MARULIĆEVI DANI 2006.

ZNANSTVENI, KNJIŽEVNI I IZDAVAČKIPROGRAM

(19-22. travnja)

Split, travanj 2006.

2

Organizatoriznanstvenoga, književnog i izdavačkog programa:

Društvo hrvatskih književnikaDruštvo prijatelja kulturne baštine, Split

Književni krug SplitKulturno društvo Trilj

Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu

3

KALENDAR ZBIVANJA

SRIJEDA, 19. TRAVNJA

18.00 sati, Zavod HAZUSvečano otvorenje znanstvenoga, književnog i izdavačkog programa

Marulićevih danaPrigodno slovo: Neven JovanovićOtvorenje izložbe Deset godina Marulianuma (uz predstavljanje

prigodne knjižice)Govori: Nenad CambiPredstavljanje internetskog sjedišta VALMAR-a (stranice posvećene

Maruliću u sklopu projekta Interreg IIIA) – videoprojekcija uzpopratnu riječ Bratislava Lučina

Pjeva klapa Iskon.

19.00 sati, Trg braće RadićaPolaganje vijenca na Marulićev spomenik

19.30 sati, crkva sv. FraneSveta misa (s dijelovima na latinskom)Polaganje vijenca na Marulićev grob i prigodna riječ Ante Sapunara

(Društvo prijatelja kulturne baštine)

ČETVRTAK, 20. TRAVNJA

9.00 sati, Zavod HAZUPrvo zasjedanje Šesnaestoga međunarodnog znanstvenog skupa o

Marku Maruliću: Pet stoljeća Institucije (1506-2006)

18.00 sati, Zavod HAZUPredstavljanje knjige:Zbornik radova o Marku Maruliću u povodu 550. obljetnice rođenja

i 500. obljetnice njegove Judite 1450.-1501.-2001, ur. DubravkoJelčić, HAZU, Zagreb 2005.

Govore: Milan Moguš, Tonko Maroević i Dubravko Jelčić19.00 sati, Zavod HAZU

U spomen Charlesu Bénéu(komemorativni skup s videoprojekcijom i izložbom njegovih radova)Govore: Mirko Tomasović i Bratislav Lučin

4

PETAK, 21. TRAVNJA

9.00 sati, Zavod HAZUDrugo zasjedanje Šesnaestoga međunarodnog znanstvenog skupa o

Marku Maruliću: Pet stoljeća Institucije (1506-2006)17.00 sati, Čačvina

Obilazak tvrđave Čačvina(uz stručno vodstvo arheologa Ljubomira Gudelja, MHAS, Split)

19.00 sati, kino-dvorana, TriljKnjiževna večer:Marulićev petak u Trilju (u suradnji s Kulturnim društvom Trilj)Pozdravna riječ: Josip DukićO Maruliću i novostima u istraživanju njegova djela govore:

Mirko Tomasović i Bratislav LučinMarulićeve stihove kazuje: Josip GendaPjeva klapa Trilj

SUBOTA, 22. TRAVNJA

18.30 sati, Zavod HAZUDodjela nagrada Dana hrvatske knjige: Judita, Davidias, Slavić

(u suradnji s Društvom hrvatskih književnika)19.00 sati, Zavod HAZU

Književna večer Hrvatski pjesnici Marulićevu Splitu(Društvo hrvatskih književnika)

Nastupaju: Tito Bilopavlović, Joško Božanić, Ružica Cindori,Jadranka Čolović-Sviličić, Duško Geić, Petar Opačić,Luko Paljetak, Nikica Petrak, Delimir Rešicki

Voditelj: Tito Bilopavlović

5

Charles Béné (1919-2005), un marulologue exemplaire

6

ŠESNAESTI MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUPO MARKU MARULIĆU

Pet stoljeća Institucije(1506-2006)

Organizator: Književni krug Split – Marulianum

20. i 21. travnja 2006.Zavod HAZU u Splitu, Trg braće Radića 7

ČETVRTAK, 20. TRAVNJA

Voditelji: Gorana Stepanić i Mirko Tomasović

9,00 sati

Uvodna riječ: Bratislav LučinRuggero Cattaneo (Milano): Napomene o stilu Marulićeva la-

tinskog jezika u Instituciji

Antun Pavešković (Zagreb): Mimetizam Marulićevih PoukaNeven Jovanović (Zagreb): Institucija kao paralelno segmentirano

elektroničko izdanjeMladen Parlov (Split): Marulićev govor o svecimaIvan Bodrožić (Split): Antikristov lik u Instituciji (VI, 1-2)

10.45 – 11.15 sati: Rasprava

11.15 – 11.30 sati: Odmor

Vinko Grubišić (Kitchener, Ontario): Sveti Jeronim prema Desetgovora za sv. Jeronima Petra Pavla Vergerija i Instituciji MarkaMarulića

Branko Jozić (Split): Marulić i pitanje antijudaizmaFrancisco Javier Juez y Gálvez (Madrid): Tragovima španjol-

skoga prijevoda Marulićeve Carmen de doctrina DNIC [Por lassendas de la traducción española del Carmen de doctrina DNICde Marko Marulić]

Bratislav Lučin (Split): Od marginalija do matice: Marul, Katul itrogirski kodeks Petronija

