Oh my God! Its full of stars!

MONOLITH A L M A N A H

ZNANSTVENO-FANTASTINE KNJIEVNOSTI

7

ZAGREBAKA NAKLADA ZAGREB, 2005.

AUTORSKA PRAVA:

Kinsman 1987. by Ben Bova Millenium 1987. by Ben Bova McGuffin Link 2005. by Milena Benini

Immersion 1996. by Gregory Benford Fast Times at Fairmont High 2001. by Vernor Vinge Wedding Album 1999. by Dell Magazines Lobsters 2001. by Dell Magazines Snow in the Desert 2002. by Neal Asher Wangs Carpets 1995. by Greg Egan The Misguided Halo 1939. by Street & Smith, Inc. 1975. By Catherine

Moore Kuttner for Estate of Henry Kuttner Lost Sorceress of the Silent Citadel 2002. by Michael & Linda Moorcock

Ben Bova

KINSMAN

Naslov originala: Kinsman Prevoditelj: Mario Jovi

Autorov predgovor:

Stvarnost i simboli

Vratio sam se na poetak, vratio sam se Chetu Kinsmanu, liku koji me proganjao otkad sam poeo ozbiljno pisati. Ako ste proitali izdanje Tor Books As on a Darkling Plain, znate nastanak ove knjige: Da sam napisao njenu vrlo ranu verziju 1949-50, verziju koja je prethodila svemirskoj utrci ezdesetih koja je kulminirala amerikim sputanjem na Mjesec. Da je roman posvuda odbijan, djelomino zbog straha nakladnika da e izazvati bijes antikomunistikih progonitelja poput senatora Josepha McCarthyja. Kako me Arthur C. Clarke ohrabrio da nastavim pisati, i da sam mu naposljetku uspio dati prvu kopiju romana Milenij.

Kad je Milenij prvi puta objavljen, 1976., ideja o postavljanju satelita opremljenih laserima za ruenje nuklearnih balistikih projektila bila je smatrana fantazijom, osim nas nekolicine koji smo znali vie. Danas je taj koncept poznat pod imenom Strateka obrambena inicijativa (Strategic Defensive Initiative), ili Star Wars (Zvjezdani ratovi). Potroene su milijarde dolara. Usijani argumenti odvagivani su od strane znanstvenika, politiara, obinih ljudi, ak i pisaca znanstvene fantastike. Ali poetkom sedamdesetih godina jedino mjesto gdje se takva ideja mogla sa sigurnou obraivati u tisku, izvan klasinih tehnikih publikacija, bio je medij zvan znanstvena fantastika.

Velika veina publike znanstvenu je fantastiku smatrala literaturom koja se bavi fantastinim, literaturom koja je najudaljenija od stvarnosti. Ustvari znanstvena fantastika prouava stvarnost, i istrauje na nain na koji ju ni jedna druga vrsta literature ne moe istraivati. Ipak, moram priznati da sada govorim o svojoj vrsti znanstvene fantastike, vrsti koju ja piem i koju sam ja objavljivao kad sam bio urednik. Ima puno pria koje se reklamiraju kao "znanstvena fantastika". One se mogu baviti jednorozima ili video igrama, barbarskim ratnicima ili robotima ubojicama. Po takvim vrstama pria snimaju se filmovi i TV serije, i one uvjeravaju veinu publike kako znanstvena fantastika nema veze sa stvarnou.

Moja vrst znanstvene fantastike prouava budunost kako bi se shvatila sadanjost. To je nova vrsta socijalne kritike, varijacija literature koja se razvila i osnaila u ovome stoljeu zahvaljujui aici pisaca u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Europi koji su upoznati s tehnolokim znanostima,

njihovim rezultantnim tehnologijama, i uinkom tih tehnologija na drutvo. Oni koji se bave ovom umjetnou slau se kako je moderna tehnologija glavni imbenik dananjih drutvenih promjena - i dugo e jo biti.

ini se da su tehnoloki izumi, od nuklearnih bombi do tableta za kontracepciju, pokretaka snaga nae civilizacije. Promjene poinju sa znanstvenicima i inenjerima. Onda dolaze industrijalci, crkveni ljudi, politiari i svi ostali. U naoj literaturi pokuavamo prouiti kakve promjene donose znanost i tehnologija. Ne pokuavamo predvidjeti budunost opisivanjem moguih razvoja dogaaja. Nismo proroci koji najavljuju propast ili opisuju utopije. Mi smo izviai koji donose izvjea s mjesta koja se nalaze ispred nas, kako bi ostatak ljudske rase mogao mirnije i sigurnije putovati u budunost.

U romanu Milenij koncept koritenja lasera smjetenih na satelite u orbiti, za zatitu zemaljskih nacija od napada nuklearnim projektilima istodobno je i simbol i realistina ekstrapolacija tehnologije. U znanstvenoj fantastici takav se znanstveni koncept moe koristiti i kao simbol i kao dio autentine tehnologije za priu. Godine 1965. znao sam da je svemirska obrana protiv balistikih raketa neizbjena. Tada sam radio u istraivakom laboratoriju Avco Everett, Massachusetts, gdje je izumljen prvi pravi visokoenergetski laser. Zvali smo ga Gasdynamic laser. Prvi radni model bio je izgraen i koriten pod budnim okom fiziara s kojim sam dijelio ured. U prvih deset sekundi rada taj laboratorijski "kr" proizveo je vie snage nego svi laseri na svijetu proizvedeni od vremena kada je prvi aktiviran, pet godina ranije.

U sijenju 1966. pomagao sam u sazivanju tajnog sastanka u Pentagonu kako bih izvijestio Ministarstvo obrane da laseri vie nisu samo laboratorijske igrake. Bilo je jasno, ak i tada, da ureaj koji moe proizvesti zraku koncentrirane svjetlosti snage koja se mjerila u megawatima, moe biti srce obrane protiv takozvanog "konanog oruja", balistikih raketa koje su nosile hidrogenske bombe.

Sastanak koji je dogovoren za Pentagon otkazan je zbog najsnanijih oluja koje su zahvatile Washington. Ako ikada elite preuzeti vlast, priekajte pola metra snijega. Moete zauzeti Washington sa aicom vojnika - ako imaju skije.

U veljai 1966. napokon smo se sastali s glavnim znanstvenicima Ministarstva obrane i zapanjili ih vijestima o Gasdynamic laseru. Sedamnaest godina kasnije ameriki je predsjednik odobrio program kojeg su mediji pogreno nazvali Star Wars. Opisao sam povijest i budunost

Strateke obrambene inicijative u knjizi Star Piece: Assured Survival koju je objavio Tor Books 1986.

Puno prije, upotrijebio sam zaista stvarne injenice o laserima naoruanim satelitima u romanu Milenij.

Nikad nisam odustao od Cheta Kinsmana. Bio je previe dio mene, previe urezan u moju podsvijest. Gledao sam kako moj prvi, neobjavljeni roman postaje povijest dok je Sovjetski Savez uistinu lansirao prve satelite, a onda i prve ljude u orbitu, a Sjedinjene Amerike Drave su se potrudile prestii Ruse i poslati prve ljude na Mjesec. Ali ja sam napisao da prvi korak na Mjesec nije napravio Neil Armstrong; bio je to Chester Arthur Kinsman.

Kinsman nije naputao moju matu. Pisao sam kratke prie o njemu. On je bio odvani mladi astronaut koji je osnovao Klub nulte gravitacije, prvi ovjek koji je vodio ljubav u besteinskom stanju. Borio se u orbiti i ubio ruskog kozmonauta, stravino iskustvo koje mu je promijenilo cijeli ivot. Naposljetku je doao na Mjesec, i spasio kolegu astronauta koji se ozlijedio tijekom istraivake misije. Borio se protiv birokracije u Washingtonu, kao to moderni pionir i treba, u naporima da se Sjedinjene Drave vrate na Mjesec.

Dok su se ove prie oblikovale u mojoj glavi, dok sam ih pisao i vidio objavljene u znanstveno-fantastinim asopisima, rodio se i kristalizirao izgled romana Milenij.

Kad je Milenij objavljen itatelji su izvrsno reagirali, osobito na zavretak. Bio sam ohrabren, pa sam sakupio prie koje su se bavile Kinsmanovom mladou i od njih sastavio drugi roman, Kinsman, prvi dio romana Milenij, iako je napisan nekoliko godina kasnije.

U meuvremenu, naravno, znanstvenici i inenjeri postojano su napredovali na poljima svemirske tehnologije, lasera i kompjutora. Napredak je bio toliko velik da je 1983. predsjednik Reagan odobrio poetak Strateke obrambene inicijative. Opet sam gledao kako se moja mata pretvara u povijest. Dogaaji tijekom nekoliko proteklih godina nisu ponitili nita u originalnim romanima Milenij i Kinsman. Ali sada su brojni detalji koje sam morao minimalizirati bili prikazani u puno jasnijoj perspektivi.

Sada, u ovoj jednoj knjizi, cijela je pria ispriana od poetka do kraja. Od novopeenog porunika koji juri mlaznim lovakim avionom do ovjeka koji doslovno na svojim ramenima nosi teret dva svijeta. Od odvanog mladia koji seks smatra samo zabavom do mukarca koji toliko mari za enu koju voli da se boji veze koja e ju povrijediti.

Postoje brojne razlike izmeu originalnog para romana i nove verzije Kinsman sage. Kao prvo, ljudska, emotivna pria o Kinsmanu i eni koju je cijeloga ivota volio prvi je put ispriana kako treba. Budui da su dva romana napisana onako kako su napisana, brojni detalji - i neki vei aspekti - prie nisu glatko povezali knjigu s knjigom. Sada su pregledane, provjerene i ispravljene. Svi likovi i teme sada su povezani kako treba, i moete od poetka do kraja itati priu o Kinsmanovu ivotu kao jedan roman.

Socijalne i politike implikacije izgradnje obrane protiv nuklearnog napada ipak ostaju gotovo iste kakvima sam ih opisao. To je zato to se nisu primijenile. Konani rezultat svemirske obrane protiv nuklearnog napada bit e ujedinjena svjetska vlada. Ja u to nimalo ne sumnjam. Tko e voditi tu vladu, kakva e ona biti, kakvu e ulogu imati Sjedinjene Amerike Drave i kakvu e ulogu imati ostale drave - sve su to pitanja bez odgovora. Njihovi odgovori bit e politika povijest dvadeset i prvoga stoljea.

U prii o Kinsmanu postoje brojni simboli. Ovo uglavnom spominjem zbog toga jer je veina kritiara bila slijepa za njih. Ili su moda mislili o simbolizmu samo u njegovu psiholokom smislu, gdje se rakete smatraju falusnim simbolima, a svemirske stanice oblika kotaa vaginalnim simbolima. To nije simbolizam o kojem govorim.

Sam Kinsman je simbol. Mladi Amerikanac, pun snova o pustolovnom letenju, koji u mirno kraljevstvo vanjskoga svemira donosi i ljubav i smrt. U romanu Millennium on postaje lik Krista, a njegov najbolji prijatelj, Frank Colt, preuzima ulogu Jude. Colt simbolizira dilemu crnog ovjeka u modernoj Americi.

Kranski simbolizam najoitiji je u dijelu romana Kinsman gdje spaava ozlijeenog astronauta na povrini Mjeseca. U toj prii, nazvanoj "Petnaest milja" kad se pojavila u znanstveno-fantastinom asopisu u svom originalnom obliku, povrina Mjeseca postaje test, mjesto muke i kazne. Sredinje pitanje je iskupljenje: Moe li Kinsman spasiti duu, ili je zauvijek proklet? Ovo postaje pitanje ostatka njegova ivota i tvori njegovu motivaciju u romanu Millennium.

Tehnoloke naprave prie takoer slue kao simboli. Izjednaavanje vodene tvornice mjeseeve baze sa srcem i krvlju ljudskoga bia dovoljno je oito. Moda i svjetlosne zrake koja unitava smrtonosne strojeve u obliku balistikih projektila. Ali ideja da ljudski napredak u svemir prisiljava

na promjene u ljudskome ponaanju na Zemlji, koja proima priu Kinsmanova ivota, nije primijeena od veine kritiara.

U prii postoje dva aspekta navedenog. Jedan su laserima naoruani sateliti, Star Wars sustav, smjeten u orbitu kako bi titio od nuklearnog napada. Drugi je kontrola vremena, koritenje tehnologije za kroenje jedne od osnovnih sila na Zemlji. Gurni i povuci. Negativno i pozitivno. Yin i Yang. Vana je stvar kako e ljudska rasa jednoga dana poeti iriti svoju ekoloku svijest izvan granica planete Zemlje, svi nai stari naini razmiljanja bit e osueni na propast. Veina ljudi ovo jo uvijek ne shvaa. Veina nije svjesna kako nacionalne granice brzo gube svoje znaenje u svijetu komunikacijskih satelita, hidrogenskih bombi, interkontinentalnih raketa i irenja ljudskoga ivota u svemir.

injenice su ovdje, vidljive su, ali veina ljudi nije emocionalno spremna za njih. Kroz simbolizam u fikciji pripremamo nae umove za te nove koncepte. Chet Kinsman postoji, doslovno, i njegova poruka nade, mira i ljubavi konana je stvarnost.

