Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
1
2
3
Međunarodna stručna konferencija preduzetnica 2018.
Drugu godinu zaredom, 15. juna 2018, u Hotelu Park
u Novom Sadu, održana je Međunarodna stručna
konferencija preduzetnica „Biznis na štiklama“.
Ovaj dinamičan skup okupio je više stotina
preduzetnica iz Novog Sada, Srbije i regiona. Time
je konferencija „Biznis na štiklama” upisana u
kalendar manifestacija Grada Novog Sada i
Vojvodine.
Konferencija je omogućila prisutnima da usvoje
znanja iz oblasti koja su najvažnija za pokretanje
posla i opstanak u preduzetničkom svetu i da čuju
dragocena iskustva i lične priče žena koje su
započele sopstveni posao i uspele da se izbore za
svoje parče tržišta.
Samo neka od pitanja na koja smo dali odgovore bila
su: Kako svoju ideju pretvoriti u posao? Kako doći
do potrebnih finansijskih sredstava za pokretanje
sopstvenog posla?
Kako pozicionirati proizvod ili uslugu i postići
konkurentnost na tržištu? Koje kanale
komunikacije je potrebno koristiti? Koja je to ciljna
grupa i kako doći do nje?
Već bogat program propraćen je zajedničkim
doručkom i ručkom, kreativnim kutkom, poklonima
koje su pripremili naši partneri i fantastičnom
atmosferom koja je omogućila umrežavanje i
stvaranje novih kontakata.
Konferenciju su otvorili Sofija Bajić, predsednica
udruženja za promociju zdravog života „Natura
Vita“ i kluba „Biznis na štiklama“, Maja Gojković,
predsednica Narodne skupštine Republike Srbije,
Milorad Radojević, član Gradskog veća za privredu,
Branislava Simanić, direktorka Sektora
preduzetništva Privredne komore Srbije i Ivan
Đoković, predsednik Sekretarijata za privredu i
turizam Autonomne pokrajine Vojvodine.
4
Ovom prilikom se zahvaljujemo svim hrabrim ženama iz celog regiona. Preduzetnicama koje su svojim
prisustvom poslale glasnu poruku: „MI SMO TU DA OSTANEMO, I BIĆE NAS SVE VIŠE I VIŠE!“
Takođe, želimo da se zahvalimo partnerima i prijateljima Konferencije: Gradu Novom Sadu i Gradskoj upravi za
privredu, Pokrajinskom sekretarijatu za privredu i turizam, Privrednoj komori Srbije, Societe Generale banci,
Vitalon grupi, kompanijama Light Systems Design, NS Plakat, Royal Vet, Illi Company, Manevar, Golden Rose
Srbija, Naftnoj industriji Srbije, Poliklinici Consilium, štampariji Stojkov, Vimal akademiji za razvoj ljudskih
potencijala iz Hrvatske, modnom ateljeu Amo Lusso, Klubu prvih žena, Uniji poslovnih žena Vojvodine,
magazinu Lepota & Zdravlje, medijima koji su propratili Konferenciju i svima ostalima bez kojih realizacija ovog
događaja ne bi bila moguća.
5
U SLOVIMA & BROJKAMA!
Predsednik Sekretarijata za privredu i turizam Autonomne Pokrajine Vojvodine
6
IZ SVIH SFERA BIZNISA!
Dr Sci Dragana Golik-Perić Prof. dr Ljiljana Todorović-Đilas Biokinetic centar Poliklinika Consilium
Dr Tijana Ičin M. Sc. Marko Jurakić Nataša Stamenković Poliklinika Consilium Vimal akademija Naftna Industrija Srbije
Dragana Đermanović Ivana Kojadinović-Žižić Vanja Todorović Bee Premium Group TeleGroup Biznis na štiklama & LalaHost
7
Branka Šiman Milica Đokić Sanja Danković-Stepanović Societe Generale banka Color Press L&Z Doktorka pravnih nauka
Adisa Tufo Sanela Dropulić poduzetnice.ba & ČIP sistemi poduzetnica.hr & Expert Product
Alis Marić Zori Jakolin Smiljana Stojanović „Čitaj knjigu“ Zory Events & 500 podjetnic Vlasnica Kuerk Beočin
Prim. dr med. sci Branislava Jakovljević www.biznisnastiklama.com
8
"Ukoliko želite da idete brzo, idite sami. Ukoliko želite da idete daleko, idite zajedno!"
Osnaživanje žena na svim nivoima - fizičkom,
mentalnom, emotivnom i duhovnom, je bio
prvobitni cilj Udruženja za promociju zdravog
života „Natura Vita“. Taj cilj, kao osnova od koje ne
odstupamo, proširili smo jednom jako važnom
sferom - mrežom.
Sa željom osnaživanja i umrežavanja 2017. godine
organizovali smo prvu, a 2018. i drugu
Međunarodnu stručnu konferenciju preduzetnica
„Biznis na štiklama“, koja je u oba navrata okupila
preko 400 žena iz više od 10 zemalja Evrope.
Konferencija je iznedrila još jednu mrežu - Klub
„Biznis na štiklama“, mesto svakodnevnog
okupljanja, savetovanja i edukovanja preduzetnica
u Srbiji, i kamen temeljac svima onima koji žele da
se otisnu u preduzetničke vode. Veliku podršku
pružamo ženama koje uz preduzetničke delatnosti
osnivaju porodicu, i vrlo često su marginalizovane
od strane društva.
„Ako ne pomognemo same sebi, niko nam drugi
neće pomoći, niti olakšati. Zajedno smo jače i samo
deljenjem možemo da umnožimo svoje znanje.
Svako koga upoznamo zna nešto što mi ne znamo. U
tome i leži sva lepota umrežavanja. Takođe, uvek
treba imati na umu da se vrednost umrežavanja ne
meri brojem ljudi koje upoznamo, već brojem ljudi
koje upoznamo jedne sa drugima. Otvarati vrata i
biti tačka spajanja ljudi je misija kluba „Biznis na
štiklama“, a vizija, kakva god ona bila, ne može da
uspe radom samo jedne osobe. Iza svake vizije mora
da stoji čitava armija ljudi, inače ona ostaje samo
nedosanjani san!“ kaže Sofija Bajić, predsednica
Udruženja za promociju zdravog života „Natura
Vita“ i kluba „Biznis na štiklama“.
Sofija, ovom prilikom poziva sve žene, bile one
preduzetnice ili tek planiraju da se ostvare na tom
polju, da nam se pridruže i učine da se naš
zajednički glas čuje još dalje.
9
U saradnji sa gradskim i pokrajinskim institucijama, privatnim, obrazovnim i medijskim sektorom, te srodnim
organizacijama iz zemlje i regiona redovno organizujemo razne događaje i edukacije za žene uopšte, kao i
postojeće i buduće preduzetnice.
Besplatno predavanje - Izazov dolaska na svet novog člana
porodice, 4. novembar 2017.
„START SMART“ radionice za pokretanje sopstvenog biznisa,
2017 - 2018.
Besplatno predavanje - Menopauza,
24. mart 2018.
Predavanje - Moderni menadžment - ključ uspeha,
26. april 2018.
Konferencija BIZNIS NA ŠTIKLAMA,
15. jun 2018.
Klub Biznis na štiklama kao gost Karavana Golden Rose Srbija,
15. i 16. jul 2018.
Trening - Kako započeti svoj mali biznis i preživeti prvu godinu,
22. septembar 2018.
Besplatno predavanje - Poslovanje na berzi,
25. septembar 2018.
