IZDAVAČKI CENTAR RIJASETA SVJETSKA UNIJA ISLAMSKE … · 2020. 12. 16. · IZDAVAČKI CENTAR RIJASETA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BiH SVJETSKA UNIJA ISLAMSKIH UČENJAKA U Islamskoj povelji

IZDAVAČKI CENTAR RIJASETA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BiH

SVJETSKA UNIJA ISLAMSKIH UČENJAKA

U Islamskoj povelji je izneseno glo-balno, sveobuhvatno, odmjereno i objektivno gledanje Svjetske unije islamskih učenjaka na poslanje isla-

ma i najvažnija pitanja koja se tiču islama i muslimana današnjice.Unija poziva u cjelovit islam koji obuhvata: vjerovanje i zakon, iba-

det Uzvišenom Allahu i ophođenje s ljudima, etiku i etičke vrijednosti, Budući i prolazni svijet, kulturu i civilizaciju, zajednicu i državu, a sve to u svjetlu principa iznesenih u ovoj Povelji. U te principe mi vjeru-jemo i u njih pozivamo s mudrošću, a s onima koji misle drugačije raspravljamo na najljepši način.

Ka ovim temeljnim principima pozivamo sve muslimane - bez ob-zira gdje oni živjeli, kojim jezikom govorili i kojem mezhebu pripadali - mi im obznanjujemo ovu Povelju s ciljem da je dobro prouče i usvoje njen sadržaj. Smatramo da su u Povelji, makar to bilo i u najkraćim crtama, iznesene islamske konstante na kojima treba odgajati sadašnje i buduće generacije muslimana.

Ka ovim principima pozivamo i nemuslimane kako bi islam upo-znali onakvim kakav stvarno jeste, od njegovih sljedbenika i pouzdanih učenjaka, čije mišljenje je meritorno u autentičnom predstavljanju isla-ma. Mi svima upućujemo poziv: ...dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo. Pa ako oni ne pristanu, vi recite: Budite svjedoci da smo mi musli-mani (Ali ‘Imran, 64). O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stva-ramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji (El-Hudžurat, 13).

Svjetska unija islamskih učenjaka

ISL

AM

SKA

PO

VE

LJA



ISmsKA poVelJA

Naslov originala: El-Misaku-l-islami

Izdavači:El-Kalem - izdavački centar Rijaseta IZ u BiH

Svjetska unija islamskih učenjaka

Za izdavače:Selim Jarkoč

Prof. dr. Muhammed Selim el-Avva

Stručni konsultant:Prof. dr. Enes Ljevaković

Urednik:Mr. Mustafa Prljača

Lektor:Aida Krzić

Dizajn i tehničko uređenje:Tarik Jesenković

Štampa:BEMUST, Sarajevo

* * *

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo28-67

ISLAMSKA povelja / s arapskog preveli Safvet Halilović i Mehmed Kico. - Sarajevo : El-Kalem ;

Dublin : Svjetska unija islamskih učenjaka = International Union for Muslim Scholars, 2010. -

131 str. ; 23 cm

Prijevod djela: El-Misaku-l-islami. - Bibliografske i druge bilješke uz tekst

ISBN 978-9958-23-262-6

COBISS.BH-ID 18072326

Sarajevo, 1431. god. po H./2010. godine


ISmsKA poVelJA

S arapskog preveli:dr. Safvet Halilović i dr. Mehmed Kico

[ ]5

Sadržaj

PREDGOVOR IZDANJU NA BOSANSKOME JEZIKU .................................................................... 7

PREDGOVOR PREDSJEDNIKA SVJETSKE UNIJE ISLAMSKIH UČENJAKA ...................................... 10

ISLAMSKA POVELJA

1. ISLAMSKI UMMET: IDENTITET I SPECIFIČNA OBILJEŽJA ....................................... 13

2. ZAJEDNICA KOJA VJERUJE U JEDNOGA BOGA ....................... 163. VJEROVANJE U SUDNJI DAN ........................................................... 204. VJEROVANJE U SVE BOŽIJE POSLANIKE .................................. 245. OBREDOSLOVLJE (EL-‘IBADAT) .................................................... 276. PLEMENITA ETIČKA SVOJSTVA

(MEKARIMU-L-AHLAK) ................................................................... 307. JEDINSTVO ISLAMSKOG UMMETA ............................................ 358. NEPRIKOSNOVENI IZVORI ISLAMA:

KUR’AN I SUNNET ............................................................................. 41

[ ]6

[ Sadržaj ]

9. VJEROZAKON (ŠERIJAT), ISLAMSKA PRAVNA NAUKA (FIKH) I SAMOSTALNO PRAVNO RASUĐIVANJE (IDŽTIHAD) ........................................................... 44

10. ISLAM JE VJERA UMJERENOSTI I KOMPLEMENTARNOSTI ............................................................ 48

11. ISLAM I ČOVJEK .............................................................................. 5212. ISLAM I ŽENA ................................................................................... 5913. ISLAM I PORODICA ........................................................................ 6114. ISLAM I DRUŠTVO ........................................................................... 6715. ISLAM I EKONOMIJA ...................................................................... 7116. ISLAM I SANKCIJE ........................................................................... 7817. ISLAM I VLAST ................................................................................. 8118. ISLAM, MIR I RAT ............................................................................ 8619. ISLAM I TEROR ................................................................................ 9320. ISLAM I CIVILIZACIJA ................................................................... 9821. ISLAM I UMJETNOST .................................................................... 10122. ISLAM I PREOBRAŽAJ .................................................................. 10623. ISLAM I DIJALOG .......................................................................... 11324. ISLAM I ODNOSI S NEMUSLIMANIMA ................................... 11625. ISLAM I ZAPAD .............................................................................. 12326. ISLAM I GLOBALIZACIJA ............................................................ 127

ZAKLJUČAK ........................................................................................... 131

[ ]7

PrEdGOVOr IZdaNjU Na BOSaNSKOME jEZIKU

Svjetska unija islamskih učenjaka (El-Ittihadu-l-‘alemi li ‘ulemai-l-muslimin - International Union for Muslim Scholars / IUMS) osnovana je 2004. godine na konferenciji održanoj u Londonu. Jedan od glavnih ciljeva osnivanja Unije je osiguravanje šireg okvira koji će omogućiti muslimanskim učenjacima iz raznih dijelova svijeta da se sastaju, razgovaraju i iznose zajednički stav o pitanjima koja se tiču muslimana današnjice. Unija radi na usaglašavanju stavova različitih pravnih škola nastalih u okrilju islama nastojeći objediniti stavove učenjaka koji se tiču aktuelnih problema muslimana kako bi se s izazovima, ali i opasnostima modernog doba, zajednički suočavali. U tom pogledu Unija okuplja učenjake sunnije i šiije (imamije/isna‘ašerije, zejdije), zatim ibadije, selefije, sufije i druge provenijencije koje su nastale u okrilju islama. Dakle, Unija okuplja sve pravce i skupine koji se mogu svrstati u okrilje časnog islama, što predstavlja djelovanje koje je od izuzetne važnosti, naročito u današnjim okolnostima kada su muslimani u svijetu podijeljeni i nejedinstveni, što u velikoj mjeri doprinosi njihovom slabljenju i propadanju. Unija se tokom proteklih godina bavila proučavanjem aktuelnih problema u muslimanskom svijetu te razvojem odnosa između islamskog svijeta i Zapada. U tom pogledu, Unija je povodom raznih događanja u svijetu pojašnjavala stav islama naspram tih dešavanja dajući savjete i preporuke putem odluka, proglasa i šerijatsko-pravnih decizija (fetava), a u brojnim obraćanjima svjetskoj javnosti Unija je osudila terorističke napade koji se dešavaju posljednjih godina, a dovode se u vezu s islamom, ističući da islam, ni u jednom obliku, ne odobrava teror i ubijanje nevinih civila.

[ ]8

[ Predgovor izdanju na bosanskome jeziku ]

Unijom, od njenog osnivanja do danas, predsjedava istaknuti učenjak šejh dr. Jusuf el-Karadavi, koji ima tri zamjenika: ispred sunnija zamjenik je dr. Abdullah ibn Bajjah, bivši ministar pravde u Mauritaniji, u ime šiija ajatullah Et-Teshiri iz Irana, a ibadije zastupa šejh Ahmed el-Halili, glavni muftija sultanata Oman. Generalni sekretar je prof. dr. Muhammed Salim el-Avva, poznati egipatski učenjak i profesor međunarodnog prava. Sjedište Unije je u Dablinu (Irska), a svoja predstavništva ima u Kairu, Bejrutu i Dohi. Godine 2009. donesena je odluka da se otvore predstavništva u Turskoj, Rusiji i Indoneziji. Unija je dosada okupila nekoliko hiljada članova koji dolaze iz gotovo svih zemalja svijeta.

Unijom rukovodi Vijeće povjerenika (Medžlisu-l-umena’), koje se bira na izborima na Generalnoj skupštini Unije i čiji članovi imaju mandat od četiri godine. Vijeće povjerenika ima ovlasti i kompetencije upravnog odbora i donosi potrebne odluke o planiranju naučnih, da‘vetskih, kulturnih i drugih aktivnosti Unije.

Svjetska unija islamskih učenjaka je dosada izdala nekoliko izuzetno korisnih publikacija i knjiga. Posebno je važna Islamska povelja (El-Misaku-l-islami), u kojoj su, na jezgrovit, sadržajan i, prije svega, veoma utemeljen način, iznesena osnovna učenja islama i njegove specifične odlike kao i stav islama spram brojnih savremenih dešavanja i fenomena. Povelja je ubrzo prevedena na bosanski, engleski i francuski jezik. Potom su uslijedili prijevodi i na druge jezike, među kojima je posebno važan prijevod na njemački jezik koji je sačinila Lejla Begović, profesorica njemačkog jezika iz Štutgarta.

Prvo izdanje Islamske povelje na bosanskome jeziku pojavilo se krajem 2006. godine, a za to je posebno zaslužan reisu-l-ulema dr. Mustafa-ef. Cerić, koji je predložio da se Povelja štampa u sklopu Rezolucije Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o tumačenju islama, što je i učinjeno. Ovom prilikom izražavamo zahvalnost uvaženom reisu-l-ulemi na podršci koju je dao da Islamska povelja bude publicirana u spomenutoj Rezoluciji.

U međuvremenu, Povelja je doživjela drugo izdanje na arapskome jeziku. To izdanje je prošireno i dopunjeno s novim detaljima i jednim novim poglavljem u kojem je tretiran stav islama prema umjetnosti. U ovom prijevodu smo uvrstili te nove detalje i, evo, hvala dragom Allahu,

[ ]9

[ Predgovor izdanju na bosanskome jeziku ]

Islamska povelja Svjetske unije islamskih učenjaka spremna se pojaviti kao zasebna publikacija, u novom ruhu, na bosanskome jeziku. Zahvaljujemo uvaženom fetva-i eminu prof. dr. Enesu Ljevakoviću na konsultacijama i vrlo korisnim savjetima koje nam je dao prilikom prevođenja ovog djela na bosanski jezik.

Ovom prilikom posebnu zahvalnost iskazujemo čestitom hadži Asadu iz Austrije, s čijom je velikodušnom podrškom i pomoći omogućeno da ova vrijedna knjiga ugleda svjetlo dana kao zasebna publikacija na našem jeziku. Uzvišenog Allaha molimo da hadži Asada i njegovu porodicu nagradi Svojom nagradom i podari im Svoju milost i okrilje, i na ovom i na budućem svijetu.

