Međunarodno Finansijsko Pravo - Predavanja

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

MEĐUNARODNO FINANSIJSKO PRAVO PREDAVANJA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

Banka za međunarodne obračune Međunarodna institucija za kompenzacije dužničko povjerilačkih odnosa centralizovana pod nazivom BIS1. Osnovana je 1930. godine kada je nepovjerenje za naplatu potraživanja doživjelo kulminaciju. Osnivačka konferencija je održana u Holandiji, ali je tada određeno da središte bude i Bazelu, gdje se i danas nalazi sjedište BIS-a. Članice su utvrdile osnivački kapital od 1500 miliona zlatnih franaka (sa 600.000 dionica). Jedan zlatni franak valorizovan je sa 0,29 grama čistog zlata. 1,94 dolara su bila jednaka jednom zlatnom franku. Ovaj odnos je uspostavljen kao fiksan2 i prihvaćen od strane Sjedinjenih Američkih Država kao mjera svih budućih kompenzacija u dolarima. Problemi koji su godinama egzistirali u BIS-u jesu upravo pritisak na uspostavljeni odnos zlatnog franka i prema klirinškom dolaru, ali i prema drugim konvertibilnim valutama. Taj pritisak rezultira da se 2003. godine odstupa od pravila klirinškog dolara i zlatnog franka, te se prava vlasnika dionica u BIS-u prikazuju u specijalnim pravima vučenja3 (Rezolucija o specijalnim pravima vučenja pod nazivom SDR4). Neposredno nakon osnivanja BIS-a dozvoljen je javni upis kapitala. Tako su u početku privatna fizička i pravna lica činila oko 14% vrijednosti kapitala BIS-a sa podijeljenim pravima vučenja gdje su nedozvoljena vlasnička prava, prava zarade, ali bez mogućnosti prava glasa i prisustva na Skupštini BIS-a. Nakon utvrđivanja novog naziva dionice (SDR) usvaja se novi amandman na Statut BIS-a koji zabranjuje privatniku da bude vlasnik SDR-a i određen rok u kojem se privatno vlasništvo mora isknjižiti.Članice BIS-a koje nisu bile do uvođenja SDR-a i isključenjem privatnog vlasništva mogle su postati članovi BIS-a kupovinom dionica u tom periodu prodajom privatnih SDR-ova. Kada se završila trgovina SDR-ova zemlje koje su željele da budu članice, a nisu to do tada učinile, nisu imale nikakvu zabranu, ali su morale kupiti određeni broj SDR-ova od neke centralne banke koja ih želi prodati (tzv. specijalna prava vučenja). Zadatak BIS-a je, prije svega, da obezbijedi korektnu saradnju između centralnih banaka BIS-a5. Drugi osnovni cilj BIS-a je da zaštiti međunarodni finansijski sistem , tj. da ga održava na što stabilnijem nivou ne dozvoljavajući galopirajuću inflaciju među članicama BIS-a na šta utiče određenim mjerama kreditnih aranžmana uz povoljnije uslove6. Za BIS se kaže da je centralna banka centralnih banaka, ali prema karakteru

1 BIS – Banka za međunarodne (finansijske) obračune => pokriva monetarni sistem centralnih banaka i

najviše članstvo; ona je ta kod koje se vjeruje da je najsigurnije imati novac (kada je kriza ne može se u BIS

unijeti novac), dakle svjesno je prihvaćena da vrši kompenzacije, odnosno međusobne obračune; ona se

brine da ne bude dugova i neplaćanja, kao i da ne bude nepoštenih neplaćanja između država (članica); na

engleskom jeziku: Bank for International Settlements 2 fiksni kursevi => postoje plivajući i fiksni kursevi; znaći ovaj kurs je prihvaćen do slijedeće konferencije

i dok ga konferencija ne promijeni ne može se mijenjati, dakle bit će fiksan 3 specijalna prava vučenja => međunarodni izraz (novi finansijski izraz) 4 BIS od 2003. godine emituje jednu novu vrstu hartije od vrijednosti koja odstupa od dolara i zlatnog franka pod nazivom SDR kod kojeg ne vidimo novac i zlato; SDR najviše imaju karakteristika obveznice,

odnosno najviše liče na obveznicu 5 dakle BIS ne dâ nesuglasice među članicama 6 BIS kaže ''nečete vi sada vračati taj kredit u ratama koji vam mi dajemo, već kada se oporavite vratite ga u

cijelosti'', a provizija je samo manipulativni troškovi obračuna; dakle ako su sve članice stabile, to znaći da

institucije to se ne može zadržati kao mišljenje jer ni sve centralne banke nisu u BIS-u, ali ni kao centralna institucija ne utiče na rad centralnih banaka pojedinih zemalja, niti kreira monetarnu politiku zemlje dok to ne zatraži pojedinačno određena centralna banka. Za BIS-Bazel7 se kaže da je najveće mjesto trgovanja zlatom, te da BIS najviše utiče na cijenu zlata na berzi. Razvoj finansijskog tržišta BIS-Bazel razvija saradnju sa bankama Azije, Latinske Amerike i Afrike. Tako je BIS osnovao predstavničku kancelariju u Hong Kongu8. Preko 140 centralnih banaka drži svoje devizne rezerve u BIS-Bazelu sa ukupnom masom od oko 140 milijardi SDR-ova. BIS-Bazel je registrovan i za davanje kredita, ali samo centralnim bankama. Uslovi kreditiranja (cijena kredita) su uvećani za manipulativne troškove u odnosu na kamatu koju BIS plaća centralnim bankama. Prije godišnje Skupštine BIS-Bazela, BIS insistira od članica da podnesu izvještaj o procjeni stabilnosti monetarnog tržišta u zemlji i prijedlog eventualnih mjera o kojima treba odlučivati BIS, a koje bi mogle doprinijeti stabilnosti.

