BIBLIOTEKA L O G O S

Ureuju

Jelena Berberovi. Aleksa Buha, Spasoje uzulan, Muhamed Filipovi, Rasim Muminovi, Vladimir Premec, Vanja SutJi i Abdulah &revi

Odgovorni urednik Abdulah. arevi

MAX WEBER

PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZ,MA

VESELIN MASLEA - SVJETLOST SARAJEVO '

Naslov originala:

Max WeberGESAMMELTE AUFSATZE ZUR RELIGIONSSOZIOLOGIEJ. C.. B. MOHR (PAUL SIEBECK). TOBINGEN. 1963.

S njemakog preveo: Nika Milievi

Cl!' - JCatalopcija u publikaciji Narodna i uDivemtetska biblioteka BOSIIC i Hercegovine. Saajevo

UDK 2831289:17.0233D.342.14

WEBER, Max

Protestantska etika i dub kapitalizma I Max Weber; (s njemakoI preveo Nika MilI6evi4 - 2. Wl- Sarajevo: ..VeseJill Maslda4l:..Svjetlost, 1989. - 228 .tr,,; 20 CUl

Prevod djela: Gesammelte AufsItze 2Ur R.elJajoD5soziolo$ie I MaJ( Weber. - I. izd. 1968. - Biblio,.-arske bil,ielb uz tekst ISBN 86-21-00307....

I

PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA'l. PROBLEMSadraj: l. Konfesija i socijalni slojevi. Str. 5. 2. Duh kapitaJizma. Str. 17. 3. Luterova koncepcija poziva. Zadatak istraivanja. Str. 48.

1. v

J~dan po~led U ~~ofesionalnu statis~ik~esto2

konfesi1.",a (osuda - prev. N. M.). I. Sir. se oevidno upotrebljava za izvrenje bOjIh zapovijedi, - dakle isto tako srodnost s naom rijei)Beruf. O Sirah-mjestu upuujemo ovdje na Smendovu poznatu knjigu o Isusu Sirahu za ove stiho,ve i na njegov ))Index zur Wcisheit des Jesus Siracl1. Berlin. 19C?7. za rij~i l)laBi(XTI epyov, 1tOVOr; (Kako je poznato, hebrejski tekst Sirah"knjige bio je .izgubljen, ali ga je Schechter opet otk;tio i dijelom i~ talmudskih citata dopu. nio. Luter ga nije im$l.o, i na njegovu jeziku upotrebu ova ova hebrejska poj, ma nisu imala nikakva uticaja: v. dolje o Pr. 501.,22, 29). ~ U grkom nedostaje uope oznaka koja bi u etikom tonalitetu odgovarala njemakoj .tj- . jei. Ono to Luter, ve potpuno saobrazno s naom dananjom jezikom upotrebom (v. dolje!) kod Isusa Siraha 11,20. i 2L prevodi sa ))ostaj u svom pozivu, LXX ima jednom Ep'Yov (posao, zanimanje - prev. N. M~), drugi put na jednomjz.&Jeda, sasvim upropatenommjestu (u hebrejskom origina~ lu je rije o zraenju boje pomoi!): novac; lposao, naUka - prev. N .. M.). Inae se u staro doba "ta. 1tpo91xov-ca upotrebljava u opem smislu dunosti. U jeziku Stoe ponekad xaJ.La"t~ (umor, muka - prev. N. M.).nosi lilian 'misaon tonalitet pri jezikilndiferentnom porijeklu. Svi drugi iZrazi [kao -rlP ~~ (red, mjesto - prev. N. M.) itd.] nisu etiki obojeni. - U latinskom se ono to mi prevodimo s ))Beruf izraava kao: podjelom rada uslovijeDIl trajna djelatnost jednog ovjeka, koja je (normalno) za nj istovremeno vrelo prihoda i time trajna ekonomska osnova egzistencije, pored bezbOjne rijei opus, s jednim, etikom sadraju njemake rijei. u najmanju f\lku, srodnim tonalitetom ili preko rijei officium (iz opificium, dakle prvobitno etiki bezbojno, a kasnije kod Seneca de benef. IV, 18 = Beruf) ili preko rijei mu-

~

-

PROTESTA~nli..~

ETI ...." I DLH KAPITALIZMA

50

MAX WEBER

tira kod svih. preteno protestantskih naroda. Pokazuje se, dalje, da pri tome nije uestvovala nikakva etniki uslovljena osobenost odnosnih jezika niti, eventualno, izraz kakva geri