Nadamo se da će ova publikacija biti korisno štivo za validno upoznavanje s islamom i njegovim temeljnim naučavanjima i, na taj način, doprinijeti razbijanju predrasuda i izgradnji mostova međusobnog razumijevanja, uvažavanja, tolerancije i suživota između Zapada i islama, čiji sljedbenici danas, prema zvaničnim statistikama, čine gotovo četvrtinu cjelokupne ljudske populacije.

Također, Povelja će izuzetno dobro doći našim imamima, muderri-sima, vjeroučiteljima, vaizima i studentima islamskih nauka, s obzirom da je u njoj izneseno temeljito, obuhvatno i odmjereno gledanje na globalnu poruku islama i njegovih učenja, kao i najvažnija pitanja koja se tiču islama i muslimana današnjice. Veoma je važno da oni koji su u poziciji da tumače islam ili ga prezentiraju drugima imaju jedan širi okvir koji omogućava misaono jedinstvo i zajedničko djelovanje na planu očuvanja autentičnog islamskog učenja. Islam časni je veliki amanet koji treba vjerno čuvati a najpozvaniji u tom pogledu su upravo muslimanski alimi, muderrisi i intelektualci. Vallahu-l-muveffik ve-l-mu‘in!

mart 2010. rebi‘u-l-evvel 1431. god. po H.

dr. Safvet Halilović,

član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka

[ ]10

PrEdGOVOr PrEdSjEdNIKa SVjETSKE UNIjE ISLaMSKIH UČENjaKa

S imenom Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja Milostivoga!

Hvala Allahu s Čijom blagodati se čine dobra djela, Koji nas na to upućuje, a upućeni ne bismo bili da nas Allah nije uputio. Neka je poseban Allahov salavat i selam na onoga koga je Allah kao milost Svoju poslao svjetovima i kao dokaz ljudskom rodu, na našega prvaka i uzora za ugledanje, Muhammeda, istinoljubivoga i povjerljivoga, kao i na njegovu časnu porodicu i njegove čestite ashabe i sve one koji će ih do Sudnjeg dana slijediti u dobru.

* * *

Znak Allahove dobrote i milosti je i to što je jednu elitnu skupinu učenjaka iz reda islamskog ummeta učinio spremnom da pozove na konstituiranje Svjetske unije islamskih učenjaka koja će ih okupljati i omogućavati da se usaglašeni očituju naspram zbivanja koja se tiču muslimana u svim dijelovima svijeta. Unija svoje stavove iznosi otvoreno na osnovama jasnih poruka Kur’ana i Sunneta, uvida u životne uvjete i objektivne procjene sticaja okolnosti u svijetu te lokalnih prilika. Na Allahovom putu Unija se neće bojati ničijeg prijekora; vlastodršcima će preporučivati ono čime je Allah zadovoljan a potencijale ummeta će usmjeravati putem oslobađanja, jedinstva i izgradnje. Zato je Unija za svoj moto uzela riječi Uzvišenog Allaha: … za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu

[ ]11

[ Predgovor predsjednika Svjetske unije islamskih učenjaka ]

bojali. A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati! (El-Ahzab, 39).

Hvala Allahu što je Unija uspostavljena, što prakticira svoje aktivnosti, izdaje proglase i fetve te što se upotpunjuje kroz svoje sastavne dijelove.

Savjet povjerenika (Medžlisu-l-umena’) je ocijenio da bi Unija trebala imati Povelju koja će iznijeti islamsko viđenje krupnih problema i omogućiti da to bude osnova oko koje će se okupljati oni koji žele pristupiti Uniji. Prije više od godinu dana Unija je krenula u odgovorno razmatranje početne forme. Nakon konsultiranja s brojnim islamskim učenjacima, sada, evo, Povelju iznosi s nadom da će biti u skladu s islamskom izvornom i savremenom jurisdikcijom, da će dati svoj udio u osnaživanju islamske misli kako bi ona očuvala svoju pionirsku ulogu u dijalogu različitih pogleda na svijet i različitih civilizacija.

Mi se ovom Poveljom obraćamo najprije muslimanima da se okupe oko nje kako bi odbacili sve pobude raskola, ekstremizma ili defetizma, zatim i svjetskome javnom mnjenju kako bismo ga upoznali sa širokim obzorjima časnog islama, konačnoga nebeskog poslanja i njegovim stavovima o aktuelnim krupnim problemima.

Što se tiče naše braće učenjaka na svim dijelovima Planete, mi pred njih iznosimo ova načela i principe koji definiraju naš stav i određuju naše gledanje na krupne vjerske, znanstvene, idejne i društvene probleme nadajući se da će se okupiti oko njih i da će to biti osovina oko koje će se kretati u svojim razgovorima, učenju i usmjeravanjima. Stoga molimo sa se ti principi pažljivo razmotre. Ne bi naodmet bilo da nam upućuju pisma načelne podrške i izražavaju želju da se priključe Uniji kao i detaljne primjedbe kako bismo ih iskoristili prilikom njenih narednih izdanja.

Ukoliko neko od islamskih učenjaka nije saglasan sa nekim pitanjem koje se tretira u ovoj Povelji, to ne treba biti problem. Dovoljno je da se s Poveljom složi načelno, ne mora u detaljima, da prihvati njen pretežan dio, jer očekivati da se ljudi slože i oko pojedinosti je ne samo teško već je i nemoguće.

Važno je da čovjek bude ustrajan na Pravom putu i da ima čistu namjeru. Allah Uzvišeni kaže: Ti idi Pravim putem kao što ti je naređeno... (Hud, 112), a Poslanik, s.a.v.s., poručuje: “Djela se cijene prema namjerama” (prenose El-Buhari i Muslim). Uzvišenog Allaha molimo

[ ]12

[ Predgovor predsjednika Svjetske unije islamskih učenjaka ]

da naše namjere budu Njemu okrenute, da želimo ono čime će On biti zadovoljan te da učini da nam cilj bude pomoć Njegove vjere.

Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi se vraćamo. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri (El-Mumtehane, 4-5).

prof. dr. Jusuf el-Karadavi,predsjednik Svjetske unije islamskih učenjaka

[ Islamska povelja ]

[ ]13

1ISLaMSKI UMMET:

IdENTITET I SPECIFIČNa OBILjEžja

Islamski ummet je pravedna zajednica, onako kako je u Kur’anu opisana riječima Uzvišenoga: I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi ... (El-Bekare, 143).

On je zajednica vjerovanja i poslanja, a nije zajednica koja je utemeljena na rasi, rodu ili nekoj drugoj osnovi. Nije ni neka regionalna zajednica koja pripada nekoj državi ili nekoj regiji na Planeti koja se okuplja negdje na Istoku ili na Zapadu. Nije to ni neka jezička zajednica koja pripada određenom jeziku ili određenom govoru.

To je, zapravo, jedna svjetska zajednica, koja svoje članove, uprkos različitosti njihovog porijekla, zavičaja, jezika i boje kože, okuplja jedno vjerovanje, jedan vjerozakon, jedan sistem vrijednosti i jedna Kibla.

Unatoč različitosti jezika zbog različitosti nacionalnih pripadnosti, ona se prepoznaje po jednome zajedničkom jeziku, a to je arapski. To je jezik sporazumijevanja među muslimanima. To je jezik obreda i islamske kulture. To je jezik islamske civilizacije čijem grandioznom razvoju su dale doprinos hiljade velikih umova, od kojih su većina bili nearapi.

U toj zajednici su Arap i nearap, bjelac i crnac, istočnjak i zapadnjak, Afrikanac, Evropljanin, Azijac, Amerikanac i Australijanac - sve njih okuplja jedna zajednička nit, a to je islam. Islam među njima otklanja sve razlike koje ljude razdvajaju: rodovske, rasne, jezičke, mjesne i klasne, oglašavajući da su svi jedna zajednica koju povezuje duboko ukorijenjeno bratstvo, zasnovano na vjerovanju u jednoga Gospodara, jednu Knjigu, jednoga Poslanika, jednu koncepciju, obuhvatajući ih sve i jačajući veze


[ ]14

među njima, onako kako Uzvišeni kaže: I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova ... (El-En‘am, 153).

Muslimanu ne smeta da voli svoju domovinu i svoj narod, da se njima ponosi sve dok se to ne kosi s njegovom ljubavi i poštovanjem prema vjeri i jedinstvu muslimanske zajednice (ummeta). Islam se otvara za sva područja ljudskosti, kao što su nacionalnost, patriotizam, rodovska pripadnost i dr. Smatra da ne postoji nikakav problem sve dok to, po svom sadržaju, nije u suprotnosti s islamskim učenjem ili dok ne poprimi obilježje šovinizma.

Tu zajednicu je osnovao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ona je bila onakva kako je Allah opisuje: Vi ste najbolji ummet koji se ikada pojavio ... (Ali ‘Imran, 110). To je zajednica koja se nije pojavila zbog sebe, već se pojavila zbog ljudskog roda, da mu koristi, da ga upućuje, da ga usreći. Korist od nje se ogleda u onome kako je Allah opisuje: ... tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete (Ali ‘Imran, 110).

To je zajednica koja ima Božansko poslanje humanosti i etike za cijeli svijet, čiju osnovnu sadržinu čine dvije stvari:

Prvo - vjerovanje samo u Allaha, što sadrži tri temeljne pretpostavke: da se niko osim Allaha ne želi za gospodara, da se bude lojalno Allahu i Njegovoj vjeri, da se niko osim Allaha ne želi za sudiju. To su tri pretpostavke vjerovanja u Allahovu Jednoću, koje se smatraju osnovom vjerovanja u svim islamskim pravnim naučavanjima.

Drugo - ono sa sobom nosi pozivanje ljudskog roda u istinu, dobro i najviše ideale, za koje Kur’an kaže: naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Dobro je jedna opsežna riječ, koja obuhvata sva značenja istine vezane za vjerovanje, iskrenosti u govoru, ispravnosti u gledanju, dobrobiti u djelovanju i razboritosti u ponašanju, a zlo, nasuprot njemu, obuhvata sve oblike praznovjerja, lažnog govora, nerazboritog promišljanja, svih zlodjela i nedoličnosti u ponašanju.

To je zajednica od koje se zahtijeva ova zadaća kako bi se u životu ispravljalo ono što se iskrivi a popravljalo ono što se pokvari - onako kako Uzvišeni Allah kaže: I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati - oni će šta žele postići (Ali ‘Imran, 104).


[ ]15

Tu zajednicu su tokom njene historije pogađala iskušenja, smutnje, neprijateljski napadi i osvajanja, s Istoka - kao što su bili napadi Mongola, te sa Zapada - kao što su bili križarski (krstaški) ratovi, koji su bili zamalo doveli u pitanje njen opstanak. Ali, Allah Uzvišeni je dao da imadnu nekoliko takvih ljudi kakvi su bili: ‘Imaduddin, Nuruddin, Salahuddin i Qutuz, koji su tu zajednicu preporodili, objedinili njene razdvojene skupine i vratili joj vitalnost i snagu. Na taj način Ummet je uspio protjerati okupatore i vratiti se u život, kao respektabilna snaga.

Ta zajednica se danas izlaže drukčijim napadima, nasrtajima drugog tipa, čiji je cilj promijeniti je iznutra, rukama njenih pripadnika, tako što bi joj promijenili identitet i preinačili vjerovanje i poglede na vjeru i život. U tom pogledu, pokušava se promijeniti gledanje zajednice na pojedinca i društvo, na stvorenja i Stvoritelja, na prolazni i vječni svijet, na čovjeka i kosmos.