Finansijski instrumenti – objavljivanje i prezentacija Međunarodnim računovodstvenim standardima propisani su uslovi u prezentaciji i objavljivanju finansijskih instrumenata u međunarodnim finansijskim tokovima. Od finansijskog toka treba razlikovati finansijska kretanja u konsolidovanim društvima, finansijska kretanja u pridruženim pravnim licima, finansijska kretanja u zajedničkim poduhvatima (povezanim pravnim licima). Sve prethodno navedene transakcije su kapitalno i interesno vezane tako da u međusobnim ugovorima su regulisana njihova finansijska prava bez obzira da li se nalaze u jednoj državi ili kapital prelazi granice jedne države. Kod konsolidovanih pravnih lica može biti registrovano međusobno finansijskih transakcija, ali neče činiti konsolidovani bilans jer se to smatra internim finansijskim transakcijama. Međunarodne finansijske tokove karakteriše određena finansijska dokumentacija, a kao osnovni finansijski instrument je ugovor kojim nastaju određena finansijska sredstva, finansijske obaveze ili vlasnički instrumenti. Prema međunarodnoj terminologiji, finansijska sredstva obuhvataju:

1. novac; 2. vlasničke instrumente drugog pravnog lica (mjenice, čekove, garancije,

akreditive);

nema nesuglasica u plaćanju, zato BIS hoće da održava kondiciju stabilnog monetarnog sistema i dalje pod povoljnim uslovima plaćanja (dakle BIS primjenjuje nešto slično kao što je i grejs period) 7 BIS-Bazel => to je slogan 8 centralna banka koja je član BIS-a ne mora imati kancelariju, a kada BIS ima potrebu da negdje osnuje

kancelariju osniva je radi ispitivanja tržišta;

postoje izrazi: banka, podružnica banke i kancelarija banke

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. ugovorno – finansijsko pravo (oblik potraživanja kao sredstvo). Ugovorno – finansijsko pravo podrazumijeva da vlasnik potraživanja primi novac ili drugo sredstvo od pravne osobe dužnika ili da se razmjena finansijskih sredstava obavi za finansijske obaveze s drugom pravnom osobom. Ovakva transakcija sredstava i obaveza je dozvoljena samo pod uslovom da je dozvoljavaju u lokalni propisi i primaoca i davaoca. U dužničko povjerilačkim odnosima međunarodnih finansijskih transakcija važno je provjeriti nadležnost suda, odnosno države koja je navedena na finansijskom instrumentu, jer to znači da je međunarodni finansijski okvir uslovljen lokalnim propisima te države. Finansijske obaveze u međunarodnim finansijskim transakcijama predstavljaju ugovorenu obavezu koja kao prilog može da ima određeni finansijski akt izvršenja, ali i ne mora. Finansijska obaveza može biti registrovana i u formi vlastitog vlasničkog instrumenta i prilikom ugovaranja važno je razlikovati da li je obaveza u izmirenju prihvaćena kao vlasnički instrument ili obaveza kao finansijski instrument (obaveza iz ugovora). Vlasnički instrument je svaki ugovor kojim se dokazuje vlasnički udio u pravnom licu. Vlasničkim instrumentima se mijenja struktura dosadašnjih vlasnika što je u svakoj državi regulisano posebnim propisom. Prema međunarodnim propisima potrebno je prilikom ugovaranja razlikovati pojam finansijske obaveze od vlasničkog instrumenta, jer se finansijska obaveza plaća u novcu ili u drugom obliku sredstava koje povjerilac prihvati, dok se vlasnički instrument realizuje na tržištu vrijednosnih papira. U međunarodnim finansijskim tokovima prilikom ugovaranja vlasničkih instrumenata posebno treba obratiti pažnju da li vlasnički instrument nosi karakter povlaštena dionica ili obična dionica. Međunarodnim propisima povlaštena dionica sa sobom nose karakteristiku isplate obavezne naknade kao dividende na godišnjem nivou, dok obična dionica čeka finansijski rezultat poslovanja da bi se moglo procijeniti hoće li biti zarade. Kod finansijskih instrumenata potrebno je razlikovati tzv. derivatne i nederivatne finansijske instrumente. Derivatni finansijski instrumenti su izvedeni instrumenti kao posljedica primarne emisije priznate kao korist ili dodatna vrijednost, a nederivatni instrumenti su primarni finansijski instrumenti ili osnovni. Zbog toga je važno znati njihovu funkciju prilikom ugovaranja, jer primarni instrument je i ugovor i vlasnički instrument, dok su derivatni instrumenti dokumentacija iz koje proizilazi kamata ili druga dodatna naknada, a kod primarnih dividenda kao naknada. Kada pravno lice ponovo kupi svoje dionice, tj. vlasničke instrumente, tada ih više ne može pustiti na kotaciju, tj. na trgovanja na berzi. Takve dionice u međunarodnoj terminologiji nose naziv trezorske dionice. U finansijskim međunarodnim tokovima postoji upozorenje na tzv. tržišni rizik koji u sebi podrazumijeva tri rizika: valutni rizik, rizik fer vrijednosti kamatnih stopa, cjenovni rizik. Pod pojmom valutnog rizika se podrazumijeva rizik od promjene kurseva valuta u kojima se nalaze naši vlasnički odnosi koje mogu padom vrijednosti nanijeti gubitke vlasnicima. Promjena fer vrijednosti kamatne stope podrazumijeva da bi finansijski instrumenti mogli poprimiti novu vrijednost i time izazvati gubitak za investicije. Cjenovni rizik je odnos promijene cijena investiranja, što se također smatra rizikom koji treba pratiti. Ovakva pojava tržišnog rizika izaziva gubitke koji se manifestuju kroz kreditni rizik, kroz rizik likvidnosti i kroz rizik kamatne stope.

