MARULIĆEVI DANI 2012.

ZNANstVENI, kNjIŽEVNI I IZDAVAČkI program

(19-21. travnja)

split, travanj 2012.

2

Organizatori znanstvenoga, književnog i izdavačkog programa:

Arheološki muzej u splituDruštvo hrvatskih književnika

Društvo prijatelja kulturne baštine splitknjiževni krug split

Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u splitu

3

KALENDAR ZBIVANJA

ČETVRTAK, 19. TRAVNJA

17.30 Zavod HAZUsvečano otvorenje znanstvenoga, književnog i izdavačkog pro-

grama Marulićevih danaPrigodno slovo: Ruggero Cattaneo (Milano)

18.00 Zavod HAZUPredstavljanje knjige: Neven jovanović, Stilističko čitanje Marulićeva Evanđelistara,

Filozofski fakultet – FF Press, Zagreb 2011.Govore: Evelina Rudan kapec, Bratislav Lučin i Neven jovanović

18.30 Trg braće RadićaPolaganje vijenca na Marulićev spomenik

19.00 Crkva sv. Franesv. misaPrigodna riječ Ante sapunara i polaganje vijenca na Marulićev

grob (Društvo prijatelja kulturne baštine)

PETAK, 20. TRAVNJA

8.30 Zavod HAZU Colloquium Marulianum XXII: knjige i čitatelji u hrvatskoj renesansi (II) (prvo zasjedanje)

4

16.00 - 18.30 Arheološki muzej u SplituPeta kroatistička i šesta latinistička tekstološka radionica: Priče

o rukopisimaVoditelji: Arsen Duplančić, Irena Bratičević i Luka Špoljarićsudjeluju studenti iz splita, Zadra i Zagreba

19.00 Zavod HAZUPredstavljanje knjige:tomislav Bogdan, Ljubavi razlike. Tekstualni subjekt u hrvatskoj

ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća, Disput, Zagreb 2012.Govore: Davor Dukić, Bratislav Lučin i tomislav Bogdan

20.00 Zavod HAZUPredavanje:Gorana stepanić i Luka Špoljarić: Mercurius Croaticus (Biblio-

grafska i prosopografska zbirka hrvatskih latinista)

SUBOTA, 21. TRAVNJA

9.00 Zavod HAZU Colloquium Marulianum XXII: knjige i čitatelji u hrvatskoj renesansi (II) (drugo zasjedanje)

16.00 - 18.30 MarulianumPeta kroatistička i šesta latinistička tekstološka radionica: Priče

o rukopisimaVoditelji: Irena Bratičević i Luka Špoljarićsudjeluju studenti iz splita, Zadra i Zagreba

19.00 Zavod HAZUDodjela nagrada Dana hrvatske knjige: Judita, Davidias, Slavić

(Društvo hrvatskih književnika)

5

19.30 Zavod HAZUPjesnička posveta Hrvatski pjesnici Marulićevu Splitu (Društvo

hrvatskih književnika)sudjeluju: Anela Borčić, joško Božanić, Miki Bratanić, jadranka

Čolović sviličić, jakša Fiamengo, Duško Geić, Dunja kalilić, srećko Lorger, Petar Opačić, Božidar Petrač, Igor Šipić, siniša Vuković

Voditelj: jakša Fiamengo

6

COLLOQVIVM MARVLIANVM XXII.Knjige i čitatelji u hrvatskoj renesansi (II)

Organizator: književni krug split – Marulianum20-21. travnja 2012.

Zavod HAZU u splitu, trg braće Radića 7

PETAK, 20. TRAVNJA

Voditelji: Gorana Stepanić i Vinko Grubišić

8.30 Zavod HAZUNeven Jovanović (Zagreb): Plutarh, Ciceron i Francesco Barbaro

u Zadru 1417-1419.Bratislav Lučin (Split): Petronije na istočnoj obali jadrana: Codex

Traguriensis (Paris. lat. 7989) i hrvatski humanistiDiana Sorić (Zadar): Lektira Antuna VrančićaGordana Čupković (Zadar): Glagoljaški humanizam-art vrste

triviaMilenko Lončar i Diana Sorić (Zadar): Pismom protiv nepozvanih

čitatelja: kodirane poruke Mihovila i Antuna Vrančića

11.30-12.00: Odmor

12.00-14.30Vlado Rezar (Zagreb): Benešino izdanje silijeva epaIrena Bratičević i Ivan Lupić (Zagreb): Prva čitanja Držićeve

HekubeGorana Stepanić (Pula): koga je čitao Nikola Vitov Gučetić: re -

pertoar izvora u Komentarima uz Prvu knjigu Aristotelova »Re-toričkog umijeća«

7

Francisco Javier Juez Gálvez (Madrid): knjige hrvatskih huma-nista kod prvoga grofa od Gondomara (1567-1626)

Josip Bratulić (Zagreb): Pisati, čitati, pamtiti

SUBOTA, 21. TRAVNJA

Voditelji: Francisco Javier Juez Gálvez i Bratislav Lučin

9.00 Zavod HAZUVinko Grubišić (Waterloo, Kanada): Pavel jozef Šafárik i hrvatska

renesansna književnost Vladimir Bubrin (Toronto): Renaissance to the East: Blind spot or

justified Neglect of the Croatian and Eastern European (slavic) Renaissance in Western scholarship? (Renesansa prema istoku: slijepa mrlja ili opravdano zanemarivanje hrvatske i istočnoeu-ropske (slavenske) renesanse u zapadnjačkom proučavanju?)

Dragica Malić (Zagreb): jesu li osmeračka prikazanja iz Vartla (ipak) Marulićeva?

Vuk-Tadija Barbarić (Zagreb): Marulić i starohrvatski pravni izvori

11.00-11.30: Odmor

11.30-13.30Ivan Bodrožić i Natali Hrbud (Zagreb): Ivan Damaščanski u

djelima Marka Marulića: kritičko vrednovanjeRuggero Cattaneo (Milano): Marulićeva Poslanica Adrijanu VI.

na talijanskom: prijevod s traduktološkom napomenomIrvin Lukežić (Rijeka): Pristup Marulićevoj demonologiji u

EvanđelistaruBranko Jozić (Split): Otium i negotium: Marulić o radu

8

SAŽETCI

Vuk-tadija BarbarićInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb

MARULIĆ I stAROHRVAtskI PRAVNI IZVORI

Više je razloga tome zašto treba usmjeriti pozornost prema identificiranju i analizi Marulićeva domaćega pravnog leksika. Poznato je da su Marulići uglavnom studirali pravo u Padovi, ali za Marka Marulića to nikada nije dokazano. Međutim, zna se da je obnašao više administrativnih funkcija, čak bio i gradski sudac, te da je bio aktivan u pravničkim i sudskim poslovima, osobito u sudskim sporovima u vezi s njegovom obitelji. O domaćem pravnom nazivlju u Marulića već je pisano, ali na uzorku leksika u Suzani (j. Bratulić, A. kapetanović), i to u vezi sa starohrvatskim pravnim izvorima. U Suzani je takav leksik očekivan zbog radnje koja uključuje suđenje; Bratulić čak primjećuje da je joakimov obrambeni govor sastavljen »po pravilima advokatske obrane«. U ovom će se radu istraživanje proširiti na cjelo-kupno Marulićevo djelo na hrvatskom jeziku, koje će se uspoređivati s korpusom starohrvatskih pravnih tekstova, a osobito s Poljičkim statutom. Pozornost će se posvetiti ne samo identificiranju pojedinačnih leksema nego i frazema. Očekuje se da će rezultati dati uvid u Marulićevo poznavanje domaće pravne tradicije, tj. pokazati je li sudsko-pravnička aktivnost mogla utjecati, i u kolikoj mjeri, na njegovo stvaralaštvo, osobito u izboru leksema.

Ivan Bodrožićkatolički bogoslovni fakultet sveučilišta u Zagrebu

Natali HrbudFilozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu

IVAN DAMAŠČANskI U DjELIMA MARkA MARULIĆA kRItIČkO VREDNOVANjE

Poput većine drugih humanista 15. i 16. stoljeća, i Marko Marulić solidno poznaje kršćanske oce i pisce prvih stoljeća kršćanstva. Međutim, ovisno o iz-vorima kojima se služi – bilo onima koji su danas poznati, bilo onima koji su manje poznati ili čak i nepoznati – prihvaća neke podatke za koje danas znamo da su pogrešni. takve se netočnosti, napose one iz hagiografskih vrela, kod njega pojavljuju kad piše o Ivanu Damaščanskom, crkvenom naučitelju iz 7/8. stoljeća,

9

kojega podjednako štuje i katolička i Pravoslavna crkva. U ovom se radu kritički propituju izvori o tom svecu za koje se može s velikom sigurnošću ustvrditi da su Maruliću bili dostupni i da ih je poznavao i uvažavao. O Ivanu Damaščanskome Marulić u Instituciji donosi poznatu legendu o ozdravljenju odsječene desnice molitvom Blaženoj Djevici. No služeći se nepouzdanim vrelima, Damaščanskoga povezuje s carom teodozijem, koji je živio u 4. stoljeću. Glede podrijetla, umjesto današnjih spoznaja o arapsko-sirijskom, pripisuje Ivanu Damaščanskom židovsko podrijetlo. Poznato je da se Marulić služio djelom Legenda Aurea, pa iz njega vjerojatno preuzima i legendu o Barlaamu i jozefatu, koju tradicija pripisuje Ivanu Damaščanskom, iako sam Marulić ne spominje izričito Damaščanskoga kao njezina autora.