Ben Bova West Hartford, Connecticut Oujak 1987.

KNJIGA 1

KINSMAN

Marku Chartrandu, unato njegovim poalicama

Bojati se smrti? - osjetiti maglu u grlu Rosu na licu,

Kad pone snijeiti, i grmljavina najavi Kako se pribliavam, Mo noi, sila oluje, Poloaj neprijatelja,

Gdje eka, Drevni Strah u vidljivom obliku. Ipak odvaan ovjek mora nastaviti...

- Robert Browning

21. godina Sa stranjeg sjedita aviona TF-15 planine Utaha izgledale su poput

izguvanog starog sivosmeeg prekrivaa nemarno baenog na pod. "Kako ti se svia ovdje gore?" Chet Kinsman uo je pilotov glas kao bestjelesno pucketanje u

slualicama svoje kacige. Urlanje turbina, zvidanje rijetkog zraka s druge strane transparentnog pokrova, nije bilo nita vie od pozadinske glazbe, priguene, nevane.

"Mrak!" odgovorio je bijelog kacigi na sjeditu ispred sebe. Kokpit je bio uzak, tijesan. Kisik kojega je udisao kroz gumenu masku

imao je hladan, metalan okus. Kinsman se jedva mogao pomicati u sjedalu. Pilot ga je upozorio: "Dobro stegni remenje; ne eli li da neto lepra ako mora iskoiti." Sada mu se sigurnosno remenje urezivalo u ramena.

Ipak se osjeao slobodan. "Koliko visoko moemo ii?" pitao je u mikrofon ugraen u masku s

kisikom.

Pauza. "Oh, moemo napustiti kontrolirani zrani prostor. Vie od esnaest kilometara." Pilot je imao lagani junjaki naglasak. Alabama, moda, pomislio je Kinsman. Ili Georgia. "Ipak, deset za sada dovoljno."

Kinsman se nacerio sam sebi. "Puno bolje od letenja zmajem." "Hej, ja volim letjeti zmajem", rekao je pilot. "Ali to nije usporedivo s ovim... Ovo je mo." "Tako je." Mo. I sloboda. Deset kilometara iznad umorne, izborane stare Zemlje.

Deset kilometara od svega i svih. Nije moglo potrajati dovoljno dugo za njegov ukus.

Ispred se nalazio San Francisco i sahrana njegove majke. Ispred je leala smrt i nesmiljeni bijes njegova oca.

ivot u Zrakoplovnoj akademiji je bio krut, hladan. Kadet prve godine trebao je izvravati svaije zapovijedi, ne stvarati prijateljstva. Nema veze to si stariji od ostalih ljudi na prvoj godini. Bogati deko, ha? Proveo si dvije godine u otmjenoj privatnoj koli, ha? Ajde, bre, mome! Da vidim etiri zgiba, bogatuniu! etiri!

Ipak, to je bilo bolje od odlaska kui. Njegov se otac odbio zaustaviti u Coloradu kad je svoju bolesnu enu

vodio s njihova imanja u Pennsylvaniji u dom njene sestre u San Franciscu. A Kinsman je odgaao uzimanje odsustva kako bi tamo posjetio majku. Kasnije e biti dovoljno vremena za to, kad se njegov otac vrati na Istok voditi svoje banke.

Onda je, iznenada, nepovratno, umrla. A njegov je otac jo uvijek bio tamo. Umjesto da ode komercijalnim letom Kinsman je uicao let na zapad s kapetanom Zrakoplovstva.

Ako e to uiniti, rekao je sam sebi, bolje da to uini brzo. Sada je letio. Slobodan i sretan.

Nos aviona odjednom se spustio i Kinsman je osjetio kako odijelo poinje istiskati zrak iz njega. Ruke su mu postale preteke za podizanje. Imao je osjeaj kao da e mu glava potonuti u trbuh. Mogao je uti pilotovo disanje preko otvorenog mikrofona, hripavo, teko disanje, poput ovjeka koji radi sklekove, i Kinsman je shvatio kako i sam teko die. Ponirali su prema pustinji koja je sada izgledala glatka, vrsta i siva poput elika. Odijelo je jo jae stiskalo. Kinsman nije mogao govoriti.

"Pokuaj poniranje", procijedio je pilot kroz uzdisaje. "Dobit e pravi... osjeaj brzine."

Kaciga na Kinsmanovoj glavi teila je milijun kilograma. Progunao je neto to je navodno trebalo biti smireno "U redu".

A onda su letjeli iznad prazne pustinje, motori su urlali, kamenje i grmlje nije bilo nita vie od arenih mrlja. Kinsman je uzbueno uzdahnuo. Avion se zatresao i propeo kao da se eli vratiti u rjei, istiji zrak za koji je programiran.

Pomislio je kako je ugledao nekakve graevine u mrljama brda s lijeve strane, ali prije no to je uspio progovoriti u svoj radio mikrofon pilot je viknuo:

"Uuups! Autoput!" Kontrolna palica izmeu Kinsmanovih koljena pomaknula se unatrag

prema njegovim preponama. Avion je stajao na repu, motori su urlali, i krajikom je oka primijetio mrlju ogromnog teretnjaka koji je projurio ispod njih. Odijelo ga je opet pritisnulo i osjetio je kako ga teina nakovnja priljubljuje za anatomsko sjedalo.

Naposljetku su se ispravili i Kinsman je pohlepno udahnuo zrak. "Prokleti bljesak od sunca to ponekad uini", govorio je pilot, zvuao je

kao da mu je napola neugodno, kao da se napola ispriava. "Vraja pustinja izgleda ista, ali tamo je kamion, skriven u odsjaju."

Kinsman je doao do glasa. "To je bila vraka vonja." Pilot se nacerio. "Kladim se da se dolje nalazi vraki potresen

kamiondija. Najvjerojatnije preko radio stanice javlja o napadu leteih tanjura."

Opet su krenuli prema zapadu, prema zalazeem suncu. Pilot je, dok su se uspinjali kako bi preli nadolazee Sierre, na neko vrijeme Kinsmanu prepustio kontrole. Nazubljeni vrhovi planina jo su uvijek bili prekriveni snijegom, plaviasti i hladni, poput zida Stjenjaka koji su se nadnosili nad Akademiju, pomislio je Kinsman.

"Ima dobru, mirnu ruku, mali. Bit e dobar pilot." "Hvala. Znao sam letjeti oevom Cessnom. Jednom ak i Learjetom." "Ima dozvolu?" "Jo ne. Kvalificirat u se na Akademiji." Pilot nije nita rekao. "Idem na obuku za astronauta im diplomiram", nastavio je Kinsman. "Astronaut, ha? Pa, ja bih radije letio pravim avionom. Vraji su

astronauti poput robota. Za te raketne dokeje sve se radi daljinskim upravljaem."

"Ne sve", protestirao je Kinsman.

Mogao je osjetiti kako pilot unutar svoje kacige odmahuje glavom. "Kvragu, kladim se da imaju ak i strojeve koji jebu umjesto njih."

Bila je to stara kua na vrhu Russian Hilla. Viktorijanska kua,

nepretenciozna ali ipak dovoljno velika da primi hokejako igralite. Panorama Zaljeva bila je spektakularna. Ljudi koji su ivjeli u ovome dijelu San Francisca posjedovali su tihu mo poto im nijedan od novih uredskih tornjeva i visokih hotela nije spreavao vidik.

Neil McGrath otvorio je Kinsmanu vrata. Njegovo uobiajeno mrtenje pretvorilo se u pomalo ogoren osmijeh.

"Bog, Chete." "Neale. Nisam te oekivao ovdje." "Trebao mu je netko tko e se pobrinuti za stvari umjesto njega. Ovo ga

je teko pogodilo." McGrath je Kinsmana podsjeao na Vikinga: visok, krupan, crvenokosi

ratnik koji stoji pored svog imperatora kako bi ga zatitio od ubojica. Njegove ledenoplave oi izgledale su puno starije od njegovih godina. Bio je jedva dvadeset mjeseci stariji od Kinsmana, ali njegovo sumnjiavo lice, i tihi, promukli glas davali su mu privid unutarnjeg iskustva, opreznosti, koja je iznenaujue poticala ljude da mu vjeruju i oslanjaju se na njega. Kinsman ga je poznavao od vremena kad je McGrath bio desetogodinjak koji je njihovom vrtlaru pomagao kositi travu. McGrath je sada bio osobni tajnik njegova oca, i bio je pripreman zajedno od obiteljskih mjesta u Zastupnikom domu. Svi su se slagali da e jednoga dana postati senator.

Kinsman je s kasnoposlijepodnevnog sunca uao u mraeno predvorje stare viktorijanske kue i pitao: "Gdje mi je majka?"

"Unutra", McGrath je pokazao prema dvokrilnim vratima koja su se uzdizala do stropa.

Kinsman je ispustio torbu na pod. "Je li moj otac..." "Gore je, drijema. Lijenik se trudi smiriti ga koliko je god mogue."

McGrath se sagnuo kako bi podigao Kinsmanovu torbu. "Pripremljena ti je soba na katu. Koliko ostaje?"

"Odlazim sutra, odmah nakon sahrane." "Dosta rodbine dolazi s istoka. Oekuju da e te poslije vidjeti." Kinsman je odmahnuo glavom. "Ne mogu ostati." "Ako je u pitanju sreivanje stvari s Akademijom mogu nazvati..." "Ne. Molim te, Neale."

McGrath je slegnuo ramenima i krenuo prema irokim, masivnim drvenim stubama, njegovi su koraci odjekivali mramornim podom.

Kinsman je krenuo prema visokim dvokrilnim vratima. Starinsko ukraeno ogledalo visjelo je na zidu tik uz vrata i ugledao se u njemu. Majka ga ne bi prepoznala. Plava odora inila ga je mravijim no ikada, i viim, unato injenici to nikada nije dosegao visinu od sto osamdeset centimetara koju je toliko oajniki prieljkivao kao tinejder. Lice mu je bilo mravije, tamna kosa podiana krae no ikada, plave oi umorne od nespavanja. Njegova brada bila je obrasla kratkim dlaicama; majka bi nastojala da ode gore i obrije se.

Lagano je razmaknuo vrata i gotovo pokajniki kliznuo u sobu. To je neko bila knjinica, ili radna soba, soba u kojoj su ene ranije generacije odravale ajanke. Sada je bilo premrano da bi jasno vidio zidove. Ispred visokih prozora nalazile su se tamne zavjese. Jedina svjetlost u velikoj sobi bila je svjetiljka koja je osvjetljavala lijes. Kinsmanova je majka leala na bijelom satenu, oi su joj bile spokojno zatvorene, ruke prekriene na nebeskoplavoj haljini.

Isprva ju nije prepoznao. Rak joj je unitio toliko tkiva da je samo tanki koni pokrov prekrivao kosti njezina lica. Sva punoa njezinih usana i obrva je nestala. Bila je sablastan kostur majke koju je poznavao.

Koa joj je izgledala votano, nestvarno. Kinsman je dugo zurio u nju razmiljajui, kako je mrava. Nikad nisam shvatio koliko je mrava.

Kleknuo je na preku od mahagonija ispred kovega, ali je shvatio da nema to rei. Unutra se osjeao u potpunosti otupjelo; bez tuge, bez alosti, nita. Praznina. Ali u glavi je uo njen glas iz mladosti.

Chestere, silazi s tog stabla prije no to se ozlijedi! Da, mama. Mogao bi imati izvrsnu karijeru koncertnog pijanista, Chestere, kad bi

samo vjebao umjesto to se bavi tom glupom manijom letenja. Daj, mama. eljela bih da vie potuje oca, Chestere. On je ponosan na ono to je

postigao i eli da sudjeluje u tome. Pokuat u, majko. Ali... Ako ti dam pristanak, Chestere, ako ti dopustim da pristupi

Zrakoplovstvu slomit u srce tvom sirotom ocu. Trebam otii od njega, majko. To je jedini nain. Upisat u obuku za

astronauta. Neu nikoga ubiti. Sve e biti u redu, vidjet e. Jednog e dana biti ponosna na mene.

"Znai napokon si stigao." Kinsman se okrenuo i ugledao visoku, strogu oevu figuru na vratima. Hitro je ustao. "Doao sam im sam prije mogao." "Nedovoljno brzo", rekao je njegov otac i za sobom zatvorio vrata. Kinsman je duboko udahnuo. Puno su se puta svaali pred majkom. Bio

je lud ako je mislio kako e danas biti drugaije. "Ona... ona je otila tako brzo", rekao je. Otac mu je polagano prilazio, odmjerenim korakom, poput udovita u

djejoj prii strave i uasa. "Da, na kraju je bilo brzo. Lijenici su rekli kako je to milost Boja. Ali patila je mjesecima. Mogao si joj ublaiti bolove."

Kinsman je iznenada shvatio kako je njegov otac star. I najvjerojatnije i sam pati. ovjekova je kosa sada bila potpuno bijela, nije bilo ni traga prijanje boje. Oi su izgubile vatru.