Međunarodna banka za ekonomsku saradnju (MBES)9 Međunarodna banka za ekonomsku saradnju (MBES) osnovana je 1964. godine sa ciljem podsticaja i uvečavanja robne razmjene sa mogućnošću bilateralne ili klirinške naplativosti.10 Članovi Međunarodne banke za ekonomsku saradnju (MBES) su kao osnivači Rusija, Poljska, Čehoslovačka, Bugarska, Rumunija, Mađarska, Njemačka i Mongolija. Kasnije, sa željom značajnog mjesta u učešću traži i dobiva Kina i Vijetnam. Sistem saradnje najprije je uspostavljen na osnovama međusobne pomoći koja se uglavnom odvijala na opraštanju određenih zastarjelih potraživanja ili nenaplativih potraživanja sa znatno dugim rokovima naplativosti. Zadaci MBES-a su bili:

1. da obavlja po potrebi kliring kao način plaćanja i između članica, ali i sa državama van članstva;

2. kreditira spoljnotrgovinski promet članica; 3. obezbjeđuje sredstva za sezonske kredite u poljoprivredi; 4. organizuje inžinjering i provodi politiku uspješnog kreditiranja proizvodnje i

trgovine sa željom da podigne nivo potrošnje bez velikog zahtjeva da to bude sa značajnom ostacima dobiti.

MBES ima socijalnu komponentu zaštite domaće proizvodnje ukoliko je treba plasirati zapadnom tržištu. MBES članicama otvara tri vrste računa: tekući račun, kreditni račun i depozitni račun11, u zavisnosti od vrste poslova koje članice žele razvijati. Kamata za kreditne plasmane nije prelazila 5%, a visina kamate je zavisila od stepena razvijenosti (razvijenije su plaćale veću kamatu). Uslove za niži kamatu sticale su zemlje koje su imale veći izvoz (promet) sa zemljama unutar članstva MBES-a. Članarina koja se plaćala je zavisila isključivo od izvoza. Po jednom koeficijentu izvoz članicama MBES-a, a po drugom strožijem koeficijentu izvoz vančlanstva. MBES-om upravlja Savjet i Uprava. Upravu čine tri člana iz svake članice. Savjet čini po jedan član iz svake članice. Svaki član ima (vrijedi) jedan glas. Na prijedlog Savjeta Uprava potvrđuje članove revizorskog odbora koji ima za cilj da u kontinuitetu rješava eventualna sporna pitanja, ali i dalje mišljenje na godišnji izvještaj. Savjet ima svog predsjednika. Mandat predsjednika Savjeta i Uprave je pet godina. Kamatnu politiku vodi Savjet. Savjet je donio odluku da klirinška rublja (ili

9 ili Banka ekonomskog povjerenja 10 dozvoljena je razmjena samo članicama, a to znaći da neče kliring važiti za članice koje su u sistemu;

tako se i rublja učvrstila brzo kao jedna stabilna valuta regije, a inače sama za sebe, niti je tada bila

konvertibilna na zapadnom tržištu 11 ima članica MBES-a koje žele da bilateralno prodaju i kupuju i njima se otvara tekući račun sa svaki njihov međusobni promet (razmjenu); neke članice žele imaju zahtjev za kredit ne daje im na redovni račun

kredit, nego im daje obavezu da otvore kreditni račun poseban žiro račun samo za kredite da se to ne bi

miješalo sa redovnim prometom (ovo je radi lakše kontrole odnosno revizije prometa); a za one koje imaju

viška sredstava njima je rečeno da ta sredstva ne drže na redovnom računu, već da otvore depozitni račun, a

depozitni računi služe za štednju (premještanje i oročavanje sredstava koja nisu u redovnom prometu)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


obračunska rublja) bude priznata kao 0,987412 grama čistog zlata12. Jedan dolar je isto što i 0,9 obračunskih rublji ili 0,888591 grama zlata.