Irena Bratičević Ivan Lupić

Filozofski fakultet sveučilišta u ZagrebuPRVA ČItANjA DRŽIĆEVE HEKUBE

Glavni je predmet našeg izlaganja rukopis Hekube Marina Držića koji se čuva u Arhivu HAZU u Zagrebu (signatura VII. 33) i koji jedini od sačuvanih rukopisa ovog djela donosi na naslovnoj stranici ime Marina Držića, a ne Mavra Vetranovića. Nedovoljno proučen i dosad neupotrijeb ljen pri izdavanju teksta He-kube, ovaj je rukopis dodatno zanimljiv zbog određenih paleografskih značajki koje su, iako zamijećene, ostale do danas nepotpuno protumačene. Naš je cilj saznati što se točno događa na marginama ove rukopisne knjige, na tom povlaštenom prostoru renesansnih čitatelja, i kakve bi to posljedice moglo imati za naša čitanja Držića. Pove zivanjem spomenutih paleografskih značajki s nizom sličnih primjera iz renesansne rukopisne i tiskane kulture, kako domaćih tako i stranih, pokazat ćemo ne samo što su prvi čitatelji nalazili u Držićevoj Hekubi nego i gdje bi valjalo tražiti ostavštinu drugih ranih čitatelja u dominantno rukopisnoj kulturi hrvatskoga ranog novovjekovlja.

10

josip BratulićHrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

PIsAtI, ČItAtI, PAMtItI

kad se govori, ili piše, o nepismenosti u stoljećima prije prosvjeti teljstva, općenito se kaže da je nepismenost u tim stoljećima bila redovita pojava. Doista, u srednjem su vijeku pisali oni kojima je pisanje bio obrt; u razdoblju humanizma i renesanse organizirane su javne škole u ovlasti gradova; reformacija i katolička obnova tiskanim knjigama šire svoje ideje i u njima vide uspjeh svojih nastojanja. U našim gradovima, uz škole, djelovali su javni bilježnici i prepisivači naručenih tekstova, koji su na školovanje primali đake uz ugovoreni honorar, jer se od te djelatnosti moglo dobro živjeti. Naši su feudalci, posebice Zrinski i Franko-pani, imali svoje »dijake« koji su vodili kancelarije, a sastavljali su i »djačke«, »jačke«, pjesme o junačkim djelima svojih gospodara. Mnogi su tada znali čitati, ali ne i pisati. Za čitanje je potrebno znanje slova, a za pisanje još i odgovarajući pribor (papir, pergamena, crnilo, pisala). Mnogi su uspijevali pamtiti cjelovite tekstove, jednako narodne pjesme kao i tekstove crkvenih prikazanja ili crkvenih službi (oficija). Nakon tridentskoga koncila, koji prethodi baroknom razdoblju književnosti i umjetnosti, brojni crkveni redovi otvaraju škole i šire znanje čitanja i pisanja. U tom vremenu izdane su brojne početnice (bukvari, psaltiri, table za dicu). tiskana knjiga tražila je više čitatelja nego rukopisna, a knjižarstvo i tiskarstvo kao nov obrt poticalo je znanje i čitanja i pisanja, a i posjedovanje knjiga.

Vladimir Bubrintoronto

RENEsANsA PREMA IstOkU: sLIjEPA MRLjA ILI OPRAVDANO ZANEMARIVANjE

HRVAtskE I IstOČNOEUROPskE (sLAVENskE) RENEsANsE U ZAPADNjAČkOM PROUČAVANjU?

Posljednjih četvrt stoljeća bilo je vrlo plodno razdoblje u općenitom istra-živanju renesanse, a napose u pogledu knjige i čitanja. U kontekstu definicije renesanse kao razdoblja (od 14. do početka 17. st.) jedinstvenoga za intelektualni, politički, društveni, gospodarski, umjetnički i glazbeni razvoj, najprije u Italiji, a zatim u ostatku Europe (Paul F. Grendler), tiskana je knjiga postala prepoznatljiv čimbenik mijene u izgledu i stanju svijeta. Ipak, ta slika svijeta, koja se ocrtava iz

11

mnogih novijih publikacija o knji zi i čitanju u renesansi (pretežito na engleskom jeziku), čini se mnogo oskudnijom od obećane sveobuhvatne definicije.

U ovom se radu – na primjeru nekoliko nedavno objavljenih priručnika i knjiga o čitanju i tiskanju u doba renesanse – istražuje zašto se u tim studijama tek usputna pažnja posvećuje zbivanjima južno od Venecije i istočno od crte Nürnberg – Leipzig – Wittenberg. Dok na perifernim područjima (Hrvatska, Češka, Poljska, Mađarska...) postoji bogata literatura o renesansi, studije nastale u zapadnim zemljama rijetko zalaze – s iznimkom nekih radova o humanizmu i reformaciji – u prostor koji nije obuhvaćen tradicionalnim granicama.

U takvoj se situciji nameće pitanje: postoji li slijepa mrlja u zapad njačkom proučavanju kad je posrijedi istočnoeuropska renesansa? je li to očito zane-marivanje objašnjivo, pa možda čak i opravdano? U čemu je zapreka obuhvatnijem proučavanju? konačan odgovor možda i nije moguće dati, no ovdje će se ponu-diti nekoliko objašnjenja; za druga se valja nadati da će se pojaviti sa širenjem istraživanja i s novim otkrićima.

U ovom će se radu ponajvećma, iako ne isključivo, razmatrati sljedeće pub-likacije: The Oxford Companion to the Book (2009); Andrew Pettegree, The Book in the Renaissance (2010); Elisabeth Eisenstein, Divine Art, Infernal Machine (2011); Guglielmo Cavallo i Roger Chartier, A History of Reading in the West (1999), jean-François Gilmont, The Reformation and the Book (1996).

Ruggero Cattaneosrednja škola »Gaetano Negri«, Milano

MARULIĆEVA POSLANICA ADRIJANU VI. NA tALIjANskOM: PRIjEVOD s tRADUktOLOŠkOM NAPOMENOM

Dajući vlastiti prijevod Marulićeve Poslanice papi Adrijanu VI. na talijanski jezik, u ovom radu obrazlažem prevoditeljske postupke kojima sam u njegovu oblikovanju nastojao barem donekle odraziti ritmičku i stilsku raznolikost latin-skog izvornika. kao čin ponovnoga pisanja jednog teksta drugim jezičnim kodom, posao prevođenja utoliko je zahtjevniji i složeniji ukoliko je umjetnička, književna kakvoća izvornika viša i raznovrsnija. Vjernost predlošku s jedne strane, a dorađenost u jeziku primatelja, u skladu s njegovom osobitošću (na svim razinama) i unutarnjom dinamikom s druge strane, rijetko se kada spajaju u proizvodu kojim će prevoditelj biti posve zadovoljan. Upravo zbog takve »radioničke« dimenzije oduvijek se uočavala i isticala korist prevođenja za potenciranje i poboljšanje

12

vladanja jezikom primatelja. U našem slučaju raznovrsnost Marulićeve Poslanice očituje se i u žanrovskom miješanju više govorničkih tipova (epistolarni žanr prijateljskog pisma Dominiku Bući, političko-deliberativna vrsta u prvom dijelu pisma papi, moralno-epidiktička u drugom dijelu, te završni epigram u elegijskim distisima), i u stilsko-izražajnom variranju »glazbenih« (zvučnih i ritmičkih) i emocionalnih crta. Zbog toga će osjećaj nedovršenosti, kompromisa i gubitka na kraju posla biti neizbježan, a rezultat uvijek u neku ruku privremen, no vjerujem da je ta težnja prema boljemu, a nikad postignutomu, sama po sebi vrijedna, izazovna i intrigantna.

Gordana ČupkovićOdjel za kroatistiku i slavistiku sveučilišta u Zadru

GLAGOLjAŠkI HUMANIZAM-ARt VRstE TRIVIA

Glagoljski rukopis iz Arhiva HAZU (R: IV d 55), po zapisima kasnijih vla-snika poznat i kao Benkovićeva knjižica, prilično je oštećen sveščić magijskih tekstova zapisanih ustavom i kurzivom s kraja 15. stoljeća. knjižicu su opisivali strohal (1910), koji je tekst i nekritički objavio, Milčetić (1911) i Štefanić (1969). U brojnim magijskim znakovima toga rukopisa iščitavana su glagoljska, ćirilična, latinična slova pa i rune, kao što su i u neprozirnim jezičnim izrazima iščitavane latinske riječi dok su pojedine riječi, ovisno o proučavateljima, etiketirane kao iskazi magijske učenosti, ali i kao »nesuvisle«. Pojedine je magijske znakove opisao sambunjak (2000). Među većinom dosad neprotumačenih znakova iz-dvajaju se pojedine grafemičke oznake iz latinskih knjiga (primjerice razlučivači odlomaka ili spiralne rubne oznake i nacrtane ruke) koje (mistificirane) iz područja latinskoga parateksta prelaze u glavni glagoljični tekst kao ključni nositelji ma-gijske učinkovitosti. U tu se svrhu iskrivljuju i latinske riječi. Ono što je sastavljaču teksta ludična igra (izrazom i grafetičkim sredstvima) recipijentu-laiku je stvar-nosna magija. Autori koji se identificiraju kao čitatelji/poznavatelji latinskih knjiga koriste se tako poznavanjem druge pismenosti kao strategijom (verbalne i semiotičke) proizvodnje moći; neprozirnošću uspostavljaju autoritativnost ko-jom »prodaju« magijsku učinkovitost. time »glagoljaški humanizam« (koji je katičić definirao kao procvat glagoljaške pismenosti s osloncem na latinsku) u proučavanom primjeru zadobiva svoj odmak u artificijelnoj trivijalnosti.