"Razgovarao sam s njom telefonski", rekao je, znajui kako to zvui slabano, nikako. "Gotovo svake veeri..."

"Trebao si biti ovdje, gdje pripada!" "Zrakoplovstvo je mislilo drugaije." "Zrakoplovstvo! Taj konglomerat maloumnih profesionalnih ubojica." "To nije istina i zna to." "Mogao sam rei bilo kojem od desetak senatora neka te izvue s tvoje

dragocjene Akademije. Ali ne, ti si bio prezaposlen doi i olakati majci posljednje dane na Zemlji."

"Nitko nije znao da je tako blizu kraja." "Patila je!" Starev se glas uzdigao, ispunio je gotovo praznu sobu

svojom odrjeitom, ljutitom jekom. "Nisam mogao doi", ustrajao je Kinsman. "Zato?" "Jer nisam elio vidjeti tebe!" izlanuo je. Ako je to iznenadilo njegova oca, starac to nije pokazao. Samo je

kimnuo. "Misli, nisi se mogao suoiti sa mnom." "Zovi to kako god hoe." "ulja mi se iza lea. Natjerao si bolesnu majku da ti da pristanak kako

bi stupio u Zrakoplovstvo. Jedini sin najprominentnije kvekerske obitelji u Pennsylvaniji - stupa u Zrakoplovstvo! Ui kako postati ubojica!"

"Neu nikoga ubiti", odgovorio je Kinsman. "Postat u astronaut." "Uinit e sve to ti zapovjede. Prodao si duu kad si odjenuo tu odoru.

Ako ti zapovjede da ubija, ubijat e. Bombardirat e gradove i ubijati bespomone ene i djecu. Bacat e napalm na dojenad kad ti zapovjede."

"Neu biti umijean u nita takvo!" "Moje jedino dijete, ratnik. Ubojica. Nije ni udo to ti je majka umrla. Ti

si je ubio." Kinsman je osjetio vatru. Stisnuo je zube i rekao: "To je podlo..." "To je istina. Ubio si je. Da nije tebe jo bi uvijek bila iva." Bol koja ga je obuzela bila je presnana. Kinsman je stisnuo ake,

projurio pored oca i izaao iz sobe, iz kue, na jarko uareno sunce i isto plavo nebo koje nije ni osjeao ni vidio.

U vrijeme kad je shvatio da je sunce zalo naao se u Berkeleyju,

besciljno tumarajui irokom alejom noen gomilom studenata i ostalih pjeaka koji su prolazili pored trgovina i restorana. Glazba je tretala iz prolazeih automobila. Kriave svjetlee reklame blistale su u izlozima trgovina.

Uao je u bar. Natpis na prozoru govorio je kako je to kavana, ali jedina kava koju su posluivali u sebi je imala irskog viskija. Kinsman je naruio pivo i pognuo se nad zamagljenu au tupo zurei u pjenu. uo je slatkast enski glas kako pjeva, pogledao ogledalo iza anka i ugledao djevojku kako sjedi ispred mikrofona, svira gitaru i pjeva.

"Deko karo, dama pik, Prsti drhte i sjeanja blijede, A budalast ovjek pokuava prevariti djelitelja... "

Ljudi koji su sjedili za ankom nosili su otrcane traperice ili izblijedjele

maskirne hlae. Nekoliko odijela i sportskih jakni. Kinsman se osjeao neugodno u svojoj nebeskoplavoj odori.

Dok je tako gledao no se poela sputati a rasvjeta Bay Bridgea poela je treperiti na vodi, i shvatio je kako je veinu ivota proveo sam. Nije imao doma. Akademija je bila hladna i neprijateljska. Nije postojalo ni jedno mjesto na Zemlji koje je mogao nazvati svojim. A duboko unutra znao je kako je i njegova dua surova i kruta poput oeve. Jednoga u dana biti poput njega, pomislio je Kinsman. Ako dovoljno dugo poivim.

"Ne moe pobijediti, Ne moe izjednaiti, A ne moe ni odustati..."

Imala je uistinu sladak glas, pomislio je. Poput srebrnog zvonca. Poput vode u pustinji.

Bio je to proganjajui glas. A njeno lijepo lice s crnim oima, omeeno dugom, poput noi, crnom kosom, imalo je asketski izgled. Sjedila je na visokom stolcu, osvijetljena jednim jedinim reflektorom, noge u plavim trapericama bile su prekriene, a gitara je poivala na jednom bedru.

utke je sjedio za ankom i tiho se ohrabrivao da joj prie i upoznaje, ponudi joj pie, kae joj koliko je uivao u njenom pjevanju. Ali dok je skupljao hrabrost desetak klinaca njegovih godina ulo je unutra. Pjevaica je upravo zavrila s pjesmom, nasmijeila im se i mahnula. Skupili su se oko nje.

Kinsman se usredotoio na pivo koje se zagrijavalo. Kad ga je dovrio studenti su spojili nekoliko stolova i buno naruivali sve od Sacred Cowsa do Seven-Upa. Pjevaica je nestala. Vani je ve pala no.

"Sam si?" Zbunjeno je podigao pogled. Bila je to ona. "Uh... aha." Nespretno je odgurnuo stolac i ustao. "Zato nam se ne pridrui?" Pokazala je prema gomili studenata. "Naravno. Mrak. Super." Bila je dovoljno visoka da joj oi budu u ravnini s Kinsmanovima, i vitka

i krhka poput mlade vrbe. Nosila je crni pulover dugih rukava i izblijedjele traperice.

"Ej, kvadro, ovo je..." Okrenula se prema njemu i nasmijeila. Svi su zautjeli i pogledali ga.

"Kinsman", rekao je. "Chet Kinsman." Iz gomile su se pojavila dva stolca i Kinsman je sjeo izmeu pjevaice i

punane plavue koja je odluno, iako nesigurno, motala joint. Kinsman se osjeao izgubljeno. Svi su bez rijei zurili u njega, osim

debeljukaste plavue. Kriva odora, rekao je sam sebi. Isto je tako mogao nositi i znaku na kojoj je pisalo NARKOTICI.

"Ja sam Diane", rekla mu je pjevaica dok je jedina konobarica bara ispred njega stavljala novo pivo. "Ovo je Shirl, John, Carl, Eddie, Dolores..." Mahnula je rukom oko stola i Kinsman je zaboravio njihova imena istog trena kad ih je uo. Osim Dianeinog.

Jo su ga uvijek sumnjiavo pogledavali. "Ti si u Nacionalnoj Gardi?" "Ne", odgovorio je Kinsman. "Zrakoplovnoj Akademiji." "Bit e letei deko?"

"Letea svinja", promumljala je plavua s njegove lijeve strane. Kinsman ju je pogledao. "Idem na obuku za astronauta." "Orbitirajua svinja", promrmljala je. "To je glupo." "Nabrijana je", rekla mu je Diane. "Svi smo pomalo nabrijani." "Zato?" "Prosvjed je otkazan", rekao je jedan od tipova. "Jebeni gradonaelnik

nas je sjebao." "Kakav prosvjed?" pitao je Kinsman. "Ne zna?" Bila je to optuba. "Trebao bih?" "Hoe rei kako uistinu ne zna koji je sutra dan?" pitao je mladi s

druge strane stola. "Sutra?" Kinsman je osjeao laganu zbunjenost. "Kent State." "Godinjica." "Ubili su dvanaest studenata." "Jebena Nacionalna Garda." "Ubili su ih!" "Ali to je bilo davno", rekao je Kinsman. "U Ohiju." Svi su ga mrko pogledali kao da njega krive za to. "Pokazat emo tim kukinim sinovima", rekao je namrteni mravko

nekoliko stolaca dalje od Kinsmana. Pokuao se sjetiti njegova imena. Eddie? Tip je izgledao krhko, ali lice mu je bilo izoblieno od bijesa, usne vrsto stisnute. Zbog velikih naoala koje je nosio njegove su oi izgledale ogromno i bijesno.

"Tako je", rekao je jedini crni lan skupine. "Ne mogu zabraniti nau paradu."

"Ne nakon to su nam dali rije kako je to u redu." "Sutra emo unititi jebeni kampus!" "Kako e to pomoi?" uo je Kinsman vlastito pitanje. "Kako e to pomoi?" "Mislim", nastavio je Kinsman, elei im vratiti malo vlastitog

neprijateljstva, "to pokuavate postii? Sruit e te kampus, jaka stvar. Koja je korist od toga - osim to ete sve druge uvjeriti kako ste gomila luaka."

"Nema smisla u tvojoj prii", prasnuo je Eddie. "U tvojoj takoer."

"Ali ti ne shvaa", rekla je Diane. "Neto moramo uiniti. Ne moemo im dopustiti da povuku dozvolu za nau paradu bez ikakva odgovora."

"Ja u razgovarati s guvernerom. Ili s jednim od svojih senatora. Idem na vii poloaj."

Svi su se nasmijali na to. Svi osim Eddieja, koji je i dalje izgledao bijesno.

"Ti uope ne shvaa kako politika funkcionira, zar ne?" zareao je Eddie.

Kinsman se nasmijeio. Sad te imam! Namjerno je odgovorio smirenim glasom: "Pa... moj ujak je senator. Moj djed bio je guverner Komonvelta Pennsylvanije. Jo je nekoliko lanova obitelji u dravnoj slubi. Bio sam ukljuen u politike kampanje od kad sam bio dovoljno star da drim plakat."

Tiina. Kao da je leprozan ovjek doao meu njih. "Isuse Kriste", naposljetku je prodahtao jedan od klinaca. "On je uistinu

ovjek s vezama." Diane je rekla: "Tvoja vrsta politike nam ne koristi. Tvoji nas ljudi ne

ele sluati." "Moramo se boriti za svoja prava!" "Prosvjedovati!" "Vatrom se boriti protiv vatre!" "Akcija!" "Sranje", prasnuo je Kinsman. "Jedino ete muriji dati povod da vam

razbije glave - ili neto gore. Nasilje je uvijek kontraproduktivno." No i prepirka su tekli dalje. Psovali su jedni druge, pili, puili,

razgovarali, vikali sve dok nisu promukli. Kinsman je zakljuio kako uistinu uiva. Diane je svakih sat vremena morala pjevati za goste, i tijekom njenog nastupa bilo je primirje. Svaki put kad bi zavrila vratila bi se i sjela pored njega.

I bitka bi se nastavila. Bar se konano zatvorio i Kinsman je polagano ustao na noge koje su postale gumene. Ali otiao je s njima do mrane i naputene ulice Berkley, do neijeg stana, popeo se na etvrti kat kripavim stubama, cijelim se putom prepirao, svaao sa svima, jedan protiv deset. A Diane je ostala iza njega.

Naposljetku su poeli odlaziti, naputati stan. Kinsman je sjedio na golom drvenom podu na pola puta izmeu prljavog sudopera i novog vodenog kreveta i govorio im:

"Sluajte, ni meni se to ne svia kao ni vama. Ali nasilje je njihova igra. Na taj nain ne moete pobijediti. Sruite cijeli vraji kampus i oni e sruiti cijeli prokleti grad samo kako bi vam se osvetili."

"Aha", priznala je jedna od djevojaka. "Pogledajte to su uinili u Philadelphiji. Takoer s crnim gradonaelnikom."

"Kako onda glasi odgovor?" pitala je Diane. Kinsman je zamiljeno slegnuo ramenima. "Pa... mogli biste postupiti

poput Kvekera. Posramite ih. Samo izaite u skupini i stojte na najprometnijem mjestu kampusa. Svi vi... svi koji su namjeravali sudjelovati u paradi. Samo utke stojte nekoliko sati."

"To je glupo", rekao je Eddie. "To je pametno", odgovorio je Kinsman. "Nenasilno. Nagoni na

razmiljanje. Poput Ghandija. Uvijek privlai novinare. Stari kvekerski trik." "Ja bih mogla nazvati novinare", rekla je Diane uz osmijeh. Klinac irokih ramena velikog mesnatog lica i malih, treptavih oiju

unuo je ispred Kinsmana. "To je sranje." "Ali djeluje." "Zna koji je tvoj problem, letei deko? Ti si govno." Kinsman mu se nacerio i pogledao oko sebe u potrazi za konzervom

piva koju je otvorio. "Jesi li me uo? Samo pria. Ali boji se boriti za svoja prava."

Kinsman je podigao pogled i vidio kako su Diane, plavua s jointom i jo dva tipa jedini koji su ostali u stanu. Plus miiavi tip ispred njega.

"Borit u se za svoja prava", rekao je vrlo oprezno jer mu jezik ba i nije sluao mozak. "A takoer u se boriti i za tvoja. Ali ne na nekakav glup nain."

"Naziva me budalom?" Tip je ustao. Diza utega, pomislio je Kinsman. Svaki dan die utege i sada svoje

miie eli isprobati na meni. "Ne poznajem te dovoljno dobro da bih te ikako nazivao." "Pa, ja tebe nazivam kukavicom. Kukavijim kurvinim sinom." Kinsman je polagano ustao. Pomoglo je to se mogao nasloniti na zid.

"Ako se ne varam, gospodine, to je uvreda moje asti", rekao je trudei se zvuati pijano. Nije mu bilo teko.

