mirovne novosti

broj 5 juni/srpanj 2011.

mirovne novosti

� Obilježavanje Međunarodnog dana mira u BiH - Sarajevo, Vareš, Busovača, Sanski Most, Prijedor, Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Banjaluka,

� Fondacija CURE je organizovala 7. PitchWise – festival ženske umjetnosti BiH 2012

� Grad Mostar i LDA Mostar predstavili su svoja iskustva o izgradnji mira i pomirenja na AIMF seminaru u Ženevi

� Projekat „Bitno je da je žena“ � Dr. Susanne Jalka: Da li se želim vratiti? � 2012 World Vision International Peace Prize � Umjetnost i politika � Žene Istok Zapad… � Glasačka kutija

U ovom broju:

broj 21 oktobar/listopad 2012.

impressum

2 Mirovne novosti

Glavni i odgovorni urednik:Goran BubaloRedakcija:Edita ČoloSuzana BožićŠejla Dizdarević

design/DTP obradaŠejla Dizdarevićwww.oneworldsee.org

kontaktinfo@mreza-mira.netwww.mreza-mira.nettel: +387 33 812 401

MIR POČINJE OSMIJEHOMMirovne aktivističke organizacije pod okriljem neformalne Mreže za izgradnju mira,

podržane od Američke organizacije za međunarodni razvoj (USAID), 21.09.2012. godine su ispred Katedrale u Sarajevu obilježile Međunarodni dan mira pod nazivom “Mir počinje osmijehom”.

Volonterke i volonteri iz Osnovnih škola Katoličkog školskog centra (Mejtaš i Stup), Srednje medicinske škole (KŠC) i Prve Bošnjačke gimnazije, kao i aktivistkinje i aktivisti iz nevladinih organizacija Mreže za izgradnju mira, poslali su taj dan poruke mira i pozvali sve građanke i građane Bosne i Hercegovine na mir, suživot i razumijevanje. Ovo je bila samo jedna od dvanaest akcija obilježavanja koje su organizirane u gradovima širom Bosne i Hercegovine.

Centralni događaj obilježili su biciklisti Kluba ekstremnih sportova Perun - Vareš, koji su krenuli u ranim jutarnjim satima kako bi u Sarajevo donijeli simboličnu “Zakletvu miru” iz kraljevskog grada Bobovca. Ispred Katedrale ih je, zajedno sa volonterkama i volonterima, dočekao i David Barth, direktor Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), nakon čega je uslijedilo čitanje zakletve i puštanje golubova mira.

“Možda je relacija kratka, ali ovo je naša poruka kojom želimo reći svijetu koliko želimo biti slobodni u svemu što radimo, što je pravo svih građanki i građana Bosne

i Hercegovine i cijelog svijeta”, - rekao nam je Velimir Gavran, predsjednik Kluba ekstremnih sportova Perun - Vareš.

Ostale aktivnosti uključivale su podjelu novog broja Mirovnih novosti, mirovnih letaka, sakupljanje osmijeha i poruka mira, mirovne igre, facepainting, puštanje balona, performansi mladih sa umanjenim sposobnostima i sl.

Ove godine smo zajedno obilježili Međunarodni dan mira u 12 gradova. Samo u Sarajevu je u akciji sudjelovalo 220 volonterki i volontera, a sakupili smo 1.352 osmijeha za mir.

Piše:

SuzanaBožićCaritas Biskupske konferencije BiH

Mirovne novosti 3

Poruka mira iz kraljevskog grada Bobovca

Piše:

Zlatko Prkić Koordinator projekta

Svaka lijepa misao ili riječ počinje sa slovom "M": MAJKA, MLADOST, MED, MOLITVA, MISAO, MARLJIVOST, MUDROST i tako unedogled, a jedna riječ zauzima i ima povezanost sa svim riječima - MIR. Da nema mira, ove riječi bi imale daleko manje značenje.Međunarodni dan mira Bobovac-Vareš 21.9.2012. godine, obilježen je na prelijepim proplancima, mirom tišine, koji je za naše uši stvarao simfoniju lijepih osjećaja na stolnom kraljevskom gradu Bobovac-Vareš gdje je ugošćeno oko 500 učesnika.U ranim jutarnjim satima, u osvit zore i dana, neumorna ekipa organizatora okupila se na Bobovcu. Vršene su posljednje pripreme i davani zadaci vareškim biciklistima iz Kluba ekstremnih sportova da odu na centralnu manifestaciju proslave u Sarajevu tog dana, i ponesu Zakletvu miru i pozdrav sa Bobovca. Našim biciklistima na putu za Sarajevo pridružili su se biciklisti iz Breze i Vogošće.Svi mladi, duhom i velikom željom da uveličaju svjetlost svake ljudske zajednice, nisu čuvali svoju snagu a ni želju da stignu na vrijeme u Sarajevo na centralnu proslavu.Na samom ulazu u kompleks kraljevskog grada Bobovac neumorno se vijorila bosansko-hercegovačka zastava, ponosna na srednjovjekovni grad-državu Bobovac. Svojim vijorenjem pozdravljala je istinske ljude i kroz tihi majčinski ali razgovjetni glas govorila: „Djeco Bosne i Hercegovine, dobro nam došli i ugodno se osjećajte u svojoj oazi mira!“.Odmah na početku, izloženi su srednjovjekovni proizvodi vareških kovača iz porodice Jozeljić iz Očevije.Putem prema gradu Bobovac, odjedanput u prirodi izložba Varešaka Nevzeta Arapovića sa motivima u drvorezu i slikama motiva Bobovca i nekadašnjeg Vareša. Što od malog umora, što od ljepote prirode i ljepote izloženih eksponata i šuma te izvorske pitke vode, zastaje dah.Vareški volonteri neumorno i nenametljivo rade svoj posao, a ima ih preko 70, i trude se da sve bude u najboljem redu. Mlađi se čude što koordinatori toliko sve nadgledaju kada je sve u redu. Pripadnici OS BiH iz Vareša također su dobrovoljci: Krešimir, Ivica, Danijel, Denijel i Goran odradili su najteže poslove instaliranja agregata i instalacija, a Duško Videkanjić sa svojim je džipom otišao u grad i dovukao neophodnu opremu.Protokolom, proslava je počela u 10.00 sati sa izvođenjem himne Bosne i Hercegovine, a nakon toga su fanfare Oružanih snaga BiH najavile „Zakletvu miru“ koju je pročitala Robertina Čubra. Ispred organizatora obratio se Zlatko Prkić, dok su tri priče stradalnika rata podijelili sa nama Smilja Mitrović iz Bijeljine, Ema Čekić iz Vogošće i Stanislav Krezić iz Mostara. Zakletvu miru i poruku sa Bobovca za Sarajevo predala je Jasna Alihodžić. Poziv za mir među ljudima uputili su vjerski službenici iz Vareša, Sadžid ef. Ramić i fra Mirko Majdandžić. Poruku miru uputio je i Mirko Zelenika, predsjednik Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata u BiH. O proceduri izrade Zakona o stradalnicima rata i logorašima i pismima podrške za usvajanje zakona govorila je Milena Timanović iz organizacije Viva žene iz Tuzle kao i Zlatko Prkić. Taj dan potpisano je više od 300 listića podrške. Voditelj programa bio je Goran Sprećkić.Zajednički ručak priredili su pripadnici OSBiH uz glazbenu podršku Hinger-Sprečkić i ostalih. Na druženju i ručku, žene MZ Stupnog Dola, Strice i Zaruđa, Budoželja, Pogari, Striježeva, Mijakovića i Dragovića, izložile su svoje delicije, rukotvorine, predstavile običaje, narodne nošnje, pjesme i kola, te prenijele na posjetioce dio kulture i stvaralaštva ovog kraja. U 17.00 sati došli su biciklisti iz Sarajeva gdje smo evocirali uspomene i osvježili se u ljetnoj bašti u Varešu.Zahvalnost izražavam neuomornim volonterima Jasni, Marku, Robertini, Murisu, Seji, Gorani, Šabanu, Oliveri, Jasni, Omeru, Refiku, ali i svima koji su pomogli da se ovo organizira. Posebnu zahvalnost dugujem donatorima: općinskom načelniku Vareša, Oružanim snagama BiH, Predsjedniku Federacije i Vispaku Visoko.

