Mofrologija Za Studente Predavanja

7/21/2019 Mofrologija Za Studente Predavanja

1/31

Institut za strane jezike PodgoricaPredavanje morfologijaDoc. dr Miodarka Tepavevi

MO!O"O#I$% I T&O'% I$()I

Morfologija(gr. morphe oblik i logos rije) sa tvorbom rijei bavi se prouavanjem rijei,

njihovim vrstama, oblicima i graenjem (tvorbom). U prouavanju rijei i njihovog glasovnog sklopa

ona polazi i od funkcije i znaenja prouavajui ih u jedinstvu.

!ije je glasovni skup ili samo jedan glas, koji ima znaenje i sintaksiku funkciju. !ije, dakle

mo"e imati pojedinano znaenje (kua, #kola, $van, sunce), kao i vi#e znaenja (kosa, grad, luka).

!ijei se obja#njavaju u leksikonima, pa se nazivaju leksemama. %eksikografija je oblast nauke o jeziku

koja opisuje znaenja rijei i stvara renike.

&orfologija se mo"e podijeliti na flektivnu morfologijuvezanu za oblike promjene u okviru

pojedinih vrsta rijei kao izraz gramatikih kategorija i tvor*enu odnosno leksiku (derivacionu)

morfologiju koja prouava procese graenja leksikih jedinica.'. sunce sunani

. sunca flektivnamorfologija suna#ce tvor*enamor

. suncu

*snovna jedinica na morfolo#kom nivou je morfema, najmanja jezika jedinica koja je nosilac

znaenja ili gramatike slu"be u reenici. +edna rije mo"e da sadr"i jednu morfemu (o, na, ve), ili vi#e

(jelena, knjigu dvije- nositi, kupiti, kuni tri- podvezivati, propisivati etiri).

+orijenili korjenska morfemaje najmanja jezika jedinica koja je nosilac leksikog znaenja i

nedjeljiva je na manje znaenjske djelove (grada u svim oblicima deklinacije, kua,gradski, kuica).

%fiks ili afiksalna morfemaje najmanja nesamostalna (vezana) jezika jedinica sa zasebnim

znaenjem i funkcijom. fiksi se dijele na/ prefikse, sufikse, infikse i nastavke za oblik.

Prefiksi (prefiksalne morfeme) su nesamostalne morfeme koje dolaze ispred korjena ili drugih

prefiksa unosei novo znaenje u rijei (proitati,zaroniti,podvui).

,ufiksi(sufiksalne morfeme) su nesamostalne morfeme koje dolaze iza korjena ili iza drugih

morfema, obilje"avajui novo znaenje one rijei na iji se osnovni dio dodaju (itanje, pisar, listi).

Infiksi(infiksalne morfeme) su nesamostalne morfeme koji dolaze iza korijena a ispred nastavka

za oblik ili drugih morfema (gradovi, pu"evi, kraljevi, plamena).

-astavci za o*liksu nesamostalne morfeme koje se nalaze iza korijena rijei, iza sufiksa i iza

osnove i oznaavaju razne gramatike odnose u koje stupaju rijei u reenici, tj. obilje"avaju razna

gramatika znaenja (grad, grada, gradu- "ena, "ene, "eni).

0


2/31

fiksalne morfeme (prefiksi, sufiksi, infiksi, nastavci za oblik) nazivaju se vezanim

(nesamostalnim) morfemama, zato #to samo sa svojim tvorbenim i gramatikim osnovama imaju

znaenje.

#%M%TI)+( I T&O'(-( MO!(M(

. #ramatike morfeme

U morfologiji utvruju se gramatike osnove i gramatike morfeme (nastavci za o*lik/.

#ramatikeosnovesu rijei koje uvaju vezu sa leksikim znaenjem rijei, tj. sa znaenjem njenog

korjena. (npr. ku, u svim oblicima promjene- gramatika osnova mo"e se podudarati sa korjenom ali

ne mora. 'pr. osnova imenice kua ku ne mo"e se razlagati na manje djelove koji bi imali isto

znaenje. &orfema ku ini gramatiku osnovu u promjeni oblika i tvorbenu osnovu mnogih rijei

dobijenih od iste imenice kuica, okuiti, kuni. 1o znai da se korjen i gramatika osnova

poklapaju. &eutim, kod imenice pleme gramatika osnova je plemen 2plemena, plemenu, plemen

om2, dok korjen ima oblik plem. 'aime, gramatika osnova plemen mo"e se razlo"iti na korjensku

morfemu plem i na dio sa pro#irenjem n, tj. en).#ramatike morfeme(nastavci za oblik) jesu zavisne morfeme koje oznaavaju odnos meu

rijeima u reenici (kua, kue, kui; uim, ui).

3. Tvor*ene morfeme

U tvorbi rijei razlikujemo tvor*ene osnove i tvor*ene afikse. 1vorbene osnove mogu biti

korjenske morfeme i gramatike osnove rijei.

fiksi su vezane morfeme i mogu biti prefiksi, sufiksi, infiksi.

&,T( I$()I

'a# jezik pripada fleksivnim jezicima (promjenljivim), pa rijei mogu biti promjenljive i

nepromjenljive. 4olazei od fonetskog oblika rijei, od njihovih gramatikih oblika, funkcija i znaenja

u reenici i u jeziku, gramatiari dijele rijei na deset vrsta/ imenice, zamjenice, pridjeve, brojeve,

glagole, priloge, predloge, veznike, rece i uzvike. 4romjenljive rijei su/ imenice, zamjenice, pridjevi,

brojevi 0, 3, 5, 6. 1o su rijei sa deklinacijom, mijenjaju se po pade"ima i oblike osobine su im vezane

za rod (mu#ki, "enski, srednji), broj (jednina i mno"ina) i pade". 1o su imenske rijei.

lagoli su grupa promjenljivih rijei, ije su oblike osobine vezane za gramatike kategorije

lica (govornika, sagovornika i neprisutnog lica), vremena (prema vremenu govorenja), naina (prema

linom stavu govornog lica), glagolskog vida (prema trajanju radnje), glagolskog roda (odnos subjekta,

objekta i radnje) i broja (jednina i mno"ina). 4romjena glagola po licima, vremenima i nainima naziva

se konjugacija.

4rilozi (osim u elementu poreenja), brojevi od 7 nadalje (osim kad nisu imenice stotina, hiljada,

milion), predlozi, veznici, rece i uzvici ine nepromjenljive rijei.

3


3/31

&ijenjanje oblika jedne rijei naziva se promjenljivost rijei ili fleksija. 4ostoje tri vrste

promjene rijei/ deklinacija (skup oblika koji iskazuje razliite odnose u koje ulaze imenske rijei/

imenice, zamjenice, pridjevi i promjenljivi brojevi)- konjugacija (skup oblika kojima se iskazuje

vremenski tok u odnosu na trenutak govorenja govornog lica ili u odnosu na njegov stav prema

iskazanoj radnji. 1o je promjena oblika glagola)- komparacija (skup osobina koji iskazuju razliite

stepene osobine koju iskazuje pridjev).

!ijei se prema sintaksikoj funkciji dijele na/ predmetne(imenice i imenike zamjenice i one

su samostalne)- odred*ene (pridjevi, pridjevske zamjenice, brojevi, glagoli i prilozi i sve su

nesamostalne) i odno0ajne1 relacione(predlozi, veznici, rjece i uzvici, takoe nesamostalne).

IM(-,+( I$()I

#ramatika kategorija pade2apokazuje odnos imenikerijei prema svim drugim rijeima u

reenici. U na#em jeziku imamo nezavisne (upravne) 2nominativ i vokativ2 i zavisne pade"e (kose)

predstavljaju samostalnu rije upotrijebljenu u zavisnoj funkciji 2genitiv, dativ, akuzativ, instrumental i

lokativ2. 4ored sintaksikih funkcija, kao #to su subjekat i objekat, pade" je povezan i sa nizomznaenja koja se tiu osobina, koliine, pripadanja, mjesta, pravca, vremena, uzroka, cilja, porijekla.

8ami oblici nekad nijesu dovoljni da bi prepoznali pade", pa se moraju posmatrati u #iroj

konstrukciji 2oblik ljudima mo"e biti dativ, instrumental i lokativ2. 4ojava istih oblika u razliitim

pade"ima i drugim znaenjima naziva se sinkretizam. (U jednini su isti dativ i lokativ- a u mn.

2$2%). 4romjena imenikih oblika naziva se deklinacija.

$menske rijei u zavisnosti od roda i broja imaju pade"ne oblike za pade"e. U na#em jeziku

razlikujemo 9 pade"a (3 nezavisna nominativ i vokativ i 7 zavisnih genitiv, dativ, akuzativ,

instrumental i lokativ).

0. -ominativje oblik kojim se imenuje vr#ilac radnje ili nosilac stanja (Mojbratje na studijama).

3. #enitivje oblik imenske rijei u kome stoji ime pojma kome 2 emu ne#to pripada, koga 2 ega

se ne#to tie i od koga 2 ega ne#to potie (*no su stvari moga druga- 4opio je a#u vode- 'a#ao

sam svesku njenog brata).

5. Dativje oblik imenske rijei u kome stoji ime pojma kome 2 emu je ne#to namijenjeno ili

upravljeno (ao je bratuloptu. 4o#li suprijateljima).

6. %kuzativ je oblik imenske rijei u kome stoji ime pojma koji u cjelosti obuhvata glagolska

radnja 2pade" objekta2 (4roitao sampjesmu. :upio sam novine).

7. &okativje oblik imenske rijei koji slu"i za dozivanje, skretanje pa"nje (Drue, uzmi knjigu).

;. Instrumentalje oblik imenske rijei koji oznaava ime i s kim se vr#i glagolska radnja. 1o je

pade" zajednice. (Maramicomobrisa elo. :osi kosom.