"Kvragu, naravno da je uvreda. Ti si sigurno neka prokleta svinja - tajna policija ili neto slino."

"Zato nosim ovu neupadljivu odoru."

"Kako bi nas zavarao." "Nemoj biti budala." "Razbit u ti glavu, pametnjakoviu." Kinsman je podigao drhtavu ruku. "ekaj malo. Ti si izazvao mene,

tono? Znai ja biram oruje. Tako to funkcionira u starom code duellu." "Izbor oruja?" Krupni je tip izgledao zbunjeno. "Izazvao si me na dvoboj, zar ne? I uvrijedio si moju ast. Imam pravo

izabrati oruje." Tip je stisnuo aku veliine nogometne lopte. "Ovo je jedino oruje koje

trebam." "Ah, ali to nije oruje koje sam izabrao", usprotivio se Kinsman. "Mislim

kako u izabrati sablje. Na Istoku sam osvojio nekoliko medalja u borbi sabljom. Ali gdje u ovo gluho doba noi moemo pronai dvije sablje...?"

Tip je zgrabio Kinsmana za koulju. "Skinut u ti taj smijeak s face." "Najvjerojatnije hoe. Ali ne prije no to ti polomim oba koljena. Nikad

vie nee vidjeti unutranjost teretane, miiavko." "Dosta je, obojica", prasnula je Diane. Stala je izmeu njih. Krupni je tip

pustio Kinsmana. "Bolje da ode kui, Ray", rekla je mirnim, odrjeitim glasom. "Nee

porazbijati moj stan i biti razlog da me izbace na ulicu." Ray je debelim, krupnim prstom pokazao na Kinsmana. "On je Federalni

agent. Ili neto. Nemoj mu vjerovati." "Idi kui, Ray. Kasno je." "Sredit u te, plava kouljo", rekao je Ray. "Sredit u te." Kinsman je odgovorio: "Javi mi kad pronae sablje." "Zaepi!" zareala je Diane na njega. Ali se usput i cerila. Izgurala je ogromnog Raya kroz vrata. Ostali su otili za njim. Kinsman

je odjednom ostao sam s Diane u maloj otrcanoj sobici. "Pretpostavljam da bih i ja takoer trebao otii", rekao je Kinsman, u

elucu mu se vrtjelo sada kada je opasnost prola. Ili je to bilo zbog pomisli na odlazak kui?

"Kamo?" pitala je Diane. "Natrag u grad... Russian Hill?" "Boe, ti jesi ovjek s vezama!" "Roen sam sa srebrnom licom u uhu. Roen otmjeno. Bogat ili

siromaan, isplati se imati novca. Neka jedu kolae. Ili kokain?" "Ti si jako pijan." "Otkud zna?"

"Kao prvo, noge ti se ne miu, ali ostatak se ljulja poput stabla na orkanu."

"Pijan sam od tvoje ljepote... i tone i pol piva." Diane se nasmijala. "U drugo mogu vjerovati." "Toalet je tamo, zar ne?" "Hoe rei kako nisi...?" Kinsman je oprezno proao pored nje. "Nitko ne posjeduje pivo, zna.

Samo ga posuuje." Bila je to uska prostorija sa staromodnom kadom koja je stajala na etiri

hrave noge; toalet je bio jednako drevan. Nije bilo ohara. Ni umivaonika. Sagnuo se nad kadu i hladnom vodom poprskao lice, a onda ga obrisao runikom koji je visio na vratima.

Izaao je i ugledao Diane kako jo uvijek stoji u sreditu sobe; i sa zanimanjem ga promatra.

"Kako ovamo poziva taksi?" pitao je. "Ne poziva. Barem ne u ovo doba. Takoer nema ni vlakova ni

buseva." "Zaglavio sam ovdje?" Diane je kimnula. "Sudbina gora od smrti", promrmljao je. Namjetaj u sobi sastojao se od police za knjige prepune nota i nekoliko

depnjaka, vodenog kreveta, stola s dva poluraspadnuta drvena stolca koji nisu bili par, vodenog kreveta, gomile knjiga u kutu pored prozora, nekoliko arenih jastuka razbacanih po podu, vodenog kreveta, dvije gitare, sudopera i malog tednjaka s nekoliko ormaria na zidu iznad njega, i vodenog kreveta.

"Moemo podijeliti krevet", rekla je Diane. Osjetio je kako se zacrvenio. "Jesu li tvoje namjere asne?" Nacerila mu se. "U kakvom si stanju, oboje emo biti savreno sigurni." "Nemoj biti tako samouvjerena." Ali zaspao je im je potonuo u meku toplinu kreveta. Njegova posljednja

misao bio je veseli osmijeh to no ne mora provesti pod istim krovom s ocem.

Tijekom maglovite, sanjive svjetlosti rane zore napola se probudio i

osjetio njezino tijelo priljubljeno uz svoje. Napola spavajui, pribliili su se jedno drugom, polagano, njeno, bez urbe u sivoj maglici, dodirivali su se bez potrebe za rijeima, mazili, vodili ljubav.

Kinsman je leao na leima, spokojno se osmjehivao napuknutom stropu. Diane ga je gladila po trbuhu i pospano rekla: "Nastavi spavati. Odmori se, a onda moemo ponoviti."

Kinsman se nekoliko sati kasnije istuirao u napuknutoj kadi i ponovno odjenuo svoju izguvanu, znojnu odoru. Pogledao se u jo uvijek zamagljeno ogledalo u kupaonici i zapitao to uiniti s bradom, kad ga je Diane pozvala kroz napola otvorena vrata.

"aj ili kava?" "Kava." Kinsman je izaao iz male kupaonice i vidio kako je Diane odjenula

tanku kunu haljinu. Na stol pored prozora stavila je tost i teglicu Smuckers dema od groa. ajnik se nalazio na tednjaku, par okrhnutih alica i posuda s instant kavom.

Sjedili su jedno nasuprot drugog i ispirali hrskavi tost vruom, gorkom kavom. Diane je promatrala ljude na ulici. Kinsman je zurio u vedro plavo nebo.

"Koliko moe ostati?" pitala je. "Moram na sahranu... za nekih sat vremena. Onda veeras odlazim." "Oh." "Sutra ujutro se moram javiti na Akademiju." "Mora?" Kimnuo je. "Ali poslijepodne si slobodan?" "Nakon sahrane. Da." "Doi u kampus sa mnom", rekla je Diane veselo. "Isprobat u tvoj

prijedlog... neka to je poput Kvekera. Moe nam pomoi." "Ja?" "Naravno! To je tvoja ideja, zar ne?" "Aha, ali..." Posegnula je preko stola i objema rukama uzela njegovu. "Chete...

molim te. Ne za mene. Uini to za sebe. Ne elim misliti kako si poslan negdje u Srednju Ameriku ili negdje slino da bi se borio i ubijao ljude. Ili da sam bude ubijen. Nemoj im dopustiti da te pretvore u ubojicu."

"Ali ja idem na obuku za astronauta." "Uistinu misli kako e ti dati ono to eli, zar ne? Upotrijebit e te gdje

god oni poele - Libanonu ili Nikaragvi ili tko zna gdje? Smjestit e te u avion i rei da bombardira neko neduno selo."

Odmahnuo je glavom. "Ne shvaa..."

"Ne, ti ne shvaa", rekla je gorljivo. Kinsman je vidio vatru u njenim oima, predanost. Je li uistinu toliko zabrinuta zbog mene? zapitao se. Zar uistinu toliko mari? A onda ga je pogodila uistinu zapanjujua pomisao. Moj otac! Je li on zabrinut za mene? Mari li on za mene?

"Doi s nama, Chete", molila je Diane. "Ustani s nama protiv strukture moi. Samo jedan sat."

"U mojoj odori? Tvoji bi me prijatelji zgazili." "Ne, ne bi. Tvoja bi odora bila savrena! Bio bi straan uinak da se s

nama pojavi netko u odori! Pokuavali smo nagovoriti vijetnamske veterane neka dou u odorama."

"Ne mogu", rekao je Kinsman. "Moram na sahranu, a onda moram uhvatiti prijevoz na Akademiju."

"To je vanije od slobode? Vanije od pravde?" Nije imao odgovora. "Chete... molim te. Za mene. Ako ne eli to uiniti za sebe, ili za ljude,

onda to uini za mene. Molim te." Okrenuo se od nje i pogledao otrcanu, neurednu sobu. Zamrljan

sudoper. Izblijedjele tapete. Vodeni krevet i plahtu koja se vukla po podu. Pomislio je na Akademiju. Hladne sive planine i nizove odora koje

mehaniki mariraju smrznutim paradnim poljem. ture funkcionalne uionice, oskudnu uinkovitu arhitekturu lienu bilo kakvog osobnog izraaja.

A pomislio je i na svog oca; hladnog, nesmiljenog - jesu li ga pokretali ponos i bijes, ili strah?

Onda se okrenuo, pogledao pored gorljive mlade ene s druge strane stola i opet ugledao nebo. Blijedi mu se Mjesec smijeio.

"Ne mogu ii s tobom", rekao je naposljetku tiho. "Netko se mora pobrinuti da je nacija zatiena dok ti prosvjeduje zbog svojih prava."

Diane je neko vrijeme utjela. Onda: "Pokuava zbijati alu s neim to je smrtno ozbiljno."

"Ozbiljan sam", rekao je. "Ima dovoljno prosvjednika. Netko mora obratiti pozornost na tvoju sigurnost dok ispoljava svoje slobode."

"Nama treba zatita od vlastite vlade." "Shvatila si. Mora samo ispoljavati slobode malo opreznije. Ja bih radije

letio. Tamo gore nas nema toliko puno." Diane je odmahnula glavom. "Nepopravljiv si." Slegnuo je ramenima.

"Namjeravala sam ti dopustiti da ostane ovdje... ako eli napustiti Zrakoplovstvo?"

"Napustiti?" "Ako treba skrovite... ili ako samo eli ostati ovdje, sa mnom." Poeo je odgovarati, ali usta su mu se naglo osuila. Progutao je

knedlu, a onda glasom koji je gotovo pukao: "Sluaj, Diane. Nisam bio ak ni tinejder kad su prvi ljudi stupili na Mjesec. Tamo elim biti otkad sam vidio taj trenutak. Postoje novi svjetovi za vidjeti, a ja ih elim vidjeti."

"Ali to znai okretanje lea ovome svijetu!" "Pa to?" Odgurnuo se od stola i ustao. "Oprosti to sam te razoarao,

Diane. I, pa, hvala... na svemu." Diane je ustala, hitro prila Kinsmanu i lagano mu poljubila usne. "Bilo mi je zadovoljstvo, generale." Nasmijao se. "Pakao, jo uvijek nisam ak ni porunik." "Jednog e dana biti general." "Mislim da neu." "Danas si mogao biti junak." "Nisam ba junaki nastrojen." "O, jesi, jesi." Diane mu se nasmijeila. "Samo to toga jo uvijek nisi

svjestan." Neobrijan, u izguvanoj odori, Kinsman je stajao pored oca tijekom

sahrane, utke se vozio do groblja u limuzini, gledao kako gomila stranaca defilira pored lijesa, jedan po jedan, i stavljaju na njega crvenu ruu. Njegova je majka cijelog ivota mrzila crvene rue.

Dok su se u ogromnoj, otmjenoj limuzini vozili natrag prema Russian Hillu Kinsman se okrenuo prema svom turobno utljivom ocu.

"Znam da sam te razoarao", rekao je tiho i brzo bojei se da ne bude prekinut prije no to dovri, "i takoer shvaam kako ne bi bio toliko ljut na mene da me ne voli i da nisi zabrinut za mene."

Njegov je otac nepomino zurio ispred sebe. "Pa... ja tebe takoer volim, tata." Starac je trepnuo. Rubovi usana su mu se naborali. Ne pomakavi se ni

milimetra prema sinu proaptao je: "Ti si sramota. Ostao si cijelu no vani, a onda se pojavio izgledajui poput neke pijandure s dokova. to prije ode tim bolje!"

Kinsman se naslonio. Hvala, tata, rekao je u sebi. Uvijek si mi olakavao stvari.

Neal McGrath odvezao ga je po 101, prema mornarikom aerodromu

Moffet Field, jurei svojim novim Chrysler kabrioletom kroz guvu i izbjegavajui ogromne dizel traktore.

"Siguran si da moe pronai let za Boulder?" viknuo je McGrath kroz hujanje vjetra.

"Naravno!" viknuo je Kinsman. "Tip s kojim sam doao rekao mi je kako se vraa danas kasno poslijepodne."

McGrath je odmahnuo glavom dok je paljivo ukljuivao migavac i zaustavio se iza karavana punog djece. Vjetar je divljaki puhao kroz njegovu dugu crvenu kosu. "Obitelj e biti jako razoarana jer nisi ostao na veeri."