Međunarodni monetarni odnosi Preko različitih tržišta novca ili hartija od vrijednosti u međunarodnim monetarne odnose su uključena i fizička i pravna lica. Međunarodni monetarni odnosi za međusobna plaćanja primijenjuju sredstvo kursne liste osim ako nisu u sistemu kliringa. Kursna lista je sistem uspostavljene robnonovčane vrijednosti na određenom zaokruženom tržištu gdje je sve mjereno uspostavljenom vrijednošću zlata. Prije hiljadu godina Evropa je bila monetarno nerazvijena u odnosu na islamski svijet. Već tada je islamski svijet imao zlatni dinar kao konvertibilno sredstvo plaćanja. U međunarodnom rječniku su ga nazivali kao PEN i vrijedio je 1,7 grama čistog srebra. U ta doba kovačnice su bile privatne, jer je i puštanje novca u opticaj u ta doba bilo zaštićeno feudalnim pravom. Zarade na kovanju novca su bile znatno velike. Počele su se otvarati kovačnice i stvarati konkurenciju, što je otežalo kontrolu kvaliteta novca. Mnogo kasnije Evropa počinje sa razvojem valutnog tržišta i razvija se više valutnih područja koje su štiteći svoje tržište kroz historiju mijenjale ulogu dominacije, ali uglavnom Italija, Njemačka, Francuska i Engleska su se mijenjale u konačnoj obračunskoj jedinici bilateralnih prometa13. Prilikom odnosa uspostavljenih na međunarodnom monetarnom tržištu pojavljuju se tzv. fiksni i plivajući kursevi. Fiksni kurs se smatra odnos prema zlatu, a plivajući su odnosi konvertibilnih (promjenjivih) valuta po zajednički prihvaćenim standardima, ali to ne znaći da nisu raspoloživi za konverziju. Plivajući kurs najviše remeti promet srebra.

Međunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD)14 Tridesetih godina dvadesetog stoljeća dolazi do tzv. svjetske krize izvoza kapitala i ulaganja kao osnove drugih kriza proizvodnje, prometa i raspodjela najprije na lokalnom (državnom) nivou, a potom i međunarodnom, što joj daje karakter svjetske krize. Ekonomska kriza tridesetih brzo se širi tridesetih brzo se širi na međunarodnom nivou zbog toga što je već tih godina međunarodni robni promet uvezao zemlje i zbog toga što nije bilo međunarodnih bankarskih institucija u toj mjeri da su svojim poslovanjem ''uslovno prelazile granice'', što je jedan od razloga osnivanja IBDR-a. U to doba još uvijek država nije garantovala za međudržavne

12 sve obračunske jedinice od zlata do strane valute glase na šest decimala (to je međunarodni standard) 13 dakle, stalno su se međusobno nadmetale ove četiri zemlje i uvijek se uspostavljala ravnoteža 14 engl. International Bank for Reconstruction and Development

investicije. Nastala je bila kriza potrošnje i zapošljavanja paralelno sa ovom krizom. U takvoj situaciji naglo se smanjuje proizvodnja i interes za proizvodnju, a nastoji se rasprodati postojeća zaliha. Firme počinju prijavljivati stečaje, što prati otpuštanje radnika. Ovakve situacije prati iscrpljivanje postojećih akumulacija, kako u privredi tako i kod stanovništva. Počinju zastoji u plaćanju između firmi i između država, što dovodi do narušavanja međudržavnih odnosa – što za posljedicu ima sukob (rat). Pojavljuje se prijedlog u SAD-u šefa tima za rješenje (u 1941. godini) Harry White-a, koja je potpisala memorandum pod nazivom Prijedlog za stabilizaciju fonda ujedinjenih i pridruženih naroda. Taj projekat usvaja vlada SAD-a i taj će memorandum biti osnova za osnivanje IBRD-a. U Velikoj Britaniji se ne slažu sa SAD, pa predlagaju i formiraju svoj krizni štab 1942. godine na prijedlog Džona Kejnsa i usvajaju memorandum za formiranje Međunarodne klirinške unije. Članice su odredile uslove poslovanja.

Međunarodni finansijski standardi penzionog osiguranja U skladu sa međunarodnim finansijskim standardima pitanje penzionih fondova za zemlje koje su prihvatile međunarodne standarde omogućeno je da se tretira na tri različita načina: - kao plan doprinosa; - plan preuzetih naknada u paušalnom iznosu kroz formu određenog državnog organa; i - izdvajanja kroz formu osiguravajućih društava. Koji od ovih principa će biti primijenjen u određenoj državi, to će zavisiti od politike te države prema doprinosu za PIO. Ukoliko se zakonodavac opredijeli za jednu, drugu ili treću varijantu formiranja penzionog plana, dužan je da od nadležnih organa za isplatu penzije zahtjeva da transparentno predoče politiku penzionog fonda kako bi finansijska prava bila transparentna. U skladu sa finansijskim međunarodnim standardom o penzionim fondovima između sudionika i penzionog društva, odnosno fonda, potpisuje se ugovor koji definiše princip obaveze isplate finansijskog prava u jednokratnom iznosu ili u godišnjim iznosima određeni broj godina. Standard propisuje obavezu poslodavca da je dužan učiniti transparentnim izdvajanje doprinosa kako bi se moglo provjeriti da li je i predočeni iznos i izdvojen.15 Obaveza primaoca doprinosa jeste da se brine da vrijednost uplaćenih doprinosa ne gubi na svojoj pojedinačnoj vrijednosti, te je omogućeno penzionim fondovima da se ponašaju kao ulagački (investicioni) fondovi. Obaveza primaoca doprinosa (institucija) koje ubiru doprinose za PIO jeste da svake tri godine najmanje jedanput provjeri usklađenost iznosa i vremena prenzionih davanja. Standard propisuje da je obaveza primaoca doprinosa da ostatak neiskorištene vrijednosti isplati ugovorenom ili nasljednom licu. Standard propisuje obavezu