Dve trodnevne obuke - Mogućnosti finansiranja putem EU
fondova, septembar i oktobar 2018.
Radionica - Moja mapa uspeha,
6. oktobar i 17. novembar 2018.
Besplatno predavanje - Analiza poslovanja,
9. oktobar 2018.
Tribina - Zdravi načini života za zdravlje dojki, Evropa Dona Srbija
15. oktobar 2018.
Besplatno predavanje - Mere podrške kreativnim
preduzetnicima, 17. oktobar 2018.
Dvodnevni seminar - Veština napredne prodaje
3. i 4. novembar 2018.
Besplatno predavanje - Kako do posla uz EU projekte?
10. novembar i 15. decembar 2018.
Seminar - Imati & Umeti
17. novembar 2018.
Besplatno predavanje o poslovnoj šminki u saradnji sa
Farmasi Srbija, 30. novembar 2018.
Radionica - Napravi prvi korak ka sopstvenom biznisu
8. decembar 2018.
B2B susreti Strong Woman - Strong Society asocijacije
u Sloveniji. 7, 8. i 9 decembar 2018.
10
Pored umrežavanja, popusta na konferencije i radionice u organizaciji Kluba i naših partnera, te mnoštva
besplatnih predavanja, članstvo u Klubu podrazumeva pregršt dodatnih pogodnosti, kao što su poresko
savetovanje, poslovni konsalting, savetovanje oko započinjanja sopstvenog posla ili pak odlaska u penziju.
STRANICI KLUBA BIZNIS NA ŠTIKLAMA
11
Istorijski sporazum o saradnji preduzetnica iz 4 države
Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije & Hrvatske
U glavnom gradu Bosne i Hercegovine 3. oktobra,
po prvi put u istoriji jugoistočne Evrope potpisan je
sporazum o saradnji preduzetnica iz četiri države:
Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, sa
ciljem da ovaj deo Starog kontinenta postane
epicentar ženskog preduzetništva, jačanja saradnje
i međusobnog uvažavanja žena, bez obzira na
državu iz koje dolaze.
Sporazum su potpisale predsednice najaktivnijih i
najbrojnijih asocijacija u sve četiri države
jugoistočne Evrope: "Poduzetnice IN" iz Bosne i
Hercegovine, koje predstavlja Adisa Tufo iz
Sarajeva, "Promocija zdravog života - Natura Vita"
na čelu sa preduzetnicom Sofijom Bajić iz Novog
Sada, "Društvo Miniaturna - Mala misao, velika
djela", na čelu sa slovenačkom preduzetnicom iz
Ljubljane, Zori Jakolin, te "Virtualni ženski
poduzetnički centar" iz Zagreba, na čijem je čelu
preduzetnica i direktorica centra Sanela Dropulić.
Ove nevladine asocijacije okupljaju više od pet
hiljada žena u preduzetništvu, kako vlasnica
preduzeća, tako i onih koje razmišljaju o
preduzetništvu i aktivno deluju da bi ostvarile svoje
poslovne planove. Zbog toga je potpisivanje
sporazuma o zajedničkoj regionalnoj saradnji i
aktivnostima dodatni korak napred, ne samo u
unapređenju poslovnog angažmana žena, nego i
smanjenja pa i ukidanja diskriminacije koju žene
doživljavaju u mnogim segmentima delovanja u
ovom delu Evrope.
Ova regionalna asocijacija već sada ima jasne
ciljeve, ali i sadržaje zajedničkog delovanja u
pravcu:
• Inovativnog i konstruktivnog umrežavanja
preduzetnica jugoistočne Europe.
• Snažne motivacije za pokretanje i razvoj ženskog
preduzetništva.
• Logistike za promociju i razvoj preduzetničkih
aktivnosti žena ovog dela Evrope.
• Razmene iskustava i zajedničkog delovanja.
• Kreiranja novih tržišnih i poslovnih saradnji i
prilika.
• Obezbeđivanja kontinuiranih edukacija kao
najboljeg ulaganja u preduzetništvo.
• Podsticanja konkurentnosti i izvrsnosti među
preduzetnicama.
• Smanjenja marginalizovanog položaja žena u
poslovnom svetu u mnogim društvenim
sredinama.
• Otvaranja mogućnosti za uspešno pozicioniranje
ženskih preduzetničkih aktivnosti u Evropskoj Uniji.
12
Navedene asocijacije usmerene su u svom
delovanju širom jugoistočne Evrope na promociju
preduzetništva, posebno žena, kroz čitav niz
sadržaja, projekata i aktivnosti, a sporazumom će
objediniti svoje aktivnosti u regionalnu inicijativu.
Primarna misija ove inicijative jeste da ohrabri žene
u pravcu većeg preduzetničkog angažmana, te da
olakša ulaganje u obrazovanje i učenje u
preduzetničkom sektoru.
Prema podacima Evropske komisije žene čine 52%
ukupne evropske populacije, ali samo 34.4%
samozaposlenih osoba su žene, a još manje, nekih
30% su osnivačice “startap” preduzeća. Često
preduzetništvu pribegavaju iz nužde, jer u većini
kompanija žene su za isti posao manje plaćene od
svojih muških kolega.
U regionu prisutan je približno isti rodni jaz u
preduzetništvu. Statistički gledano situacija se ne
razlikuje mnogo od situacije u ostalim evropskim
državama. Ženska kreativnost i preduzetnički
potencijal u oba slučaja predstavljaju neiskorišćen
izvor ekonomskog rasta.
Izazovi su gotovo jednaki. Pri osnivanju i vođenju
preduzeća, žene se susreću sa istim problemima,
kao što su pristup finansiranju, gde imovinski rodni
jaz stvara nepovoljnu ekonomsku osnovu žena za
započinjanje sopstvenog posla, zatim pristup
informacijama, obukama, pristup poslovnim
mrežama i kontaktima, te pomirenje poslovnih i
porodičnih obaveza.
Krucijalna razlika leži u održivosti, gde je primetna
veća stopa gašenja preduzeća koje vode žene iz
našeg regiona. A još jedna od bitnih razlika je i
uočljiviji stepen rodne diskriminacije, sa kojom se
najčešće susreću naše žene, gde su rasprostranjene
patrijarhalne vrednosti, često internalizovane i kod
samih žena, koje uzrokuju manjak samopouzdanja i
spremnosti na započinjanje sopstvenog posla. Onda
kada se to uprkos preprekama i desi, poslovno
okruženje je na našim prostorima nepoverljivije
prema ženama. Neretko se dešava odbijanje
sklapanja posla sa ženom, što je posebno naglašeno
u tipično “muškim industrijama”.
Kako bi se ove brojke preokrenule i kako bi ženska
preduzeća u jugoistočnoj Evropi opstajala i
napredovala potreban je novi pristup. Nije
dovoljno samo promovisati žensko preduzetništvo
kao takvo, već udružiti snage kroz zajedničko
delovanje i nastup na tržištu.
7, 8. i 9. decembra u Rogaškoj Slatini u Sloveniji,
organizovani su veoma uspešni B2B susreti između
preduzetnica iz četiri države našeg regiona.
U novoj 2019. godini, čeka nas puno posla! U martu
idemo u Zagreb na Kongres poduzetnica
Jugoistočne Evrope. Tradicionalno, 15. juna se opet
sastajemo u Novom Sadu, na konferenciji Biznis na
štiklama, a od jeseni smo na preduzetničkim
događajima u Sarajevu i u Sloveniji.
www.poduzetnice.ba
www.poduzetnica.hr
www.zoryevents.com
www.biznisnastiklama.com
13
Direktorka Sektora predzetništva Privredne komore Srbije
Vlada Republike Srbije je u jedan od fokusa svoje
politike postavila razvoj preduzetništva i
unapređenje preduzetničkog duha. Privredna
komora Srbije kao partner Vlade Republike Srbije
kontinuirano radi na promovisanju preduzetništva,
njegovom unapređenju i boljem umrežavanju
naših preduzetnika.