Zajednica protiv toga novog, teškog izazova može stajati samo tako što će se uhvatiti za uže svoga Gospodara, držati se za Njegovu najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. Poznata je izreka halife Omera, r.a., u kojoj kaže: “Mi smo bili nabjedniji narod pa nas je Allah uzdigao s islamom. Kad god budemo tražili ponos mimo islama, Allah će nas poniziti.”1

U tom smislu se mogu shvatiti i riječi poznatog medinskog učenjaka, Malika ibn Enesa: “Potonje generacije ovog ummeta bit će ispravne samo s onim s čime su bile ispravne prve generacije.” A prve generacije bile su ispravne zbog toga što su se pridržavale Allahove Knjige i puta (sunneta) Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Zato zajednica za svoj moto treba uzeti riječi Allaha Uzvišenoga: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte (Ali ‘Imran, 103).

1 Ovo je dio hadisa kojeg prenose: Ibn Ebi Šejba, El-Musannef, Kitabu-t-tarih (23.846); Et-Taberani, El-Kebir (124/23); El-Hakim, El-Mustedrek, Kitabu-l-iman (130/1), koji kaže da je predaja vjerodostojna, saglasno uvjetima prenošenja koje postavljaju hadiski autoriteti El-Buhari i Muslim.


[ ]16

2 ZajEdNICa KOja

VjErUjE U jEdNOGa BOGa

Prva osnova na kojoj počiva i na kojoj se utemeljuje zajednica jeste islamsko vjerovanje.

Zato je poslanje te zajednice usađivanje tog vjerovanja, njegovanje, učvršćivanje, štićenje i razastiranje njegove svjetlosti po obzorjima.

Islamsko vjerovanje se ogleda u vjerovanju u Uzvišenog Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan. Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih”. I oni govore: “Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi ćemo se vratiti” (El-Bekare, 285).

To je vjerovanje koje gradi a ne ruši, spaja a ne razdvaja, jer se ono temelji na naslijeđu svih božanskih poslanja i na vjerovanju u sve Allahove poslanike. Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih (El-Bekare, 285). A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao (En-Nisa’, 136).

Ovom zbiru od pet kur’anskih temelja Sunnet dodaje i vjerovanje u sudbinu/određenje, koje je, inače, obuhvaćeno vjerovanjem u Uzvišenog Allaha, jer se tiče Njegovoga, neka je uzvišen, znanja, volje i moći. Sve što se dogodi u kosmosu, biva s određenjem i vođenjem, a ne uzalud i nasumice. Mi sve s mjerom stvaramo (El-Kamer, 49). Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u


[ ]17

Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko - da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste radovali onome što vam On dade (El-Hadid, 22-23).

Islamsko vjerovanje ima svoj naslov koji ga sažima ili moto koji ga izražava, a to je očitovanje (šehadet) da Nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. To vjerovanje odražava način gledanja muslimana na kosmos, na Gospodara kosmosa, na fizički i metafizički svijet, na život i ono što slijedi nakon njega, na vidljivi i nevidljivi svijet - drugim riječima, na stvoreno i Stvoritelja, na ovaj prolazni i budući vječni svijet.

Ko se od te istine udalji na ovome svijetu, koprena će mu se raskriti na budućem svijetu, da bi istinu vidio jasnu kao što je jasno sunce pri jutarnjem izlasku. ... ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će mu na Sudnjem danu doći pojedinačno (Merjem, 93-95). To je smisao prvog dijela šehadeta: La ilahe illallah - nema Boga osim Allaha. Zapravo, to znači da niko nije dostojan obožavanja osim Allaha, odnosno potpune pokornosti nije dostojan niko osim Njega. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo (El-Fatiha, 4).

Samo je Allah Onaj Čije se zapovijedi trebaju bespogovorno izvršavati, zbog Čije veličine čela trebaju ničice padati, Kojega jezici trebaju slaviti, Čijoj odredbi se trebaju predavati srca, umovi i tijela.

Samo je On dostojan da mu se srca usmjere s punom ljubavlju i predanošću. Jedino On je potpuno savršen, a svojstveno savršenosti je da se voli i da bude voljen Onaj koga ona krasi. On je izvor sve ljepote. Sva postojeća ljepota potječe od Njega, a svojstveno ljepoti je da je se voli i da bude voljen onaj koga ona krasi. On daruje sve blagodati, On je izvor sveg dobra. Od Allaha je svaka blagodat koju uživate ... (En-Nahl, 53), a dobro i blagodat se uvijek vole kao i onaj ko ih posjeduje.

Smisao riječi la ilahe illallah - nema Boga osim Allaha, jeste da se odbije pokornost i robovanje svakom autoritetu osim Njegovom, svakoj odredbi i zapovijedi osim Njegovoj, da se odbaci lojalnost i ljubav osim Njemu i radi Njega.

Ovaj lijepi izraz - la ilahe illallah je poput drveta, čiji je korijen čvrsto u zemlji a grane su mu okrenute prema nebu i, s Allahovim dopuštenjem, uvijek daje plodove.


[ ]18

U te lijepe plodove spada misaono i duhovno oslobađanje od straha i ponižavanja pred bilo kojim stvorenjem, oslobađanje od poriva oholosti i tiranije, kao i osjećaj jednakosti među ljudima budući da su oni po porijeklu braća - od jednog oca i jedne majke.

Zato su Poslanikova, s.a.v.s., pisma upućena carevima i vladarima iz reda sljedbenika Knjige, opečaćena ovim stavkom iz Kur’ana: O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo (Ali ‘Imran, 64).

Uvjereni smo da u islamu ne postoji svećenstvo i svećenički stalež koji drži monopol nad vjerom i koji odlučuje o tome kome će biti oprošteno a kome će biti uskraćen oprost. Naprotiv, svi ljudi u islamu su ljudi vjere. Po islamskom učenju čovjeku nije potrebno da neko posreduje između njega i njegovoga Gospodara, jer mu je On bliži od žile kucavice. Musliman svoju molitvu i druge dužnosti prema svome Gospodaru može izvršavati na svakom mjestu na Zemlji - onako kako je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Darovano mi je da mi Zemljino tlo služi kao mesdžid i sredstvo za čišćenje. Gdje god koga od mojih sljedbenika zateče namaz, neka ga tu i klanja!”2

Imam na namazu je predvodnik, a ne svećenik. Uz uvjet da ispuni šerijatske zahtjeve, svaki musliman može biti imam.

Musliman sve svoje dužnosti prema Gospodaru može izvršavati sam, bez posrednika. To što ljudi misle da je prilikom obavljanja hadža, npr., potreban vodič, nema uporišta u učenjima vjere. U sklopu hadža nema ništa za šta je potreban sufler. Muslimanu je dovoljno da sam nauči kako će izvršavati obrede da bi ih se pridržavao onako kako je Uzvišeni Allah zapovjedio.

Ko od muslimana počini neki manji ili veći grijeh, Allah mu je dao više načina da ih očisti i neutralizira - kao što su: abdest, namaz, post, sadaka i zikr.

Kad čovjeka snađe neka nevolja ili iskušenje, sam traži oprosta i kaje

2 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-t-tejjemmum (Komentar riječi Uzvišenoga: Fe lem tedžidu ma’en fe tajemmemu), br. 332., po predaji od Džabira ibn Abdullaha, r.a.; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-mesadžid ve mevadi‘i-s-salah, br. 810., od Džabira ibn ‘Abdullaha, r.a.


[ ]19

se. Nije mu potreban svećenik kojem će priznati svoj grijeh i moliti ga za zauzimanje kod Boga. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad me zamoli (El-Bekare, 186). Reci: “O robovi moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv” (Ez-Zumer, 53).

Istinski poznavaoci vjere (‘ulema’) u islamu su nasljednici vjerovjesnika i vođe zajednice. Oni su stručni, shodno naučnim oblastima, kojima se ljudi obraćaju onako kako se treba obraćati svakom znalcu svoje naučne oblasti. ... i upitaj o Njemu onoga koji zna (El-Furkan, 59). ... i niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna (Fatir, 14). ... pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate ... (En-Nahl, 43).

Pravo svakog muslimana je da, ako želi, može postati vjerski učenjak - kroz učenje i usavršavanje, a ne na osnovu nasljedstva, imenovanja ili odijevanja - dakle, nema monopola ili zatvaranja pred drugima.

Islam odbija podjelu ljudi i institucija na vjersko i svjetovno - dakle, nema podvojenosti među ljudima u obrazovanju, zakonodavstvu i institucijama. Sve to treba služiti islamu.


[ ]20

3 VjErOVaNjE U SUdNjI daN

Uvjereni smo da smrt nije kraj puta, da je čovjek stvoren za vječnost. Smrt ga samo premješta iz jedne kuće u drugu, iz kuće iskušenja u kuću nagrađivanja. U životu na ovome svijetu čovjek ima mogućnost da radi i djeluje, a na onome svijetu čeka ga polaganje računa bez mogućnosti bilo kakvog rada i djelovanja. U životu na budućem svijetu svako će biti nagrađen po onome šta je zaslužio, trajno će živjeti po onome kako je radio. Tog dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova; onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjet će ga (Ez-Zilzal, 6-8).

Sve nebeske objave su pozivale vjerovanju u budući svijet te zagovarale nagrađivanje i kažnjavanje u njemu, Džennet i Džehennem, a pogotovo islam koji je proživljenje na budućem svijetu postavio među težišna pitanja o kojima Kur’an raspravlja i na dijalog o njima poziva Arape pagane koji su odbacivali proživljenje poslije smrti. Kur’an im objašnjava da je Allah Onaj ... Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko (Er-Rum, 27) te ... Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar (je) stvoriti slične njima ... (El-Isra’, 99).

Zatim, objašnjava im da mudrost Uzvišenoga, Sveznajućega i Svemoćnoga Boga predodređuje da se ljudi s ovoga svijeta ne raziđu tako što je ubijao ko je ubijao, tiranizirao ko je tiranizirao, nepravdu činio ko ju je činio, a da krivac ne dobije zasluženu kaznu a oštećeni ne namiri svoje pravo. Uzvišeni Allah kaže: Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, ta teško nevjernicima kad budu u vatri! Zar ćemo postupati s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupati s onima koji se


[ ]21

grijeha klone isto kao i s grješnicima? (Sad, 27-28). Uzvišeni kaže i: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti. I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti (El-Mu’minun, 115-116).

Prema Kur’anu, stvaranje čovjeka bilo bi besmisleno, bez ikak vog razloga i svrhe, kad ne bi bilo proživljenja nakon smrti - da bi čovjek dobio zasluženu nagradu ili kaznu. Takav je, zapravo, stav materijalista i ateista, koji kažu: “Mi živimo i umiremo, a usmrćuje nas samo vrijeme. Tu su samo rodnice koje rađaju i zemlja koja guta. Ničega nema nakon toga.” Ne bi li život bio bijedan i ništavan kad bi mu takav bio kraj!?

Kur’an je pružio odgovor paganima, koji su negirali proživljenje, tražeći da Allah oživi kosti koje su postale prah. Isto tako, opovrgao je one koji nisu htjeli vidjeti pravičnost i mudrost Uzvišenog Allaha, smatrajući da se stranica ovozemaljskog života zatvara, a da dobročinitelj ne dočeka naknadu za dobročinstvo, a zlikovac ne bude kažnjen za svoje nedjelo, kao da ovaj svijet nema Gospodara Koji njime upravlja.