Dobri ljudi u lošim vremenima i njihov uticaj na mene

Poštovani veleposlaniče, draga djeco, uvaženi gosti, dame i gospodo dobro nam došli na otvaranje prvog po redu obilježavanja Dana mira u našoj lijepoj Busovači. Čast nam je i zadovoljstvo pozdraviti i ovdje prisutnog veleposlanika RH u našoj zemlji, g-dina Tončija Staničića, koji se odazvao našem pozivu, te uveličao ovaj događaj poslavši svoju poruku mira građanima Busovače, kao i narodu čitave BiH.Danas, evo, došao je red i na naš grad, našu Busovaču da postane dio toga i da da svoj doprinos miru među ljudima. Danas naš grad ima nešto zajedničko sa mnogo

gradova u svijetu, postali smo dio globalnog obilježavanja, šaljemo istu molitvu od srca cijelom svijetu; molitvu mira!Osnovna vodilja dobra u svijetu polazi od mira, utkan je u život svakog pojedinca, a od njega samo ovisi koliko će ga prepoznati, iskoristiti i učiniti ovaj svijet dobrim mjestom za sebe i svoje najbliže. Okupili smo se ovdje, kako bi pružili ruku mira našim najbližim, izmamili osmijeh na lice djetetu, jedni drugima…jer topli osmijeh i jeste univerzalni jezik ljubaznosti. Mislim da ne postoji put do mira, nego da je mir put. I naš život nije ništa drugo nego jedan put, a hoćemo li putovati u miru i

U organizaciji HULDR-a u KSB, HKD Napredak, BZK Preporod, Sportskog saveza Busovača i sa medijskim pokroviteljem Radiom Busovača organiziran je Dan mira u Busovači. U nastavku se nalazi govor Anđelka Kvesića iz Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata u KSB koji je bio glavni organizator obilježavanja.

Piše:

Anđelko Kvesić

Mirovne novosti 5

istini ovisi samo o nama. To je stvar izbora i ustrajnosti. Potreba za mirom je velika i neupitna, a tvrdimo – MIR JE MOGUĆ!Dobitnik Nobelove nagrade za mir dr. Martin Luther King davno je rekao: “Stvarni mir ne ogleda se u prestanku tenzija već u prisustvu pravde.” Ali ne mora se dobiti Nobelova nagrada da bi se radilo za mir. Jednostavna pretpostavka bezuslovne ljubavi i nenasilja, koju su Gandhi i M.L. King prizvali u život, može biti primjenjena od svih nas. Naučite vašu djecu samo to. Ako učinite ovu jednostavnu stvar, zajednički možemo izliječiti ovaj svijet. Ako uistinu želimo mijenjati svijet, krenimo od sebe, mir nije negdje daleko, već tu u nama…ispunimo prazninu ljepotom, naučimo tome našu djecu, upletimo se u nit mira, uživajmo… jer budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu njenih snova! Sanjajmo o miru, budimo se s njim, učinimo ga mogućim, činite to čitav svoj život i ne odustajte!Kažu da nijedan vjetar nije pogodan brodu bez cilja, a mi smo ovim dokazali da imamo svoj cilj. Busovača jeste malen gradić Središnje Bosne, ali ima veliko srce. Naši građani su mnogo puta do sada dokazali da su spremni otvoriti srce i pružit ruku podrške svima onima kojima je ona potrebna. Cilj nam je mir, mir među ljudima svih vjera, nacija, spolova. Što je dalji cilj to je neophodnije ići naprijed. Ne žureći, ali ni ne odmarajući se. A upravo to ćemo i učiniti, jer mir dolazi kroz razumijevanje, a ne kroz sporazume.Sjetimo se i svih ljudi u svijetu, koji danas žive u strahu, boli…koji za mir ne znaju već godinama, sjetimo se i pošaljimo im molitvu mira! Neka znaju da nisu sami! Jer Međunarodni dan mira također je dan prekida sukoba - političkih i osobnih. Dan mira bi trebao biti posvećen obilježavanju i jačanju ideala mira među svim nacijama i narodima.Prema tome, udahnimo duh mira, sebi, jedni drugima, svojim susjedima, djeci, svojoj zajednici, nadajmo se da će jednoga dana osvanuti mirno jutro, jutro bez nasilja. Nada je sama po sebi jedna vrsta sreće i možda najveća sreća što nam može dati ovaj svijet. Još jednom vam hvala što ste se danas ovdje okupili, svako jutro se budite s

osmjehom na licu i pokažite svijetu svu ljubav svoga srca, širite mir, jer svi smo već odavno postali umorni od mržnje!

Hrvatska udruga logoraša domovinskog rata u KSB

M E Đ U N A R O D N I

D A N MIRA

BUSOVAČA, 21.09.2012. u 13.00 sati, igralište između osnovne i srednje škole

Organizatori: HULDR-a u KSB, HKD Napredak, BZK Preporod, Sportski savez Busovača Medijski pokrovitelj: Radio Busovača

Nek' nam Mir ne bude hir!!!

Voditelj: Anja Škaro Nastupaju: HKD Napredak, BZK Preporod, Glazbene točke: Monika Čavara i Tea Marić, Sportska natjecanja u košarci i nogometu, Prezentacija literarnih i likovnih radova učenika, nastup djece iz vrtića, Breakdance skupina

6 Mirovne novosti

U Sanskom Mostu završena 3. Međunarodna sedmica mira u organizaciji CIM-a

Centar za izgradnju mira (CIM) iz Sanskog Mosta je i ove godine u Sanskom Mostu, organizovao Međunarodnu sedmicu mira povodom Međunarodnog dana mira, a s ciljem promovisanja izgradnje mira u lokalnoj zajednici, te promovisanja Sanskog Mosta kao grada mira.

Svečano otvaranje koje je održano 21. septembra obogaćeno je dodijeljivanjem diploma za najbolju volonterku/volontera, donatora godine, te proglašenjem Ambasadora mira. Titula volonterka/volonter godine 2011, dodijeljena je Lejli Hadžić i Adisu Kadiriću, a donator godine 2011. bio je Dursum Sinanović.

Mirovnjaci koji su promovisani u Ambasadore mira su: Senijad Ibričić (BiH), Amel Tuka (BiH), Amra Pandžo (BiH), Julianne Funk (SAD), Jurgen Lembke (Švicarska), te Sylvia Laumen (Njemačka).Kulturno-umjetnički program su obogatili CIM-ov međureligijski, međunarodni vokalno-instrumentalni ansambl „Harmonija“, te KUD „Sanski biseri“.

Između ostalih aktivnosti, CIM-ovci su organizovali likovne radionice za najmlađe, radionice univerzalnih plesova i pjesama za mir, dijalog na temu omladinskog mirovnog aktivizma, međureligijska saradnja, te suočavanje s prošlošću. I ove godine su upriličeni izleti na poznata sanska izletišta vodopad Blihe te Hrustovačka pećina.

Cjelokupna Sedmica je protekla u znaku napora da nam svaki dan u godini bude Dan mira.