Jedan od posebnih akcenata je na razvoju i
unapređenju ženskog preduzetništva i
ekonomskog osnaživanja žena u Srbiji, ali takođe i
na omladinskom i socijalnom preduzetništvu.
U PKS i Sektoru preduzetništva PKS koji vodim,
formiran je Parlament preduzetnika PKS u martu
2018. godine i parlament predstavlja najviši organ
odlučivanja kada su preduzetnici u RS u pitanju.
Preduzetnici u Republici Srbiji svoj rad organizuju
putem Opštih udruženja preduzetnika koja su
kolektivni članovi Privredne komore Srbije.
Po novom Zakonu o privrednim komorama,
registracioni organ Opštih udruženja preduzetnika
je Privredna komora Srbije. Parlament
preduzetnika PKS je formiran tako što su članovi
Parlamenta preduzetnika delegirani iz redova OUP
koja su upisana u Registar PKS. Svako Opšte
udruženje preduzetnika koje je upisano u Registar
OUP PKS delegiralo je po jednog svog predstavnika.
Upravo kroz rad ovog parlamenta, preduzetnici
imaju mogućnost da rešavaju sve aktuelne
probleme u svom poslovanju, da pokreću inicijative
za izmene i dopune zakonskih rešenja, kao i da rade
na predlozima za unapređenje ambijenta
poslovanja.
Kada govorimo o ženskom preduzetništvu, treba
istaći da žensko preduzetništvo predstavlja veliki
resurs novog zapošlјavanja, a da bi se iskoristio,
neophodna je finansijska podrška, lakši pristup
izvorima finansiranja, dobri uslovi, dug period
otplate i povolјne kamate.
Sektor preduzetništva PKS snažno podržava žensko
preduzetništvo i okuplјa veliki broj žena
preduzetnica sa kojima kontinuirano radi na
osnaživanju ženskog preduzetništva u Republici
Srbiji, unapređenju ambijenta poslovanja,
olakšavanju pristupa izvorima finansiranja,
smanjenju ukupnih troškova poslovanja, kao i na
čitavom nizu drugih pitanja od značaja za
unapređenje ženskog preduzetništva.
Svakodnevno smo u kontaktu sa ženama koje ili žele
da započnu sopstveni posao, ili već obavlјaju
registrovanu poslovnu delatnost i žele da unaprede
poslovanje, pri čemu im je pomoć Sektora za
preduzetništvo PKS neophodna. Upravo je iz tih
razloga u okviru Sektora preduzetništva PKS
formirana Sekcija za žensko preduzetništvo PKS.
Danas je sve više žena koje se odlučuju da započnu
sopstveni posao i žensko preduzetništvo je u
najvećoj meri stvar izbora. Nekada su žene
započinjale sopstveni posao jer im je to bila jedina
šansa da nađu posao i nisu imale bolјi izbor za
14
posao. Danas je situacija skroz drugačija,
zahvalјujući merama države za podsticanje razvoja
ženskog i preduzetništva uopšte. Žensko
preduzetništvo je inicirano od strane žena koje ga
pokreću sa inovativnim idejama, preduzetnice su
spremne da preuzmu rizik i pronađu kreativna
rešenja u cilјu održivosti i stvaranja profita.
Rodna ravnopravnost i ekonomsko osnaživanje
žena predstavljaju neke od ključnih preduslova
stabilnog ekonomskog razvoja.
Kao članica Saveta za rodnu ravnopravnost grada
Beograda i kao direktorka Sektora preduzetnistva
PKS lično se zalažem za ekonomsko osnaživanje
žena. To je svakako i jedan od zadataka pomenutog
saveta, pored borbe protiv nasilja nad ženama.
Smatram da samo ekonomsko osnažene žene mogu
da donose racionalne odluke o svom životu.
Preduzetništvo je razvojna šansa Srbije i regiona
čijoj bi realizaciji moglo da doprinese i
umrežavanje, odnosno zajedničke aktivnosti na
njegovoj promociji, kao i razmena iskustava u
rešavanju problema, sa kojima se susreću naši
preduzetnici. Sektor preduzetništva PKS podržava
čitav niz događaja na kojima se okuplјa veoma veliki
broj preduzetnica iz zemlјe i regiona, jer je
umrežavanje preduzetnika veoma važno. Na taj
način razmenjuju se znanja i iskustva preduzetnika,
predstavlјaju se primeri dobre prakse i stvaraju se
novi poslovni kontakti.
Takođe, PKS i sektor preduzetništva koji vodim,
pružaju snažnu podršku ženama preduzetnicama i
kroz promociju ženskog preduzetništva,
organizovanje različitih edukacija (seminara,
prezentacija, obuka, radionica), promovisanje
uspešnih preduzetnica, pomoć pri uklјučivanju
žena preduzetnica u lance dobavlјača,
umrežavanje ženskih preduzeća, kako na
nacionalnom tako i na međunarodnom nivou, kao i
razmatranje pitanja od značaja za žensko
preduzetništvo i sagledavanje uticaja mera
ekonomske politike i zakonske regulative. PKS
pruža snažnu podršku poslovanju preduzetnika u
RS kroz čitav niz usluga koje pruža, a sve to u cilju
kako bi njihovi biznisi bili konkurentni i održivi na
duži rok. Ubrzanje procesa digitalizacije PKS jeste
strateško opredelјenje Privredne komore Srbije.
Elektronske usluge PKS podrazumevaju da sada
privrednici i preduzetnici mogu samo jednim
klikom, bez dolaska u PKS, da pristupe izvozno-
uvoznim dokumentima, carinskim tarifama,
različitim uverenjenjima koja izdaje PKS, itd. Na taj
način značajno se štedi njihov novac i njihovo
vreme.
Osim elektronskih usluga PKS, tu je i čitav niz ostalih
usluga za preduzetnike, kao što su organizovanje
B2B sastanaka, pružanje pomoći pri izradi biznis
plana, pružanje pomoći pri izlasku na strana tržišta
ili pri izlasku na sajmove, pružanje informacija o CE
znaku, pružanje informacija o raspoloživim
finansijskim sredstvima, provera boniteta strane
firme koja moze biti potencijalni poslovni partner i
mnoge druge.
Za one koji tek žele da započnu biznis i budu
preduzetnici, tu je Vodič za osnivanje firme, kao i
čitav niz drugih neophodnih informacija. Želim da
pomenem, da za naše preduzetnike PKS vrši po prvi
put i uslugu sporazumnog finasijskog
restruktuiranja. Do skoro, ova us luga bila je
omogućena samo vlasnicima DOO, a zahvaljujući
izmenama i dopunama Zakona o sporazumnom
finansijskom restruktuiranju, ova usluga
omogućena je po prvi put i za preduzetnike i ovu
uslugu našim preduzetnicima pruža PKS.
U narednom periodu i godinama ispred nas,
neophodno je da razvijamo preduzetništvo kao
način života, kao novu poslovnu filozofiju. Upravo
zato je proglašena i Decenija preduzetništva i PKS
kao partner vlade RS nastaviće i u narednom
periodu snažno da podržava i razvija preduzetništvo
u našoj zemlјi.
