med.

Lektor:Vjekoslava Lenac, prof.

Grafičko-tehničko uređenje i priprema za tisak:VJESNIK d.d. Zagreb

Rješenje naslovne stranice:Prof.dr.sc. Saša Ostojić, dr.med.

Uredništvo:Svjetlana Gašparović Babić, dr.med., Radojka Grbac51 000 Rijeka, Krešimirova 52/ap.p. 382tel. 21-43-59, 35-87-92fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr (od 2000. g.)

Godišnja pretplata 36,00 knŽiro račun 2402006-1100369379Erste&Steiermarkische Bank d.d.»NZL« je tiskan uz potporu Primorsko-goranske županije i Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke.

SADR Ž A J

MENTALNO ZDRAVLJE .................... 3

Kronične bolesti i psiha

ŽIVOTNI PRATITELJ ............................. 4

Psihosomatika

TEMPIRANA BOMBA ........................... 6

Međuljudski odnosi

RAT I MIR ...................................................... 8

Duhovnost kao lijek

POTRAGA ZA SMISLOM .................. 10

Depresija i duhovnost

VRATI MI RADOST KAD SJEDNE TUGA ........................................ 12

Fenomen sreće

SKLAD DUHA I TIJELA ...................... 14

Nasilje

OPASNOSTI U OBITELJSKOMGNIJEZDU .................................................. 16

Život bez stresa

U RALJAMA ŽIVOTA ........................... 19

Tjelesni poremećaji u djece zbog emocionalnih teškoća

TIJELO ČITA DUŠU .............................. 21

Roditeljstvo i odgoj

SUMRAK PRAVIH IDOLA ................. 24

Euritmija u radu sa slijepom djecom

ŽIVOT U SKLADU .................................. 25

Kućna kozmetika

MOJIH RUKU DJELO .......................... 27

Liječenje biljem

SMOKVA ...................................................... 29

Zdrava prehrana

IZ MORA NA STOL ............................... 31

UmetakČetiri tipa temperamenta

LIČNOST JE TEMPERAMENT I KARAKTER

�

Što je to psihomotorni razvoj?Uvažavajući psihobiološki model osobnosti, sastoji se od: 1.

temperamenta (velikim dijelom nasljedno uvjetovan) i 2. karakte-ra (većim se dijelom oblikuje pod utjecajem okoline; naglasak na ranom odnosu majka – dijete).

Svjetska zdravstvena organizacija, od ukupno 21 cilja projekta »Zdravlje za sve u XXI. stoljeću«, mentalno zdravlje stavlja na visoko šesto mjesto i kaže: do 2020. godine treba unaprijediti psihoso-cijalno stanje i učiniti dostupnom zaštitu ljudi s problemima s mentalnim zdravljem. Posebno treba: 1. znatno smanjiti prevalen-ciju i štetne utjecaje na mentalno zdravlje, a povećati sposobnost ljudi da se i sami nose sa stresnim životnim događajima te 2. sma-njiti stopu samoubojstava za najmanje jednu trećinu...

Mentalno zdravlje ili, popularnije rečeno, duševno zdravlje od pamtivijeka je zasebno i pomalo izdvojeno područje zaštite zdravlja. To je jedno od rijetkih područja ljudskog zdravlja kojim se bave dvije djelatnosti. Osim medicine, najčešće preko specijalno-sti koju zovemo psihijatrija (»liječenje duše«), tu je i psihologija (»znanje o duši«), odvojena i »otrgnuta« od medicine, smještena u porodicu »društvenih znanosti«.

Prije nekoliko godina provedena anketa na području Primor-sko-goranske županije (kvalitativno istraživanje – odgovor na pi-tanje: »Koji je zdravstveni problem, po vašem mišljenju, najviše zapostavljen?«) dala je za mnoge iznenađujući rezultat: duševno zdravlje, koje uključuje i bolesti ovisnosti – alkoholizam i ovisnosti o drogama, na prvom je mjestu.Budući da je riječ »mentalno« tuđica, što kaže Hrvatski enci-klopedijski rječnik?

MENTALNO ZDRAVLJENažalost, s druge strane, istina je: »Samoubojstvo često

predstavlja tragičnu posljedicu izostanka prepoznavanja i li-ječenja ozbiljnih mentalnih bolesti.«

Uvijek treba naglasiti: »Što je s djecom i mladima?« Dvije zabri-njavajuće ocjene struke:

Mentalno zdravlje djece i adolescenata jedan je od prioriteta za akciju na području zaštite mentalnog zdravlja, zbog sve većeg broja zlostavljane, zanemarivane, traumatizirane djece. Tako-đer, postoji problem obiteljskog nasilja (pitanje i mentalnog zdravlja žena).

Mentalno zdravlje djece i mladeži potpuno je zanemareno u Hrvatskoj – svega je 16 subspecijalista koji se bave mentalnim zdravljem djece i mladeži i svega nekoliko kreveta u bolnicama u Zagrebu, Osijeku i Rijeci. Treba povećati interes struke jer se sve više povećava broj djece i mladih koji pate od mentalnih poreme-ćaja zbog sekundarne traumatizacije.

Ima li optimizma? Uvijek se naglašava da je izlaz u znanju, no djeca i mladi ne mogu sami ni unaprijediti, niti očuvati mentalno zdravlje, kao ni spriječiti duševne poremećaje, odnosno mentalne bolesti. Zato bi roditelji i odgajatelji svih razina morali o mental-nom zdravlju svojih mladih štićenika znati mnogo više.

Vladimir Smešny, dr.med.

Nekoliko uvodnih natuknica

Na kraju, prastaru poslovicu: »u zdravom tijelu zdrav duh« treba shvatiti i obrnuto: »bez zdravog duha nema ni zdravog tijela«.

Mentalno zdravlje – stanje dobre čuvstvene i socijalne prilagodbe;Mentalna higijena – grana medicine koja se bavi sprječa-vanjem duševnih poremećaja i čuvanjem duševnog zdravlja;Mentalna bolest – poremećaj na planu doživljavanja i / ili ponašanja, funkcionalnog i organskog podrijetla, koji zahtijeva psihijatrijsku intervenciju.

Nekoliko najčešćih zabluda (ništa od sljedećeg nije istina):Mentalni poremećaji nisu istinski zdravstveni problemi, kao sr-

čane bolesti i šećerna bolest – oni su poremećaji ličnosti; Ljudi s teškim mentalnim bolestima, kao što je shizofrenija, če-

sto su nasilni i opasni; Ljudi s manično-depresivnim poremećajem opasno su nepred-

vidivi i obično su izolirani od društva.Mentalna bolest meni se ne može dogoditi.

�

Bol i bolest dio su iskustva svake osobe. Svako bolesno stanje dinamički je proces koji ima svoj početak, razvoj i završetak, u smislu neuspostav-

ljanja zdravlja, ali nerijetko i ostajanja trajne tegobe ili oštećenja, nekada čak i smrtnog ishoda. Većina boli i bolesnih stanja privremena je, traje minutama, danima ili tjednima, obično iza oštećenja tkiva, te prestaje nakon njihova zacjeljenja. Prati ih visok stupanj tjeskobe, uzne-mirenosti, koji nestaje njihovim povlačenjem.

Život s bolešćuSituacija je znatno složenija kada su u pitanju kronič-

na bol i kronične bolesti. Njihov su pratitelj redovno teže i dugotrajnije psihičke tegobe, u prvom redu doživljaj tuge, potištenosti i straha. S obzirom na produljenje život-nog vijeka te stil i uvjete življenja, kroničnih je oboljenja sve više, kronične bolesti lokomotornog, kardiovaskular-nog sustava, zajedno s malignim bolestima, postale su prošlih desetljeća vodeći zdravstveni problem zapadne civilizacije. Sve je veći broj oboljelih od bolesti koje su dugotrajne, najčešće nisu potpuno izlječive i bolesniku preostaje samo da se pomiri s njima i prilagodi ograniče-njima koje mu one nameću.

A pomiriti se treba u prvom redu s osjećajem gubitka. Gubitak je osjećaj lišenosti ili potpuni nedostatak nečega što je osoba prije imala. Tijekom života iskusimo različite vrste gubitaka, a gubitak zdravlja teži je od većine drugih jer naru-šava našu sliku o sebi i svojim sposobnostima, a redovno ga pra-te i drugi teški gubici, kao što su gubici materijalnog i društvenog statusa, pa i samog zaposlenja, ranijeg načina života, neispunjenje životnih planova, a ponekad i gubitak podrške bližnjih.

Od bijesa do krivnje Kako ćemo prihvatiti gubitak i nositi se s njim kada se u toj

situaciji nađemo, ovisi o više čimbenika:našim prijašnjim iskustvima gubitaka,vrijednosti koju je za nas izgubljeno imalo,količini socijalne potpore koju nam okolina pruža.

U stanju gubitka, u prvi mah prevladava osjećaj da su nepo-vratno izgubljene baš one životne pojavnosti koje smo najviše vrednovali, dok kasnije nerijetko postajemo svjesni da smo upra-vo malo cijenili život i način na koji smo ga u zdravlju živjeli.

Naša reakcija na gubitak dinamički je proces i prolazi kroz ne-koliko razdoblja. Prvo je razdoblje obilježeno odbijanjem gubitka. U slučaju zdravlja, to je odbijanje dijagnoze i prognoze bolesti, traženje drugog mišljenja što nam sve, s druge strane, i omogu-ćuje da se postupno prilagodimo novonastalom stanju.

Sljedeće je razdoblje priznavanja gubitka koje prate emocional-na stanja bijesa prema sebi, sudbini i drugima (zašto se dogodilo baš meni, u čemu sam griješio, što sam mogao izbjeći, što sam skrivio sudbini i sl.) i potištenosti. U tom razdoblju česta su mišljenja

ŽIVOTNI PRATITELJKronične bolesti i psiha

Svjetska zdravstvena organizacija zdravlje je definirala kao »stanje potpune tjelesne, duhovne i socijalne dobrobiti«, čime je priznala složen međuodnos tjelesnih, osjećajnih i socijalnih iskustava. S druge strane, i svaki pojedinac poznaje tu složenost karakterizirajući obično zdravlje kao najveće čovjekovo bogatstvo.

da život više nikada neće imati kvalitetu i smisao. Konačno slijedi razdoblje mirenja s gubitkom, u kojem je osoba sve manje zaoku-pljena izgubljenim, a sve češće se okreće stvarima kojima može nadomjestiti gubitak, pronalazi načine za borbu s bolesti, novi stil života i aktivnosti koje može obavljati te u njima ponovno uživati.

Vjerovanje u ozdravljenjeSituacije kada gubici zdravlja, kronična oboljenja nose teška,

nenadoknadiva oštećenja, nerijetko izazivaju i osobite reakcije bole-snika koje ovise o osobinama nastalih oštećenja. Najčešće su to:opća zbunjenost i nesigurnost,osjećaj neodređenog straha, tjeskobe, noćne more,povećana osjetljivost, strah od napuštanja od drugih,osjećaj odbačenosti od obitelji, prijatelja, društva,nekontrolirano neprijateljstvo prema sebi ili drugima,čak razmišljanja o oduzimanju života, priželjkivanje smrti kao

spasa; međutim, nekada i:doživljaj nesposobnosti kao »nove prigode« da se isprave po-

greške prijašnjeg života, vjerovanje i nada u ozdravljenje.

Bolest kao izazovKronične bolesti pred čovjeka postavljaju brojne i raznolike

»zadatke prilagodbe«, ovisno o vrsti i stadiju bolesti. Općenito su to: smanjenje štetnih utjecaja okoline radi povećanja vjerojatnosti

�

Kronične bolesti i psiha

oporavka u smislu izbjegavanja stresa, napora, izloženosti pove-ćanim zahtjevima i slično, potom podnošenje neugodnih stanja kroz postupke dijagnostike i liječenja, do samog doživljaja boli, zadržavanje pozitivne slike o sebi, kao i očuvanje emotivne ravno-teže i zadovoljavajućih odnosa s drugim ljudima. Svatko od nas sklon je doživjeti bolest na svoj način, pa je za neke bolest:

– izazov, situacija koja postavlja nova pravila i očekivanja i koju treba svladati, a za druge je:

– neprijatelj, napad zlih sila,– kazna, pravedna ili nepravedna u odnosu na dosadašnji život, – slabost, znak neuspjeha da se snađemo u životnim situacija-

ma i othrvamo njihovom lošem utjecaju na naše zdravlje, – olakšanje, odmor od prevelikih očekivanja koja pred nas po-

stavlja naša okolina, uvjeti rada i svakodnevni život, – nepopravljiva šteta i gubitak.

Informacija kao lijekKod većeg broja kroničnih bolesti, kao što su šećerna bolest,

reumatske bolesti, bolesti lokomotornog sustava, krvožilne bo-lesti, podaci istraživanja pokazali su da suočavanju i prilagodbi pomaže viša razina obaviještenosti o pojavnostima bolesti, mo-gućim komplikacijama, principima rehabilitacije i očekivanjima od nje. Bolja je obaviještenost smanjivala doživljaj neizvjesnosti koji prate negativne emocije.

Poznato je da sve tjelesne bolesti, svaku bolnu senzaciju prate emocionalna stanja koja su kod kratkotrajnih boli, s obzirom na važnost za sveukupni život čovjeka, zanemariva. Međutim, kod kroničnih stanja, kada je zdravlje trajno narušeno, javljaju se zna-čajniji i dugotrajniji psihički problemi koji se odražavaju na ukupan život osobe. Povezanost tjelesnog i osjećajnog u našem je jeziku već očita jer za nas riječ bol ima značenje tjelesne neugodne sen-zacije, ali i značenje psihičke patnje, duboke tuge. Iako su psi-hičke smetnje u nekoj mjeri slične u svim kroničnim bolestima, priroda bolesti dijelom ih određuje.

Bolest mijenja sveU slučaju postinfarktnog stanja ili moždanog krvarenja, primjeri-

ce, bolesnik se našao u situaciji velike životne prekretnice. Naime, obično iz stanja punog zdravlja i neovisnosti, prešao je u stanje teš-ke bolesti, životne ugroženosti i, nerijetko, trajnih onesposobljenja. U prvi čas, kao i kod drugih teških gubitaka, reakcija je često nevje-rica i odbijanje ozbiljnosti stanja. Kada je bolest jednom prihvaće-na, razvijaju se specifični strahovi uz nju vezani, strah od ponovnog napadaja i produbljenja bolesti do straha od smrti. Ali javlja se i niz drugih, kao što je strah od gubitka materijalnog i profesionalnog statusa, strah od ovisnosti o tuđoj pomoći, nemogućnosti obavlja-nja svakodnevnih aktivnosti. Novi odnosi koje bolest unosi u obi-telj, ovisnost o bračnom drugu ili djeci, moguće novčane teškoće, odustajanje od planiranih obiteljskih aktivnosti, dodatni su izvor zabrinutosti bolesnika. Sam strah od ponovnog napadaja bolesti uzrok je i rehabilitacijskih teškoća, kao i povlačenja i pasivizacije, jer svaki osjećaj slabosti, nelagode može uplašiti bolesnika i demo-tivirati ga za aktivnost. Uz strah, redovne su reakcije potištenosti. Bolesnici opisuju osjećaj beznadnosti, duboke tuge, sa simptomi-

ma nesanice, gubitka volje i interesa za kontakte, gubitka apetita i težine i slično. Te reakcije nisu karakteristične samo za rane faze bolesti, one nerijetko ostaju dugogodišnji ili trajni njihov pratitelj.

Ljutnja zbog ograničenjaS druge strane, u nizu kroničnih oboljenja postupno se razvijaju

smetnje i onesposobljenja koja se uvlače bolesniku u život, kao što je to kod astme, šećerne bolesti, multiple skleroze, reumatske bolesti i slično. Bolesnici doživljavaju osjećaj ljutnje zbog ograniče-nja u svakodnevnom životu, nemogućnosti obavljanja uobičajenih aktivnosti na uobičajene načine (npr. zbog bojazni od gušenja kod astme, ograničenja u prehrani kod šećerne bolesti, ograničenja u kretanju i boli kod reume). Opterećeni su strahom i tjeskobom zbog predviđanja budućih teškoća koje će se pojaviti s daljim razvojem bolesti; apatijom zbog boli ili trpljenja u procesu liječenja te potište-nošću zbog stalnih izmjenjivanja razdoblja mirovanja i pojačavanja tegoba u sklopu njihove bolesti. Nerijetko oboljeli više ne mogu sudjelovati na isti način u socijalnim aktivnostima te se povlače od drugih, postaju izolirani, pate od praznine i dosade, što pojačava depresivna stanja. Poseban teret predstavljaju ona kronična obolje-nja koja pretpostavljaju i ovisnost o aparatu, kao što je to u slučaju potrebe za hemodijalizom. K tome, važno je naglasiti da značajan teret oboljeloj osobi, posebno u nekim bolestima, predstavlja i osje-ćaj stigmatiziranosti, kao što je to slučaj kod tuberkuloze za koju, iako manje nego ranije, postoji strah okoline od prenošenja, ili epi-lepsije koja okolinu plaši svojom dramatičnom pojavnošću.

Bolest je težak teret u čiju prilagodbu bolesnik mora uložiti puno, ali on u tome nije sam. Veliku ulogu u olakšanju njegovih psihičkih teškoća, jednako kao i onih koje nosi sama bolest, ima njegova okolina. Mirjana Vladetić, prof.psihologije

Podrška okolineS jedne strane, tu je utjecaj zdravstvenih djelatnika. Mnogi

bolesnici imaju emotivne teškoće koje ne ovise toliko o tre-nutnoj težini bolesti, koliko o neadekvatnoj i preslaboj komu-nikaciji sa zdravstvenim djelatnicima. U dinamici svog posla, zdravstveni djelatnici nerijetko premalo vremena posvećuju komunikaciji s bolesnikom u smislu davanja opširnijih infor-macija o njegovoj bolesti i o načinima liječenja, ali i osjetljvosti za sve druge, nemedicinske probleme s kojima se bolesnik suočava u stanju bolesti. S druge strane, ključna je pomoć obitelji u prihvaćanju bolesti, naporima u liječenju i rehabili-taciji i povratku u svakodnevne poslove koji ne mogu štetiti njegovom zdravlju. Bolesnik će se lakše prilagoditi bolesti i u manjoj mjeri patiti od potištenosti i straha ako se nalazi u oko-lini koja razumije i prihvaća njegovu bolest, koja ima zdrave emotivne odnose, ne očekuje od njega ono što ne može, ali ga i ne prezaštićuje i ne odvraća od onoga što može.