"Ne i otac. Izbacio me." McGrath je frknuo. "Zna da nije tako mislio." "Naravno." "Uostalom, gdje si dovraga bio cijelu no? Izgleda kao da si spavao u

grabi." "Tako nekako." Kinsman mu je ispriao o Diane i njezinim aktivistima na

kampusu dok je kabriolet jurio autoputom. "Zvue poput gomile komunjara", zareao je McGrath. Kinsman se nasmijao. "U krevetu nismo razgovarali o politici." "Laka eva. Definitivno te pokuala pridobiti, garant." Skretanje za Moffet Field se pribliavalo. McGrath je skrenuo u traku za

skretanje. "Neale... Ne znam ak ni njeno prezime!" "Pa to?" "Potrai ju za mene, moe? Moda joj obitelj moe malo pomoi... u

pjevakoj karijeri." "Komunjari?" "Za ime Boje, ona nije komunjara." "Znai jo gore. Liberal." Ali McGrath se cerio. "Vidi moe li joj pomoi." "Ja sam oenjen ovjek, mali", rekao je McGrath. Kinsman se namrtio na njega. "Ne traim da se spetlja s njom. Ali ima

fenomenalan glas, Neale. Moda joj netko od obitelji moe pomoi, organizirati nastupe..."

"Promijenit e ju, ha? Uinit e ju bogatom i pretvoriti u kapitalista." "Aha. Zato ne?" Kinsman je prouavao McGrathovo lice. Cerio se. Ti

jednostavno ne shvaa, Neale.

Kasnije tog poslijepodneva, deset tisua metara iznad Sacramento

Valleyja sa suncem za leima, Kinsman je osjetio kako brige i strahovi sa Zemlje polagano naputaju njegovo umorno tijelo.

"Kako ti se svidio Frisco?" pitao je pilot. "Nisam puno razgledao", rekao je Kinsman u mikrofon. "Nisi ostao jako dugo." "Ti takoer." Pilotov glas u njegovim slualicama pretvorio se u zadovoljno cerekanje.

"Dovoljno dugo, kompa. No je sasvim dovoljna ako zna to ini." Kinsman je kimnuo. Popeli su se vie. Kinsman je gledao zalazee sunce koje je bacalo duge

sjene na nazubljene vrhove Sierre. "Gospodine?" pitao je, nakon duge tiine ispunjene razmiljanjem. "Zar

uistinu mislite da obuka za astronauta ovjeka pretvara u robota?" Mogao je vidjeti bezlinu bijelu krivulju pilotove kacige iznad naslona

sjedala. U njoj nije bilo niega ljudskog. "Sluaj, sinko, sve vrste vojne obuke trude se pretvoriti te u robota. To

je to. Misli da bi normalno ljudsko bie jurilo prema tipovima koji pucaju na njega?"

"Ali..." "Samo im nemoj dopustiti da ti se uvuku u glavu", rekao je pilot. Njegov

smireni glas dobio je na estini, postao je gotovo gorljiv. "uvaj se! Glavno je doi ovamo gore, daleko od njih. Leti. Ovdje te ne mogu ni dodirnuti. Ovdje si slobodan."

"Na Akademiji su prilino strogi", rekao je Kinsman. "Vole stvari obavljati na njihov nain."

"Priaj mi o tome. Ja sam zavrio West Point. Ali ti deko jo uvijek moe zadrati svoju duu. Izvana mora initi stvari na njihov nain, ali unutra e biti svoj ovjek. Nije lako, ali je mogue."

Kinsman je kimnuo sam sebi i pogledao kroz kupolu aviona. Ugledao je Mjesec kako visi iznad nazubljenog obzora. Na tamnom je nebu izgledao blistav i blizu. Ja to mogu, rekao je sam sebi. Ja to mogu.

25. godina

Opet je letio na zapad, sa suncem za leima. Dvije godine "mirotvorstva" na nemirnom Bliskom Istoku su prole. Letio je borbenim zrakoplovom bez da je ispalio metak, sretan to nije poslan u pravu borbu koja je neprestano bjesnila u Srednjoj Americi. Prole su jo gotovo dvije godine prije no to je poslan na obuku za astronauta.

Dvije godine zranih patrola u Zaljevu, potraga za krijumarskim avionima koji dolaze iz Latinske Amerike. Dvije godine promatranja kako ekonomija Sjedinjenih Amerikih Drava katastrofalno propada dok cijena uvozne nafte opet bjesomuno raste. ak je i Houston pogoen novom recesijom; revitalizirani OPEC, potpomognut sovjetskim orujem, brzo je istjerao sve amerike tvrtke iz nacionaliziranih naftnih industrija Bliskoga Istoka, Indonezije i June Amerike.

Diane Lawrence bila je na putu prema zvijezdama. Njen prekrasni glas pjevao je o jednostavnijim, sretnijim vremenima i Amerikancima suoenim s nesigurnom budunou nezaposlenja i socijalne pomoi. Kinsman je pet, est puta izaao s njom, letio je u gradove u kojima je nastupala.

Putovao je komercijalnim letovima. Nove vladine stroge odredbe branile su mu pilotiranje vojnim zrakoplovima, osim na slubenoj dunosti. Bio je okiran cijenom zrakoplovnih karata; cijena energije predstavljala je vie od novca, bila je to sloboda kretanja.

Ali Kinsman je sada bio oputen i sretan dok je drao kontrolu mlaznog aviona. Mjeseci obuke u kompliciranim modelima space shuttlea bili su iza njega. Orijentacijski letovi na "kometi za povraanje", ogromnom transportnom avionu koji je beskonano letio u parabolinim lukovima kako bi astronautima dao osjeaj besteinskog stanja proli su glatko. Sada je slijedila prava stvar; svemirski let. Brige i problemi svijeta onih na Zemlji bili su daleko ispod njega, barem za sada.

Kinsman je sjedio u desnom sjedalu uskog kokpita aviona. Navodni pilot, bojnik Joseph Tenny, napola je spavao u pilotskom sjedalu.

Daleko ispod njih protezala se prazna smea pustinja Novog Meksika. U zoru su napustili NASA-in Johnson Space Center u blizini Houstona. U zrakoplovnu bazu Vanderberg u junoj Kaliforniji stii e taman na doruak.

Avion je bio prekrasan i podatan poput ene. Podatniji od mnogih, pomislio je Kinsman. I najmanji dodir na srpastu upravljaku palicu tjerao je avion na skretanje ili uspinjanje s takvom gracioznou i lakoom od koje je Kinsman drhtao.

"Slatka stvarica?" promrmljao je Tenny.

Kinsman je zbunjeno pogledao bojnika. Uope nije spavao. Bucmast, kratkih udova, irokih prsa, Tenny je izgledao totalno neprikladno u zakopanom letakom odijelu i kacigi s tamnim vizirom. Njegovo tamnooko crnomanjasto lice provirivalo je iz kacige poput nekog majmuna koji se pogrekom naao u njemu.

Ali zgrabio je kontrole svojim rukama debelih prstiju i rekao: "ekaj... daj da ti neto pokaem, mali."

Kinsman je nevoljko pustio kontrole i gledao kako Tenny otro gura palicu prema naprijed. Nos aviona naglo se spustio i Kinsman je iznenada ugledao sivosmeu pustinju kako mu se pribliava.

"Zar nam ne treba odobrenje kontrolnog tornja prije..." "Tenny ga je mrko pogledao. "Dok ti klaunovi odlue", zareao je i

uzdahnuo, "mogli bismo piti Mai Taije na Waikikiju." A onda su jurnuli gore. Kinsmanov se pojas lagano stegnuo kad je

njegovo hermetiko odijelo zaitalo i pojaalo stisak na trbuhu i nogama kako bi sprijeilo odlazak krvi iz glave, da bi ga odralo na ivotu i budnog dok se avion uzdizao ravno poput strijele i gotovo poput rakete jurio gore, prema praznom plavom nebu iznad pustinje.

Kinsman je elio vrisnuti divlje poput kauboja, ali zbog teine na prsima jedva je disao. Tenny nije nita rekao, ali blistanje njegovih demonski tamnih oiju reklo je Kinsmanu kako to nije sve. Motori su urlali dok se avion uspinjao sve vie i rezao rijetki zrak.

Kinsman se u sebi nacerio kad je shvatio to e Tenny uiniti. Naravno, bojnik je opet obruio avion i Kinsmanu su ruke odjednom odletjele iz krila. Trbuh mu je padao. Padao je, padao - a ipak je bio vezan u svom sjedalu.

Besteinsko stanje. Kinsman je gutao jednu knedlu, drugu. Unato svemu to su mu unutarnje uho i eludac govorili znao je kako ne pada. Lebdio je, slobodan! Poput ptice, poput anela. Osloboen gravitacije.

Tenny je izravnao avion i osjeaj normalne teine se vratio. Bojnik je ispod oka pogledao Kinsmana.

"Poput komete za povraanje", rekao je Kinsman i nacerio se. "Uistinu voli besteinsko stanje, zar ne?" "Mrak." Tenny je odmahnuo glavom, Kinsman je primijetio zibanje ogromne

kacige. "Ti si jedini tip u cijeloj skupini koji ni jednom nije povratio. ak je i Colt nekoliko puta rigao. Ali ti ne. Prema izvjeima."

"Izvjea nisu lana", rekao je Kinsman.

Tenny je zagunao. "Nisam to ni mislio. Ali morao sam se uvjeriti." Vratio je Kinsmanu kontrole aviona i nastavili su let prema Vanderbergu.

"Gospodine?" pitao je Kinsman. "Kakav je pukovnik Murdock?" "Nikad nisam sluio pod njegovim zapovjednitvom. Koliko ujem

uredski tip." "Nije mi jasno zato vi ne zapovijedate. Vi uskoro trebate biti

unaprijeeni u in potpukovnika, zar ne?" Tenny je sloio facu koja je mogla biti i osmijeh i mrtenje. "Oekivati

unapreenje i biti unaprijeen dvije su razliite stvari. Uostalom, jo su dva bojnika vodila programe obuke, poput mene. Zato imamo smuenog pukovnika koji se nalazi na vrhu svega. To je nain Zrakoplovstva; inovi, sve do vrha."

Kinsman se nasmijao. Ali Tenny je postao.ozbiljniji. "elio sam s tobom razgovarati o neemu

drugom. Colt. Nitko mu se od vas nije pribliio..." "Crni Napoleon? Nije mu se lako pribliiti." "Moda treba prijatelja", rekao je Tenny. Kinsman je pomislio na Franka Colta, na no tijekom obuke kad se crnac

pridruio ostalim dekima iz voda na biljaru. Napetost na Coltovu licu kad je prijateljsku igru pretvorio u duel. Kako je Colt kod svih traio slabosti; kako je svakoga od njih obmanuo, razljutio, razbjesnio ili nasmijao i doveo do poraza.

"On je usamljenik", rekao je Kinsman. "Ne trai prijatelja." "On je crni usamljenik u bijeloj odori." "To nema nikakve veze." "Vraga nema." Kinsman je poeo odgovarati oklijevajui. Bilo je desetak argumenata

koje je mogao navesti, tridesetak primjera da je Colt namjerno odbio pokuaje zbliavanja. Ali jedan je prizor u Kinsmanovu umu zadrao njegov jezik za zubima; sjetio se jedinog crnca u vodu kako jede sam, dan za danom, veer za veeri. Nikad se nije pokuao pridruiti ostalima u blagovaonici, i nikada nitko nije sjeo za njegov stol.

"Da nije najbolji u vodu", rekao je Tenny, "imao bi puno prijatelja. Ali bolji je leta od sviju vas. Postigao je najbolje rezultate na trening testovima. Takoer bolje od svih u ostalim vodovima."

"Preagresivan je", dodao je Kinsman. "Mislim kako ne eli da mu itko od nas bude prijatelj."

Tenny se opako namrtio. Onda je rekao: "Aha, moe biti. Ali povraao je. Barem je time pokazao ljudskost."

Kinsman nije nita rekao. Kinsman se gotovo grohotom nasmijao kad je prvi put ugledao

pukovnika Murdocka. Dvadeset etiri budua astronauta, svi porunici, dvadeset mukaraca,

etiri ene, svi bijeli osim jednog, nervozno su sjedili u praznoj prostoriji u zrakoplovnoj bazi Vanderberg. Klima ureaj nije dobro radio i soba je bila vlana od znoja iekivanja. Nalikovala je uionici s izblijedjelim vlada-zeleno zidovima i zamrljanim akustinim stropom. Stolci u kojima su porunici sjedili imali su drvene ploe za pisanje. Ispred se nalazio podij s mikrofonom, obrisana ploa i zarolano platno za projekcije.

"Po-zor!" Dvadeset etiri kadeta skoila su na noge kad je pukovnik Robert

Murdock uao u prostoriju u pratnji trojice bojnika. Izgledao je poput prasca Porkyja, rekao je Kinsman sam sebi. Murdock je bio nizak, okrugao, elav, ruiast u licu, i mekih, debelih

ruku. U stvari bio je malo vii od bojnika Tennyja koji je stajao kod ploe, iza pukovnika. Ali dok je Tenny izgledao poput linebackera u amerikom nogometu, ili moda ak i malog mafijaa, Murdock je Kinsmana podsjeao na profesora matematike kod kojeg je trpio jednu godinu na fakultetu William Penn, u Philadelphiji.