15
Ekspertkinja za EU IPA projekte &
osnivačica Life Quality Academy
Srbija, i ne samo Srbija, već čitav region, oduvek je
bila mesto odakle se odlazi, kako se to nekada
govorilo - u pečalbu. Na žalost, situacija je i danas
ista, s tim što su nekadašnji pečalbari bili ljudi slabo
obrazovani, često nepismeni, „jaki u rukama“, pa
kao takvi odlazili trbuhom za kruhom. Danas,
napuštaju nas mladi, školovani ljudi, sposobni,
energični, ambiciozni...
Situacija se malo popravlja razvojem IT sektora, gde
veliki broj edukovanih mladih ljudi nalazi sebe, na
poslovima C++ Software Developer-a, Front End
Software Developer-a, Web Designer-a, Customer
Support Engineer-a, šta god to značilo!!!
Ali šta da radimo mi koji nismo programeri?! Postoji
li alternativa za one koji ne žele da odu iz Srbije, a
voleli bi da žive kvalitetno i dobro zarađuju? Postoji!
Postanite menadžeri EU projekata!
Projekti finansirani iz fondova Evropske unije, tzv.
IPA fondovi, predstavljaju veliku mogućnost za sve
koji bi želeli da se bave poslom koji je kreativan,
dinamičan, ali i dobro plaćen!
Kako se dolazi do sredstava iz IPA fonda? Najpre,
ova sredstva su namenjena direktnim korisnicima,
a to su neprofitne institucije i organizacije, kao što
su: ministarstva, lokalne samouprave, škole,
bolnice, javna preduzeća, privredne komore,
muzeji, kulturni centri, pozorišta, udruženja
građana...
Oni apliciraju za sredstva kada se za određeni
program raspiše konkurs, njihovi predlozi se
ocenjuju, i najbolji budu odabrani za finansiranje.
Oni zatim kreću u implementaciju svojih projekata,
po pravilima koja odredi donator, odnosno IPA
fond Evropske unije. Sve nabavke u okviru projekta
(kupovina opreme, angažovanje eksperata,
građevinski radovi...) realizuju se raspisivanjem
tendera koji se javno objavljuju. Na taj način,
sredstva donacije stižu do indirektnih korisnika,
odnosno fimi koje pobede na tenderu.
I treći način trošenja donatorskih sredstava jeste
kroz angažovanje članova projektnog tima. Članovi
projektnog tima zaduženi su za implementaciju
projekta, i to su, gotovo po pravilu ove četiri
funkcije: menadžer projekta, finansijski menadžer
projekta, PR menadžer projekta i ekspert za javne
nabavke.
16
Iako su fondovi u Srbiji prisutni već gotovo dve
decenije, poslovima koje sam pomenula još uvek se
bavi vrlo mali broj ljudi. Zašto je to tako? Pa, jedan
od najvažnijih razloga jeste taj što su donatori
potrošili novac, vreme i energiju učeći ovom poslu
pogrešne ljude! Zašto to kažem? Videli ste ko su
direktni korisnici donacija - uglavnom državne
institucije. Logično je bilo edukovati zaposlene u
njima da realizuju projekte. Ali, to je najčešće bio
jalov posao, jer državni službenici (uz retke izuzetke
koji potvrđuju pravilo) nisu bili zainteresovani za
takve aktivnosti. Osim toga, to su poslovi podložni
promenama uslovljenim promenom vlasti, tako da
se dešavalo da taman kada obučite jedan tim ljudi,
oni budu smenjeni, pa hajde Jovo nanovo...
Mali broj ljudi koji su imali priliku da nauče ovaj
posao, uglavnom ljubomorno čuva „tajne zanata“,
tako da je projektni menadžment u Srbiji, a i
regionu, postao elitno zanimanje kome ima pristup
veoma uzan krug ljudi.
Odgovorno tvrdim - potpuno pogrešan pristup!!!
Mene često pitaju zašto obučavam ljude na temu
projektnog menadžmenta i stvaram sebi
konkurenciju. Moj odgovor je - ja ne stvaram
konkurenciju, već saradnike! Jer, programa ima
veliki broj, projekata ima nebrojeno, a novac koji
nam je na raspolaganju meri se stotinama miliona
eura!
Zato vas ja pozivam da nam se priključite, da
naučite kako se ovaj posao radi, jer uprkos
mistifikaciji, to jeste samo posao i ništa drugo, i
može se naučiti, kao i sve ostalo. Zarađuj evropski,
živi u Srbiji - a nisi programer. Kako? Lako! Postani
menadžer EU projekata!
17
Prof. dr Miroslav D. Ilić, hirurg
Medicinski fakultet u Novom Sadu
Upravnik Klinike za grudnu hirurgiju
Institut za plućne bolesti Vojvodine
Sremska Kamenica
1. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji,
operacije protiv gojaznosti izvode se kod osoba koje
se neuspešno leče od ovog kompleksnog
poremećaja najmanje dve godine, a koji nakon
pokušaja dijeta i lečenja lekovima imaju "body mass
index" (BMI), tj. odnos površine tela i mase tela viši
od 40 kg/m2, odnosno u onih pacijenata koji imaju
neku od pratećih bolesti ili poremećaja (povišen
krvni pritisak, šećernu bolest, povišene masnoće u
krvi, sterilitet, policistične jajnike, oštećenja
zglobova nogu, erektilnu disfunkciju itd.), a imaju
BMI veći od 35 kg/m2.
Izuzetno, mogu se operisati i osobe koje imaju
manji BMI, kojima je zbog profesionalnih razloga
potrebno da imaju odgovarajuću telesnu težinu.
Gojaznost je prekomerno nagomilavanje masne
telesne mase, ne samo na vidljivim delovima
organizma, odnosno ispod kože, nego pre svega u
unutrašnjosti tela, kada se vitalni organi okružuju
masnoćom, ili se masnoća ugrađuje u samo tkivo,
kao što je to ugrađivanje npr. u jetru.
Iz kliničke prakse, na pregledima ultrazvuka
abdomena, poznat je fenomen "masne jetre", koja
kroz duže vreme biva oštećena, a onda progresira
u cirozu jetre, odnosno primarni maligni tumor
jetre.
Takođe, danas je dokazano da su mnogi maligni
tumori češći kod gojaznih ljudi: rak debelog creva,
rak jajnika i rak dojke (i kod žena i kod muškaraca).
Ipak, najznačajnija su oštećenja endokrinog
sistema, kada se endokrini deo pankreasa "više
troši" kod gojaznih ljudi, što vodi sigurno šećernoj
bolesti.
Mnogi pacijenti sa gojaznošču pate od "inzulinske
rezistencije", što jeste uvod u šečernu bolest. Srce
i kardiovaskularni aparat rade pod pojačanim
naporom, pa je propadanje ovog sistema izrazit
kod gojaznih ljudi. Operacije protiv gojaznosti
počele su intenzivno da se izvode onda, kada je
postalo jasno da je rizik od njih mnogo manji nego
što je u gojaznih osoba rizik od nagle, iznenadne
smrti, koji je višestruko povišen nego kod
populacije koja nema gojaznost. Masno tkivo je
jedna velika "endokrina žlezda" koja luči štetni
"tumor nekrozis faktor", što izaziva oštećenja na
unutrašnjim organima, jednako kao i na koži, tako
da su kožne bolesti, pre svega ekcem i psorijaza
takođe češći kod gojaznih ljudi.