Konačno, i upoznavanje šire zajednice s kroničnim bolesti-ma i problemima s kojima se oboljeli od njih susreću sa svoje strane pridonosi potpori oboljelima i osiguravaju više razinu kvalitete življenja uz bolest koja im je sada sastavni dio života.

�

Određena duševna stanja mogu do-vesti do poremećaja i neravnoteže tjelesnih funkcija. Jaki i dugotrajni

negativni osjećaji, kao što su bijes, ljutnja, depresija, zavist, strah, mržnja, krivica i fru-stracija, ako su duboko potisnuti, mogu se s vremenom pretvoriti u tjelesni odgovor organizma – bolest.

Izbacite osjećaje iz sebePsihosomatske su bolesti različitih

organa, koje nastaju zbog psihičkih do-življaja, odnosno, kao rezultat neurotičnih konflikata. Posljedice akumuliranog priti-ska mogu se odraziti na različite načine: od kronične glavobolje, bolova u vratu i leđima, opće slabosti do nesanice i pada

Psihosomatika

TEMPIRANAOd antike vlada mišljenje da snažne emocije mogu izazvati tjelesnu bolest. Svi osjećaji izražavaju se preko fizioloških procesa: radost – smijehom, žalost – suzama, bol – grčem itd. Obrnuto – u svojim emocijama čovjek je prisutan cijelim tijelom.

imunosnog sistema. Najčešće su psihoso-matske bolesti: gastritis, ulcerozni kolitis, ulkus (čir na želucu ili na dvanaesniku), neki oblici gušavosti, dijabetes, arterijska hipertenzija, migrena, astma, dermatitis, urtikarija i slično. Kada se kronična emoci-onalna neravnoteža ustali, javljaju se teže organske bolesti, kao što su bolesti srca, karcinom, multipla skleroza i druge dege-nerativne bolesti.

Znanstvene spoznaje potvrđuju da osobe koje »sve primaju k srcu« i pri tome ne izražavaju glasno svoju tugu ili radost, češće boluju. Osobe koje nisu u stanju uspješno razvijati mehanizme obrane od kompliciranih životnih problema, ne mogu upravljati vlastitom agresijom i ne mogu

naći društveno prihvatljive ventile za pra-žnjenje negativnih emocija (ljutnja, nemoć, bijes) pa ih uglavnom drže u sebi, nisu se u stanju prilagoditi novim situacijama, pa je zato kod njih prisutna i autoagresivnost. Psihosomatska bolest nastaje zbog dugo-

Znanstvene spoznaje potvrđuju da osobe koje »sve primaju k srcu« i pri tome ne izražavaju glasno svoju tugu ili radost, češće boluju

BOMBA

�

trajnog trpljenja stresa (porodični i profe-sionalni problemi, period životne neizvje-snosti), a može biti i posljedica kronične anksioznosti (zebnja, uznemirenost).

Ahilove peteSrce je organ koji najbrže i najjače re-

agira na svaku emociju. Prevelika radost i uznemirenost djeluju na srčani ritam. Kada smo uplašeni, srce jače i brže kuca. Ta-hikardija, zamor, bol u grudima, gušenje, nesvjestica, hipertenzija javljaju se najče-šće kod pretjerano ambicioznih i hiperak-tivnih ljudi, koji mnogo vremena provode na poslu, teško podnose neuspjeh, skloni su nadmetanju s drugima i pri tome mogu biti nemilosrdni. Kod njih dominira osjećaj gnjeva i agresivnosti. Bijes sužava krvne žile na periferiji i povisuje priti-sak, dok stres izaziva tahikardiju.

Izjava »bole me leđa« često je odraz psihičkog stanja. Osjećaj tje-skobe, potištenosti, akumuliranog nezadovoljstva, apatije i gnjeva uzro-kuje bolove u leđima i ukočenost.

Emotivci (hiperosjetljive i introver-tne osobe), naročito oni koji imaju problema u komunikaciji s okolinom, najčešće pate od grčeva, zatvora, li-jenih crijeva, mučnine, povraćanja, gastri-tisa i čira.

Astmatičari često ističu da ih nešto »pri-tišće ili guši« u grudima, a razlozi su uvi-jek emocionalno obojeni, jer njih zapravo »guše« određeni ljudi, situacije ili događaji. Astma se javlja u ljudi koji se povlače pred životom. Po klasicima psihosomatike, astma je »plač bronhija za majkom«, od-nosno, od nje boluju djeca koja nikad nisu zaplakala.

Alergije, crvenilo kože, osip, prištevi, pjege po licu, psorijaza pokazuju da se osoba »ne osjeća dobro u svojoj koži«. Ra-zličite kožne bolesti indirektno ukazuju na to da te osobe žele odbaciti neke ljude ili situaciju u kojoj žive. Takve osobe boje se izmijeniti nešto u životu.

Reumatoidni artritis nastaje kod osoba koje su orijentirane na borbu sa životom, a boluju i oni kod kojih je potisnuta agresiv-nost, koja drži mišiće u stalnoj napetosti, pa se deformiraju zglobovi šake i ruke.

Psihosomatika

Strah i anksioznost povezani su s nepravilnim radom bubrega, ljutnja i žalost s jetrima, bijes i melankolija sa žuči, strah i frustracije (previše raz-mišljanja, a premalo realizacije) s gu-šteračom i slezenom, dijabetes tipa 2 povezan je sa stresom, strahom i nesigurnošću, pretilost je povezana s tugom, nemoći i apatijom i označa-va potrebu za zaštitom.

Sve dok potiskujete probleme i dr-žite emocije pod ključem, neravnote-

Petar Radaković, dr.med.

Ventili za pražnjenje

crpljenost, kronični umor, nesanica i stres pogubno djeluju na zdravlje. Istraži-vanja su pokazala da od-govarajuće strategije su-očavanja s akumuliranim stresom značajno produ-žavaju život oboljelih od malignih bolesti i skraćuju period oporavka kod težih bolesti.

ža i dalje postoji i vaše zdravlje može biti narušeno. Emocionalna stabil-nost dobra je podloga za normalan metabolizam i pravilno funkcioniranje organa. Ako sagledate problem koji vas tišti, prepoznate negativne emo-cije i krenete ih konstruktivno rješa-vati, manje su šanse da ćete oboljeti. Po zdravlje je najgore suočiti se s negativnim emocijama. Bijes i ljutnja čine život i treba pronaći odgovara-juće ventile za njihovo pražnjenje. Is-

�

Upravo to bogatstvo izraza kojima se opisuju sukobi među ljudima svje-doči o njihovom postojanju otkako

je svijeta i vijeka.

Spor, prepirka, svađa, rasprava, konflikt, sukob…

Svaki pojedinac u suvremenom društvu upleten je u pravu paukovu mrežu društve-nih odnosa te se, prije ili kasnije, mora suo-čiti s drugim ljudima čiji je sustav vrijedno-sti, morala i razmišljanja posve drukčiji od njegovog. Potpuni sklad među ljudima koji žive i/ili rade zajedno ideal je koji nastojimo postići cijeli život učeći se međusobnom poštovanju, toleranciji i kompromisima na koje manje ili više pristajemo. Naime, svi smo različiti i nemamo istu osobnost, cilje-ve, interese, znanje, obrazovanje, odgoj i sl., a pri tome je i svatko od nas barem jed-nom u svom životu bio ljut sam na sebe i

RAT I MIR

zapravo u sukobu sa samim sobom. Zbog toga se izbjegavanje sukoba i njihovo ne-nasilno rješavanje smatraju poželjnim po-našanjem, koje smo svi u stanju postići uz nešto truda, a od čega ćemo najviše koristi imati upravo mi sami.

Reci na glasPrema definiciji, sukob je »psihička

borba koja se javlja prilikom istodobnog djelovanja dvaju oprečnih nagona, poriva i izvanjskih ili unutarnjih zahtjeva«.

Sukobi proizlaze iz općih suprotnosti, npr. nastaju zbog neslaganja mišljenja, ci-ljeva, odluka, različitih interesa i sl. Sukobi su sastavni dio života i ne moraju nužno biti negativna pojava. Ishod sukoba može biti pozitivan (npr. dovodi do promjene ili poboljšanja) ili negativan (npr. dovo-di do prekida društvenih veza, nasilja ili uzrokuje teške posljedice po pojedinca ili skupinu). Sukobi prisiljavaju ljude na raz-

mišljanje, na traženje novih mogućnosti i kreativnost, dok pojedinca potiču da bolje upravlja sobom i da se razvija kroz inte-rakciju s drugim ljudima koji mu uopće ne moraju biti slični. Sukobi mogu biti otvo-reni (dramatski, imaju jaku emocionalnu komponentu i mogu uključivati veći broj osoba) ili zatvoreni (dugotrajni, očituju se kao napetosti). Smatra se da su latentni, zatvoreni sukobi čak i štetniji od otvorenih sukoba.

Riječ po riječSukob može biti usmjeren na neku oso-

bu, događaj, objekt ili vanjski svijet (npr. su-kobi zbog ocjene, povišice, napredovanja u poslu i sl.) te na međuljudski odnos (npr. bračni partner je nezainteresiran, dijete ne sluša i sl.). Većina sukoba nastaje zbog neravnoteže »razuma i osjećaja«. Sukob počinje ljutnjom, frustracijom i agresijom jedne ili obiju sukobljenih strana. Prigova-

U hrvatskom jeziku postoji pravo bogatstvo

pojmova koji označavaju i/ili

opisuju sukobe među ljudima ili društvenim

skupinama razvrstanim

prema određenim obilježjima, bilo da je riječ o manjim

(obitelj, rodbina, prijatelji, kolege) ili većim skupinama (npr. navijačke, klasne, vjerske, rasne skupine i sl.).

Međuljudski odnosi

�

ranje, kritiziranje i osuđivanje sa-stavni su dijelovi svakog sukoba, a kad jedna od strana počne iska-zivati mržnju, u drugoj se pobude obrambeni sustavi, pri čemu i naj-bezazlenija prepirka može prera-sti u pravi konflikt, s nasiljem kao najgorim mogućim ishodom.

Šakom po stolu ili…Postoji mnoštvo načina rješa-

vanja sukoba, a svi su zapravo jedna od varijanti četiri najvažnija načina:

Dogovor je najbolji način rješavanja sukoba ili »proble-ma«. Međutim, da bi se ljudi mogli dogovoriti, trebaju po-stojati zajednički ciljevi, kojih sukobljene strane često nisu svjesne. Npr. u sukobima unutar obitelji (sukobi između partnera ili roditelja i djece) uvijek postoje zajednički ci-ljevi, a objektivna (prijatelj) ili stručna (psiholog, psihotera-peut, bračni savjetnik) osoba ih je svjesna i može pomoći u brzom i kvalitetnom rješavanju sukoba.

Uvjeravanje je način rješavanja suko-ba kod kojih postoje razlike u ciljevima sukobljenih strana, ali te razlike nisu

obje strane donekle podjednako pro-mijene i usklade svoje ciljeve.

Cjenkanje je način rješavanja sukoba kad postoje velike razlike u ciljevima sukobljenih strana, koje se ne mogu promijeniti, ali zato postoje ustupci koje moraju prihvatiti i napraviti obje sukobljene strane. Kod cjenkanja uvi-jek postoji mogućnost da strana koja se osjeća »moćnije« procijeni da joj ustupci koje radi »ugrožavaju moć« i prekine rješavanje problema. Taj se pristup rješavanju sukoba najčešće provodi kod političkih, vjerskih, rasnih i teritorijalnih sukoba, a ishod mu je često nesiguran.

Borba je najlošiji način rješavanja sukoba. Ako je riječ o manjim zajed-nicama (partneri, obitelj, prijatelji), naj-češće se svodi na neki oblik fizičkog ili psihičkog nasilja ili pak na potpuno prekidanje veza (npr. rastava). U nešto većim zajednicama (radna sredina) »slabija« sukobljena strana često biva izložena stalnom stresu i ugnjetava-nju (mobbing), uza sve posljedice po zdravlje (neuroze, psihosomatske bo-lesti) ili društveni status (degradiranje ili otkaz). Kod sukoba većih društvenih zajednica (npr. sukobi među država-ma) borba zapravo predstavlja rat.

Međuljudski odnosi

Pobjednik – gubitnikKako bismo riješili sukob, osim »hladne glave« potrebne

su nam i vještine rješavanja sukoba koje se mogu lako na-učiti i primijeniti. Prvi cilj nam uvijek mora biti nenasilno rje-šavanje sukoba, pri čemu i sebi i drugoj strani trebamo dati dovoljno vremena za emocionalni oporavak te pregovarati uz međusobno poštovanje i izbjegavanje stvaranja klišeja »po-bjednik-gubitnik«. Nakon što smo zajednički definirali pro-blem, trebali bismo pronaći rješenje koje bi zadovoljilo obje strane u atmosferi prijateljskog dijaloga, makar to zahtijevalo spremnost na kompromis. Pri tome valja napomenuti da do nekih rješenja nećemo doći brzo i da ćemo morati pokazati i strpljenje i toleranciju. Ako ni s najboljim namjerama ne uspi-jemo riješiti sukob na takav način, uvijek ćemo znati da smo barem pokušali i da smo stekli dragocjeno iskustvo, koje će nam sigurno pomoći sljedeći put.

Ivana Bočina, dr.med.

fiksirane i moguće ih je promijeniti. Taj je način rješavanja sukoba čest kod sukoba na poslu, gdje »mirotvorca« obično odigra nadređena osoba, koja bi trebala riješiti sukob na način da

»Slabija« sukobljena strana često biva izložena stalnom stresu i ugnjetavanju

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Ako se želite pretplatiti na Narodni zdravstveni list,

dovoljno je da nazovete telefonski broj 21-43-59, 35-87-92

ili pošaljite dopisnicu sa svojim podacima (ime, prezime, adresa) u

Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,

Odjel socijalne medicine, 51 000 Rijeka, Krešimirova 52a.

10

POTRAGA

Svakako, ovo nije mjesto gdje se o uzrocima takvog nepovjerenja može sistematski i iscrpno razglabati. Na-

protiv, ovo je prilika da se osvrnemo na nešto što je naizgled novost u suvremenoj medicini.

Knjiga »Duhovnost i psihijatrija« prof. dr. Đulijana Ljubičića i koautorice mr. sc. Anđele Jeličić, u izdanju Medicinskog fa-kulteta u Rijeci, objavljena je ovog proljeća kao sveučilišni udžbenik.

Recenzirajući knjigu (recenzija je objavljena u Riječkom teološkom časo-pisu, br. 33/2009., str. 197.-201.), prof. dr. Josip Grbac naglašava kako je ta knjiga prvi udžbenik koji razmatra kompleksne odnose duhovnosti i psihijatrije, i kao ta-

kva može biti odskočna daska za slična razmišljanja.

Ta formulacija dobro ocrtava sadržaj knjige: naime, knjiga nastoji na jednosta-van i pregledan način otvoriti pitanja te pokazati u kojim je sve područjima psihija-trijske skrbi otvorena mogućnost duhovne pomoći ili potpomoći.

Jedinstvo duha i tijelaTo otvaranje psihijatrije prema duhov-

nosti nije slučajno i, zapravo, nije novo. Naime, medicina je od svojih antičkih po-četaka sagledavala čovjeka kao jedinstvo duha i tijela, pa samim time i čovjekovo zdravlje, odnosno dobrobit kao jedinstvo dobrobiti duha i tijela. No, iako su rane po-

Duhovnost kao lijek

stavke medicine zapravo i proizašle iz du-hovnosti, odnosno teologije, s vremenom dolazi do odmaka koji smo napomenuli na početku teksta.

Suvremena medicina pomalo na nekim područjima dolazi do novih spoznaja koje potvrđuju ono što je religija i duhovnost njegovala i čuvala stoljećima.

Duhovnost, bilo da je riječ o osobnom vjerovanju u višu silu, ili provođenje religij-skih običaja, posljednjih je godina postala istraživački fenomen u području medici-ne, posebice psihijatrije. Velik broj zdrav-stvenih studija potvrđuje pozitivnu spregu duhovnosti s bržim oporavkom od raznih bolesti, većom otpornošću na bolest te poboljšanjem kvalitete življenja kroničnih i

Rijetki su priručnici koji na sistematski način donose problematiku odnosa duhovnosti i psihijatrije. Razloga je više, a mogli bi se tražiti u odnosu medicine prema tradicionalnom poimanju čovjeka, pa i u odnosu prirodnih i humanističkih znanosti.

Razvoj znanosti i medicinske tehnike, kao i sve veća potreba za materijalnim dobrima, istisnuli su duhovnost u medicinskoj primjeni.

ZA SMISLOM

11

terminalnih bolesnika. U sve većem broju zemalja, duhovnost nalazi svoje mjesto i u izravnoj kliničkoj primjeni, a vodeći svjetski medicinski fakulteti održavaju trajnu edukaciju o pozitivnom učinku du-hovnosti na ljudsko zdravlje kroz kolegij iz duhovnosti. U nadolazećoj akademskoj godini, na Medicinskom fakultetu Riječ-kog sveučilišta bit će uvedena tri kolegija iz duhovne psihijatrije.

Duhovna »pratnja«U literaturi nailazimo na nedvojbenost

višestruke »funkcije« u svakodnevnoj po-moći čovjeku. Tu se ponajprije spominje pomagajuća funkcija religioznosti pri sva-kodnevnoj obradi depresivnih stanja, pri svladavanju teških situacija i životnih kri-

za, pri kontroliranju patološkog mišljenja i ponašanja, pri pomaganju ljudima razo-čaranima u život kako bi došli do smisla, ali i u uspješnoj socijalizaciji i inkulturaciji čovjeka.