Kur’an je pružio odgovor i onima koji su umišljali da na budućem svijetu mogu koristiti posredovanje posrednika i onih koji svojim uplivom mogu izigravati pravedne zakone, koji su mislili da neki ljudi mogu počiniti neko nedjelo ili štetu, tako što će se za njih zauzeti neki njihovi bogovi, koje oni, mimo Allaha, prizivaju ili njihovi vračevi, koje uzimaju kao posrednike između sebe i Boga. Tako su mislili pagani. Tako su mislili i neki sljedbenici Knjige. To pogrešno prizivanje je Kur’an snažno i jasno dokinuo riječima: Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima svojim (Fussilet, 46). Uzvišeni Allah kaže: Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi (El-Isra’, 15). Uzvišeni kaže: Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova? (El-Bekare, 255). Uzvišen kaže: A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onog kojim je zadovoljan (En-Nedžm, 26), zatim ... i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati ... (El-Enbija’, 28). Za pagane zločince kaže: Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi (El-Muddessir, 48). Kur’an je objasnio da nema posredovanja bez dopuštenja Uzvišenog Allaha. Nema niko ko može narediti posredovanje kod Gospodara ili Poslanika.


[ ]22

Kur’an je podvukao da se posredovanje ne može vršiti za svakoga. Za onoga ko je umro bivši uporan u pripisivanju Allahu sudruga u Božanstvenosti Njegovoj i u nevjerovanju, Allah ne dopušta da se iko zauzima kod Njega. Ukoliko se neko zauzima, zauzimanje mu se odbija, budući da zauzimanje koristi samo nemarnima iz reda onih koji vjeruju u Božiju jednoću.

Na budućem svijetu će se nosati zapisnici i postavljati vage. Svako će čitati svoju knjigu. Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati! (El-Isra’, 14). I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. “Teško nama”, govorit će - “kakva je ovo knjiga, ni veliki ni mali grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” - i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti (El-Kehf, 49). Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio - poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika (Ali ‘Imran, 30). Tu će čovjek naći svoje djelo, pred sobom će vidjeti šta je radio. Ova Knjiga naša o vama će samo istinu reći (El-Džasije, 29).

Tako Kur’an o ljudima govori na istinit način a ono šta je pravedno pokazat će Vaga. Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune svoditi (El-Enbija’ 47).

Nakon vaganja ljudskih djela, Kur’an ističe da će ljudi biti razvrstani u tri skupine, a to su:

prvi - es-sabikune-l-evvelun - Allahu bliski,sretni – ashabu-l-jemin - tj. oni kojima će knjiga njihovih djela biti

data u desnu ruku, nesretni – ashabu-š-šimal - tj. oni koji će knjigu svojih djela primiti

u lijevu ruku.Te tri skupine Allah, dž.š., spominje u Kur’anu: I ako bude jedan od

onih koji su Allahu bliski - udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu! A ako bude jedan od onih koji su sretni - pa pozdrav tebi od onih koji su sretni! A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali - pa ključalom vodom bit će ugošćen i u ognju prženjem. Sama je istina, zbilja, sve ovo - zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog! (El-Vaki‘a, 88-95).


[ ]23

U Džennetu su raznovrsne materijalne i duševne blagodati, kakve nikad ljudsko oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti su ljudima mogle naumpasti. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju (Es-Sedžda, 17). Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti! (Et-Tevba, 72).

U Džehennemu su, dotle, raznovrsne materijalne i duševne kazne, koje Kur’an spominje zastrašujući njima vjernike: ... sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti (Et-Tahrim, 6).

... kad im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama da osjete pravu patnju (En-Nisa’, 56).


[ ]24

4 VjErOVaNjE U SVE BOžIjE POSLaNIKE

Uvjereni smo da Uzvišeni Allah, sa Svojom dalekosežnom mudrošću i

beskrajnom milošću nije ljude uzalud stvorio, nije ih ostavio zaboravljene, već im je slao poslanike da im donose radosne vijesti i opominju ih ... da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali (En-Nisa’, 165). Svakoj zajednici je slao poslanika, da bi ... Allahu se klanjali, a kumira se klonili (En-Nahl, 36), onako kako u Kur’anu na drugom mjestu kaže: ... a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao (Fatir, 24).

Kur’an obznanjuje da Uzvišeni Allah ljudima neće svoditi račune niti ih kažnjavati, a da im prije toga nije pružio dokaz, šaljući im od Sebe poslanika, koji će im dostaviti Njegov poziv i objasniti šta trebaju činiti naspram svoga Gospodara. A mi nismo nijedan narod kaznili dok poslanika nismo poslali! (El-Isra’, 15).

Imajući u vidu navedeno, neki islamski autoriteti su zaključili da raznim nemuslimanskim zajednicama nisu pružani dokazi te da nevjernici zaslužuju kaznu tek nakon što im bude upućen jasan i poticajan poziv u islam, koji će ih ponukati da posmatraju, razmišljaju i proučavaju tu vjeru. Što se tiče manjkavog i pogrešnog pozivanja, na njemu ne može počivati dokaz protiv nemarnih i onih koji griješe.

Jasno je da je ljudima oduvijek, kao i sada, bilo potrebno poslanje poslanika koje je Allah odabrao među svojim robovima, najbolje građe, najljepše etike, kao najrazboritije i najmudrije ... a Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje (El-En‘am, 124), jer razum, sam za sebe, nije dovoljan da otkrije sve činjenice, pogotovo kad se radi o onome šta Allah voli i čime je kod svojih robova zadovoljan. Zato je razumu bio


[ ]25

potreban pomagač koji će ga korigirati ako pogriješi, vratiti ga na pravac ako skrene. Taj pomagač je Objava. Čak i u stvarima do kojih bi razum i sam mogao stići, Objava mu je “svjetlost nad svjetlostima”.

Zadatak poslanika je bio da ljude upućuju na Pravi put na kojem se nalazi sve ono čime je Allah zadovoljan kod svojih robova, da ljudima iscrtavaju put pravednog rješavanja krupnih problema oko kojih se ljudski umovi rijetko slože, a u skladu s onim kako Uzvišeni kaže: Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali da bi ljudi pravedno postupali (El-Hadid, 25), te da im presuđuju u onome oko čega su se sporili, da probleme rješavaju na osnovu Allahove prosudbe koju vjernik neće odbiti, saglasno riječima Uzvišenoga: Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u čemu se oni ne bi slagali (El-Bekare, 213).

Ljudska historija i iskustvo potvrđuju da je ljudima potreban zakonodavni izvor koji je iznad njih, koji će ih navoditi na ono što je za njih dobro i poželjno, ne prepuštajući ih samo njihovim umovima. Često im jasno bude šta je dobro a šta zlo, ali ih obuzmu strasti, pohota i neobuzdani lični interesi, pa iznose zakone i propise koji im donose štetu a ne korist - kao što smo vidjeli u Americi kad su neke federalne države nastojale zabraniti alkoholna pića jer je utvrđena njihova štetnost, nakon čega su ih pobijedili porivi pa je izdan proglas kojim se dozvoljava proizvodnja, konzumiranje, reklama i trgovina alkoholnim pićima.3

Mudrost Uzvišenog Allaha je presudila da svaki pojedini poslanik bude poslan svome narodu, da njegovo poslanstvo bude privremeno, vezano za određeno vrijeme, sve dok Allah nije poslao Posljednjeg Vjerovjesnika, koji je iz ranijih poslanja dokinuo ono što je Allah htio, a što se ranije ticalo datog vremena i određenog mjesta - onako kako Uzvišeni kaže: ... svima vama smo zakon i pravac propisali ... (El-Maide, 48). Potonji vjerovjesnik se pridržavao propisa preuzetih od svojih prethodnika, kao što je bio slučaj s većinom vjerovjesnika iz reda Izraelćana.

3 Sjedinjene Američke Države su 1920. godine zabranile alkoholna pića, a zabranu su ukinule 1933. godine.


[ ]26

Tako je bilo sve dok Allah nije odlučio poslati Pečata Svojih Poslanika, Muhammeda, ‘alejhi-s-selam, s općim, vječnim i sveopsežućim poslanjem. Ono je opće s obzirom na prostor, vječno s obzirom na vrijeme i sveopsežuće s obzirom na probleme koji se tiču ljudskog roda. Uzvišeni kaže: ... a tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali (El-Enbija’, 107). Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: ... Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik (El-Ahzab, 40). Zatim, Uzvišeni kaže: Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve te kao uputu, milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju (En-Nahl, 89).

Pošto je ljudski rod bio dostigao razvojni stupanj zrelosti, zaslužio je da mu Allah uputi posljednjeg poslanika s posljednjom knjigom, posljednjim vjerozakonom, koji će obuhvatiti sva načela i principe, pravosnažne u svim vremenima i na svakom mjestu, u koji će biti položeni dokazi vječnosti, znakovi širine i čvrstine, koji neće kočiti etapni razvoj, koji će svakoj bolesti pružiti lijek iz učenja islama. U izvore tih načela i principa je položio bogatstvo i širinu kakvi ih čine dovoljnim da pruže odgovor na svako pitanje, da izvedu iz svakog tjesnaca, bez prigovora i manjkavosti.

Islamsko vjerovanje se odlikuje time što se vjerovanje u sve knjige i poslanike, koje je Allah poslao, očituje kao jedan od temelja bez kojih samo vjerovanje ne bi bilo ispravno. Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu i Ismailu i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo (El-Bekare, 136).

To je vjerovanje koje izgrađuje, a ne ruši. Ono upotpunjuje, korigira i ovjerava vjere koje su mu prethodile. O tome Allah, dž.š., kaže svome Poslaniku: A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi (El-Maide, 48).


[ ]27

5 OBrEdOSLOVLjE (EL-‘IBADAT)

Vjerujemo da je Uzvišeni Allah razumne ljude stvorio s ciljem da samo Njemu (Allahu) robuju jer je jedino On dostojan toga s obzirom da je On Stvoritelj ljudi i Onaj koji ih dariva najvećim blagodatima: životom, razumom, govorom i mogućnošću da cijeli kosmos potčine svojoj dobrobiti. Zato im je, neka je uzvišen, kao posebnu blagodat slao poslanike i knjige. I sve druge blagodati u čijem okrilju žive ljudi, od Uzvišenoga su Gospodara: Od Allaha je svaka blagodat koju uživate ... (En-Nahl, 53). Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti (Ibrahim, 34; En-Nahl, 18).

Zato u prava Uzvišenoga Gospodara Koji stvara i čini skladnim i Koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje (El-A‘la, 2-3), spada to da Mu se ljudi okreću ibadetima za koje je On, neka je uzvišen, učinio da bude cilj njihova stvaranja. Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine (Ez-Zarijat, 56).

Obredoslovne radnje (‘ibadat) imaju svoje ciljeve: 1. ostvarivanje privrženosti čovjeka svome Gospodaru; 2. osnaživanje samilosti među svim ljudima, pa i prema najnižim stvorenjima; 3. da se čovjek duhovno pročisti i uzdigne. Ciljevi se, dakle, međusobno nadopunjuju.

Među obredima ima onih koji su stroga dužnost (farz), a ima ih i koji su dobrovoljni (nafila). Ima ih vidljivih a ima i skrivenih.

Najvažniji vidljivi obavezni ibadeti su velike šerijatske obaveze koje se ubrajaju među stupove islama, a to su: namaz, zekat, post i hadž (hodočašćenje Kabe). Ko zaniječe njihovu obaveznost ili omalovaži njihovu svetost izašao je iz islama.


[ ]28

Među ibadetima ima tjelesnih, kao što su namaz i post, iako namaz počiva na djelovanju a post na sustezanju. A ima ih i koji su materijalni, poput zekata, a ima i onih koji predstavljaju spoj između tjelesnoga i materijalnog, kao što su hadž i umra, koji su istodobno tjelesni i materijalni ibadeti.

Tu su i neki drugi, dobrovoljni ibadeti, koji se pridodaju ovim ibadetima. Tu je dobrovoljni namaz, dobrovoljna sadaka, dobrovoljni post, dobrovoljni hadž.

