www.hgm.hr

UTORAK

2018.

VATROSLAV LISINSKI

13. STUDENI

9:30 I 11:30

KONCERTNA DVORANA

Kneza Mislava 12 • Zagreb • +385 99 3126 563

hgm@hgm.hr

HRVATSKA GLAZBENA MLADEŽ

Prisavlje 3 • Zagreb • 01 634 3491 • 01 634 3486

glazba.hrt@hrt.hr

GLAZBA HRT-A

Za nakladnika: Dubravka Dujmović Kušan

Urednica izdanja: Ana Vidić

NAKLADNIK: HRVATSKA GLAZBENA MLADEŽ

DIRIGENT

SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a

ALAN BJELINSKI

MUSORGSKI

SLIKES IZLOŽBE MODEST PETROVIČ MUSORGSKI

Modest Petrovič Musorgski / Maurice Ravel:

SLIKE S IZLOŽBE

SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-aALAN BJELINSKI, dirigent i narator

Modest Petrovič Musorgski / Maurice Ravel:Slike s izložbe

Promenada

Gnomus

Promenada

Stari dvorac

Promenada

Tuileries

Bydlo

Promenada

Ples pilića u ljuskama

Samuel Goldenberg i Schmuÿle

Tržnica u Limogesu

Katakombe: Sepulchrum Romanum

Con mortus in lingua mortua

Koliba na kokošjim nogama

Velika vrata Kijeva

Projekt je ostvaren suradnjom Hrvatske radiotelevizije i Hrvatske glazbene mladeži.

Tijekom 1860-ih godina nacionalne ideje obuhvatile su umjetnička djelovanja u Rusiji, a bile su aktualne i u drugim europskim zemljama. U Sankt-Peterburgu se idejama o umjetničkoj glazbi koja se treba temeljiti na elementima folklora zaokupi-la skupina skladatelja koja je u povijesti postala poznata kao Ruska petorica ili Moćna gomilica. Milij Balakirev predvodio je taj kružok kojemu su još pripadali Aleksandar Borodin, Nikolaj Rimski-Korsakov, Cezar Kjui i Modest Petrovič Musorgski. Svi su oni počeli zapravo kao glazbeni amateri primarno drugih zanimanja, ali neki su od njih izrasli u velikane ruske glazbe 19. stoljeća. Uz Rimski-Korsakova (on je autor, na pri-mjer, poznate glazbe Bumbarov let koja je, pak, dio njegove opere Priča o caru saltanu), to se odnosi i na Modesta Petroviča Musorgskog (1839.-1881.). Musorgski je u ruskoj folklornoj glazbi i pričama, povijesti i životu oko njega tražio sadržaje za svoja djela, među kojima su opere, solo pjesme, simfonijska pjesma Noć na Golom brdu za orke-star i klavirska suita Slike s izložbe.

Istodobno se na polju umjetnosti arhitekture uvuklo slično razmišljanje o napu-štanju zadanog europskog stila gradnje koji je u klasičnim kupolama i stupovima donosio dašak rimskih vremena. Među prvim arhitektima koji su u svoja djela unijeli tradicionalne ruske motive bio je arhitekt i slikar Viktor Hartmann.

Hartmann i Musorgski najvjerojatnije su se upoznali 1868. ili najkasnije 1870. godine kada je arhitekta u glazbeni kružok uveo Vladimir Stasov, utjecajan kritičar i pobornik Moćne gomilice. Tada su ta dvojica umjetnika postala bliski prijatelji. Prema Stasovu svjedočanstvu, Hartmann je Musorgskom dao dvije svoje slike: Bogatog Žido-va i Siromašnog Židova, odnosno Samuela Goldenberga i Schmuÿlea u Slikama s izložbe. Zauzvrat, Musorgski je Hartmannu posvetio solo pjesmu U kutku, iz ciklusa Dječja sobica. Stasov je zapazio da je Hartmann volio skladbe Musorgskog te je zaslužan da je skladatelj Scenu vodoskoka, koju je odbacio u originalnoj verziji iz 1869., vratio u revidiranu verziju svoje glasovite opere Boris Godunov 1872. godine.