nus - izVedeno iz fronda stare graanske opine, - ili, konano, preko rijei professio, koja bi II ovom znaenju isto tako, na karakteristian nain mogla da potie iz javnopravnih obaveza, naime starih poreskih deklaracija graa na, a kasnije se upotrebljava za, u modernom smislu, liberalne pozive [ta ko: professio bene dicendi (profesija govornitva - prev. N. M.)] i na ovom uem podruju poprima jedno naoj rijei Beruf u svakom pogledu prili no slino skupno znaenje (i vie u duhovnom smislu rijei; kao kad se u Ci cerona o nekom kae: non intelligit quid profiteatur. u smislu: on ne zna svoj pravi poziv), - samo to je to upravo sasvim ovozemaljski miljeno, bez ikakve religiozne obojenosti. Ovo je, naravno, pogotovo sluaj kod rijei ars. koja se u carsko doba upotrebljavala za zanat. - Vulgata prevodi gornja mjesta kod Isusa Siraha jednom s Opus, drugi put (v. 21) s locus. to bi u ovom sluaju modamailo socijalni poloaj. Od jednog askete kao to je Jeronim potie dodatak mandaturam tuorum, to Brentano sasvim pravilno istie a da ovdje - kao i inae - ne primjeuje da je upravo 0.1'0 karakteristino za asketsku - prije reformacije vansvjetovnu. a poslije un utarsvjetovnu - provenijenciju tog pojma. Neizvjesno je, uostalom, po kojem tekstu je jeronimski prevod izvren; uticaj starog liturgijskog znaenja ime. na ;,:M.,b izgleda da nije iskljuen. - U romanskim jezicima samo panska rije vocaci6n u smisluunutamjeg ~~poziva za neto: iz duhovne slube preneseno, ima jedan njemakom smislu rijei djelimice odgovarajui tonalitet, ali se nikada ne upotrebljava kao Beruf u spoljnjem smislu. U roman skim prevodima Biblije panska rije vocaci6n i talijanska vocazione i chia mamento ul!otre~l.iavaju se inae u znaenju koje odgovara luteranskoj i kalvmistikoj jezikoj upotrebi samo za prevod novozavjetskog X.Ai'\Ol~, evane oskog poziva na vjeiti spas, gdje Vulgata ima vocatio. (Brentano, udno vato, na cit. mj. kae da ova okolnost, koju sam ja sam naveo za svoje miije. ~ govori za_egzisten~u pojma Beruf u njego"u postreformatorskom znaenju ve i ranije. Ali o tome ipak nema ni govora; X.A.f10l~ se morao prevoditi s vocatiO, - ali gdje i kada bi to u srednjem vijeku bilo u naem sa danjem smislu upotrebljavano ? Cinjenica tog prevoda i uprkos tome, n~ dostajanje svjetovnog znaenja te rijei upravo to dokazuju). Chiamamen to upotrebljava, na primjer, na ovaj nain talijanski prevod Biblije iz 15. vi jeka, koji je tampan u Collezione di opere inedite e rare, Bologna, 1887, pored vocazione, koju upotrebljavaju moderni talijanski prevodi Biblije. U romanskim jezicima rijei za Beruf, koje redovita privredna djelatnost upotrebljava u spoJjnjem svjetovnom smislu, ne nose, naprotiv, kao to to iz leksikog materijala i iz jednog ljubaznog iscrpnog izlaganja mojeg potovanog prijatelja, profesora Baista (Freiburg) proizlazi, uope nikakvo vjersko obiljeje, makar to su, kao i rijei izvedene od ministerium ili officium. prvobitno imale izvjestan etiki tonalitet, ili to su rijei izvedene od ars, professio i implicare(impiego), od samog poetka potpuno liene i tog tonaliteta. U poetku spomenuta mjesta u Isusa Siraha, gdje Luter ima Beruf (poziv), prevoe se: francuski v. 20 office, v. 21 labeur (kalvinistiki prevod). panski v. 20 obra, v. 21 lugar (po Vulgati), novi prevodi:posto~( (protes-