Tu su i drugi poželjni ibadeti (tetavvu‘), kao što je pomno čitanje Kur’ana (tilava), zikr Uzvišenom Allahu kroz izgovaranje subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber, upućivanje dove, traženje oprosta i donošenje salavata na Vjerovjesnika i njegovu porodicu.

Tu su i skriveni ibadeti koji imaju svoj značaj u vjeri i posebno mjesto kod Allaha, kao što su: iskrena odanost Allahu, pokajanje Njemu, postiđenost pred Njim, strahopoštovanje prema Njemu, oslanjanje i zahvalnost na Njegovim blagodatima, strpljivost pred Njegovim iskušenjima, zadovoljstvo Njegovim određenjem, ljubav prema Njemu, priželjkivanje Njegove milosti, pribojavanje Njegove kazne i Njegove kontrole u svemu.

Ima i ibadeta koji nemaju propisanu obredoslovnu formu, a oni su zapravo usmjereni na jačanje samilosti među ljudima, uključujući dobročinstvo prema svim stvorenjima. U tu vrstu ibadeta spada: dobročinstvo roditeljima, održavanje rodbinskih veza, dobročinstvo prema komšijama i nejakima, pomoć oštećenima, otklanjanje briga kod potištenih, međusobno potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti, naređivanje dobra i zabranjivanje zla, pozivanje u dobro, savjetovanje u vjeri, međusobno preporučivanje istine, strpljivosti i milosrđa. Također, tu spada: briga o siročadi, podsticanje da se nahrani siromah, suprotstavljanje nasilju, pokvarenjaštvu i korupciji, otklanjanje zla rukom, jezikom ili srcem (s tim što je ovo posljednje najslabiji vid imana), zatim promoviranje vrijednosti islama ulaganjem fizičkog truda i materijalnih dobara kao i svako dobročinstvo koje musliman učini ljudima, makar u vidu prijatnog osmijeha, lijepe riječi ili otklanjanja nečega što smeta na putu.

Sve navedeno ulazi u ibadet, jer ibadet je naziv za sve riječi i djela koje Allah voli i s kojima je zadovoljan, svejedno da li se radi o djelima ruku ili djelima srca.


[ ]29

Štaviše, čovjekov posao od kojeg živi, ako ima čiste namjere i pridržava se Allahovih odredbi vodeći pri tome računa o pravima drugih ljudi, spada u ono najvrednije čime se čovjek približava Allahu.

Postoje i ibadeti koji pomažu čovjeku da drži pod kontrolom svoje strasti. Saglasno tome, kad musliman svoju strast zadovoljava pridržavajući se dozvoljenog a izbjegavajući ono što je zabranjeno - i to se smatra jednom vrstom ibadeta. Na to ukazuje sljedeći hadis: “’I u spolnom odnosu (muža sa svojom ženom) ima milodara.’ Upitaše: ‘Allahov Poslaniče, kad neko od nas time udovoljava svojoj strasti, može li i od toga imati nagradu?’ Odgovorio je: ‘Nije li odnos s onom koja je zabranjena grijeh? Isto tako, za spolni odnos sa onom koja je dozvoljena ima se nagrada.’”4

Ovako ibadet širi svoje okvire da bi obuhvatio cjelokupni život i sva ljudska djela - vidljiva i skrivena. Ispravnim usmjerenjem i iskrenom namjerom musliman može svoje navike i drugo što je dozvoljeno preobraziti u ibadet i ono što će ga približiti njegovom Gospodaru. U vjerodostojnom hadisu stoji: “Djela se cijene prema namjerama, svakom čovjeku slijedi (nagrada) saglasna onom što je namjeravao.”5

U skladu s tim, cjelokupna Zemlja služi muslimanu kao mihrab i mesdžid u kojima Allahu izvršava ibadete svime što radi i čega se poduhvaća. Zemljoradnik izvršava ibadet čestitim radom u zemljoradnji, radnik u fabrici izvršava ibadet poštenim radom u fabrici, trgovac izvršava ibadet čestitim radom u trgovini, službenik izvršava ibadet poštenim radom u svojoj službi, student izvršava ibadet temeljitošću u svojim studijama. Tako svaki pojedinac ibadete svome Gospodaru na najbolji način izvršava izvršavajući ono što mu je povjereno. Tako život napreduje, čovjek se oplemenjuje, a zajednica se istinski uzdiže ako se preda Allahovom vođenju. U tom slučaju, šejtan će se s poprišta povući otjeran i poražen.

4 Muslim, Es-Sahih, Kitabu-z-zekat, br. 1.674., prema predaji od Ebu Zerra; Ebu Davud, Es-Sunen, Kitabu-s-salat, br. 1.093.; Ahmed, El-Musned, Kitab Musnedi-l-ensar, br. 20.496. 5 Hadis je muttefek ‘alejh. Prenose ga El-Buhari, Es-Sahih, br. 1., prema predaji od Omera ibnu-l-Hattaba, r.a., zatim Kitabu-l-ejman ve-n-nuzur, br. 6.195.; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-imara, br. 3.530., prema predaji od Omera ibnu-l-Hattaba, r.a.


[ ]30

6 PLEMENITa ETIČKa SVOjSTVa

(MEKARIMU-L-AHLAK)

Uvjereni smo da je islam veliku pažnju posvetio etici. Uzvišeni Allah hvali Svoga Poslanika riječima: ... jer si ti, zaista, najljepše čudi (El-Kalem, 4). Čak i Poslanik nam, definirajući svoju zadaću, kaže: “Poslan sam da usavršim plemenita svojstva.”6 I ne samo to već je islam i od strogih dužnosti koje spadaju u ibadete - to su stupovi islama - načinio etičke ciljeve, čija svrha je da se ostvaruju u životu ljudi. Inače, ako se ti ciljevi ne ostvare, takvi ibadeti su manjkavi i zaslužuju da ih Uzvišeni Allah ne primi. U skladu s tim, namaz ... odvraća od razvrata i svega što je ružno ... (El-‘Ankebut, 45), zekat ima cilj ... da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš ... (Et-Tevba, 103), post ... da biste se grijeha klonili (El-Bekare, 183), a hadž zahtijeva da ... nema snošaja sa ženama, nema ružnih riječi i nema svađe u danima hadža (El-Bekare, 197).

Kad ovi ibadeti ne bi davali svoje etičke plodove, na djelu bi se potvrdio hadis: “Mnogim klanjačima je klanjanje samo bdijenje, a mnogi postači od posta nemaju ništa osim gladi.”7 U drugom hadisu se kaže: “Ko se ne kloni neistinitoga govora i postupanja po njemu, Allahu nije potrebno da se zbog Njega odriče hrane i pića.”8 Štaviše, islam ispravno vjerovanje

6 Ahmed, El-Musned, Kitab Baki musnedi-l-muksirin, br. 8.595., po predaji od Ebu Hurejre; Malik, El-Muvetta’, Bu‘istu li utemmim husne-l-ahlak. 7 Ibn Madže, Es-Sunen, Kitabu-s-sijam, br. 1.680. od Ebu Hurejre, r.a.; Ahmed, El-Musned, Kitab fi musnedi-l-muksirin, br. 8.501. od Ebu Hurejre, r.a., i njegovi prenosioci su pouzdani. 8 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-s-savm, br. 1.770. od Ebu Hurejre, r.a.; Et-Tirmizi, Es-


[ ]31

plastično prikazuje kroz plemenita svojstva. Kur’an vjernike opisuje kao ... one koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što se njih ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju; i koji o povjerenim im amanetimna i obavezama svojim brigu brinu (El-Mu’minun, 2-8).

I vjerodostojni hadisi vjerovanje plastično prikazuju kroz vrednote i plemenita svojstva. “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo postupa s bračnim drugom. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nek ne uznemirava svoga komšiju, neka počasti svoga gosta, neka govori istinu ili neka šuti.”9 “Vjernik je onaj od kojeg su sigurni krv i materijalna dobra drugih ljudi.”10

Vjerovanje se poništava kod onoga ko ogrezne u loša djela i razvrat. “Počinilac bludne radnje, ne počini je a da (u vrijeme dok to čini) ne prestane biti vjernik. Onaj ko pije vino, ne čini to a da ne prestane biti vjernik.”11 “U mene ne vjeruje onaj ko osvane sit a zna da mu je neko od bližih komšija gladan.”12

Islam je plemenita svojstva uveo u srž svojih teoloških naučavanja, u vezi s kojim su izrečene Allahove i Vjerovjesnikove zapovijedi i za-brane. Vrednote i lijepa svojstva su uključena u dužnostima koje je Allah propisao, a etičke nedoličnosti su uključene u onome što Allah zabranjuje.

Sunen, Kitabu-s-savm, br. 641. od Ebu Hurejre, r.a., uz kvalifikaciju da je hadis hasen-sahih; Ebu Davud, Es-Sunen, Kitabu-s-savm, br. 2.015. od Ebu Hurejre, r.a. 9 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-l-adab, br. 5.673. od Ebu Hurejre; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-iman, br. 67. od Ebu Hurejre, r.a.10 Et-Tirmizi, Es-Sunen, Kitabu-l-iman, br. 2.551. od Ebu Hurejre, r.a.; En-Nesai, Es-Sunen, Kitabu-l-iman, br. 4.909. od Ebu Hurejre, r.a.; Ahmed, El-Musned, Kitab Baki musnedi-l-muksirin, br. 8.575. od Ebu Hurejre, r.a. Et-Tirmizi tvrdi da je hadis hasen-sahih. 11 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-l-mezalim, br. 2.295. od Ebu Hurejre, r.a.; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-iman, br. 86. od Ebu Hurejre, r.a.; Et-Tirmizi, Es-Sunen, Kitab ebvabi-l-iman, br. 2.760. od Ebu Hurejre, r.a.12 Prenosi ga Et-Taberani od Enesa ibn Malika, br. 13.052. i El-Bezzar po predajnom lancu od Hasana. El-Albani tvrdi da je hadis vjerodostojan.


[ ]32

Pravednost i dobročinstvo, iskrenost i povjerljivost, izvršavanje ugovornih obaveza i ispunjavanje obećanja, pažljivo postupanje prema svemu stvorenome, strpljivost sa siročadima i siromasima, stidljivost i skromnost, ljubav prema vjeri, hrabrost, darežljivost, praštanje, blagost, samilost moćnoga, samokontrola u srdžbi i slično, te dobročinstvo prema roditeljima, darovanje rodbine, dobročinstvo komšiji, milostivost prema siročetu, siromahu, putniku i slugi, pomoć nejakome i tješenje oštećenoga - sve to zajedno su lijepe vrednote koje islam naređuje i to je ono na šta Allah podstiče vjernike - na osnovu čega će biti obradovani dobročinitelji i bogobojazni vjernici. U vezi s tim uputno je pogledati ono što se navodi u Kur’anu, na početku sure El-Enfal i sure El-Mu’minun, zatim u sredini sure Er-Ra‘d, te na kraju sure El-Furkan u opisu Allahovih robova. Također, o tome se govori i u suri Ez-Zarijat u opisu bogobojaznih i dobročinitelja, kao i u suri El-Me‘aridž i brojnim drugim surama iz Kur’ana časnog.