13

Vinko GrubišićWaterloo, kanada

PAVEL jOZEF ŠAFÁRIk I HRVAtskA RENEsANsNA kNjIŽEVNOst

Pavel jozef Šafárik autor je nekoliko značajnih djela o hrvatskom jeziku i književnosti, među kojima su osobito važna dva na njemačkom jeziku: Geschichte der slawischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten (1826), koja se smatra prvom komparativnom povijesti slavenskih jezika i književnosti, te Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur (objavio poslije Šafárikove smrti josef jireček, 1865). Što se tiče hrvatskog jezika, povijesti i književnosti Šafárikove koncepcije su gotovo potpuno podudarne s onima Vuka stefanovića karadžića. Prema Šafáriku, samo je jedan dio Dalmacije i sjeverozapadni dio Hrvatske hrvatski, a sve bi drugo pripadalo srbima. U pogledu Šafárikova odnosa prema hrvatskoj renesansi, u ovom se izlaganju pokazuje da on nije raspolagao gotovo nikakim hrvat skim renesansnim tekstovima, koje u navedenim djelima gotovo nigdje i ne spominje. Nije se uopće služio primarnom literaturom, nego se temeljio uglavnom na djelu Franje Marije Appendinija Notizie istorico-critiche sulle an-tichità, storia e letteratura de’ Ragusei (Dubrovnik, 1802/1803). U nedostatku tekstova renesansnih autora o kojima piše, Šafarik se zadržava gotovo isključivo na njihovim biografijama. Unatoč pristranu pristupu i slabu poznavanju hrvatske književnosti, spomenuta su Šafárikova djela bila veoma utjecajna među slavistima 19. i 20. stoljeća.

Neven jovanovićFilozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu

PLUtARH, CICERON I FRANCEsCO BARBARO U ZADRU 1417-1419.

Pretražujući opsežni incipitarij Ludwiga Bertalota Initia humanistica Latina (1985-2004) naišli smo na niz pisama poslanih iz Zadra u Veneciju i vice versa, u razdoblju od proljeća 1417. do ljeta 1419. Radi se o prepisci humanista Francesca Barbara (Venecija, 1390-1454) s mletačkim kapetanom Zadra santeom Venierom i njegovim vicekapetanom (zapovjednikom vojne posade) Giovannijem Battis-tom Bevilacquom. Velik dio prepiske govori o tekstovima koje Barbaro šalje na čitanje u Zadar; to su Ciceronovo pismo bratu kvintu o upravljanju provincijom

14

(Cic. ad Q. fr. 1,1), Barbarovi prijevodi Plutarhovih životopisa Aristida i katona te rasprava mletačkoga humanista De re uxoria (oboje iz 1416), pismo Poggiju Braccioliniju (1417). Posrednici koji prenose tekstove i pisma često su Zadrani; spominju se juraj Pavlov jurjević, Giovanni stellini, simone savelli. Postoji i dosad neobjavljena prepiska jurjevića i Bevilacque. tim i drugim podacima iz zadarskog dijela Barbarove i Bevilacquine korespondencije pokušat ćemo u ovome radu doprinijeti poznavanju humanističke kulture Zadra i Dalmacije.

Branko jozićMarulianum, split

OTIUM I NEGOTIUM: MARULIĆ O RADU

Baveći se kategorijama rada i vremena ova tema zadire u srž ljudskog bivo-vanja. Radom se priskrbljuje ono nužno za postojanje, a samo postojanje uok-vireno je vremenom. Međutim, rad nije usmjeren samo privređivanju onog što je za život nužno, nego također ima dimenziju dostojanstva i časti. Dakle, otium i negotium imaju društvenu, odnosno moralnu dimenziju, no u tom smislu nipošto nisu jednoznačno određeni.

U rimskom svijetu negotium je bila djelatnost u službi države pa se otiositas kvalificira negativno kao vrelo poroka i propasti. to je ono na što je mislio seneka kad je zabilježio Otium sine litteris mors est et hominis vivi sepultura (»Dokolica bez knjiga je smrt i pokop živa čovjeka«). Međutim, u toj istoj tradiciji otium ima i drugi, pozitivan vid: označava počinak od javnog djelovanja, odnosno vrijeme posvećeno privatnom životu i studiju (otium litteratum). Dok se u antici radilo o opreci otium – negotium, srednji vijek plemenitu dokolicu povezuje s kontem-placijom i suprotstavlja par vita activa – vita contemplativa.

Marulić, baštinik dviju stopljenih tradicija – klasične i kršćanske – bio je uključen u negotia (u gradu obnaša javne službe; upravljanje obiteljskim ima-njem), a također se povlačio u osamu (svoje radne sobe na čitanje i proučavanje; u »hram« na meditaciju; u salonu i Nečujam), dakle predavao se stvaralačkom otiumu. Ovdje će se istražiti odnos tradicije, a onda i samog Marulića prema radu, dokolici i vremenu.

15

Francisco javier juez Gálvezkomplutsko sveučilište u Madridu

kNjIGE HRVAtskIH HUMANIstA kOD PRVOGA GROFA OD GONDOMARA (1567-1626)

Prilikom proučavanja recepcije hrvatskih autora u europskome novom vijeku može se tražiti njihov odjek preko citiranosti kod drugih europskih autora. još jednu mogućnost nudi proučavanje knjižnih fondova tadašnjih biblioteka. tako se može dobiti vrijedna informacija o rasprostranjenosti hrvatske knjige širom Europe.

Španjolac Diego sarmiento de Acuña, prvi grof od Gondomara (1567-1626), značajan diplomat i istaknut bibliofil, oblikovao je jednu od najbogatijih knjiznica u Španjolskoj nakon kolumbove knjižnice (Librería Colombina). Iako Gondomarova višejezična biblioteka nije sačuvana, moguće ju je istraživati na temelju postojećih starih inventara, pa i preko njezinih brojnih svezaka koji su ipak stigli do nas.

Nazočnost hrvatskih autora u Gondomarovoj knjižnici još je nedovoljno istražena. Zna se da je na Gondomarovim policama bio zastupljen i jedan hrvatski prelat i humanist, »Marco Antonio de Dominis« (1560-1624), koji je bio usko povezan s grofom od Gondomara tijekom njegova veleposlaničkog mandata u Londonu za vrijeme kralja jakova I. On je od svih Hrvata kod Gondomara najbolje predstavljen, i kao znanstvenik i kao vjerski pisac, no nije jedini. U Gondomaro-voj knjižnici ima, naime, i drugih hrvatskih humanističkih pisaca: Nikola Vitov Gučetić (1549-1610) i Faust Vrančić (1551-1617), te »klasik« Marko Marulić (1450-1524).

Milenko Lončar i Diana sorićOdjel za klasičnu filologiju sveučilišta u Zadru

PIsMOM PROtIV NEPOZVANIH ČItAtELjA:kODIRANE PORUkE MIHOVILA I ANtUNA VRANČIĆA

Braća Antun i Mihovil Vrančić desetljećima su putem pisama na latinskom održavali blizak odnos. U jednom Antunovu pismu iz Francuske iz 1546. godine i u tri Mihovilova (studeni i prosinac 1558., siječanj 1559.) te u jednoj njegovoj nedatiranoj cedulji (koja je najvjerojatnije dodatak pismu iz veljače 1559.), po-javljuju se dijelovi teksta pisani nelatiničnim znakovima, preuzetima uglavnom

16

iz bosančice, ali i iz grčkog alfabeta, a za neke nije utvrđeno odakle potječu. Mihovilove poruke, budući da su mnogostruko opsežnije od jedine Antunove, uspješno su pročitane, te pružaju dovoljno građe za odgonetanje. jezik im je latinski, a sadržaj, prema očekivanju, prilično povjerljiv: ponuda o prepuštanju opatije, pitanje nasljednika na biskupskoj stolici, mogućnosti kupnje nekretnina i upozorenje na dvojicu opasne braće Lukočić. Osim što su kriptografirane, poruke su vrlo sažete, a neke i nedovoljno konkretne, te ih tek treba rasvijetliti i smjes-titi u povijesni kontekst. sudeći po sadržaju, razlog skrivanju bio je preduhitriti konkurenciju ili izbjeći moguću neugodnu situaciju.

Antunov tekst pisan tajnim znakovima vrlo je kratak (samo pola retka), i nije još dešifriran. svakako, riječ je o tome što Antun očekuje od svoje diplomatske misije na francuskom dvoru. Zanimljivo je da se njegovi znakovi po obliku samo dijelom podudaraju s Mihovilovima, a po glasovnoj vrijednosti potpuno odudaraju, jer ne daju smisao. Očigledno je da su braća u međuvremenu, između Antunova i Mihovilovih pisama, promijenila sustav kodiranja.

Bratislav LučinMarulianum, split

PEtRONIjE NA IstOČNOj OBALI jADRANA: CODEX TRAGURIENSIS (PARIS. LAT. 7989) I HRVAtskI HUMANIstI

Prema podatcima koje sam iznio u prethodnim radovima (CM XIIII, CM XVI, Croatica et Slavica Iadertina 2, 2006) očito je da glasoviti trogirski rukopis s Petronijevim tekstom nije bio u posjedu obitelji Cipiko neprekidno od sredine 15. do sredine 17. st., kao što se dosad mislilo, nego se neko vrijeme – možda i nekoliko desetljeća – nalazio u vlasništvu Marka Marulića. spomenuto otkriće otvorilo je niz novih pitanja. kako je trogirski kodeks došao u Marulićeve ruke? kako je i kada iz njih otišao? Zašto je oko stoljeće i četvrt nakon Marulićeve smrti pronađen upravo u trogiru, u knjižnici Cipikovih?