2. Operacije protiv gojaznosti izvode se u svim
dobnim skupinama, ali su najbolji rezultati kod
osoba do 40 godina, u kojih nije došlo do
nepovratnih promena na kardiovaskularnom i
lokomotornom sistemu.
Gojazna osoba ulazi posle mladalačkog doba u
jedan "krug smrti": zbog povišene telesne težine ne
može da se kreće, ne može da se bavi fizičkom
aktivnošću, postaje vezana za postelju ili stolicu, a
u "sesilnom" načinu života jedni izvor radosti jeste
hrana. Tako se dolazi do ogromnih kilaža. Gojazna
osoba biva socijalno usamljena, radno i fizički
hendikepirana i počinje da biva zavisna od lekova.
Tako se gubi aktivni čovek iz životne i radne
sredine.
18
Nisu retki ni slučajevi da se ekstremna gojaznost
javlja kod dece. Moj najmlađi pacijent, koga sam
operisao imao je 11 godina. Naravno, za ovakvu
operaciju potrebno je da i roditelji i dete razumeju
šta se planira i kakav je režim života neophodan
posle operacije. Dakle, hirurgija je poželjna PRE
nego što se razviju teške komplikacije gojaznosti na
kardiovaskularnom, endokrinom i lokomotornom
sistemu.
3. Danas se u hirurgiji gojaznosti, koja se naziva i
"barijatrična" hirurgija razlikuju tri vrste
intervencija: "restriktivne" operacije, čiji je smisao
onemogućivanje uzimanja veće količine hrane,
potom "malapsroptivne", operacije čiji je smisao
odvođenje procesa razlaganja i apsorbcije hrane
dalje od dvanaestopalačnog creva i na kraju
"kombinovane" operacije, koje ujedinjuju ova dva
principa. Odmah treba naglasiti da malapsorbtivna
operacija nije nimalo jednostavna za organizam, jer
je praćena izmenom normalne fiziologije hranjenja,
razlaganja i apsorbcije hrane, što može da ima za
posledicu ne samo mršavljenje, nego i teške
poremećaje koji se teško mogu konzervativno
lečiti, nekad i novom operacijom.
Naravno, savremena hirurgija je definisala
indikaciono područje za različite operacije.
Uopšteno se može reći da je u pacijenata sa težim
oštećenjima endokrinog sistema, kao i
poremećajima kardiovaskularnog sistema, tj.
pacijenata kod kojih je mala verovatnoća promene
stila života nakon hirurgije - indikovana
kombinovana procedura ("želudačni baj-pas"), a
kod svih drugih, a to je velika većina - indikovana
restriktivna procedura, danas najčešća - "želudačna
rukavna resekcija" (Gastric Sleeve). Iako je ranijih
godina "želudačni baj pas" bio "zlatni standard" u
barijatričnoj hirurgiji, danas se u celom svetu,
recimo u Sjedinjenim Američkim Državama, izvodi
u preko 80% svih barijatričnih operacija -
"želudačna rukavna resekcija".
Ipak, hirurgu, kao i celom timu i pacijentu koji treba
da donese odluku o operativnom lečenju, treba
prepustiti izbor operativne procedure. Naravno, za
tu odluku neophodno je veliko hirurško iskustvo i
realno sagledavanje sopstvenih mogućnosti, kao i
mogućnosti pratećih medicinskih službi, koje treba
da pomognu u ukupnom lečenju.
4. Danas se sve barijatrične operacije izvode tzv.
"laparoskopskim" pristupom. Zbog insuflacije gasa
u peritonealnu šupljinu neophodna je opšta
antestezija. Kroz nekoliko manjih otvora na
trbušnom zidu uvodi se TV kamera, kao i
instrumenti kojima se vrši zahvat, dok se slika prati
preko monitora. Prosečno operacija traje oko sat
vremena ili nešto više.
Bio sam jedan od hirurga koji je započinjao
laparoskopske operacije devedesetih godina. Zato
sa sigurnošču moram da naglasim da je vrhunska
hirurška tehnologija danas USLOV da se mogu sa
uspehom raditi barijatrične operacije. To se odnosi
ne samo na najkvalitetnije monitore i teleskope,
svetlosni izvor, odnosno kamere, što danas mora
biti u tzv. "haj definišn" rezoluciji, nego se odnosi
još više na automatske samošivače, tzv. "steplere"
kojima se vrši spajanje ili odsecanje pojedinih
delova digestivnog trakta.
Za prosečnu barijatričnu operaciju potrebno je oko
desetak ovakvih aparata. Ti instrumenti ne mogu
biti niskog kvaliteta, nego vrhunskog, jer uspeh
operacije zavisi od sigurnosti šivenih spojeva, što je
glavna namena ovih "steplera". Naravno, njihova
cena je visoka i ukupni trošak samo ovih aparata je
oko 2000. evra po pacijentu. Kada se tome dodaju
i: specijalni operacioni sto koji može da izdrži težinu
pacijenta iznad 300 kg., pa specijalni "trokari" i duži
instrumenti od onih koji se upotrebljavaju za
standardne laparoskopske procedure (operacija
žučne kesice npr.), jasno je da sama tehnologija
kojom se rade barijatrične operacije nije
standardna, nego izuzetna.
19
Ipak, najvažniji činilac operacije jeste hirurški tim,
njegovo znanje i osposobljenost da se ovako teške
operacije izvedu bezbedno, bez komplikacija, u
pacijenata koji već imaju narušeno zdravlje i koje
uopšte nije jednostavno tehnički operisati.
Danas se u svim velikim zdravstvenim sistemima
uspostavljaju standardi za barijatričnu hirurgiju, u
kojima se npr. ističe da jedan hirurg godišnje treba
da izvede oko 200 barijatričnih operacija, da dve
trećine svog radnog vremena posveti upravo
gojaznim pacijentima, kao i da postoje specijalne
ambulante i drugi uslovi (specijalne stolice, kreveti,
toaleti) da bi se gojazni pacijenti mogli lečiti u
takvom "centru izuzetnosti", koji može da dobije i
evropski sertifikat.
Dakle, uvođenje barijatrične hirurgije u neku
sredinu, odnosno državu mora biti praćeno velikim
ulaganjima, kao i znanjem da se ova hirurgija izvodi
rutinski. Barijatrična hirurgija nije hirurgija malih
centara.
5. Nakon uspešno izvedenog operativnog zahvata,
laparoskopskom metodom, pacijent već prvog
postoperativnog dana ustaje, prevodi se na
uzimanje tečnosti i za dan ili dva može da ide na
kućni oporavak. Adaptiranje na operaciju, što
podrazumeva dodatno hidriranje, uzimanje
proteinskih "šejkova", vitamina kao i neophodno
davanje antikoagulatnih sredstava produžava se
mesec dana nakon operativnog zahvata.
Već za to vreme javlja se i razultat hirurgije - veliki
gubitak telesne težine. Ovaj gubitak telesne težine
uslovljen je ne samo smanjenjem masne mase tela,
nego, na žalost i gubitkom mišićne mase.
Zato preporučujem intenzivno kretanje i umereno
vežbanje, da bi se smanjenje telesne težine
događalo gubitkom telesne i visceralne masti. U
našem centru viđamo pacijente dve nedelje nakon
operacije, pa mesec dana, dva meseca, šest meseci
i nakon toga godinu dana. Posle ovog perioda, u
kome precizno merimo obima vrata, struka, BMI,
krvni pritisak i druge parametre, dovoljno je
kontrolisati pacijenta jednom godišnje. Tokom
devet godina u našem registru imamo preko šest
stotina pregleda i oko dvesta pacijenata koji su
operisani.