Znanstveni radovi Nacionalnog instituta za zdravlje SAD-a dokazuju povezanost du-hovnosti s poboljšanjem simptoma depre-sije, tjeskobe, ovisnosti, prevencije suicida, shizofrenije, srčanih bolesti, dijabetesa, re-umatološkog artritisa, cerebrovaskularnih bolesti, poremećaja imunosnog sustava i sučeljavanja s kroničnim bolestima.

Poznati psihijatar dr. Viktor Frankl, otac tzv. treće bečke psihoterapijske škole, logoterapije, definirao je duhovnost i re-ligiju kao »ljudsku potragu za apsolutnim smislom«, dok je za psihologa Ellisona du-

hovnost »snaga koja nas motivira u potrazi za smislom i svrhom u životu; dimenzija ljudskog bića koja nije odvojena od uma i tijela, već označuje njegovu integrativnu snagu.«

Prof. dr. Josip Grbac, u recenziji knjige »Duhovnost i psihijatrija«, uočava kako se: »U ovoj knjizi ‘duhovnim’ naziva pitanje smisla i vrijednosti jedne egzistencije, pa je logično da ovo ‘duhovno’ postoji u sva-kom čovjeku, bio on vjernik ili nevjernik. To je onaj ‘globalni humanistički temelj’ koji omogućava dijalog sa svakim pacijentom. U ovakvo duhovno praćenje bolesnika ne mora nužno biti uključen svećenik, nego bilo koji zdravstveni djelatnik. ‘Duhovno vodstvo’, zapravo je pratnja, znači ‘hodati uz’ nekoga, a ne ‘voditi’ nekoga. U ova-kvom praćenju nije bitno hoćemo li znati odgovore na sva postavljena pitanja. Nisu najvažniji odgovori nego pitanja…«

Svjetska iskustvaU »Priručniku religije i zdravlja«, koji je

objavljen 2001. godine u SAD-u, pokazani su rezultati znanstvenog istraživanja radi dokazivanja povezanosti duhovnosti i re-ligioznosti sa širokim spektrom psihofizič-kih bolesti. Obrađeno je oko 1200 znan-stvenih studija i više od 400 istraživačkih prikaza, gdje su autori veliku pažnju po-svetili i fiziologiji utjecaja duhovnosti na ljudsko zdravlje, u čijem zaključku stoji: »Ova istraživanja pokazuju da bolesnici imaju duhovne i religiozne potrebe koje su usko povezane s njihovim tjelesnim stanjem te da duhovnost i religijski običaji često mogu biti važan čimbenik njihova osjećajnog izlječenja.«

Duhovnost kao lijek

Prof.dr.sc. Đulijano Ljubičić, dr.med.Mr.sc. Anđela Jeličić, teolog

Na osnovi provedenih istraživa-nja, može se zaključiti da kod osoba s kroničnim bolestima duhovnost utječe na aktivnosti dnevnoga života.

Većina ispitanika smatra da im vjera ili duhovnost pomažu u životu, istinski vjernici neovisno o vjerois-povijesti potvrđuju da im vjera daje mir koji dovodi do psihofizičke re-laksacije; molitva kod starijih osoba razvija koncentraciju i pozornost; vjera disciplinira i jača voljne, emoci-onalne i kognitivne funkcije; odlazak u vjersku ustanovu (crkvu, džamiju) jača grupnu integraciju i osposo-bljava jedinku za timski rad. Vjera pomaže pojedincu u prihvaćanju i razumijevanju drugih, oslobađa ga od napetosti, anksioznosti, fobije i depresivnosti, kod mladih osoba po-tiče individualno sazrijevanje, razvija socijalnu svijest pomažući očuvanju socijalnih vrijednosti i standarda.

Osim što ima veliku važnost u di-jagnostičkim i terapijskim postupci-ma, nedvojbeno značajnu ulogu igra i u prevenciji tjelesnih i psihičkih poremećaja.

Uza sve te blagodati, koje se mogu nabrojiti jednostavnim uvidom u iskustvo vjernika, ipak treba reći da religija ima svoj cilj prije svega u ispunjenju duhovne težnje čovjeka, odnosno njegovog povezivanja s Bogom.

Čovjek je fizičko i duhovno biće, ali svrha duhovnosti ili religioznosti ne može biti samo fizičko ili dušev-no zdravlje, odnosno dobrobit – jer tada ona gubi ono bitno, bezuvjet-no, zbog čega je i posijana u ljud-sku dušu.

Drugim riječima, duhovnost i reli-gioznost ne bi trebalo instrumentali-zirati, odnosno materijalizirati.

Duhovnost je čovjekova potreba, do te mjere jaka da će si čovjek stvo-riti surogat religioznosti ako nema zdravu duhovnost.

Takva zamjenska, nezdrava ili pak površno življena duhovnost ili religioznost, može imati razorne učinke po čovjeka, na duhovnom, psihičkom ili fizičkom planu, koji se manifestiraju različitim psihofizičkim bolestima.

Pomoć u životu

12

Kroz povijest ima puno zabluda i mitova o depresiji. U suvremeno doba nepoznavanje činjenica i

neprepoznavanje depresije kao pore-mećaja dovodi do toga da se velik broj depresija ne prepoznaje i ne liječi navri-jeme. Poznata je znanstvena činjenica da

VRATI MI RADOST KAD SJEDNE TUGA

Depresija spada u poremećaje raspoloženja, a ubraja se u najranije opisane medicinske poremećaje u povijesti medicine. Danas je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja. Svjetska zdravstvena organizacija

ističe depresiju kao treći najveći svjetski zdravstveni

problem, a predviđa se da će 2020. godine biti

drugi svjetski zdravstveni problem.

gotovo 70% depresija nije prepoznato u primarnoj zaštiti i obiteljskoj medicini, a pogotovo ako je kombinirana s tjelesnom depresijom.

Danas znamo kako je depresija kro-ničan i često recidivirajući poremećaj, a neliječena depresivna epizoda praćena

je znatno većim rizikom javljanja nove de-presivne epizode, kronifikacije postojeće i većeg rizika za samoubojstvo.

Uzroci svugdje oko nasPovijesne zablude o depresiji govo-

re da je to poremećaj koji se ne može

Depresija i duhovnost

1�

uspješno tretirati; da je to kazna koju oso-ba zaslužuje i da je znak slabosti i moralne izopačenosti. Donedavno se smatralo da je depresija uzrokovana samo jednim fak-torom, i to biološkim. Danas govorimo o integrativnom modelu, do kojeg se došlo kroz povijest i koji najbolje objašnjava ovaj slojevit i kompleksan poremećaj. Uzroci depresije višestruki su i kompleksni, a njih čine biološki, psihološki, socijalni, a u po-sljednje vrijeme otkriveno je da uzrokom depresije mogu biti i duhovni faktori.

Od bioloških čimbenika koji su vezani za depresiju, u prvom redu spominje se genetika, što znači da depresija može biti nasljedna. Nadalje, tu su moždani procesi vezani za neurotransmitere, hormonalne promjene koje se javljaju u postporođajno doba, u vrijeme menstruacije i menopa-uze. Tjelesne bolesti mogu biti uzrokom depresije, kao i zloporaba alkohola ili dro-ga i lijekovi, kao npr. anksiolitici, steroidi i antihipertenzivi.

Nerijetko, pacijenti nekontrolirano uzi-maju anksiolitike kao antidepresive, što je u potpunosti pogrešno jer oni mogu biti i uzrokom depresije.

Psihosocijalni čimbenici u depresiji ta-kođer su bitni u etiologiji nastanka depre-sije i u procesu liječenja. Najčešće se kao uzrok depresije spominje smrt ili odsustvo roditelja.

U posljednje vrijeme znanstvena istraži-vanja ukazuju na to da posebno stresogeni životni događaji dovode do veće frekvenci-je depresivnih poremećaja.

Poremećaj mozga i tijelaSamo 50% ljudi koji boluju od depresi-

je potraži pomoć. Od toga, samo 20% se ispravno liječi, i to antidepresivima. Jedan se dio liječi sedativima, što je pogrešno iz dva razloga: oni su samo farmakološki preparati koji dovode do smirivanja i po-puštanja anksioznosti, odnosno straha koji je često praćen depresijom, te imaju visok ovisnički potencijal.

Depresiju možemo definirati kao pore-mećaj mozga i tijela i ona povećava rizik smrtnosti od srčanog udara, povećava rizik moždanog inzulta, šećerne bolesti i osteoporoze.

Depresija i duhovnost

Prof.dr.sc. Đulijano Ljubičić, dr.med.Mr.sc. Anđela Jeličić, teolog

Spriječiti povratak bolesti

Neobično je važno rano dijagno-sticiranje i rano liječenje depresije. Donedavna, depresija se liječila an-tidepresivima, u kombinaciji s psi-hoterapijom i socioterapijom. Takav kombiniran terapijski pristup kod lije-čenja dovodio je do dobrih terapijskih rezultata i do smanjenja recidiva jer je i depresija poremećaj koji može reci-divirati, odnosno ponovno se pojaviti.

Dosadašnje metode liječenja de-presije nisu se u potpunosti pokaza-le terapijski efikasnima i znanstvena istraživanja posljednjih 30 godina do-kazala su da je, uz postojeće metode liječenja kod depresije, jedna od zna-čajnih metoda i duhovna terapija.

Poziv na hrabrostNa primjeru straha, koji često prati i iza-

ziva depresivna stanja, možemo vidjeti na koji način vjera zadire u čovjekovo poima-nje tog istog straha i odgovara na njega. Tri su straha, prema Freudu, kod čovjeka najjača: strah od napuštanja, strah od lu-dila i strah od smrti. To su tri negacije ljud-skosti: samoća, nerazboritost i smrt. Vjera,

! posebno biblijske provenijencije, jedno-stavno ljude poziva na – hrabrost.

»Ne boj se«, ili pak »Ne bojte se, jer ja sam s vama«, riječi su koje višekratno odjekuju stranicama evanđelja. Ako bismo to ohrabrenje pokušali verificirati u odnosu na tri navedena straha, stvari su prilično logične: biti s Bogom ništi strah od napu-štanja, jer za vjernika je Bog uvijek tu; isto tako, i strah od smrti nestaje jer cjelovito poimanje života i smrti zadobiva novi smi-sao u svjetlu vjere. Strah od svake bolesti s Bogom postaje manji jer sve što se čovje-ku dogodi, svaka patnja, može se okrenuti na neko dobro.

Strah je čovjekova prirodna reakcija na gubitak nečeg što ima, za što se drži, pa bio to gubitak sebe, svog života ili pak druge osobe. Vjera može pomoći čovje-ku pogođenom strahovima jer pobjeđuje strahove; otvarajući novi horizont smisla, pomaže čovjeku da shvati sebe i svoj život kao dar, ljude koji ga okružuju kao dobro-tu koja mu je, najblaže rečeno, posuđena. Konačno, sviješću o daru nestaje osjećaj posjedovanja nečega. Kad jednom stvori takav stav, u svjetlu vjere, čovjek se barem malo prestaje bojati gubitaka, jer sve što ima ionako mu je darovano, a onaj tko mu je darovao, dat će mu još više i bolje.

Ako želite oglašavati u našem listu, javite se na telefone:

Uredništvo051/35 87 92, 051/ 21 43 59

Promidžbeni prostor u N A R O D N O M ZDRAVSTVENOM L I S T U

1�

Fenomen sreće

Mnoge stvari za koje mislimo da će nas usrećiti u stvari nas uopće ne čine sretnima. Kako onda pronaći

sreću? Ljudi na različite načine doživljavaju sreću. Za nekoga je to večera s prijatelji-ma, jer oni čeznu za ljudskim kontaktima i najbolje se osjećaju u velikom društvu. Važno im je mišljenje drugih ljudi o njima, boje se usamljenosti i imaju snažnu potre-bu da budu prihvaćeni i voljeni.

Sreća je u zagrljajuSvakako da je lijepo biti omiljen u druš-

tvu, ali postoje i neovisnost i samostalnost, podjednako važne osobine i aspekti egzisti-ranja. Neki ljudi srećom smatraju sigurnost, toplinu i mir. Oni se najbolje osjećaju u svom krevetu, s knjigom u ruci, uživaju u samoći i izolaciji i ne oslanjaju se pretjerano na dru-ge, a potrebno im je vlastito gnijezdo jer se samo u njemu osjećaju potpuno zaštićeni. Takve su osobe veliki individualci, koji po-nekad s drugima podijele svoje emocije.

Romantičari i senzitivci pronalaze naj-veću sreću u strastvenom zagrljaju voljene osobe. Oni misle da nema ljubavi bez stra-sti, a pojam sreće označava apsolutno pri-padanje voljenoj osobi. Neke osobe sretne su kad po lijepom vremenu šeću prirodom. Za njih je sreća sklad duha i tijela. Drugi shvaćaju svijet u kojem žive kao kaotičan i prilagođavaju se svakoj situaciji bez veli-kih patnji, a to ih čini sretnima. Mnogi vide sreću u povišici plaće i napredovanju u po-slu. Uspjeh i priznanje njihovi su osnovni ciljevi i nemaju sreće dok ih ne realiziraju. Oni osuđuju one koji ne znaju što žele i ne prave razliku između pojma »biti« i »imati«. Pojedine osobe vide sreću u dječjoj igri, jer su u sebi sačuvale netaknutu viziju sretnog djetinjstva i iz te slike crpe sav životni entu-zijazam i tako vole sebe i druge.

SKLAD DUHA I TIJELA

Sreća se može naučiti Sretni ljudi uživaju u radu i ne zamaraju

se. Vežite svoj um uz neke aktivnosti, kao što je kuhanje, pisanje, raspoređi-vanje i slaganje fotografija.

Razmišljajte optimistički. Svi sretni lju-di su optimisti, a optimizam je vještina koja se uči. Optimisti se koncentriraju na rješavanje problema, dok se pesimi-sti stalno žale.

Smiješite se. Smijeh je »instant fitnes«, na svakom mjestu i u svako vrijeme. To je smjesa unutrašnjih osjećaja i fizičkog od-govora na emocije. Ako se smijete, vaš mozak automatski misli da ste sretni.

Maštajte. Mašta je jedan od načina da »prevarite« mozak i da se osjećate bolje dok mislite pozitivno, jer se na taj način povećava razina serotonina.

Oslobodite se negativnih misli. Poku-šajte svaku negativnu misao pretvoriti u pozitivnu, jer negativne misli stvaraju u mozgu promjene koje mogu dovesti do depresije.

Birajte društvo. Da biste bili sretni, mo-rate se otarasiti ljudi koji se vječito žale i onih koji vas konstantno kritiziraju, jer te grupe ljudi »isisavaju« sreću iz vas.

Vrijeme liječi rane. I poslije najcrnjeg i najtežeg događaja, traume i peha, opo-

Psiholozi su proučavali pojavu sreće i zaključili da ona ne podrazumijeva trenutačnu ekstazu, već ispunjenost i zadovoljstvo koje se osjeća duže vrijeme. Sreća ne ovisi od okolnosti u životu, kako mnogi misle, već od genetske komponente i, bez obzira na to što se događa u našim životima, bit ćemo sretni onoliko koliko je zapisano u našim genima. Devedeset posto ljudi prirodno je sretno i zadovoljno svojim životima.

1�

ravit ćete se sigurno za šest mjeseci do godinu dana, jer vrijeme čini svoje.

Radite ono što volite. Ključ za sreću u tome je da radite ono što volite. Čitajte knjige, slušajte glazbu, gledajte filmo-ve, utakmice i uživajte, jer to vas više usrećuje nego odlazak na godišnji od-mor jednom godišnje.

Misli pune mira i ljubaviSretni ljudi su optimisti koji misle da je

pozitivno mišljenje ključni put do sreće. Ispunite svoj um nježnim mislima punim ljubavi, a zatim se pokušajte živcirati. Neće ići! Zašto? Suština je u tome što blagi um nema veze sa živciranjem, te dvije stvari međusobno se isključuju. Kad vam je um usredotočen na blagost i nježnost, normal-ne stvari koje se događaju tijekom dana neće vas smetati, niti će vam biti strašne, neće vam zagorčavati život, a vaše će re-akcije biti suosjećajne, zadržat ćete svoj smisao za humor, koji inače pokazujete kad ste dobre volje. Blage misli potvrđuju ljepotu življenja i povlasticu naše lokaliza-cije, a kreću se od misli mira i ljubavi do misli praštanja i velikodušnosti i uključuju ponekad zahvalnost. Ponekad su jedno-stavne ideje najdjelotvornije. Iako živimo složen život i rješavamo kompleksne probleme i poslove, ako smo spremni ek-sperimentirati s blagim mislima, uz dosta vježbe i vremena, zaboravit ćemo na svoje staro ponašanje, usvojit ćemo novo i tako odškrinuti vrata nekim pozitivnim promje-nama. Danski filozof Kierkegaard pisao je: »Bolje je biti dobro obješen, nego loše oženjen.«

Često nas problemi i krize tjeraju da se zapitamo kakav ili koji je smisao života. Zbog čega postoji toliko boli? Da li je sud-bina odabrala neke pojedince da pate, a druge da uživaju i da budu sretni? Postoji li neko racionalno objašnjenje za to? U svemiru se ništa ne događa slučajno. Za sve što uradimo snosimo određene po-sljedice (dobre ili loše). Sve što nam se događa, odvija se po zakonu karme pa, shodno našim prošlim djelima, rađamo u određenoj zemlji, porodici, s utvrđenim predispozicijama za uspjeh i sreću u ži-votu. To znači: ako imamo bolju karmu, rađamo u bogatoj, aristokratskoj porodici.

Bit ćemo obdareni lijepim fizičkim izgle-dom, dobrim zdravljem i povoljnim život-nim perspektivama. Oni s lošom karmom dobiju bijedne uvjete života, loše zdravlje, neuspjeh u karijeri i osjećaj kao da ih ne-što koči i pritiska, kao da su im sva vrata zatvorena.

Mudrosti o srećiČesto su te stvari isprepletene pa

netko ima sreću u poslu, a katastrofalno loš ljubavni život. Drugi imaju bogatstvo i ljubav, ali nemaju djece, ili ih prate gu-bici voljenih osoba. Iz osobnog iskustva znamo da je sve isprepleteno. Netko je sretniji, netko nesretniji, a svi zajed-no patimo. Možda materijalni svijet nije naše prirodno mjesto? Da li postoji nešto izvan vječnog kruga rađanja i umiranja?