PROBLEM

51

manskog narodnog duha~ nego da ta rije u svojem dananjem smi~lu potie ~z.prevoda BibJije, i ~o iz duha prevodilaca a ne IZ duha ongmala.z Izgleda da Je ona u luterovskom pr~vodu Biblije najprije upotrijebljena,3 sasvim u dananjem smislu, na jednom mjestu u Knjizi Isusa Siraha (II, 20. i 21). Ona je zatim ubrzo u profanom jeziku svih protestantskih naroda poprimila svoje dananje znaenje, dok se ranije u protantski). Protestantima romanskih zemalja, poto su u manjini,nije polo za rukom, odnosno oni uope nisu pokuali da vre takav jedan jezikostvara laki uticaj kakav je Luter mogao da izvri na jo manje akademski racionalizirani njemaki slubeni jezik. 1 Nasuprot tome. augzburka konfesija ima taj pojam samo djelimice razvijen i implicite. Kad l. XVI (v. izd. Koldeovo, str. 43) kae: )Jer evane lje... ne trai svjetsku vlast, policiju i brak, nego hoe da se sve to dri kao boji poredak i da u takvim poloajima svako prema svojem poziVu pokazuje hri~nsk~ Ij}lbav i prava dob~a djela (l~tinski tl? glasi sa!l'0: )et in .tali~ bus ordmatlombus exercere cantatem. (1 U takVlm porecIma pokazIvatI hriansku ljubav - prev. N. M.), eod. str. 42}, onda iz toga izveden zakljuak pokazuje da se vlast mora sluati. da se ovdje, barem na prvom mjestu, mislilo na )Beruf kao na objektivan rad u smislu mjesta u I Kor. 7,20. A lan XXVII govori (kod Koldea str. 83, dolje) o ))Beruf (latinski: in vocatione sua) samo u vezi sa od Boga ureenim staleima: upnicima, glavarima, knezovima, plemstvu i sl., pa i to na njemakom samo u Knjizi konkorda; dok u njemakoj Ed. Princips odnosna reenica nedostaje. Samo l. XXVI (Kolde, str. 81) u obrtu -da.muenje tijela ne treba da slui tome da bi se dobila milost, nego da se tijelo dri u formi, da ono ne spreava ono to je ovjeku po njegovom pozivu (latinski juxta vocaiionem suam) nareeno da ini, - ta rije se upotrebljava u jednom smislu koji barem suobuhvat{l na dananji pojam. > Prije luterovskih prevoda Biblije ne javlja se, kako to leksikoni pokazuju (i kako su mi to gospoda kolege Braune i Hoops najljubaznije potvrdili) rije Beruf (poziv), holandski beroep, engleski cal1ing, danski ))kald, vedski ))kalle)se. ni u jednom od jezika koji je sada imaju u svom dananjem. svjetovno miljenom smislu. Sve srednjogomjonjemake, sred njodonjonjemake i srednjonizozemske rijei koje glase isto kao )Benif znae Ruf u njegovom dananjem njemakom znaenju, ukljuujui naroito i - u kasnosrednjovjekovno doba - Berufung (= vokacija) kakva kandidata na duhovnu prebendu od strane onoga koji ima pravo ria postavljanje - specijalan sluaj koji se i kod skandinavskihjezika obino II rjenici ma istie. U ovom posljednjem znaenju i Luter tu i tamo upotrebljava tu rije. Samo makar da je ova specijalna upotreba te rijei isto tako dobro posluila njenom drukijem tumaenju. ipak se stvaranje modernog pojma Beruf i jeziki svodi na prevode, i to na protestantske prevode Biblije. i samo kod Tau/era (1361) se nalaze prvi zaeci toga (koje emo kasnije spomenuti). Svi jezici koji su stajali pod dominantnim uticajem protestantskih prevoda Biblije stvorili su tu rije, dok je svi kod kojih to nije bio shJaj (kao romanski) nisu stvorili ili, pak, nisu u njenom dananjem znaenju.A"

52

MAX WEBER

fanoj literaturi nijednog od tih naroda nije mogla da primijeti bilo kakva sklonost za takav jedan smisao te rijei, a i u propovijednoj literaturi, koliko se moe vidjeti, samo u jednog od njemakih mistiara, iji je uticaj na Lutera poznat.Luter prevodi dvojako, prije svega, potpuno razliite pojmove s Be" ruf. Jednom paulinski "XA.l'lO~, u smislu pozivanja na vjeni spas Bogom. Tu spadaju: I Kor. 1,26; Ef. 4,1;"U Sol. 1,11; Jevr. 3.1; II Petr. 1,10. U svim ovim sluajevima radi se o isto religijskom pojmu onog poziva koji je nastao posredstvom po Bogu preko apostola objavljenog enndelja, i pojam XAl'loli; nema ni najmanje veze sa svjetovnim pozivima u dananjem smislu rijei. Njemake biblije prije Lutera u ovom sluaju piu: )ruffunge (tako sve inkunabule hajdelbeI'ke biblioteke upotrebljavaju umjesto von Gott geruffet) (od Boga zvan): von Gott gefordert ())od Boga traen). Ali drugi put on prevodi - kako smo ve ranije spoJ!len!lH ':' u pre~h9dnoj ~i~ ljeci navedene rijei Isusa Siraha: u prevodu LXX tv "[(lj lpym crou 1ta A.alCl>-STJ,,[l i xai l!1!1EV& "[(lj 1t6vm oou sa: ))ustraj u svojem poziVu (Beruf) i ostaj u svojem pozivu (Beruf), umjesto: ostaj pri svojem pos/u, pa su se njemu kasniji (autorizirani) katoliki prevodi Biblije (na primjer, F1eischutzov prevod, Fulda, 1781) ovdje (kao iu novozavjetni m mjestima) jednostavno pridruili. Luterovski prevod je na ovom Sirahovom mjestu, koliko ja znam, prvi sluaj u kojemu se njemaka rije Beruf upotrebljava potpuno u svojem .istosvjetovnom smislu. (Prethodnu opomenu - v. 20: - OTf'j-~h tv ola-Si}XTJ crO\) I?revodi on sa ostani u bojojrijei, iako Sirah (14, 1 i 43,10) pokazuje da bl - odgovarajui hebrejskom izrazu PM koji je Sirah upotriJebio (po taimudskim citatima) - OlaVTI'XTJ, u stvari, imalo da znai neto slino naem Beruf; (poziv), naime udbina ili doznaeni rad. (U kasnijem i dananjem smislu rije Beruf nije ranije postojala, kako je to gore spomenuto, u njemakom jeziku, pa niu ustima - koliko vidim. - starijih prevodilaca Biblije ili propovjednika. Njemake biblije prije Lutera prevode u Sirahovom mjestu sa Werk (djelo). Berthold von Regensburg u svojim propovijedima rije Arbeit (rad) upotrebljava ondje gdje bismo mi govorili o Beruf. Jezika upotreba je, dakle, ovdje ista kao i ona u antici. Prvo meni dosada poznato mjesto gdje se za isto sVjetovni rad ne upotrebljava, dodue )Beruf nego )Ruf (kao prevod rijei XA;f'toli;),nalazi se u Iijepoj Taulerovoj propovijedi o Efes. 4. (bazeIsko izd., v. 117): o seljacima koji idu )da se istovare: oni se ponaaju esto bolje jer se dre svojeg poziva (Ruf) prostodunije nego duhovni ljudi, koji na svoj poziv (Ruf) ne paze. Ova rije u ovom smislu nije prodrla u profani jezik. I uprkos. tome to se Luterova jezika upotreba u poetku (v. Werke, Eri, Ausg. 51, str. 51) koleba izmedu Ruf i ))Beruf, Taulerov uticaj nije nikako slguran, iako se mnogo toga to podsjea na ovu Taulerovu propovijed nalazi, na primjer u )Freiheit eines Christenmenschen . Jer u isto svjetovnom smislu, kao Tauler l. c., Luter tu rije nije upotrebljavao (ovo prema Denifle, Luther, str.163).. .