6. Ožiljci na mestima "trokara", odnosno dve manje
incizije od 5 milimetara i dve veće od 10 mm, već
posle nekoliko meseci nestaju, tako da izgleda da
pacijenti nije ni operisan. Međutim, kod pacijenata
koji kontinuirano slabe, a najviše u prve dve godine
posle operacije javlja se višak kože. Taj višak kože
najuočljiviji je na trbuhu, dojkama, nadlakticama i
butinama. Ne retko, savetujemo pacijentima da se
podvrgnu i operaciji kojom se višak kože uklanja,
što se takođe može uraditi u našem Institutu. Ova
operacija se radi odsecanjem kože i tu se ožiljak
mora videti, iako je on pozicioniran tako da se
najmanje vidi. Posebna grupa pacijenata je ona
koja je već na abdomenu imala neku operaciju pre
barijatrične operacije. U tom slučaju u startu se
očekuju intraabdominalne priraslice, ali ja uvek
insistiram na pokušaju laparoskopske intervencije,
jer mislim da je lakše uraditi barijatričnu operaciju
laparoskopski nego otvorenu, obzirom da je pristup
želucu kroz veliku laparotomiju i to kod gojaznog
pacijenta izuzetno delikatan, a nosi rizik i od
postoperativne hernije.
7. U postoperativnom toku, preporučuje se dve
nedelje tečne ishrane, više puta dnevno, a nakon
toga još dve nedelje kašasta ishrana, odnosno
"izmiskirana" hrana.
Ovo je neophodno jer je reseciran želudac (kod
"želudačne rukavne resekcije") još uvek slab za
mehaničko pokretanje i "mešanje" hrane, a tu
funkciju vraća za mesec dana. Rezultat ove
operacije jeste da se u jednom obroku može uneti
oko 100 mililitara hrane, a to je otprilike nešto
manje od čaše jogurta. U pogledu restrikcija
zabranjena je slatka hrana i hrana koja ima za
posledicu distenziju creva (mahunarke).
20
Nije poželjna ni masna ishrana. Ipak, nakon mesec
dana, moguće je konzumirati svaku hranu, ali
naravno, zbog operacije nije moguće uneti i veliku
količinu hrane.
Svaki pokušaj uzimanja veće količine hrane - vodi
povraćanju. Interesantno je da pacijent nije gladan,
jer se odstranjenjem velikog dela želuca sprečava
generisanje hormona "grelina" - koji je uzrokuje
glad. Kod nekih pacijenata, nakon "želudačne
rukavne resekcije" javi se i zatvor, koji spontano
prolazi nakon normalizovanja ishrane. Nasuprot
tome, kod "želudačnog baj pasa" moguće su
prolivaste stolice, jer hrana brže prolazi kroz
"skraćenu" digestivnu cev. Nadoknada vitamina je
neophodna. Uzimanje alkohola, što je naravno
štetno za svakog čoveka, ipak je moguće kod
"želudačne rukavne resekcije" a kod "baj pasa" nije
dozvoljeno, zbog opasnosti od nastanka ulkusa na
crevu.
8. Komplikacije kod barijatrične hirurgije javljaju se
kod relativno malog broja osoba, obzirom na
komplikovanost zahvata i težinu oboljenja, odnosno
težinu pacijenta.
U globalnim okrvirima, komplikacije se javljaju u
manje od 5% operisanih, vezane su za čitav niz
razloga koji se mogu sresti i kod drugih hirurških
zahvata (tromboflebitis, infekcija rane itd.), a teške
komplikacije, specifično vezanih za barijatričku
hirurgiju u manje od 1% operisanih. Smrtnost kod
barijatričnih operacija je ispod 1%. To znači da
postoji mnogo veća šansa da dodje do smrtnog
ishoda kod operacija slepog creva, ili operacije na
srcu, nego u barijatričnoj hirurgiji.
Razlog zašto je to tako, jeste pre svega u činjenici
da komplikovane barijatrične zahvate ne rade
neiskusni hirurzi, kao i činjenica da se rade
najsavremenijom opremom. Najteže barijatrične
komplikacije odnose se na razilaženje anastomoza,
odnosno šavne linije kada se javlja "curenje"
digestivnih sokova u trbušnu šupljinu.
To po pravilu zahteva novu hiruršku intervenciju. U
tom smislu razvijene su čitave strategije šta i kada
raditi kada dodje to situacije. Može se javiti i
postoperativno krvavljenje. Od kasnih komplikacija
javljaju se suženja na ušivenim delovima, ili
spojenim delovima digestivne cevi. Tada se zahteva
ili endoskopska intervencija - preko usta pacijenta,
ili nova hirurška intervencija.
10. Svakom pacijentu koji je gojazan, ima povišen
krvni pritisak, početak šećerne bolesti, pacijentu koji
je nekoliko puta gubio dvadesetak kilograma i onda
dobijao još više od toga - preporučio bih barijatričnu
operaciju.
Uspešnost ove hirugije jeste spektakularna. Na
osnovu naših rezultata svi pacijenti koji su operisani
izgubili su višak telesne mase i doveli na normalnu
težinu, ili blizu nje. Svi pacijenti koji su operisani
prestali su potpuno da uzimaju lekove za povišen
krvni pritisak, kao i lekove za srce, odnosno lekove
za inzulinsku rezistenciju. Najveći broj pacijenata
normalizovao je svoj holesterolski i trigliceridski
status. Niti jedan naš pacijent nije imao "curenje"
(fistulu) želuca ili creva. Niti jedan pacijent nije
imao kasne komplikacije.
Ipak, oko 10% pacijenata je nakon dve - tri godine
ponovo počeo da vraća telesnu težinu, naravno, ne
dosežući onu koju su imali, nego vraćajući se starim
navikama u ishrani, a to su pretežno bili pacijenti u
odmakloj životnoj dobi. Kod njih sam savetovao
novu hiruršku proceduru, a to je "dodavanje"
malapsorbtivne komponente nakon "želudačne
rukavne resekcije", ali interesantno, niti jedan
pacijent nije hteo novu operaciju.
Želim da naglasim da hirurgija može da pomogne
pacijentu da se izbori sa gojaznošću, ali hirurgija ne
može da "izleči" psihu. U nekoliko slučaja
preporučio sam psihologa i psihološki tretman, sa
pokušajem promene životnih navika.
21
11. Ozbiljni barijatrijski zahvati u našoj državi izvode
se u Sremskoj Kamenici na Klinici za grudnu hirurgiju
i u Kliničkom centru Srbije na "Prvoj hirurškoj
Klinici".
U obe institucije izvedeno je ukupno oko tri stotine
operacija, mislim u podjednakom broju "žaludačna
rukavna resekcija" i "želudačni baj pas". Posebno je
važan beogradski Centar za gojaznost koji je ispitao
preko hiljadu pacijenata i kod jednog broja njih
postavio indikaciju za operativni zahvat.
Ipak, razvoj ove hirurgije kod nas još uvek nije uzeo
puni zamah, pre svega zbog visoke cene koštanja
operacije i nedostatka operativnog prostora za ove
pacijente, koji se često tumače kao pacijenti "koji
nisu bolesni".
Ovom prilikom naglašavam da je gojaznost bolest,
da postoje vrlo precizni protokoli za njeno lečenje i
da je za svakog čoveka njegov problem najveći: za
nekog je to tumor, za nekog hernija, a za nekog
ekstremna težina. Hirurgija ovde može mnogo da
učini jer prevenira komplikacije, štedi društvu
lekove koje će gojazni pacijent, ako se ne operiše -
sigurno potrošiti, vraća pacijente u socijalnu i radnu
sredinu, dakle, hirurgija je "najjeftinija" za
zdravstveni sistem koji mora da brine i o ovoj
kategoriji pacijenata.