Ganxhe Bojaxhiu ili majka Tereza (1910. – 1997. g.) savjetovala je:»Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan – nije važno, voli ga!Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima – nije važno, čini do-bro!Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje – nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!Dobro koje činiš bit će sutra zaboravljeno – nije važno, čini dobro!Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim – nije važno, budi iskren i pošten!Ono što si godinama stvarao, u trenutku bi moglo biti razrušeno – nije važno, stvaraj!Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći – nije važno, pomozi im!Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima – nije važno, daj najbolje od sebe!«

O tome indijska narodna mudrost kaže: »Ako kap vode padne na usijano željezo, isparit će. Ista kap, ako padne na lotosov cvijet, blistat će kao perla, a ako padne na školjku, postat će biser. Tako i čovjek po-staje ono s čim se udružuje.« Glibel: »Ako nisi kadar da siješ munje, okani se gr-mljavine.« Veljko Petrović: »Vjera u uspjeh pola je uspjeha.« Voltaire: »Uspjeh je dije-te smjelosti.« Američka poslovica: »Na lje-stvama života, čovjek se ne može popeti s rukama u džepovima.« Bacon: »Najbrže uspijeva onaj koji se koristi tuđom greš-kom.« Srećko Lazari: »Svi patimo od istina, ali se tješimo lažima.« »Mnogima ne uspi-jeva da postanu ljudi, majmunu je uspje-lo da postane čovjek.« Heraklit: »Uzalud je pametan onaj koji nije pametan za

sebe.« Kineska izreka: »Ne govori o svom uspjehu pred osobom koja nije uspjela.« Arapska poslovica: »Da bi uspio u životu, čovjek mora imati dvije stvari – sreću, tj. povoljnu priliku, i pamet da tu priliku lako iskoristi.« Latinska poslovica: »Zajednička nesreća utjeha je svima.« Južnoslavenske poslovice: »Tko se s vukom druži, mora zavijati. Tko je bliži vatri, bolje se grije.« Kineska poslovica: »Rijeka se upoznaje plivanjem, a čovjek u razgovoru.« Lionel: »Samo čovjek oslobođen samog sebe prerasta svoje granice.« Lao Tse: »Onaj koji poznaje druge, mudar je. Onaj koji poznaje samog sebe, prosvijetljen je.« Phil Bosmans pisao je o zadaći srca u obitelji: »Mladi ljudi odrastaju u blagostanju. Nji-ma nikada ništa nije bilo uskraćeno. Otac im živi za posao, a majka se brine za orga-

niziranje party-sastanaka i za garderobu. Unatoč svim lijepim teorijama, naslijedit će samo duhovnu pustoš. Odgajati zna-či brinuti se za odnose i ozračje u kojem čovjek može napredovati, znači s gene-racije na generaciju prenositi vrijednosti koje daju životni smisao, usmjerenje, cilj. Odgajati znači prosvijetliti ljude da žive srcem, znači osposobljavati ih za ljubav prema bližnjemu, posebno prema ljudima u nevolji i potrebi, znači probuditi divljenje i oduševljenje za prirodu i za sve što živi. Odgajati znači prenositi drugima ono što čovjek ima i u vlastitom životu, ostvariva-ti sve ono o čemu želi poučiti druge. Da postane sretan čovjek, dijete najviše treba dobre roditelje, sretne roditelje.«

Petar Radaković, dr.med.

Fenomen sreće

1�

OPASNOSTI U OBITELJSKOM GNIJEZDU

Obitelj je okružje u kojemu dijete odrasta i u kojemu treba dobiti sve što mu je potrebno za normalan rast i razvoj, no ponekad je to i sredina u kojoj dijete biva zlostavljano ili zanema-rivano.

Potrebno je odrediti što su zlostavlja-nje i zanemarivanje, kako i zašto do-lazi do njih, kako ih otkriti i spriječiti

te kako se nositi s njihovim posljedicama.

Pojam i vrste zlostavljanjaPod pojmom zlostavljanje podrazumije-

vamo postupke roditelja ili djetetovih skrb-nika kojima se djetetu nanosi tjelesna i/ili emocionalna bol ili ga se zanemaruje u toj mjeri da je ugroženo njegovo emocionalno zdravlje i razvoj.

Osnovni su oblici zlostavljanja: tjelesno, emocionalno i spolno zlostavljanje djeteta i zanemarivanje djeteta.

Nasilje

ZABLUDA ČINJENICA

Većina siromašnih obitelji zanemaruje svoju djecu

Siromaštvo nije zanemarivanje i obitelji s niskim prihodima mogu se primjereno skrbiti o djeci

Djeca će prevladati učinke zanemarivanjaPostoje kognitivni i neurološki deficiti u djece koji su posljedica zanemarivanja

Zanemarivanje nije tako ozbiljan problem kao zlostavljanje

Zanemarivanje je ozbiljan zdravstveni problem

Ako je obitelj prijavljena zbog zanemarivanja, djeca se automatski izdvajaju iz obitelji

Djeca se izdvajaju iz obitelji samo ako žive u uvjetima opasnima za život i sigurnost

Kako bi se razjasnio pojam zanemarivanja, važno je razlikovati zablude od činjenica:

Zanemarivanje je najčešći oblik zlostavljanja djece, koji se javlja kad nije primjereno zadovoljena neka od djetetovih osnovnih životnih potreba.

1�

Tjelesno zlostavljanje djetetaTo je namjerno nanošenje ozljeda i nji-

hovo nesprečavanje. Ta vrsta zlostavljanja rezultira postojanjem ozljeda i znakova koji su posljedica ozljeda, a nalaze se na raznim dijelovima tijela. To su modrice od udaraca, pljuski, bacanja i štipanja; opeko-tine od upaljene cigarete ili grijaćih tijela te lomovi udova.

Neke vrlo ozbiljne ozljede, npr. povre-de glave, kod vrlo male djece nisu odmah vidljive. Tu spadaju još izgladnjivanje djece, davanje na konzumaciju štetnih sastojaka, zatvaranje u podrum i slične prostorije.

Ozljede mogu biti namjerno izazvane, a moguće je i da nastanu jer roditelji nisu dovoljno zaštitili svoje dijete. Naime, ako dijete ima zdravstvene teškoće kao što su krhke kosti, tada nervozno, ali ne i grubo postupanje može imati ozbiljnih posljedica koje se lako mogu zamijeniti posljedicama tjelesnog zlostavljanja, iako kod zdravog djeteta takvih posljedica ne bi bilo.

Emocionalno zlostavljanje djeteta

Emocionalno zlostavljanje može se odrediti kao kroničan stav ili postupanje roditelja odnosno drugih skrbnika, koje ometa razvoj djetetove pozitivne slike o sebi.

Ozljede nisu vidljive, ali posljedice mogu biti teže nego u ikoje druge vrste zlostavljanja. Roditelj ne iskazuje ljubav i pažnju svojoj djeci, pa djeca počinju sma-trati da niti ne zaslužuju ljubav, ne razvijaju samopouzdanje i samopoštovanje. Djecu roditelji mogu doživljavati negativno već od samog rođenja.

Pripisuju im loše osobine i odbacuju ih na različite načine: neprimjećivanjem, ismi-javanjem, smatranjem da su izvor teškoća svojim roditeljima. Djeci se prijeti, kažnjava ih se i napušta. Djeca mogu svjedočiti i nasilju između roditelja. Takva djeca žive u tjeskobi i troše svoje snage na brigu o sebi i o svojim roditeljima.

Često moraju preuzeti odgovornost u situacijama kojima još nisu dorasla. Po-sebnu skupinu čine djeca ovisnika. U ta-kvoj situaciji ona su u dodiru s odraslima koji su toliko zaokupljeni svojim svijetom

Nasilje

da ne primjećuju njih i njihove potrebe. Djeca su izložena tjeskobnim i nepredvi-divim situacijama koje ne razumiju. Mogu im također nedostajati potrebni poticaji za razvoj, uz prisutno negativno kontroliranje i kažnjavanje.

Spolno zlostavljanje djetetaSpolno zlostavljanje obuhvaća širok

spektar aktivnosti, od zajedničkog gleda-nja pornografskih časopisa i filmova, do promatranja odraslog pri masturbiranju ili spolno obojene igre, dodirivanja, mastur-bacije te oralnog, analnog i genitalnog snošaja. Odrasla osoba koristi dijete za zadovoljavanje svojih seksualnih potreba. Dijete može biti aktivno ili pasivno.

Djeca o svemu šute jer u početku nisu niti svjesna što im se u stvari događa; na-silnik ih podmićuje, a poslije i obvezuje čuvanjem tajne, pa i zastrašuje kako ne bi nikome o tome govorila.

Dakle, zastrašujući i zbunjujući aspekti spolnog zlostavljanja su tajnovitost i su-dioništvo. Uza sve to, djeca se osjećaju krivom i odgovornom za to što im se događa. Na izravan upit, dijete obično poriče ta-kva iskustva.

U mlađe djece takva se isku-stva mogu prepoznati u karakteristič-nim motivima likovnog izraza i kroz specifi-čan, seksualno obojen način ponašanja. Dru-gim osobama di-jete prilazi kao što to njemu čini nasil-nik. Javljaju se i mnoge zdravstvene smetnje i po-remećaji ponašanja.

Samouništavajuća pona-šanja seksualno zlostavljane djece kao adolscenata mogu kulminirati samoubojstvom – kada se samoubojstvo vidi kao jedini odgovor na pitanje »Reći nekome ili ne reći?«.

Zanemarivanje djetetaZanemarivanje predstavlja pasivnost,

propuste i nebrigu zbog kojih dolazi do ne-zadovoljavanja djetetovih osnovnih potre-ba u pogledu odgovarajuće hrane, odjeće, grijanja, medicinske skrbi i školovanja. To obuhvaća i ostavljanje djece, koja se ne mogu samostalno brinuti o sebi, samih i bez odgovarajućeg nadzora kod kuće.

Emocionalno zanemarivanje može biti više ili manje otvoreno i može se očitova-ti čak i prije djetetova rođenja, primjerice alkoholom, upotrebom droga ili lošom prehranom. Emocionalno zanemarivanje određuje se kao nesposobnost uspostave pozitivne emocionalne veze s djetetom. Djetetove potrebe nisu primijećene, djete-tom se nitko ne bavi niti mu pokazuje da je željeno. To dovodi do zaostajanja djeteta u tjelesnom, emocionalnom i intelektualnom razvoju.

Posljedice zlostavljanja djece

Zlostavljanje u djetinjstvu ima učinak na pet značajnih, međusobno povezanih po-

dručja: neurološki i intelektualni razvoj; školski uspjeh i životna očekivanja; socio-emocionalni razvoj; socijal-ne odnose i ponašanje; mentalno zdravlje u cjelini (Ajduković, 2001.). U svakom od navedenih područja posljedice mogu biti neposredne i dugoročne. Zlostavljanje i zane-marivanje u većini slučajeva djeci se događa višekratno, a posljedi-ce ovise i o dobi djeteta – žrtve.

Na planu socio-emocional-nog razvoja javljaju se smanjena samokontrola, povećana ovisnost o drugim ljudima, depresija, niže

samopouzdanje i samopošto-vanje te osjećaj nemogućnosti

kontrole nad životnim doga-đajima.

Na planu socijal-nih odnosa slabo su

razvijene socijalne vještine i socijal-

na percepcija. Javljaju se agresija i delinkven-

1�

cija, psihosomatske smetnje (alergija, ast-ma, probavne poteškoće).

Na planu mentalnog zdravlja javljaju se razne poteškoće. Djeca razvijaju razli-čite obrambene mehanizme i mehanizme prilagodbe: disocijativnost (poricanje i po-tiskivanje osjećaja i događaja), samooptu-živanje, idealiziranje roditelja zlostavljača (što je rezultat fragmentacije koja dovodi do nemogućnosti realnog procjenjivanja sebe i drugih) i samodestruktivno pona-

su žrtve, a mogu i zlostavljati djecu. Najveći broj istraživanja bavio se karakteristikama roditelja koji su

zlostavljači. Ustanovljeno je da roditelji koji su u djetinjstvu bili zlostavljani u 30–40% slučajeva i sami zlostavljaju svoju djecu. Međugeneracijski lanac zlostavljanja nije nužan ako je dijete dobilo, uz realističan doživljaj roditeljskog ponašanja, dovoljno socijalne i emocionalne podrške od šireg i užeg okruženja.

Prevencija zlostavljanjaPrimarna prevencija ima za cilj potpo-

maganje činitelja zaštite od zlostavljanja i zanemarivanja u rizičnim okolnostima te kontrolu i sprečavanje činitelja rizika. U tu svrhu teži se poboljšanju kvalitete života u svim obiteljima (a ne samo u ri-zičnim), potiče se svestrani razvoj djece i razvoj roditeljskih vještina.

Na razini obitelji, potrebno je rodite-lje pripremiti za odgovorno roditeljstvo i naučiti ih roditeljskim vještinama. U do-meni je socijalne politike pomoć obitelji u osiguravanju dnevne skrbi o djeci, materijalna pomoć i stručna pomoć za djecu u razvoju.

Djecu od vrtića pa do srednje ško-le treba educirati o njihovim pravima; podučiti ih kako će prepoznati razne oblike zlostavljanja; pomoći im u razvi-janju pozitivne slike o sebi i u razvijanju samopouzdanja te u učenju socijalnih vještina, naročito vještine nenasilnog rješavanja sukoba.

Nasilje

Savjeti roditeljima:

redovito kontrolirajte trudnoću,

vodite dijete redovito na siste-matske preglede,

bolesno dijete vodite liječniku,

surađujte s djetetovim odgaja-teljima i učiteljima, sa stručnim službama u vrtiću i školama,

sklonite lijekove, otrov i sred-stva za čišćenje od svoje djece,

podržite svoje dijete i često ga pohvalite,

zastupajte najbolji interes svo-ga djeteta.

Mr.sc. Darko Sambol, prof.psiholog

Sekundarna prevencija usmjerena je na rizične obitelji i roditelje.

Na širem društvenom planu potrebno je utvrditi raširenost i činitelje rizika nasilja u obitelji i educirati odgovarajuće struč-njake u prepoznavanju činitelja rizika te u pristupanju takvoj obitelji. Važno je razviti mrežu usluga koje vladine i nevladine or-ganizacije pružaju obitelji u krizi: telefoni za pomoć, web stranice na internetu, cen-tri za obitelji u krizi, savjetovališta.

Tercijarna prevencija je tretman, tj. intervencija u slučajevima zlostavljanja djece.

Sama intervencija ima preventivni karakter jer smanjuje međugeneracijski prijenos nasilja u obitelji. Cilj tretmana je sprečavanje ponavljanja zlostavljanja i ublažavanje posljedica nasilja.

Na širem društvenom planu potreban je sustav prijavljivanja nasilja nad djecom i jedinstven sustav evidentiranja nasilja nad djecom u pravosuđu, socijalnoj skrbi, zdravstvu i prosvjeti.

Potrebno je statistički pratiti nasilje i obrazovati stručnjake koji su uključeni u proces tretmana (psiholog, socijalni radnik). Važno je pratiti učinke tretmana. Istražni postupak ne bi svojim provođe-njem trebao dodatno traumatizirati djecu – žrtve nasilja.

Ustanovljeno je da roditelji koji su u djetinjstvu bili zlostavljani u 30–40% slučajeva i sami zlostavljaju svoju djecu

šanje (samoranjavanje, uporaba alkohola, droga, spolno rizično ponašanje). Prevla-davajući su osjećaji nelagode, tjeskobe, panike, straha, beznadnosti, zbunjenosti, usamljenosti, tjeskobnosti. Moguća je po-java posttraumatske stresne reakcije.

Dugoročne su posljedice zlostavljanja poteškoće u pogledu temeljnog povjerenja u druge, samostalnosti i osobne djelotvor-nosti. Muškarci često i sami postaju zlo-stavljači svojih partnerica i svoje djece, dok žene ulaze u partnerske odnose u kojima

1�

Život bez stresa

To je razlog da se naše doba označa-va kao doba stresa, premda je stres oduvijek vjeran pratilac čovjeka i svih

živih bića. Čini se da svi o stresu govore na svoj način, a mnogi i ne pokušavaju posta-viti jasnu definiciju.

Ni dobar ni lošStres je termin koji označava različite vrste

životnog iskustva, kao i tjelesne reakcije na takva iskustva. Od posebne je važnosti vodi li reakcija na stres boljoj prilagodbi (adapta-ciji) organizma ili pak u pogrešnu prilagodbu (maladaptaciju) i bolest. U oba slučaja dolazi do promjena u mozgu, ponašanju i tjelesnim funkcijama. Drugim rječima, stres sam po sebi nije ni dobar ni loš; kada stres ima ne-gativne posljedice, govorimo o distresu, dok pozitivni stres nosi sa sobom pozitivna uzbu-đenja i omogućuje rast i razvoj kroz prilagod-bu na nove zahtjeve i uvjete okoline.

Bez napetosti i opterećenja, dakle bez stresa, život je nemoguć tako da je stres neotuđiva sastavnica života. Drugim rječi-ma – stres je život, kako to kaže poznati autor Selye. Dakle, svaki stres ne dovodi do narušavanja zdravlja i razvoja bole-

U RALJAMA ŽIVOTA

Danas svi govore o stresu. O stresu se razgovara u svakodnevnoj komunikaciji, govori na televiziji i na radiju, o stresu se mnogo piše u novinama i magazinima, sve je više znanstvenih konferencija, kongresa i tečajeva posvećenih stresu.

sti. Postoje dobri i loši stresovi. Dobri su stresovi sol i začin života, bez njih se ne možemo razvijati. Ta količina stresa za sva-ku je osobu drukčija, tako da svatko mora odrediti svoje vlastite granice.