Pukovnik Murdock pogledao je dvadeset etiri kadeta pokuavajui izgledati dojmljivo i autoritativno. Ali njegova elava glava ve je blistala od znoja, a nervozan mu je glas bio oktavu previsok da bi bio inspirirajui dok je govorio: "Sjedite, gospodo. I dame."

Kinsman je pomislio na profesora matematike. ovjek je prvih nekoliko tjedana semestra prestravio cijeli razred upozorivi koliko je opak i koliko e im biti teko poloiti njegov predmet. Meutim, studenti su otkrili kako iza ovjekovih prijetnji i zahtjeva nema niega: bio je prazna koljka. Mogli su ga lako smuljati. Pravi je problem leao u tome to je bio nemilosrdan ako bi otkrio da ga je student smuljao.

Kinsman se trudio ostati budan tijekom pukovnikovog govora dobrodolice. Sva uobiajena laprdanja. Timski rad, orijentacija, izazov, ast Zrakoplovstva, ponos, dunost, prva crta obrane nacije... pospano su mu prolazila kroz ui.

"Posljednje dvije stvari", rekao je pukovnik Murdock. Porunici su se promekoljili u stolcima na obeanje odmora.

"Prvo - radimo s malim proraunom i ogranienim resursima. NASA dobiva puno novca i puno publiciteta. Mi dobivamo vrlo malo. Gotovo sve to inimo taji se od amerike javnosti, a Kongres nam neprestano smanjuje fondove za operacije. Nalazimo se u vjeitoj bitki dokazivanja Kongresu, ljudima ove nacije, i - da - ak i neprijateljima u samome Pentagonu, da Zrakoplovstvo ima valjanu i vanu ulogu u ovjekovom letu u svemir."

"Na vama je da dokaete kako se ovjekov let u svemir ne smije prepustiti civilima NASA-e. Kada Kongres jednog dana odobri promjenu naeg imena od Zrakoplovstvo u Svemiroplovstvo - kako bi se i trebali zvati - to e biti vae djelo i va e ih uspjeh nagnati na to."

Kinsman je potisnuo smijeh. Nikad nije uio retoriku, to je sigurno. Sintaksu takoer.

"Drugo", nastavio je Murdock, "sve to ete od sada initi bit e na sustavu partnera. Letjet ete u atlu u dvolanim ekipama. Trenirat ete kao dvolana ekipa. Jest ete, spavati i misliti kao dvolane ekipe."

Kinsman je bacio pogled na Jill Meyers, jedinu enu u njegovu osmolanom vodu. Izraz njenog pjegavog lica tupasta nosa bio je velianstven: samokontrola asnika Zrakoplovstva bori se protiv feministike elje da baci tortu u pukovnikovo lice.

"... i bit emo nemilosrdni prema vama", govorio je Murdock. "Bit ete ocjenjivani kao timovi, ne kao pojedinci. Ako tim zaje-uh... zezne stvar, onda je vani! Toka. Bit ete rasporeeni u druge jedinice. Nema veze tko je zeznuo, koji je pojedinac kriv. Oba lana tima bit e naglavake izbaena. Je li jasno?"

ulo se mrmljanje iz dvadeset etiri grla. "Gospodine?" Jill Meyers je stajala. "Mogu li neto pitati?" "Samo naprijed, porunice." Murdock joj je uputio krezubi osmijeh, kao

da je prvi put shvatio da pod njegovim zapovjednitvom ima i ena. "Kako e se ti timovi odrediti, gospodine? Hoemo li imati izbora u tome

ili e to biti obavljeno od strane Kadrovskog ureda?" Murdock je zatreptao kao da nikada do sad nije razmiljao o tom

problemu. "Pa... ja ne mislim... to jest..." Zastao je i na trenutak napuio usne, a onda se okrenuo od podija kako bi se posavjetovao s trojicom bojnika koja su stajala iza njega. Debelom je rukom instinktivno pokrio mikrofon. Jill, onako siuna enica u odori Zrakoplovstva, ostala je stajati.

Pukovnik se naposljetku vratio do mikrofona. "Ne vidim razloga zato sami ne biste odabrali partnera, dok emo ih mi onda provjeriti u kompjutoru Kadrovske kako bi se osigurali da su parovi zadovoljavajui."

"Hvala vam, gospodine." Porunica Meyers je sjela. "Ustvari", nastavio je pukovnik Murdock, "ne vidim razloga zato sada

ne biste izvrili preliminarni odabir partnera. Svatko neka napie imena tri asnika s kojima bi elio biti tim."

Tenny i ostala dvojica bojnika izgledali su iznenaeno. Prostorija se odjednom ispunila amorom, mrmljanjem, pretraivanjem depova u potrazi za papirom i olovkom.

Kinsman je izvadio olovku iz depa koulje i posudio arak papira od ovjeka koji je sjedio pored njega. Onda je poeo zuriti u prazan papir na ploi svojeg stolca.

Dovraga, tko da mi bude par? ini se da je brojnost izbora sve istodobno pogodila. Prostorijom je

zavladala grobna tiina. Kinsman je bacio pogled na visoku crvenokosu koja je sjedila u prvome

redu. Jo ju nije upoznao, ali imala je opako dobre noge i draestan osmijeh. to ako pukne u nultoj gravitaciji ili je ugav pilot ili neto drugo pode po zlu? Onda sam na ledu.

Jill Meyers je bila prilino sposoban pilot, Kinsman je to znao iz tjedana obuke u Texasu. Ali i Smitty takoer, i D'Angelo... i Colt.

Frank Colt. Bio je najbolji ovjek u njihovu osmerolanom vodu. Ako su Tennyjeve rijei istinite on je najbolji od svih dvadeset etvero. Ideja da mu crvenokosa bude par imala je svojih drai, ali...

Bacio je pogled prema Franku Coltu koji je sjedio uspravno poput motke i zurio ravno ispred sebe kao da pokuava propaliti rupu u ploi laserskim intenzitetom svojih oiju.

Kinsman je bacio pogled na prazan papir i napisao tri imena: Franklin Colt Franklin Colt Franklin Colt Te je veeri bojnik Tenny organizirao tulum. U stvari nije to ba elio, ali nakon veere u blagovaonici veina

njegovog voda skupila se u Tennyjevu jednosobnom stanu u prizemlju novih odaja asnika neenja. Kinsman je navratio u asniki klub; uo je da tamo imaju klavir, a proli su mjeseci otkad je posljednji put dodirnuo

tipke, i ve je bio opkoljenom desetoricom nespretnih amatera. Onda je otiao za svojim kolegama iz voda do Tennyjeva stana. Bilo je opepoznato da je bojnik rijetko kad bez boce bourbona u blizini. A stranji dio njegove sobe izlazio je na bazen.

Kad su ostali vidjeli Tennyjeve ljude kako izlaze kroz klizna staklena vrata i sjedaju pored bazena, naoruani plastinim aama i bocom sumnjiva izgleda, brzo su se pridruili zabavi. Neki su donijeli konzerve piva iz kantine, drugi bezalkoholna pia. Dugonoga crvenokosa koju je Kinsman jutros primijetio pojavila se u uskim trapericama i majici nosei kanistar crvenog vina iz doline Napa.

Bilo je vrijeme za nova poznanstva. Kad je sunce zalo i kad se nekoliko malih palmi oko bazena poelo

ljuljati na nonom povjetarcu svi su bili prijatelji. "Znai iskljuili su vraji kompjutor profila leta, obruili simulator za

etrdeset stupnjeva i rekli mi da ga za dvadeset sekundi moram ispraviti - ili."

"Aha? Zna to su meni izveli? Totalni strujni kolaps. Rekao sam im kako bi na panel trebali objesiti krunice."

"Zna, ove su sobe prilino dobre. Mislim, bio sam u gorim motelima." "Ovo je bio motel do prije nekoliko mjeseci. Propali su i Zrakoplovstvo

ga je jeftino kupilo." Kinsman je sjedio na nedavno posijanoj travi u novim maskirnim

hlaama. Pored njega se nalazio kanistar vina, a s njegove druge strane crvenokosa. Na majicu je privrstila plastinu ploicu s imenom. Pisalo je O'HARA.

"Ima ime", rekao joj je Kinsman. "Da, naravno." Glas joj je bio hladan, kontroliran alt. "Moram pogaati?" "To je igra koju igram. Pogodi moje ime i ja u pogoditi tvoje." Zato su sve ene lude? pitao se Kinsman. Zato jednostavno ne mogu

biti izravne i iskrene? "Pa, da vidimo." Popio je gutljaj vina. "S tim prezimenom i tvojom

crvenom kosom kladim se da su te puno zezali u vezi Scarlet O'Hare. Jesi li zato osjetljiva na svoje ime?"

Nasmijeila mu se i kimnula. Bio je to lijep osmijeh od kojeg su joj oi zablistale. "A postojala je i filmska zvijezda", rekla je, "davno, po imenu Maureen O'Hara. I tako su me takoer zezali."

"Ali to takoer nije tvoje ime. To je neto puno zemaljskije."

"Obino, koliko to ime moe biti." Kinsman se nasmijao. "Pa, onda, ili je George M. Cohan ili Mary." "Nije George M." Kinsman je tiho zapjevao: "Ali je Mary, Ma-ary..." Podigao je svoju

plastinu au. "Drago mi je to sam te upoznao, Mary O'Hara." "Drago mi je to sam te upoznala, Chestere A. Kinsmane." Da sada vidimo koliko e ti trebati da skui kako sam dobio ime po

jednoj od najveih politikih sramota Velike Stare Stranke. Ali ljutiti je povik nadjaao sve razgovore. "Boli me kurac s kim e me spariti! Ja sam papir ostavio prazan." Frank Colt. Kinsman ga je vidio kako stoji pored ruba bazena, ocrtan na

mjeseinom obasjanom nebu. Poput veine ostalih, Colt je nosio maskirnu odoru za slobodno vrijeme. Ali na njemu je izgledala poput sveane odore, savreno je pristajala, izglaana na rubove otre poput ileta.

Svi su drugi razgovori utihnuli. Colt je mrko gledao jednog pripadnika iz drugog voda, stranca za Kinsmana, vitkog, koatog klinca svijetle kose, koata lica, krupnih aka.

"Ve smo uli za tebe", govorio je klinac mirnim glasom s naglaskom Srednjeg zapada. "Najbolje ocjene u simulatoru. Najbolji u skupini. Misli da si pravi frajer, zar ne?"

"Radim svoj posao, ovjee. Radim najbolje to mogu. Nisam ovdje radi zajebancije, poput nekih od vas. Mi se ne igramo. Ovo je ivot i smrt."

"Ah, daj ne budi toliki seronja! Jednostavno misli kako si bolji od svih ostalih."

"Moda mislim. Moda jesam." Kinsman je bacio pogled na bojnika Tennyja koji je nekoliko metara

dalje sjedio u stolcu za plau. Tenny je promatrao svau, poput svih ostalih. Mrtio se, ah se nije pokrenuo kako bi je prekinuo.

"Aha?" odgovorio je drugi porunik. "Zna to ja mislim? Mislim da ti daju najbolje ocjene jer si crn i nitko ne eli gomilu odvjetnika koja e do' srat' i plakat o pravima manjina jer smo izbacili naeg..."

Coltova je ruka sijevnula i zgrabila klinca za facu i izobliila je u grotesknu imitaciju ribe: razjapljena usta, razrogaene oi.

"Ne govori tako, ovjee." Coltov je glas bio smrtno kontroliran. "Zovi me crncem, zovi me glupanom, zovi me kako god eli. Ali, kae li mi 'crnuga' zgazit u te k'o crva."

Tenny se digao sa stolca. Ali prekasno. Colt je pustio klinevu facu. Porunik je kratko zakoraio naprijed i zamahnuo na Colta koji se

jednostavno izmaknuo nekontroliranom udarcu i hitro ga gurnuo. Porunik je uz pljusak sletio u bazen.

Kinsman je ustao i krenuo prema Coltu dok su ostali pomagali klincu u bazenu. Colt se udaljio i krenuo prema svojoj sobi. Kinsman ga je pratio i nakon nekoliko sekundi sustigao.

"Ej, Frank." Colt je lagano okrenuo glavu, ali nije usporio. Kinsman je hodao pored njega. "Ide, koji seronja! Dobio je to je

zasluio." "Barem je rekao ono to misli", odgovorio je Colt. "Puno ostalih misli

slino." "To nije istina." "Nije? Pretpostavimo da sam se ja poeo upucavati crvenokosoj poput

tebe? Koliko bi seljaina onda izilo iz ume?" "Mislio sam da si oenjen." "Bio sam. Vie nisam." "Oh. ao mi je." "Nema veze. Na svijetu ima puno komada. Zato se ograniiti na samo

jednu?" Zvui ogoreno, pomislio je Kinsman. Stigli su do vrata u dijelu odaja asnika neenja gdje su Colt i Kinsman

imali sobe. Colt je otvorio vrata i krenuli su stubama na drugi kat. Dok su ili hodnikom prema sobama Kinsman je rekao:

"Nadam se da nisi preteak. Jutros sam te odabrao za partnera." "Molim?" Colt se ukopao u mjestu. Kinsman je promatrao lice crnog porunika. Bilo je gotovo u potpunosti

lieno svih emocija, osim sumnjiavog, opreznog pogleda. Probadao ga je pogledom, traio varku, prevaru, fijuk bia.

