Ima li cilja? - 8.12.1953. Nije ni lijepo ni zanimljivo poinjati uvijek s tzv. vjenim istinama. Ali se to preesto mora initi, ne bi li one druge ,,neobine" i prolazne istine lake prokrile put. I tako, nikakva teorija nije dosad postavila neki daleki konani cilj koji bi se zaista i ostvario. To ne znai da ljudi mogu bez dalekih ideala. Ali ti daleki ideali su ponajvie izraz neposredne ljudske nude i poimanja sutine njihovog vremena. A ponajmanje je padala na um Marksu koji se vie od ikoga prije, a i poslije njega- oslobodio dogmatike i proricanja, da iznalazi i postavlja konane ciljeve ljudskog roda. On je, sem ostalog, otkrio da razvitak gura kapitalizam neizbjeno, u njegovu suprotnost u socijalizam, u komunizam. Komunizam za njega, prema tome nije plod genijalnih glava ili plemenitih elja i ciljeva, nego drutvene nude. A neto to je nuno, u stvari i nije cilj jer cilj postavljaju ljudi svijeu, nego proces dogaanja, proces miran i buran, svjestan i stihijan, revolucionaran i evolutivan, ali u svakom sluaju neizbjean, kao i svi drugi objektivni procesi u istoriji. Rei e se: stvar i jeste u tome da socijalistiki borci svjesno postavljaju ciljeve polazei od tendencije stvarnosti i samim tim borei se za njih ubrzavaju objektivno kretanje, mijenjajui i samo drutvo. Doista, tako i jeste. Ali o kakvim se tu ciljevima radi i moe raditi? Samo o doglednim, konkretnim ciljevima, koji se mogu analizovati s manje-vie tanom naunom sigurnou. U stvari, nauno je tanije govoriti o zadatku, o zadacima, nego o konanim ,,ciljevima", uglavnom nezavisnom od nae konkretne volje i elje, pa i aktivnosti, a podreenim objektivnom kretanju drutva, u koje spadaju i nae svijesti i akcija. Iz toga: cilj nije i ne moe biti komunizam, komunistiko drutvo, jer e do toga na kraju krajeva morati i tako i tako da doe, preko neodgovornog niza ostvarivanja stvarnih, opipljivih i svjesnih ciljeva (npr: borbe za vlast, nacionalizacije, stalnog razvijanja demokratije, razvijanje proizvodnih snaga itd.). Tretiranje objektivnih nunosti kao ciljeva ne samo da vue u teoloku mistiku i vulgarnost nego po pravilu ima za cilj posledicu da se neki konkretni zadatak, neka konkretna forma organizacija, grupa, mjere i sl. prikazuje kao apsolutni, najzad dostignuti ideal, a zatim i naa subjektivna uloga i akcija kao neto to moe da stvara i objektivne zakone, kao samo objektivna nunost. I ovo je sem drugog, osnova svakog plitkog i zainteresovanog empirizma (,,prakticizma"), a u naim uslovima i jedan i od bitnih izvora birokratizma. Konkretno: kod nas se obino ova ili ona mjera ili organizacioni oblik prikazuju u najmanju ruku kao dio ili etapa konanog cilja (socijalizma, komunizma). A u stvari nije tako. To nesumnjivo jesu karike, svjesne i organizovane, ali ka cilju koji, kao neto vremenski i inae tano fiksiran u stvari ne postoji, jer nije neto to e se odjednom dogoditi, nego dogaati, jer se do njega stie objektivnim razvitkom, u kome je i ljudska volja i akcija samo dio elemenat kretanja nezavisnog od ljudske volje i akcije. Malo ilasovski zamreno reeno! Moda. Jo jasnije: do ,,konanog cilja" moe se u stvari stii samo preko konkretnih ciljeva. Npr: cilj je bio vlast, cilj moguan i stvaran. Sada: demokratija, takoe cilj moguan i stvaran. Ali ni vlast ni demokratija nijesu konani ciljevi. A ta e biti sjutra, iza demokratije, ,,konani cilj"? Vjerovatno postepeno ukidanje demokratije njenim sve punijim razvitkom. A zatim? I opet zatim? Nema, u stvari, konanog cilja kao konkretne akcije. Kretanje, stalno i protivreno, ali ni ono kao cilj, nego kao neminovnost.

A sada, kad ve imamo novu socijalistiku vlast i novu socijalistiku ekonomiju, kad ve u stvari ivimo u socijalizmu i demokratiji socijalizmu i demokratiji, makar i mladim i nerazvijenim ali ba njima i u njima ta u stvari moe biti na cilj? Komunizam, svakako. Ali to je onaj daleki, apstraktni, neminovni zato nesporni ,,cilj". Njega ak ne porie ni inteligentniji buruj, a birokrata se u njega zaklinje na sva usta. Vaniji su u stvari, oni stvarni i dogledni socijalistiki putevi, oni pravi, realni ciljevi, oko kojih i nastaju raspre i razlike i s kapitalizmom i s birokratizmom. Sada, npr., nije vana nova vlast kao takva, jer ona je ve tu, nego nain njenog funkcionisanja, naime, da li ona funkcionie demokratski ili antidemokratski. U kulturi, na primjer, nije danas tako vana agitacija za revoluciju, socijalizam i sl., jer prvo je ve svreno, a drugo se razvija, nego stvarno umjetnika, stvarno nova djela. Itd. isl. To su stvarni ciljevi. Cilj je, danas, ukratko, ovo omoguiti to bre? I bezbolnije kretanje socijalizma, demokratije naprijed, preko konkretnih i ostvarljivih oblika, a ne komunizam i slino. Ba zbog toga to su se, na primjer, sistem radnih zadruga, ili na stari (u sutini staljinski!) ili forma organizacije, ili odreena uloga partije, shvatili kao socijalistiki i komunistiki ideal, a ne kao manje-vie pogodni privremeni oblici kretanja u socijalizmu ka komunizmu, mnogi ljudi su prilikom svake promjene doivljavali unutarnje krize, kao da se s promjenom ve ostvarenog konkretnog cilja i ustaljenih oblika u stvari mijenja i konani ideal. Slina razoarenja ekaju i u budunosti sve one koji ove dananje oblike ne budu shvatili kao prolazne i prelazne, nego kao apsolutni ideal ili neprikosnovenu svetinju u stvari apstraktnog i neuhvatljivog apsolutnog ideala. Pa najzad, ta je cilj i ima li ga? Na to je ve odgovoreno. Treba jo dodati: osloboenje ljudskog rada od svaijeg i svakog gospodstva nad njim, tj. - stalna borba za demokratiju, to je jedini stvarni i trajniji cilj, i za nas danas, a i za itav ljudski rod. Jer to omoguavaju kretanje. I svi konkretni oblici i konkretne mjere koje to olakavaju dobrodoli su i napredni. Ti konkretni oblici, te konkretne mjere to je cilj. Ostvariv iz etape u etapu, od konkretnog do konkretnog zadataka. Borba neprestana. To su socijalizam i demokratija. ,,Onaj je samo Koji svakog dana mora da se bori" dostojan slobode i ivota,