Tekst pripremili:

CIM ManagementBanjalučka 279260 Sanski Most+387 61 443 988www.unvocim.net

Mirovne novosti 7

“Dijalog centar Srebrenica – Bratunac” obilježio Međunarodni dan miraU saradnji sa NDC Sarajevo i Mrežom za izgradnju mira, “Dijalog centar Srebrenica – Bratunac” je 21. septembra 2012 obilježio i proslavio Međunarodni dan mira.Učešćem u obilježavanju ovog veoma važnog datuma “Dijalog Centar Srebrenica – Bratunac” je nastavio da aktivno doprinosi izgradnji mira i povjerenja u Srebrenici i Bratuncu. Sa svojim članovima Nansen Foruma Mladih je od 11:00 – 13:00 sati imao postavljen Info – pult i promovisao mirovni aktivizam sa ciljem skretanja pažnje i podsjećanja javnosti na važnost mira, kako u životu pojedinca, tako i u društvu i u svijetu globalno. Dugoročno, cilj je da se podstakne što veći broj različitih aktera da u okviru svojih djelatnosti i u svom okruženju pokrenu slične aktivnosti, tako da obilježavanje 21. septembra, Međunarodnog dana mira, preraste u tradicionalnu gradsku i opštu manifestaciju. U večernjim satima, od 20:00 – 22:00 sata, održan je Koncert za mir na kome su učestvovale muzičke grupe iz Srebrenice i Bratunca. Uoči samog koncerta pročitano je pismo - poruka svima da mir nije odsustvo rata, da je mir sistematska borba protiv nasilja, strukturalnog nasilja, etničke podijeljenosti, nejednakosti, neravnopravnosti, borba protiv svih negativnih društvenih fenomena. Istaknuta je važnost socijalne integracije, stvaranja kulture mira i izgradnje mira kroz kulturu.Nansen Forum Mladih i Dijalog centar Srebrenica – Bratunac su svojim aktivnostima na polju kulture do sada dali veliki doprinos očuvanju i izgradnji mira u našoj regiji. Koncert za mir je takođe bio promocija zajedništva i izgradnje mira kroz muziku i ples.

Obilježen Dan mira u Gimnaziji / SŠC “Petar Kočić”, Zvornik

Učenici Gimnazije/Srednje stručne škole “Petar Kočić” Zvornik obilježili su u petak, 21. septembra 2012. godine, Dan mira. Tom prilikom građanima su distribuirani materijali sa tematikom mira. Obilježavanje su organizovali članovi Nansen koordinacionog odbora Zvornik uz podršku Nansen dijalog centra Sarajevo.

NDC Prijedor obilježio Međunarodni dan mira

21. septembra 2012. aktivnostima u Prijedoru i Sanskom Mostu, podržavajući međuentitetsku saradnju, Nansen dijalog centar (NDC) Prijedor je u saradnji sa kancelarijom NDC Sarajevo, odnosno u okviru Mreže za izgradnju mira, obilježio Međunarodni dan mira.Nakon podijele mirovnog promotivnog materijala u centru Sanskog Mosta i Prijedora uručen je pano pod nazivom „50 načina da izgradimo mir“ opštinama Prijedor i Sanski Most, kabinetu načelnika opštine Sanski Most i kabinetu Predsjednice skupštine opštine Prijedor, kao i Službi za saradnju sa mjesnim zajednicama obe opštine, koji su učestvovali u realizovanju projektnih aktivnosti NDC Prijedor. Nakon dodijele panoa kabinetu načelnika Sanskog Mosta, načelnik Sanskog Mosta gospodin dr. Mustafa Avadagić je naglasio da će opština Sanski Most i dalje podržavati NDC Prijedor u realizaciji projektnih aktivnosti. U okviru pomenutog plana aktivnosti učenici u OŠ „Desanka Maksimović“ iz Prijedora i OŠ „5. oktobar“ i „Hasan Kikić“ iz

Piše:

Mustafa Cero

Prijedor i Sanski Most

8 Mirovne novosti

Sanskog Mosta koji kroz projekat NDC Prijedor učestvuju na radionicama mirovnog obrazovanja / prevencije konflikta, 21. septembra 2012. su jednu radionicu posebno posvetili „Danu mira“. Svi učenici pomenutih škola su taj dan likovno predstavili svoja razmišljanja na pomenutu temu. Najbolji radovi su predstavljeni na facebook stranici NDC Prijedor.

Nansen koordinacioni odbor Jajce obilježio Dan mira u Jajcu

Nansen koordinacioni odbor Jajce je u petak 21. septembra 2012. godine nizom aktivnosti u Domu kulture Jajce obilježio Dan mira. U sklopu aktivnosti organizovano je druženje učenika Srednje strukovne škole „Jajce“ i djece iz Dječjeg vrtića „Bare“ – pričaonica na temu: Mir, tolerancija, ljubav, a nakon toga i likovna radionica na istu temu. Mali gosti su počašćeni grickalicama i sokićima. Također, dvije članice Nansen koordinacionog odbora Jajce su predstavile rad ovog tijela na području Jajca. Potom je organizovan okrugli sto “Reading is Cool” - sat književnosti o važnosti čitanja i utjecaju knjiga na sve nas. Učesnici su bili učenici Srednje strukovne škole Jajce i profesori jezika i književnosti (Amela Kavazbašić, Iva Ištvanić, Tarik Zjajo, Josipa Kulenović). Na kraju, Karate klub „Tigar“ iz Jajca je izveo nekoliko kata. Nansen dijalog centar Sarajevo i Nansen koordinacioni odbor Jajce izražavaju veliku zahvalnost gospodinu Mevzudinu Duranović, direktoru Doma kulture Jajce, koji je ustupio prostorije Doma za realizaciju ovih aktivnosti te ih uvrstio u manifestaciju “Septembarske večeri”.

Zvornik

Mirovne novosti 9

Udruženje građana “DON” iz Prijedora prikupljanjem poruka i kićenjem drveta mira obilježio je u gradu na Sani Međunarodni dan mira.

Volonteri “DON-a” u šetališnoj zoni dijelili su promotivni materijal – flajere sa ispisanih 50 načina da se izgradi mir.

Na njihovom štandu bila je kutija u koju su građani mogli ubaciti poruke mira, a svojim porukama mira Prijedorčani su mogli okititi i drvo mira izloženo na malom gradskom trgu.

Međunarodni dan mira obilježava se širom svijeta 21. septembra. Rezolucijom UN-a iz 2001. godine ovaj datum određen je danom nenasilja i prekida neprijateljstava u svijetu.

Na ovaj dan oglašava se “Mirovno zvono” u sjedištu UN u Njujorku. Zvono je izliveno od novčića koje su donirala djeca sa svih kontinenata i na kojem piše “Dug život apsolutnom svjetskom miru”.

Tekst: SRNA

Dan mira u Prijedoru obilježen kićenjem drveta mira i drugim aktivnostima

10 Mirovne novosti

Doručak s novinarima u okviru Međunarodnog dana miraHelsinški parlament građana Banja Luka, Fondacija "Cure" i Vive Žene iz Tuzle organizirali su "Doručak sa novinarima" u Kući plamena mira u Tuzli, u petak 21. septembra 2012. u 11 sati. Doručak je organiziran povodom Međunarodnog dana mira i posvećen je žrtvama torture.

Naime, sedamnaest godina nakon završetka rata, država BiH još nije prepoznala žrtve torture kao kategoriju koja ima prava. Ne postoji zakon na nacionalnom nivou koji bi štitio žrtve torture, niti sveobuhvatna strategija koja bi implementirala ta prava.

O ovom pitanju, ali i o drugim pitanjim sa kojima se žrtve torture i njihove porodice svakodnevno suočavaju, novinari su

razgovarali sa Teufikom Ibrahimefendić, geštalt psihoterapeutkinjom, Suzdinom Bijedić, psiholog-pedagoginjom i projekt koordinatoricom projekta „Zajedno protiv torture u BiH – Mreža“ iz udruženja Vive Žene, te sa Jasminom Meškovićem, predsjednikom Saveza logoraša TK.

„Doručak sa novinarima“ je jedna od aktivnosti u okviru projekta X-Press II čiji cilj je senzibilizacija medija za izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama u našem društvu kako bi, preko medija, uticali na relevantne institucije da poboljšaju javne politike i prakse prema ovim kategorijama stanovništva.

Mirovne novosti 11

Fondacija CURE je organizovala 7. PitchWise – festival ženske umjetnosti BiH 2012

CURE su organizirale PitchWise - godišnji i jedinstven festival, koji ujedinjuje feminizme u cijelom spektru njihovih različitosti i fokusiran je na žensku angažovanu i aktivističku

umjetnost u periodu od 13. do 16. septembra 2012. u Sarajevu.