savjet kod Siraha, oevidno, nema, nezavisno od opeg poziva na pouzdanje u Boga, u redakciji LXX nikakve veze sa specifino vjerskim cijenjenjem svjetovnog rada )PO pozivu (izraz 'Jt6\}o~, tegoba, bio bi

Meutim,

PROBLEM

53

A kao znaenje rijei tako je - to bi, uglavnom, moglo da bude poznato - i ta misao nova i proizvod reformacije. Nije da izvjesni zaeci onog potovanja svjetovnog svakodnevnog rada nisu postojali jo u srednjem vijeku, pa ak i urta pokvarenom drugom mjestu prije suprotnost tome, kada ne bl bio pokvaren. Ono to Isus Sirah kae jednostavno odgovara pozivu psalmista (Ps. 31,3): ostani u zemlji i hrani se poteno, kao to to i uporedenje s pozivom (v. 21) da se ovjek ne da zasjeniti djelima bezbonika, jer je Bogu lako siromaha obogatiti. - vrlo jasno pokazuje. Samo poetna opomena: da ostane u PM (v. 20) ima izvjesnu slinost sevandeoskom X"-1jatc;;, aH upravo'ovdje Luter (za grku 5Lu,91iXll) nije upotrijebio rije Beruf. Most izmedu ovih dviju, na izgled sasviin heterogenih upotreba rijei Beruf ini kod Lutera mjesto u Prvom pismu' Korinanima i njegov prevod. . Kod Lutera (u obinim modernim izdanjima) itava veza u kojoj ovo mjesto stoji glasi ovako: I Kor. 7, v. 17: ..i kao to je svakoga Gospod pozvao, onako neka ivi... (18) Ako je ko pozvan obrezan, neka se ne pravi neobrezan; ako li je ko pozvan s okrajkom, neka se ne obrezuje (19) Obrezanje je nita, i okrajak je nita; nego dranje zapovijesti bojih (20) Svako neka ostane u onom pozivu u kojemu je pozvan (tv "tf\ X,,-i}crSl 11 ~XA1i.sll, - kako mi kae tajni savjetnik A. Merx, nesumnjiv hebreji'z'itm, - Vulgata: in qua vocati one vocatus est). (21) Ako si pozvan kao rob, ne brini se, ali ako moe da se oslobodi, onda jo radije to budi! (22) Jer ko je pozvan kao rob, slobodnjak je; isto tako l ko je pozvan kao slobodnjak, rob je Hristov. (23) Vi ste skupo iskupljeni; ne budite robovi ljudi. (24) Svako, draga braO, II emu je pozvan u onome neka ostane pred Bogom. Zatim, II v; 29. slijedi ukaZivanje na to da je vrijeme kratko, na to slijede poznata, eshatolokim oeki vanjima motiVisana, ukazivanja na to da e ~ovjek imati ene kao da ih nema, da e kupovati kao da kupljeno nema itd. U v. 20. Luter je, u vezi sa sta; rijim njemakim prevodima, jo 1523. u svojoj egzegezi ovog poglavlja x";fJcr LC; preveo na Ruf (ErI. izd., sv. 51, str.. 51) i tada interpretirao sa Stand (stanje). Oevidno Je, u stvarI, da rije~"-fJO~ na ovom - i samo na ovom mjestu poprilino odgovara latinskom status i naem Stand (Ehestand = brano stanje, Stand, des Knechtes = stanje sluge itd.). (Ali ipak sigurrio ne odgovara, kako Brentano' na cit. mj., str. 137, pretpostavlja, izrazu Beruf u njegovom dananjem smislu. Brentano teko da je proitao Samo to mjesto, kao i ono to ja o tome kaem). U jednom znaenju koj~ na to barem podsjea nalazi se ova rije - po korijenu srodna sa tXXAT)oia.. sazvana kuptina - u grkoj literaturi, dokle see leksiki materijal, samo jedanput na jednom mjestu kod Dionizija od Ha1ikamasa, gdje ona odgovara latins~C?i.r.ije9 classis -: Teofi1akt (ll/I2 s~oljc:e) interpretira I Kor.,7,20;ev 01(0 Iliro Xal tv oi.ro 'taYUJlu'tL Xa.t 1tO"-l't8U~'tL &v i:1tw'tSucrev (budui u kojem ivotu, staleu i dravnom sustavu povjerova - pr. N. M.) (gospodin kolega Deissmann upozorio me je na to mjesto). - Sva~ako da X"-fJCJl~ ni u naem mjestu ne odgovara naem dananjem BerufK. A1i je Luter, koji je u eshatoloki motiviranoj opomeni da svako treba da ostane u svojem sadanjem. stanju ~A.1j rije )Berufung (tako, na primjer, u Haldelberkirilinkunabulama od 1462/66, 1485), Eckov ingoltetski (Ingolstadter) prevod od t 537,