15 I u BiH je to transparentno i svaki radnik može u PIO-u provjeriti da li mu se plaćaju doprinosi. Dakle, i

BiH zadovoljava taj međunarodni standard.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pojedinačne (analitičke obrade) penzionog fonda svakog sudionika. Procjena očekivane koristi od penzionog fonda se ne može zasnivati na inflatornom dejstvu kao obavezi fonda da poveća penziju za procenat inflacije. Fer vrijednost penzionog fonda mijenja se pod dejstvom tržišta i promjene vrijednosti uloga koji su ostvareni na tržištu. Penzioni investicioni fondovi u međunarodnim okvirima nemaju karakter finansijskih fondova koje osnivaju građani ili druga preduzeća. Ovakvi fondovi (penzioni investicijski fondovi) mogu se pojaviti na berzi direktno, a mogu i posredstvom određene banke. Zbog toga standard reguliše pitanje solidarne odgovornosti ukoliko fond ulaže sredstva u dionice posredstvom banke, jer time dijele zaradu, ali dijele i rizik. Ulaganja direktno na tržištu hartija od vrijednosti fondove obavezuje da imaju uposlenog investicijskog savjetnika koji preuzima odgovornost prijedloga ulaganja, a ukoliko je ulaganje posredstvom banke tada je banka obavezna da ima uposlenog najmanje jednog investicijskog savjetnika.

Međunarodno kretanje kapitala Pod pojmom međunarodnog kretanja kapitala podrazumijevamo: a) promet roba i usluga; b) promet hartija od vrijednosti; c) promet kapitala. S obzirom da se navedeni prometi obavljaju po različitim procedurama i različitim sredstvima u finansijama se govori o tzv. reagibilnosti finansijskih instrumenata. Najviši stepen reagibilnosti (elastičnosti) imaju finansijski kapitali, a najniži koeficijent imaju robe. Kod međunarodnog finansijskog toka specifičan odnos se priznaje kod mjenica i garancija zbog toga što im je nastanak uslovljen prethodno prometom, pa im se zbog toga međugranični promet ne mora posebno evidentirati.16 U međunarodnom kretanju kapitala postoje instrumenti kojima se trguje, ali se ne prenose, osim ukoliko njihova trgovina nije povjerena nerezidentu. Takav slučaj su dionice i obveznice. Ukoliko se dionicama trguje na domaćem tržištu i ako je kupac iz inostranstva, to će se tretirati kao povećanje platne bilanse. Ako je kupac iz zemlje, to nema takvu posljedicu. Razlog za ovakvo tumačenje jeste to što

16 Promet roba je svakako uslovljen i transportom i prelaskom granice. Zbog toga je reagibilnost u

koeficijentu cijena obračuna dažbina sa najnižim koeficijentom, jer dok se promijene uslovi robe plaćanja

prevoza i carinjenja to je mnogo lakše uraditi kod finansijskih transakcija ili eventualno i usluga. Kod

hartija od vrijednosti tu je opet specifična situacija. Nikad se hartija od vrijednosti ne izdaje dok prethodno

nije nastao određeni promet kupovina, odnosno izvršenja usluge ili robe. Dakle, hartija od vrijednosti je

jedan pomoćni instrument koji služi kao sredstvo naplate za ono što je već urađeno, odnosno već izvršeno i

bilo bi pogrešno shvatiti da sada promet mjenica treba posebno evidentirati kao dupli promet, jer država ne

mora znati da je mjenica otišla iz BiH u Njemačku, ali mora znati sutra kada dođe do prenosa sredstava iz

jedne banke uvoznika u banku izvoznika i obrnuto šta je osnova priznavanja tih vrijednosti. Mjenica može otići i avionom sa službenim licem da je ne mora vidjeti niko na granici, ali kad dođe u banku koja je gore

uvoznik, a za nas će to biti banka korespodent, onda će se ona evidentirati kao sistem plaćanja. Zato se

evidentira samo jedanput transfer sredstva, odnosno usluge, tj. ugovor ili faktura. U ovom odnosu, ono što

je također važno jeste da imamo više država s kojima komuniciramo i više valuta, pa se uvijek bilansira i

kursni priliv i odliv, jer ne znaći da ako na dolarnom području dobivamo da na području funti gubimo.