4/31

9. "okativje oblik imenske rijei koji oznaava mjesto vr#enja glagolske radnje, ili o kome i emu

se govori (


5/31

b) imena "ivotinja/#ablan, $arac, %obi, &ivko-

v) imena zemalja, gradova, rijeka, planina i uop#te geografska imena/ talija, !iki, 'ara,

Durmitor-

g) imena nebeskih tijela/(emlja, #upiter, &unce.

U izuzetnim sluajevima mogu imati mno"inu. ko se nau dva ili vi#e pojmova s istim

imenom, mno"inski oblici bie sasvim normalni ("merikesu vezane 4anamskim kanalom), ili ako se

lino ime upotrebi sa prenesenim znaenjem (*va istorija je dala dosta Miloa).

5ajednike(op#te) imenice su op#ti nazivi za "iva bia i predmete sa zajednikim osobinama

(student, brat, majka, otac, tele, knjiga, avion, more, planina, oluja). $maju oba gramatika broja

jedninu i mno"inu i njihovi su oblici sistemski 2pravilni2 (drug ) drugovi) i supletivni (ovjek ) ljudi,

brat ) braa).

5*irne (kolektivne) imenice oznaavaju vi#e predmeta ili bia uzetih skupa u neodreenom

zbiru, kolektivu koji se uzima kao jedna cjelina. *ne oblikom jednine oznaavaju mno"inu, pa zato po

pravilu nemaju mno"inu (prue, trnje, granje, lie, cvijee, pilad, jagnjad, unuad, braa, djeca).#radivne imenice istim oblikom, tj. oblikom jednine oznaavaju najveu kao i najmanju

koliinu materije ma u koliko se djelova i estica ona pojavila. *ne se ne upotrebljavaju u mno"ini

(voda, kamen, zlato, vino, snijeg). U oblicima mno"ine bie upotrebljene onda kada oznaavaju razliite

vrste iste materije (*ode su nadole+ *ina su dobra).

'eke imenice se upotrebljavaju samo u obliku mno"ine i zovu se pluralija tantum (pluralia

tantum). 'jima se imenuju predmeti sastavljeni najmanje od dva dijela ( nogari, lea, prsa, vrata, jasle,

gusle, -arlovci).

%pstraktne (mislene) imenice oznaavaju ne#to neopipljivo i nekonkretno, osjeanje,

raspolo"enje (tuga, radost, enja, bol, strah, briga, nada)- osobinu (mladost, ljepota, snaga, sloboda,

starost, daljina).

#lagolske imenice oznaavaju radnje, stanja i zbivanja (pisanje, itanje, spavanje, svitanje,

borba).

'i apstaktne ni glagolske imenice u ovom znaenjeu nemaju mno"inu, ali ako se konkretno ve"u

za predmete onda mogu imati mno"inu (.ivali su u ljepotama Durmitora+ /oeli su pregovori o miru).

POM$(-% IM(-I3%4!*&+?' $&?'$@ $ A!81?

4o prvoj promjeni mijenjaju se imenice mu#kog roda iji se osnovni oblik nom. jed. zavr#ava na

, 0o, 0e, i imenice srednjeg roda sa zavr#etkom o, 0e, s neizmijenjenom osnovom u svim pade"ima.

7


6/31

Imenice mu0kog roda

jednina mno"ina

0. jelen prozor 0. jeleni prozori

3. jelena prozora 3. jelena prozora

5. jelenu prozoru 5. jelenima prozorima

6. jelena prozor 6. jelene prozore

7. jelene prozore 7. jeleni prozori

;. jelenom prozorom ;. jelenima prozorima

9. jelenu prozoru 9. jelenima prozorima

Imenice srednjeg roda

jednina mno"ina

0. selo polje 0. sela polja

3. sela polja 3. sela polja

5. selu polju 5. selima poljima6. selo polje 6. sela polja

7. selo polje 7. sela polja

;. selom poljem ;. selima poljima

9. selu polju 9. selima poljima

0. a) $menice srednjeg roda, za razliku od imenica mu#kog roda, imaju jednake oblike nominativa,

akuzativa i vokativa u oba broja.

b) $menice mu#kog roda sa zavr#etkom na o, 0eimaju jednak nominativ i vokativ (/avle, &lavko, striko,

medo). *ve imenice ak i kada su zajednike nemaju oblik mno"ine.

v) voslo"ne imenice mu#kog roda na os dugouzlaznim akcentom mogu se osim po prvoj mijenjati i

po treoj vrsti ($ vo, va, vu- $$$ vo, ve, vi).

3. "kuzativ jednine $menice koje oznaavaju bia imaju izjednaen oblik genitiva i akuzativa, a

imenice koje oznaavaju predmet nominativ s akuzativom (Aidimzid. Aidim uenika).

Izuzeci/ a) $menice koje oznaavaju kolektiv bia (zbirne imenice) imaju akuzativ jednak nominativu

(Aoli svoj narod. Aidjeli smo opor).

b) :od imenica koje oznaavaju predmete, a nose imena "ivih bia, akuzativ je jednak

nominativu (=ita#e. novine 4okrenuli su 1rao).

v) :od naziva djela koja imaju imena "ivih bia akuzativ je jednak genitivu (=itao sam $epana

Malog. =itao sam-anjoa Macedonovia).

;


7/31

5. *okativ jednine *vaj pade" ima nastavak eili uili je izjednaen sa nominativom. $menice koje se

zavr#avaju na nenepani suglasnik imaju nastavak e (jelene, grade, Milane), a imenice koje se

zavr#avaju na mek (palatalan) suglasnik imaju nastavak u(mladiu, prijatelju, zmaju).

'eke imenice sa zavr#etkom na rimaju alternativno oba nastavka (pisar 0e20u, gospodar 0e20u, ribar

0e20u, potar 0e20u). $ma i drugih kriterijuma, tako na primjer, neke imenice na rimaju samo e(care,

3azare), dok e neke na c i zimati samo u (konjicu, 4rancuzu), dok je u nekim sluajevima vokativ

jednak nominativu ili ima u(maak, patak, petak 2 maku, patku, petku).

6.nstrumental jednine *vaj pade" ima nastavke omili em.

a) :od imenica srednjeg roda sa zavr#etkom na onastavak je om, a kod imenica na enastavak je em.

b) :od imenica mu#kog roda raspodjela je ne#to drugaija. 4o pravilu kod imenica na nenepani

suglasnik nastavak je om (drugom, jelenom, gradom, topom, zubom), dok je kod imenica na mek

(palatalan, prednjonepani) suglasnik nastavak em(krajem, mladiem).

&eutim, djelovanjem zakona disimilacije (razjednaavanja) ukoliko se kod imenica u krajnjem

osnovinskom slogu javlja vokal e, onda je nastavak om (jeom, keljom, kejom, padeom, kreom), aukoliko je vokal o, onda je nastavak em(noem, 5oem, !jegoem).

$menice sa zavr#etkom na tvrde suglasnike , , , na grupet, d, na sonant r, kao i osnove sa vi#e od tri

sloga, mogu imati nastavke om i em. (vozaem2vozaom, biem2biom, puem2puom,

koarkaem2koarkaom, pritem2pritom, vodem2vodom, sekretarem2sekretarom, pastirem2pastirom,

uiteljem2uiteljom, neprijateljem2neprijateljom). 1akve dublete imaju i imenice na c i z

(stricem2stricom, mrazem2mrazom), ukoliko zakon disimilacije ne nametne samo jedan nastavak (ocem,

zecom).

7.!ominativ mnoine *vaj pade" ima nastavak i, s tim #to kod nekih imenica dodaje se umetak ov

(iza nenepanih suglasnika) ili ev (iza prednjonepanih) 2grad)gradovi, cvijet ) cvjetovi; panj )

panjevi, mu ) muevi, klju ) kljuevi). ruge se javljaju bez pro#irenja (mravi, prsti, lovci, uitelji,

uenici, vojnici, prozori).

&noge imenice imaju dubletne oblike (vuci2vukovi, znaci2znakovi, mii2mievi, pauci2paukovi,

liaji2liajevi).

:od imenica sa zavr#etkom na in (&rbin, %ugarin, %eograanin, obanin) nastavak ise dodaje na

okrnjenu osnovu bez zavr#etka in(&rbi, %ugari, %eograani, obani).

;. 5enitiv mnoine $menice mu#kog i srednjeg roda imaju nastacak as prethodnim dugim vokalom

(prijatelja, sela, polja).

:od imenica sa nepostojanim au osnovi, vokal a se pojavljuje i u genitivu mno"ine (boraca, kobaca,

molioca). Ukoliko se osnova pro#iruje sa ov20ev, vokal ase ne javlja (vjetrova, snova).

+edan broj imenica mu#kog roda ima drugaije oblike genitiva.

9


8/31

a) imenica ljudi, koja je dopunski oblik mno"ine za imenicu ovjek, ima oblik ljudi-

b) imeniceprst, nokat, gostimaju oblike/prstiju2prsta2prsti, noktiju2nokata2nokti,gostiju2gosti-

v) imenice minut, mjesec, sat, sekundimaju oblike na i(minuti, mjeseci, sati, sekundi), pored rijetkih

oblika na a.

$menice srednjeg roda sa suglasnikom grupom na kraju (rebro, sedlo, jutro) javljaju se sa nepostojanim

au genitivu mn. (rebara, sedala, jutara), ali ako tu grupu ne ini strujni suglasnik na prvom a praskavi

na drugom mjestu ne razdvajaju se (mjesta, gnijezda, ua, poprita, gvoa).

+edan broj imenica srednjeg roda ima drugaije nastavke/

a) imenice okoi uhoimaju oblike oiju2oi i uiju2ui-

b) imenicapleeima oblikepleiju2plei2plea-

v) imenicaprsaoblikprsiju2prsa-

g) imenica ustaoblik ustiju2usta.