Hartmannova iznenadna smrt ljeti 1873. duboko je pogodila skladatelja, kao i rusku zajednicu. U veljači i ožujku 1874. u Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u San-kt-Peterburgu priređena je memorijalna izložba više od 400 Hartmannovih djela. Izložbu je pomogao organizirati Stasov, Musorgski je ustupio dvije Hartmannove

slike iz vlastita posjeda, a izložbu je i osobno posjetio, što je na njega ostavilo dubok dojam. U siječnju te godine Musorgski je doživio uspješnu praizvedbu opere Boris Godunov, potom se udubio u pesimističan ciklus pjesama Bez sunca, a tijekom lipnja (2.-22.) pod nadahnućem izložbe Hartmannovih radova skladao je Slike s izložbe za klavir.

Partituru je Musorgski posvetio Vladimiru Stasovu, ali je ona bila objavljena tek 1886., pet godina nakon skladateljeve smrti, i to u izmijenjenoj verziji Rimski-Korsa-kova. Skladba uopće nije privukla pozornost javnosti, sve do 1922. kada ju je za orke-star priredio Maurice Ravel (1875.-1937.) na narudžbu Sergeja Kusevickog, dirigenta Bostonskog simfonijskog orkestra. Izvedba orkestralne verzije u Parizu, 19. listopada 1922. godine, objava njezine partiture 1930. i prve snimke lansirali su napokon ovo djelo u sam vrh najizvođenijih djela klasične glazbe. Bilo je i drugih autora koji su orkestrirali klavirske Slike s izložbe, ali je Ravelova verzija ostala najuspjelija. Taj francuski skladatelj, pijanist i dirigent bio je zadivljen glazbom svojega ruskog kole-ge, a u njegovoj klavirskoj viziji nastojao je prepoznati najprikladnije zvukovne boje orkestalnih instrumenata kako bi ilustrirao sadržaj i atmosferu slika. U tome se po-tvrdio kao velik majstor orkestra, što je pokazao i u mnogim vlastitim djelima, među kojima je svakako najpopularniji Bolero. Ravel je u svojoj verziji unio neke neznatne promjene.

Treba napomenuti da je oživljeno djelo Musorgskog potaknulo i ugasnulo zani-manje za slikara Hartmanna. Njegovi su se radovi tijekom pola stoljeća od njegove smrti i izložbe rasuli, uništili, propali, a mnogi i izgubili, pa je počela potraga za nji-ma. Locirano je samo oko 70 njegovih radova. Neke slike koje je Musorgski opisao mogu se vidjeti i slikovno, no neke Hartmannove slike ostale su sačuvane samo u Musorgskijevoj glazbi.

Slike s izložbe Musorgski je oblikovao u formi suite od deset stavaka, na čijem je početku tema promenade, koja će se neznatno izmijenjena vratiti još tri puta između nekih stavaka. Na taj je način skladatelj povezao suitu glazbeno i sadržajno. Deset stavaka glazbom opisuje deset Hartmannovih slika koje je Musorgski odabrao. Pro-menada predstavlja samog skladatelja koji šeće na izložbi od slike do slike te poka-

zuje svoj odnos prema slikama i slikaru. To je on i potvrdio u pismu Stasovu iz lipnja 1874.: “Moja fizionomija može se vidjeti u intermezzima”, dok je Stasov napisao da se Musorgski u ovom djelu opisuje kako se “kreće kroz izložbu, sada ležerno, sada žustro, kako bi se približio slici koja mu je privukla pozornost, a katkad, nažalost, razmišljajući o svojem preminulom prijatelju”. Time je suita ujedno i programna, a svojom koncepcijom i idejom jedinstvena u glazbenoj literaturi.