Kada je organizam izložen negativnom stresu, negativni se učinci mogu očitovati na manje-više svim organskim sustavima. Odavno u medicini postoji koncept tzv. psihosomatskih bolesti, u čijem nastajanju važnu ulogu imaju negativni stresovi. Stres je čimbenik rizika u nastanku mnogih drugih

bolesti, kao što su neki tumori, tuberkuloze, virusne infekcije itd. Blagi oblici stresa mogu čak biti i korisni. Stres je u tom slučaju moti-vator i može vas ispuniti energijom. No, ako je nivo stresa previsok ili ste mu izloženi u duljem vremenskom razdoblju, medicinski i društveni problemi, koje dugoročna izlože-nost stresu može izazvati, mogu vas skupo stajati. Ako život smatrate najvrjednijim što imate – upravo je i to moguća cijena. Japan-ci – svjetski prvaci u radnim postignućima, to jako dobro znaju. U Japanu je stres priznat kao bolest pod nazivom »karoshi« – smrt izazvana stresom zbog pretjeranog rada.

Otresite stres Sada, kad ste se dovoljno zabrinuli,

evo napokon i dobre vijesti: stres možete smanjiti, eliminirati ili minimalizirati. Evo nekoliko savjeta: osvijestite svoje reakcije na stresne

događaje, osnažite pozitivna osjećanja, izbjegavajte nepotrebno natjecanje, budite asertivni (založite se za sebe i

svoje interese bez agresije prema dru-gome),

20

prepoznajte i poštujte svoje granice, bavite se hobijima, sportom, relaksiraj-

te se, redovito vježbajte, zdravo se hranite, naučite korisno rabiti svoje vrijeme, postavljajte si realistične ciljeve, odredite prioritete, češće se odmarajte kad ste pod priti-

skom radnih zadataka, naučite tehnike disanja, družite se s prijateljima ili svoje brige

podijelite s terapeutom.

Molekule zadovoljstvaOd izuzetne je važnosti pravodobno

izbjeći različite vrste stresa, ne samo s me-dicinske strane gledano. Potrebno je to iz dana u dan, u svakodnevnim postupcima, nastojeći najbolje iskoristiti vrijeme i prona-ći ravnotežu između obveze i zadovoljstva. Ne zadirući u »alkemiju«, koja povezuje naš mozak i osjećaje s onim tjelesnim, znamo da zdravlju najbolje pogoduje ono

(crijeva, želuca, bronha, mokraćnih kanala). Svrha je opustiti sve napete mišiće i ukloniti unutarnje grčeve koji nam blokiraju energiju. Mala, vrlo jednostavna vježba za opuštanje zasniva se na disanju. Obavlja se navečer, u krevetu i prekida začarani krug umora: zatvorite oči, dlanove položite na trbuh, ne pritišćući ga, pa sporo izdišite i udišite. Po-novite to nekoliko puta. Ta vježba opušta dijafragmu i pospješuje dotok kisika, a time i uklanjanje toksičnih tvari iz tkiva.

Snom do odmoraMeđu najvažnijim uvjetima uspješnog

opuštanja svakako je priprema za spavanje. Osoba koja se zna dobro opustiti zaspat će bez teškoća. Mozak će lako dostići stanje alfa (stanje između budnosti i sna). Tijekom noći opuštanje mišića bit će kvalitetno, a time će i san biti bolji. Prenapete osobe ostaju napete i za vrijeme spavanja. To objašnjava njihova teška, mučna buđenja. Djelovanje opuštanja na spavanje očituje se i u tome što se ujutro budimo odmoreniji i s vremenom nam treba

sve manje sna. Dakako, san je indi-vidualna potreba, različita od osobe do osobe. Oni kojima je dostatno pet sati spavanja, doći će do svog optimalnog sna od pet sati trajanja, a oni kojima treba sedam sati sna da bi se budili odmorni, učinkovitim opuštanjem dostići će svojih sedam sati spavanja.

Antistresni vitaminiDa biste iz tijela odstranili toksične tvari,

dobra je, primjerice, kura crnim grožđem, koje je prirodni čistač organizma. Treba ga jesti više puta na dan, svježeg ili piti iscijeđe-ni sok bez šećera. Ne jedite crno grožđe i ne pijte sok od grožđa ako imate preosjetljiva crijeva ili želučanih tegoba. Hrana, osim što nas hrani, jača otpornost organizma oslablje-nog stresom. Treba iskoristiti sve blagodati prirode, a posebice začinskog bilja, i njime obogatiti svakodnevni jelovnik. Ono će hrani dati bolji okus, olakšat će probavu, a pomoći će i u borbi protiv suvišnih kilograma.

Svaki dan treba uzimati vitamine B-skupine. Riječ je o vitaminima (njih 10) koji izravno štite i sudjeluju u radu živčanog su-stava. Zovemo ih antistresnim vitaminima. Valja ih uzimati za vrijeme jela kako bismo izbjegli moguće neugodne probleme.

Ustanite i kreniteS aktivnog godišnjeg odmora kući biste

mogli ponijeti i puno vrednije stvari. Jedna od tih jest navika bavljenja raznim oblicima aktivnosti. Godišnji odmor idealna je prilika da se probudi sportaš u vama. Sport, ma-kar to bila i samo šetnja, bitan je segment zdravog načina življenja. Sjedilački način života, koji se često naziva i modernim na-činom života, sa sobom nosi niz problema, počevši od problema sa srcem, krvnim žila-ma, preko križobolje pa sve do propadanja mentalnih aktivnosti – sve su to posljedice sjedilačkog načina života. Umjerenom tjele-snom aktivnošću sve te probleme možemo spriječiti. Dovoljno je pola sata dnevno bavi-ti se nekim oblikom tjelesne aktivnosti koja će vaše srce natjerati da kuca malo brže i da pritom prodišete malo dublje, a vi ćete zadovoljiti svoju potrebu za dnevnom količi-nom umjerene tjelesne aktivnosti. Čak i naj-običniji oblici aktivnosti, poput šetnje, ili čak i rad u vašem vrtu, mogu zadovoljiti kriterije umjerene tjelesne aktivnosti. Bitna je odred-nica takvog pogleda da se ne zatvarate u svoja četiri zida i da ne provedete pola dana sjedeći ispred televizora i ne radeći ništa.

Podsjetnik za antistresni život

naučite prepoznati znakove upozorenja za stresnu situaciju i vašu reakciju na to;

naučite se opuštati, dovoljno se odmarajte i bavite se nekom ak-tivnosti koja vas rasterećuje od napetosti;

ako patite od nesanice ili stalne glavobolje – posjetite liječnika;

osluškujte svoje tijelo i znakove koje vam daje – poštujte ih;

kada osjetite pritisak obveza – delegirajte zadatke!I veselite se životu. Nema ništa

ljepšeg od novog jutra u kojem zna-te da imate novu priliku upoznati sebe i druge!

Mr.sc. Darko Sambol, prof. psiholog

Život bez stresa

što je ugodno, za razliku od onoga što nas čini tužnim ili nemirnim. Potražite ono što vas čini tužnim ili nemirnim.

Potražite ono što vam čini zadovoljstvo, obogatite osjetila poticajima. Vaš će mo-zak početi proizvoditi endofrine, molekule zadovoljstva koje ublažuju bol, umiruju i stvaraju dobro raspoloženje.

Opuštanjem uklonite grčOpuštanje je jedan od najdjelotvornijih

načina da se ponovo zadobije snaga. Proku-šane discipline (kršćanska meditacija, moli-tva, joga i sl.) ili posebne tehnike, svejedno, dobrodošla su sva sredstva koja pomažu da pronađete sklad duha i tijela. Opuštanje ne poništava uzrok stresa, ali ublažava njegovo djelovanje na tijelo i duh. Smanjuje se nape-tost mišića i oni se opuštaju. Potom slijedi opuštanje glatkih mišića cijelog organizma

21

Među laicima, ali i unutar medicin-skih krugova, pojave su poznate i pod imenom psihosomatske,

psihogene ili funkcionalne smetnje. Na-staju zbog uzbuđenja ili afekta, bilo pozi-tivnih – radost, ushićenje, bilo negativnih – bijes, srdžba, neugoda, tjeskoba, strah, koji utječu na rad organa s autonomnom funkcijom. Smetnje se ne mogu objasniti postojanjem infekcija ili, na primjer, ošte-ćenjem tkiva. Somatizacije u djece uklju-čuju različite, uglavnom bolne simptome: glavobolje, bolovi u trbuhu, bolovi udova, probadanja u prsištu, osjećaj nedostatka zraka, ubrzan rad srca, vrtoglavice, po-vraćanje, slabost, nesvjestica. Najčešće su glavobolje i bolovi u trbuhu, a onda i bolovi udova.

Boli me trbuh, glava…Istraživanja pokazuju da od 2 do 10%

ili čak 30% djece i adolescenata, i to dva puta više djevojčica nego dječaka, ima bolove karaktera somatizacija. Učestalost somatizacija povećava se tijekom godina školovanja.

Bolovi u trbuhu javljaju se češće u mlađe djece, dok su glavobolje češće u adolescenata. Iako je moguće javljanje jednog simptoma, uobičajeno je javlja-nje više simptoma: uz bol u trbuhu, kao središnji simptom, javljaju se još mučni-na, probavne smetnje ili, u mlađe djece, slabiji apetit.

Ako je glavobolja glavni simptom, može se još javiti vrtoglavica; a uz bol u prsištu javlja se osjećaj nedostatka zra-ka i lupanje srca. Također, moguće je da se dijete, koje se pred polazak u školu ili

Tjelesni poremećaji u djece zbog emocionalnih teškoća

Tijekom svog odrastanja, već od ranog djetinjstva, gotovo svako treće dijete doživi različite tjelesne pojave koje nemaju jasan »organski« uzrok, već nastaju zbog psiholoških teškoća. U stručnoj literaturi te se pojave u dječjoj dobi nazivaju somatizacije ili somatoformne pojave.

početkom školovanja tužilo na bolove u trbuhu, ulaskom u adolescenciju počinje žaliti na glavobolju.

Nešto se događaPsihogeni bolovi obično se ponavlja-

ju, a s prekidima mogu trajati i godinama. Pojačavaju se u situacijama koje djeca doživljavaju kao neugodne i uznemirava-juće. Djeca i roditelji odbacuju mogućnost da emocije i događaji utječu na njih ili da imaju emocionalnih problema, a smetnje se prihvaćaju samo kao bolest tijela. Rodi-

telji su neprimjereno zabrinuti i zaokupljeni zdravstvenim stanjem djeteta i često traže liječničku pomoć. Dijete počinje izostajati iz škole, povlačiti se iz društva, slabi školski uspjeh, a roditelj traži »jasnu« dijagnozu i lijek, što konačno postaje skupo za obitelj, za zdravstvo i društvo u cjelini.

Većinu djece bolne pojave ipak ne ometaju značajno u svakodnevnom živo-tu, ali trećina djece sa somatizacijama ima ozbiljne psihološke teškoće, najčešće ank-siozno-depresivnog karaktera, koje zahti-jevaju liječenje kod dječjeg psihijatra.

Savjeti roditeljima

TIJELO ČITA DUŠU

22

Savjeti roditeljima

Naslijeđeni simptomUzroke somatizacija objašnjava više

bioloških i psihosocijalnih teorija, a njihov razvoj najbolje objašnjava složeni bio-psi-ho-socijalni model, koji ujedinjuje različite aspekte poremećaja.

Teorija biološke vulnerabilnosti ukazuje na to kako različiti ljudi, zbog naslijeđa ili osobitosti razvoja, imaju specifične organe ili biološki sustav koji je ranjiv u svojem funkcioniranju. Na primjer, djeca iz obitelji u kojima se javljala migrena imaju naslije-đenu reaktivnost cerebralno-vaskularnog sustava. Suočeni sa stresorima, razvijaju glavobolju. Prirodu simptoma tako odre-đuje naslijeđe, a njegovo javljanje stresni čimbenik.

Teorije stresa ukazuju na to kako se somatizacije javljaju u situacijama izlože-nosti većim ili manjim životnim stresorima. Za djecu stresori mogu biti veliki životni događaji: razvod roditelja, smrt, bolest ro-ditelja ili drugog bliskog člana obitelji, po-navljanje razreda, polazak u vrtić, školu, polazak u srednju školu, početak boravka u đačkom domu.

Stresori su i svakodnevni događa-ji: odlazak u vrtić, doktoru, prisiljavanje djeteta da jede hranu koju ne voli ili više nego što može pojesti, preopterećenost obvezama, nedostatak vremena za igru, nedostatak prijatelja, izrugivanje od strane prijatelja, kronične bolesti, suko-

bi s braćom i sestrama, svađe roditelja, izloženost nasilju, briga za budućnost i dalje školovanje, problemi s nastavnici-ma, novčani problemi roditelja, nezado-voljstvo tjelesnim izgledom i promjene u pubertetu.

Somatizacije nastaju zbog nemoguć-nosti tjelesne i psihološke prilagodbe na stresnu situaciju ili događaj.

Oponašanje bolesnog člana obitelji

Tjelesne pojave i poremećaji mogu biti način komunikacije djeteta s okolinom, znak nesvjesnih konflikata unutar djeteto-ve ličnosti, imitacija ponašanja bolesnog člana obitelji te manje ili više nesvjesni na-čin privlačenja pažnje ili izbjegavanja ob-veza. Javljanje somatskih simptoma ovisi i o individualnim karakteristikama djeteta, njegovom trenutnom stanju organizma, ali i okolini.

Somatizacijama sklona djeca suge-stibilna su, manje prilagodljiva, nižeg sa-mopoštovanja, emocionalno preosjetljiva, djeca koja nerado ili rijetko izražavaju

Roditelji su skloni prenaglaše-no doživljavati i normalne ili ma-nje fiziološke promjene i tjelesne pojave: bolove u trbuhu tijekom menstrualnog ciklusa u djevojčica ili ubrzan rad srca nakon tjelesnog napora. Navode kako su i oni kao djeca imali slične ili iste tegobe na koje se žali dijete, a poneki ih ima-ju i sada.

U svakodnevnoj praksi nije rijetkost čuti kako majka ima gla-vobolju i traži da je dijete ili neki drugi član obitelji masira, stavlja obloge, kuha čaj, zahtijeva pose-ban mir i tišinu, da članovi obitelji ne ulaze u sobu i da »hodaju na pr-stima«. U takvoj situaciji dijete po-staje odrasli, koji zapravo pomaže i liječi roditelja, što ga opterećuje, brine i straši. Dijete se (nesvjesno)

svoje negativne osjećaje (bijes, nezado-voljstvo) ili ih u određenim situacijama teš-ko kontroliraju. Mogu biti uopćeno sklona pretjeranoj brizi za roditelje, za sebe, za zdravlje, strahuju da će ih drugi kritizirati ili da neće imati pozitivno mišljenje o nji-ma, nelagodno im je kod školskih ispita, nastupa. Vrlo su zabrinuta kod pojave tjelesnih simptoma: kod ubrzanog disa-nja pomišljaju da će se onesvijestiti, kod lupanja srca pomišljaju da će umrijeti. Djeca s glavoboljama više su nego zdrava i više nego djeca s drugim somatizacija-ma opisuju se kao savjesna, ambiciozna i usmjerena prema visokim životnim i aka-demskim postignućima. Roditelji ih opisu-ju kao djecu discipliniranog ponašanja, koja se žele svidjeti svima i koja se rijet-ko suprotstavljaju, no u društvu vršnjaka mogu biti otvoreno ili prikriveno agresivna. Često dolaze iz obitelji u kojima postoje tjelesni i duševni poremećaji, ili iz obitelji u kojima se reakcije na stresore očituju kroz tjelesne poremećaje, a bolesno ponaša-nje nagrađuje pažnjom, izbjegavanjem obveza ili određenih situacija.

Optimisti su zdravi poistovjećuje s roditeljem i imiti-ra ga te, uz naslijeđem određenu preosjetljivost, neprilagodljivost i specifičnu biološku vulnerabil-nost, počinje pokazivati iste smet-nje kao i njegov roditelj.

Somatizacijama su manje sklona prilagodljiva, optimistič-na djeca, visokog samopoštova-nja, privržena roditeljima, koja se uspješno suočavaju sa životnim događajima i prilagođeno iskazu-ju osjećaje. Manja je vjerojatnost javljanja somatizacija u obiteljima s jasnom komunikacijom i u djece s autoritativnim roditeljima. Otac je uključen u obitelj, roditelji su zadovoljni u braku, surađuju s li-ječnicima, informiraju se i prihva-ćaju utjecaj psiholoških čimbenika na bolest.

2�

Savjeti roditeljima

Mr.sc. Dunja Baraban, prof. psihologije

Na kraju – psihijatar

U manjem broju slučajeva djecu s tjelesnim poremećajima mora liječiti dječji psihijatar, jer su tada tjelesni simptom ili bol samo jedan od znakova ozbiljni-jih psihičkih smetnji koje se ne mogu ublažiti informiranjem i savjetovanjem.

Djeca sa somatizacijama koja zahtijevaju psihijatrijsko liječenje sveukupno imaju više teškoća u svakodnevnom funk-cioniranju, nepovoljniju obi-teljsku situaciju, teže bolesne članove obitelji, pate od smetnji duže vrijeme, pretežno su sni-ženog raspoloženja, često su pretjerano zabrinuta, napeta i razdražljiva, imaju teškoća sa zaspivanjem i teškoće s uče-njem unatoč normalnim ili čak iznadprosječnim sposobnosti-ma, povlače se u sebe i nezado-voljna su odnosima s drugom djecom. U tim slučajevima tera-pija lijekovima, uz psihoterapiju djeteta i obitelji, postiže najbo-lje učinke.

Skretanje pažnje na sebeU pristupu djeci sa somatizacijama važ-

no je znati kako dijete ne izmišlja i ne glu-mi. Naime, simptomi ne nastaju namjerno i svjesno i na njihovo javljanje dijete ne utječe svojom voljom. Simptome mogu potpuno nesvjesno upotrijebiti da bi zadr-žala ovisnost, pažnju i naklonost roditelja i okoline. Ako liječnik »ništa ne pronađe«, roditelj zna biti ljut na dijete ili na liječnika. No, bol i psihološke smetnje stvarni su, jednako kao i oni s utvrđenim »organskim« uzrokom. Prihvaćanje i razumijevanje psi-hogenog uzroka tegoba neizbježno je, jer se bez toga ne mogu postići psihotera-pijski učinci. Ako roditelj ima zdravstvene tegobe, mora liječiti i sebe.