Ove godine fokus PitchWise (PW) je bio NEUSTRAŠIVE I ODVAŽNE. Oba pojma obuhvaćaju aspekte konstantne jačine uprkos nevoljama, ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje rješenja. Svaka od nas se susreće sa različitim vrstama borbi u životu. Oživljavanje ženskog pokreta zahtjeva od nas da budemo neustrašive i odvažne. Mi nastojimo da i dalje pomjeramo granice sa smjelim akcijama i šaljemo poruku sa PW da nikad ne odustajemo od svojih ciljeva, bez obzira šta nas u budućnosti može dočekati!Glavni cilj PitchWise festivala kao ideje i zajednice ljudi koji rade za ravnopravnost spolova i rodova jeste činiti pozitivne promjene u direktnom okruženju kroz angažovanu umjetnost, a zahvaljujući dugogodišnjem pozitivnom iskustvu i suradnji, ove godine smo uspjele ugostiti oko 70 umjetnica i aktivistkinja koje su izlagale i promovisale svoje radove i dostignuća na PitchWise 2012., a na samom festivalu je učestvovalo preko 200 aktivistkinja/a, feministkinja/a i građanki/a iz Albanije, Kosova, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Njemačke, Velike Britanije i Bosne i Hercegovine.Za ovogodišnji vizelni identitet bila je zaslužna Amila Hrustić - Diplomirana produkt dizajnerica na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Živi u Sarajevu i radi kao dizajnerica i VJ.U mnoštvu dinamičnih događaja, promocija knjiga, prezentacija, predavanja, teorijskih diskusija, foruma, okruglih stolova, projekcija filmova, uličnih performansa, predstava, muzičkih performanska, partija, izdvajamo:

Fotografija Marije Vuletić

Promociju zbornika poezije i kratke proze “PitchWise 2012.” u kojoj su objavljeni prozni i poetski tekstovi različitih autorki i autora sa prostora bivše Jugoslavije, pristigli na Književni konkurs. Fokus promocije je bio i razgovor o savremenoj postjugoslovenskoj književnosti i književnoj sceni, položaju osoba koje pišu u društveno-političkom kontekstu, njihovom odnosu prema tom kontekstu, o marginalizacijama i marginaliziranim u kulturi i umjetnosti, o književnim konkursima i njihovom značaju za one koji/e pišu, o afirmisanima i neafirmisanima, o upisanima i o izbrisanima, o političnosti umetničkog teksta, o odgovornosti, izazovima, pitanjima.

Izložbu umjetničkih fotografija i umjetničkih radova koje su posjetiteljke/lji mogli vidjeti od: Nike Pečarina, Bojane Tamindžije, Borjane Mrđe, Danije Novaković, Alme Gačanin i Melise Vreto.

12 Mirovne novosti

Fotografija Marije Vuletić

Najmanje 10 tematskih radionica: „Sesija vođenih meditacija i antistres meditacijske tehnike!“, „Rodno osjetljiv jezik“, „Politički korektan govor“, „Kreativno druženje i izražavanje“, @feminist.internet malo o sigurnosti, mlo o privatnosti i puno o nama! Sigurna online veza = ako me volis nemoj me pitati za password!!! i @feminist.internet ja, svoj mediji – kratko brzo efikasno kao postati medij i razvijati zajednicu”, „Ritmovi u nama“, „Pozorišni nokaut“ i radionica „Reiki tehnike“

Ove godine Fondacija CURE je izabrala program sa aktivističkim filmovima od kojih izdvajamo film „Nije ti život pjesma Havaja”, “Female to Femme”, “Artemisija” 12 kratkometražnih filmova Serijala „Žene sa Juga“, dokumentarne filmove „Umorne“, „The Spider, the Mistress and the Tangerine”, „Our City Dreams“ .

Predavanje Ane Makragić (Srbija) „La donna particolare“ je govorilo o modernom dobu prvi put kada se pojavljuje koncept modernog identiteta, predavanje “Revolucionarna snaga ženskog smijeha”, kojim je moderirala Irena Šimić (Srbija) ticalo se feminističkih intervencija u istoriji umetnosti. Na okruglom stolu „Postojanje ženskog pokreta u BiH“ Zlatiborka Popov je predstavila prisutnima prezentaciju istraživanja “Ženski pokret u postdejtonskoj BiH”. Cilj istraživanja je bio artikulacija važnosti društvenih pokreta, kao kolektivnih političkih aktera, za jačanje i profilaciju civilnog društva u BiH.

Predstavu “Dobro telo” su izvodile Tatjana Nikolić, Vesna Đorđević i Violeta St. Žinovijev iz Niša. Spisateljica “Dobrog tela” Eve Ensler je rekla u predgovoru: “Recite svima onima koji kreiraju imidže, prodaju časopise, recite plastičnim hirurzima: nije me strah”. Recite im da vas je najviše strah od nestanka imaginacije, originalnosti, metafore i strasti. Cilj je ostvaren, jer je prenešena poruka: BUDITE HRABRE I ZAVOLITE SVOJE TIJELO. PRESTANITE DA GA POPRAVLJATE. S njim je oduvek sve u najboljem redu”.

Mirovne novosti 13

Fotografija Marije Vuletić

Ulični performans MOJE TELO MOJA T–ERITORIJA se posvetio ženama koje su preživjele seksualno nasilje i govori o složenom procesu kroz koji prolazi žena koja doživi seksualno nasilje i svim nedaćama sa kojima se suočava. Performans je pratio taj proces od iskustva nasilja do trenutka kada ga žena prijavi policiji i usudi se da kaže da nikada nije žena kriva za to što je silovana, već krivicu i stid treba da snosi samo nasilnik! Rediteljica performansa je Dijana Milošević, a glumice su Vesna Bujošević, Zorica Nikolić, Ana Imširović-Đorđević, Slađana Rackov (Srbija).

Ulični performans ‘’Transinformiši se’’ je izvelo Udruženje ‘oKvir’, a performansom se željela skrenuti pažnja na stigmatizaciju koja je opšte prisutna u bosanskohercegovačkom društvu.

Fotografija Marije Vuletić

Ulični performans MOJE TELO MOJA T–Noćni program je uključivao muzički performans na kojem je grupa poduzetnica GeDoRe, kako same sebe vole zvati, predstavila svoj muzički žanr u kojoj se mješa šašavost, provokativnih i subliminalnih poruka, kabaretski raščupanih tonova, muzičkih kolaža, orginalne interpretacije i igre bez granice. Prostora za dobru zabavu je bilo mnoštvo, a zabavu su donosile i Djane: DJane Sabian, DJane Maloya Maloti, DJane Dada Selectah i DJana Vanja Burač

Sponzorstva: CFD, Global Fund for Women, Heart and Hand Fund, Kvinna till Kvinna, Fondacija Heinrich Boll Stftung i Federalno ministarstvo kulture i sporta.Podršku su nam dali/e: KRITERION, PussyGalore, Galeria MAK, BKC, Kuća ljudskih pravaSuradnju na PitchWise festivalu ženske umjetnosti BiH smo ostvarile sa mnogobrojnim organizacijama iz BiH i regije, a izdvajamo: Helsinški parlament građana Banja Luka, Sarajevski otvoreni centar, oKvir iz Sarajeva, Oneworldsee iz Sarajeva, ACT Women iz Srbije, Centar za djevojke iz Niša, AWC Beograd i mnogi/e drugi/e.

14 Mirovne novosti

Grad Mostar i LDA Mostar predstavili su svoja iskustva o izgradnji mira i pomirenja na AIMF seminaru u Ženevi 30.-31. augusta 2012.

Piše:

Dženana Dedić

Međunarodna asocijacija frankofonskih gradonačelnika (AIMF) organizirala je seminar u Ženevi 30. i 31. augusta/kolovoza, koji je okupio više od 50 visokih zvanica.

Ovaj događaj organiziran je uz podršku Grada Ženeva i dva odjela Evropske Komisije, te je tretirao tri teme:

Dijalog sa Evropskom Komisijom kako bi se olakšala razmjena i komunikacija između Evropske Komisije i izabranih predstavnika sa ciljem definiranja smjernica za saradnju između Evropske Komisije i lokalnih vlasti za predstojeći period.

Seminar na temu “Lokalne vlasti u prevenciji konflikta, izgradnji mira i pomirenja” organiziran u okviru rada Stalne komisije „Interkulturalni dijalog i mir” pod predsjedavanjem grada Kinshase.