4!*&+?' $&?'$@ $$ A!81?

4o drugoj vrsti mijenjaju se imenice srednjeg roda sa zavr#etkom na eu nominativu jednine ipro#irenjem suglasnicima ni tu polo"aju izmeu osnove i nastavka u zavisnim pade"ima.

jednina mno"ina

0. pleme kube 0. plemena kubeta

3. plemena kubeta 3. plemena kubeta

5. plemenu kubetu 5. plemenima kubetima



;. plemenom kubetom ;. plemenima kubetima

9. plemenu kubetu 9. plemenima kubetima

4o ovoj promjeni mijenjaju se imenice vrijeme, tjeme, dugme, rame. &eutim, kod imenica ija

se osnova pro#iruje suglasnikom tpade"i mno"ine javljaju se sa dvije promjene. $menice sa znaenjem

stvari uz datu promjenu imaju i promjenu po $A promjeni (burad2buradi2buradi2burad2 2 buradi2buradi).

$menica dijeteima supletivnu mno"inu po jednini $$$ vrste (djeca2djece2djeci), a imenicedrebe,

tele, jagnje, pile imaju supletivne oblike i po $A i mno"inu po $ vrsti (pilad2piladi2piladi-

pilii2pilia2piliima).

4!*&+?' $&?'$@ $$$ A!81?

4o ovoj vrsti se mijenjaju sve imenice koje se u nominativu jednine zavr#avaju na a (ena,

Marija, !ikola, sluga). 1o su imenice mu#kog i "enskog roda, koje bez obzira na razliku u (prirodnom)

rodu, imaju isti obrazac promjene.

B


9/31

". r. jednina m.r. mno"ina

0. kua 0. sudija 0. kue 0. sudije

3. kue 3. sudije 3. kua 3. sudija

5. kui 5. sudiji 5. kuama 5. sudijama

6. kuu 6. sudiju 6. kue 6. sudije

7. kuo 7. sudijo 2 sudija 7. kue 7. sudije

;. kuom ;. sudijom ;. kuama ;. sudijama

9. kui 9. sudiji 9. kuama 9. sudijama

8ve imenice $$$ vrste imaju ovakve nastavke u svim pade"ima oba broja osim vokativa jednine i genitiva

mno"ine, koji mogu imati i drugaije nastavke.

Aokativ jednine

0. U vokativu jednine najvei broj imenica ima nastavak o, ali neke mogu imati i drugaije nastavke.

Ai#eslo"na lina imena, pa i mnoga dvoslo"na, naje#e imaju nastavak a/ (nominativ u slu"bi

vokativa) Marija, #ovanka, Marta, Mirjana, &tojanka, %ranka, !ikola, 3uka, 'adija i sl. 'aravno,imamo i dvoslo"na lina imena sa zavr#etkom o/(oro, &tano, #elo, %oo, 3jubo, %rano, #ovoi sl.

3. $menice na ica "enskog roda imaju nastavak e/ Milice, (orice, Danice, "nkice, a mu#kog roda

nastavak a/ Milojica, 6adojica, *ukojica, /erica, #ovica. $meniceDobrica, #okica, Mikicau vokativu

imaju nastavak aili e, prema tome da li oznaavaju mu#ka ili "enska lica.

$ sve druge vi#eslo"ne imenice ". roda koje se grade nastavkom ica imaju u vokativu nastavk e/

uiteljice, nastavnice, drugarice, sestrice, ljepotice, starice i sl. voslo"ne imenice na ica imaju

zavr#etak o/ ptico, zlico.

5. eografska imena na ka, koja su postala od pridjeva, imaju u vokativu zavr#etak a/ 4rancuska,

6aka, 7rvatska, 8ngleska.

6. $menice prirodnog mu#kog roda na a koje oznaavaju imaoca zanimanja upotrebljavaju se u vokativu

i sa zavr#etkom a i sa zavr#etkom o/ sudija 2 sudijo, vojvoda 2 vojvodo, aga 2 ago, delija 2 delijo,

mehandija 2 mehandijoi sl.

7. $menice koje oznaavaju srodnika, bilo mu#kog ili "enskog, imaju dubletne oblike i sa a i sa o/

mama2mamo, strina2strino, baba2babo, tata2tato, ujna2ujno, mada je prete"nija upotreba prvog oblika.

(nastavak oupotrebljava se u izuzetnim sluajevima, djeca je koriste u ma"enju mamo, tato, dedo,

pogrdno babo jedna, strino jedna).

enitiv mno"ine

0. $ma nastavak akoji se dodaje na osnovu koja se zavr#ava jednim suglasnikom/ ena, kua, sudija,

sluga, ptica, uiteljica.

C


10/31

3. +avlja se sa nastavkom a koji se dodaje na osnovu koja se zavr#ava grupom suglasnika i

nepostojanim akoje razdvaja tu suglasniku grupu/ djevojaka, zemalja, ovaca, bitaka, pripovijedaka,

pjesama, usana, kruaka, vianja, treanja, dasaka...

5. 'astavak ase dodaje na osnovu koja se zavr#ava grupom suglasnikast, zd, t, , , , d, a koje

se ne razdvajaju nepostojanim a/ lasta, zvijezda, bata, goa, krasta.

6. 'astavak idodaje se na osnovu koja se zavr#ava grupom suglasnika/ radnji, lopti, molbi, olovki,

nepravdi, radnji, slutnji, borbi, smetnji, vojski,

mada se mnoge od njih javljaju i sa nastavkom a/ olovaka2olovki, smetnja2smetnji, prietnja2prijetnji,

molba2molbi, kretnja2kretnji.

7. 'astavak udodaje se na osnovu imenica/ ruku, nogu, slugu.

4!*&+?' $&?'$@ $A A!81?4o etvrtoj vrsti mijenjaju se imenice "enskog roda koje se u nominativu jednine zavr#avaju na

suglasnik, odnosno D. 'jihova promjena je/

jednina mno"ina

0. stvar 0. stvari

3. stvari 3. stvari

5. stvari 5. stvarima

6. stvar 6. stvari

7. stvari 7. stvari

;. stvarju 2 stvari ;. stvarima

9. stvari 9. stvarima

0. $nstrumental jednine ima dvojak oblik sa nastavkom jui sa nastavkom i. 'astavak juije j jotuje

nenepane suglasnike osnove, odnosno gubi se ako imamo meki prednjonepani suglasnik na kraju

osnove imamo u primjerima tipa/stvarju, rijeju, pameu, mladou, ljubavlju, nenou, svjetlou,

boleu, ali i

nastavak i/stvari, rijei, pameti, ljubavi, svjetlosti, bolestii sl.

Ukoliko se imenica upotrebljava bez atributa obino se koristi nastavak ju/ 8 ljubavlju obavlja posao.

ko upotrebljavamo atribut uz imenicu mogua su oba nastavka/ 8 velikom ljubavlju 2 ljubavi obavlja

posao.3. 'ekoliko imenica ima drugaiju promjenu. 1ako imenice koko, kost i vaimaju u genitivu mno"ine

oblike stare dvojine (izgubila se u na#em jeziku)/ kokoiju2kokoi, kostiju2kosti, vaiju2vai.

$menica kise nominativom jednine ne uklapa u ove imenice, dok ostali pade"i sla"u se sa imenicama

$A vrste/ 0. ki, 3. keri, 5. keri, 6. ker, 7. keri, ;. kerju2keri, 9. keri- 0. keri, 3. keri, 5. kerima,

6. keri, 7. keri, ;. kerima, 9. kerima.

0E


11/31

$menica matiobino se mijenja po treoj vrsti izuzev nominativa i akuzativa jednine (0. mati, 3. matere,

5. materi, 6. mater, 7. mati, ;. materom, 9. materi- mn. 0. matere, 3. matera, 5. materama, 6. matere, 7.

matere, ;. materama, 9. materama).

5amjenice

Famjenice su rijei koje upuuju na neki predmet, bie ili pojavu, ili na neku njihovu

osobinu. 4rema tome da li vr#e slu"bu imenica ili pridjeva, dijele se na imenike i pridjevske.

Imenike zamjenice

*ve zamjenice se u reenici pona#aju kao imenice, imaju naje#e funkciju subjekta i

objekta. :ao i imenice, imenike zamjenice su samostalne rijei, ne zavise od drugih rijei u

reenici. 1o su/ line zamjenice ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona, lina zamjenica svakog

lica sebe 2 se, upitna zamjenica za lica i stvari ko, #to (#ta), neodreene neko, ne#ta, odrine

niko, ni#ta, op#te svako, ma ko, bilo ko.

Promjena imeniki4 zamjenica

%ine zamjenice se mijenjaju po posebnoj promjeni i po tome se razlikuju od svih zamjenica.jednina mno2ina

0. lice 3. lice 0. lice 3. lice

0. ja ti mi vi

3. mene, me tebe, te nas, nas vas, vas

5. meni, mi tebi, ti nama, nam vama, vam

6. mene, me tebe, te nas, nas vas, vas

7. G G G

;. mnom (e) tobom nama vama

9. meni tebi nama vama

5. lice 5. lice

0. on, ono ona oni ona one

3. njega, ga nje, je njih, ih

5. njemu, mu njoj, joj njima, im

6. njega, ga nju, ju, je njih, ih

7. G G G

;. njim njom njima

9. njemu njoj njima

%ina zamjenica svakog lica

0. G

3. sebe, se

00


12/31

5. sebi, si

6. sebe, se

7. G

;. sobom

9. sebi

Famjenice 0. i 3. lica imaju jednu osnovu u nominativu, a drugu u zavisnim pade"ima.