Liječnik djeteta medicinsku obradu do-punjuje nalazom psihologa. Psiholog raz-govorom, testiranjem i promatranjem djete-ta i odnosa između djeteta i roditelja nastoji prepoznati pravu, odnosno, psihogenu prirodu smetnji. Procjenjuju se osobine, sposobnosti djeteta, karakteristike roditelja, njegove obitelji, komunikacija unutar nje i odnosi s vršnjacima. Opisuju se psihološki i socijalni čimbenici koji su moguće utjecali na javljanje i trajanje poremećaja. Traga se za onim čimbenicima koji javljanje poreme-ćaja mogu ublažiti. Važno je prepoznati da li se radi o trenutnoj pojavi ili poremećaji traju duže vrijeme. Akutne somatizacije obično imaju bolju prognozu nego kronične.

Koji nastavni predmet »boli«?

Djeca i roditelji informiraju se i savjetuju te se nastoje osloboditi napetosti i straha od postojanja životno ugrožavajuće bole-sti. Potiče se otvoren razgovor unutar obi-telji i zajedničke aktivnosti, ali i poštivanje djetetove privatnosti i potrebe za samostal-nošću.

Savjetuje se vođenje dnevnika bolova i snimanje situacija u kojima se javljaju smetnje. Pri vođenju dnevnika bolova, korisna pitanja koja si roditelj i dijete tre-baju postaviti jesu: Kada boli (doba dana ili noći)? Gdje boli (kuća, škola, igralište)? Tko je bio prisutan i što je učinio kada se dijete tužilo na bolove? Što se dogodilo prije pojave smetnji, a što se trebalo do-goditi u bližoj ili daljoj budućnosti? Pred polazak u školu ili odlazak roditelja na po-sao? Pod kojim nastavnim satom? Da li se javljaju nakon igre u kojoj se dijete nije iz-borilo za željenu ulogu ili igru? Što je čulo, vidjelo, koji film? Moguće nije pozvano na rođendan? Rugali su mu se zbog izgleda? Nije igralo utakmicu?

Sugerira se i ohrabruje povratak dje-teta uobičajenim dnevnim aktivnostima. Bolesno ponašanje potrebno je ignorirati, a loše modele izbjegavati. Kod nejasnih kroničnih bolova može se izvježbati i mi-jenjanje dramatičnih razmišljanja i tuma-

čenja bolova prema više optimističnima i ohrabrujućima: umjesto – sigurno je dijete teško bolesno i doktori ne znaju što mu je, reći – bol zapravo uvijek prolazi i može se izdržati, a dijete je inače zdravo i svi nala-zi su dobri, jedini je problem bol, koja se može ublažiti.

Istraživanja pokazuju kako, nakon liječ-ničke obrade, informiranje, savjetovanje, uvjeravanje, povratak uobičajenim aktiv-nostima uz promjene načina razmišljanja i ponašanja roditelja i djeteta pomažu ve-ćem broju djece sa somatizacijama u pe-dijatrijskim ambulantama.

Smanjuje se učestalost javljanja simp-toma, intenzitet, broj izostanaka iz škole i opseg korištenja zdravstvenih usluga.

2�

Roditelji su obično prvi uzori djeci, a odrastanjem djeca počinju otkrivati nove uzore: starije sestre i braću, bliže ili dalje rođake, prijatelje itd. Poznato je kako prožimanje

čimbenika okoline i društva već u djetinjstvu snažno utječe na odgoj i formiranje mlade ličnosti. Pri tome bi roditelji svojim autoritetom i odgojnom ulogom trebali izvršiti najsnažniji utje-caj na dijete. Međutim, brzi tempo života i bespoštedna utrka za zaradom onemogućavaju roditeljima da s djecom provode dovoljno vremena u sadržajnom druženju.

Tako djeca, bez roditeljskog nadzora, slobodno izabiru sadr-žaje koji su im privlačni i/ili zanimljivi, a to se najčešće odnosi na gledanje televizije, filmova i glazbenih spotova, igranje kompju-torskih igrica, »druženja« preko interneta i dr. Ulogu »odgajatelja« na taj način preuzimaju različiti mediji, čiji utjecaj nerijetko može nadmašiti odgojiteljski utjecaj roditelja.

Lažni uzoriŽivimo u vremenu kad su TV – prijamnik i računalo gotovo neza-

obilazni »članovi« obitelji. U većini domova TV – prijamnik i računalo rade po cijeli dan, a djeca i mladi gotovo sve slobodno vrijeme pro-vode ispred njihovih ekrana.

Nažalost, sve manje gledaju kvalitetne edukativno-odgojne emi-sije, a sve više zaglupljujuće serije te glazbene spotove, reklame i filmove u kojima se promiču nepoželjni oblici ponašanja i/ili nasilje, ili se pak »druže« s virtualnim »prijateljima«. Paralelni virtualni svijet tako postaje dio njihove svakodnevice, a stvarnost u kojoj se suoča-vaju s problemima sve im je manje poželjna. Svjedoci smo činjenice kako se u današnjem svijetu gube prave vrijednosti (ljubav, obitelj,

SUMRAK PRAVIH IDOLA

Idol – predmet slijepog obožavanja, nadnaravno bićeUzor – onaj koji služi kao primjer dobrih osobina i

ispravnih postupaka

zdravlje, rad, poštenje, iskrenost), a glorificiraju lažne (brza zara-da, hedonizam, bogatstvo, moć).

Mlade se osobe tako, u nedostatku pravih uzora – rodite-lja, počinju okretati lažnim, umjetno stvorenim uzorima po-trošačkoga društva. Izloženi svakodnevnoj medijskoj »imita-ciji života«, mladi bez razmišljanja prihvaćaju različite oblike ponašanja, načine ophođenja i govora, stilove odijevanja i ukrašavanja (tetovaže i piercing) te se sve više udaljavaju od pravih vrijednosti, svog identiteta, tradicije i kulture.

Mladi se počinju poistovjećivati i zanositi pojedinim medijski eksponiranim i od medija stvorenim osobama, koje im imponira-ju zbog »zanimljivog« ili »uzbudljivog« stila života, »glamura« koji ih okružuje, bogatstva, slave, popularnosti, moći… Takve osobe mogu izvršiti snažan utjecaj na njih i na njihov život te ih, u nedo-statku kritičkog razmišljanja ili pravilnog savjetovanja, navesti na krivi put (alkohol, droga, promiskuitet).

Poznati pisci, znanstvenici, vjerski vođe, utjecajni političari i povijesne ličnosti danas ne utječu toliko na mlade kao što utječu takozvane zvijezde: glumci, pjevači, manekenke, preplaćeni spor-taši, modni dizajneri, stilisti i neke medijski eksponirane osobe čiji se posao uglavnom ne može definirati. Mladi počinju slijepo oponašati svoje idole, ne razmišljajući je li to što rade dobro ili loše. Počinju koristiti skandale i nepoćudna ponašanja iz života »slavnih« osoba kako bi »imali o čemu pričati« i na taj se način po-vezali s drugim osobama te postaju dio začaranog kruga u kojem su tek promatrači »reality showa«, dok stvarni život prolazi mimo njih. Nesvjesno, mladi postaju žrtve medijskog »žrvnja« i lažnih idola koji promoviraju novac kao najveću vrijednost, netrpeljivost

Roditeljstvo i odgoj

2�

SUMRAK PRAVIH IDOLA

prema »drugima«, alkoholizam, pušenje, uživanje opijata i druge oblike amoralnosti kao »cool« ponašanje.

Roditelj mora biti uzorMožemo li kao roditelji očekivati i/ili zahtijevati od mladih da

se prema drugima odnose s poštovanjem i humano ako im mi ne pružamo pravi primjer, nego dopuštamo drugima da im na-meću lažne uzore? Pitanje je i jesmo li, više ili manje namjerno, »zaboravili« svoju roditeljsku ulogu, pravdajući se kako moramo zaraditi za život. Koliko smo odgovorni prema sebi i djeci ako dopuštamo da nam djecu odgajaju televizija i računalo? Pravi odgovor naći će svaki roditelj u svom srcu. Roditelji moraju znati da su danas uzori potrebniji no ikad jer je pozitivne uzore u da-našnjem svijetu teško pronaći. Moraju znati da ni TV – prijamnik ni računalo nisu dadilje, ma koliko djeca i mladi provodili vreme-na pred njima.

Iako današnje vrijeme nameće neka nova pravila u odgajanju, pravi roditelj mora znati da je njegova roditeljska i odgojna duž-nost biti uzor svom djetetu u svemu u čemu ga poučava i za što ga odgaja. Roditelji nikako ne bi smjeli zakazati u svojoj odgojiteljskoj ulozi te prepustiti odgoj vlastite djece medijima i lažnim uzorima, ma kako to bilo primamljivo njihovoj djeci. Svaki roditelj najbo-lje poznaje vlastito dijete i može pronaći najbolji način dopiranja do djeteta te ga pravilno usmjeriti i odrediti mu pravila koja treba poštovati (npr. ograničiti i odrediti vrijeme i sadržaje gledanja te-levizije, kao i uporabe računala). Naravno, za to je potrebno što više vremena provoditi s djecom ili barem provoditi možda manje vremena, ali u kvalitetnom i sadržajnom druženju. Uzoran život roditelja najvrjednija je životna poruka mladima. I na kraju, sjetimo se stare mudre izreke kako »jabuka ne pada daleko od stabla«, a ako padne, ne možemo kriviti nikoga drugoga do samih sebe.

Ivana Bočina, dr.med.

Euritmija u radu sa slijepom djecom

ŽIVOT U SKLADUNe tako davno, prvi program nacionalne televizije emitirao je film o Rudolfu Steineru u dva nastavka. Filmovima se nastojalo dodirnuti sva područja kojima se Steiner za života bavio, pa tako i one dijelove koji se odnose na primjenu lijekova, procesa izlječenja i stvaranja zdravlja.

To se, prema Steineru, može postići svjesnom uporabom biljaka, životnih procesa i ritmova koji nas okružuju,

dopuštanjem da na nas djeluju boje i ostali dojmovi, pa tako i umjetnošću pokreta koji je sam Steiner zvao terapijskom euritmi-jom. »Modificiraju li se geste umjetničke i pedagoške euritmije, da one iz bolesne suštine ljudskog bića teku kao druge iz zdrave, nastaje terapijska euritmija. Pokre-ti koji se tako izvode djeluju povratno na bolesne organe. Vidljivo je kako se ovdje, izvanjski izvedeno, ozdravljujući, nastavlja unutra u organe, kada je gesta pokreta potpuno primjerena bolesti organa.«

Vidljiva glazbaBudući da i sama u svom radu povre-

meno primjenjujem neka, meni prihvatlji-va, načela Rudolfa Steinera, željela bih na-pisati nešto o primjeni euritmijskih pokreta u radu s djecom s oštećenjem vida.

Pri tome moram naglasiti kako sam svjesna činjenice da je euritmija studij koji traje četiri godine te se ni u kom slučaju ne smatram stručnjakom koji primjenjuje i smije primjenjivati euritmiju u terapijske svrhe, ali osnove koje sam stekla tijekom studija waldorfske pedagogije mogu po-moći u radu i meni i djeci s oštećenjem vida.

O čemu se zapravo govori? Prema Klaiću, euritmija se definira kao bilo koji sklad, kako u likovnoj umjetnosti, tako i u umjetnosti po-kreta. Sama po sebi definitivno nije otkriće Rudolfa Steinera, budući da je primjenjivana i u školama stare Grčke, pogotovo u vrijeme njegovanja kulta tijela na samom vrhuncu, a inspirirana upravo time, koristila ju je i Isadora Duncan u svojim plesnim školama. Steiner je razlikovao glasovnu i tonsku eurit-miju, a jednostavno rečeno, radi se o tome da svaki glas, odnosno ton biva popraćen zadanim, određenim i uvijek po karakteru prepoznatljivim pokretom tijela. Talajić- Ijačić i Guca kažu: »Bit euritmije je izraziti u pokre-

Euritmija

2�

tu i gesti biće glasova koji formiraju riječi te biće tonova i intervala koji čine glazbu tako da euritmijskim pokretom govor postaje VID-LJIVI GOVOR, a glazba VIDLJIVA GLAZBA.« Ako se uvodi i forma u prostoru, koje se tre-ba držati u nekim trenucima karakterističnim za književno ili glazbeno djelo, točka postaje prilično složena za izvedbu, ali definitivno ostavlja dubok dojam na gledatelja.

Javorka Milković, prof. defektolog-rehabilitator

»Bit euritmije je izraziti u pokretu i gesti biće glasova koji formiraju riječi te biće tonova i intervala koji čine glazbu tako da euritmijskim pokretom govor postaje VIDLJIVI GOVOR, a glazba VIDLJIVA GLAZBA.«

Budući da, kako sam već istaknula, nisam euritmist, u svoj sam rad uvela is-ključivo ono što sam smatrala da smijem – glasovnu euritmiju, kao vježbu auditiv-ne percepcije. Vježbe se rade na sljedeći način: pred djetetom se recitira poznata dječja pjesmica. Zatim se od djeteta traži da, kad god čuje neki zadani glas (u po-četku najčešće A), treba pokazati zadani pokret. Budući da se pokreti jednakog ka-raktera mogu napraviti različitim dijelovima tijela, poštuje se razvojno načelo učenja pokreta, dakle pokret se najprije izvodi uporabom velikih zglobova, da bi na kraju bio uspješno pokazan isključivo angažma-nom fine motorike, konkretno prstima na ruci. Postupno se uvode pokreti i za ostale znakove, tako da nakon puno ponavljanja (ponekad i nekoliko tjedana, iako se tek-stovi mijenjaju da bi se održao interes dje-teta), čitave riječi i stihovi bivaju pokriveni isključivo pokretima tijela. Na toj razini dje-ca vole zadatak »provjere« zapamćenog teksta, ali ne na način da ga recitiraju, već samo pokazivanjem naučenih pokreta.

Pokret pun zadovoljstvaBudući da takav rad nije istraživački, u

tom se smislu ne može govoriti niti o rezul-tatima, ali iskustvo je pokazalo da je primje-na euritmijskih elemenata u radu s djecom s oštećenjem vida višestruko korisna. Prvi

cilj, poticanje razvoja auditivne pažnje, po-stignut je u potpunosti, ali su se također iskristalizirala i druga postignuća. Jedno od njih je lakše pamćenje tekstova kad su oni popraćeni pokretima. Neki učenici iz ranijih generacija, koji su imali manjih teškoća s pamćenjem, sami su mi rekli da su nakon primjene takvih pokreta pri učenju tekstova napamet kod kuće postizali puno bolje re-zultate, a frustracija je nestala. Kontrasti ve-likih i širokih pokreta i pokreta malih zglobo-va neupitno relaksiraju, što rezultira boljim rezultatima na svim područjima rada.

Neka djeca, zbog specifičnosti uzročni-ka i dijagnoza koji su doveli do oštećenja vida, imaju teškoća sa shemom tijela čak i u školskoj dobi. Stalno ponavljanje pokre-ta u tome pomaže, na emocionalnoj razini možda čak i više nego vježbe oblikovanja na satovima tjelesne i zdravstvene kulture ili fizikalna terapija. Pritom ne smatram da te aktivnosti mogu ili smiju biti zamijenjene eu-ritmijskim pokretima, pogotovo onima koje primjenjuje euritmijski amater, ali postignute rezultate u učenju pokreta euritmijom mo-žemo zahvaliti činjenici da dijete ima izbor kojim će od nekoliko ponuđenih pokreta dočarati karakter glasa koji čuje. Naravno da najčešće biva izabran onaj pokret koji izaziva najviše zadovoljstva, ali još se niti jednom nije dogodilo da dijete baš uvijek bira identičan pokret. Čini se da ponekad osjete i ugođaj teksta koji se izgovara, pa za vedre tekstove biraju velike, široke pokrete, dok riječi i tekstove koji odišu sjetom do-čaravaju manjim pokretima. Izbor također ovisi i o dobi djeteta, pa mlađa djeca više vole velike pokrete, dok stariji biraju manje i kompliciranije pokrete.

Za djecu koja imaju koristan ostatak vida, euritmijski pokreti također predstavljaju iz-vrsnu vježbu efikasnosti rezidualnog vida, jer imaju zadatak poput zrcala oponašati pokazane pokrete, kako velikih, tako i malih zglobova. Taj način rada također se pokazao izvrsnim za jednu od teških učeničkih pravo-pisnih muka – svladavanje skupova ije/je u riječima. U reprodukciji teksta ne čuje se ili se ne obraća pažnja na ono što je dijete reklo. Ako u pokazivanju pokreta uvede su-višan pokret, odmah gledatelju otkriva vlasti-tu pogrešku. Nakon upozorenja, nikad više ne ponavlja pogrešku jer, jednom naučen sustav pokreta kojim se dočarava riječ, biva

narušen suvišnim pokretom. Naravno da se na taj način ne može doskočiti baš svim zam-kama koje književni jezik postavlja upravo ovim skupovima riječi, ali ispravni zapis nekih riječi biva trajno pohranjen u mozgu. »Upra-vo kao što glas u govoru odzvanja konstitu-cijom čovjeka, tako se kod prave spoznaje te konstitucije iz čovjeka i iz grupe mogu izvesti pokreti koji su jedan stvarni vidljivi govor ili vidljivo pjevanje.« (Talajić-Ijačić, Guca)

Skok za slovoUpravo iz euritmije, odnosno njene eu-

ritmijske primjene forme u prostoru, dobila sam ideju kao slijepoj djeci u pripremnoj fazi približiti Brailleovo pismo. Naravno da je glas uvijek isti, zbog toga u primjeni glasova nisam ništa mijenjala, ali za po-četno pisanje »brajice« nedvojbeno su bile potrebne adaptacije u odnosu na pisanje slova kakva poznajemo kao ljudi koji vide. Kojim god pismom pisali, slovo je forma, a forma je slika pokreta. To je neupitno. Kod Brailleovog pisma, koje je točkasto, slovo ne možemo prikazati pokretom koji ima svoj ti-jek, ali svakako možemo skokom. Zato sam stavila formu Brailleove šestotočke, koja je osnova za sva slova, u prostor, a djeca su skakala ili koračala na one pozicije koje su potrebne za pisanje pojedinih slova. U po-četku nisam uopće spominjala da je riječ o slovima, već smo samo uvježbavali formu koja će djeci jednom biti potrebna, ali me jako iznenadilo koliko su brzo djeca shvatila što zapravo s njima radim i povezala svoje aktivnosti s oblikom brajičnog slova. Budući da euritmija u osnovi ne priznaje orijentire u prostoru, naglašavam da to nije euritmijska vježba, već vježba inspirirana euritmijom.