PROBLEM ,~.::.~,

55

vijedi i pra~cept~ ~ consilia (propisa i savj~!a~< prev. N. M.) 1 kao Jedmo sredstvo da se bogougodno ZiV1 ne poznaje prevazilaenje unutar svjetovnog morala kaluer skom askezom, nego iskljuivo ispunjavanje svjetovnih dunosti kakve proizlaze iz ivotnog poloaja pojedinca, koji upravo time biva njegov poziv (Beru!). . U Luteru4 se ova misao razvija u toku prvog decenija njegove reformatorske djelatnosti. U poetku njemu, sasvim u duhu preovladujue srednjovjekovIle tradicije kako je predstavlja Toma Akvinski,s svjetovni rad. iako bogomdan,kae: ln dem Bemr, worin er beruft Ist. Kasniji katoliki prevodi povode se "Vei nom direktno za Luterom. U Engleskoj - kao prvi od-svih - Vi1duov prevod Biblije (1382) ima ovdje cleping (staroengleska rije, koja je bsnije bila zamijenjena uzajmljenicom calling) - dakle, to je pored onakve 10lardske etike sigurno karakteristino, rije koja je kasnijoj refomiatorskoj jezikoj upotrebi ve odgovarala, - dok tindalski prevod od 1534. ide, naprotiv, na staleki pojam: in the same state wherein he was called, a isto tako engleski prevod Biblije u enevi od 1557. Slubeni Cranmerovod 1539. zamijenio je state rijeju ca1ling, dok se (katolika) renska (Reims) Biblija od 158~. isto tako kao i dvorske anglikanske biblije elizabetinskog doba, karakteristino, opet vraaju na vocation, naslanjajui se na Vulgatu. Da je za Englesku Cranmerov prevod izvor puritanskog pojma calling u smislu poziva (Berut) = trade, to je ve Murray tano primijetio. Ve sredinom 16. vijeka upotrebljava se calling u tom smislu, ve se 1588. govorilo o unlawful c:a1lings (ne:!akonitim pozivima - prev. N. M.), 1603. o greater callings II smislu viih poziva itd. (v. Murray na cit. mj.). (Vrlo udnovata je Brentanova predstava - na cit. mj, str. 139 - da se u srednjem vijeku rije vocatio nije prevodila sa Beruf i da taj pojam nije bio poznat, jer su samo slobodni ljudi nJogli biti u jednom pozivu (Berut), a da slobodnih ijudi tada - u graanskiD). pozivima - nije ni bilo. Poto je itava drutvena organizacija srednjovjekovne radinosti, nasuprot antikoj, poivala na slobod~ nom radu, i poto su trgovci, prije svega, bili gotovo apsolutno slobodni ljudi. ja tu tvrdnju upravo ne razumijem.) 4 Za sljedee upor. pouan prikaz kod K. Egera, Die Anschauung Luthers vom Beruf (Giessen, 1900), iji bi, moda. jedini propust mogao da bude u -kod njega kao kod gotovo svih drugih teolokih pisaca - jo nedovoljno jasnoj analizi pojma lex naturac (v~ za to E. Troltscha u prikazu Seebergove Dogmengeschichte, Gtt. Gel. Anz., 1902. i sada, prije svega, u odnosnim partijama njegovih )Soziallehren der christI. Kirchen). . Jer kad Toma Akvinski postavlja organizaciju ljudi po staleima i pozivima kao djelo bojeg proYidenja, to on time misli objektivni /cosmos ljudskog drutva. Ali to to se pojedinac obraa jednom odreenom konkretnom pozivu (kako bismo mi rekli. a Toma kae: ministerium ili officium). ima svoj razlog u causa.e naturales (prirodnim stvarima). Quaest. quodlibetal.. VII. str. 17c: Haec autem diversificatio hominum in diversis officis