Famjenica 5. lica ima oblike za sva tri roda i ima oblike veine pridjevskih zamjenica. %ine

zamjenice u genitivu, dativu i akuzativu jednine i mno"ine imaju du"e (akcenatske) i krae

(enklitike) oblike.

Famjenica za svako lice nema nominativa, niti razlikuje rodove.

Upitne imenike zamjenice, imenike neodreene i odrine zamjenice mijenjaju se kao

pridjevske zamjenice.

0. ko #to

3. koga, kog ega, #ta5. kome, komu emu

6. koga, kog #to, #ta

7. G

;. kime, kim ime, im

9. kome, kom emu, em

Pridjevske zamjenice

4ridjevske zamjenice se u reenici pona#aju kao pridjevi, upotrebljavaju se uz samostalne

rijei, uglavnom uz imenice, koje odreuju. 4rema tome po emu odreuju imena uz koja stoje

razlikujemo/

0. Prisvojne (posesivne) zamjenice oznaavaju pripadanje/ moj,moja, moje- tvoj, tvoja,

tvoje- njegov, njegova, njegovo- njen, njena, njeno- na#, na#a, na#e- va#, va#a, va#e- njihov, njihova,

njihovo- svoj, svoja, svoje.

3. Pokazne (demonstrativne) zamjenice upuuju na lica i predmete, odnosno na njihova

svojstva/ ovaj, ova, ovo- onaj, ona, ono- taj, ta, to- ovakav, ovakva, ovakvo- ovoliki, ovolika,

ovoliko- toliki, tolika, toliko.

5. Odnosno7upitneupotrebljavaju se u upitnim, odnosnim i dr. znaenjima/ koji, iji, kakav,

kolik (U upitnim reenicama/ =ija je to knjigaH U zavisnim reenicama u funkciji veznika 1u se

nalazi knjiga koju sam ja kupio)

6. -eodre8enezamjenice upuuju na neodreena lica i predmete/ neki, nekakav, neiji,

nekolik ('eki ovjek je do#ao. 'eiji kaput visi u ormaru.)

03


13/31

7. Odrinezamjenice oznaavaju odricanje/ nikoji, nikakav, niiji ('emamo nikakve vijesti.

'iija knjiga nije pocijepana.)

;. Op0teili odreene upuuju na op#te ili odreene pojmove, na vi#e takvih pojmova ili na

jedan od njih/ svaki, koji god, ma koji, svakakav, svakakva, svakakvo, kakav god (8vaki rad je

dobar. &a koji kola da da# dobar je).

Promjena pridjevski4 zamjenica

4ridjevske zamjenice mijenjaju se po dvojakoj promjeni pridjevskoj i zamjenikoj.

4ridjevska promjena

jednina mno"ina

mu#ki rod srednji rod "enski r. mu#ki srednji "enski

0. svaki svako svaka svaki svaka svake

3. svakog(a) svake svakih

5. svakom(e) svakoj svakim(a)

6. svaki 2 svakog(a) svako svaku svake svaka svake7. G G G G G G

;. svakim svakom svakim(a)

9. svakom(e) svakoj svakim(a)

4o pridjevskoj promjeni mijenjaju se/ svaki, neki, takvi, onakvi, ovoliki i sl. zamjenice.

Famjenika promjena

jednina mno"ina

mu#ki rod srednji rod "enski r. mu#ki srednji "enski

0. ovaj ovo ova ovi ova ove

3. ovoga ove ovih

5. ovom(e) ovoj ovim(a)

6. ovoga2ovaj ovo ovu ove ova ove

7. G G G G G G

;. ovim ovom ovima(a)

9. ovom(e) ovoj ovim(a)

4o zamjenikoj (pronominalnoj) promjeni mijenjaju se/ ovaj, taj, onaj, sav, sva, sve, kakav,

takav, ovakav, onakav, nekakav, #to, #ta i sl.

$ po pridjevskoj i po zamjenikoj promjeni mijenjaju se zamjenice/ moj, tvoj, na#, va#, koji,

iji, niiji, iiji, ikoji i sl.

Famjenice moj, tvoj, svoj, koji u zavisnim pade"ima imaju du"e i krae forme.

05


14/31

0. moj moj

3. mojeg(a) mog(a)

5. mojem(u) mom(e2u)

6. moj 2 mojega moj 2 mog(a)

7. G G

;. mojim mojim

9. mojem(u) mom(e2u)

*blici genitiva, dativa, lokativa u drugom liku promjene dobijeni su kao rezultat ispadanja j

izmeu o i e, kojem su slijedili asimilacija i sa"imanje vokala/

mojega Imoega I mooga I moga

od i *roj zamjenica

$menike i pridjevske zamjenice razlikuju se i po oblicima roda. %ine zamjenice 0. i 3. lica

imaju isti oblik za sva tri roda, a lina zamjenica treeg lica ima posebne oblike za svaki rod i u

jednini i u mno"ini. (*n pi#e. *na pi#e. *no pi#e. *ni pi#u. *ne pi#u.) %ina zamjenica svakog licaima jedan oblik za sva tri roda i oba broja. (+a sam to kupio za sebe. &i smo to kupili za sebe. *ni su

to kupili za sebe). *stale imenike zamjenice ne razlikuju rod niti imaju oblike mno"ine.

8ve pridjevske zamjenice pona#aju se kao pridjevi, pa prema tome imaju oblike za sva tri

roda i oba broja (moj drug, moja drugarica, moje odijelo- moji drugovi, moje drugarice, moja

odijela).

Pridjevi

4ridjevi su odredbene nesamostalne rijei koje stoje uz imenicu da po neemu odrede ono #to

ta imenica znai. 4ridjevi dakle, oznaavaju osobinu pojma oznaenog imenicom (lijep ovjek,

lijepa "ene, lijepo dijete- mlad ovjek, mlada "ena, dobro dijete).

Podjela pridjeva prema znaenju

4rema tome kakvu odliku onoga #to imenice znae, obja#njavaju pridjevi se dijele na/

0. opisne(kvalitativne) G pokazuju osobinu koja se sadr"i u pojmu samostalne rijei koju ti

pridjevi bli"e odreuju, odnosno kakvou/ bijele (ruke), ljut (mraz), blag (ovjek), dobar, hrabar,

ista, mlada, vrue, visok, rumena-

3. prisvojne (posesivne) koji oznaavaju kome ne#to pripada/ oev, &arkov, $vanov,

bratov, pjesnikov, #kolski, ovjeiji, djedina (kua), gradski (park)-

5. gradivni kazuju od ega je #to, od kakve je materije ne#to/ zlatan, zemljani, drveni,

laneni, stakleni, svileni, drvena (koliba), ko"ni (kai#), slameni (#e#ir), betonski, plastini-

06


15/31

6. pridjevi vremenskog odnosa pokazuju za koje je vrijeme ne#to vezano, tj. vrijeme na

koje se odnosi pojam oznaen imenicom uz koju pridjev stoji/ dnevni, godi#nji, jutarnji,

pro#logodi#nji, proljeni, jutarnja (ki#a), noa#nji-

7. pridjevi prostornog odnosa pokazuju za koje mjesto ili prostor je ne#to vezano- tj.

oznaavaju na koje se mjesto odnosi pojam oznaen imenicom/ gornji (sprat), lijevi, desni,

tamno#nji, unutra#nji, ovda#nji-

;. pridjevi namjene "itni (trg), zdravstvena (ustanova), stona (hrana).

od1 *roj i pade2 kod pridjeva

4ridjevi kao nesamostalne rijei dobijaju oznake roda, broja i pade"a od imenice uz koju

stoje. 1ako pridjev mo"e stajati u sledeim oblicima/

a) u mu0kom, 2enskom, srednjem rodu/ udoban (krevet), udobna (fotelja), udobno

(sjedi#te)-

b) ujedniniili mno2ini/ #arena (lopta), #arene (lopte)-

v) u jednom od sedam pade2a/ mudar (odgovor), mudrog (odgovora), mudrom (odgovoru)...4ridjevi su dakle, trorodne rijei sa dva broja i sedam pade"a. !od, broj i pade" u kojem stoji

pridjev zavisi od roda, broja i pade"a imenice. Fato se ka"e da se pridjev sla"e (kongruira) sa

imenicom u rodu, broju i pade"u. 1o slaganje je potrebno da bi bilo jasno kojem imenikom pojmu

pridjev pripisuje osobinu koju oznaava.

-eodre8eni i odre8eni pridjevski vid 9krai i du2i o*lici pridjeva/

4ridjevi razlikuju dva vida/ odreeni i neodreeni. 4ridjevi u kraem obliku zovu se pridjevi

neodreenog vida, a u du"em obliku odreenog vida. 4ridjevi neodreenog vida kazuju osobinu

dotad neodreenog pojma ili neodreenog lica o kome se govori. $maju krai oblik/ dubok, dobar,

udesan, siroma#an. *ni se zavr#avaju u mu#kom rodu na D, u "enskom rodu na a, u srednjem rodu

na o. *dreeni vid kazuje osobinu ve odreenog lica ili pojma. $ma du"i oblik/ duboki, dobri,

udesni, siroma#ni. *ni se zavr#avaju u mu#kom rodu na i (dugo), u "enskom na J, u srednjem na

o (dugo) (siroma#ni ovjek, siroma#na "ena, siroma#no dijete).

*blike neodreenog i odreenog vida imaju pravi opisni pridjevi. 8vi ostali pridjevi su ili

samo neodreenog ili odreenog vida.

Pore8enje pridjeva 9komparacija/1rea osobina pridjeva, i to samo opisnih, jeste komparacija. 'aime, mnogi pridjevi porede

se imaju komparaciju jer osobinu koju oznaavaju imeniki pojam mo"e imati jae ili slabije

izra"enu. 8istem poreenja sastoji se od/

a) pozitiva(osnovnog oblika) kojim se oznaava da imeniki pojam ima odreenu osobinu/

&arko je visok. *n je vrijedan.