U zaključku se može reći još samo sljedeće: u posljednje vrijeme na veli-ka se vrata u nastavu i u svakodnev-ni život vraćaju teorije o »pametnim« pokretima koji pomažu funkcionirati mozgu i umu te pomažu održati dobro zdravlje i popraviti kvalitetu života. Čini se da su takvi pokreti u praksi već dokazali svu svoju dobrobit.

Euritmija

2�

Njegujte se »bijelim zlatom«Nježnu kožu, blistav ten i svjež izgled

možete imati i bez skupih kozmetičkih pre-parata. Počastite svoje tijelo mlijekom – bit će vam zahvalno. Mlijeko je najstariji pre-hrambeni proizvod, ali je istovremeno i elik-sir ljepote. Kleopatra je svakodnevno kori-stila kupku od mlijeka i imala je kožu poput satena. Mlijeko i mliječni proizvodi, kao što su jogurt, kefir, vrhnje ili mladi sir, stvaraju u tijelu mliječnu kiselinu koja širi krvne žile i omogućava bolju ishranu kože. To otkriće iskoristile su poznate kozmetičarke i napra-vile kreme protiv starenja kože. Bjelančevi-ne iz mlijeka daju koži baršunast izgled, a mliječni enzimi potpomažu njenu regene-raciju. Mlijeko je djelotvorno u borbi protiv bora jer sadrži vitamine A i E, koji pomažu da se koža lica odmori. Punomasno mlije-ko idealno je sredstvo za suhu kožu zbog visokih količina mliječnih masti i proteina, a posebno se preporučuje poslije sunčanja, jer ublažava osjećaj napetosti kože.

Čišćenje lica umjesto mlijeka za čišćenje

Pomiješajte 1 čašu jogurta s 1 velikom žlicom limunovog soka i 1 velikom žlicom meda i dobijete izvrsno sredstvo za či-šćenje kože lica. Kada smjesu nanesete na lice, blago je utrljajte u kožu i poslije kraćeg vremena uklonite je vlažnom spužvom.maska za čišćenje lica

Dvije velike žlice mlje-venih badema, dvije žličice meda i četiri velike žlice jo-gurta čine izvrsnu masku za čišćenje lica. Nanesite gustu smjesu na lice i nježno ma-sirajte nekoliko minuta izbje-gavajući područje oko očiju. Kada temeljito isperete lice toplom vodom i nanesete hidratantnu kremu, vaša koža će »živnuti« i ponovo će postati glatka i nježna.

MOJIH RUKU DJELO

mladi sir i peršin za opuštanjePomiješajte punu šaku sitno nasjeckanog peršina s dvije velike žlice sira i to na-

nesite na lice u debljem sloju. Držite smjesu pola sata i nakon toga isperite mlakom vodom.maska od mlijeka i kamilice za svaki tip kože

Šaku cvijeta kamilice prelijte sa 75 ml toplog mlijeka i ostavite da odstoji 20 minuta, procijedite, zagrijte i u to do-dajte 1 veliku žlicu gline u prahu i 1/2 žličice meda.

Nanesite smjesu dok je topla na lice i dekolte. Poslije 15 minuta sperite ma-sku hladnom vodom. mladi sir za napetu kožu

Osvježavajuća maska od mladog sira nanosi se poslije sunčanja ili kada je koža lica napeta.

Ona ublažava bore i umiruje iritiranu kožu. Lice se namaže debelim slojem sira i ostavi se da djeluje 15 minuta, a onda se ispere mlakom vodom.

Maska za lice

Drugi dio

Kućna kozmetika

2�

Kućna kozmetika

Njega ruku za nježan dodir

Ako se koža ruku brzo suši i puca, treba ruke držati 10 minuta potopljene u kiselom mlijeku, a zatim se operu i koža će biti vlažna, glatka i lijepa. za lijepe laktove

Pomiješajte 3 velike žlice sira s jednom bananom i dobit ćete odlično sredstvo za lijepe laktove. Smjesu držite 20 minuta na lakto-vima, a nakon toga isperite je mlakom vodom i vaši će laktovi postati

baršunasto meki.

Njega lica regenerator poslije sunčanja

Ako ste pretjerali sa sunčanjem, kao izvrstan regenerator može vam poslužiti smjesa od sira i avokada. Zgnječite zreli avokado, pomiješajte ga sa 125 grama sira i u debelom sloju nanesite ga na lice. Ostavite da djeluje 25 minuta i na kraju isperite mlakom vodom ili uklonite vlažnom maramicom. kockice leda za svježi ten

Uzmite nekoliko kockica leda i njima laganim kružnim po-kretima prelazite preko lica. Lice će vam postati ružičasto i nježno, a sitne bore nestat će kao rukom odnesene. Poslije toga nanesite na lice hranjivu kremu.

Njega očiju protiv bora

U šalicu crnog čaja umiješajte 3 velike žlice sira. Nanesite na lice i poslije 10 mi-nuta isperite hladnom vodom. za lijepe oči

Dvije velike žlice mladog sira pomije-šajte s 1 žličicom crnog čaja, u to dodaj-te 3 kapi limunovog soka. Tom smjesom natopite 2 jastučića od vate i držite ih na kapcima oko 20 minuta. Poslije toga lice umijte mlakom vodom.

Njega kose za sjaj kose

Pomiješajte 2 velike žlice vrhnja, 1/2 žli-čice ulja od pšeničnih klica i 1 veliku žlicu limunovog soka. To nanesite na suhu kosu i isperite poslije 15 minuta. mlijeko kao regenerator za kosu

Kada operete kosu, prelijte je s malo mlijeka, ostavite 15 minu-ta i potom isperite mlakom vodom. Poslije tog tretmana vaša će kosa postati svilenkasta i sjajna.

Njega tijela Kleopatrin recept za lijepu kožu

Pomiješajte 1 litru punomasnog mlijeka sa 10 ml ulja jojobe i ulijte u vodu za kupanje zagrijanu na 38.°C. Poslije 20 mi-nuta tijelo treba isprati hladnom vodom. jogurt za tijelo

U čašu jogurta umiješajte 1 žličicu ulja od pšeničnih kli-ca i nanesite na tijelo. Ostavite da djeluje desetak minuta i isperite hladnom vodom. jogurt i sir za dekolte

Pomiješajte jogurt i sir u jednakom omjeru (smjesa tre-ba biti polutvrda), nanesite na dekolte i ostavite da djeluje 15 minuta. Nakon toga isperite mlakom vodom.

maska za čišćenje tijelaPomiješajte 2 čaše šećera sa 2 velike žlice suncokretovog ulja

i 2 velike žlice svježeg, punomasnog mlijeka. Masku nježno utrljaj-te po cijelom tijelu, a zatim dobro isperite toplom vodom. Nakon što ste odstranili mrtve stanice kože i laganom masažom pobolj-šali cirkulaciju, nanesite na tijelo hidratantnu kremu ili mlijeko.

Dr. Petar Radaković

2�

SmokvaLiječenje biljem

Drži se da smokva potječe iz Male Azije te da se na tim prostorima uzgajala još tri tisuće godina prije Krista. Uz vinovu lozu i maslinu, smokva je najspominjanija biljka u Bibliji pa se može reći kako pripada povijesti čovječanstva.

Dok neki napominju da su svoju golotinju Adam i Eva prikrivali li-šćem vinove loze, drugi – u istu

svrhu – spominju smokvin list. I u starom Egiptu smokva se nalazila na popisu lje-kovitih biljaka. U zapisima su je ostavili i

Hebrejci, Grci i Rimljani. Povijesne legen-de govore kako je buduće osnivače Rima – Romula i Rema vučica našla baš ispod smokve i kasnije ih odgajala.

Platon je smokve zvao prijateljima filozofa jer jačaju inteligenciju – što su

najnovija istraživanja i dokazala. U starim farmakopejama držalo se da smokva liječi srčana oboljenja, kašalj, plućne bolesti, bolesti grla i zatvor.

Ljekoviti su dijelovi smokve list, plod i mliječni sok.

Liječenje opekotina i ranaSuhu smokvu skuhajte u mlijeku ili

vodi, presijecite je na pola i stavite na ope-kotinu ili ranu. Ako je opekotina veća, sku-hajte nekoliko smokava. Razumljivo, prije stavljanja na opekotinu ili ranu smokva se mora malo ohladiti da ne bude prevruća.

Kako izliječiti zatvor?Izrežite četiri svježe smokve i 15 grož-

đica i kuhajte ih u 2,5 decilitra mlijeka dok ne omekšaju, odnosno dok se potpuno ne skuhaju. Navedeno voće kuhano u mlijeku ostavite da odstoji 24 sata, a zatim ocije-dite i pojedite prije doručka. Ako zatvor traje duže vrijeme (3 – 4 dana), postupak ponovite.

Protiv neuredne stolice

Navečer izrežite 3 – 4 suhe smokve i 3 – 4 suhe šljive te ih stavite u dva decilitra hladne vode.

Ujutro nabubrele komadiće smokava i šljiva dobro promije-šajte i procijedite kroz cjedilo s većim rupicama te popijte. Dis-ciplinirano to činite mjesec dana, ne preskačući ni jedno jutro.

Navedeno je odličan – priro-dan i neškodljiv – lijek protiv neu-redne stolice.

Protiv bradavica i kurjih očiju

Mliječni sok smokve, koji istje-če kada se zasiječe mlada granči-ca ili zelena smokva, te sok iz lista služi za liječenje bradavica.

Postupak je jednostavan – mli-ječni sok valja namazati na brada-vicu ili kurje oko i oni će nakon ne-koliko dana navedenog postupka otpasti.

Valja razlikovati melanome od običnih bradavica (posavjetovati se s liječnikom) i mazati samo bra-davice.

�0

Liječenje biljem

Borislav Ostojić

Protiv žuljevaŽuljevi su neugodna tegoba,

nalazili se na nogama ili na ru-kama.

Brzo i lako možemo ih se riješi-ti trljanjem (nekoliko puta dnevno) svježim listovima smokve, vodeći računa o tome da na žulj dospije i mliječni sok iz peteljke smokvina lista.

Dakako, to možemo činiti samo u vrijeme kasnog proljeća, ljeta ili rane jeseni – kada smokva bujno lista.

Smokvenjak s otoka VisaSameljite pola kilograma kvalitetnih suhih smokava, dodajte im krupno rezanih i popr-

ženih 10 dekagrama badema i malo rakije (viskija ili ruma) tako da možete lakše izmijesiti priređenu masu. Dobivena smjesa oblikuje se u okrugle pogačice i suši u pećnici zagri-janoj na nižu temperaturu. Kada se smokvenjak osuši, odozgo na njega stavite grančicu komorača i zavijte u masni papir ili alufoliju.

Tako priređen smokvenjak drži se dosta dugo (na hladnijem mjestu, s prigušenim svjetlom).

Vino od smokveKilogram suhih i mekših smo-

kava te 10 bobica kleke stavite u drvenu ili plastičnu bačvicu i zalijte s 10 litara vode. Bačvicu, pokrivenu lanenom krpom i drve-nim poklopcem, stavite na toplije mjesto i ostavite da odstoji 10 dana.

Nakon fermentacije, tekućinu (smokvino vino) procijedite i ulijte u litrene boce, dobro začepite i koristite poslije tjedan dana.

Smokvino vino najbolje je na-praviti tijekom ljeta i piti (ohlađeno u hladnjaku) kao izvrsno osvježa-vajuće piće.

Smokve u rakijiUzmite kilogram zdravih i zrelih (svježih)

smokava. Škarama im odrežite peteljke i poredajte ih u staklenku za konzerviranje povrća.

Zatim preko smokava prelijte litru lo-zovače, bocu prekrijte gustom lanenom krpom i ostavite da odstoji dva tjedna na toplom mjestu.

Nakon dva tjedna uzmite pola kilo-grama šećera i rastopite ga s malo vode. Rastopljenom šećeru dodajte iz smokava ocijeđenu rakiju. Miješajte sadržaj dok se šećer potpuno ne otopi pa ga prelijte pre-ko smokava i hermetički zatvorite.

Poslije tjedan dana rakiju (izvrstan liker) možete piti, a možete jesti i smokve. Prem-da dobro klizi niz grlo, i jedno i drugo opija kao i svaki drugi alkohol. Protiv izraženih

podočnjakaSvježu (posve zrelu) smo-

kvu prerežite na pola i stavite (kao oblog) na kapke, prekrivši i podočnjake. Sa smokvinom maskom ležite mirno oko 20 minuta.

Učinak je iznenađujući. Kod izraženijih podočnjaka, masku od svježe smokve valja ponav-ljati nekoliko dana uzastopce.

Ljekoviti su dijelovi smokve list, plod i mliječni sok

�1

Jedan kilogram trlja očistite i operite. U trbuhe stavite češnjaka narezanog na tanke listiće i sjeckanog peršina. Posložite ih u zdjelu, zalijte s 1 dl bijelog vina, sokom od jednog limuna, posolite, popaprite, pospite sjeckanim perši-nom i smočite s par žlica maslinovog ulja.Poklopite dobro zdjelu i stavite da odleži par sati u hladnjaku. Izvadite trlje iz marinade i uvaljajte ih u krušne mrvice. Posložite ih u ma-slinovim uljem nauljen pleh za pećnicu.Smočite ih tekućinom od mariniranja i stavite ih u pećnicu zagrijanu na 200�C.Radite ih 20 minuta ako su težine oko100 g, a 30 minuta ako su težine oko150 g.

IZ MORA NA STOLZDRAVA PREHRANA Damir Tonc

1,5 kg zubaca, 1 kg kapule narezane na listiće, 6 zrna češnjaka i kitica per-

šina, sve sitno sjeckano, 2 žlice krušnih mrvica, sol, papar, 0,5 dl maslinova ulja, 1 limun.Pokriti dno lagano nauljene posude za pećnicu narezanom ka-pulom. Limun prerezati na pola pa polovice na fetice.Ribu po bokovima zarezati na nekoliko mjesta i u ta mjesta utisnuti fetice limuna, pa je položiti na sloj kapule.

12 kom. srednjih trlja, očistiti, oprati, posušiti, 2 zrna češnjaka i kitica peršina, sve nasjeckano, 4-5 žlica maslinova ulja, sol, papar, 2 dl bijelog vina (ili crvenog ako volite odlučniji

okus).U širokoj plitkoj padeli zažutiti češnjak i peršin na ulju pa posložiti trlje u samo jednom sloju. Prelijte ih vinom i kuhajte 10 minuta na laganoj vatri. NE MICATI TRLJE. Posoliti i popapriti pred kraj kuhanja.Na kraju posuti svježim sjeckanim peršinom i poslužiti s vinskim umakom, uz fete preprženog kruha.

2 komada trlja od po oko 120 g, 4 – 5 komada svježih kozica, nekoliko kolutića lignje ili totana, 5 – 6 komada vongola ili malih

dagnja, sjeckani peršin, sol, papar, maslinovo ulje.Pripremite kvadratne komade aluminijske folije ili papira za pečenje. Pre-mažite ih maslinovim uljem.U sredinu složite dvije trlje i rasporedite još kozice, kolutiće liganja i školjke. Začinite s malo sjeckanog peršina, soli, papar i maslinovog ulja. Dobro zarubite i zatvorite vrećice.Pecite na 200�C – 15 minuta. Vrećice otvorite tek na stolu. Ako imate ve-like trlje, teške oko 200-230 g, onda je dovoljna jedna po osobi. U tom slučaju vrijeme pripreme, pečenja, produljite za još 5 minuta.

Posoliti i popa-priti.Dobro izmije-šati nasjeckani češnjak i per-šin s krušnim mrvicama i malo ulja da to poveže, pa tom mješavinom premazati ribu. Zaliti preostalim uljem.Peći 1 sat, na 180-200�C.

Zubatac u pećnici(MOŽE I PAGAR, ORADA, BRANCIN, ŠARAG, PIC)

Trlje u vinu

Trlje marinirane i pečene

Trlje u vrećiciPO OSOBI:

Općenito govoreći, temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja, brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja, načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu ras-položenja koje kod čovjeka prevladava. Ovisno o tome kako se ti aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju, ljudi se pokušavaju svrstavati u razne tipove temperamenata. Najstarija takva podjela potječe od grčkog liječnika Hipokrata, iz četvrtog stoljeća prije Krista, a kasnije ju je preuzeo rimski liječnik Galen, i to se shvaćanje održalo sve do današnjih dana, u nešto izmije-njenom i znanstveno osnovanijem obliku. Ti tipovi su: sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik.

Naravno da bi bilo teško sve svoje poznanike i prijatelje, kao i samoga sebe svrstati »bez ostatka« u neki tip. »Čisti« tipovi u životu ne postoje, stvarni ljudi imaju zbroj mnogih osobina koje nalazimo u tim pretpostavljenim tipovima. Koncepcija crta ličnosti podrazumijeva da svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina, više ili manje zavisnih.

Glavnim crtama temperamenta smatraju se: emocionalna stabilnost – nestabilnost, optimi-zam – pesimizam, ekstravertiranost – introvertiranost. Crte temperamenta logički su kontinuumi na čijim su krajevima suprotne kvalitete. Ne postoji dobar ili loš temperament. Kažemo da ćemo sve tipove temperamenata naći među zločincima, kao i to da ćemo sve tipove temperamenata naći među svecima.

Što je karakterKarakter se stječe u tijeku socijalizacije, pa se slobodno može reći da je u najvećoj mjeri plod

odgoja i učenja.