Promenada (tonalitet: B-dur; mjera: 5/4 i 6/4; tempo: Allegro giusto, nel modo ru-ssico; senza allegrezza, ma poco sostenuto) donosi temu ruskoga prizvuka koju počinje solo truba, a potom se priključuje orkestar. Jednolični ritam i asimetrična mjera doča-ravaju skladateljevo nezgrapno hodanje.

Gnomus (es-mol; 3/4, Vivo - Poco meno mosso, pesante - Vivo - Meno mosso) opis je slike gnoma s velikim zubima (a zapravo kliješta za orahe), “čije nespretno trčanje s nakrivljenim nogama” (kako je zapisao Stasov) odjekuje u nemirnoj i grčevitoj glazbi s čestim zaustavljanjima.

Promenada (As-dur; 5/4 i 6/4) izmijenjena je ugođaja, a temu najprije izlaže solo rog.

Stari dvorac (gis-mol; 6/8; Andante) jedan je od Hartmannovih crteža srednjovje-kovnih utvrda koje je bilježio tijekom svojega studijskoga boravka u Italiji. U liku tru-badura s lutnjom kojega je nacrtao ispred dvorca Musorgski je prepoznao glazbenu ideju te je ozvučio trubadurovu serenadu koju u Ravelovoj verziji “pjeva” alt-saksofon.

Promenada (H-dur; 5/4 i 6/4; Moderato non tanto, pesamente) kraća je i s više teži-ne.

Tuileries (H-dur; 4/4; Allegretto non troppo, capriccioso) crtež je avenije u pozna-tom pariškom vrtu pokraj Louvrea “s vrevom djece i dadilja” (Stasov). Stavak je Mu-sorgski podnaslovio “svađa djece nakon igre”, a skladao ga je u trodijelnom obliku (ABA).

Bydlo (gis-mol; 2/4; Sempre moderato, pesante) poljska je riječ za stoku, a na Har-tmanovoj slici oslikana su teška seljačka kola na golemim drvenim kotačima, koja blatnom cestom vuku umorni volovi. Glazba obuhvaća koračnički napjev folklornog prizvuka koji donosi tenor-tuba. U trodijelnom je obliku (ABA) s kodom.

Promenada (d-mol; 5/4, 6/4 i 7/4; Tranquillo) mirna je verzija teme koju donose na početku visoki registri instrumenata, ali je iznenada prekinuta glazbom stavka koji slijedi.

Ples pilića u ljuskama (F-dur; 2/4; Scherzino. Vivo leggiero) uspješna je glazbena ilustracija kljucanja i pijukanja pilića koje izvrsno dočaravaju piccolo flauta i visoki gudači. Prema Stasovim riječima, Hartmannov je crtež bio likovni prikaz pitoreskne scene u baletu Trilby izvedenom u sanktpeterburškom Boljšoj teatru 1871. Stavak je oblikovan trodijelno kao scherzo - trio - scherzo (ABA).

Samuel Goldenberg i Schmuÿle (b-mol; C; Andante) dramatski je i komični dijalog dvaju odvojenih Hartmannovih portreta dvojice poljskih Židova: Bogatog Židova i Siromašnog Židova. Najprije nastupa prvi, temom s prizvukom židovskih napjeva, a zatim drugi, s temom čije repetirajuće tonove iznosi prigušena solo truba (sa sordi-nom) oponašajući cendranje; u završnom dijelu teme nastupaju zajedno (predočiti si možemo da pompozni bogataš ignorira siromašnog), nakon čega slijedi koda.

Tržnica u Limogesu (Es-dur; C; Allegretto vivo, sempre scherzando) glazbom ilustri-ra “žestoku svađu francuskih gospođa” (Stasov) koje su se skladatelju učinile glazbe-no najprivlačnije na Hartmannovoj slici. Stavak je trodijelan (ABA), a zahuktala koda bez stanke vodi u sljedeći stavak.

Katakombe: Sepulchrum Romanum (h-mol; 3/4; Largo) donosi statičan zvuk blo-kova akorada koji prenosi veličinu, mirnoću i odjek katakombi i grobova koje čuvaju.