Nasuprot plemenitim svojstvima stoje nasilje i nepravda, laž i nepovjerljivost, izdajstvo i kršenje ugovornih obaveza, grubost i drskost, oholost i raskalašenost, ogovaranje u kuđenje, krivo svjedočenje, ogrezavanje u vidljivim i skrivenim nedjelima, odavanje opojnim pićima, neposlušnost roditeljima, raskidanje bračnih veza, uznemiravanje komšije, tlačenje siročeta, okrutnost prema siromahu i putniku, ostavljanje međusobnog preporučivanja istine, strpljivosti i blagosti, prepuštanje zlu da se pogoršava, suzdržavanje od upozoravanja nasilnika. Sva navedena i slična ružna svojstva spadaju u ono što je Allah zabranio. Prema učenjima islama, to su nedjela, a neka se smatraju i velikim grijesima, kao što to potvrđuju sljedeći navodi: Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, i koji da se nahrani siromah - ne podstiče (El-Ma‘un, 1-3). “U Džennet neće ući onaj u čijem srcu ima i kao trun oholosti.”13 “Dovoljno je čovjeku zla da samo omalovaži brata muslimana.”14 Jedan hadisi-kudsi glasi: “Pridruživanje

13 Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-iman, br. 1341. od ‘Abdullaha ibn Mes‘uda, r.a.; Et-Tirmizi, Es-Sunen, Kitabu-l-birr ve-s-sila ‘an Rasulillah, br. 1.022.; Ibn Madže, Es-Sunen, Kitabu-l-mukaddima, br. 58. od ‘Abdullaha ibn Mes‘uda, r.a. 14 Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-birr ve-s-sila, br. 4.650. od Ebu Hurejre, r.a.; Ebu Davud, Es-Sunen, Kitabu-l-adab, br. 4.238. od Ebu Hurejre, r.a.; Ibn Madže, Es-Sunen, Kitabu-z-zuhd, br. 4.203. od Ebu Hurejre, r.a.


[ ]33

druga Meni (širk) je apsolutno nedolično. Ko uradi nešto i u tome Meni pridruži nekoga drugoga, on je sav njegov. Robovi moji, Ja Sebi ne dozvoljavam nepravdu, pa sam je i vama strogo zabranio. Zato ne nanosite jedni drugima nepravdu!”15 “Poremećeni međuljudski odnosi su ono što uništava zajednice.”16 “Lažno svjedočenje se izjednačava s pripisivanjem druga Uzvišenom Allahu.”17 “Neka žena će u Džehennem otići zbog mačke koju je držala zatvorenu dok nije uginula.”18 “Hoćete li da vam kažem koji su najveći grijesi? To su pripisivanje druga Allahu i neposlušnost roditeljima. Zapravo, tu su još i neistinit govor i lažno svjedočenje.”19 “U Džennet neće ući onaj ko kida veze.”20 Ovdje se obično tumači da se radi o prekidanju veza s bližnjima i to je preferirajuće mišljenje, mada navedeni iskaz obuhvata i onoga ko presijeca put i otima od ljudi imetak. “U Džennet neće ući onaj ko ogovara.”21 Ovdje se želi reći klevetnik. “Počinilac bludne radnje, dok to čini prestane biti vjernik. Onaj ko pije vino prestane biti vjernik dok to čini. Kradljivac prestane biti vjernik dok krade.”22

Islamska etika zalazi u sva područja, ne odvajajući se ni od jednoga životnog poprišta, za razliku od filozofije drugih civilizacija, koje

15 Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-birr ve-s-sila ve-l-adab, br. 4.674. od Ebu Zerra, r.a.; Ahmed, El-Musned, Kitab Musnedi-l-ensar, br. 20.451.16 Et-Tirmizi, Es-Sunen, Kitabu sifati-l-kijame, br. 2.433. od Ebu Derda’a koji tvrdi da je hadis vjerodostojan.; Ebu Davud, Es-Sunen, Kitabu-l-adab, br. 4.273. od od Ebu Derda’a, r.a.; Ahmed, El-Musned, Kitab Min musnedi-l-kaba’il, br. 26.236.17 Et-Tirmizi, Es-Sunen, Kitabu-š-šehadat ‘an Rasulillah, br. 2.223. Et-Tirmizi tvrdi da je hadis vjerodostojan; Ebu Davud, Es-Sunen, Kitabu-l-akdijeti, br. 2.124.; Ibn Madže, Es-Sunen, Kitabu-l-ahkam, br. 2.363. od Hurejma ibn Katila, r.a.; Ahmed, El-Musned, Kitab Musnedi-š-šamijjin, br. 16.942. 18 El-Buhari, Es-Sahih, Kitab Bed’i-l-halk, br. 3.071. od Ibn Omera, r.a.; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-s-selam, br. 4.160. 19 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-l-adab, br. 126. od Ebu Bekreta.20 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-l-adab, br. 5.525. od Džubejra ibn Mut`ima; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-birr ve-s-sila ve-l-adab, br. 4.636. od Džubejra.21 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-l-adab, br. 5.5.96. od Huzejfe; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-iman, br. 152. od Huzejfe.22 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-l-mezalim, br. 2.343. od Ebu Hurejre, r.a.; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-iman, br. 57. od Ebu Hurejre, r.a.


[ ]34

razdvajaju nauku i etiku, ekonomiju i etiku, politiku i etiku, rat i etiku, dok islam ta sva područja čvrsto povezuje s etikom.

Islam se ne rukovodi devizom “cilj opravdava sredstvo”, niti u stizanju do plemenitih ciljeva dopušta niska i nemoralna sredstva, već do časnih ciljeva stiže čistim sredstvima. Nikad ne prihvata da do istine ide krivim putem, kao što je, npr., izgradnja džamija sredstvima dobijenim od korupcije, kamata i putem monopola. “Allah je dobar i voli samo ono što je dobro.”23

23 Muslim, Es-Sahih, Kitabu-z-zekat, br. 1.686. od Ebu Hurejre, r.a.; Et-Tirmizi, Es-Sunen, Kitabu tefsiri-l-Kur’an ‘an Rasulillah, br. 2.915. od Ebu Hurejre, r.a.


[ ]35

7 jEdINSTVO

ISLaMSKOG UMMETa

1. Znamo da postoje neke razlike u sekundarnim pitanjima vjere, koje se tiču akaida i prakse, ali smo uvjereni da u tome nema ništa loše niti bilo kakve opasnosti - ukoliko se budemo pridržavali etike razilaženja (adabu-l-hilaf), što je jedna nužnost, dobra okolnost i prednost.

Božanska volja je predodredila da bude različitosti u ljudskom razumijevanju vjere. Ta različitost proizlazi iz jezičke potrebe, jer u jeziku koji se koristi u izvorima vjere postoji stvarnost i metafora, jasan izrijek i aluzija, opće značenje i poseban smisao, neograničen i ograničavajući iskaz, itd. Dakle, tu postoje razlike u razumijevanju.

To je prirodna ljudska potreba, jer Allah čovjeka nije stvorio po obrascu koji se kopira, već svaki čovjek ima svoj način razmišljanja, svoje porive i volju. Ima ih slaboumnih, ima ih oštroumnih, ima ih genijalnih. Među njima ima pristupačnih, jednostavnih, sklonih olakšavanju a ima ih i nepristupačnih, uskogrudnih i teške naravi koji su skloni pretjerivanju.

I ta različitost je Allahova milost ljudima jer, kad bi Šerijat bio samo jednoliko mišljenje, zajednicu bi to sputavalo. Slušala bi se samo jedna skupina ljudi, a to bi ostalima bilo jako teško.

U toj različitosti je bogatstvo pravnih učenja, plodonosnost vjerozakona i širenje prostora za zajednicu. Jedno viđenje može biti valjano u jednome vremenu, a da ne bude valjano u drugom vremenu. Drugo viđenje može odgovarati jednoj regiji, dok ne odgovara nekoj drugoj regiji. Neka tvrdnja može biti prihvatljiva u jednoj situaciji, dok u drugoj situaciji ne može biti prihvatljiva. U mnogobrojnosti je mogućnost prečišćavanja i izbora da se zna čiji su argumenti jači, da


[ ]36

se ukaže šta je ispravnije i prikladnije da se ostvare ciljevi (intencije) Šerijata i dobrobit svih stvorenja.

Zato je nastojanje da se otkloni različitost i ukinu različita pravna naučavanja (mezhebi) i njihovo objedinjavanje u jedno mišljenje bilo uzaludan i beskoristan pokušaj. Vidjeli smo kako su prve generacije muslimana bile otvorene za mnogobrojnost mezheba, pojavljivanje raznih škola i različitih skupina.

Otuda nam je dužnost da ne osjećamo tjeskobu zbog različitosti, samo što se trebamo potruditi da od toga načinomo različitost bogatstva i raznovrsnosti, a ne različitost sukoba i sporenja, da se svi pridržavamo etike razilaženja, da znamo pravila različitosti, ili, kako to neki savremeni učenjaci nazivaju fikhu-l-i’tilaf - razumijevanje vjere u smislu okupljanja i pored različitih shvatanja. Ako budemo tako postupali, onda će nam se razlikovati viđenja a ne i srca, i na taj način ćemo moći stajati naspram krupnih problema zajednice u istom redu “kao utvrđena zgrada”, držeći se jedan za drugoga, ne ostavljajući neprijatelju pukotinu kroz koju bi se provukao da pocijepa naše jedinstvo, da rastrga naš dogovor, pogotovo ne u ovom usplamtjelom razdoblju, u kojem se protiv zajednice kuju najgori planovi, u kojem se njena vjera izlaže opasnosti, dotle da je neprijateljske snage žele mijenjati iz korijena, kroz mijenjanje njene kulture, mentaliteta, identiteta, čak žele mijenjati i vjersko podučavanje, i u njega se žele umiješati kakao bi od muslimanskoga ummeta načinili zajednicu lišenu objave, koja će se prepuštati onome što oni planiraju i udovoljavati onome što oni traže.

Islamsko jedinstvo je zahtjev svakog vremena, a najneophodnije je na njemu insistirati u ovom vremenu u kojem će se zajednica ispred opasnosti izbaviti samo na osnovama međusobne solidarnosti i potpomaganja njenih pripadnika.

Jedinstvo bi trebalo krenuti od islamskih učenjaka, koji mase zajednice vode na osnovama šerijatskih odredbi, da se drže krilatice: “Sarađujemo u onome oko čega smo saglasni, a vodimo dijalog o onome oko čega se razilazimo.”

Ono čemu trebamo težiti jeste konstruktivan i poticajan dijalog koji će otkriti istinu i otvoriti vrata saradnje u dobru. Taj dijalog treba se prvo ostvariti u redovima učenjaka i mislilaca, u okrilju bratske ljubavi, pod bajrakom nauke i objektivnog pristupa, bez dizanja halabuke.


[ ]37

2. Uvjereni smo da temelj odnosa muslimana prema bratu muslimanu treba biti lijepo mišljenje o njemu uz nastojanje da mu se iznađu opravdanja, a ne da ga odmah kleveće i proglašava grješnikom i novatorom, osim ako u vezi s tim postoji izričit dokaz (delil kat‘i). Najgore što musliman muslimanu može uraditi je to da ga, bez uporišta u Allahovim riječima i drugim jasnim šerijatskim dokazima koji su kategoričke naravi i oko kojih nema raspravljanja, okvalificira kao nevjernika koji je izašao iz kruga islamskog ummeta. Kategoričnost dokaza podrazumijeva apsolutnu autentičnost (kat‘ijjetu-s-subut) i potpuno jasno značenje (kat‘ijjetu-d-dilale).

Što se tiče dokaza u kojima ima mjesta raspravi i polemiziranju, to se treba protumačiti tako da bude u interesu čovjeka muslimana. Za koga se s pouzdanjem utvrdi da je musliman - on je u islamu, jer ono što je pouzdano (el-jekin), ne može se poništavati nečim u čemu ima sumnje (eš-šekk).