07


16/31

b) komparativa (prvi stepen poreenja) kazuje osobinu u vi#em stupnju- odnosno

oznaava da jedan imeniki pojam ima jae izra"enu neku osobinu nego drugi imeniki pojam, koji

se s njim poredi/ &arko je vi#i od 4avla. na je vrednija od &aje.

v) superlativ (drugi stepen poreenja) oznaava osobinu u najvi#em stepenu, tj. jedan

imeniki pojam ima neku osobinu najvi#e izra"enu od svih imenikih pojmova sa kojima se poredi/

'ikola je najvredniji. *na je najvi#a u razredu.

:omparativ se gradi na sledee naine/ dodavanjem nastavaka 7iji1 7ji1 70i na osnovu

pridjeva.

a) 'astavkom jigrade komparativ veina jednoslo"nih i neki dvoslo"ni pridjevi, pri emu se

suglasnik iz osnove jotuje/ mlad mlai, jak jai, dug du"i, grub grublji, visok vi#i, strog

stro"i, sladak slai-

b) Aeina vi#eslo"nih i neki jednoslo"ni pridjevi grade komparativ nastavkom iji, a, e/

hrabriji, pametniji, zadovoljniji, zanimljiviji, noviji, slaniji, stariji-

v) 'astavkom 0igrade komparativ pridjevi lak, lijep i mek/ lak#i, ljep#i, mek#i.=etiri pridjeva imaju nepravilnu komparaciju/ do*ar *olji1 zao gori1 velik vei1 malen

manji.

8uperlativ se gradi dodavanjem prefiksa naj na oblike komparativa/ najhrabriji,

najpametniji, najnoviji, najljep#i, najbolji, najgori, najvei, najstariji, najkrai.

:omparaciju imaju samo opisni pridjevi. ko opisni pridjevi oznaavaju neku osobinu koja

se ne mo"e porediti, on nema komparaciju/ mrtav, "iv, go, bos i sl. &eutim, ako takav pridjev

promijeni znaenje, mo"e da je dobije/ 1o dijete je "ivlje od ostalih (pridjev "iv u tom sluaju znai

"ivahan).

&eutim, i neki drugi pridjevi upotrebljeni u znaenju opisnih pridjeva mogu imati stepene

poreenja (zlatan, drven, *na je najzlatnije dijete. 'ema u razredu "ivljeg djeteta od njega. rven

momak, boso dijete slabo obueno)

'eki pridjevi su nepromjenljivi/ teget (kaput), braon (cipele), be" (boja), mini (suknja),

portabl (ma#ina), super (film). *ni su porijeklom iz stranih jezika.

Promjena pridjeva

Aeina opisnih i gradivnih pridjeva ima dvojaku promjenu.

Mu0ki rod

O*lici neodre8enog vida O*lici odre8enog vida

jednina mno"ina jednina mno"ina

0. plav plavi plavi plavi

3. plava plavih plavog(a) plavih

0;


17/31

5. plavu plavima(a) plavom(e) plavim(a)

6. plav2plava plave plavi 2oga plave

7. plavi plavi plavi plavi

;. plavim plavima plavim plavim(a)

9. plavom plavima plavom(e) plavim(a)

,rednji rod


0. plavo plava plavo plava

3. plava plavih plavog(a) plavim

5. plavu plavim(a) plavom(e) plavim(a)



;. plavim plavim(a) plavim plavim(a)

9. plavu plavim(a) plavom(e) plavim(a):enski rod


0. plava plave plava plave

3. plave plavih plave plavih

5. plavoj plavim(a) plavoj plavim(a)

6. plavu plave plavu plave

7. plava plave plava plave

;. plavom plavim(a) plavom plavim(a)

9. plavoj plavim(a) plavoj plavim(a)

*blici neodreenog vida mijenjaju se u veini pade"a po imenikoj promjeni, a pridjevi

odreenog vida po zamjenikopridjevskoj deklinaciji. U atributskoj slu"bi upotrebljavaju se oblici

obje promjene, ali bez jasnog razlikovanja odreenog od neodreenog. Upotreba pridjevskih oblika

neodreenog vida danas je rea, i to ne samo u nominativu, ve i u zavisnim pade"ima. U nekim

slu"bama u reenici upotreba pridjeva neodreenog vida je jedino mogua, npr. u funkciji predikata

(*n je dobar djeak. *ni su pa"ljivi).

*snovni oblik (nominativ jednine) u obliku neodreenog i odreenog vida, uglavnom, imaju

opisni i gradivni pridjevi/ crn crni, mlad mladi, zlatan zlatni, drven drveni. *stali pridjevi

imaju ili samo oblike neodreenog vida prisvojni pridjevi na ov, ev, in/ bratov, mladiev, sestrin-

ili samo oblike odreenog vida prisvojni pridjevi na ski, ki, #ki, ni, ji/ #kolski, vojniki,

mona#ki, narodni, ovjeiji i pridjevi mjesnog i vremenskog odnosa/ donji, gornji, dana#nji, ljeto#nji.

09


18/31

'rojevi>rojevi su zavisne odredbene rijei koji oznaavaju koliko ima onoga #to znai rije uz koju

stoje ili u kome se redu to nalazi. >rojevi se dijele na osnovne, redne, zbirne.

Osnovni(glavni, kardinalni) brojevi oznaavaju koliko ima pojedinano uzetih "ivih bia ili

predmeta. (dva prijatelja, etiri stolice, petnaest uenica) >rojevi jedan i dva su promjenljivi, tri i

etiri djelimino promjenljivi, a ostali brojevi su nepromjenljivi. >rojevi stotina, hiljada, milion i

milijarda su brojevi samo po slu"bi, a po ostalim osobinama su imenice, pa se mijenjaju kao iimenice.

>rojjedanima oblike za za sva tri roda i mijenja se po zamjenikopridjevskoj promjeni.

mu#ki rod srednji rod "enski rod

0. jedan jedno jedna

3. jednog(a) jedne

5. jednom(e2u) jednoj

6. jedan2jednog(a) jedno jednu

7. G G G

;. jednim jednom

9. jednom jednoj

'ema oblika mno"ine, osim kada se upotrebljava uz imenice koje imaju mno"inu (jedne naoari,

jedna kola, jedna vrata).

>roj dvamijenja se po nekada#njoj promjeni dvojine i ima oblike jednake za mu#ki i srednji

rod.

mu#ki2srednji rod "enski rod

0. dva dvije

3. dvaju dviju

5. dvama dvijema

6. dva dvije

7. dva dvije

;. dvama dvijema

9. dvama dvijema4o istoj promjeni mijenjaju se oba, obje.

>rojevi trii etirimijenjaju se po promjeni nekada#nje dvojine.

0. tri

3. triju

5. trima

6. tri

0B


19/31

7. tri

;. trima

9. trima

*blici 2$ 2% broja etiri grade se dodavanjem nastavka ma na osnovu etir (etirma). U

savremenom jeziku brojevi 3, 5, 6 uglavnom se upotrebljavaju sa osnovnim oblikom za sve pade"e.

>rojevi se dekliniraju obino ako ispred broja ne stoji predlog (dvaju drugova, ao sam to dvjema

drugaricama), ali kad se ispred broja nalazi predlog obino se ne mijenjaju (oi u sa dva druga.

4ozajmio sam to od dvije drugarice).

5*irnibrojevi oznaavaju taan broj pojmova oznaenih imenicom sa znaenjem mladih

bia i bia razliitog roda (petero uenika, troje brae, dvoje teladi, troje jagnjadi). Fbirni brojevi

(dvoje, troje, etvero, petero... tridesetoro... devedeset devetero). 'ajmanji broj od kojeg se obrazuju

jeste dva, a najvei devedeset devet (brojevi koji se zavr#avaju brojem jedan nemaju prema sebi

zbirni broj, kao ni broj sto).

Fbirni brojevi rijetko se dekliniraju, naroito ako uz njih stoje predlozi. 'aje#i je oblikdativa, rei genitiva, a u ostalim pade"ima se skoro i ne upotrebljavaju.

jednina mno"ina

0. dvoje etvoro

3. dvoga 2 dvojega etvorga

5. dvoma 2 dvome 2 dvojemu etvorma 2 etvorome

6. dvoje etvoro

7. dvoje etvoro

;. dvoma etvorma

9. dvoma 2 dvome 2 dvojemu etvorma 2 etvorome

mno"ina

mu#ki srednji "enski

0. dvoji dvoja dvoje

3. dvojih

5. dvojim

6. dvoje dvoja dvoje

7. G G G

;. dvojim

9. dvojim

0C


20/31

ednibrojevi oznaavaju u kome se redu nalazi neko ili ne#to (prvi ovjek, peti prijatelj,

deseto pile, prvi razred, trea godina). 4ona#aju se kao pridjevi, sla"u se s imenicom u rodu, broju i

pade"u, i mijenjaju se kao pridjevi.

m. r. s. r. ". r.

0. prvi deveto deveta

3. prvoga devetoga devete ...

U jeziku se u slu"bi osnovnih brojeva od 3 do CC pri oznaavanju tanog broja mu#kih lica,

esto upotrebljavaju brojne imenice na ica/ dvojica, trojica, desetorica.

#lagoli

lagoli su nesamostalne odredbene rijei koje oznaavaju radnju (raditi, pisati), stanje

(bolovati, radovati se) ili zbivanje (grmjeti, smraiti se).

lagolski oblici mogu biti lini vremena/ prezent, perfekat, aorist, imperfekat,

pluskvamperfekat, futur $, futur $$ i naini/ imperativ i potencijal- i nelini/ glagolski prilog sada#nji,

glagolski prilog pro#li, trpni glagolski pridjev, radni glagolski pridjev i infinitiv.lagolski oblici dobijaju svoje znaenje u reenici gdje se ostvaruju u dvije grupe

gramatikih kategorija/

a) glagolskog vida (aspekta), glagolskog roda (dijateze), vremena i naina, potvrdnosti i

odrinosti-

b) lica, gramatikog broja i gramatikog roda.