56

MAX WEBER

spada u kreaturaino, on je neophodna prirodna osnova vjerskg ivota, po sebi moralno indiferentan kao jelo i pie.o Ali s jasnijim sprovoenjem soIa-fide-misli u njenim konsekvencijama i s time datom, sve otrije naglaavanom suprotnoil pr~ma od avola diktiranim katolikim evaneos kim savjetima kaluera - raste znaaj poziva. Kaluerski nain ivota nije samo za opravdanje pred Bogom, razumije se, savreno bezvrijedan nego on njemu vai i k~~ proizvodcontingit primo ex divina providentia, qllae ita hominum status distribuit... secundo etiam ex causis naturalibus. ex quibus contingit. quod in diversis hominibus sunt diversae inclinationes ad diversa oillcia... ,. (Ovo, pak, razlikovanje ljudi po raznim pozivima deava se, prvo, po bojoj providnosti, koja je tako raspodije/ila stalee ljudi ... drugo i zbog prirodnih stvari usljed kojih se deava da su u raznih ljudi razne sklonosti za razne poii'le - prev. N. M.). Isto tako, na primjer, Paskalovo ocjenjivanje pozivaproizlazi iz stava daje sluaj ono to odluuje o izboru poziva (upor. o Paskalu: A.. Kaster, Die Ethik Pascals, 1907.). Od organskih vjerskih etika u ovom pogledu drukije stoji samo najsaietija od sviju njih, indijska. Suprotnost tomistikog pojma poziva prema protestantskom (i prema, inae, osobito u naglaavanju providencijalnog blisko srodnom kasnijem luteranskom) tako je oevidna da je zasada dovoljan gornji citat, jer emo se kasnije vratiti na kritiku ocjenu katolikog shvatanja. V. o Tomi: Maurenbrecher; Th. v. Aquionos Stellung zum Wirtschaftsleben seiner Zeit, 1898. Gdje, uostalom, izgleda da se Luter s Tomom u p'ojedinostima ne slae, na nj je, uglavnom, vie uticalo ope ue nje skolastlke nego specijalno Tomino uenje. Jer izgleda da je on Tomu, Po Denifleovim obavjetenjima, stvarno tek nedovoljno poznavao (v. Denif1e, Luther und L1ithertuJn, 1903,str.. 501, ik tome KiJhler, Ein Wort zu Denifles Luther, 1904. str. 25. i dalje). . 6 U Von der Freiheit eines Christenmenschen se, prije svega, l} upotrebljava dvojaka priroda ovjekova za konstrukciju svjetovnih dunosti u smislu lex na:turae (ovdje"'" prirodni poredak svijeta), koji slijedi jz toga toje ovjek (Eri. izd. 27, str. 188) faktiki vezan za svoje tijelo i za socijalnu zajednicu. - 2) U ovoj situaciji e on (str. 196) - ovo je na to nadovezano drugo obrazloenje, - ako je pravovjeran hrianin, stvoriti odluku da to Bogu, koji je iz iste ljubavi odluio da mu podari milost, vrati ljubavlju prema blinjemu. S ovom vrlo labavom povezanou vjere i ljubavi ukrta se 3) -- str. 190- staro asketsko obrazloenje rada kao sredstva da se unutarnjem ovjeku da vlast nad tijelom. - 4) Rad je stoga - tako to glasi u vezi s tim dalje, i ovdje opet u drugom shvatanju biva priznata misao lex natu rae (ovdje = prirodni moral) - bio jedan ve Adamu (prije pada) svojstven, od Boga mli usaen nagon, koji je on, samo da Bogu ugodi, slijedio. - Konano S) - str. 161. i 199 -, u vezi s Mat. 7,18. i dalje javlja se misao da je valjan rad u pozivu posljedica vjerom izazvanog novog ivota, i da to on mora biti,a da se ipak iz toga ne razvije odluna kalvinistika misao potvrdenja. - ~ilno raspoloenje kojim je ovaj spis noen objanjava iskori8vanje heterogenih pojmovnih elemenata.

PROBLEM

57

samoivosti, koja se izvlai od svjetovnih punosti. Nasuprc;>t tome, svjetovni rad po pozivu javlja se kao spoljni izraz ljubavi prema blinjemu, i to se, svakako, na vrlo naivan nain i l j gotovo grotesknoj suprotnosti s poznatim ree nicama' Adama Smitha obrazlae ukazivanjem na to da podjela rada prisiljava svakog pojedinca da radi za druge. Med1.ltim ovo, kako se vidi, u sutini skolastiko obrazloenje uskor~ opet iezava, i ostaje, sve jae naglaavano, ukazivanje na to da je ispunjavanje svjetovnih dunosti bezuslovno jedini put da Bogu ugodimo, da je ono, i samo ono, boja volja, i da stoga svaki dozvoljeni poziv pred Bogom vai apsolutno jednako... . ... .. Da Je ova moralna kvahfikacIJa sVjetovnog profeSIOnalnog ivota jedno od zamanih ostvarenja reformacije i, specijalno, ~artina ~ute.ra, u stvari je nesur.?njiv~ i moe! najzad, da VaI kao opce mJesto. 9 Ovo shvatanje stOJI beskrajno 4ale, Svoj ruak mi ne oekujemo od blagonaklonosti mesara; pekara ili seljaka, nego od njihova osvrtanja na svoju vlastitu korist; mi sene obraa mo na njihovu ljubav prema blinjem, nego na njihovu sebinost, i ne govorimo im nikada o svojim potrebama,nego stalno samo o njihovoj koristi (W. of N. 1,2). 8 Omnia enim per te operabitur (Deus), mulgebit per te vaccam et servihssima quaeque opera faci et, ac maxima pariter et minima ipsi grata erunt (jer e sve za te raditi (Bog), mue za te kravu i radie sve najropskije poslove, i najvei jednako kao i najmanji njemu e biti ugodni- preveo N. M.) (Egzegeza Postanja, Op. lat" exeg. ed. Elsperger VII, 2 13). Ta misao se prije Lutera nalazi kod Taulera. koji duhovni i svjetovni Ruf (poziv) po vrijednosti principijelno izjednaava. SuprQtnost prema tomizmu je njemakoj mistici i Luteru zajednika. U svojim formulacijama dolazi ona do izraaja u tome to se Toma - osobito da bi mogao zadrati moralnu vrijednost kontemplacije, ali i sa stanovita kaluera prosjaka - naao prisiljenim da pavIinsku reenicu ko ne radi, ne treba ni da jede tumai tako da je rad, koji je lege naturae neophodan. dosuen ljudima kao vrsti, a ne svim pojedinim ljudima. Gradacija u potivanju rada, od seljakih opera servilia (ropskih poslova - prev. N. M~) nagore, jeste neto to je u vezi sa specifinim karakterom kaluera-prosjaka. iz materijalnih razloga vezanih za grad kao dc,>micll, i to je bilo jednako daleko od njemakih mistiara kao i od seljakog sina Lutera, koji su, pri meusobno istom potivanju poziva, naglaavali staleku organizaciju kao bogomdanu. - Odluna Tomina mjesta v. kod Maurenbrechera, Th. v. Aquinos Stellung zum Wirtschaftsleben seiner Zeit (Leipzig 1898, str. 65. i d ..).. Tim udnovatije je to to pojedini istraivai misle da takva Jedna nova tvorevina moe da pored djelanja ljudi prode bei traga. Priznajem da to ne razumijem .9