Zabilježeni su mnogobrojni vjerodostojni hadisi koji muslimane upozoravaju da jedan drugoga ne kvalificiraju kao nevjernika. Ne treba dozvoliti da se to i u kom slučaju potcijeni - kako ne bi postalo jednostavno da neka skupina kao nevjernike okvalificira svoje protivnike. “Ko nekoga drugoga optuži nevjerovanjem, ili kaže da je Allahov neprijatelj, a to nije istina, ta kvalifikacija se na njega vraća.”24 “Ako čovjek nekoga drugoga oslovi: ‘Nevjerniče!’, jedan od njih dvojice će zaslužiti taj naziv. Ukoliko onaj ko je time oslovljen to ne bude, onda se ta riječ vraća na onoga ko ju je izgovorio.”25

Kvalificiranje nevjerovanjem (et-tekfir) je i vjerski, i idejni, i društveni prekršaj, jer vodi ka cijepanju jedinstvene zajednice. To vodi ka onome na šta je Poslanik, s.a.v.s., upozorio riječima: “Nemojte nakon mene vraćati se u nevjerovanje, pa da jedni druge ubijate!”26

Ako je i dozvoljeno kvalificiranje nevjerovanjem na osnovu dokaza, onda ono treba biti isticano prema vrstama a ne prema ljudima, na način

24 Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-iman, br. 61., od Ebu Zerra.; Ahmed, El-Musned, Kitab Baki musnedi-l-ensar, br. 20.492.25 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-l-adab, br. 5.638.; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-iman, br. 92. od Ibn Omera, r.a.26 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-l-‘ilm, br. 118. od Džerira; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-iman, br. 98. od Ibn Omera, r.a.


[ ]38

da se kaže: “Ko kaže to i to, on je nevjernik; Ko uradi to i to, on je nevjernik; Ko to i to zaniječe, on je nevjernik.” Dakle, nije dozvoljeno kvalificirati neku konkretnu osobu tako što će joj se reći: “Ti si nevjernik (kafir)”, osim nakon utvrđivanja činjeničnog stanja, s kojim se otklanja svaka sumnja, a to se može postići samo putem sudskoga postupka.

Stoga tvrdimo da bi davanje prava običnim ljudima da nekome presuđuju da je nevjernik, pa da mu onda oni propisuju smrtnu kaznu koja se mora izvršiti, značilo veliku opasnost za živote, imovinu i čast ljudi. Dovelo bi do toga da se u rukama jednog običnog čovjeka, koji nema znanje muftije, mudrost sudije, niti odgovornosti izvršioca, objedini trojna vlast. Drugim riječima, takva osoba bi bila tužilac, sudija i izvršilac presude, tj. bila bi u isti mah muftija, tužilac, sudija i policajac.

3. Vjerujemo u jedinstvo onih koji se okreću prema jednoj Kibli (Kabi) i pored svih razilaženja. Muslimani su, gdje god bili, jedna zajednica, nakon što su zadovoljstvo našli u opredjeljenju da im Uzvišeni Allah bude Gospodar, islam vjera, Muhammed, alejhi-s-selam, vjerovjesnik i poslanik, Kur’an predvodnik i koncepcija. Uzvišeni kaže: Ova vaša vjera, jedina je prava vjera, a Ja sam vaš Gospodar, zato se samo meni klanjajte! (El-Enbija’, 92).

Saglasno jedinstvu vjerovanja, jedinstvu vjerozakona, jedinstvu cilja, sve muslimane objedinjuje bratstvo po vjeri. Islam to bratstvo postavlja u vidu prava na pomoć, uzajamnu brigu i međusobno štićenje. “Musliman je muslimanu brat. Neće mu nanijeti nepravdu niti ga nekome izručiti”,27 odnosno, neće ga se odreći. “Svaki musliman može pružiti utočište a to će svi ostali poštovati; naspram drugih muslimani su kao jedna ruka.”28

Jedno od najodabranijih djela kod Allaha je nastojanje da se muslimani zbližavaju i da se njihovi međuljudski odnosi popravljaju putem otklanjanja uzroka razdora među njihovim skupinama. Vjernici

27 El-Buhari, Es-Sahih, Kitabu-l-ikrah, br. 6.437. od Ibn Omera, r.a.; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-birr ve-s-sila ve-l-adab, br, 4.677. od Ibn Omera, r.a.28 Ebu Davud, Es-Sunen, Kitabu-l-džihad, br. 2.371. od Ibn Omera, r.a.; Ibn Madže, Es-Sunen, Kitabu-d-dijat, br. 2.673. od Ibn ‘Abbasa, r.a.; Ahmed, El-Musned, Kitab Baki musnedi-l-muksirin, br. 6.506. od ‘Abdullaha ibn ‘Amra, r.a., i njegovi prenosioci su pouzdani.


[ ]39

su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala (El-Hudžurat, 10).

U jednom hadisu stoji: “‘Hoćete li da vam kažem šta je vrednije od namaza, posta i sadake?’ Rekoše: ‘Hoćemo.’ Odgovorio je: ‘Popravljanje međuljudskih odnosa. Loši međuljudski odnosi su ono što uništava!’”29

Muslimani su braća koju objedinjuje jedno vjerovanje, jedna Kibla, jedna Knjiga, jedan Poslanik i jedan Vjerozakon. Oni su dužni otklanjati svaki faktor razdora u svojoj zajednici koji može proisteći iz pretjerane rodovske i mjesne privrženosti, ili, pak, kao rezultat slijeđenja koncepcija uvoznih, ljevičarskih ili desničarskih organizacija, ili iz iskazivanja lojalnosti neprijateljima ummeta na Zapadu ili na Istoku, ili iz slijeđenja strasti i dodvoravanja vladajućim krugovima koji, zarad sitnih ineresa i izglednih dobitaka, gaze krupne interese zajednice.

Na planu međusobne islamske solidarnosti, koja je propisana, muslimani moraju preći s riječi na djela i pokušati dodatno ojačati svoj osjećaj pripadnosti ummetu putem iznalaženja političkog ujedinjenja i formiranja nekog saveza ili unije. U savremenom svijetu male zajednice mogu živjeti jedino u okrilju velikih zajednica. U tom svijetu uspijevaju samo velike državne zajednice ili unije a muslimanski ummet ima pretpostavke da postane najveća zajednica, samo kad bi se njegovi sljedbenici istinski odazvali pozivu svoga Gospodara: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte (Ali ‘Imran, 103); Ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli (Ali ‘Imran, 105); ... i ne prepirite se da ne biste krenuli i bez borbenog duha ostali (El-Enfal, 46).

Svi muslimani zajedno dužni su raditi na oslobađanju okupirane “islamske zemlje” u skladu s usmjerenjem koje će u obzir uzeti najviše islamske interese i vojne, ekonomske i ljudske potrebe i zahtjeve. Rad na tome je najbolji vid borbe na Allahovom putu. Onome ko je nemoćan da se sam suprotstavi osvajačima i oslobodi svoju zemlju, svi drugi muslimani su dužni pomoći svim raspoloživim sredstvima.

29 Et-Tirmizi, Es-Sunen, Kitabu sifati-l-kijame, br. 2.433., Et-Tirmizi kaže da je hadis od Ebu-d-Derda’a i da je vjerodostojan; Ahmed, El-Musned, Kitab Baki musnedi-l-kaba’il, br. 2.636. od Ebu-d-Derda’a.


[ ]40

Palestina je danas posebno poprište borbe muslimana. Ona je zemlja poslanstava, cilj Noćnog putovanja (El-Isra’) vjerovjesnika Muhammeda, alejhi-s-selam, mjesto gdje se nalazi Mesdžidu-l-aksa. Palestina je pitanje koje se tiče svakog muslimana. Cjelokupni islamski ummet je dužan njenom stanovništvu pružati pomoć u svemu što mu je potrebno, sve dok ne oslobodi svoju otetu zemlju, vrati svoja prava i uspostavi nezavisnu državu na svojoj teritoriji.


[ ]41

8 NEPrIKOSNOVENI IZVOrI ISLaMa:

KUr’aN I SUNNET

1. Uvjereni smo da je Kur’an časni prvi izvor islamskog vjerovanja i zakonodavstva, islamske etike i etičkih vrijednosti, islamskog poimanja i standarda. Kur’an je zaštićen izvor (ma‘sum) i on je apsolutna istina. Kao takav, on je osnov svih osnova i izvor svih izvora, jer u njemu se traže dokazi za druge izvore; čak se i legitimnost Sunneta dokazuje Kur’anom.

Nema muslimana koji se vlada u skladu s dva očitovanja (šehadeta), a da dopušta sebi da raspravlja o pouzdanosti bilo kojeg dijela kur’anskog teksta: svaki musliman vjeruje da je Kur’an zaštićen od iskrivljavanja, oduzimanja ili dodavanja, i uvjeren je u legitimnost dokazivanja Kur’anom, bez obzira kojem pravnom naučavanju ili skupini pripadao. U tome su saglasni svi mezhebi i sve skupine: sunnije, dža‘ferije, zejdije, ibadije i drugi.

Kur’an je knjiga svih muslimana. Allah ga je učinio jasnim i olakšanim za razumijevanje i pamćenje: ... i Mi vam objavljujemo jasnu svjetlost (En-Nisa’, 174). A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (El-Kamer, 17). Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (El-Hidžr, 9).

Allah ga je objavio kao tekst za čitanje na arapskom, kao tekstualnu kompoziciju na arapskom. Kur’an je na arapskom jeziku, ali njegov sadržaj i ciljevi su internacionalni, kao što Allah Uzvišeni kaže: Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena (El-Furkan, 1). Zato muslimani trebaju njegove poruke


[ ]42

prevoditi na razne druge jezike u svijetu - kako bi Allahovo poslanje dostavili ljudima, pruživši im dokaz i skinuvši sa sebe odgovornost. Na taj način bit će potvrđen internacionalizam kur’anskog poziva.

2. Vjerodostojni Poslanikov sunnet je drugi izvor islama, odmah nakon Kur’ana. To je ono što nam Poslanikovi, s.a.v.s., ashabi i pripadnici njegove časne porodice, neka je Allah s njima svima zadovoljan, pouzdanim predajama prenose od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Allah, dž.š., je Svome Poslaniku stavio u zadatak da ljudima objašnjava Kur’an. A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje (En-Nahl, 44).

Kur’an predstavlja božansku uputu svjetovima, a Sunnet predstavlja vjerovjesničko tumačenje sa svim Poslanikovim, s.a.v.s., izjavama, postupcima i rješenjima. Sunnet ponekad opširno tumači nešto što je u Kur’anu sažeto i konkretizira nešto što je Kur’an saopćio na jedan općenit način. Također, Sunnet može ograničiti ono što je navedeno bezuvjetno. Allah, dž.š., naređuje poslušnost Poslaniku, s.a.v.s., jer on ne govori po hiru svome. Poslušnost njemu je poslušnost Allahu, onako kako Uzvišeni kaže: A ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu (En-Nisa’, 80). Zato je poslušnost Njegovom Poslaniku pridružio poslušnosti Njemu, na kojima se postiže upućenost i Allahova ljubav. Uzvišeni kaže: ... pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu (En-Nur, 54). Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” (Ali ‘Imran, 31).

Kur’an se ne može autentično i potpuno razumjeti bez Sunneta, bilo verbalnoga koji čini njegov pretežan dio ili praktičnoga, kao što su Poslanikova objašnjenja u vezi s klanjanjem pet dnevnih namaza, izvršavanja obreda hadža i sl. To su praktični sunneti utvrđeni potpuno pouzdanom (mutevatir) predajom.

Isto tako, nije moguće ispravno razumjeti Sunnet ukoliko se odvoji od Kur’ana, već se, zapravo, mora razumijevati u njegovim okvirima i svjetlu, budući da tekst koji objašnjava ne smije biti u kontradikciji s onim što se objašnjava.