"Jutros", rekao je. "Sustav parova pukovnika Murdocka... napisao sam tvoje ime."

"Zato si, do vraga, to uinio?" Colt je opet krenuo hodnikom ne ekajui odgovor.

Kinsman je drao korak s njim. "Jer si najbolji pilot u skupini, a ja ne elim biti izbaen jer je moj partner sjebao stvar."

"To je to, ha?" "Aha." "To nije bilo tvoje dnevno dobro djelo? Tvoj doprinos programu

afirmacije u Zrakoplovstvu?"

Kinsman se nasmijao. "Otkuda ja potjeem, tamo piemo ekove kao dobro djelo. Mi neemo uiniti nita, osobito ako to znai kontaktiranje s tipovima malih primanja."

Colt nije vidio nimalo humora. Posegnuo je prema vratima, otkljuao ih i otvorio. "Ja nisam napisao nijedno ime. Ostavio sam prazan papir."

Kinsman se naslonio na dovratak. "Svi smo uli." "Nisam mislio kako e netko eljeti zaglaviti sa mnom." "Zato to si crn." "Jer me ele srediti, ovjee! ele me zgaziti, prikucati moja jaja na svoj

totem. A ako srede mene, onda e takoer srediti i tebe, kompa." "Nitko te ne namjerava srediti, Frank. Nije to Ku Klux Klan." "Naravno. Naravno. Samo ekaj. eli biti moj kompa, ovjee? Onda e

i tebe takoer eljeti srediti." "Sluaj", kae Kinsman. "Ne vole te jer se ponaa poput paranoidnog

kurvinog sina." Colt se hladno nasmijeio. "Moda si u pravu. Moda bih se trebao

ponaati puno poniznije... Jasno, Massa Kinsman, uh. Jako je dobro to ste primijetili sirotog, jadnog crnju poput mene."

Kinsman se nacerio i rekao: "Idi k vragu, Frank." Colt je istog trena odgovorio: "Pa, ovo je pakao, i ja sam u njemu." Odmahnuo je glavom: "Sve to mogu rei, kompa, je kako definitivno

zna zajebati tulum. A ba sam poeo napredovati s Mary O'Hara." "Tako se zove, ha?" Colt je zagonetno slegnuo ramenima, kao da

nastavlja razgovor u sebi. Onda je rekao: "Pretpostavljam da sam ti duan to sam sjebao veer. Ui, u torbi imam bocu tequile."

"Nema beda!" U vrijeme kad je bojnik Tenny pokucao na Coltova vrata, on i Kinsman

su sjedili na podu i jedan drugome izuzetno paljivo dodavali napola praznu bocu. Colt je polagano ustao i nesigurno priao vratima. Bojnikovo iroko tijelo ispunjavalo je vrata.

"Dobra predstava. Siroto se kopile gotovo udavilo." "teta to nije", rekao je Colt. Tenny je uao i primijetio Kinsmana kako sjedi na podu, leima oslonjen

na krevet. "to, kvragu, vas dvojica smiljate?" Kinsman mu je mahnuo bocom tequile. "Kulturni odnosi, efe.

Prouavamo uinak konzumiranja tequile na cjelokupnu meksiku nacionalnu proizvodnju."

"Nai dobri susjedi na jugu", dodao je Colt.

"Tequila?" Tenny je hitro priao Kinsmanu, sagnuo se i istrgnuo mu bocu iz ruke. Pomirisao ju je, a onda i kuao. "Kvragu sve, ovo je tequila!"

"to ste oekivali?" pitao je Kinsman. "Vodu?" Tenny je odmahnuo glavom i namrtio se. "Ne mogu vam dopustiti da

popijete cijelu bocu tequile. Sutra ujutro neete biti sposobni za dunost." "Imam ideju!" rekao je veselo Colt. "Zato nam ne pomognete da ju

dovrimo? Moda nam spasite ivote." "I nae besmrtne due", promrmljao je Kinsman. "Da ne govorimo o naim bezmoralnim karijerama", dodao je Colt. "Besmrtnim, ne bezmoralnim." "Ti ima svoju karijeru, a ja u imati svoju." Tenny se namrtio na obojicu. "Ako misli da moe zatvoriti vrata dat

u sve od sebe kako bih vam pomogao." Tenny je za nekoliko trenutaka sjedio na golom drvenom podu izmeu

dvojice porunika, leima se naslanjao na krevet. "Jeste li znali", pitao ga je Kinsman, "da smo stari Frank i ja roeni i

odrasli udaljeni nekoliko kilometara? U Philadelphiji. Obojica." "Samo to moj kvart nije bio otmjen poput njegovog", rekao je Colt.

"Tamo gdje sam ja odrastao nije bilo puno Kvekera. Kinsman je Kveker, jeste li znali..."

"Bio sam. Kad sam bio dijete. Vie nisam. Sada sam asnik i gospodin. Vie nisam Kveker. Nema vie obiteljskih veza."

Tenny ih je pustio neka jo malo lupetaju, ali je naposljetku rekao: "Frank, izbacit ete odavde ako se ne bude mogao slagati s ostalima."

"Ako se ja ne budem..." "Murdock je povraao u ko za smee kad je uo to se veeras

dogodilo kraj bazena. Ima vrlo slab eludac i njegova je prva pomisao bila da te prebaci na Grenland. Moda negdje jo dalje."

"Kurvin sin." Bojnik Tenny se okrenuo prema Kinsmanu i pitao: "Uistinu eli biti

njegov partner?" Kinsman je kimnuo. Polagano. Glava ga je ve boljela. "U redu", rekao je Tenny. "Frank, ima kompu. Nisi sam. Ima i mene.

mislim da si najbolji vraji pilot kojeg sam ikada vidio. Samo neka ti temperament bude pod kontrolom i usta zatvorena i bit e dobro. Jasno?"

"Naravno", rekao je Colt, odjednom potpuno trijezan. "Jackie Robinson. elite da uinim jo neto, efe? Hodam po vodi? Izglancam cipele?"

Tenny ga je zgrabio za koulju. "Ti glupi kurvin sine! eli li biti astronaut ili ne?"

"elim." "Onda nemoj sjebati sam sebe. Postoji samo jedan ovjek koji ti moe

upropastiti stvar, a to si ti. Naui se malo samokontroli." Colt nije nita rekao sve dok ga je Tenny drao za koulju. Samo su se

mrko gledali, jedan prema drugome. Kad ga je bojnik lagano pustio Colt je tiho rekao: "Pokuat u."

"I prestani hodati okolo kao da si primio Boga za muda." "Pokuat u", ponovio je Colt. Tenny se okrenuo prema Kinsmanu. "A ti... ti mu pomogni koliko god

moe. On je predobar ovjek da bi ga izgubili." "Kako to da ti sjedi pored prozora?" promrmljao je Colt. Leao je pored Kinsmana u metalnoj kukuljici space shuttlea. Odjeven u

nebeskoplavu odoru Kinsman je leao na leima u spuvom podstavljenom sjeditu pored zida - i jedinog prozora.

"Srea, pretpostavljam", procijedio je Coltu. Glas mu je zamalo pukao. Grlo mu je bilo suho i hrapavo, dlanovi mokri od nervoze.

est kadeta nalazilo se u sredinjem dijelu, ekali su u napetoj tiini dok je atl prolazio kroz nekoliko posljednjih minuta odbrojavanja. Nisu imali slualice i samo su mogli uti priguene, nejasne glasove posade u kokpitu iznad njih.

Kinsman je u glavi brojio preke na ljestvama koje su nestajale u otvoru i vodile do kokpita. Kad deset puta prebrojim preke uzletjet emo, rekao je sam sebi. Brojio je polako.

Gore u kokpitu, na drugom kraju ljestava, etverolana posada atla prolazila je kroz zavrne stadije odbrojavanja, znao je Kinsman. Promatrali su instrumente na kontrolnom panelu koji je oivio, sluali zapovijedi koje su dolazile preko elektronike komunikacijske mree rairene preko cijele Zemlje. Mogli su vidjeti kako se broja pribliava nuli.

U sredinjem dijelu, vezani u svojim sjedalima, kadeti su samo mogli ekati i preznojavati se.

Kinsman je odustao od brojenja i okrenuo glavu kako bi pogledao kroz mali, okrugli prozor u trupu. Sve to je mogao vidjeti bile su isprepletene ipke lansirne rampe, zastraujue blizu. Moe li brod proi pored tih metalnih greda pri uzlijetanju? Kinsman je znao da jest, stotinama puta. Ipak, rampa je izgledala dovoljno blizu da ju dodirne.

Usmjerio je pogled prema udaljenoj obali, gdje se Tihi ocean izvijao i susretao sa smeim kalifornijskim breuljcima. Ali blizina lansirne rampe jo je uvijek bila u njegovoj podsvijesti.

Vraki nain za polazak, rekao je sam sebi. Lei na leima s uzdignutim nogama poput uspaljene ene.

"Pet sekundi!" odjeknuo je glas iz kokpita. Vrijeme se rastegnulo u beskonanost. Onda, vibracije, zagluujua

grmljavina, zastraujui udar - Isuse! Neto je polo po zlu! inilo se kao da se odjednom cijeli svijet zatresao kad je grmljavina est milijuna demona protresla cijelo njegovo tijelo. Kinsman je krajikom oka ugledao lansirnu rampu kako nestaje iz njegova vidokruga, a onda su kliznuli smei breuljci dok je bio pritisnut u sjedalo. Sila koja ga je tlaila nije bila puno jaa od sila koje je iskusio u borbenim zrakoplovima, ali vibracije su bile gore, stravina trenja, inilo se kao da e mu od nje poispadati svi zubi.

S naporom se okrenuo da bi pogledao Colta i vidio kako su oi njegovog partnera zatvorene, usta razjapljena. Kinsman je pokuao pogledati ostalo etvoro kadeta, ali njihova su sjedala bila ispred njegovog i nije mogao vidjeti njihova lica.

Pritisak je postao jai i osjetio je trzaj kad su odbaene dvije pomone rakete.

Prelazimo pedeset kilometara, znao je Kinsman. Maksimalan pritisak trebao bi biti prolost.

Teina na njegovim prsima poela se smanjivati. Zagluujua grmljavina motora je odjednom nestala.

Padao je. Nulta gravitacija, rekao je sam sebi. U orbiti smo. Ruke su mu slobodno

odleprale s naslona sjedala. Kinsman je trepnuo oima i sredio perspektivu. Vie nije leao na leima; uspravno je sjedio. Svi su uspravno sjedili.

U elucu mu je titralo. Opustio je napete miie. Lebdi, rekao je sam sebi. Kao na moru, kad si bio klinac. Iza plutaa. Lebdi na valovima.

Okrenuo se i nacerio Coltu. "Kako ti se svia?" Colt se nacerio s laganom nelagodom. "Naviknut u se kroz nekoliko

minuta." Bojnik Piree dolebdio je ljestvama iz kokpita. Lagano se prizemljio

svojim izmama i odbio od metalnog poda palube. Na Zemlji je bio bezizraajan mali ovjek u etrdesetima, patricijski iljata nosa i nemirnih

zmijskih oiju. Ovdje je, dovraga, mogao biti i baletan, pomislio je Kinsman.

"U redu, cvjetii moji", rekao je bojnik reeim, grlenim tenorom. "Treba li netko povraati?"

Ostalo etvoro kadeta okrenulo je sjedala kako bi mogli vidjeti Piercea koji se nalazio u podnoju ljestava. Kinsman je zurio u bojnikove izme, fasciniran jer nisu dodirivale palubu.

"Dobro", rekao je bojnik Pierce kad nitko nije odgovorio na njegovo pitanje. "Odveite se i pokuajte ustati. Po pravilima. Ali kreite se polagano. Budite osobito oprezni s naglim pokretima glave. U tom smjeru lei vrtoglavica." Pokazao je Jill Meyers. "Meyersice, ti ima ast biti prva."

Jill je ustala, izraz lica promijenio se iz mrke koncentracije u zabezeknuto iznenaenje kad se nastavila uzdizati, lebdjeti, sve dok njena sivosmea kosa nije njeno dodirnula metalni strop. Dok su se ostali smijali Jill se bacakala i pronala uporite uhvativi se za ruku jedne od elektronskih konzola koje su prekrivale prednji dio.

"Bez obzira na to koliko trenirali na Zemlji, jo uvijek ne shvaate Newtonov prvi zakon", rekao je Pierce glasom punim gaenja i dosade. "Tijelo u kretanju nastavit e se kretati sve dok ga neka vanjska sila ne zaustavi. U ovom sluaju", podigao je palac, "strop."

Nitko se nije nasmijao. Jillin partner, mrav, poput ibe tanki porunik Smith ustao je sljedei.

Smitty je bio dovoljno visok da podigne vitku ruku do stropa i sprijei lebdenje. "To je varanje, gospodine Smith", rekao je bojnik.

"Da, gospodine. Ali pali." Kinsman se nasmijao Stanlio Olio izgledu tima Meyers-Smith. Jill je bila

najnia od svih; Smitty je jedva ulazio u limit visine za pilote u Zrakoplovstvu.