Zasad dostupni podatci ukazuju na to da je iz Firence, gdje je ispisan oko 1423-25. kodeks vjerojatno dospio u Zadar i da je bio u vlasništvu jurja Benje, no nejasno je kako je otud dospio u Marulićevo vlasništvo. Benja je prijateljevao s Petrom Cipikom, pa je splićanin možda dobio kodeks od kojega člana te trogirske obitelji – od Hektora Cipika starijega ili od koriolana Cipika, s kojima se osobno poznavao. sasvim je sigurno da je nakon Marulićeve smrti kodeks došao (odnosno: vratio se) u posjed Cipikovih, jer znamo da ga je posjedovao Hektor Cipiko mlađi

17

(oko 1478 - oko 1550), a zatim i Pavao Antun Cipiko (Hektorov brat ili istoimeni unuk). Od Hektora nadalje kodeks je neprestano u vlasništvu obitelji Cipiko.

Na temelju zabilježaka u samom kodeksu, ali i s pomoću drugih izvora, u radu će se dati moguća rekonstrukcija povijesti trogirskoga rukopisa i iznijet će se podatci o sigurnim i mogućim njegovim vlasnicima od sredine 15. do sredine 17. st., kada je Marin statilić pronašao rukopis u knjižnici Nikole Cipika.

Irvin LukežićFilozofski fakultet sveučilišta u Rijeci

PRIstUP MARULIĆEVOj DEMONOLOGIjI U EVANĐELISTARU

Odnos prema demonima važan je za razumijevanje Marulićeva svjetonazora i morala. Marulićeva demonologija oslanja se prvenstveno na stari zavjet, koji odražava narodna vjerovanja što poosobljuju sile zla koje djeluju u ljudskom rodu, ali koji uvijek naglašava Božju nadmoć. Na Novi zavjet, koji nasljeđuje ta vjerovanja, ali u kome se tema demonske opsjednutosti povezuju s kristovim likom, on se u tom kontekstu vrlo rijetko poziva. to onda znači da se Marulić zapravo posredno bavi judaističkom tradicijom i njezinom demonologijom. svojim je čitateljima, da bi što bolje uredili vlastiti život, Marulić prije svega preporučio umjerenost i suzdržanost u svemu, kako u tjelesnom užitku tako i u jelu i piću. Umjesto raskoši i neumjerenosti, on savjetuje da se »zatvore prozori svojih osjetila«, da se odmah otklanjaju nečasne, zle i grešne misli. Osim toga, ne smijemo živjeti besposleno ni lijeno, moramo paziti na poniznost i strpljivost, izbjegavajući kletve, provale mržnje i fizičke obračune, hvalisanje i neskromnost. Moramo biti spremni pomagati drugima, posebice siromašnima, i provoditi život u dubokoj pobožnosti, po uzoru na krista. treba se kloniti pokvarenog i lošeg društva, te održavati prijateljske odnose s čestitim, dobrim i pametnim ljudima. Prema Marulićevu mišljenju, mnogobrojnim i mnogovrsnim opasnostima čovjek se ne može oduprijeti sam, uzdajući se samo u vlastite snage, nego jedino uz pomoć vjere i molitve. Ukoliko čovjek gorljivo i predano moli, iskreno zazivajući Božju pomoć, može računati na to da će biti uslišan, te će mu unatoč svemu naposljetku biti vraćen prijašnji unutrašnji mir. Nakon što bude oslobođen od demonskog na-pastovanja, čovjek se ipak ne smije opustiti ili uzoholiti, nego ponizno i skrušeno izricati hvalu Gospodinu. Bog će takvoga pojedinca znati nagraditi svojim budućim blagoslovom, pružajući mu trajnu zaštitu od zla. Odupirući se postojano tjelesnim

18

i drugim ovozemaljskim žudnjama, iskreni kršćanin bit će nagrađen presretnim i besmrtnim životom koji ga čeka nakon smrti.

Dragica MalićZnanstvena savjetnica u miru, Zagreb

jEsU LI OsMERAČkA PRIkAZANjA IZ VARTLA (IPAk) MARULIĆEVA?

U Vartlu uvezan sveščić od 34 lista, okrnjen na početku, a pisan (po riječima znalaca) starijom rukom, sadrži dva osmeračka prikazanja religiozne tematike, što su ih kukuljević i jagić 1869. uvrstili kao najvjerojatnije Marulićeva u I. knjigu »starih pisaca hrvatskih«. Otada naovamo tim se prikazanjima (uglavnom među književnopovijesnim stručnjacima) što pripisivalo što odricalo Marulićevo autorstvo, više-manje na »ideološkim« (teološkim, tematskim, motivskim i dr.) postavkama. Da to nije najbolji put, pokazuje Maruliću pripisano prikazanje Muka sv. Margarite, za koju je filološkim pristupom utvrđeno starije i sjevernije ishodište od Marulićeva vremena i prostora, te stihotvorne i mnoge jezičnoizražajne odlike nepodudarne s Marulićevima.

takav filološki pristup osmeračkim prikazanjima pripisivanima i odricanima Maruliću pokazuje visok stupanj podudarnosti sa stihotvornim postupcima i jezičnim sredstvima prisutnima u nesumnjivim Marulićevim djelima. tako, primjerice, već na prvi pogled pada u oči tipičan Marulićev postupak opkoračivanja iz stiha u stih (opkoračenje / zakoračenje / enjambement), potpuno nepoznat srednjovjekovnom pučkom osmeračkom pjesništvu. On se u ovim prikazanjima ostvaruje bilo povezivanjem posljednje riječi prvoga stiha s prvom ili nekom drugom riječju narednoga stiha, bilo da je čitav drugi stih neophodna (gramatička ili smislena) dopuna prvomu. Zatim, stariji ili inodijalektni jezični oblici glasovni ili morfološki upotrebljavaju se u velikoj većini slučajeva zbog stihotvornih razloga - broja slogova i rime (npr. prefiks z- < iz-, stari padežni i, rjeđe, glagolski oblici), jednako kao i supostojanje starijih i novijih oblika (npr. l > o na kraju sloga ili riječi, pjesničko sažimanje tipa ma, tva, sva; me, tve, sve...). Ostvarivanju pravilnih rima, ali i postizanju učinka višega stila podložna su i raznovrsna premetanja u stihu (odmak od redovnog reda riječi: Subjekt → predikat → objekt, postpozicija atributa i apozicije i dr.). Izuzetno je brojna podudarnost leksika ovih prikazanja s potvrđenim Marulićevim leksičkim fondom (pri čemu se posebno ističe upotreba onih poznatih Marulićevih riječi i oblika kao što su prilog poni, zamjenički oblici

19

naju, vaju, stari imenički nominativi kami, plami i dr.) i s njegovom stilističkom upotrebom (brojne stalne sintagme i sveze, veze dvaju pojmova – amplifikacijske i antitezne, usporedbe i dr.). Na pojedine od spomenutih odlika može se naići i u sti-hovima Marulićevih suvremenika (a osobito sljedbenika), ali ni približno u takvoj koncentraciji kao u ovim prikazanjima. stoga ih se može s velikom sigurnošću pribrojiti Marulićevu opusu, premda stopostotna sigurnost za djela kojima autor nije izričito naveden ne postoji.

Vlado RezarFilozofski fakultet sveučilišta u ZagrebuBENEŠINO IZDANjE sILIjEVA EPA

Editio princeps najdužeg rimskog epa, Punica silija Italika u 17 knjiga i više od 12000 heksametara, tiskana je u Rimu 1471, a do polovine 16. st. širom europskih humanističkih centara pojavit će se još petnaestak izdanja. Za prvo tiskano u octavo formatu, ono lyonsko iz 1514, zaslužan je dubrovački trgovac i latinski pjesnik Damjan Beneša (1476-1539). Zbog malog broja primjeraka i činjenice da se ubraja među tiskarske krivotvorine znamenitih aldina, ovo se iz-danje danas spominje uglavnom kao vrijedan tipografski artefakt. Manje je pritom poznato da je Beneša osim novog formata i tiskarskog sloga čitateljima ponudio i emendiran latinski tekst, na koji će se priređivači silijeva epa sve do modernih izdanja pozivati kao na jedan od najboljih. Članak će pokušati ukazati upravo na mjesto Benešina filološkog pothvata u tradiciji priređivanja teksta silijeva epa, te istovremeno pojasniti okolnosti u kojima je lyonsko izdanje uopće nastalo i tako upotpuniti postojeću sliku o Beneši kao svestranu humanistu.

Diana sorićOdjel za klasičnu filologiju sveučilišta u Zadru

LEktIRA ANtUNA VRANČIĆA

Iz bogatog epistolarnog korpusa Antuna Vrančića može se mnogo doznati o njegovoj lektiri. Pisma pružaju uvid u Vrančićev poseban čitalački interes za djela povijesne tematike poznatih humanističkih historičara (Antonio Bonfini, kaspar Ursinus Velius, Paolo Giovio), ali omogućuju i da doznamo koja je djela uopće rado čitao, ponekad i komentirao (Tisuće Erazma Rotterdamskog, pisma Aonija

20

Palearija, dijalozi Martina Cromera itd). U ovom istraživanju također će se ukazati na brojne citate i parafraze pretežito antičkih autora (Cicerona, Horacija, Ovidija, Marcijala i dr.), koje Vrančić asimilira u svoja pisma.

Premda iz korespondencije ne doznajemo ni kojim se izdanjima Vrančić služio, ni koja je sve djela imao na policama svoje knjižnice (koju oporučno ostavlja nećacima Faustu, kažimiru, Franji i Antunu), pisma ipak daju vrijedne podatke o Vrančićevu književnom ukusu i aspiracijama.