Prva radionica za planiranje programa strategije za AIMF sa ciljem definiranja programa za period 2014 – 2020.

Gradonačelnik Grada Mostara je bio jedan od govornika na seminaru “Lokalne vlasti u prevenciji konflikta, izgradnji mira i pomirenja” te je predstavio iskustvo Grada Mostara u procesu pomirenja i izgradnje mira nakon konflikta, kao i ulogu Agencije lokalne demokratije u Mostaru. Gđa. Marine Henry, voditeljica projekta ALDA-e, takođe je prisustvovala seminaru.

Mirovne novosti 15

Projekat „Bitno je da je žena“Na Gradskom trgu u Bihaću 5. septembra 2012. godine predstavljen je projekat “BITNO JE DA JE ŽENA” u organizaciji ženske nevladine organizacije “Glas žene” iz Bihaća, gdje su učešće uzele žene kandidatkinje na listama devet političkih stranaka koje djeluju na području općine Bihać i to: SDA, A-SDA, SBB, SDP, SBiH, SDU, HDZ 1990, DNZ i Radom za boljitak.Ovo je prvi put u Bihaću, da se na jednom mjestu nađu sve žene kandidatkinje na listama za Općinsko vijeće Bihać. Na Trgu, građanima i građankama Bihaća, zajednički su se predstavile žene kandidatkinje svih političkih partija uz podjelu jedinstvene promotivne brošure za sve žene kandidatkinje, čiju promociju je organizirala organizacija “Glas žene”.Cilj projekta “Bitno je da je žena“ je jačanje žena u političkom i javnom životu radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva i interesa, te kako bi jedinstveno nastupile na predstojećim lokalnim izborima i samim tim podstakle svijest birača, naglasila je izvršna direktorica organizacije “Glas žene” Enisa Raković.Pored predstavljanja žena upriličena je i ulična akcija u sklopu projekta “Glasajmo za žene” i tom prilikom djeljene su brošure i cekeri sa ciljem lobiranja da na predstojećim lokalnim izborima svojim glasom podrže žene na listama.Na kraju obraćanja, direktorica Raković je pozvala birače, a posebno žensku populaciju da ovog puta izađu na izbore 7. oktobra i daju svoj glas upravo ženama, uz nadu da će se povećati broj žena u Općinskom vijeću Bihać, jer bitno je da je žena!

16 Mirovne novosti

Da li se želim vratiti?

Da, u stvari, ja se želim vratiti u Sarajevo. Ima nešto o ovom mjestu što istovremeno podiže nadu i frustracije i mnoga pitanja u meni. Raznolikost i napetosti u Bosni i Hercegovini podsjećaju me na osjećaje prema oružju. Fascinirana sam, ali i jednostavno osjećam strah.

U područjima Bosne i Hercegovine patnja i krivnja su se ugradili u mnogim srcima i mislima. Iskustvo nasilja ima različite nazive u različitim vremenima kroz istoriju. Teško je jasno uočiti vezu sa svim ovim. Fascinantno pitanje mi dolazi u um: Da li bi Bosna i Hercegovina u ovom trenutku istorije mogla biti mjesto za usađivanje projekta mirovnog obrazovanja u cijeloj zemlji? Može li liječenje traume, demokratizacija i rad na transformaciji sukoba kao koncentriranoj naučnoj djelatnosti organiziranoj unutar međunarodne kampanje razvijati proces izgradnje mira i dokazati vrijednosti takvih obrazovnih pristupa?

Mogu li ljudi, koji žive u tzv. miru, koji u stvarnosti još uvijek daje dojam rata, postati mirni uz pomoć takvog programa? Hoće li biti moguće podržati proces transformacije ljudi s dugom povijesti nasilja da postanu osobno mirni, unatoč svim uspomenama nasilja i destrukcije duboko usađenim u svojim mislima i osjećajima?

Susreli smo se s muškarcima i ženama koji se bave različitim pristupima i osvrtima na ratna sjećanja, sa traumatskim iskustvima i zatvorenim osjećajima, često duboko poniženi. Bila sam svjedokom intenzivne boli pripovjedača kad su pričali svoje priče, ponovo posjećivali ponore užasnih iskustava. Pitala sam se koji su učinci na djecu tih žena i muškaraca koji nose unutar sebe takve fragmentirane emocije? Kako se mladi mogu baviti patnjama i krivnjom svojih roditelja? Može li mirovno obrazovanje igrati važnu ulogu u promjenma u Bosni i Hercegovini? Može li utjecaj sjećanja na svakodnevni život biti koristan za proces refleksije, proces samosvjesnog razumijevanja? Da li je to moguće?

U jednom od naših sastanaka došlo je do jezičnog klizanja, spominjući “proces od dna naniže”, kada smo razgovarali o političkoj strategiji i procesima “od dna prema vrhu i vrha prema dnu”. Sigurna sam da je taj proces, možemo ga nazvati “ proces odozdo prema dolje”, neophodan i osnovna dimenzija osobnog razvoja. To se odnosi na glavni uvid Sigmunda Freuda kada je shvatio da samo grebući ispod površine može naći stvarnost. Pretpostavljam da je to važno za moto Sarajeva. To bi mogao biti dio novog načina mirovnog obrazovanja, integrirajući unutarnje refleksije rada i savladavanje fragmentacije. Uspostava takvih programa u ovom ranjenom društvu sa svim svojim poteškoćama možda je hitno potrebna.

Ako je nasilje odgovor na iskustva ugnjetavanja i patnje, moramo uzeti u obzir da su narodi na području današnje Bosne i Hercegovine pretrpjeli ugnjetavanje kroz strana carstva tokom više stotina godina. Svakodnevno iskustvo više stotina godina iskustva nemogućnosti samoodređenja! Generacije nakon generacija koje su bile izložene stranoj vlasti: ili ćete prihvatiti pokoravanje ili ste u velikoj opasnosti! Ugnjetavanje je bilo normalno. Proces odozdo prema dolje u takvim istorijskim strukturama mora analizirati priče o pokoravanju kao odgovarajući način upravljanja sukobom. Pokoravanje je oblik nasilja. Ono narušava razvoj sebstva. Kako bi kultura mira mogla biti osnovana u glavama i srcima, sa malo iskustva samopouzdanja?

Kako sam razmatrala ove misli, naišla sam na pitanje: Da li su pojedinci odgovorni za svoje postupke? Ili je to utjecaj impresivnih okolnosti koje određuju odluke i aktivnosti? Svjesna sam oba faktora, i bez odlučivanja, što je teže pitam se? Što je s tjeskobom? Tko, što je odgovorno za anksioznost? Političke filozofije od Platona, preko Makijavelija, Hobsa, Hegela i Ničea opisuju vezu između tjeskobe i sigurnosti. Politička vrijednost tjeskobe,

Piše:

Dr. Susanne Jalka konfliktkultur breitenfeldergasse 2/14 A 1080 Wien +43.699.19441313

www.konfliktkultur.at

Mirovne novosti 17

namjerno ugrađena, je očita. Nudi sigurnosti u zamjenu za podnošenje, smanjujući tako dobro obračunati strah. Razne opcije identifikacije obećaju sigurnost. Kako bi se smanjila anksioznost identificiramo se s grupama i institucijama koje predstavljaju aspekte naših potreba i vrijednosti. No, budući da anksioznost često nije svjesna emocija, identifikacija s vlastima ili nasiljem struktura također se odvija uglavnom bez jasne svijesti. Ljudi kojima nedostaje samopouzdanje traže identifikaciju sa grupama sa visokim razinama vlasti.

Tjeskoba kao politički račun je suprotno od prosvjetiteljstva. Proces emancipacije i razvoja ljudske autonomije raste u kontekstu samoodređenja. Nije bilo mnogo toga u proteklim stoljećima u regijama Bosne i Hercegovine. No, nasilje ovde ima bogatu istoriju. Samo nekoliko modela identifikacije emancipacije su dostupni za one žene i muškarce koji još uvijek nose u sebi traumatična sjećanja. Nezaposlenost i siromaštvo je rašireno, bolna iskustva terete moguće buduće planove, više od 100.000 ljudi koji su napustili zemlju tijekom ili neposredno nakon rata još se nisu vratili. Međunarodna zajednica nije razvila proširen plan podrške promjenama u BiH. Naravno, postoji veliki broj NVO-a koji se bave različitim vrstama pomirenja, izgradnjom nade i jačanjem civilnog društva. Nevladine organizacije dobivaju sredstva putem zapadnih ili arapskih fondacija. No, važno je shvatiti nedostatak usklađenog djelovanja međunarodne zajednice na više mjesta.