4rva grupa gramatikih kategorija svojstvena je samo glagolima, dok drugi niz povezuje

glagole sa imenskim rijeima, jer i oni imaju oblike jednine i mno"ine, a neki njihovi oblici

(glagolski pridjevi) gramatike nastavke za oznaavanje mu#kog, "enskog i srednjeg roda.

#lagolski vid

lagolski vid odnosi se na trajanje radnje, stanja ili zbivanja. lagoli se dijele na nesvr#ene

(imperfektivne), svr#ene (perfektivne) i dvovidske.

0. lagoli nesvr0enog vidaoznaavaju radnju koja neogranieno traje/ itati, pisati, govoriti,

imati, hodati, kucati, poskakivati i sl. U ovoj grupi glagola razlikujemo dva vidska lika/ a) durativne

ili trajne koji znae krae ili du"e neprekidno vr#enje radnje ili stanja (#etati, jesti, piti, spavati) i b)

iterativne ili uestale koji znae vi#e puta ponavljanje radnje ili stanja, koji se vr#e neogranieno ali

sa prekidima (sjedati, javljati se, kuckati, pribojavati se).

3. lagoli svr0enog (perfektivnog) vida oznaavaju radnju ogranienu na jedan trenutak/

doi, dii, pasti, sjesti, popiti, potra"iti. 1aj svr#eni trenutak mo"e biti razliit, pa se oni dijele na

nekoliko vidskih likova/

3E


21/31

a) trenutno7svr0enioznaavaju radnju koja se izvr#i u jednom trenutku/ pasti, sjesti, doi,

dii, prii, skoiti-

b) poetno7svr0eni oznaavaju svr#eni poetak glagolske radnje, iza kojeg radnja mo"e

trajati neogranieno/ potra"iti, zapjevati, zaplakati, zalajati, progovoriti-

v) zavr0no7svr0eni oznaavaju svr#etak radnje, prije kojeg je radnja mogla trajati i

neogranieno/ popiti, proitati, zavr#iti, napisati, doi, izgorjeti-

g) neodre8eno7svr0eni (ili produ"nosvr#eni) oznaavaju svr#eni trenutak radnje i izvjesno

du"e ili krae vr#enje date radnje/ razvikati se, pole"ati, zaigrati se, zagristi.

5.Dvovidskiglagoli su oni kojima se oznaava ili nesvr#ena ili svr#ena radnja. akle, jedan

isti glagol u zavisnosti od konteksta mo"e biti i svr#enog i nesvr#enog vida. 1akvi su glagoli/

objedovati (ruati, dorukovati, objedovati), glagoli koji znae ne#to preko ula saznati ili saznavati

(uti, vidjeti) i glagoli telefonirati, telegrafisati. U reenici/ ?vo, sjedim i ruam glagol ruati je

nesvr#enog vida- a u reenici/ =im ruam, otii u na posao glagol je svr#enog vida.

#lagolski rod*dnos subjekta, objekta i glagolom oznaenog procesa mo"e biti trojak/

a) 8ubjekat mo"e svjesno, svojom voljom vr#iti radnju (itati, pisati, pjevati, nositi, kopati,

orati) i takvi glagoli su aktivni-

b) !adnja se mo"e vr#iti u subjektu bez njegove volje i bez ue#a spoljne sile, takvi glagoli

su medijalni(rasti, cvjetati, starati, radovati se, bolovati, voljeti, "ivjeti)-

v) ko pojam s imenom u subjektu trpi radnju od neke spoljne sile, onda se radi o pasivnim

glagolima (radovi su poru0eni. :njige su proitane. Uenici su po4valjeni)

8istem glagolskog roda u #irem smislu ine/ sistem glagolskih stanja (aktiv, pasiv, medij) i

prelaznost, neprelaznost i povratnost. !azlikovanje opisanih odnosa pojma s imenom u

subjekatskom dijelu reenice i radnje, stanja ili zbivanja ini glagolski rod u u"em smislu ili

glagolsko stanje.

!azlikovanje glagola prema tome da li zahtijevaju upotrebu pravog objekta kao obavezne

dopune ili ne ini glagolski rod u #irem smislu. 4rema tome glagole dijelimo na/ prelazne,

neprelaznei povratne.

a) Prelazni(tranzitivni) glagoli su oni koji uza se zahtijevaju objekat u vezi sa kojim se vr#i

radnja. *bjekat mo"e biti pravi koji stoji uz prave prelazne glagole i nepravi koji stoje uz

neprave prelazne glagole. Pravi prelaznikoriste uza se akuzativ bez predloga (u nekim sluajevima

genitiv) itati (knjigu), pisati (pismo), pravi (kuu), baca (loptu) 2 nema para, piti vode. -epravi

prelazniuza se imaju sve pade"ne oblike, osim akuzativa bez predloga misli (o drugu), pria

(drugu), brine (za prijatelja).

30


22/31

b) -eprelazni(intranzitivni) glagoli su glagoli koji ne zahtijevaju uza se objekat/ sjesti, lei,

ii, padati, pasti, trati, plakati, crvenjeti, bolovati.

v) Povratni(refleksivni) su oni koji uza se imaju povratnu rjecu se. ijele se na/

0. Pravi povratniglagoli su oni kod kojih se rjeca se osjea kao akuzativ bez predloga/

e#ljati se, umivati se, spremati se-

3. 6zajamno povratnisu oni kod kojih radnju vr#e najmanje dva vr#ioca jedan na drugom/

grliti se, ljubiti se, tui se, rvati se-

5. -epravi povratnisu oni kod kojih se rjeca se osjea kao bilo koji zavisni pade", izuzev

akuzativa bez predloga/ rugati se, javiti se, ljutiti se, crveniti se, doepati se, uditi se.

#ramatike kategorije lica1 vremena i naina1 gramatikog *roja i roda

lagoli su promjenljive rijei koje se mijenjaju po licima, vremenima i nainima. 'jihova

promjena naziva se konjugacija. Favisno od toga da li se radnja, stanje ili zbivanje pripisuje

govornom licu, licu sa kojim se govori ili nekom treem, razlikujemo 0. 3. 5. lice jednine i mno"ine,

pa je to promjena po licima. Favisno da li sa radnja pripisuje nekome ili neemu za vrijeme upro#losti, sada#njosti ili budunosti, glagolski oblici e imati razliite zavr#etke, pa se za njih ka"e da

se mijenjaju po vremenima. Fa oznaavanje stava govornog lica prema jo# neostvarenoj radnji

odnosno stanju upotrebljavaju se glagolski naini (modusi). U na#em jeziku to su imperativ i

potencijal, pa se za glagole ka"e da se mijenjaju po nainima.

:onjugaciju s kategorijama lica, vremena i naina kao i deklinaciju povezuju dvije

gramatike kategorije/ kategorije gramatikog broja (jednina i mno"ina) i kategorija roda (mu#ki,

"enski i srednji rod), #to je karaktristino samo za neke glagolske oblike (radni glagolski pridjev i

trpni glagolski pridjev).

Promjena glagola

lagoli kao i ostale promjenljive rijei u promjeni imaju dva dijela osnovu i nastavak. Fa

razliku od imenskih rijei, glagoli imaju dvojake likove nastavak za oblik i line nastavke. lagoli

se prave od dvije osnove infinitivne (aoristne) i prezentske.

a) Infinitnaosnova dobija se na dva naina/ 0. od glagola na ti- 3. od glagola na i. *d

glagola na ti osnova se dobija odbijanjem nastavka ti/ itati, nositi, pisati, pjevati. *d glagola na

i i glagola koji ispred nastavka imaju suglasnik s (sti) osnova se dobija odbijanjem aoristnog

nastavka oh (odbijanjem zavr#etka oh u 0. licu jednine aorista)/ ii 2 idoh, lei 2 legoh, pei 2 pek

oh.

b) 4rezentska osnova nastaje odbijanjem nastavka mo u 0. licu mno"ine prezenta/ nosimo,

pi#emo, ujemo, pletemo.

33


23/31

:od nekih glagola infinitivna i prezentska osnova mogu biti jednake/ nositi, nosimo- itati,

itamo.

*d navedene dvije osnove dodavanjem nastavaka za oblik dobijaju se glagolski oblici lini

i nelini. %ini glagolski oblici su/ prezent, perfekat, aorist, imperfekat, pluskvamperfekat, futur $ i

futur $$, imperativ i potencijal. 'elini glagolski oblici su/ glagolski prilog sada#nji, glagolski prilog

pro#li, radni glagolski pridjev, trpni glagolski pridjev i infinitiv.

lagoli se u promjenama dijele na vrste. U zavisnosti od toga koje se gramatike osnove

infinitiva i prezenta kombinuju, gramatiari sve glagole dijele na sedam vrsta.

0. 4o prvoj vrsti mijenjaju se glagoli ija se infinitivna osnova zavr#ava na suglasnik, a

prezentska na e (tresti trese/ tres)

3. 4o drugoj vrsti mijenjaju se glagoli ija se infinitivna osnova zavr#ava na a, a prezentska

na e (orati ore/ ora)

5. 4o treoj vrsti mijenjaju se glagoli ija se infinitivna osnova zavr#ava na nu, a prezentska

na ne (dignuti dignu/ digne)6. 4o etvrtoj vrsti mijenjaju se glagoli sa infinitivnom osnovom bez nastavka ili sa

nastavkom a, a prezentska na je (uti/ ujemo, kovati/ kujemo)

7. 4o petoj vrsti mijenjaju se glagoli ija se infinitivna osnova zavr#ava na a ili e, a

prezentska na a ili e (pjevati/ pjevamo- smjeti/ smijemo)

;. 4o #estoj vrsti mijenjaju se glagoli ija se infinitivna osnova zavr#ava na i ili e, a

prezentska na i (nositi/ nosimo- vidjeti/ vidimo)

9. 4o sedmoj vrsti mijenjaju se glagoli ija se infinitivna osnova zavr#ava na a, a

prezentska na i (dr"ati/ dr"imo).

lagolski oblici koji se grade od jedne glagolske osnove i nastavaka za oblik ine jednu rije

i to su prosti glagolski oblici. lagolski oblici koji se sastoje od najmanje dvije rijei jesu slo"eni

glagolski oblici. *ni se obino grade od oblika pomonih glagola i glagola koji se mijenja.