Gorana stepanićsveučilište jurja Dobrile u Puli

kOGA jE ČItAO NIkOLA VItOV GUČEtIĆ: REPERtOAR IZVORA U KOMENTARIMA UZ PRVU KNJIGU

ARISTOTELOVA »RETORIČKOG UMIJEĆA«

Dubrovački vlastelin i filozof Nikola Vitov Gučetić (1549-1610) poznat je prvenstveno kao pisac platonskih dijaloga na talijanskom, no mnogo je plodniji kao komentator Aristotelova opusa. Među ostalim, napisao je komentare uz prvu knjigu Aristotelove Retorike (Nicolai Viti Gozzii Maioris, patritii Reipublicae Ragusi-nae ex Academia insensatorum in primum librum Artis rhetoricorum Aristotelis commentaria, Bibliotheca Vaticana, Urb. Lat. 1219). Između četvrtine i trećine Gučetićevih opsežnih komentara uz Retoriku (272 folija latinskog rukopisnog teksta) zauzimaju citati, parafraze ili aluzije na filozofove izvore znanja. Ovo će izlaganje iznijeti detaljan popis Gučetićevih spomenutih i nekih nespomenutih izvora, izložiti klasifikaciju tih izvora te postaviti načelna pitanja o današnjim mogućnostima i dosezima metode Quellenforschung u slučaju kasnosrednjovje-kovnih i ranonovovjekovnih izvora, s posebnim osvrtom na problem identifikacije mjesta u srednjovjekovnim i/ili renesansnim prijevodima s grčkoga.

❦

21

PODAtCI O sUDIONICIMA ZNANstVENOG skUPA

Vuk-tadija Barbarić Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb

Znanstveni novak, asistent u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Ra-di na projektu starohrvatski rječnik. Diplomirao hrvatski jezik i književnost na sveučilištu u Zadru, a trenutačno pohađa Poslijediplomski doktorski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U dosadašnjim se radovima bavio pitanjima oblikovanja računalnog korpusa te Lajpciškim lekcionarom. Glavna su mu područja zanimanja povijest hrvatskoga jezika, tekstologija, povijesna socio-lingvistika te korpusna lingvistika.

Dr. Ivan Bodrožićkatolički bogoslovni fakultet sveučilišta u Zagrebu

Rođen je 1968. u svibu kod Imotskoga. Dvije godine filozofsko-teološ-kog studija pohađao je na teologiji u splitu, a ostale četiri na sveučilištu santa Croce u Rimu, gdje je i diplomirao 1994. Poslijediplomski studij pohađao je na Papinskom institutu za patrologiju Augustinianum, na kojem je doktorirao 2000. godine obranivši disertaciju Numerologija u sv. Augu sti na. Izvanredni je profe-sor na katedri povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka na katoličkom bogoslovnom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, a predaje i na katoličkom bogo-slovnom fakultetu u splitu. Autor je više knjiga i znanstvenih članaka s područja patrologije i duhovnosti.

Dr. Irena BratičevićFilozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu

Rođena je 1977., asistentica je na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, na kojem je diplomirala 2002., a 2010. obranila doktorski rad pod naslovom Epigrami Rajmunda Kunića: tradicija teksta i pro-blemi interpretacije, kao znanstvena novakinja na projektu Neolatina Croatica. Područja su njezina istraživačkog interesa hrvatska latinistička književnost te rukopisna kultura u Dubrovniku od 15. do 19. stoljeća.

22

Akademik josip BratulićHrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

studij hrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti te komparativne književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1975. tezom o Istarskom razvodu kao književnom tekstu. Glavninu radnog vi-jeka proveo je na katedri za stariju hrvatsku književnost tog fakulteta, kojem je bio i dekan, a predavao je i na drugim, domaćim i stranim sveučilištima. Bio je predsjednik Matice hrvatske u tri mandata (1996-2002), redoviti je član HAZU od godine 2000.

Bavi se hrvatskom kulturnom poviješću, posebice starijim razdobljima, ali i kulturnom poviješću ostalih slavenskih naroda. Priredio je kritičko izdanje Istarskog razvoda, Vinodolskoga zakona iz 1288. te Habdelićevih djela Pervi otca našega Adama greh i Zercalo Marijansko. Priređuje za tisak znamenitu zbirku Acta Croatica (hrvatske glagoljske isprave od 1100. do 1526). Objavio je petnaestak knjiga, među kojima: Istarske književne teme, Sjaj baštine, Izazov zavičaja, Mrvice sa zagrebačkog stola, Leksikon hrvatske glagoljice, Hrvatski ex libris - prilog povijesti hrvatkih knjižnica. s područja hrvatske dopreporodne književnosti napisao je brojne rasprave, studije i članke, a izdao je i brojne pretiske starijih važnih knjiga, koje je popratio pogovorima.

s akademskim kiparom, akademikom Želimirom janešom osmislio je Aleju glagoljaša od Roča do Huma. sa stjepanom Damjanovićem napisao je trosveščanu monografiju Hrvatska pisana kultura; (su)autor je, s brojnim suradnicima, sličnog projekta Povijest hrvatskog jezika. Član je brojnih uredništava, među inima Aka-demijine edicije Hrvatska i Europa i Sabranih djela Marka Marulića; glavni je urednik niza Histria Croatica.

Dr. Vladimir Bubrintoronto, kanada

Na sveučilištu u torontu stekao je doktorat s područja slavenskog jezikoslovlja i književnosti. studije i prikaze objavio u Slovak Studies, Most, Canadian Slavonic Papers, Canadian-American Slavic Studies, Polyphony (Multicultural History society of Ontario), Colloquia Maruliana, Zbornik »Kačić« i Journal of Croatian Studies. Prevodi pjesnička i druga književna djela s hrvatskog na engleski; među inima preveo je pjesme Veselka koromana Sok od velebilja / Deadly Nightshade

23

Juice (2006); Marko Marulić, Suzana / Susanna (2007); Davno sanjani snovi / Dreams Dreamt Long Ago (Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine u 20. st., 2009); pjesme stanka Gjurić (2008); i dramu Krnjeval / Carnoval stjepana Šešelja (2007). s Vinkom Grubišićem priredio je tri tematska sveska časopisa Journal of Croatian Studies posvećena književnosti hrvatske renesanse (2011).

Mr. Ruggero Cattaneosrednja škola »Gaetano Negri«, Milano

Rođen je u Milanu 1975. godine. Prvi susret s hrvatskim jezikom dogodio se zahvaljujući knjižici Grammatica della lingua jugo-slava (croata o serba) lek-sikografa i publicista Ivana Androvića (1876-1954). Diplomirao je 2000. godine klasičnu filologiju na katoličkome fakultetu u Milanu, s disertacijom o Lastrićevu Testimonium Bilabium. Do 2006. surađivao je na katedri Hrvatskog i srpskog jezika i književnosti istoga fakulteta. Godine 2005. preveo je i uredio talijansko izdanje Povijesti hrvatske književnosti akademika Dubravka jelčića. Živi i radi u Milanu kao nastavnik u srednjim školama.

Dr. Gordana ČupkovićOdjel za kroatistiku sveučilišta u Zadru

kroatistica, docentica na Odjelu za kroatistiku i slavistiku sveučilišta u Zadru. Bavi se hrvatskim glagoljaštvom i stilistikom. Doktorirala je s temom Jezik hrvatskih glagoljskih basmi, radila je na znanstvenim projektima o jeziku i stilu basmi te o basmama i herezama te je autorica nekoliko članaka o ritualnim tekstovima (u Filologiji, Umjetnosti riječi i Čakavskoj riči). Autorica je nekoliko članaka o književnojezičnoj koncepciji u hrvatskim reformacijskim izdanjima iz 16. stoljeća, o čemu je održala i niz izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima. Pisala je i o Levakoviću i Zoričiću, a trenutno surađuje na znanst-venom projektu o usmenom stvaralaštvu. Na znanstvenim skupovima održavala je i izlaganja o kritičkolingvističkom pristupu suvremenim popularnim fenomenima. Autorica je knjige o intertekstualnosti u glagoljaškoj književnosti (Zavijače i žuželice, 2010).

24

Dr. Vinko GrubišićWaterloo, kanada

Umirovljeni je profesor kanadskog sveučilišta Waterloo, na kojemu je dva-deset godina predavao hrvatski jezik, književnost i kulturu te održao nekoliko tečajeva iz ruske književnosti i kulture, a predavao je i opću lingvistiku. Bavi se uglavnom jezikoslovljem te hrvatskom i komparativnom književnosti. Glavniji radovi s područja jezikoslovlja: O hrvatskom jeziku (Rim, 1974), Grafija hrvat-ske lapidarne ćirilice (München – Barcelona, 1978), Croatian Grammar (2. izd. Zagreb, 2006); s područja književnosti (uz pet vlastitih knjiga pjesama te pet dramskih tekstova): Izazovne teme iz starije hrvatske književnosti (split, 2006), Volitve (Zagreb, 2007). također objavljuje prijevode s više jezika na hrvatski te s hrvatskog na engleski. Priredio je i preveo knjigu Latinska poezija srednjeg vijeka (2010), a baveći se hrvatskom renesansom objavio je više radova o Marku Maruliću i o Marinu Držiću. s Vladimirom Bubrinom priredio je posebno izdanje časopisa Journal of Croatian Studies posvećeno književnosti hrvatske renesanse (2011).

Mr. Natali HrbudFilozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu

Rođena je 1972. u Zagrebu. Diplomirala je i magistrirala iz područja humanističkih znanosti (filozofija i religijske znanosti) na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Na tom fakultetu priprema doktorat pod mentorstvom prof. dr. sc. Ivana Bodrožića, na temu Utjecaj Ivana Damaščanskog na hrvatske renesansne pisce. Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove predaje kao vanjska suradnica. Objavila je dva rada: »Promišljanje religioznih elemenata u pjesništvu Đure sudete« (Obnovljeni život, 2007) i »Why is according to Rudolf Brajičić keilbach’s critique of kant unacceptable to kant?« (Disputatio philosophica, International Journal on Philosophy and Religion, 2004)

Dr. Neven jovanovićFilozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu

Latinist, docent je na katedri za latinski jezik i rimsku književnost Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je s temom Prob-lemi uspostave novolatinske stilistike na primjeru Marulićeva »Evanđelistara«.