Kada sam shvatila koliko je očajna situacija u Bosni i Hercegovini, pomislila sam na Maršalov plan, službeno “Evropski program oporavka - ERP”. Ovo je bio jedan od prvih koraka u procesu evropskih integracija. Američki sekretar vanjskih poslova George C. Marshall je razvio ideju (kasnije je dobio Nobelovu nagradu za mir za to) nakon što je američki Kongres odlučio o planu i aktivirao novoosnovanu “Organizaciju za evropsku privrednu suradnju” (OEEC). Između 1948. i 1952. godine je uloženo 12,4 milijarde dolara u proces obnove u Evropi. Ne idem u detalje sad o “nuspojavama” poput brana protiv komunizma, ali želim postaviti pitanje, zašto se takav plan ne razvije i realizira i u Bosni i Hercegovini?

Sjećam se lica ljudi koji sjede u kafićima, puše i bulje nikuda. Gorčina i depresija ispod površine su očiti. Nema važne industrije, nema sredstava, ništa da se iskoristi ekonomski potencijal u ovoj regiji. Može li to biti činjenica zbog nedostatka međunarodnog interesa? Većina stanovništva su muslimani, to moglo biti poenta? Vidjela sam iranske i turske urede u Sarajevu. Da li je moguće da su se međunarodni interesni sukobi udomaćili i pripremaju se za buduće prijetnje u Bosni i Hercegovini?

Jedan aspekt repertoara sukoba u Bosni i Hercegovini izlazi iz različitih vjerskih pripadnosti. Napetosti među vjerskim skupinama u ovoj maloj zemlji su simptomatične za suvremene svjetske vjerske sukobe. Bosanski muslimani, hrvatski katolici i pravoslavni hrišćani predstavljaju suprotnosti, i kao takvi oni su naviknuti na sukobe. Istorija nas uči kako snaga oltara ili džamija podržava političke strategije. Ovdje leži dobra prilika da se pokažu primjeri kako transformirati takve napetosti u međusobnom prihvatanju. Zašto ne bismo (međunarodna zajednica) ponudili profesionalno znanje u velikoj razmjeri? Zašto smo čekamo sljedeće izbijanje nasilja? Tko ostvaruje dobit iz ove strategije? Mala zemlja Bosna i Hercegovina bi mogla biti odličan primjer za pokazati i dokazati kako se baviti procesom integracije vjerskih i kulturnih suprotnosti. No, čini se da politički razvoj

18 Mirovne novosti

i obrazovanje ka demokratskom građanstvu i konstruktivno rješenje sukoba nisu opcije za pomoć u ovoj regiji. Nema velikog novca u takvim akcijama. Veliki novac će doći kroz trgovinu oružjem koje će dostaviti ljudima u Bosni i Hercegovini za sljedeće izbijanje nasilja.

Nešto mi je privuklo pažnju i zbunilo me. Je li moguće da su žene u ovoj zemlji nosioci budućih promjena? Učinilo mi se da žene u Bosni i Hercegovini žive u iznenađujuće mnogo različitih uloga, i čini se da nisu odvojene od svih tih različitih životnih stilova. Postojeća pitanja ravnopravnosti moraju biti raznolika. Muslimanke zamotane u svojim velovima hodaju i razgovaraju sa prijateljicama ili porodicama odjeveni u zapadnu odjeću. I tradicionalna i moderna odjeća izgledaju više ili manje poput onih u mojoj zemlji, ali u Austriji je odijelo potpis jedne uloge u društvu. Komunikacija i ponašanje, izgled i osmjesi u Bosni i Hercegovini činilo mi se nisu strogo ograničeni na definirane uloge. I mnogi, pogotovo mlade žene, činilo se da signaliziraju spremnost da prevladavaju prepreke i da se aktivno uključe u rad na boljoj budućnosti. Imala sam dojam da je nekoliko različitih epizoda i uloga u životu žena bilo vidljivo istovremeno. Bila sam svjesna puno više žena nego muškaraca s otvorenim licima nade. I pitala sam se da li, od svih mogućih opcija, žene mogu razviti konstruktivne političke strategije za novi početak u ovoj zemlji? Možda će se takvo čudo dogoditi, tko zna? Pitam se da li samo čuda mogu donijeti potrebne promjene; čuda i/ili ženski pokreti? Sjećam se primjera liberijskih žena i njihovog uspjeha protiv ratnih zapovjednika...

Situacija u Bosni i Hercegovini je puna napetosti. Znamo iz pojmova transformacije sukoba da tenzije pružaju šansu za promjenama; to bi mogla biti promjena u pravcu nasilja ili osobnog rasta. A također znamo da bilo kakva transformacija sukoba nakon izbijanja rata treba medijaciju. Drugo, jasno je da je potrebno izgraditi ekonomski temelj kao nadu za budućnost. To su jednostavne činjenice u koje možemo biti sigurni. Kada kažem mi mislim na nas koji živimo u zapadnim demokratijama: ljudi, političari, mediji i sl..Ali gdje su aktivnosti, posljedice ovog činjeničnog znanja? Tko će djelovati kao posrednik u Bosni i Hercegovini? Gdje je plan kao Maršalov plan za privrednu podršku i za izgradnju mostova između protivnika?

Moto našeg seminara je “Susret drugog”. Prepoznali smo proces rada na sebi članicama naše grupe. Početkom našeg seminara u Rimu smo se susreli s gostima koji su govorili o tematskim pitanjima koja se tiču teme rada na transformaciji sukoba. U Bosni i Hercegovini smo se susreli s onima koji su podijelili s nama svoja iskustva tijekom rata i/ili u aktivnostima danas na prevladavanju istih. I na kraju, ali ne i najmanje važno, susreli smo se s razlikama između kultura luksuza i onih koji pate u siromaštvu. IES centar sa prekrasnim hotelom u punom sjaju u Rimu, čak i aerodrom u Rimu i Minhenu predstavljaju način života na koji smo se navikli. Koja je to razlika u odnosu na Bosnu i Hercegovinu! Počevši od funkcionalnog ali minijaturnog aerodroma, kuća sa ožiljcima od gelera, pasa na ulicama u potrazi za hranom, niskih cijena suvenira i brojnih detalja širom zemlje. Bosna i Hercegovina je zemlja u Evropi, ali su razlike u odnosu na “našu” Evropu zapanjujuće. Kako smo se susreli sa ovom drugom Evropom? Bilo je toliko slojeva susreta, nekoliko različitih pozivnica za susrete sebe i drugih. Ja sam vrlo zahvalna za priliku sudjelovanja na ovom seminaru.

Ratovi u Jugoslaviji, Dejtonski sporazum, poteškoće za novi početak Bosne i Hercegovine naravno nisu bili novi za mene. No, sve je to bilo toliko različito s iskustvima stvarnih percepcija i sastanaka. Bio sam alarmirana napetostima i teškoćama, ali i duboko impresionirana angažmanom nastavnika koje smo upoznali u školama, žena i muškaraca koji rade u nekoliko nevladinih organizacija, i svih tih velikih individualnih učinaka sudjelovanja u teškom procesu pomirenja i demokratizacije. Nadam se da će njihovi veliki napori požnjeti uspjeh! Demokratija se razvija na osnovnom obećanju blagostanja za sve, a to uključuje i sposobnost za sudjelovanje u oblikovanju nečije svijet. Ljudima Bosne i Hercegovine je potrebna podrška kroz programe Evropske unije i međunarodne zajednice kako bi se postigla standarde demokratskog života.

Mirovne novosti 19

Čestitke dobitniku 2012 World Vision International Peace Prize, nadbiskupu John Baptist Odama!