Budući da je Sunnet izvor koji objašnjava Kur’an i prati ga, nema nesaglasnosti među islamskim pravnim naučavanjima i školama o legitimnosti Sunneta kao drugog izvora islama.


[ ]43

Važno je istaći sljedeće: Oba izvora (Kur’an i Sunnet) trebaju se razumjeti u okvirima arapskog jezika na kojem je objavljen Kur’an i zabilježen hadis. To razumijevanje mora biti u skladu s pravilima koje su utemeljili pouzdani učenjaci, posebno eksperti iz područja usulsko-pravne nauke (‘ulema usuli-l-fikh), a to su pravila čiji pretežan broj je usaglašen (muttefekun ‘alejh) a u vezi s manjim brojem postoje određena razmimoilaženja (muhtelefun fih).

3. Svi drugi šerijatskopravni izvori - kao što su: idžma‘ (konsenzus), kijas (analogija), ‘akl (razum), istislah (opća korist, javni interes - neki to nazivaju i el-mesalihu-l-mursela, prim. prev.), istihsan (korektivni princip ili princip pravničkog preferiranja), ‘urf (običajne norme), šer‘u men kablena (vjerozakon prijašnjih zajednica) i istishab (princip pretpostavke nastavljanja nekog stanja koje je egzistiralo dok se ne dokaže suprotno) - svoju legitimnost crpe iz dva osnovna izvora: iz Kur’ana i Sunneta.


[ ]44

9 VjErOZaKON (ŠErIjaT), ISLaMSKa PraVNa

NaUKa (FIKH) I SaMOSTaLNO PraVNO raSUĐIVaNjE (IDŽTIHAD)

1. Uvjereni smo da je islamski vjerozakon (eš-šeri‘atu-l-islamijja) Objava Uzvišenog Allaha, koja se ogleda u Kur’anu časnom i Poslanikovom vjerodostojnom Sunnetu, te da je islamsko pravo (el-fikhu-l-islami) rezultat djelovanja muslimanskog uma koji ulaže trud u razumijevanju Kur’ana i Sunneta te izvođenju praktičnih odredbi iz njih. Šerijat je božanska Objava, a fikh je ljudsko djelo.

Međutim, to pravo je precizno uređeno u području svoga istraživanja, promišljanja i izvođenje pravila na osnovu šerijatskih (vjerskih), razumskih i jezičkih kriterija kojih se pravnik musliman mora pridržavati. Muslimani su jedinstveni u jednoj nauci u kojoj su prednjačili, s kojom se može ponostiti islamsko znanstveno naslijeđe, a to je metodologija prava (usulu-l-fikh). U toj nauci se regulira način argumentiranja i izvođenja dokaza u pitanjima gdje postoji jasan šerijatski tekst (nass), kao i onim pitanjima gdje takvog teksta nema. Čak i prije nego što je ova nauka sistematizirana, muslimanski pravnici (el-fukaha’) su se rukovodili njenim načelima ne koristeći stručne nazive i termine. Nema razlike u tome između tradicionalističke i racionalističke škole.

Važno je znati da islamski vjerozakon (Šerijat) nije nešto neodređeno; naprotiv, Šerijat je sadržan u cjelini islamskog prava (el-fikhu-l-islami) - u onome o čemu postoji konsenzus i onome oko čega ima razilaženja, u onome što je utvrđeno Objavom i onome što je utvrđeno pravnim rasuđivanjem (idžtihad) sve dok je to rasuđivanje poteklo od


[ ]45

kompetentnih osoba i dok je u sferi onoga što njemu podliježe; dakle, sve je to povezano sa Šerijatom.

Oni koji od nas traže da se odreknemo islamskog prava ili da ga isključimo iz svoje kulture žele, zapravo, da cjelokupni Šerijat isključimo iz svoga života, budući da se on nalazi upravo u središtu islamskog prava.

Ono što smo mi dužni uraditi jeste da razaznamo u fikhu ono što je stalno i nepromjenjivo (sabit) od onoga što ima narav promjenljivoga (mutegajjir), odnosno da raspoznamo propise koji su bili adekvatni u svoje vrijeme i na svome mjestu a koji danas, zbog izmijenjenih okolnosti, to više nisu. Na takve propise se odnosi pravilo: “Ne treba odbijati izmjenu propisa usljed promijenjenog vremena”, a koje je spomenuto u čuvenom osmanlijskom građanskom zakoniku Medžella.

2. Mi u Svjetskoj uniji islamskih učenjaka zagovaramo islamsko pravo središnje škole (el-medresetu-l-vesetijja) u okviru koje se parcijalni šerijatski tekstovi razumijevaju u svjetlu općih ciljeva, bez njihovog međusobnog dovođenja u kontradikciju. Ta škola istražuje intencije Teksta (maksidu-n-nass) prije izricanja propisa i smatra da se Tekst treba razumijevati u svjetlu konteksta, okolnosti i povoda, uz raspoznavanje čvrstog cilja od promjenljivoga sredstva. Ta škola mudro usklađuje između nepromjenjivih principa Šerijata i onoga što je podložno promjenama, razlikujući uvijek između pitanja koje se tiču ‘ibadata (obredoslovlja) i pitanja koje se tiču onog što se stručno naziva mu‘amelat (pitanja u vezi s poslovanjem, imovinsko-pravnim i međuljudskim odnosima). Temeljni princip kada je riječ o prvoj kategoriji (‘ibadat) jeste zabrana svega osim onoga što je dozvolio Zakonodavac, kako ljudi ne bi u vjeru unijeli nešto što Allah nije propisao. Osnov drugoj kategoriji (mu‘amelat) je dozvoljenost i dopuštenost u onome što Šerijat svojim tekstovima ne zabranjuje.

Također, temeljni princip u ‘ibadatu je slijeđenje Teksta, a ne razmatranje razloga i značenja, dok je osnov u adetima i društvenim odnosima (mu‘amelat) razmatranje razloga, značenja i intencija.

Mi vjerujemo tradicijskoj predaji koju je ummet zdušno prihvatio. “Zdanje Šerijata je utemeljeno na interesima ljudi koji se tiču života na ovome i na budućem svijetu. Šerijat je u cijelosti pravednost, milost, mudrost i dobrota. Bilo šta što iz pravednosti pređe u nepravdu, iz


[ ]46

milosti u nemilost, iz mudrosti u besmislicu, iz dobra u zlo - ni po čemu ne spada u Šerijat, čak i da se radi o onome što je putem interpretacije (te’vil) uvedeno u Šerijat.”30

3. Mi smo uvjereni da su vrata idžtihada otvorena i da će tako i ostati, jer niko nije ovlašten da zatvori kapiju koju su otvorili Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik. Štaviše, to je jedna od kolektivnih dužnosti zajednice (farzi-kifaje). Neki islamski autoriteti su iznijeli stav da nijedno vrijeme ne smije biti lišeno samostalnih pravnih istraživača (mudžtehida) koji će ljudima objašnjavati šerijatske odredbe o novonastalim situacijama.

Nama je u ovom vremenu izuzetno potreban istinski idžtihad, zbog toga što su se okolnosti u našem vremenu mnogo promijenile u odnosu na vrijeme kada su živjeli prvi mudžtehidi u islamu. Npr., kada je bilo nekog razilaženja između imama Ebu Hanife i dvojice njegovih učenika, to bi se iskazivalo na sljedeći način: “Ovo je neslaganje zbog vremenskih okolnosti, a ne zbog dokaza i argumenata.” Ako se to dešavalo nakon razlika u vremenu Ebu Hanife i njegovih učenika koja je bila neznatna a život u njemu mirno tekao, šta reći sada nakon što su prošla mnoga stoljeća od vremena samostalnoga rasuđivanja, kad se u životu sve brzo mijenja u odnosu na ono kako je bilo.

Zato smo dužni otvoriti vrata svim vrstama idžtihada: potpunom i djelimičnom, apsolutnom i ograničenom, kreativnom u novonastalim pitanjima i selektivnom u vidu biranja iz našeg fikhskog naslijeđa.

Međutim, vrata idžtihada se mogu otvarati samo onima koji su za to kompetentni i u onim pitanjima gdje je idžtihad dozvoljen. Što se tiče kompetencija, to podrazumijeva ispunjavanje svih pretpostavki i uvjeta oko kojih su se usaglasili islamski pravnici i šerijatskopravni teoretičari, u šta spada: detaljno poznavanje Kur’ana i Sunneta koje osobu čini sposobnom da može na osnovu toga izvoditi propise, zatim poznavanje arapskog jezika i srodnih disciplina, poznavanje metodologije pravne nauke i intencija Šerijata, zatim temeljit uvid u pravnu nauku i razilaženja pravnika i njihovih mezheba. Navedeno predstavlja naučni instrumentarij koji osobu čini kompetentnom da može izvoditi praktične šerijatskopravne propise na temelju njihovih pojedinačnih dokaza.

30 Ibnu-l-Kajjim, I‘lamu-l-muvekki‘in, III, str. 3.


[ ]47

Idžtihad može biti samo u sferi gdje je dozvoljeno vršiti idžtihad, a to je područje nekategoričkih propisa (ez-zanni mine-l-ahkam), tj. propisa čiji dokaz nije kategoričke autentičnosti ili značenja. Pretežan dio Šerijata je takve prirode.

Što se tiče kategoričkih šerijatskih iskaza (el-kat‘ijjat), u tom području nema idžtihada. Tačno je da su takvi iskazi malobrojni, ali oni postoje i to je veoma važno. To su ona područja koja predstavljaju konstante (sevabit) koje osiguravaju islamskom ummetu njegovo doktrinarno, misaono, duhovno i etičko jedinstvo. Na taj način ummet biva zaštićen od raspada i preobraćanja u mnogobrojne skupine. Potrebno je istaći da se nekategoričke iskazi u šerijatskim tekstovima (ez-zannijjat) trebaju razumijevati i tumačiti u svjetlu onoga što je jasno i kategorično (el-kat‘ijjat).

4. Mi zagovaramo izučavanje komparativnog fikha, kako bi se došlo do integralnog islamskog prava. Pozivamo i u osnivanje znanstvenih akademija koje bi obuhvatile predstavnike svih islamskih pravnih naučavanja radi istraživanja i idžtihada o krupnim pitanjima koja se tiču cijeloga ummeta.


[ ]48

10 ISLaM jE VjEra UMjErENOSTI I

KOMPLEMENTarNOSTI

Mi vjerujemo u koncepciju pozitivne umjerenosti koja počiva na ravnoteži i umjerenosti u gledanju na pitanja vjere i života, bez ekstremizma i pretjerivanja, ali u kojoj istovremeno nema zakidanja na vagi niti pravljenja štete - onako kako Uzvišeni Allah kaže: ... a da ne prelazite granice u mjerenju, i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte (Er-Rahman, 8-9).

Islam je označen umjerenošću u svemu i zato je umjerenost temeljna karakteristika i obilježje njegovih sljedbenika. I tako smo od vas stvorili pravednu (umjerenu) zajednicu... (El-Bekare, 143).

1. Umjerenost u koju imamo povjerenje predstavlja pozitivnu ravnotežu u svim područjima: doktrinarnom (akaidskom), praktičnom, materijalnom, idejnom, pojedinačnom i društvenom. Islam u životu pojedinca djeluje na uspostavljanju ravnoteže između duha i materije, između razuma i srca, između prava i dužnosti, između života na ovom svijetu i pripremanja za Budući svijet. Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ov

Documents

IZDAVAČKI CENTAR RIJASETA SVJETSKA UNIJA ISLAMSKE … · 2020. 12. 16. · IZDAVAČKI CENTAR RIJASETA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BiH SVJETSKA UNIJA ISLAMSKIH UČENJAKA U Islamskoj povelji