25

Objavio više studija o Maruliću u godišnjaku Colloquia Maruliana, u kojem je suurednik, kao i u ediciji Sabrana djela Marka Marulića, za koju je u svesku La-tinska manja djela II. priredio Regum Delmatię atque Croatię gesta (split, 2011). Osim Marulićem, bavi se hrvatskim pravnim piscima 18. stoljeća te problemima izdavanja novolatinskih tekstova. s grčkoga preveo dvije Euripidove drame (Heraklo i Alkestida, 2004) i Eshilovu trilogiju Orestija (2006). Objavio knjigu kolumna što ih redovno tiska u Zarezu pod naslovom Noga filologa (Zagreb, 2006) i Stilističko čitanje Marulićeva Evanđelistara (2011). Područje interesa: stilistika, književna i uporabna latinska proza, didaktika latinskog jezika, humanistička informatika. Voditelj je projekta Digitalizacija hrvatskih latinista.

Mr. Branko jozićMarulianum, split

Magistrirao je na Augustinianumu u Rimu 1991. Od 1995. radi u Marulianu-mu. Objavio knjige: Problem religijske netolerancije (1995), Riječ u slici (2009), Bibliografija Marka Marulića. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997) (s B. Lučinom, 1998). Autor je više studija o Maruliću u godišnjaku Colloquia Maruliana, više knjiga prijevoda te članaka s religijsko-filozofskog i kulturološkog područja. Dobitnik je godišnje nagrade »Mate Ujević« Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« (1999, s B. Lučinom)

Dr. Francisco javier juez Gálvezkomplutsko sveučilište u Madridu

Rođen je u Madridu 1962, završio je klasičnu filologiju i romanistiku na komplutskom sveučilistu, gdje je i magistrirao iz političkih znanosti te doktorirao iz filologije (1993). sveučilišni je profesor, književni prevoditelj i stalni sudski tumač. Bio je gostujući profesor i istraživač u Bugarskoj, Hrvatskoj i Njemačkoj. Odlikovan je nagradom »Fundacije Pastor za klasične studije« (1985); slavističke i balkanističke studije objavio je u Španjolskoj i u inozemstvu; marulologiji je posvetio više priloga, objavljenih u Colloquia Maruliana, Eslavística Com-plutense, Studia Croatica, Calamus Renascens, Mundo Eslavo. Povjerenik velikih Marulićevih izložbi u Nacionalnim knjižnicama u Lisabonu (2001) i u Madridu (2002). Za tematski Marulićev broj časopisa Studia Croatica (Buenos Aires, 2002) dobio je nagradu Davidias.

26

Dr. Milenko LončarOdjel za klasičnu filologiju sveučilišta u Zadru

Pročelnik je Odjela za klasičnu filologiju na sveučilištu u Zadru i izvanredni profesor. Područje znanstvenog rada: bizantska historiografija – konstantin Porfi-rogenet; srednjovjekovni latinski natpisi iz Dalmacije; zadarski srednjovjekovni latinitet

Dr. Bratislav LučinMarulianum, split

Rođen je u splitu 1956, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, ma-gistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (naslov disertacije: Jedan model humanističke recepcije klasične antike: In epigrammata priscorum com-mentarius Marka Marulića, 2011). Od 1986. urednik je u književnom krugu split, od 1995. voditelj je Marulianuma. suurednik je godišnjaka Colloquia Maruliana i glavni urednik edicije Sabrana djela Marka Marulića. Objavio Bibliografiju Mar-ka Marulića. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997) (sa B. jozićem, 1998), priredio izbore iz Marulićeva opusa na hrvatskom, engleskom, njemačkom i španjolskom, Marulićev opis Splita (2005), Život Marka Marulića Frane Božićevića (2007), izbor iz djela Mirka tomasovića (Domaća tradicija i europski obzor, 2009); autor je knjige Iter Marulianum: od Splita do Venecije tragovima Marka Marulića (2008). sa D. Novakovićem za Sabrana djela priredio je i preveo Marulićeve Latinske stihove (2005). Dobitnik je godišnje nagrade »Mate Ujević« Leksikografskog zavo-da »Miroslav Krleža« (1999, sa B. jozićem) i godišnje nagrade »Iso Velikanović« za najbolji prijevod u 2005. godini (2006, sa D. Novakovićem).

Dr. Irvin LukežićFilozofski fakultet sveučilišta u Rijeci

Rođen je u Rijeci 1961. godine, diplomirao je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, gdje trenutno radi kao redoviti profesor. Bavi se publicističkim, kritičkim i esejističkim radom. Objavio je devetnaest knjiga: Fijumanske priče (1991), Grobnički biografski leksikon (1994), Mario Schittar (1995), Ivan Fiamin (1996), Proza u gradišćanskih Hrvata (1997) Gradišćansko- hrvatska književnost (1998), Liburnijski torzo (1999), Knjigu brašćine Sv. Marije

27

Tepačke u Grobniku (2002), Riječke glose (2004), Povijest riječkih konzulata (2004), Nebo nad Kvarnerom (2005), Ogledalo bašćinsko (2006), Glazba Trsat 1906.-2006. (zajedno s Lovorkom Ruck, 2006), Fluminensia Slovenica (2007) Riječki kvartet (2008), Robert Whitehead – engleski tvorničar torpeda iz Rijeke (2010), Književno-povijesne vedute (2010), Fluminensia Slovenica (prijevod na slovenski jezik, 2011), Ferruccio Busoni. Faust iz Toscane (2012). Za knjigu Grobnički biografski leksikon nagrađen je nagradom Općine jelenje za 1994. godinu. Dobitnik je Nagrade Grada Rijeke za 2006. godinu za poseban doprinos izučavanju kulturne povijesti grada.

Dr. Ivan LupićFilozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu

Viši asistent na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao anglistiku i kroatistiku 2000. godine, magistrirao tezom iz engleske filologije 2005. godine te stekao doktorat iz područja teorije i povijesti književnosti 2009. godine. Autor je studija Prijetvorni subjekt (Zagreb, 2007) i Shakespeare između izvedbe i knjige (2010) te niza publikacija u domaćim i stranim časopisima iz područja engleske i hrvatske književnosti, tekstologije i povijesti knjige. trenutno završava doktorsku tezu na sveučilištu Columbia u New Yorku naslovljenu Subjects of Advice: Drama and Counsel from More to Shakespeare.

Dr. Dragica MalićZnanstvena savjetnica u miru, Zagreb

Rođena je 1934. u Zagrebu, gdje je završila osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1958. hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti te ruski jezik i književnost. Na istom je fakultetu magistrirala 1970. i doktorirala 1986. godine s temama iz povijesti hrvatskoga jezika. U travnju 1960. zaposlena je kao asistentica u Institutu za jezik jAZU, današnjem Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U mirovinu je otišla u prosincu 2004. u trajnom zvanju znanstvene savjetnice. tijekom svog radnog vijeka radila je na poslovima suvremenoga hrvatskog jezika i njegove povijesti, te povijesne leksikografije. Bila je voditeljica više institutskih projekata i članica

28

znanstvenih institutskih tijela, sudjelovala je na domaćim i međunarodnim znan-stvenim skupovima i simpozijima, objavila je sama i u suautorstvu više knjiga, znanstvenih rasprava i članaka, osmislila je projekt Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika. Danas radi kao vanjska suradnica na sljedniku toga projekta pod naslovom Starohrvatski rječnik, što ga vodi dr. sc. Amir kapetanović.

Dr. Vlado RezarFilozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je klasičnu filologiju (1994). Nakon toga predavao je latinski i grčki jezik na klasičnoj gimnaziji, bio članom projekta »Hrvatska latinistička historiografija«, u okviru kojeg je dosad radio na prijevodima saborskih spisa iz 16. stoljeća; bavio se analizom djela dubrovačkog humanističkog historiografa Ludovika Crijevića tuberona. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu disertacijom »De morte Christi« Damjana Beneše: žanrovska interpretacija, kritičko izdanje i komentar (2005). Na tom istom fakultetu docent je na Odsjeku za klasičnu filologiju. Za svezak Latinska manja djela II. edicije Sabrana djela Marka Marulića preveo je Djela kraljeva Dalmacije i Hrvatske.

Mr. Diana sorićOdjel za klasičnu filologiju sveučilišta u Zadru

Rođena je 1973. godine u Zadru, diplomirala je klasičnu filologiju i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. Magistrirala je s temom Kla-sifikacija pisama Antuna Vrančića, sada završava doktorsku disertaciju Obiteljska korespondencija Antuna Vrančića: kritičko izdanje rukopisa i jezičnostilske oso-bitosti. Radi kao asistentica na Odjelu za klasičnu filologiju sveučilišta u Zadru. Područje interesa: epistolografija, opus Antuna Vrančića.

Dr. Gorana stepanićsveučilište jurja Dobrile u Puli

Rođena je 1973. u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. diplo-mirala je komparativnu književnost i latinski jezik, 2001. magistrirala, a 2005. dok-torirala radom Hrvatsko pjesništvo na latinskom u sedamnaestom stoljeću: stilske

29

tendencije i žanrovski inventar. Od 1997. do 2008. radi kao asistentica, odnosno docentica na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2009. kao docentica na Odjelu za humanističke znanosti sveučilišta jurja Dobrile u Puli. Objavila je niz znanstvenih i stručnih članaka o hrvatskim latinistima (B. Bošković, Bruerević, Čobarnić, Đurđević, Gradić, Hus, Marulić, Vičić, Vitezović). Bavi se i prevođenjem s klasičnog i humanističkog latinskog (Ciceron, More, Alberti, Petrarca, Poggio, Althusius, Zanchi, Gučetić, R. Bošković). Područja in-teresa: novolatinska poezija, novolatinska epika, latinizam sedamnaestog stoljeća, humanistička informatika.