Čestitke svim finalistima i nominiranima za Peacemaking Award!World Vision se također želi zahvaliti 2012 International Awards Committee:

Martha Inés Romero Medina, Latin America & Caribbean Regional Coordinator, Pax Christi International, bivši Catholic Relief Services Colombia Country Manager - Bogotá, Colombia

Sue Williams, umirovljena direktorica Summer Peacebuilding Institute, Eastern Mennonite University - Harrisonburg, VA USA

Gus Miclat, izvršni direktor, Initiatives for International Dialogue – Manila, Philippines James Odong, Associate Director of Peacebuilding, World Vision International -

Kampala, UgandaOtvorene su nominacije za 2013 Peacebuilding Award!The Peacebuilding Award prepoznaje agenciju ili organizaciju koja se ističe na izgradnji i integriranju mira u humanitarnom radu, razvoju i zastupanju, te mobililizaciji zajednica u izgradnji trajnog mira. Video ceremonije dodjele nagrade u Gulu, Uganda možete vidjeti ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=CNqB9xP2QHQ&feature=youtu.beVideo intervju o važnosti mira nadbiskupa Odama možete vidjeti ovdje:Više informacija na http://wvipeaceprize.ning.com/. Kako bi se prudružili razgovoru “Šta mir znači za tebe?” pratite na nas na Twitteru @WVPeacePrizeKoristite hashtags #peace #PeaceDay #whatpeacemeans

Vehid Šehić iz Foruma građana Tuzla je bio nominiran ispred Mreže za izgradnju mira i bio je jedan od finalista.

20 Mirovne novosti

Žene Istok Zapad… Gender je uvijek aktuelna tema, kao i to kako su žene tretirane na Istoku, kako na Zapadu....Tretman žene od zemlje do zemlje, od kulture do kulture inspiracija je mnogih romana i biografija...Nekada sam znala ne obraćati pažnju na pitanja društvenih rodnih uloga, pošto smatram da je bitnija osobnost tj. karakter jedne osobe, od toga da li je pripadnik muškog ili ženskog spola...No, pitanje rodnih uloga postalo mi je iznova interesantno nakon što sam postala majka, i to ženskog djeteta...Godinama se razlika između spolova produbljuje, pa i ta biološka razlika koju nameće majka priroda - gomila hormonalnih, psihičkih i *drugih* stanja koje žena prolazi, a muškarci ipak ne...Ipak, biti žena drugačije je, i u smislu prirode, ali i u smislu očekivanja porodice i društva.... Balkansko društvo postavlja određena očekivanja prema ženama...Od mnogih žena, nakon što pređu dvadest petu, tridesetu, očekuje se da se udaju, zatim da rode, itd...Sve bi to bilo ok i prirodno, da nema tog napornog pritiska okoline i nametanja...Svakako kod nas većina udatih žena i radi, pošto balkanski muž većinom ne može izdržavati porodicu zbog našeg niskog žiivotnog standarda....Uloga majke, zatim poslovne i uspješne žene dovoljno je zahtjevna, koliko i nevidljivi pritisci okoline i porodice da žena *drži tri kuta kuće*...Sve to samo dodatno tereti modernu ženu...Možda bi i mogle žene držati ta tri kuta, da ne rade do šest, ili da imaju služavku, što većina nas ipak nema...I sama sam se naslušala mnogih primjedbi za npr. majku koja ne doji (iz super opravdanih zdravstvenih razloga) da je sebična, zatim za ženu koja neće djecu, da je nastrana itd...Razni stereotipi koji najviše nameću tradicionalisti, a nekad i šovinisti, nehumani su i okrenuti protiv ženine ličnosti...Ne kažem da su u pitanju komentari samo starijih staromodnih ljudi, no vrlo često sekstički misle i oni koji se prodaju za kozmopolite širokih vidika... Npr. to su oni poznati komentari tipe *Silovana je jer je to tražila* i slično... Naravno, svjesna sam da je Balkan još i super prema ženi, kakvih zatucanih sredina i zemalja ima... Ovo ljeto sam imala priliku komunicirati sa ženama sa raznih strana svijeta...Tako, npr. družeći se sa snahom iz Maroka, mogla sam pojmiti kako žene tog dijela svijeta razmišljaju...Tad sam shvatila da su naše žene naspram Marokanki, zapadnjački orijentirane...Mada je i sama vrhunski školovana, zgodna snajka je nasljednica i naravno ne radi...Ona smatra da muškarci trebaju da opskrbe familiju i brinu o egzistenciji (luksuz, koji nemaju naše žene kojima je egzistenicija stalno na pameti...). Meni snajka, eto, nije zamjerila to što radim, ali mi je zamjerila što imam kredit za stan...Kaže to je veliki haram, i da je bolje biti pod kirijom cijeli život, nego li plaćati kamatu, po islamskim normama....Ja sam pokušala objasniti da ona sa par nasljeđenih kuća i mužem koji sve finansira ne mora raditi ili uzimati kredit za stan...No, ona nije mogla opravdati kamatu pošto su pravila pravila....Naposlijetku me mlada snajka pozvala u shoping, pošto je omiljeni vid zabave za žene tog dijela svijeta trošiti novac muža... Nakon razgovora sam se osjećala odista mutavo... Naravno, ne bih nikada mijenjala svoj život za život i stajališta tih žena kojima je jedina briga porodica i to da li je kus kus dobro ispao...Cijenim i njihove stavove da je porodica glavna, no jedno je sigurno, nama modernim ženama emancipacija je uvalila da se muški borimo na tržištu, a svakako nam lonci i kuhače ne otpadaju kad umorne navečer dođemo doma ....Srećom, nove generacije tata su svjesne da i oni sada moraju povući veliki dio kućnih obaveza…Sve više vidim tata koji čuvaju djecu, vode ih u školu, presvlače, kuhaju, itd...I hvala Bogu što je tako, inače bi žene pucale po šavovima…. Naravoučenije

Vrijeme strogo određenih rodnih uloga je završeno, barem što se naših predjela tiče. Ne treba mariti za rodno nametnute sterotipe i komentare mahale, pa često i vlastite porodice. Poštovati tradiciju lijepo je, ali samo do granice da nas tuđa pravila, očekivanja i pritisci ne dovedu do toga više ne znamo šta odista želimo, a šta nam je nametnuto....Samo propitivanjem rodnih uloga možemo razbijati predrasude i zablude društvenog uvjetovanja.

Piše:

