Sadržaj

Etika je znanost o moralu

Etika (grč.Ethos=običaj;ethikos=moralan) je filozofija morala, a temelji se na razumijevanju i volji.

Filozofijska je disciplina koja se bavi smislom i ciljevima moralnih djelovanja, utvrđujući temeljne kriterije za moralno vrednovanje kao opću zasnovanost i izvor morala.

Moral Moral (lat.Mos, moris=običaj) je sustav općeprihvaćenih društvenih normi koje

određuju ponašanje ljudi u društvenoj zajednici vrednujući ga kao dobro ili loše Norma moralitatis je “činiti dobro , ne čini zlo” Moralne norme se mijenjaju s vremenom, različite su u različitim razdobljima,

narodima I kulturama, jer je običaj ono što je tradicijom odnosno predajom ustanovljeno

Moralno ne mora uvijek biti etično. Slobodno možemo reći da danas nema znanosti koja ne zadire u život i stoga se

kao osnovno načelo suvremene etike nameće poštovanje života

Znanost Znanost bez savjesti može 8svakako) dovesti do propasti čovjeka Znanstvenici su postavili kodekse znanstvenog rada shvaćajuči zapravo da pitanje

etike nije što znanost može nego što znanost smije. Zato se danas može govoriti o profesionalnim etikama koje su utvrdili različiti

profesionalni staleži.

Medicinska etika Impresivna otkrića kojima smo okruženi navode nas na razmišljanje o mogućim

zlouporabama znanstvenog napretka Svakodnevno postavljamo pitanja treba li zaustaviti napredak i tko bi to trebao

učiniti. Zaustavljanje napretka nema smisla, ni potrebe , jer možemo uz odgovarajuću

društvenu kontrolu , razborito i korisno primijeniti dobivene rezultate. Svakodnevno etičko-pravna pitanja zahtijevaju sposobnost preuzimanja moralne

odgovornosti

Hipokratova prisega

Medicinska je znanost odavno utvrdila svoju etiku, a liječnička je profesija prva imala etički kodeks

To je Corpus Hippocraticum, koji datira između 3. i 5. stoljeća prije Krista. Sadrži 59 dijela koja razgrađuju etičke aspekte rada u medicini Taj je kodeks zbog sličnosti svojih načela uključen u velike religije svijeta

(židovstvo, kršćanstvo i islam) Povjesničari kažu da je u to doba liječničko udruženje Asklepijada na otoku Kosu

u liječničko zvanje primalo na temelju polaganja Hipokratove prisege Nagađa se da ju je polagao i samo Hipokrat (460. do 377.g.pr.K.)

Ženevska deklaracija

Hipokratova je prisega postala osnovicom pisanja svih budućih oblika prisega koja su istraživala liječnička profesionalna udruženja

Do danas su one mijenjane pod utjecajem napretka medicinske znanosti, povijesnog i sociokulturnog razvoja društva u kom su nastajale

Promocija liječnika danas se obavlja uz ceremoniju ženevske formulacije Hipokratove prisege poznate pod nazivom Ženevska deklaracija, čija je etička bit ostala ista

Grčka i Rim

Nasuprot Hipokratu i njegovoj prisezi, gotovo usporedno postoji i Platonova (427. – 347. g. pr. K.) koja je s odrednog stajališta liječničke etike bila suprotna

Platonovo je mišljenje bilo da je bolje pustiti teške i neizlječive bolesnike umrijeti nego besmisleno produživati njihovu patnju, ali i stvarati materijalnu štetu zajednici

U isto su doma Rimljani, kao vrlo praktičan narod, više pozornosti pridavali pravnim, a manje etičkim gledištima pa su stoga pružali sigurnost liječnicima glede krivične i pravne odgovornosti

Ipak je nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva donesen propis Formula comitis archiatrorum u Raveni, u kom dominiraju etička stajališta liječničke deontologije (dužnosti liječnika) vrlo bliska današnjima

Kršćanska era

Donosi nove nijanse Hipokratove prisege koja, umjesto zazivanja mitskih bogova, počinje pozivanjem Bog Oca i Isusa Krista

U 13. stoljeću u Svetom Rimskom Carstvu izdane su prve odredbe i temelji zakonodavstva o državnom nadzoru nad školovanjem i radim liječnika te odvajanjem zvanja liječnika i ljekarnika

U to se doba u dalmatinskim i istarskim gradovima pojavljuju prvi propisi o liječnicima

Od srednjeg vijeka do danas

Prva monografija o dužnostima liječnika (Liječnička deontologija) naoisana je potkraj 15. stoljeća (Gabriele Zerbi, De Cautelis Medicorum)

Renesansni filozof i liječnik Parcelsus smatra da je liječnik slika Kristove ljubavi prema čovjeku, odnosno liječnik je milosrdni samaritanac koji ne ostavlja nikoga u nevolji

U 19. stoljeću Pericval u Engleskoj piše medicinsku etiku koja je kasnije uzor za liječničke kodekse Američkog i Britanskog udruženja liječnika

Pisanjem tih novih oblika kodeksa napušta se religijski smisao zakletve i usklađivanje s religijskim moralom

U 20. stoljeću napisani su kodeksi koji su vrijedili unutar vlastite organizacije, i to obično na razini časti

Sredinom 20.stoljeća osnovano je Svjetsko liječničko udruženje koje je prepoznalo nove etičke probleme i usvojilo niz deklaracija, konvencija, rezolucija i preporuka koje su, na etičkoj razini, obvezne za sva nacionalna liječnička udruženja

Medicinska etika

Etički kodeks liječničke struke u velikom se dijelu podudara kodeksom medicinskih sestara i ostalih zdravstvenih djelatnika pa se uvriježilo liječničku etiku nazivati medicinskom etikom