30

Neven jovanovićstILIstIČkO ČItANjE MARULIĆEVA EVANĐELISTARA

Filozofski fakultet - FF press, Zagreb 2011.

U opsežnim marulološkim istraživa -njima, koja su se osobito intenzivirala u pro-teklih dvadesetak godina, Evanđelistar nije dobio pozornost koju zaslužuje; stilističko pak proučavanje Marulićeva opusa, kao i hrvatskog latinizma u cijelosti, vrlo je ne-dostatno: može se reći da je tek u početnoj fazi. Osim što se bavi slabo obrađenim područjem, ova knjiga donosi i važne metodološke ino-vacije: u njoj se prvi put u hrvatskoj filologiji – napose u onoj novolatinskoj – sustavno primjenjuju dostignuća digitalne humanistike. Može se ustvrditi da jovanovićev rad ima pionirsko obilježje ne samo u domaćoj nego i u internacionalnoj neolatinistici.

U prvom dijelu knjige (»stilistika«) auktor pokazuje opsežno i temeljito poz-navanje stilističkih istraživanja uopće, a

napose latinske stilistike; uvid u marulićevsku stilistiku obuhvaća dosadašnje analize kao hrvatskih tako i latinskih djela. Prikazi dosadašnjih istraživanja odlikuju se preglednošću, sažetošću, jasnim iznošenjem njihovih vrijednosti, ali i argumentiranim kritičkim opaskama. U drugom dijelu (»stilistički model Evanđelistara) opsežan latinski tekst napisan prije pola tisućljeća podvrgnut je objektivizaciji s pomoću računalno obradivih zapisa i oznaka; rezultati analize izneseni su ne samo na diskurzivan način, uz objašnjenja i dokument-aciju (brojni citati), nego su – a to je kod ovakvih istraživanja osobito korisno – brojčano i statistički kvantificirani te popraćeni brojnim grafikonima i slikama.

Auktorova terminologija jasna je i u skladu sa standardima filološke struke i napose stilistike; specifične metode i termini (npr. stilističke kodne oznake) pod-robno su popisani i objašnjeni. Upravo zbog takvih svojstava ovaj se rukopis može čitati i kao specijalistička monografija o jednom latinskom djelu Marka Marulića, i kao svojevrstan uvod u metode suvremene stilistike i digitalne humanistike.

Bratislav Lučin

31

tomislav BogdanLjUBAVI RAZLIkE

tekstualni subjekt u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća, Disput, Zagreb 2012.

O hrvatskome ljubavnom pje-sništvu 15. i 16. stoljeća, u terminima »petrarkizma« ili »petrarkiranja«, u književnoj se historiografiji razmjerno mnogo pisalo. Međutim, knjiga tomi-slava Bogdana taj korpus promatra i analizira na posve nov način. Autor ističe pluralističnost, polidiskurzivnost amorozne lirike hrvatske renesanse, dokazujući da je petrarkizam samo je-dna od njezinih sastavnica te da se uza nj javljaju i drugačije koncepcije ljuba-vi (hedonistička, platonička, semantika dvorske ljubavi itd.). Po tome Bogda-nova knjiga o ljubavnim pjesnicima, od onih zastupljenih u Ranjininu zborniku pa sve do Horacija Mažibradića, pred-stavlja apsolutni novum u povijesti pro-

učavanja hrvatske renesansne lirike, progovarajući o tipovima ljubavnog diskurza na mnogo dublji i istančaniji način. Osim što baca posve novo svjetlo na dosad već otrcan pojam petrarkiranja, ona donosi i inovativne antropološke spoznaje o individualitetima koji su tu liriku stvarali. Bogdanova knjiga pisana je na temelju suvremenih spoznaja znanosti o književnosti, posebice s područja teorije lirike (razmatranja o lirskom / tekstualnom subjektu), kao i na temelju posebno istanča-nog uvida u analizirani korpus. Budući da je opsežan korpus ljubavnog pjesništva 15. i 16. stoljeća jedno od važnijih svjedočanstava o procesima individualizacije i sekularizacije hrvatske ranonovovjekovne književne kulture, Bogdanova analiza toga korpusa, postavljena na inovativnim teorijskim i metodološkim temeljima, od iznimne je važnosti za hrvatsku književnu historiografiju i kulturu uopće.

Dunja Fališevac

32

stra

nica

iz ru

kopi

snog

kod

eksa

Ant

una

Mat

ijaše

vića

k

aram

anea

(Arh

eolo

ški m

uzej

u s

plitu

, sig

n. 5

0 B

56/

1)st

rani

ca iz

ruko

pisa

Živ

ot s

v. Ve

nanc

ija (1

8. st

.) (A

rheo

lošk

i muz

ej u

spl

itu, s

ign.

XX

II/8

-1)

33

Peta kroatistička i šesta latinistička tekstološka radionica

PRIČE O RUkOPIsIMA

Voditelji: Arsen Duplančić (Arheološki muzej u splitu) Irena Bratičević (Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu) Luka Špoljarić (Central European University, Budimpešta)sudjeluju studenti iz splita, Zadra i Zagreba

Ovogodišnja tekstološka radionica bavit će se onime što je nakon nalaza rukopisa ponajprije nužno učiniti, bez obzira na kojem je rukopis jeziku, kada je nastao i u kojem je stanju. Radeći na odabranim rukopisima knjižnice Arheološkog muzeja u splitu polaznici će naučiti koji su glavni elementi kodikološkog opisa te kako se ti elementi priređuju i prezentiraju za potrebe vlastite zbirke bilježaka i za potrebe kataloga ili bibliografija.

❦

34

COLLOQVIA MARVLIANA XXI(književni krug split – Marulianum, 2012)

sADRŽAj CONTENTS

Darko Novaković: Epistolarij nadbiskupa Maffea Vallaressa kao vrelo za povijest hrvatskoga humanizma / The Correspondence of Archbishop Maffeo Vallaresso as Source for the History of Croatian Humanism

Luka Špoljarić: Ex libris Nicolai episcopi Modrussiensis: knjižnica Nikole Mo-druškoga / Ex libris Nicolai episcopi Modrussiensis: The Library of Nicholas of Modruš

Irena Bratičević: knjiga i čitanje u pismima Ilije Crijevića Marinu Buniću / The Book and Reading in Ilija Crijević’s Letters to Marin Bunić

Iva kurelac: Oblici humanističke i ranonovovjekovne historiografske metodo-logije rada na srednjovjekovnim narativnim izvorima: primjer djela Historia Salonitana / Forms of the Humanist and Early Modern Historiographic Me thodology of Work on Medieval Narrative Sources: The Example of Historia salonitana

Neven jovanović: Marulićeve marginalije uz Macarija Muzija / Marulić’s Mar-gi nalia on Macario Muzio

Bratislav Lučin: Implicitni izvori u Marulićevu Tumaču uz natpise starih: Niccolò Perotti, Pomponio Leto i drugi / Implicit Sources in Marulić’s In epigrammata priscorum commentarius: Niccolò Perotti, Pomponio Leto and Others

teo Radić: Od slavića: traduktološka analiza / Marulić’s Poem Od slavića (On the Nightingale): A Translational Analysis

Branko jozić: Širenje marulićevskih krugova: islandski prijevod i nepo znata nje-mačka izdanja dijela Institucije / Widening the Marulić Circles: An Icelandic Translation and an Unknown German Edition of De institutione

Francisco javier juez Gálvez: Marko Marulić, Carlos V y Felipe II / Marko Maru lić, Karlo V. i Filip II.

35

k r o n i k a

Nagrade Dana hrvatske knjige 2011.Obrazloženje nagrade JuditaObrazloženje nagrade DavidiasObrazloženje nagrade slavić

B i b l i o g r a f i j e

Branko jozić: Bibliografija Marka Marulića 2011. Branko jozić: Bibliografija Colloquia Maruliana I-XX (1992-2011) Referiranost Upute suradnicima Instructions for Contributors

36

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGEPravilnik

Nagradu Dana hrvatske knjige dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika – pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

tri su nagrade: »judita«, »Davidias«, »slavić«.Nagrade su godišnje.Nagrade se dodjeljuju u splitu na Dan hrvatske knjige – 22. travnja teku će

godine.»judita« – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj

književnoj baštini, posebno o humanističko-renesansnoj.»Davidias« – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji prijevod djela iz hrvatske

književne baštine na strane jezike ili za najbolju knjigu, odnosno studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini.

»slavić« – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji autorski knjigom objavljeni prvenac.

sva djela (prvotisak) koja se predlažu za nagrade moraju biti objavljena od 1. siječnja do 31. prosinca prethodne godine.

Nagrade se sastoje od novčanog dijela: »judita« – 10.000 kuna, »Davidias« – 10.000 kuna, »slavić« – 2.500 kuna i povelja.

Nagrade uručuju: ministar kulture Republike Hrvatske i predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Gradonačelnik splita sve nagrađenike daruje zlatnikom grada splita.Odluku o nagrađenim djelima, odnosno o autorima nagrađenih djela donosi

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige.Upravni odbor Društva hrvatskih književnika imenuje Povjerenstvo Nagrade Dana

hrvatske knjige – na rok od četiri godine.Povjerenstvo je u radu i odlučivanju samostalno.Povjerenstvo bira tajnika – na rok od četiri godine.tajnik organizira i vodi rad Povjerenstva te po potrebi, a obvezatno jednom

godišnje, o radu Povjerenstva izvješćuje Upravni odbor Društva hrvatskih književnika i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Ako je djelo člana Povjerenstva među prijedlozima za nagradu, onda taj član ne sudjeluje u radu Povjerenstva prilikom glasovanja.