Con mortus in lingua mortua (h-mol; 6/4; Andante non troppo, con lamento) na-dovezuje se svojom težinom i sumornom atmosferom na prethodni. U klavirskom originalu ova su dva stavka dva dijela jednoga stavka, a polaze od slike na kojoj Har-tmann i njegov prijatelj proučavaju grobnice u tami katakombe, osvijetljeni svjetlom svjetiljke u ruci čovjeka u pratnji. Musorgski je ostavio dosta bilježaka uz ovaj dio te odao dublji osobni doprinos. Zapisao je: “Latinski tekst: ‘S mrtvima jezikom mrtvih.’ Možda to može biti na latinskom! Stvaralački duh preminulog Hartmannna vodi me do lubanja, poziva ih i lubanje počinju blago sjati iznutra.” Odraz teme Promenade daje nam naslutiti skladatelja kako prati umrlog u carstvo smrti.

Koliba na kokošjim nogama (C-dur; 2/4 - C - 2/4; Allegro con brio, feroce - Andante mosso - Allegro molto) stavak je nadovezan bez stanke (attacca). Neobičnu pokretnu kućicu vještice Babe Jage iz ruskih priča Hartmann je zamislio kao groteskni bronča-ni sat u viktorijanskom stilu. No Musorgskijeva glazba ilustrira nezino kretanje: vr-tložni vještičji let u kotlu, s motivima zvona velikog sata. Između dvaju brzih dijelova smješten je središnji, spor, a na kodu se bez stanke nastavlja završni stavak suite.

Velika vrata Kijeva (Es-dur; ₵; Maestoso. Con grandezza) veličanstvena je, monu-mentalna glazba koja odražava veličinu ruske kulture. Stasov je zapisao da je “Har-tmannov crtež bio njegov nacrt gradskih vrata u Kijevu u drevnom ruskom masivnom stilu s kupolom oblikovanom kao slavenska kaciga”. No natječaj na kojem je arhitek-tov rad pobijedio bio je zaustavljen zbog nedostatka novca i nikada nije ostvaren. Glazba evocira veliku procesiju koja prolazi kroz vrata, s pjevanjem svećenika i zvo-njavom zvona. Stavak je oblikovan kao rondo (ABABCADA), u kojemu glavna tema (A) sadrži prizvuk teme Promenade, a ona se čuje u svečanoj zvonjavi zvukova u završnici, ujedinjujući čitavo djelo u jedinstvenu cjelinu.

Nataša Leverić Špoljarić

Alan Bjelinski (Zagreb 1964.g.), diplomirao je dirigiranje na muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu profesora Igora Gjadrova, a poslije i maestra Pavla Dešpalja kod kojeg je završio i poslijediplomski studij. Nastavio je usavršavanje kao stipendist fonda Lovro i Lilly Matačić na Mozarteumu u Salzburgu, u razredu prof. Michaela Gielena.

Još kao dječak održavao je pijanističke nastupe sa Zagrebačkom filharmonijom, s kojom je suradnju nastavio do danas. Dirigirao je gotovo svim simfonijskim i oper-nim orkestrima hrvatske (Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije, Dubro-vački simfonijski orkestar, Orkestar opere „Ivan pl. Zajc“ Rijeka, Orkestar HNK Split, Orkestar opere HNK u Zagrebu, Hrvatski komorni orkestar) te mnogim inozemnim (Simfonijski orkestar BYU (Utah, SAD), Udinski filharmonijski orkestar, Beogradska filharmonija, Slovenska filharmonija, Crnogorski simfonijski orkestar, Simfonijski or-kestar RTS-a). Ravnao je zborovima opernih kuća u Hrvatskoj te Akademskim zborom

Ivan Goran Kovačić. Odrastajući uz roditelje, istaknute hrvatske glazbenike, od malena okružen glazbom, dio je svoje profesionalne karijere posvetio i zagrebačkim dječjim zborovima i vokalnim ansamblima, sudjelovao u kreiranju i organizaciji edukacijskih programa za glazbenu mladež.