podloga vrijednosti dionice ne izlazi sa teritorije rezidenda, a ukoliko bi došlo do toga da se protuvrijednost dionice iznese van granice rezidenda, takva finansijska transakcija bi odgovarala međudržavnom prometu roba, tj. bila bi klasična kupovina dobara. Razvoj informatičke tehnologije pomogao je da se brže razvija finansijsko robno tržište i da se vrijednosti multipliciraju. Ovakav brz razvoj finansijskog tržišta omogućio je i veći broj grešaka, multiplikaciju grešaka, kao i teži sistem otkrivanja, odnosno tzv. upad u platni sistem koji je, i kada se otkrije, vrlo teško sankcionirati. Portfolio u međunarodnim finansijskim transakcijama podrazumijeva vrijednost sve imovine u koju je rezidend uložio svoj kapital kod nerezidenda na određeni dan. Ta se vrijednost portfelja, odnosno portfolia mjeri po trošku sticanja ili po fer vrijednosti (šta je više). Domaća štednja plus zaduženja priznaju se kao vrijednost investicije. Ukoliko je štednja jednaka investiciji, to znaći da nema potrebe za zaduženjima. Ako je štednja veća od investicije, to znaći da se stvara osnova za izvoz kapitala. Taj izvoz kapitala ukoliko ne nastane imaće za posljedicu rast kamatnih stopa na štednju, što će inspirisati investitore za investiranje jer su kamate smanjene na kredite koje dobiju iz takve štednje. Ukoliko se višak novca ne potroši u investiciju bilo u zemlji ili inostranstvu može izazvati posljedicu nekontorlisane potrošnje i nenamjenske potrošnje, što dovodi naglo do inflacije. Tako se može dogoditi da iz jednog deflatornog stanja kao reakciju dobijemo inflatorno stanje. Kod procjene fer vrijednosti portfelja u međunarodnim finansijskim tokovima potrebno je obratiti pažnju između imovine i sredstava. Prilikom finansiranja pozicije kojima su istekli rokovi mogu se naći u arbitraži i treba ih isključiti iz međunarodnog bilansa. Zbog toga međunarodna platna bilansa mjeri samo plaćene iznose i primljene iznose. To znaći da se može razlikovati međunarodni bilans od međunarodnog platnog bilansa.17 U uslovima plasmana i primanja sredstava između rezidenda i nerezidenda treba voditi računa da su i pozicije tipa donacija također kategorije koje se međunarodno bilansiraju kao da su plaćene. Ova pozicija se priznaje po fer dogovorenoj vrijednosti.18 Pojam optimalnog portfelja prihvata se kao portfelj sa minimalnim rizikom (rizik nula). Međdržavni finansijski promet danas se najčešće obavlja telegrafskim čekom ili swiftom, a swift je brza elektronska pošta koja je umrežena samo između banaka članica swifta.19 To je zaštićena elektronska pošta namijenjena samo elektronskom plaćanju između banaka, a ne i za druge svrhe. Danas se uglavnom 90% i više posto procenata plaćanja obavlja swiftom u međunarodnim tokovima. Nešto je malo

17 Međunarodni bilans ima za obavezu da sve transakcije koje prelaze granicu i sve transakcije koje ulaze

u granicu da se evidentiraju. Dakle, ne vodi se računa kad će biti plaćeno, hoće li biti plaćeno, hoće li biti

naplaćeno, kad će biti naplaćeno. Znaći međunarodni bilans ima za obavezu da sve što pređe granicu se

evidentira. Zato traba razlikovati međunarodni bilans od međunarodnog platnog bilansa. Ovdje je grubi

statistički popis prodaje i grubi statistički popis nabavke preko granice. Zato međunarodni platni bilans

evidentira samo plaćanje. Dakle, razlika se ogleda u tome da ono što je nastalo kao promet, ali nije završilo

kao naplata ili plaćanje, jer nije to suficit ili deficit. Oni su tuđi parametri. Ovo su nenaplaćena potraživanja

iz inostranstva ili neplaćene obaveze prema inostranstvu. 18 S obzirom da ni u jednu državu ne može ništa proći legalnim tokovima da se ne identira onda i donacija

kada dolazi iz inostranstva prema međunarodnim pravilima predstavlja priliv koristi iz jedne zemlje u

drugu. 19 Znaći pod strogom je kontrolom zaštite šifri i ne bi se smjelo provaliti u taj sistem. Jedna od zaštita

swifta jeste i promjena šifri nakon određenog vremena (npr. mjesečno).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


skuplji od običnog platnog prometa, ali zato postiže se vrijeme, a vrijeme je novac. Dakle, postiže se brzina vremena. Zato se swift zaživio kao mehanički sistem plaćanja.