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

2

Odnos prema samome sebi čo-vjek izražava samopouzdanjem, odnosno njegovom suprotnosti koju nazivamo nesigurnost. Na-dalje, jako je važna crta karaktera samokritičnost koja se izražava kod vrednovanja vlastitih postu-paka, nasuprot nekritičnosti.

Kao i kod ostalih crta ličnosti, tako ni ovdje nije primjeren crno-bijeli svijet. Nemoguće je pronaći čovjeka koji bi uvijek bio iskren, marljiv itd. Čovjekovo ponašanje dinamički varira izra-žavajući se brojnim nijansama, jedanput bliže nekom od ekstrema, a drugi put dalje od njega.

Ličnost, bez obzira na to kako je strukturirana, tj. u kakvom su odnosu i kako izražene pojedine njezine osobine, nije jednom zauvijek određena. Ovisna o stalnoj interakciji sa svojom okolinom, ličnost se dinamički mijenja u nastojanju da se što bolje prilagodi promjenjivim okolnostima u kojima djeluje. Problemi prilagođavanja ličnosti proistječu već iz jednostavne činjenice što u sva-kodnevnom životu čovjek gotovo nijednu svoju potrebu ne zadovoljava, a da pri tome ne mora svladavati i određene prepreke. Svladavajući te zapreke, čovjek strukturira i razvija svoju ličnost.

Odnos prema drugim ljudima izražava se određe-nim crtama karaktera koje poznajemo kao iskrenost, agresivnost, egoizam, odnosno sebičnost, ili pak altruizam, odnosno nese-bičnost, ili obzirnost.

Odnos prema radu očituje se, među ostalim, marljivošću i njezinom suprotnošću, tj. lijenošću, upornošću, odnosno kolebljivošću, odgovornošću, odno-sno neodgovornošću.

➽➽➽

Ličnost je ukupnost svih psihičkih osobina čovjeka, koje su kod svakog pojedinca strukturirane i ujedinjene

na specifičan način, što svakom čovjeku daje pečat psihološke individualnosti. Ličnost je, dakle, individualan, za svakog pojedinca karakterističan i samo njemu svojstven način povezivanja

emocionalnih, motivacijskih i

intelektualnih procesa pri doživljavanju i ponašanju.

Četiri tipa temperamenta

Ličnost je

Skupine osobina ličnosti, ujedinjene prema određenim kriterijima, spominju se kao tempe-rament i karakter.

Što je temperamentTemperament je tipičan način emocionalnog doživljavanja i reagiranja i nije skup stečenih

osobina, već je pretežno uvjetovan nasljednim činiteljima. Razvoj temperamenta ovisi o funkcioniranju vegetativnog živčanog sustava i žlijezda s unu-

trašnjim izlučivanjem. Iako je pri oblikovanju temperamenta utjecaj socijalnih činitelja gotovo neznatan, on se ipak očituje u načinima izražavanja emocija, ovisno o kulturnoj sredini.

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

1

Melankolik Kolerik

Flegmatik SangvinikEkstravertiranIntrovertiran

temperament i karakter

Emocionalna nestabilnost

Emocionalna stabilnost

Test tipa temperamentaU svakom retku izabrat ćete jedan pridjev koji vas najbolje opisuje. Uvijek se morate odlučiti

samo za jedan. Kada ispunite prvi list, prepisat ćete svoje rezultate na drugi list i zbrojiti. Vidjet ćete koji je vaš dominantan temperament.

TestPustolovan Prilagodljiv Pokretljiv Analitičar

Uporan Zaigran Sklon nagovaranju SmirenPodložan Samopožrtvovan Društven Snažne voljeObziran Upravlja sobom Sklon nadmetanju Uvjerljiv

Osvježava druge Prepun poštovanja Suzdržan SposobanVeseo Senzitivan Oslanja se na sebe EnergičanPlanira Strpljiv Pozitivan PokretačSiguran Spontan Organiziran StidljivUredan Uslužan Prostodušan Optimističan

Prijateljski nastrojen Vjeran Zabavan SilovitSmion Zanosan Diplomat Sklon pojedinostimaVedar Dosljedan Kulturan Samosvjestan

Idealističan Neovisan Dobronamjeran NadahnjujeIzražajan Odlučan Suhoparan humor TajanstvenPosrednik Glazbeno nadaren Poticajan Lako se druži s ljudima

Misaon Izdržljiv Govornik TolerantanDobar slušatelj Odan Vođa Živahan

Zadovoljan Glavni u svemu Organizator Centar pozornostiPerfekcionist Ugodan Produktivan Omiljen

Žustar Hrabar Dobro se ponaša UravnoteženBezizražajan Sramežljiv Drzak Autoritativan

Nediscipliniran Nesuosjećajan Bez zanosa Ne opraštaPovučen Zamjera Otporan Ponavlja stvari

Brine zbog sitnica Zaplašen Zaboravan IskrenNestrpljiv Nesiguran Neodlučan Prekida drugeNeomiljen Ne uključuje se Nepredvidiv Ne pokazuje osjećajeSvojeglav Nasumce obavlja poslove Teško mu je udovoljiti Oklijeva

Jednostavan Pesimističan Ponosan PopustljivLako se razljuti Nema cilja Svađa se Otuđen

Naivan Negativan stav Hladnokrvan NehajanZabrinut Povučen Radoholičar Želi zadobiti povjerenje

Previše osjetljiv Netaktičan Plah GovorljivSumnjičav Neorganiziran Dominantan Depresivan

Nedosljedan Introvertiran Netolerantan RavnodušanNeuredan Neraspoložen Gunđa Manipulativan

Spor Tvrdoglav Razmeće se SkeptičanOsamljenik Gospodari nad svima Lijen Glasan

Trom Nepovjerljiv Nestrpljiv RastresenOsvetoljubiv Nemiran Protivi se Nesmotren

Spreman na kompromis Kritičan Spretan Nestalan

3

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Rezultati testaSANGVINIK KOLERIK MELANKOLIK FLEGMATIK

POZITIVNE OSOBINEPokretljiv Pustolovan Analitičar PrilagodljivZaigran Sklon nagovaranju Uporan Smiren

Društven Snažne volje Samopožrtvovan PodložanUvjerljiv Sklon nadmetanju Obziran Upravlja sobom

Osvježava druge Sposoban Prepun poštovanja SuzdržanEnergičan Oslanja se na sebe Senzitivan VeseoPokretač Pozitivan Planira StrpljivSpontan Siguran Organiziran Stidljiv

Optimističan Prostodušan Uredan UslužanZabavan Silovit Vjeran Prijateljski nastrojenZanosan Smion Sklon pojedinostima Diplomat

Vedar Samosvjestan Kulturan DosljedanNadahnjuje Neovisan Idealističan Dobronamjeran

Izražajan Odlučan Tajanstven Suhoparan humorLako se druži s ljudima Poticajan Glazbeno nadaren Posrednik

Govornik Izdržljiv Misaon TolerantanŽivahan Vođa Odan Dobar slušatelj

Centar pozornosti Glavni u svemu Organizator ZadovoljanOmiljen Produktivan Perfekcionist UgodanŽustar Hrabar Dobro se ponaša Uravnotežen

BODOVASLABOSTI

Drzak Autoritativan Sramežljiv BezizražajanNediscipliniran Nesuosjećajan Ne oprašta Bez zanosaPonavlja stvari Otporan Zamjera Povučen

Zaboravan Iskren Brine zbog sitnica ZaplašenPrekida druge Nestrpljiv Nesiguran NeodlučanNepredvidiv Ne pokazuje osjećaje Neomiljen Ne uključuje se

Nasumce obavlja poslove Svojeglav Teško mu je udovoljiti OklijevaPopustljiv Ponosan Pesimističan Jednostavan

Lako se razljuti Svađa se Otuđen Nema ciljaNaivan Hladnokrvan Negativan stav Nehajan

Želi zadobiti povjerenje Radoholičar Povučen ZabrinutGovorljiv Netaktičan Previše osjetljiv Plah

Neorganiziran Dominantan Depresivan SumnjičavNedosljedan Netolerantan Introvertiran Ravnodušan

Neuredan Manipulativan Neraspoložen GunđaRazmeće se Tvrdoglav Skeptičan Spor

Glasan Gospodari nad svima Osamljenik LijenRastresen Nestrpljiv Nepovjerljiv TromNemiran Nesmotren Osvetoljubiv Protivi seNestalan Spretan Kritičan Spreman na kompromisBODOVA

SVEUKUPNO

4

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Govornik

OMILJENI SANGVINIKEkstravertiran Optimist

Osjećaji omiljenog sangvinika

Pozitivne emocije: razgovorljiv, priča priče, središte zabave, dobar osjećaj za humor, pamti boje, slušatelja ne pušta iz ruku, emocionalan i odlučan, oduševljen, radostan i iskričav, živahan i izražajan, izvrsno se snalazi na pozornici, širom otvara oči i nevino promatra, živi u sadašnjosti, promjenjive sklonosti, u srcu iskren, uvijek ostaje dijete

Slabosti: previše priča, pretjeruje i objašnjava, bavi se nevažnim stvarima, ne može se pri-sjetiti imena, odbija druge ljude, katkad djeluje previše sretno, posjeduje neumornu energiju, egoističan, bjesni i žali se, bučno govori i glasno se smije, naivan, iskorištavaju ga, upravlja se prema okolnostima, lako se razljuti, katkad se doima lažno, nikada ne odraste

Omiljeni sangvinik na djeluPozitivne emocije: dobrovoljno se javlja za poslove, smišlja nove planove, izvana izgleda

sjajno, posjeduje dobre namjere, energičan je i oduševljen, odlučuje na temelju osjećaja, naglo sve započinje, nadahnjuje ostale, šarmira druge kako bi ih naveo na posao

Slabosti: radije bi pričao, zaboravlja obveze, ne izvršava obećanja, pouzdanje mu brzo blije-di, nediscipliniran, ima neobične prioritete, lako ga je omesti, gubi vrijeme pričajući

Omiljeni sangvinik kao prijateljPozitivne emocije: lako pronalazi prijatelje, voli ljude, uživa u komplimentima, djeluje uzbu-

đeno, drugi mu zavide, ne zamjera drugima, brzo se može ispričati, razbija dosadu, voli spon-tane aktivnosti

Slabosti: mrzi biti sam, mora biti u središtu pozornosti, želi biti omiljen, traži pozajmice, upravlja svakim razgovorom, prekida druge i ne sluša ih, odgovara umjesto drugih ljudi, nestalan i zabora-van, ispričava se, ponavlja priče

Omiljeni sangvinik kao roditeljPozitivne emocije: zabavlja sve u kući, katastrofu

pretvara u komediju, cirkuski je majstor, vole ga dječji prijatelji

Slabosti: u njegovu domu uvijek vlada gužva, ne slu-ša cijelu priču, zaboravlja dječje sastanke, neorganiziran

Rezultati

ČETIRI TIPA TEMPERAMENTA

5

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Onaj koji djeluje

SNAŽNI KOLERIKEkstravertiran Pesimist

Osjećaji snažnoga kolerika

Pozitivne osobine: rođeni vođa, dinamičan i akti-van, mora ispravljati pogreške, samovoljan i odlučan, uživa u nesuglasicama i sukobima, izaziva povjere-nje, nije ga lako obeshrabriti, može upravljati čime god želi, neovisan i sam sebi dovoljan

Slabosti: voli naređivati, nestrpljiv, nagao, ima pri-silnu potrebu za promjenom, ne može se opustiti, previše neobuzdan, bezosjećajan, kad gubi, ne želi odustati, nije suosjećajan, neprilagodljiv, prenaglo pokušava ovladati ljudima, ne dijeli komplimente, ne voli suze i osjećaje

Snažni kolerik na djeluPozitivne osobine: usmjeren prema cilju, sagledava cijelu sliku, dobar organizator, traži

praktična rješenja, hitro se upušta u akciju, raspoređuje posao, pomno zahtijeva akciju, smišlja ciljeve, potiče na aktivnost, uživa kad mu se netko suprotstavlja

Slabosti: posjeduje vrlo slabu trpeljivost prema pogreškama, zahtijeva odanost, ne analizira potankosti, nevažne mu stvari dosađuju, može biti sklon naglim odlukama, može biti grub ili netaktičan, upravlja ljudima, mnogo zahtijeva od ljudi, smatra da cilj opravdava sredstvo, rad može postati njegov bog

Snažni kolerik kao prijateljPozitivne osobine: ima malu potrebu za prijateljima, sudjelovat će u grupnim aktivnostima,

vodi i organizira poslove, obično je u pravu, ističe se u hitnim slučajevimaSlabosti: sklon je iskorištavanju ljudi, dominira drugima, odlučuje umjesto drugih, sve zna,

posesivan prema prijateljima i supružniku, suviše neovisan, ne zna reći »žao mi je«, može biti u pravu, ali nije omiljen, sve može učiniti bolje od ostalih

Snažni kolerik kao roditeljPozitivne osobine: čvrsto vodstvo, postavlja ciljeve, pokreće obitelj na djelovanje, zna prave

odgovoreSlabosti: sklon je pretjeranoj dominaciji, prezauzet da bi se bavio obitelji, prebrzo daje odgovore,

nestrpljiv je s tuđim slabostima, kod djece može izazvati depresiju, ne dopušta djeci da se opuste

6

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Mislilac

SAVRŠENI MELANKOLIKIntrovertiran Pesimist

Osjećaji savršenog melankolikaPozitivne osobine: duboko promišljen, posjeduje genijalne osobine, nadaren i kreativan,

sklon umjetnosti ili glazbi, filozofski i pjesnički nastrojen, poštuje ljepotu, osjetljiv na druge ljude, sklon samopožrtvovanju, analitičar, savjestan, ozbiljan i usmjeren prema cilju

Slabosti: pamti negativne događaje, neraspoložen i depresivan, uživa u tome da bude povrijeđen, posjeduje lažan osjećaj poniznosti, često odluta u neki drugi svijet, slabo samopoštovanje, čuje samo ono što želi čuti, egocentričan, previše okrenut prema unutra, osjeća krivnju, sklon hipohondriji

Savršeni melankolik na djeluPozitivne osobine: ravna se prema svojem rasporedu, perfekcionist, obraća pažnju na po-

tankosti, uporan i temeljit, sklon redu i organiziran, voli istraživanja, osjeća potrebe drugih, uo-čava probleme, pronalazi stvaralačka rješenja, voli karte, grafikone i crteže, potrebno mu je da završi ono što je započeo

Slabosti: nije usmjeren prema drugim ljudima, depresivan zbog nesavršenosti, odabire teške poslove, oklijeva kad treba započeti neki posao, previše vremena provodi u planiranju, više voli analizirati nego raditi, osuđuje sam sebe, teško mu je ugoditi, često postavlja previsoka mjerila

Savršeni melankolik kao prijateljPozitivne osobine: oprezno bira prijatelje, zadovoljan je ako može ostati u pozadini, izbje-

gava privlačenje pažnje, odan i vjeran, saslušat će pritužbe, može razriješiti probleme drugih ljudi, duboko zabrinut za druge ljude, suosjećajan, može biti ganut do suza, traga za idealnim partnerom

Slabosti: posjeduje duboku potrebu za odobravanjem, sumnja u ljude, živi kroz druge ljude, društveno nesiguran, povučen i udaljen, kritički nastrojen prema drugima, ne pokazuje naklo-nost, ne sviđaju mu se ljudi koji drukčije misle, prepun protuslovlja, ne oprašta, neprijateljski raspoložen i osvetoljubiv, ne vjeruje komplimentima

Savršeni melankolik kao roditeljPozitivne osobine: postavlja visoka mjerila, želi da sve

bude kako treba, dom drži u redu, skuplja stvari za djecom, žrtvuje svoju volju za druge, potiče djecu na dobivanje sti-pendija i razvijanje nadarenosti

Slabosti: postavlja preteške ciljeve, može obeshrabriti dje-cu, može biti previše brižan, postaje mučenik, mrzovljan je kad se pojave nesporazumi, na djecu navaljuje osjećaj krivnje

7

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

Mr.sc. Dario Miletić, prof.

Promatrač

SPOKOJNI FLEGMATIKIntrovertiran Optimist

Osjećaji spokojnoga flegmatika

Pozitivne osobine: osobnost koja se ne uznemiruje, le-žeran i opušten, smiren, hladan i sabran, dobro uravnotežen, dosljedan život, tih, ali domišljat, suosjećajan i ljubazan, skri-va osjećaje, sretno pomiren sa životom

Slabosti: ne oduševljava se, ustrašen i zabrinut, neod-lučan, izbjegava odgovornost, tiha, željezna volja, sebičan, suviše stidljiv i šutljiv, previše spreman na kompromise, sebe smatra pravednikom

Spokojni flegmatik na djeluPozitivne osobine: sposoban i pouzdan, spokojan i ugodan, posjeduje administrativne spo-

sobnosti, posreduje u problemima, izbjegava sukobe, dobro se drži pod pritiskom, pronalazi lakši put

Slabosti: nije usmjeren prema ostvarivanju ciljeva, nedostaje mu motivacija, teško ga je po-krenuti, ne podnosi da ga se gura naprijed, lijen i nemaran, obeshrabruje druge ljude, radije će biti promatrač

Spokojni flegmatik kao prijateljPozitivne osobine: s njime se lako složiti, ugodan i s njime je lako uživati, dobar slušatelj,

istančan smisao za šalu, uživa promatrajući ljude, ima mnogo prijatelja, suosjećajan i brižanSlabosti: prigušuje tuđe oduševljenje, ne uključuje se, ne zanimaju ga planovi, prosuđuje

druge ljude, zajedljiv i zadirkuje, odupire se promjenama

Spokojni flegmatik kao roditeljPozitivne osobine: dobar je roditelj, ima vremena za djecu, ne žuri se, može podnijeti i

dobro i zlo, ne uzrujava se lakoSlabosti: nedostatak discipline, ne organizira svoj dom, život shvaća prejednostavno

8

NARODNI ZDRAVSTVENI LIST

»Čisti« tipovi u životu ne postoje, stvarni ljudi imaju zbroj mnogih osobina koje nalazi-mo u tim pretpostavljenim tipovima. Koncepcija crta ličnosti podrazumijeva da svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina, više ili manje zavisnih.