Inače u Srbiji je gojaznih oko 50%, iako samo 2-3%
stanovništva, prema statistici zahteva operativni
zahvat. Ali, ako se to izračuna na ukupno
stanovništvo naše države, jasno je da je potreba u
ovom trenutku za preko hiljadu operacija svake
godine!
Mislim da treba krenuti što pre u organizovanu
borbu sa gojaznošću kao bolesti, koja j epidemijska
u celom svetu, pa i kod nas, a da hirurgija mora biti
uključena sistemski.
Prof. dr Miroslav D. Ilić, hirurg
Medicinski fakultet u Novom Sadu
Upravnik Klinike za grudnu hirurgiju
Institut za plućne bolesti Vojvodine
Sremska Kamenica
+381 63 501 301
22
U klubu Biznis na štiklama, osim što uveliko
pripremamo treću konferenciju Biznis na štiklama,
često su nam nosevi u svakakvoj štampi i
elektronskim medijima.
Ove godine, između ostalih, za oko su nam zapali
članci u britanskom Telegrafu i Dejli Mejlu koji na
osnovu izvesnog istraživanja jednog renomiranog
univerziteta tvrde da bi žene trebalo da prestanu
da nose šminku kako bi bile ozbiljnije shvatane na
poslu i kako ne bi ugrožavale svoje šanse napretka
u karijeri!
Ukratko, oba članka kažu sledeće:
1. Navodno, nošenje previše šminke na poslu se
veoma loše odražava na naše šanse da postanemo
tim liderke ili šefice.
2. Šefice koje nose „previše šminke“ su ujedno i
nesposobnije menadžerke u poređenju sa
koleginicama koje ne nose šminku, po mišljenju
učesnika istraživanja.
Nas nekolicina žena u Klubu, nakon što smo
pročitale ove članke, koji put u neverici prevrnule
očima i na kraju debate smirile strasti, došle smo
do sledećeg konsenzusa, ili serije zaključaka...
Ljudi, muškarci i žene podjednako, su uglavnom
vizualni tipovi i prvo što će primetiti je naš izgled!
Koliko god mi to želele da mislimo, pamet i
sposobnost se ne vide na prvu loptu. Koliko god se
mi trudile, često je teško pobeći od prvih utisaka i
predstaviti sebe u pravom svetlu, onako kako smo
mi to prvobitno zamislile.
23
Seksizam je još uvek živ i zdrav!
Neka druga istraživanja kažu da što se tiče muškog
sveta uopšte, privlačne, pa čak i „nafrakane“ žene
su OK, sve dok se drže podređenih uloga. Drugim
rečima, žele da nam skrenu pažnju da, bar što se
njih tiče, nećemo dalje od pozicije sekretarice!
Animozitet žena prema ženama je još življi i zdraviji!
Ima nešto veoma moćno u negovanoj i
dominantnoj ženi punoj samopouzdanja. Nažalost,
poneki muškarci od takvih žena zaziru, a druge
žene to često smatraju kao izazov na crtu! Pitamo
se... Da li je žena ženi zaista vučica?!
Sa druge strane, odbijamo da prihvatimo da su
šminka i izgled jedini faktori!
Iako naučnici konstantno potvrđuju koliko smo mi
jedna površna životinjska vrsta, jer privlačne ljude
ujedno smatramo i inteligentnijima, mi kategorički
odbijamo da poverujemo da je to uvek tako. Šta je
sa dugogodišnjim mukotrpnim učenjem, radom,
nesebičnim davanjem timu i ličnim rezultatima i
uspesima?!
Kako se MakeUp percipira može biti i stvar kulture!
Ameri, za razliku od hladnih Engleza, to vole vruće!
Naime, nalazi istraživanja sa Harvard univerziteta iz
2016. godine potvrđuju da žene koje nose šminku
često izgledaju kompetentnije i da će pre biti
unapređene na poslu, od svojih manje
„atraktivnih“ koleginica. Pitamo se gde smo tu mi u
celoj priči i kakva je situacija u Srbiji...
Ali, svi se slažu oko jedne stvari! Suptilna šminka
može biti naš najmoćniji saveznik!
Prejak makeup je sasvim u redu u posebnim
prilikama, kao što je Noć veštica ili povremeni
„praznik“ za oči vaše druge polovine.
Druga krajnost je isto povremeno OK. Ne moramo
biti ni veštice ni vile. Bitno je samo da nađemo tu
tanku liniju između dobrog ukusa i totalnog
neukusa i bićemo spremne da bacimo ceo svet pod
noge!
24
Praznici i vreme veselja, opuštanja i odmora su iza
nas! Ali, da li je nama ženama to opuštanje pošlo za
rukom?
Da li smo zaista uživale pored toliko posla?
Posebno kada večito mislimo da sve zavisi od nas i
da će se ceo svet okrenuti naopačke ako nešto ne
uradimo baš tog momenta kada se to od nas
zahteva.
Realnost je da smo mi žene same sebi najveće
kritičarke i da u nastojanju da sve bude baš onako
kako treba i da svi u kući, ali i na radnom mestu,
budu podmireni i zadovoljni, često zaboravljamo
da se zabavljamo.
“Moram da idem u šoping po sve namirnice za
predstojeće praznike! Moram da pozavršavam sve
u kancelariji, kako bih mogla opušteno da se
posvetim onim poslovima koji me tek čekaju kod
kuće.
Moram sve da oribam da se sija. Moram da
osmislim i kupim savršene poklone za svoju decu i
za svog muža, užu i širu rodbinu i prijatelje. Inače,
to sve radim u Srbiji gde su prodavnice otvorene
24/7, čak i za vreme praznika. Gde na svakom ćošku
postoji neki restorančić kuvane hrane i gde postoji
armija malih biznisa za proizvodnju kolača i ostalih
đakonija. Ili u krajnjem slučaju, gde članovi moje
porodice imaju po dve zdrave ruke i noge, te mogu
da preuzmu na sebe makar deo posla i
odgovornosti. Ne moram baš nešto da spavam, a
nokte i frizuru ću uraditi u hodu ako budem imala
vremena. I da, draga deco, mužu i prijatelji…
nemojte se trošiti! Vaša sreća je vašoj MAMI najveći
poklon!
A i ta moja “single” prijateljica, i ona mora svašta
nešto da uradi, jer pošto je “bez kučeta i mačeta”,
svi misle da mogu da svojataju njeno vreme i dobru
volju!”
25
Nekada davno, reče Gandi jednu pametnu: “Budi
promena koju želiš da vidiš u svetu”.
Mi samo možemo da dodamo da nije bitno da li je
to mikro ili makro svet, svet biznisa ili krug porodice
i prijatelja, principi su uvek isti.
A za novu godinu izdvojili smo njih čitavo tuce, to
jest, 12 ženskih odluka za svih 12 meseci 2019.
godine, primenjivih u biznisu, ali i u svim ostalim
sferama života!
Opšte je kultura, a i tako su nas učili u školi, da nije
lepo koristiti zamenicu “Ja”. Ovaj izraz skromnosti
je posebno primetan kod ženskog pola u gotovo
svim životnim situacijama.
“Odradila si zaista sjajan posao!”
“Hvala, ali ceo tim je na tome radio. Zaista ne bih
mogla sve to sama da postignem.”