Međunarodna finansijska prava u konsolidovanom finansijskom izvještaju Pod pojmom konsolidovanog finansijskog izvještaja podrazumijevamo izvještaj određene grupe pravnih lica koje su dužne podnijeti izvještaj o poslovanju kao da je u pitanju jedno pravno lice. Pojedine zemlje (države) imaju u okviru svojih zakona regulisana dodatna pitanja konsolidacije izvještaja, a ukoliko ih nemaju važi međunarodni standard o konsolidaciji. Konsolidacija u finansijskom izvještaju podrazumijeva izvještavanje radi rezultata zajedničkog kapitala ili zajedničkog upravljanja rezultatima poslovanja. Ovim standardom je riješeno pitanje kontrole nad pravnim licem i pitanje manjinskih interesa. Kada je u pitanju kontrola radi konsolidacije stiče se sa većinskim pravom kapitala, većinskim pravom u postavljanju nadzornog i drugih kontrolnih organa i većinskim pravom u zaustavljanju provođenja određenih odluka koje su suprotne grupi kontrole. Prema međunarodnom standardu konsolidovani izvještaj mjeri se efekat ulaganja na osnovu konsolidovane grupe, a zanemaruje se pojedinačno poslovanje ili poslovanje internog karaktera udruženih lica u konsolidovano tijelo. Konsolidovani izvještaj ne priznaje interno kruženje sredstava, niti priznaje interne prihode niti rashode, a prihod konsolidacije prihvata ako je prihod ostvaren i naplaćen i pod uslovom da je naplaćen nakon obračuna. Prikazana dobit u konsolidovanom finansijskom izvještaju ne može biti predmet raspodjele, ali jeste predmet obračuna i može po sistemu matice i podružnica biti predmet pokrića gubitka. Za razliku od pojedinačnog pravnog lica koje svoju dobit raspoređuje u skladu sa zakonom na nivou lokalne zajednice (svake države pojedinačno) jer međunarodni standardi ne ulaze u politiku raspodjele dividende niti poresku politiku pojedinih zemalja koje su prihvatile međunarodne standarde. Rezultat ostvarene konsolidacije ne podliježe poreskoj obavezi, jer se porezi prilagođavaju pojedinačnim pravnim licima. U skladu sa pomenutim standardom ne postoji konsolidovani poreski bilans. Konsolidovani izvještaj potrebno je sačiniti, učiniti ga dostupnim, usvojiti najdalje do početka drugog polugodišta tekuće godine za prethodnu godinu. U BiH konsolidovane izvještaje pravna lica su dužna sačiniti i predati do kraja maja tekuće godine za prethodnu godinu20. Konsolidovani finansijski izvještaj se razlikuje od zbirnog po tome što zbirni sadrži zbir pojedinačnih izvještaja, a konsolidovani samo informacije o poslovanju sa licima vankonsolidovane grupe i sa sredstvima koja ne pripadaju drugim licima u konsolidaciji.

20 međunarodni standard ''kaže'' može i do kraja juna, ali mi smo ograničili da se konsolidovani izvještaji

moraju predati do kraja maja tekuće godina za prethodnu godinu

Međunarodni platni bilans Međunarodni platni bilans je zamišljena kategorija više opisnog karaktera koja svoju aktivu i pasivu posmatra kroz uvoz i izvoz, prijem donacija i davanja donacija, prijem avansa i kredita i davanje avansa i kredita, posmatran kroz evidentirani promet preko legalnih organa u sistemu. Međunarodni platni bilans nema dobit i gubitak, niti rezultat koji bi bio podvrgnut oporezivanju, već je to jednostavno spisak ukupnog prometa uvoza i izvora određenih vrijednosti, tj. ulaska određene vrijednosti u određenu zemlju i izlaska određene vrijednosti. Međunarodni platni bilans jedne zemlje je pregled svih pojedinačnih bilansa sa svim zemljama ili svih zemalja sa kojima se obavlja platni promet po bilo kom prethodno navedenom osnovu.

Leasing u međunarodnim standardima Međunarodni standardi leasing (najam) razdvajaju na dvije vrste: operativni (opšti) i finansijski (kapitalni). Operativni i finansijski se razlikuju po tome da li se koristi i štete prenose na najmoprimca. Ukoliko se ne prenose štete niti koristi nad sredstvom, takav ugovor ima tretman operativnog leasing-a. Prilikom definisanja uslova leasing-a posebno međunarodnim ugovorima važno je obratiti pažnju na vrstu leasing-a, kao i posljedice koje propisuje međunarodni standard prilikom uvoza sredstava iz leasing-a. Postupak obračuna carine i PDV-a je različit za operativni leasing i finansijski leasing. Kod operativnog nema carine i poreza na sredstvo, ali ima porez na leasing provizije. Kod finansijskog leasing-a plaćamo i carinu i porez uz različite uslove da li je pravo regulisano na vlasništvom u momentu potpisivanja ugovora ili u skladu sa otplaćenim ratama leasing-a. U skladu sa carinskim Zakonom finansijski leasing može biti raspoređen u najviše 24 rate, bez obzira koliko rok bude leasing-a. Ukoliko se finansijski rizik plaća u ratama i tako isto stiče pravo na sredtvom, porez se plaća u skladu sa odlukom o plaćanju carina.