Kao strastveni ljubitelj klasike, kojoj teži kao osnovi svojega glazbenog izraza, surađivao je s mnogim renomiranim umjetnicima domaće i inozemne klasične scene, ali i surađivao s istaknutim domaćim estradnim umjetnicima, među kojima s Olive-rom Dragojevićem, s kojim je ostvario višegodišnju suradnju koncertirajući diljem svijeta, ravnajući različitim orkestrima (Olympia, Paris; Carnegie Hall, New York; Royal Albert Hall, London; Opera House, Sidney...).

Kao dirigent čiji repertoar uključuje vrlo raznovrsne stilove, surađivao je s najista-knutijim interpretima hrvatske operne scene, ali i ravnao orkestrima na festivalima ozbiljne i zabavne glazbe.

Također, gotovo svake godine ravna izvedbama djela svojega oca Brune Bjelinsko-ga, jednoga od najplodnijih hrvatskih skladatelja, osobito intenzivno radeći na izved-

bama svih djela njegova opusa kao i njegova tri baleta Petar Pan, Mačak u čizmama i Pinokio.

Skladao je glazbu za predstave u različitim hrvatskim kazalištima, primjerice, za balet Žurba duše u izvedbi Zagrebačkoga plesnog ansambla, dramske predstave Dale-ka zemlja, Igra u dvoje...

Skladao je glazbu za film Transatlantic Mladena Jurana koji je osvojio četiri Zlatne arene i bio hrvatski kandidat za Oscara.

Dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta 2003.g. za ravnanje baletnom predsta-vom Mačak u čizmama, Bruna Bjelinskoga, te Zlatne arene 2010. g. za glazbu u filmu Neka ostane među nama, Rajka Grlića. Baletnom predstavom Petar Pan dirigira od 2016. g. do danas u HNK Zagreb. 2018. g. premjerno je izveo baletnu operu Atlantida, Mirka Krstićevića u HNK Split. U stalnoj je suradnji sa Simfonijskim orkstrom HRT-a s kojim radi različite programe te ujedno radi na stvaranju trajnih snimki djela sklada-telja Bruna Bjelinskog.

Godine 1990., osnovao je Komorni orkestar Windstrings, s kojim je u deset godina djelovanja ostvario više od 400 koncerata u zemlji i inozemstvu. Stalni dirigent Sim-fonijskog orkestra HRT-a, bio je od 1991.g.- 1994. g., nakon čega djeluje kao samo-stalni umjetnik.

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije jedan je od najstarijih europskih radijskih orkestara: izrastao je iz orkestra osnovanog 1929. godine pri tadašnjem Radio-Zagrebu, samo šest godina nakon osnutka prvog europskog radijskog orke-stra. Današnji naziv nosi od 1991. godine. U početku vezan isključivo uz program, od 1942. nastupa i javno, no izravni prijenosi koncerata i snimanja ostaju sastavni dio njegova djelovanja.

Prvi javni koncertni ciklus, uz nazočnost publike i radijski prijenos, održan je u Hr-vatskom glazbenom zavodu. Među tadašnjim dirigentima najčešće se javljaju Lovro pl. Matačić, Krešimir Baranović, Boris Papandopulo, Mladen Pozajić, Dragan Gürtl, a potom Friedrich Zaun, Milan Sachs, Slavko Zlatić, Ferdinand Pomykalo... U poslijerat-

nim godinama, svoj dirigentski rad za orkestar ponajviše vezuju Milan Horvat, Anto-nio Janigro i Stjepan Šulek, a 1962. uvodi se pozicija šefa dirigenta. Šefovi dirigenti bili su Pavle Dešpalj, Krešimir Šipuš, Josef Daniel, Oskar Danon, Milan Horvat, Uroš Lajovic, Vladimir Kranjčević i Nikša Bareza. Od sezone 2015./2016. na toj je funkciji maestro Enrico Dindo.