Medicinska etika je skup načela i pravila kojima se postupci liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika vrednuju kao dobri ili loši

Problem dobra i zla mučio je i muči cijelo čovječanstvo Medicina u borbi dobra i zla ne smije dopustiti moralnu neutralnost

Medicinska (bio)etike

Medicinskom (bio)etikom bave se, osim zdravstvenih djelatnika, i filozofi, teolozi, sociolozi, pravnici, ekonomisti, ali i drugi jer se i medicinska znanost bavi ljudskim životom os samog početka do smrti

Moralne probleme ne čine samo medicinska dostignuća i znanje, već i velika tehnizacija medicine

Medicina je povezana sa svim znanostima i područjima društvenog života pa se mogu razlikovati neke razine etičkih problema koji nastaju

Razine probleme medicinske (bio)etike

1. Filozofsko-tehnološko-pravna razina Vrlo jasna pitanja o početku i kraju života, no bez jedinstvene teorije i

odgovora Ta se razina odnosi i na promjenu definicije bolesti i zdravlja koja danas

obuhvaća čovjeka kao bio-psiho-socijalnu strukturu

2. Ekonomsko politička razina odsi se na zdravstvenu zaštitu i jednakost prava u zdravstvenim sustavu osiguranje i potrošnja velikih financijskih sredstava, zahtijevaju stalne

zakonodavne reforme s druge strane, javljaju se nezakonite radnje tržišta, kao tržišta organa i krvi te

krvnih derivata

3. Biološko – tehnološka razina javljaseuporabom tehnologija i razvojem drugih mogućnosti koje mijenjaju ulogu

liječnika jer on sada može mijenjati genetski poremećaj, može osigurati agresivan put roditeljstvu, zamijeniti bolesni organ zdravim tuđim organom itd.

Temeljna načela medicinske etike

1. načelo neškodljivosti liječnik ne smije činiti ništa što bi bilo škodilo pacijentu već ono što je

dobro za njega i pridonosi bolesnikovu ozdravljenju odnos bolesnika i njegova liječnika temelji se na povjerenju što se tiče bolesti, učini navikom dvije stvari: pomozi, ili barem nemoj

nanijeti štetu.

2. Načelo autonomije Ovo načelo uključuje samozakonodavstvo, odnosno pojedinac djeluje iz

svoje slobode, a granica autonomije jednog subjekta definirane su granicom drugog

Bolesnik mora biti potpuno obaviješten o svom stanju i postupcima liječenja da bi mogao dati svoju privolu za medicinske postupke ili da bi pak mogao procijeniti kako zahvat ne želi

3. Načelo jednakosti

Ističe se u 20. stoljeću i odnosi se na jednako liječenje svih bolesnika

4. Načelo istinitosti i povjerenja

Obuhvaćačuvanjeiječničke tajne, obavijštenost bolesnika, dobru komunikaciju, zabranu spolnog iskorištavanja bolesnika, zaštitu bolesnika od društvene nepravde, zaštitu ranjenih u ratu i zaštitu

5. Načelo suradnje i dobrih odnosa zdravstvenih djelatnika

Suradnjom i timskim radom uvelike se pomaže bolesniku

Načela se mijenjaju, dopunjuju , preispituju, osuvremenjuju i imaju svoju važnost i svoju težinuSuvremena medicinska etika orijentira se kroz mogućnosti nove tehnologije novim skupinama bolesnika kao što su terminalni ili psihijatrijski bolesnici jer se tu pojavljuju brojna nova etička pitanja

Prava pacijenata

Svaki zdravstveni djelatnik u svome radu i ophođenju s pacijetima treba voditi brigu o temeljnim pravima pacijenata koja možemo sažeti u ovih nekoliko točaka:

Pravo na izbor liječnika Pravo na primjereni liječnički tretman Pravo na privatnost

Pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju Pravo na odgovarajuću informaciju Pravo na pristanak ili odbijanje pojedinih dijagnostičkih ili medicinskih

zahvata(iskazuje se potpisivanjem suglasnosti, a nakon dobivanja informacija o prirodi, posljedicama, koristima i opasnostima toga postupka ili zahvata, te drugim mogućnostima liječenja)

Etička povjerenstva

Nagli i trajni porast tehnizacije medicine nameće dileme i odgovornosti i tome koliko je ono što e tehnički moguće i etički dopustivo Poznato je da određeni postupci mogu uvjetovati dehumanizaciju medicine i potpunu etičku neopravnost Osobito su izražene dvojbe stručnjaka biomedicine i bioetike na području početka i kraja života te obavljanja pokusa Liječnik svakodnevno može doživjeti raskorak između stručne nedleženosti i moralno – etičke nadleženosti, i zato ne smije biti prepušten sam sebiTakva situacija zahtijeva novi interdisciplinarni pristup u bioetici i osnivanje radnih skupina, odnosno etičkog povjerenstva u ustanovimaEtika i odlučivanjeEtičko odlučivanje je liječnička obvezaSve medicinske odluke, uz znanstvenu i stručnu komponentu, uključuju i neizostavnu etičku komponentuZahtijeva se ispravno odlučivanje i djelovanje, očekuje se sve veće praktične sposobnostiPitanja se stalno ponavljaju i izazivaju dvojbe i često traže brze odlukeZnanstveno, stručno i etičko djelovanje znači i pravnu odgovornost Etika je osobna, subjektivna, kategorija razmjerna djelovanju dužnosti i ima svoje granice, u određenim okolnostima, kada dolazi do sukoba etike i zakona hrabrosti je reći da je etika iznad zakona, a kao takva već stoljećima neuništiva kao kategorija.