egoistike

58

MAX WEBER

ko od mrnje kojom je Paska/ovo kontemplativno raspoloenje odbijalo od sebe, po njegovu dubokom uvjerenju, samo sujetom ili lukavou uope objanjivo cijepanje djelovanja u svijetu,IO - jo dalje, dakako, od velikodunog utilitaristikog prilagoavanja svijetu koje je jezuitski probabilizam izvrio. Ali kako sada da se u pojedinostima predstavi praktino znaenje onog ostvarenja protestantizma, to se uope mutnije osjea nego to se jasno saznaje. Prije svega, jedva da je potrebno konstatovati da se ne moe tvrditi da je Luter s kapitalistikim duhom u onom smislu koji smo mi dosada s ovom rijeju povezivali - ili, uostalom, u bilo kojem smislu - u dui srodan. Ve crkveni krugovi koji ono ostvarenje reformacije obino najrevnosnije hvale nisu, uostalom, danas nipoto prijatelji kapitalizma bilo u kojem smislu. A sam Luter bi, pogotovo, bez ikakve sumnje, svaku srodnost s mentalitetom kakav se javlja kod Franklina otro od sebe odbio. Ne treba se, naravno, ovdje pozivati na njegove albe na veletrgovce, Fuggere i sl.l1 kao na simptom. Jer se borba protiv pravno ili faktiki privilegovanog poloaja krupnih trgovakih kompanija u 16. i 17. stoljeu moe najprije da uporedi s modernim ratnim pohodom protiv trustova, i ona nije, kao ni ovaj, ve sama po sebi izraz tradicionalistikog mentaliteta. Protiv ovih, protiv lombarda, protiv trapezita, protiv sa strane ang1ikanizma, kraljeva i parlamenta u Engleskoj i Francuskoj povlaenih monopolista, krupnih pekulanata i bankara vodili su i puritanci, istolO SuJeta je u ljudskom srcu ukorijenjena tako duboko da se i jedan komordija. i jedan sudopera. i jedan nosa hvale i hoe da imaju svoje oboavaoce... (Faogerevo izd. It 208, upor; Koster, na cit. mj., str. 17, str. 136. i d.). O principijelnom stavu Port Royala i jansenizma prema pozivu, na koji emo se jo kasnije ukratko osvrnuti, upor. sada izvrstan spis: Dr Paul Honigsheim, Die Staats - und Soziallehren der franzosischen' Jansenisten im 17. Jahrhundert (Heidelberger historische Dissertation 1914, djelimian otisak iz jednog obimnog djela o Vorgeschichte der franzosisehen Aufkllir_ng. up-or. naroito str. 138. i d. tog djeliminog otiska). II Sto se tie Puggera, on kae da ne moe biti pravo i Bogu drago kada u ivotu jednog ovjeka bude skupljeno tako veliko i kraljevsko blago na gomilu. To je, dakle, II sutini seljako nepovjerenje prema kapitalu. Njemu je isto tako (Gr. Sermon v. Wucber. ErI. izd. 20, str.. 109) kupovina rente moralno sumnjiva jer je ona jedna nova, vjeto izmiljena stvar, - jer mu je, dakle. ekonomski neprovidna, slino kao modernom sveeniku terminska trgovina .