Jedinstvenom programskom orijentacijom, u čijem je središtu kontinuirano izvo-đenje i poticanje nastanka djela hrvatskih autora, uz njegovanje standardnog, ali i manje poznatog repertoara, Simfonijski orkestar HRT-a profilirao se u jedno od ključ-nih izvođačkih tijela u Hrvatskoj. I za vrijeme Domovinskog rata, početkom 1990-ih godina, Simfoničari su održali desetke koncerata na bojištima, od Osijeka, Pakraca, Lipika, Đakova, Gospića, Vinkovaca i Bošnjaka do Šibenika, Zadra, Karlovca, pa i Sara-jeva. Orkestar redovito sudjeluje na festivalima i manifestacijama kao što su Muzički biennale Zagreb, Dubrovačke ljetne igre, Osorske glazbene večeri, Glazbene večeri u sv. Donatu, edukativni koncerti za djecu i mlade u suradnji s HGM-om, natjecanja mladih glazbenika… Koncerti dugogodišnjih pretplatničkih ciklusa, samostalnog Maj-storskog ciklusa i ciklusa u suradnji sa Zborom HRT-a - Kanconijer, na kojima ugošćuje vodeće hrvatske i inozemne dirigente i soliste, održavaju se u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog te se izravno prenose na Trećem programu Hrvatskog radija i emitiraju na Trećem programu Hrvatske televizije. Velik broj audio i video snimki pohranjuje se u arhivu HRT-a i dostupan je putem multimedijalne platforme HRTi.

Među mnogim dirigentima i solistima s kojima je orkestar surađivao bili su Igor Markevič, Franz Konwitschny, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Zubin Mehta, Ernst Bour, Krzysztof Penderecki, André Navarra, Leonid Kogan, Henryk Szeryng, Aldo Ciccolini, Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović, Dubravka Tomšič-Srebotnjak, Rudolf Klepač, Ivo Pogorelić, Vladimir Krpan, Mstislav Rostropovič, Maksim Fedotov, Edita Gruberova, José Carreras, Ruggero Raimondi, Barbara Hendricks, Luciano Pavarotti… U posljed-njih nekoliko sezona na čelu orkestra gostovali su primjerice Mladen Tarbuk, Alek-sandar Marković, Valerij Poljanski, André de Ridder, Ivan Repušić, Johannes Kalitzke, Pascal Rophé, Stanislav Kočanovski, Ivo Lipanović, a među solistima bili su Stephen Kovacevich, Pavao Mašić, Aleksandar Madžar, Radovan Vlatković, Martina Filjak, Alek-

sandar Buzlov, Ivana Bilić, Gordan Tudor, Javor Bračić, Håkan Hardenberger, Roman Simović, Andrea Lucchesini, Aljoša Jurinić, Leon Košavić, Goran Filipec, Monika Lesko-var, Mischa Maisky…

U diskografskom opusu ističu se autorski albumi hrvatskih skladatelja Stjepana Šuleka, Milka Kelemena i Mire Belamarića, serija CD-a posvećenih šefovima dirigen-tima Orkestra te CD Donizetti Heroines s Elenom Moşuc, Zborom HRT-a i maestrom Ivom Lipanovićem (Sony Classical, 2013.). Peterostruki album Stjepan Šulek (1914. – 1986.): 8 simonija (HRT, Cantus, HDS, 2013.) nagrađen je diskografskom nagradom Porin. Izvedba Koncerta za alt saksofon i orkestar Pavla Dešpalja, uz solista Gordana Tudora pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja zaslužila je Porin 2016. u kategoriji ‘najbolja izvedba klasične skladbe’. Među recentnim izdanjima je snimka prve hr-vatske opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog, uz soliste, Zbor HRT-a i maestra Mladena Tarbuka (HRT, 2017.). U povodu 80. obljetnice postojanja, objavljena je mo-nografija o djelovanju orkestra, uz dvostruki album na koji su uvrštene snimke šefova dirigenata: Milana Horvata, Krešimira Šipuša, Josefa Daniela, Pavla Dešpalja, Vladimi-ra Kranjčevića, Oskara Danona, Uroša Lajovica i Nikše Bareze.