O svakoj nagradi odluka se donosi većinom glasova.kad je nagrađenik strani državljanin, o dodijeljenoj nagradi treba ga izvijestiti

najmanje trideset dana prije same dodjele.

37

Povjerenstvo odlučuje i o autorima obrazloženja o nagradama.troškove rada Povjerenstva, novčane iznose nagrada, izradbu povelja, organizaciju

dodjele nagrada i honorar autorima obrazloženja osigurava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

sve navedene troškove Društvo hrvatskih književnika prijavljuje Ministarstvu kulture kao dio svoje redovne godišnje djelatnosti.

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige u 2011. Ivan j. Bošković, Branimir Bošnjak, jakša Fiamengo, Maja Gjerek,

Bratislav Lučin

Tajnik Povjerenstva Nagrade Dana hrvatske knjige:Ivan j. Bošković

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGEDo sada nagrađeni:

1997.Judita — Pavao Pavličić: Studije o Osmanu, ZAZNOk, Zagreb 1996.Davidias — István Lőkös: A horvát irodalom története, Nemzeti

tankönyvkiadó, Budapest 1996.Slavić — Maro Pitarević: Harlekin, Ceres, Zagreb 1996.

1998.Judita — Branimir Glavičić: Marulićev latinski rječnik, književni krug

split 1997.Davidias — ján jankovič: Chorvátska literatúra v slovenskej kultúre I,

Ústav svetovej literatúry sAV, Bratislava 1997Slavić — Romeo Mihaljević: Anđeoska konverzacija, Mozaik knjiga,

Zagreb 1997.1999.Judita — Radoslav katičić: Litterarum studia, Matica hrvatska, Zagreb

1998.Davidias — joanna Rapacka: Zaljubljeni u vilu, književni krug split 1998.Slavić — Ana Brnardić: Pisaljka nekog mudraca, skUD »Ivan Goran

kovačić«, Zagreb 1998.

38

2000. Judita — Mirko tomasović: Marko Marulić Marul, Erasmus Naklada,

Zagreb / književni krug split – Marulianum, split / Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1999.

Davidias — Fedora Ferluga Petronio: Grčko-latinski izvori u Junija Palmotića, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka 1999.

Slavić — Dražen stojčić: Zabranjeno područje, svjetla grada, Osijek 1999.

2001. Judita — Šime jurić: Iz muzeja hrvatske knjige, Matica hrvatska, Zagreb

2000.Davidias — krystyna Pieniążek: Pjesničko stvaralaštvo Antuna Branka

Šimića (prevela jadranka Nemeth jajić), Matica hrvatska, Zagreb 2000.

Slavić — Igor Štiks: Dvorac u Romagni, Durieux, Zagreb 2000.

2002. Judita — Milan Moguš: Rječnik Marulićeve judite, Institut za jezik i

jezikoslovlje, Zagreb 2001.Davidias — Luciana Borsetto: Marko Marulić: Giuditta, a cura di Luciana

Borsetto. testo croato a fronte, Hefti, Milano 2001.Slavić — Gordan Nuhanović: Liga za opstanak, Pop & Pop, Zagreb 2001.

2003.Judita – Nikola Batušić: Starija kajkavska drama, Disput, Zagreb 2002.Davidias – Francisco javier juez y Gálvez: za monografsko izdanje časopisa

Studia Croatica, Buenos Aires 145/2002.Slavić – Franc Rotter: Croatia liberata, Hrvatsko štamparsko društvo,

Gradišće 2002.

2004. Judita – Dunja Fališevac: Kaliopin vrt II; studije o poetičkim i ideološkim

aspektima hrvatske epike, književni krug, split 2003.Davidias – Vanda Mikšić: Points d’exclamation, Caractères, Pariz 2003. Slavić – slađana Bukovac: Putnici (roman), Meandar, Zagreb 2003.

39

2005. Judita – Mirko tomasović: Vila Lovorka, književni krug, split 2004.Davidias – silvio Ferrari: L’»elegia veneziana« di Kranjčević, Il crollo del

Campanile, 1902, Edizioni san Marco dei Giustiniani, Genova 2004.

Slavić – suzana Abspoel Đođo: Snajperist, Meandar, Zagreb 2004.

2006. Judita – Nikica kolumbić: Poticaji i nadahnuća, Dom i svijet, Zagreb

2005.Davidias – Ruggero Cattaneo, za talijanski prijevod i izdanje djela Du brav ko

jelčić: Storia della letteratura croata, Guépard Noir Edizioni, Milano 2005.

Slavić – svjetlan Lacko Vidulić: Muke Mikuline, AGM, Zagreb 2005.

2007. Judita – Ivan j. Bošković: ORJUNA – ideologija i književnost, Hrvatska

sveučilišna naklada, Zagreb 2006.Davidias – Ljiljana Avirović: La traduzione della Divina Commedia in croato

(La divina traduzione; tradurre in croato dall’itali ano, Hefti, Milano 2006)

Slavić – Yves-Alexandre tripković: Hermesov poučak, Zigo, Rijeka 2006.

2008.Judita – Milovan tatarin: Ljubavi nebeske, ljubavi zemaljske; prilozi

hrvatskoj nabožnoj književnosti 18. stoljeća, Disput, Zagreb 2007.

Davidias – István Lőkös: Marko Marulić: Zsuzsánna; Jeruzsálem városának panasza; Imádság a török ellen, fordította Lőkös István. – Eötvös józsef könyvkiadó, Budapest, 2007 (M. Marulić, Suzana, Tužen’je grada Hjerozolima, Molitva suprotiva Turkom. Na mađarski preveo István Lőkös)

Slavić – Nada Gašić: Mirna ulica, drvored, Algoritam, Zagreb 2007.

40

2009.Judita – Radoslav katičić: Božanski boj: Tragovima svetih pjesama naše

pretkršćanske starine, Ibis grafika, katedra Ča kavskog sabora Općine Mošćenička Draga, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, Zagreb – Mošćenička Draga 2008.

Davidias – Matica makedonska, za objavljivanje knjige prijevoda na makedonski jezik Marin Držić: Komedii i pastorali, skopje, 2008.

Slavić – Hrvoje tutek: Cirkular, Naklada Aora, Zagreb 2008.

2010.Judita – Leo Rafolt: Drugo lice drugosti: književnoantropološke studije,

Disput, Zagreb, 2009.Davidias – Rosanna Morabito i suzana Glavaš: Marino Darsa Raguseo:

L’avaro, Argo, Lecce, 2009. Slavić – stjepo Martinović: Oči svete Lucije, V.B.Z., Zagreb 2009.

2011.Judita – Amir kapetanović, Dragica Malić i kristina Štrkalj Despot:

Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo: pjesme, plačevi i prika-zanja na starohrvatskom jeziku, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2010.

Davidias – István Lőkös: Pristupi Gjalskom, Matica hrvatska, Zagreb 2010.

Slavić – tanja Mravak: Moramo razgovarati, Algoritam, Zagreb 2010.

U povodu Dana hrvatske knjige, a u sklopu Marulićevih dana, Društvo hrvatskih književnika dodijelilo je i tri Zahvalnice:

Bratislavu Lučinu: za izniman prinos u proučavanju hrvatske književne baštine; Zagreb – split, 22. travnja 1998.

Mirku tomasoviću: za izniman prinos u proučavanju hrvatske književne baštine; Zagreb – split, 22. travnja 1999.

Ivi Frangešu: za izniman prinos u proučavanju hrvatske književne bašti ne; Zagreb – split, 22. travnja 2000.

41

MARULIĆEVSKA MREŽNA SJEDIŠTA (MARULIĆ NA WWW)

književni krug splitMARVLIANVMCentar za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga:http://www.knjizevni-krug.hr/marulianum/https://sites.google.com/site/marulianum/home

Blog Marvlvs et al. (De rebvs Marvlianis et nonnvllis aliis)http://marcusmarulus.blogspot.com/

Marulić ~ Le père de la littérature croate Marko Marulić http://marulic.net/

Colloquia Maruliana na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske »Hrčak«:http://hrcak.srce.hr/index.php?show=casopis&id_casopis=43

Publikacije uključene u Hrčak, pa tako i CM, uvrštene su u međunarodne pretraživače repozitorija slobodno dostupnih znanstvenih radova: scientific Commons (http://en.scientificcommons.org/)Intute: Arts and Humanities (http://www.intute.ac.uk/artsandhumanities/)OAIster (http://oaister.worldcat.org/)BAsE (http://www.base-search.net/)Virtuelle Fachbibliothek Recht (http://www.vifa-recht.de/)

42

43

sADRŽAj

kalendar zbivanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3Colloquium Marulianum XXII: knjige i čitatelji u hrvatskoj renesansi (II) . . 6sažetci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8Podatci o sudionicima znanstvenoga skupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Neven jovanović: Stilističko čitanje Marulićeva Evanđelistara . . . . . . . . . . 30tomislav Bogdan: Ljubavi razlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Peta kroatistička i šesta latinistička tekstološka radionica: Priče o rukopisima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Colloquia Maruliana XXI – sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Nagrada Dana hrvatske knjige . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Pravilnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Do sada nagrađeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Marulićevska mrežna sjedišta (Marulić na WWW) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

44

Znanstveni, književni i izdavački program Marulićevih dana novčano su pomogli:

Ministarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Županija splitsko-dalmatinskaPoglavarstvo Grada splita

Izdavač:književni krug split – Marulianum

Ispod ure 3, split

Za izdavača:Nenad Cambi

Ovu knjižicu uredili:Branko jozić i Bratislav Lučin

Tisak:Dalmacija papir – split

Naklada:250 primjeraka