Prosti glagolski o*lici

4rosti glagolski oblici grade se od prezentske ili od infinitivne osnove dodavanjem na te

osnove nastavaka za oblik (vremena i naini) i lice. *d prezentske osnove grade se/ prezent,

imperativ, glagolski prilog sada#nji. *d infinitivne osnove grade se/ infinitiv, aorist, radni glagolski

pridjev, trpni glagolski pridjev. +edna grupa glagola grade imperfekat i glagolski prilog pro#li od

prezentske, a druga grupa od infinitivne osnove.

a) Prezentskaosnova

0. Prezentse gradi dodavanjem linih nastavaka na tu osnovu/

35


24/31

0. m 0. mo

3. # 3. te

5. D 5. u, ju, e

3. Imperativse gradi od oblika 5. lica mno"ine prezenta odbacivanjem njegovog nastavka i

dodavanjem nastavaka za oblik i lice/

0. G 0. imo, jmo, jimo

3. i, j, ji, D 3. ite, jte, jite

5. G 5. G

Fa 0. lice jednine nema oblika imperativa. Fa 5. lice jed. i mn. upotrebljava se konstrukcija

koja se sastoji od rjece neka i 5. lica jednine, odnosno mno"ine prezenta glagola koji se mijenja.

5. #lagolski prilog sada0njise gradi od 5. lica mno"ine prezenta i nastavka i/ radei,

nosei, itajui.

6. Imperfekatse gradi od prezentske osnove odbacivanjem krajnjeg vokala i dodavanjem

nastavaka/0.ijah 0. ijasmo

3. ija#e 3. ijaste

5. ija#e 5. ijahu

*d infinitivne osnovese gradi kada se na punu osnovu dodaju nastavci/

0.ah 0. asmo

3. a#e 3. aste

5. a#e 5. ahu

7. Trpni glagolski pridjevse gradi od prezentske osnove dodavanjem nastavaka/ en, ena,

eno (tresen, tresena, terseno) i od infinitivne osnove dodavanjem nastavaka/ n, na, no (itan,

itana, itano)- t, ta, to (zabrinut, zabrinuta, zabrinuto).

b) Infinitivnaosnova

0. Infinitivglagola 3, 5, 6, 7, ;, 9. vrste gradi se od osnove i nastavka ti, a od 0. vrste od

infinitivne osnove nastavkom ti ispred kojeg se nalazi suglasnik s/ grepsti, plesti- ili nastavkom i

u ijem se suglasniku nalazi i dio osnove i dio nastavka pei (pekti), pekoh.

3. %oristse gradi od infinitivne osnove i nastavaka/

a) kod glagola 0. vrste/

0.ohD 0. ommo

3. De 3. oste

5. De 5. o#e

b)

36


25/31

0. hD 0. smo

3. DD 3. ste

5. DD 5. #e

5. adni glagolski pridjevse gradi dodavanjem nastavaka za oblik na infinitivnu osnovu i

to za mu#ki rod o (pisao), za "enski rod la (pisala), za srednji rod lo (pisao), i za mno"inu li, le,

la (pisali, pisale, pisala).

6. #lagolski prilog pro0lise gradi dodavanjem nastavaka v#i i v na infinitivnu osnovu/

proitav(#i), do#av(#i), krenuv(#i).

Promjena pomoni4 glagola

4omoni glagoli su oni glagoli pomou kojih se grade slo"eni glagolski oblici (perfekat,

pluskvamperfekat, futur $, futur $$, potencijal). 4omoni glagoli sujesam, *itii 4tjeti.

a) 4omoni glagoljesamima samo oblike prezenta/

jednina mno"ina

0. jesam, sam 0. jesmo, smo 0. jesmo 0. smo3. jesi, si 3. jeste, ste 3. jeste 3. ste

5. jest(e) 5. jesu, su 5. jesu 5. su

U odrinom obliku reca ne spaja se sa glagolom/

0. nijesam 0. nijesmo

3. nijesi 3. nijeste

5. nije 5. nijesu

4oslije gubljenja j i upro#avanja vokalske grupe ie, u svim licima, sem 5. lica jednine, javlja

se forma i sa i umjesto ije/

0. nisam 0. nismo

3. nisi 3. niste

5. nije 5. nisu

b) 4omoni glagol *itiima sve oblike sem trpnog glagolskog pridjeva/

Prezent

0. budem 0. budemo

3. bude# 3. budete

5. bude 5. budu

Imperativ

0. G 0. budimo

3. budi 3. budite

5. neka bude 5. neka budu

37


26/31

#lagolski prilog sada0nji

>udui

Infinitiv

>iti

%orist

0. bih 0. bismo

3. bi 3. biste

5. bi 5. bi#e

#lagolski prilog pro0li

biv#i 2 biv

adni glagolski pridjev

bio, bila, bilo

bili, bile, bila

v) 4omoni glagol 4tjetiima sve oblike sem trpnog pridjeva/Prezent

0. hou, u 0. hoemo, emo

3. hoe#, e# 3. hoete, ete

5. hoe, e 5. hoe, e

#lagolski prilog sada0nji

Kotei

Imperfekat

0. hoah 0. hoasmo

3. hoa#e 3. hoaste

5. hoa#e 5. hoahu

Infinitiv

htjeti

%orist

0. htjedoh2htjeh 0. htjedosmo2htjesmo

3. htjede2htje 3. htjedoste2htjeste

5. htjede2htje 5. htjedo#e2htje#e

#lagolski prilog pro0li

htjev#i2htjev

adni glagolski pridjev

htio, htjela, htjelo

3;


27/31

htjeli, htjele, htjela

4rezent glagola jesam i htjeti ima du"e (akcentovane) i krae (neakcentovane) oblike.

*drina rjeca ne u prezentu se pi#e zajedno sa glagolom htjeti/ neu, nee#, nee, neemo, neete,

nee.

,lo2eni glagolski o*lici

8lo"eni glagolski oblici sastavljeni su od pomonih glagola jesam (sam), biti i htjeti u linom

glagolskom obliku (obino enklitikom) i infinitiva ili radnog glagolskog pridjeva koji se mijenja.

8lo"eni glagolski oblici su/ perfekat, pluskvamperfekat, futur $, futur $$ i potencijal.

0. Perfekat (pro#lo vrijeme) se gradi od prezenta pomonog glagola jesam i radnog

glagolskog pridjeva koji se mijenja (ja sam pisao 2 pisao sam).

3. Pluskvamperfekat(davnopro#lo vrijeme) se gradi od perfekta pomonog glagola biti i

radnog glagolskog pridjeva u promjeni (bio sam napisao) ili od imperfekta glagola biti i radnog

glagolskog pridjeva koji se mijenja (bijah napisao).

5. !utur I(budue vrijeme) se gradi od enklitikog oblika prezenta pomonog glagola htjeti iinfinitiva glagola koji se mijenja (ja u itati 2 itau, ti e# itati 2 itae#). Ukoliko se ne

upotrebljava lina zamjenica ili bilo koja druga rije u funkciji subjekta, onda se oblici pomonog

glagola i sami glagol u promjeni izgovaraju i pi#u zajedno, pa je futur tada prost glagolski oblik

(itau, itae#).

6. !utur II(futur egzaktni) se gradi od prezenta glagola biti i radnog glagolskog pridjeva

koji se mijenja (kad budem radio, bude# radio, bude radio).

7. Potencijal(mogui nain) se gradi od oblika aorista glagola biti/ bih, bi, bi, bismo, biste,

bi i radnog glagolskog pridjeva koji se mijenja (ja bih itao, ti bi itao, on bi itao- mi bismo itali, vi

biste itali, oni bi itali). U 5. licu mno"ine ne upotrebljava se odgovarajui oblik (bi#e) nego isti

onaj koji je u 5. licu jednine (bi).

O*lici pasiva 9trpnog stanja/

*blici pasiva su konstrukcije koje oznaavaju da se radnja vr#i na subjektu kao na objektu.

akle, radnju trpi subjekat. U njima se javljaju samo prelazni glagoli. 4asivnom konstrukcijom ime

pojma koje bi bilo u reenici objekat predstavlja se kao sredi#te reenice i tako postaje gramatiki

subjekat, izra"en nominativom. U na#em jeziku upotrebljavaju se sledei oblici pasiva/

*d trpnog glagolskog pridjeva i oblika pomonih glagola biti i jesam/

0. infinitiv/ biti hvaljen, biti pohvaljen

3. perfekat/ hvaljen sam, pohvaljen sam

5. pluskvamperfekat/ bio sam hvaljen, bijah hvaljen, bio sam pohvaljen, bijah pohvaljen

6. futur $/ biu hvaljen, biu pohvaljen

39


28/31

7. futur $$/ kad budem hvaljen, kad budem pohvaljen

;. imperfekat/ bijah hvaljen (samo od imperfektivnih glagola)

9. imperativ/ budi hvaljen, budi pohvaljen

B. potencijal/ bio bih hvaljen, bio bih pohvaljen

C. aorist/ bih hvaljen, bih pohvaljen

*d glagolskog priloga sada#njeg i pro#log od glagola biti i trpnog glagolskog pridjeva datog

glagola pravi se pasiv/

0. glagolski prilog sada#nji/ budui a#en, budui poa#en

3. glagolski prilog pro#li/ biv#i a#en, biv#i poa#en

4asiv prezenta se oznaava aktivnim oblikom odreenog glagola s povratnom rjecom se/

hvalim se pohvalim se.