Mary O'Hara i Art Douglas bili su sljedei. Onda je Colt oprezno ustao, i naposljetku Kinsman. Bilo je to kao da do vrata stojite u moru, s valovima koji vas pokuavaju odnijeti.

"Pa, barem nitko nije povratio", mrknuo je Pierce na estoro kadeta koji su nesigurno lebdjeli.

"Onda dobro", nastavio je bojnik. "Pred nama je trodnevna misija. Kad opet sletimo na Vanderberg svi ete poznavati svaki kvadratni centimetar ove letjelice intimnije no majino" - zastao je i lagano se osmjehnuo - "lice. I svatko e dobiti mogunost ii van s natporunikom Howardom, glavnim

strunjakom, i izvriti stvarni zadatak. U meuvremenu, maknite se posadi s puta i nemojte raditi pizdarije."

"Gospodine, hoemo li dobiti priliku upravljati letjelicom?" pitao je Douglas. Bio je za dlaku nii od Kinsmana, prerano je elavio, sanjarskog izraza lica, ali otrouman i vrlo inteligentan: odvjetnik skupine.

Pierce je na trenutak zatvorio oi, kao da trai snagu iz nekog unutarnjeg izvora. "Ne, porunie, neete ni dirnuti kontrole. Znate profil misije dobro kao i ja, ili bi barem trebali. Neemo riskirati vrlo skupu svemirsku opremu na vaem prvom letu u orbitu."

"Znam plan, gospodine", pokorno je odgovorio Douglas, "ali sam mislio kako bi nam zapovjednik moda dopustio da izvedemo mali manevar. Naravno, unutar profila misije."

"Bojnici Podolski i Jakes su zapovjednik i pilot ove misije. Oni e izvravati sve manevre. Ako budete dobar mali porunik, gospodine Douglas, moda vam bojnik Podolski dopusti da se popnete u kokpit i nekoliko ga trenutaka promatrate."

"Oh, mrak!" odgovorio je porunik Douglas. Bilo je to poput ivota u podmornici. Vani se, Kinsman je znao, nalazila

beskrajna praznina: planeti, mjeseci, komete, zvijezde, galaktike koje se u beskonanost ire kroz svemir. Ali unutar atla Zrakoplovstva, serijskog broja AFASO-002, est mladih astronauta i etiri sredovjena asnika preskakivali su jedni preko drugih, jedni drugima gurali laktove u pladnjeve s hranom, i smetali jedni drugima. Kinsman je poeo shvaati kako pun kavez majmuna nije toliko zanimljiv za majmune.

"Da nismo u besteinskom stanju", rekao je Kinsman Coltu, "bio bih spreman nekoga ubiti."

"Ja imam svoj mali spisak", rekao je Colt. Bili su na donjoj palubi, zaglavljeni izmeu kanistara litij hidroksida i

zelenih tankova s kisikom. Metalni je trup bio hladan na dodir, i Kinsman je shvatio kako se vakuum svemira nalazi s druge strane metalnih ploa iznad kojih je lebdio.

"Pierce je bio iskren kad je govorio kako emo gurnuti ruke u svaki djeli ove kante", progunao je Colt. Lebdio je iznad Kinsmana, naglavake, noge su mu se nalazile iznad poda sredinjeg dijela.

Ostatak kadeta nalazio se u tovarnom prostoru s asnicima, vjebali su izvanbrodske aktivnosti u svemirskim odijelima. Colt i Kinsman bili su

zadueni za provjeru opreme za recikliranje zraka i vode sustava za odravanje ivota. Ve su provjerili besteinski toalet, s njegovim hvataljkama za noge i pojasom, te umivaonik i stalak za runike. Sada su pratili cijevi za vodu i filtere koji su proiavali neistoe iz zraka koji su udisali.

Kinsman je na svjetlosti baterije koja mu je lebdjela pored uha pogledao spisak privren za zglob. "U redu, to je tank litij hidroksida i u jednom je komadu."

"Zapisano", rekao je Colt i stavio kvaicu na spisak koji je nosio. "Jo mi uvijek nije jasno", poalio se Kinsman dok su radili. "Zato mi

dobivamo sve usrane poslove? Jill, Smitty i ostali se vani zabavljaju dok mi moramo provjeravati zahod."

Nije mogao vidjeti Coltovo lice s mjesta gdje se nalazio, ali izraz je doao, jasno i glasno. "Mi smo specijalci, ovjee. Ti i ja imamo najvie ocjene, pa e nas malo prizemljiti. Nee nam dati da se umislimo."

"Misli da je to to?" Colt je zareao: "Naravno. To to sam crn nema nikakve veze s tim. Niti

to to si me odabrao za partnera. Ama ba nita." "Dobro je to nisi preosjetljiv zbog toga", naalio se Kinsman i odgurnuo

se od ledeno hladnih zelenih tankova. "Ili ogoren." "Pa... sutra nas moraju pustiti van. Nema teorije da nam ne dozvole

izlazak." Colt nije odgovarao nekoliko dugih trenutaka. Onda je jednostavno

rekao: "Hoe se kladiti?"

Prostorije na sredinjoj palubi bile su dovoljno skuene kad se svih est kadeta nalazilo u metalnoj kutiji za cipele, ali kad je nekoliko asnika silo iz kokpita napetost je postala gotovo nepodnoljiva.

Na kraju drugog dana kadeti su lebdjeli po prostoriji koja je Kinsmanu nalikovala na velianstveni stroj za Colu. Pritiskali su dugmad, izvlaili pladnjeve s toplom hranom, klizili do slobodnog kuta skuenog prostora u kojem su jeli svoja gotova jela.

Kinsman se naslonio na neiju kukuljicu za spavanje, noge su mu lebdjele u zraku, i jeo. Pladanj je ve pokazivao tragove este upotrebe; bio je lagano svinut, vie nije blistao poput novih. Hrana, kombinacija unaprijed izrezanih komada imitacije proteina i raznih namaza koji su sliili plijesni bila je ukusna poput piljevine.

Jill Meyers kliznula je pored njega, praznih ruku. "Ve si gotova?" pitao ju je Kinsman. "Ovo je smee bilo gotovo prije no to je poelo", rekla je. "Jako je hranjivo." "ohari takoer." Bojnik Jakes kliznuo je niz ljestve i krenuo prema blagovaonici. Porunici

su mu se automatski sklonili s puta. Kad ga je Kinsman prvi puta vidio, u Vanderbergu, bio je debeo, trom, kratko oian, kiseo, sijed ovjek. U nultoj gravitaciji njegov se tjelesni izgled promijenio: izgledao je vitkije, vie, vedrije. A i cerio se.

Jakes je donio posluavnik do kuta u kojem je Kinsman sjedio, doslovno, na zraku. Bojnik je vesela pjevuio. Nakon to je prekriio noge i smjestio se pored Kinsmana, priljubio lea uz drugi kraj kukuljice od mreastog najlona Jakes je pojeo nekoliko zalogaja hrane, a onda pitao: "Kako ide, porunie?"

"U redu, gospodine, pretpostavljam", odgovorio je Kinsman. Nikad se ne ali asnicima, znao je iz obuke na Akademiji. Osobito kad se pokuavaju sprijateljiti s tobom.

"Ne vidim Franka Colta." "Franka?" Kinsman je shvatio kako Colta nema. "Moda je na pianju." Jakes se lagano nacerio. "Takoer nedostaje tvoja crvenokosa

prijateljica." Kinsman je otpio gutljaj mlake kave iz balona na posluavniku dok je

grozniavo razmiljao. "Moda su u zranoj komori. Ovdje moete poludjeti pokuavajui pronai malo mjesta za laktove."

Jakes je kimnuo u znak slaganja. "Aha, pretpostavljam da je tako. Poput osmatranice na starom jedrenjaku, ha?"

Zato ja? zapitao se Kinsman. Zato se pokuava sprijateljiti sa mnom? "Ti si iz Pennsylvanije, zar ne?" "Da, gospodine. Philadelphia..." "Main Line, znam. Moji ljudi tamo imaju rodbinu. Ja sam sa sjeverne

obale - Boston. Znai, kolijevka slobode." "Gdje Caboti razgovaraju samo s Lodgevima." "Tono." Jakes je grickao komadi tankog odreska od soje. "A nitko od

njih ne razgovara s mojim starcima. Mi smo neka vrst crnih ovaca klana. Moj im je stari mogao graditi jahte, naravno, ali nam nikada nisu dopustili jedriti na njima."

"Crna ovca", promrmljao je Kinsman. Dobrodoao u klub, kompa. Pokuaj zamisliti kolika bi crna ovca postao kad bi napustio Kvekersku obitelj, i stupio u Zrakoplovstvo. Pokuaj zamisliti.

"Jesi li stvarno izabrao Colta za partnera?" "Da", rekao je Kinsman oprezno. "ujem da je problematian." "On je vraki dobar ovjek." "Moda. ujem da si ti takoer dobar pilot. Colt ima reputaciju, pa..." Kinsman je osjetio gr u leima. "Gospodine", rekao je, "da sam u

opasnosti nema nikoga koga bih vie elio uz sebe od Franka Colta. Ukljuujui i sadanje drutvo."

Jakes mu se nacerio. "Pomalo si drzak, ha? Ha, tako sam i uo. Pa, ti i Colt ste poseban soj, definitivno. Puni ste otrova i bijesa. Pretpostavljam da je to na neki nain dobro. Ovo nije igra za bombone."

Brzo su zavrili s veerom i ostavili posluavnike u ureaju za ienje koji je, Kinsman je znao iz svoje jutronje inspekcije, savreno funkcionirao - nakon to je stegnuo jednu cijev koja je proputala vodu. Jakes je odlebdio u kokpit, "zemlju asnika", a Kinsman se namjeravao pridruiti Jill i Artu Douglasu u raspravi o zdravstvenoj zatiti astronauta u Zrakoplovstvu.

Ali bojnik Pierce i natporunik Howard sili su niz ljestve i na sredinjoj je palubi opet nastala napetost.

"Kontrola nam je upravo poslala promjenu rasporeda", rekao je Pierce. "Meyers i Smith, imate petnaest minuta za provjeru Tovara broj 2 prije lansiranja. Rijeite se posluavnika i odjenite odijela. Natporunik Howard e vas izvijestiti, sada."

Howard je bio mrk, mali ovjeuljak. Kinsman nije znao da kratka kosa moe biti neuredna, ali Howardova je bila. Bio je sijed, star za potporunika. Kvragu, star je i za bojnika ili generala, pomislio je Kinsman. Ali on je sigurno strunjak.

Pod Howardovim budnim okom O'Hara-Douglas ekipa upravljala je rukom manipulatora koja je bacila prvi tovar - mali, laserskom refleksijom upravljani satelit - iz tovarnog prostora u orbitu. A natporunik Howard dva je puta iao van u dva dana leta, jednom kako bi provjerio neispravni nadzorni satelit koji je postavljen godinama ranije, i jednom da bi provjerio novi ruski satelit.

Sada e Stanlio i Olio opet ii van dok Frank i ja sjedimo i vrtimo paleve, progunao je Kinsman sam sebi. Ve su jednom bili vani!

Howard ih je odveo u kokpit kako bi ih upoznao s misijom, da bi odjenuli svemirska odijela i sve ostalo. Pierce je iao odmah iza njih. Odjednom sredinja se paluba ispraznila, nije bilo nikoga osim Douglasa i Kinsmana.

"Gdje su do vraga Colt i Mary?" pitao je Art. Kinsman je zavirio kroz debelo staklo zrane komore, ali nisu bili unutra.

"Moda su otili van u etnju", rekao je. Douglas je izgledao bijesno. "Kladim se kako je taj kurvin sin s njom u

tovarnom prostoru." "Ako je tako, jedina stvar koju tamo mogu initi jest drati se za ruke, i

kad smo ve kod toga, u rukavicama." "Aha? A to e se dogoditi kad Pierce ili Howard pogledaju van i vide ih

tamo? Neodobrena izvanbrodska aktivnost? Izbacit e ih, a i nas takoer!" Kinsman je pogledao odijela. Nedostajala su dva, tono. Odgurnuo se

do ulaza u zranu komoru. "to radi?" zahtijevao je Douglas. "Moda su samo pred komorom, nie niz trup gdje ih ne mogu vidjeti

kroz prozore kokpita." Douglasovo okruglo lice bilo je izoblieno od brige kad je Kinsman

kliznuo u hladnu metalnu kukuljicu zrane komore. Iznad ogromnih vrata koja su se otvarala prema svemiru nalazio se prozor.

Kinsman je pokucao na metalni zid komore svojim prstenom Akademije. Tri brza udarca, tri sporija, a onda opet tri brza. SOS. Ponovio ga je. Bez odgovora. Osjeajui se pomalo zabrinuto otiao je na drugu stranu i opet pokuao.

Udarac. Poput ruke u rukavici koja udara po vanjskom dijelu trupa. Kinsman se vratio u sredinji dio i zatvorio unutarnja vrata komore.

Douglas je kliznuo i provirio kroz prozor. Pumpa je zaitala. "Isuse", pr