PROBLEM

59

tako kao i hugenoti. ogorenu borbu. II Kromvel je poslije bitke kod Dunbara (septembra 1650) pisao Dugom parlamentu: Molim. uklanjate zloupotrebe svih poziva, a ima jedan koji mnoge osiromai da bi malo njih obogatio: to nije od koristi opoj stvari, - a nasuprot tome, vidjeemo da je on, s druge strane, ispunjen sasvim specifino kapitaIistikim nainom miljenja. lJ Nedvosmisleno se, naprotiv, u Luterovim mnoIZ Tu suprotnost je zgodno Izloio H. Levy (u svom spisu D1e GrUridlagen des okonomisehen Liberalismus in der Geschichte der englischen Volkswirtschaft, Jena, 1912). Upor., na primjer, i peticiju levelera u Kromvelovoj vojsci protiv monopola i kompanija od 1653. u Gardinera, Commonwealth, II, str" 179. Laudov reim je teio, naprotiv, jednoj od kralja i crkve vodenoj hriansko-socijalnoj privrednoj organizaciji - od koje jc kralj oekivao politike i fiskalno-monopolistike koristi. Upravo protiv toga je bila upravljena borba puritanaca" ' u Sta se ovdje pod tim razumije, neka bude objanjeno na primjeru manifesta Ircima, kojim je Keomvel u januaru 1650. otpoeo protiv njih svoj rat do istrebljenja i koji je predstavljao odgovor na manifeste irskog (katoli kog) klera iz Clonmacnoisea od 4. i 13. decembra 1649 Glavne reenice gla se: Englishmen had good inheritances (naime, u Irskoj) which many of them purchased with their money. .. they had good leases from Irishmen for long time to come, greatstocks thereupon, houses and plantations erected at their cost and charge... Yon broke the union... at a time when Ireland was in perfect peace and whc;{l through the example of EngJish industry; through commerce and traffic, that which was in the nations hands was better to them than in all Ireland had been in their possession... Is God, will God be with you? I am confident he will not. , (Englezi imaju dobre posjede koje su mnogi od njih kupili svojim novcem, oni su od Iraca zakupili na dug rok imanja, na njima imaju velik inventar... kue i plantae podignute njihovim trokom... oni su prekinlili jedinstvo ... u vrijeme kada Je Irska bila u savrenom miru i kada je zahvaljuju~ i engleskoj industriji, trgovini i prometu koji je bio u rukama nacije bilo njima bolje nego kad bi sva Irska bila u njihovom posjedu ... Ako je Boga, hoe li Bog biti s vama? Ja sam uvjeren da nee - preveo N. M.) Ovaj manifest, to podsjea na engleske uvodne novinske lanke za vrijenie burskograta, nije karakteristian zato to se ovdje kao razlog rata postavlja kapitalistiki interes Engleza, - to bi, naravno, u pregovorima izmedu Venecije i eno ve o obimu njihove interesne sfere na Orijentu'isto tako vdo dobro moglo da bude upotrijebljeno kao argumenat (to, za divno udo - iako sam ja to ovdje istakao - Brentano na cit. mj., na str. 142, meni prigovara). No, specifi nost ove isprave lei upravo u tome to Keomvel - kako to svako ko poznaje njegov karakter zna, s najdubljim subjektivnim uvjerenjem;... ak i prema Ircima moralno opravdanje, pozivajui se na Boga, zasniva na okolnosti da je engleski kapital nauio Irce radu. - (Ovaj manifest se moe nai, osim u Carlylea, u izvodu u Gardiners Hist. arthe Commonw. I, str. 163. i dalje, od~tampan I analiziran, i u njemakom prevodu u Honigovom Cromwellu).

60

MAX WEBER

gobrojnim izjavama protiv lihve i uzimanja kamata uope ispoljava njegov, prema kasnoj skolastici, direktno (s kapitalistikog stanovita) zaostao nain shvatanja bia kapitalistike privrede. 14 Specijalno, na primjer, kod Antonina od Firence ve prevladani argumenat o neproduktivnosti novca spada, naravno, ovamo. Ali nam uope nije potrebno da ovdje ulazimo u pojedinosti, - jer je, prije svega, misaopoziva u vjerskom smislu bila u svojim konsekvencijama za -svjetski nain ivota podobna za vrlo razliito oblikovanje. Istaknuto ostvarenje reformacije kao takve bilo je, prije svega, samo u tome to su se, nasuprot katolikom shvatanju, moralni akcenat i vjerska nagrada za svjetovni, pozivno rasporeeni rad silno poveali. Kako se misao poziva, koja je to dovela do izraaja, dalje razvijala, to je zavisilo od rieposrednog vida pobonosti kakav se odsada u pojedinim crkvama reformacije razvijao. Autoritet Biblije, iz koje je Luter mislio da je uzeo misao poziva, bio je sada po sebi tradicionalistikom shvatanju uope povoljniji. Specijalno Stari zavjet, koji prevazilaenje unutar svjetovnog morala u genuinom prorotvu nikako nije poznavao, a i ukoliko ga je poznavao, onda samo u usamljenim rudimentima i zaecima, oblikovao je jednu sasvim slinu vjersku misao strogo u ovom duhu: svako neka ostane pri svojem nasullom hljebu i pusti bezbonike da tee za dobiti; to je smisao svih onih mjesta koja direktno raspravljaju o svjetovnom poslovanju. Tek Talmud to u tome stoji djelimice - ali ne naelno - n.a drugom gleditu. Lini Isusov stav oznaen je tipino anti ko-orijentalnom molbom: Kruh na svagdanji daj nam danas u klasinoj istoti. i radikalno odbacivanje svijeta kakvo tr JlaJlffiVa~ TIJ