Džihana Hajdarpašić

Umjetnost i politikaUmjetnost; ta riječ kao izgovorena ne zahtijeva i ne traži definiciju sebe. Ona je tu da svojim smislom daje smisao ljepoti življenja kroz različite manifestacije sebe, profilirajući se kroz film, muziku ili obrazovanje. Svako zanimanje je samo po sebi umjetnost jer pokazuje umijeće rada, prikazuje i oslikava produkte tog i takvog umijeća kroz intrigantna i umirujuća slikarska platna, kroz podučavanje i učiteljevu brigu o svojim đacima ili pak kroz sanjive zvuke melanholične violine.Umjetnost je sloboda jer umjetnost oslobađa svakoga ko ju osjeća, ko ju prstima širi po Apolonovoj liri, ko ju vještinom pokreta svoje figure umotava u Terpsihorin ples. Paradoks ovog svijeta je u činjenici da je umjetnost, koja nas je na naš Mliječni put donijela kroz stoljeća i vremeplov era, bila okovana, sputavana i narušavana. Mnogi usponi i padovi ljudske rase su ozlojedili i svjesno mutilizirali i njen duh što se jasno vidi i izuzetno osjeti i na tlu nam negdašnje Jugoslavije. Ne bih da se pitam zašto, već da pretpostavim da umjetnost čovjeka koji je boravio i boravi u dobu u kojem je ostvario svoj životni vijek zapravo prikazuje ono što se u njemu i oko njega odvijalo i događalo. Ako je moja pretpostavka tačna onda je umetnost kontradiktorna sama sebi. Ja bih radije rekla da se tokom i nakon Jugoslavije nije izgubila ili prikazala samo ta emocija umjetnosti koja opjevava ili oslikava zlatno doba našeg vremena već su se zapravo u umjetnost umiješale mnoge druge galaksije koje nikako ne bi trebale boraviti unutar njenog ljekovitog tla. Politiziranje je ono što je zapravo, reći ću, ušetalo unutar umjetničkih obzorja i izričaja. Ajnštajnovim teorijama i trodimenzijanlim putevima je politika poprimila ljudski oblik i ''postala'' stanovnik planete zemlje pa i Jugoslavije. Nije više važno da li je riječ o umjetnosti i njenom statusu u republikama jugoslovenske domovine jer umjetnost je i tada, i prije a i danas, ona iskonska. Međutim, oni koji ju koriste, koji se bave njome, koji ju šire dobrotom svojih poruka, svojih struna i svojih likova su, nažalost, upleteni silom politike u neke mreže zagađenih polova. Politika u svom korijenu riječi nosi državu dok umjetnost, državu, planetu, ljude održava na životu. Nagle promjene unutar društava i zajednica kao prirodni rezultat imaju za posljedicu i nagla previranja unutar čovjeka. Međutim, umjetnost je ta koja ljude čini mudrim i zrelim. Politika je, rekla bih, ušetavši na tlo umjetnosti zalutala. Onomad nam je država bila jaka i stabilna popraćena također i nedostacima, nesavršenstvima svojih nahođenja, ali je generalno i apriori bila na usluzi svog stanovništva. Tu nam se i umjetnost manifestovala putem kvalitetnih i osebujnih filmskih produkcija koje su propagirale i obrazovanje, i lijepu riječ i umijeće dijaloga, humora i satire. Najljepše melodije su se rađale i nastajale iz umjetničkih izričaja prirodnih i iskrenih umjetnika. Postojalo je jedinstvo u različitostima iako se neće svi složiti, ali je postojalo. I to i takvo jedinstvo je upravo i oslobađalo umjetnost da se šeće, piše i uči. Međutim, politika nekih kvazi-umjetnika je ubacila taj nevidljivi diplomatsko smješteni crv sumnje u neiskvarena srca i čiste umove i time izmanipulirala svoj reagens u svakoj sferi društvenog života a ne samo u, recimo, filmografiji. Ono što se jasno osjeća je političko prisustvo posebno u poslijeratnom periodu, gdje se akcentuje i masovno osjeti povjetarac unutar začaranog i zatvorenog kruga bratstva i jedinstva. Sada, nakon svih političkih previranja, se u još većoj mjeri osjeti političko zagrobništvo, ali je ono sada u promjerima dvadeset na minus devetnaestu stepenicu umjetnosti. Politika je izmanipulisala umjetnost i sada više nije važna umjetnost i kultura življenja jer je nastupio period komercijalizacije i globalizacije čovjekovog duha.A umjetnost će i dalje da živi iako, naočigled, izgubljena u svom prostoru i svom vremenu ona je u srcu posmatrača a u oku duše. Stoga ne želim ulaziti u esejističke monologe i uzimati za primjer evergrine filmskog platna šaljući Oca na službeni put prisjećajući ga na Dolly Bell. To je bila i jeste umjetnost koja je pripadala ne samo republici već i ostatku svijeta. Ne želim lomiti bagrenje političkim diplomatskim uljepšavanjima već lijepim umjetničkim vještinama svirati samo za nju. Želim sačuvati umjetnost u sebi, želim ju zaštiti svojim mislima da bih jednog dana ostavila njen trag na papiru iskrenih misaonih tvorevina našeg nam puta.A do tada je to i sada, do tada je to i ovaj tren, do tada politika u meni nije zalutala niti će.Definicije separiraju i onesposobljavaju duh i emociju da se manifestuje na sebi svojstven način. A ja neću dozvoliti da spoznaje i otkrića svojih misli obeshrabrim ili uništim definicijom.

Piše:

Džejlana Sutković

Mirovne novosti 21

Ah da, znam, šta ste svi prvo pomislili. Opet neki tekst o izborima. Da, jeste, ali, ne političkim.

Ovih dana, naravno, sve se vrtelo oko lokalnih izbora. Neko će glasati, neko neće, neko će ovu stranku, neko onu. Mnogi se bune i govore kako na izbore uopšte ni ne treba izaći. Ne slažem se. Nije li, na kraju krajeva, taj momenat u glasačkoj kabini jedan od retkih gde, zaista, sasvim sami biramo?

Svaki, ali baš svaki dan, nailazimo na milion odluka koje moramo da donesemo. Počev od doručka pa do poslovne ideje. Koliko ste se puta našli u situaciji u kojoj razmišljate da li baš to da pojedete za doručak, jer, ma, svi to već znaju, od toga zavisi veći deo dana. Ili barem veći deo probavnog sistema :) Uvek sam govorila kako je moja, jedna od najvećih životnih dilema bila: jaja na oko ili mućena? To glupo pitanje u kome se trebam odlučiti šta ću jesti oduzme mi nekad i do 30 minuta razmišljanja. Problem sa tim pitanjem je što oba tipa volim. Ali, koji je u ovom momentu bolji?

Hteli, ne hteli, ovakve dileme su stalno oko nas. Nije li, uvek teško, odlučiti se u koji kafić otići na kafu kad već nekoliko njih volite? Ovde je bolja kafa, ovde muzika, ovde ljudi. Šta nam je danas važno? Nekad se ovo pitanje pretvori u toliki problem da zaboravimo da smo, zapravo, na kafu krenuli da bismo popričali s nekim.

Naravno, u životu nailazimo i na neka zaista velika pitanja, gde nam naš, pogrešan ili pravi izbor, može kreirati ceo ostatak života. Znate i sami koja su to pitanja. Fakultet, venčanje, deca...Ali, da li smo i te izbore napravili sami? Ko je umesto nas popunjavao glasački listić?

Na svako od tih pitanja utiče hiljadu drugih faktora. Pa, kad biramo fakultet, gledamo da je to nešto gde ćemo, danas, sutra, zarađivati, manje više, solidno para. Venčavamo se, jer smo prekoračili tridesetu. Rađamo decu jer naša mama želi unuke. Da li smo zadovoljni?

Kod pogrešno donesene odluke većine naroda koji je izašao na političke izbore, postoji uvek nada da se to ipak završava nakon četiri godine. Pa, ipak, mi o političkim izborima nekad razmišljamo i više nego o svojim životnim. Neke se stvari, nažalost, nikada više ne mogu promeniti.

Prošle godine, moja generacija i ja smo bili pred jednim od velikih životnih pragova. Koji fakultet, koji grad? Neki su odabrali Banja Luku, neki Sarajevo, neki Beograd. Neki pravo, neki šumarstvo, a neki pak, kao ja, novinarstvo. Meni je, da budem iskrena, dugo trebalo da se odlučim. Sa svih strana, pokušavali su da me nagovore da upišem nešto 'perspektivnije', 'teže' ili 'ozbiljnije'. Bilo je teško saopštiti ljudima da nikada neću biti arhitekta, ali, svoj sam izbor donela sama. Jer, svi ti ljudi neće to studirati niti se time baviti ceo život. Ja sa svojim izborom ne moram da živim samo četiri godine (što se, čuj ironije, podudara sa političkim izborima), nego ceo svoj odrasli život. Koliko je ta odluka bila pametna, vreme će pokazati. Ali, ja sam zadovoljna. Izbor je moj i takav će i ostati. Ako ga bude teško 'svariti', sama sam odlučila, ako ispadne odlično, ne moram nikome da se zahvalim.

Zato, prestanite zapitkivati ukućane i prijatelje o ovoj ili onoj odluci. Svako će imati mišljenje ili pitanje i vi ćete se samo dodatno zbuniti. Lepo je doneti samostalnu odluku jer je tako najslađa.

A o jajima i političarima, i koliko sve to uopšte ima veze, drugi put.Mirovne novosti 22

Piše

TamaraKaranović

Glasačka kutija

info@mreza-mira.net

www.mreza-mira.net

www.facebook.com/mzim.bh

Ovaj dokument je pripremljen uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID).Stavovi autora izraženi u ovoj publikaciji ne moraju odražavati stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.