Osiguranje kroz međunarodne finansijske standarde (međunarodni finansijski odnosi u osiguranju) U skladu sa međunarodnom finansijskom praksom postoji međunarodni finansijski standard koji reguliše osnovne principe osiguranja i pored toga što je za svaku državu omogućeno da ima poseban zakon o osiguranju. Zemlje koje prihvataju međunarodne standarde obavezne su da usklade svoj zakon o osiguranju sa međunarodnim standardom o osiguranju. Međunarodni standard o osiguranju jedinstven je za osiguranje i reosiguranje. Ovaj standard ne reguliše pitanja osiguranja finansijskih instrumenata ili osiguranje potraživanja u smislu zaštite naplativosti kao i propozicije u osiguranju kod leasing-a. Ovaj finansijski standard

WWW.BH-PRAVNICI.COM


daje okvir zajedničkih pravila osiguranja imovine i lica, kao i pravila sačinjavanja polise osiguranja, tj. posebnih ugovora o osiguranju. Ovaj standard također ne obrađuje pitanja dobivanja koristi od penzionog i sličnih osiguranja, već ulazi samo u pitanja životnog osiguranja u takvim uslovima osiguranja. Osiguranje koristi od doprinosa također nije predmet standarda o osiguranju, jer je to regulisano drugim standardima (standardi o penzionom osiguranju i standardi primanja zaposlenih). Prilikom provođenja provjere prava iz osiguranja potrebno je najprije provesti u skladu sa standardom test o pouzdanosti osiguranja (test o adekvatnosti obaveza). Ovim testom međunarodni standard omogućuje da se lica upoznaju da li je finansijsko pravo sa jedne strane jednako finansijskoj obavezi sa druge strane, te da li su obezbjeđena sredstva za isplatu takve obaveze. Obaveza u skladu sa standardom prestaje u tri slučaja: isplatom, istekom ili otkazom. Isplata podrazumijeva isplatu štete, ali i isplatu obaveze po premiji. Istek vremena podrazumijeva prestanak obaveze o brizi na sredstvima osiguravatelja i prelaskom te brige na osiguranika. Odustajanjem tj. otkazom prema ovom standardu ne mogu se zanimati ili ne može se zanimati samo jedna strana ako obaveze do otkaza nisu izmirene. Finansijska prava prema međunarodnom standardu iz osiguranja ne zastarjevaju (to su trajna prava do izmirenja obaveze)21. Sredstva iz reosiguranja prema međunarodnom standardu i obaveze iz osiguranja se ne mogu prebijati (kompenzirati). Prihodi i rashodi reosiguranja ne mogu se kompenzirati sa prihodima i rashodima iz osiguranja, jer je to zabranjeno u skladu sa finansijskim standardom o kompenzacijama i finansijskim standardom o konsolidaciji. Razlozi zašto je zabranjena kompenzacija sredstava reosiguranja i obaveza osiguranja jeste prije svega to što može doći do promjene osnovica osiguranja ili reosiguranja, a da promjena nije blagovremeno prijavljena kao što su slučajevi otuđenja imovine bez prijavljivanja osiguranju. Prilikom međunarodnih ugovaranja u osiguranju standard upozorava da je potrebno ugovoriti tekući trošak kamate kao promjenjivi faktor polise osiguranja, te postavlja odgovornost ugovornim stranama da odaberu jednu od varijanti priznavanja troškova kamate kao dodatak na polisu: kamatu dužnika, kamatu povjerioca ili prosječnu kamatu. Prema međunarodnom standardu realno je da finansijsko pravo s jedne strane odgovara finansijskoj obavezi s druge strane, što potvrđuje prethodno navedenu činjenicu da briga o kamati kao cijeni kapitala je najbolja mjera realnosti ugovora u odnosu na vrijednost polise osiguranja. Međunarodni standard upozorava da stranke prilikom sačinjavanja ugovora moraju voditi računa o adekvatnosti u osiguranju kako obaveze tako i koristi, te da su obavezne uključiti faktor opreznosti u ugovor kao zaštitu ugovora od nepropadanja, raskidanja ili drugih problema koji mogu izazvati nesporazume u osiguranju. Međunarodni standard o osiguranju podržava tzv. diskreciju participacije. Osiguranje je obavezno objaviti (učiniti transparentnim) svoje politike osiguranja koje su iste za sve klijente, kao što su: procenti premije, rokovi osiguranja, ime kuće reosiguranja, procenat naplativosti štete, procenat štete od osigurane imovine itd. Finansijski rizik prema ovom standardu od osiguranja mjeri se samo rizikom kamatne stope. Kamatni rizik (finansijski rizik) osiguravajuće

21 Ulazimo u kategoriju privatnog prava, alias međunarodni standardi kažu da je to trajno pravo; dakle ovo

su prava ko ne zastarjevaju osim stečenih prava, ni onda kada istekne ugovor o osiguranju.

društvo prema međunarodnom standardu treba procijeniti i ukalkulisati ga u kvotu rezervisanja kako ne bi u slučaju isplate štete to predstavljalo vanredni rashod. Prilikom sačinjavanja ugovora o osiguranju međunarodni standard o osiguranju pored ostalih uslova upozorava da ugovor treba da sadrži klauzule o budućem događaju i njegovoj neizvjesnosti. Druga klauzula koju međunarodni standard insistira u ugovoru jeste da se definiše način plaćanja (novcem, ekvivalentim novca ili plaćanje u naravi). Treći uslov koji treba ugovoriti jeste da stranke ugovore rizik osiguranja, tj. šta se može poduzeti u uslovima nemogućnosti adekvatne isplate štete. Slijedeća klauzula u ugovoru jeste da se jasno vidi predmet osiguranja. Prilikom ugovora strankama se dozvoljava da definišu značajnost rizika osiguranja, te da učestvuju solidarno u određenim procentima značajnosti u smanjenju troškova osiguranja.

Documents

Međunarodno Finansijsko Pravo - Predavanja