Simfonijski orkestar HRT-a dobitnik je nagrade Judita 59. Splitskog ljeta (2013.)

Simfonijski orkestar HRT-a

Violine I. Mirjam Pustički Kunjko, koncert-majstorica; Sidonija Lebar, zamjenik koncert-maj-

stora; Ivana Šambar, Tomislav Vitković, Marica Petromila Jakas, Dubravka Bašić, Vinka Fabris, Dora Maganić, Marijan Modrušan, David Vidović, Marina Podvalej, Ana Draži-nić, Tanja Tortić, Barbara Polšek

Violine II. Ivana Penić Defar, vođa dionice; Ivana Duvnjak, zamjenica vođe dionice; Sanja

Kociper, Fani Perišić, Ladislav Ilčić, Vlasta Crnogorac, Ladislav Ilčić, Selma Muftić Pu-stički, Kruno Vidović, Vesna Katić, Mira Sačer Kušan, Ines Kušec, Matija Jančec

Viole: Marija Andrejaš, vođa dionice; Jelena Jordan, zamjenica vođe dionice; Fran-cesco Bozzo, Mario Majcan, Tajana Valentić, Nebojša Floreani, Ester Klepač, Vitold Košir, Domagoj Ugrin, Tajana Škorić

Violončela: Guennadi Antonov, vođa dionice; Krešimir Lazar, zamjenik vođe dioni-ce; Marijana Vukovojac Dugan, Jadranka Čučković, Lea Sušanj Lujo, Jonathan Zalusky, Melanija Galeta Belić, Ana Gjud

Kontrabasi: Helena Babić, vođa dionice; Oleg Gourskii, zamjenik vođe dionice; Mislav Adamek, Ivan Domović, Nikica Karačić, Marko Radič

Harfa: Mirjana Krišković

Čelesta: Srebrenka Poljak

Alt saksofon: Nikola Fabijanić

Flaute: Tamara Coha Mandić I, Darija Zokić II i piccolo, Brigita Štadler, III i piccolo

Oboe: Dario Golčić I, Jelisaveta Barbulović II, Ema Abadžieva, III i engl.rog

Klarineti: Domagoj Pavlović I, Božidar Ladašić II, Lovre Lučić, bas klarinet

Fagoti: Mihajlo Radivojević I, Anita Magdalenić II, Istvan Matay kontrafagot

Rogovi: Bank Harkay I, Ivica Novak II, Aleksandar Csiffary III, Zoran Katić IV

Trube: Vedran Kocelj I, Ivan Medi II, Petar Obradović III

Tromboni: Vanja Lisjak I, Mario Janković II, Miro Taradi III

Tuba: Jurica Rukljić

Timpani: Hrvoje Sekovanić

Udaraljke: Krunoslav Benko, Luis Camacho Montealegre, Julija Furek, Francesco Mazzoleni, Rupert Čunko

www.hgm.hr

UTORAK

2018.

VATROSLAV LISINSKI

13. STUDENI

9:30 I 11:30

KONCERTNA DVORANA

Kneza Mislava 12 • Zagreb • +385 99 3126 563

hgm@hgm.hr

HRVATSKA GLAZBENA MLADEŽ

Prisavlje 3 • Zagreb • 01 634 3491 • 01 634 3486

glazba.hrt@hrt.hr

GLAZBA HRT-A

Za nakladnika: Dubravka Dujmović Kušan

Urednica izdanja: Ana Vidić

NAKLADNIK: HRVATSKA GLAZBENA MLADEŽ

DIRIGENT

SIMFONIJSKI ORKESTAR HRT-a

ALAN BJELINSKI

MUSORGSKI

SLIKES IZLOŽBE MODEST PETROVIČ MUSORGSKI