Prilozi1 predlozi1 veznici1 rece1 uzvici

Prilozi(adverbi) su rijei koje stoje uz glagole, pridjeve, imenice i druge priloge da bli"e

odrede ono #to te rijei znae (prilog L glagol dobro pi#e- prilog L imenica mnogo ljudi- prilog Lpridjev dosta dobar prijatelj- prilog L prilog dosta dobro pi#e). U najveem broju, oni su

nepromjenljivi, osim #to neki od njih imaju oblike komparacije.

4rilozi koji stoje uz glagole odreuju one stalne pratilake elemente glagola, a to su mjesto,

vrijeme i nain vr#enja radnje, odnosno stanja ili zbivanja ili neki drugi moment.

4rilozi za mjesto/ gdje, kuda, kamo, ovdje, ondje, ovamo, onamo, dolje, desno, naprijed,

nazad, blizu, daleko,.

4rilozi za vrijeme/ danas, jue, onomad, prekjue, jutros, zimus, ljetos, prije, poslije, kasnije,

ranije, sada, kada, nekada, nikada.

4rilozi za nain/ dobro, lijepo, umjereno, tako, ovako, onako, brzo, sporo, po#teno, nekako,

ljudski.

4rilozi za uzrok/ zato, stoga.

4rilozi za koliinu/ malo, mnogo, jo#, dosta, nekoliko.

4rilozi koji stoje uz pridjeve i priloge odreuju stepen osobine koja se pridjevima i prilozima

oznaava/

uz pridjeve/ *na je vrlovrijedna. :upila je vrlolijep d"emper. *n je neo*inojak.

Uz priloge/ 1o si sasvimtano uradio. &rlorado u to uraditi.

4rilozi koji stoje uz imenice odreuju koliinu onoga #to znai imenica/ Uzeli su ne0to

novca. :upili su mnogovoa i malopovra.

4rilozi za nain, koliinu i neki prilozi za mjesto (naje#e oni koji imaju oblik kao pridjevi

srednjeg roda dobro, lijepo, malo, mnogo) su promjenljive rijei, u elementu poreenja

3B


29/31

(komparacije)/ &aja sla*opjeva. na sla*ijepjeva, a &arko najsla*ijepjeva. %ana ima mnogo

prijateljica. 8laa ima vi0eprijateljica od %ane.

Praviprilozi su rijei koje nijesu nastale od drugih rijei/ lane, jue, prije, blizu, svuda.

-epraviprilozi su oni koji su postali od drugih vrsta rijei, npr. od raznih pade"nih oblika imenica/

zimi, ljeti, kradom, nou, ili od nekada#njih skupova rijei/ sino, jesenas, danas. 4rilozi za nain i

koliinu naje#e su nastali od pridjeva i imaju oblik pridjeva srednjeg roda/ dobro, lijepo,

zanimljivo, malo, mnogo ili oblike pridjeva na ski/ !azgovarao je prijateljski. +unaki se borio.

Predlozi

Predlozisu nepromjenljive, pomone, odno#ajne rijei koje stoje ispred odreenih pade"nih

oblika samostalnih rijei i slu"e za oznaavanje njihovog odnosa prema drugim rijeima u reenici,

kao i za bli"e odreivanje (preciziranje) tog odnosa. 8emantiki, predlozi se sla"u sa odreenim

pade"nim oblicima. &anje je predloga koji se samo sla"u sa po jednim pade"nim oblikom. Aeina

njih se sla"e sa dva, a esto i sa tri pade"a. 1i odnosi mogu biti vrlo razliiti, pa tako postoje/

a) Prostorni odnos odnos po mjestu/ 6 graduje gu"va. Po so*isu razbacane stvari. Pred0kolomsu aci. -a stolusu knjige.

b) &remenski odnos odnos po vremenu/ 4utovali su od jutra do mraka. Od rane

mladostije bio vrijedan. oi u o proljeu. 8ti"e u septem*ru.

v) 6zrok/ 'e vidi se od jake ki0e. 'ije do#ao z*og *olesti. 8aop#tio je to izpakosti.

g) 3ilj ili namjeru/ *ti#ao je u inostransto radi zarade. o#ao je za stvari. 4o#ao je po

stvari.

d) -ain/ 4jeva iz svega glasa. 8mije se od srca. 8ve je to u 0alirekao. $#li su na jednoj

nozi.

) *dnos zajednice/ $grao se sa mojom sestrom. !azgovarao je sa prijateljem.

4redlozi preciziraju (diferenciraju) pade"na znaenja, pa razliiti predlozi s istim pade"om

precizno odvajaju op#ta znaenja tog pade"a. 1ako je jedno od znaenja genitiva, na primjer, i

znaenje da se ne#to odvaja od pojma s imenom u genitivu, ali se raznim predlozima precizira to

odvajanje/ 0. od cjeline/ *ti#ao je od kue. 3. od unutra#njosti/ *ti#ao je iz kue. 5. sa gornje

povr#ine/ 4ao je sa kue. 6. sa strane/ 4ro#ao je kraj #kole.

4ravi predlozi su nemotivisane rijei/ od, do, na, iz, za, nad, pred, dok su nepravi predlozi

postali od drugih vrsta rijei, npr. priloga/ blizu, vi#e, ni"e, posle, oko, preko- imenica/ vrh, dno,

elo, du", put.

4redlozi su naje#e proste rijei, ali ima i slo"enica/ iznad, ispod, iza, meu, ukraj, nakraj,

pokraj, iskraj, povrh, uvrh, svrh.

3C


30/31

'eki predlozi koji se zavr#avaju na suglasnik javljaju se u dvije varijante/ sa nepostojanim a

na kraju ili bez njega/ ka gradu/ k ljekaru- sa sestrom/ s majkom. 4ojava nepostojanog a uslovljena je

glasom koji poinje rije s kojom se predlog upotrebljava. ko je taj glas jednak ili slian glasu

kojim se predlog zavr#ava, u najvi#e sluajeva predlozi se zavr#avaju nepostojanim a.

&eznici

Aeznici su nepromjenljive rijei koje slu"e za povezivanje rijei u reenici ili meusobno

povezivanje reenica. Aeznici ne oznaavaju samo vezu meu rijeima i reenicama, nego i vrstu

veze, odnosno vrstu odnosa. 1ako veznici a, ali oznaavaju suprotnost, jer oznaava uzrok, veznik

kad vrijeme, kako oznaava nain i sl.

4ravi veznici su/ i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, da, dok, jer, ako- a nepravi su obino druge

rijei prilozi, rece, zamjenice/ kada, ve, samo, dokle, po#to, kako, koji, #to.

Aeznici se prema tome koje reenice vezuju mogu podijeliti na/ 0. naporedne (sastavne,

rastavne, suprotne, zakljune, iskljune) i 3. zavisne (odnosne, vremenske, mjesne, nainske,

uzrone, posledine, pogodbene, dopusne, namjerne, izrine).jece 9partikule/

!ece (partikule) su posebne rijei i po znaenju i po funkciji u reenici. *bliki one su

prilozi ili veznici. U reenici se upotrebljavaju da oznae lini stav govornog lica prema onome #to

se iznosi reenicom. !ece nijesu odredbe glagola ili znaci veze meu rijeima, nego jeziki znaci

koji se odnose na cijelu reenicu ili na neki njen dio. *ne slu"e.

a) za isticanje suprotnosti me8utim, pak/ *n se, meutim, nije odazvao. 4itali su je,

meutim, ona nije htjela doi. &arko pak nije tako dobar. Fvui istinito, #to pak, ne mora biti istina.

b) za potvrivanje i odricanje da, ne/ Ai ste nas ne#to pitaliH a, pitali smo vas. $de# li

sjutra na posaoH 'e, moram da zavr#im pisanje eseja.

v) za isticanje linog stava (modalne rece) da1 dakako1 uistinu1 zaista1 nipo0to1

vjerovatno1 valjda1 z*ilja1 mo2da/ &o"da emo morati da po"urimo. Ajerovatno nee stii na

vrijeme.

g) za posebno isticanje *a01 *ar1 i/ ko ba# "eli# da to uradi# uradi onda. 1o bar mora# da

kupi#. 1i si i pored toga i vrijedan, i dobar, i hrabar.

d) upitna reca zar1 da li/ Far nijesi do#laH a li e# doi kod nasH

) za pokazivanje evo1 eno1 eto/ ?vo vam gostiju. ?to takav je "ivot. ?no trolejbus.

6zvici

Uzvici su nepromjenljive rijei koji se upotrebljavaju da oznae lina osjeanja i

raspolo"enja, odnosno stanja/ ah, oh, jao, haj, a, o, oj. &nogi smatraju da oni i nijesu vrsta rijei.

5E


31/31

*bino su vrlo kratki i ponekad sadr"e kombinaciju glasova koja se ne nalazi u drugim rijeima.

ijele se na nekoliko grupa/

a) uzvici koji izra"avaju osjeanja/ +aoM +ojM UhM *hoM

b) onomatopejski uzvici, kojima se podra"avaju zvukovi iz prirode/ 1rasM umM NijuM :rcM

uM

v) uzvici koji slu"e za dozivanje/ ?jM *jM

g) zapovijedni uzvici/ 4stM eM KajdeM

d) uzvici koji slu"e za dozivanje i tjeranje "ivotinja/ &acM 4isM

Documents

Mofrologija Za Studente Predavanja