Zvuči poznato? Tipična ženska reakcija na svaku
pohvalu je da sopstvena dostignuća i zasluge
pripiše nekom drugom, makar to bila i viša sila, ili
faktor sreće.
Drage dame, sledeći put kada nas neko pohvali,
potrebno je da jednostavno kažemo HVALA!
Zaista nema ništa loše u promociji sopstvenih
kvaliteta, dostignuća i sposobnosti. Marketing
stručnjaci to ovako objašnjavaju: “Džaba vam
odličan proizvod, ako niko ne zna za njega.”
Kako će iko postati svestan naših kvaliteta, ako
uporno nikome o njima ne govorimo, a opet
očekujemo tapšanje po ramenu!?
Mi žene često propuštamo prilike zato što
smatramo da nismo dovoljno kvalifikovane za neki
posao. Istina je da niko nije rođen kao ekspert, te
tako dok mi brinemo o manjku veština i
sposobnosti, neki tamo kolega iz susedne
kancelarije na blef, šarm i humor dobije to
unapređenje o kojem smo mi maštale.
Kao žene, prave smo majstorice stvaranja novih
veza i kontakata sa ljudima, a opet nerado
koristimo te iste kontakte za lični napredak u
karijeri. Često nam je “glupo” i da pitamo prijatelje
i porodicu za pomoć ili uslugu, jer smatramo da sve
možemo same.
Na tu temu, kaže ona stara iz Biblije: “Ištite, i daće
vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam
se.”
Došle smo na novo radno mesto i čvrsto smo
odlučile da ćemo otprilike tri do šest meseci vredno
raditi pognute glave, a nakon toga, kada osetimo
da imamo dovoljno samopouzdanja, podićićemo
naše vredne i pametne glavice i počećemo da
izgrađujemo odnose sa svojim kolegama. A za to
vreme, onaj naš kolega iz susedne kacelarije, već će
imati čitav tabor saveznika!
Opet se vraćamo na taj “nesrećni” perfekcionizam
i našu potrebu da sve što radimo, radimo za
desetku!
26
No, važno je znati, osim ako nismo hirurškinje ili
ako nemamo neko drugo zanimanje koje od nas
zahteva 100% učinka, i sedmice ili osmice su sasvim
OK.
Ne radi se ovde o otaljavanju posla, već o
pametnom korišćenju vremena. Ako to prenesemo
u sferu života van kancelarije, treba da se
zapitamo… Da li bismo radije napravile pet vrsta
kolača, veoma reprezentativnih za Instagram, ili
bismo pak napravile dve, tri vrste uz pomoć
porodice i prijatelja, te ostatak vremena provele u
uživanju, da li sa njima ili same sa sobom. Tako je i
u poslu. Taj “višak” vremena ostaviće nam više
prostora za umrežavanje i unapređivanje
sopstvene karijere.
Šta je to zdrav perfekcionizam i gde se to može
nabaviti? E ovako, zdrav perfekcionizam je
promena koja se dešava u nama onda kada
naučimo da delegiramo. Često, perfekcionisti
nemaju poverenja u druge ljude da će dobro
obaviti određeni zadatak, te sve rade sami. To dalje
vodi do nepotrebnog stresa u nama i u našoj
okolini.
Sledeći put kada pomislimo za neku ženu, “Vidi, vrti
ga oko malog prsta” ili “Kakva je to majka, kada joj
dete samo pravi doručak”, ugrizimo se za jezik, to
je verovatno samo žena koja je uspešno savladala
moć delegiranja.
Mi žene, a posebno one među nama koje imaju
gotovo bolesnu potrebu da udovoljavaju svima i
svakom, se generalno previše oslanjamo na taj
eksterni sistem validacije. Zbog toga, teško nam je
da postavimo granice i očekivanja drugih prema
nama. Takođe, imamo tendenciju da na poslu
branimo i nalazimo izgovore čak i za loše
performanse naših kolega i koleginica misleći da
ćemo time izgraditi imidž dobre osobe.
Time svim akterima, a ponajviše sebi činimo
“medveđu uslugu”. Tajna je da naučimo kako da
kažemo “Ne, dosta je bilo!”
“Potreban mi je samo minut vašeg vremena…”
“Imam samo jedno pitanje…”
“Izvinite…”
Ako bi sada brojale koliko puta smo ove rečenice u
životu izgovorile, shvatile bi da smo potrošile,
recimo, ceo jedan vikend u postavljanju sebe u
podređenu poziciju, kao i u umanjivanju sopstvene
vrednosti.
Vrlo je jednostavno. Kada malo zahtevamo, bilo
vremena, pažnje, ozbiljnosti, ili poštovanja, malo
ćemo i dobiti!
Kada želimo da prenesemo informaciju, a posebno
u poslovnoj situaciji, najbolje je da se držimo
recepta “kratko, jasno i ubitačno”. Žene imaju
tendenciju da preterano objašnjavaju svoje odluke
ili postupke, te da u celu priču uvode previše
detalja. Dodatne informacije treba da pružimo
jedino ako nas za iste pitaju, ili ako osećamo da je
nešto zaista relevantno, što je u principu i tajna
efikasne i efektivne komunikacije.
27
Primer može biti i format ovog članka, gde oni koji
ne žele ili nemaju vremena da čitaju ceo članak,
mogu jednostavno da ga prelete i pročitaju
podnaslove.
Šteta je samo što kada smo u poziciji nadređenih
osoba, na primer, kada se obraćamo deci, imamo
običaj da budemo vrlo kratki i koncizni, a kada smo
u podređenoj poziciji imamo potrebu da iznosimo
ceo elaborat. Što dalje znači da bi trebalo da
obrnemo pristup!
Više nego muškarci, žene generalno mnogo češće
“vraćaju film” na neku minornu, nezgodnu situaciju
iz prošlosti i pokušavaju da odgonetnu šta je tu
pošlo naopako. Sem ka prekomernoj analizi,
umaranju mozga preteranim mentalnim naporom,
ili sklapanju scenarija iz domena naučne fantastike,
ovaj pristup ničemu ne vodi.
Ovaj, tipično ženski talenat ima svoje važno mesto
u ovom svetu, ali ga je daleko produktivnije koristiti
u istraživačke svrhe ili u cilju rešavanja daleko većih
problema.
Da, neko mora obavljati i te male, dosadne dnevne
obaveze koje većina ljudi ne želi da radi, ali da li to
uvek moramo biti mi? Treba da se zapitamo… Da li
bismo radije kopirale i slagale dokumentaciju, ili
pak prisustvovale tom važnom sastanku? Da li
bismo radije tri puta dnevno prale sudove, ili
jednostavno naučile naše ukućane da nakon
korišćenja svaki sud za sobom i operu?
Tajna je u stavu, jer nije šef kriv, nije muž kriv, nisu
ni deca kriva, već su tako naučeni, prvo od strane
svojih majki, a onda od strane nas koje te iste
greške u “vaspitanju” uporno ponavljamo.
I za kraj, da se vratimo na tu dobru staru
Gandijevu… “Budimo promena koju želimo da
vidimo u svetu oko nas!”. Našu poziciju i odnos
drugih ljudi prema nama možemo samo mi same
promeniti.
Ili kako to Treći Njutnov zakon jednostavno kaže
“Svaka akcija ima svoju odgovarajuću reakciju.”
Drage dame, nadamo se da ste srećno provele
božićne i novogodišnje praznike i nadamo se da
ćete se u 2019. godini makar ponekad osvrnuti na
ovih 12 važnih odluka.
29
30