13.00 – 13.30: Rasprava

7

PETAK, 21. TRAVNJA

Voditelji: Neven Jovanović i Bratislav Lučin

9,00 sati

Smiljka Malinar (Zagreb): Jezik svakodnevice u Marulićevimhrvatskim djelima

Dragica Malić (Zagreb): Od rječnika prema tekstu (u Sabranimdjelima Marka Marulića)

Tamara Tvrtković (Zagreb): Marko Marulić u djelu Ivana TomkaMrnavića

Gorana Stepanić (Zagreb): Prvi iza Petrarke. Recepcijski i per-cepcijski putovi Marulićeve zbirke In epigrammata priscorumcommentarius

10.30 – 11.00 sati: Rasprava

11.00 – 11.15 sati: Odmor

Mirko Tomasović (Zagreb): “Pisanka” (1637.) Augustina Vlaste-linovića iz Sarajeva, Marulićeva metričkog sljedbenika

Cvijeta Pavlović (Zagreb): Juditine metamorfoze (Marulić –Gavran – Senker)

Vladimir Bubrin (Toronto): Marko Marulić’s Croatian poetry inEnglish in the Light of Umberto Eco’s Theory of Translation[Hrvatska poezija Marka Marulića na engleskom u svjetluteorije prevođenja Umberta Eca]

Miroslav Palameta (Vatikan): Marulićeva tropologija u svjetlupatrističke tradicije (III)

12.45 – 13.15 sati: Rasprava i završetak znanstvenog skupa

8

PoËetak MaruliÊeve posvete Jeronimu ∆ipikuu prvom izdanju Institucije, Venecija 1506 (=1507)

9

SAŽETCI

Ivan BodrožićTeološki fakultet, Split

ANTIKRISTOV LIK U INSTITUCIJI (VI, 1-2)

U trećem dijelu Institucije, knjiga VI, Marko Marulić govori oposljednjem sudu opisujući podrobno sve njegove dimenzije i danosti kojenajavljuje Biblija. Od samih početaka Crkve bilo je aktualno i atraktivnopitanje vremena u kojem će se pojaviti Krist u slavi i izvršiti sud nad svimstvorenjima. Biblija je najavila da će jedan od znakova posljednjeg sudabiti i pojavak Antikrista, osobe u službi Zloga koja će nesmiljeno progonitikršćane. Kroz povijest je ovaj zagonetni lik bio predmet interesa i prou-čavanja, naročito u trenucima kad se iščekivao neposredni sud i konacsvijeta, te su mnogi kroz povijest najavljivali njegov dolazak navješćujućiujedno posljednja vremena.

Ni Marulić, želeći biti vjeran svetopisamskim datostima, nije mimo-išao progovoriti o Antikristu u svom izlaganju de novissimis – o posljed-njim stvarnostima ljudskoga života u koje spada posljednji sud. Autor usvom članku analizira Marulićev način pristupa tom problemu u kontekstuvremena u kojem je živio, sa svim značajkama kojima se odlikuje uodnosu na svoje suvremenike. Ujedno se neminovno pojavljuje pitanjevrela kojima se Marul koristi pišući ove stranice, te autor nastoji ustanovitikoja je djela i pisce imao pred očima pišući poglavlja o Antikristu. Napo-sljetku slijedi vrednovanje Marulićevih tekstova u kontekstu vjere Crkve ikonkretnih prilika u kojima je živio i pisao.

Vladimir BubrinToronto, Kanada

HRVATSKA POEZIJA MARKA MARULIĆA NA ENGLESKOMU SVJETLU TEORIJE PREVOĐENJA UMBERTA ECA

Marko Marulić nije bio baš najbolje sreće kad je riječ o prijevodimanjegove hrvatske poezije na engleski. Od njegovih poema do danas jesamo Judita u potpunosti prevedena, dok druga vrijedna pjesnička djelaostaju neprevedena. To je doista paradoksalno znajući da su za Marulićevaživota, pa i poslije, njegova djela bila poznata u Engleskoj i u drugimeuropskim zemljama. Valja napomenuti i to da se u svojoj bogatoj tradicijiengleski ponosi time što na njemu svaka generacija priređuje nove prije-vode klasičnih i starih književnih djela. Iako se općenito može reći da jeono malo Marulićevih djela dobro prevedeno, valja pomišljati na nove

10

pothvate kako bi se Marulić učinio privlačnim i zanimljivim za modernogčitatelja. Teorija prevođenja Umberta Eca, kako ju je razradio u svojojnedavno objavljenoj knjizi Experiences in Translation (Toronto, 2001),pruža prevoditeljima, a tu se svakako misli i na moguće prevoditeljeMarulićevih djela, metodološke temelje i praktičan vodič u sučeljavanju sizazovima toga složenog zadatka. Prema Umbertu Ecu prevođenje je vrstaroda (genus) interpretacije, kojim upravljaju načela svojstvena prevođenju.Taj se “semiotski zadatak” ne odnosi na usporedbu dvaju jezika nego nainterpretiranje teksta u dvama jezicima, uvodeći tako zamjenu međukulturama. Eco povlači razliku između prijevoda, usmjeren na jezik skojega se prevodi i na jezik na koji se prevodi (koji se također spominjukao “denotativni” i “konotativni” prijevodi), dajući prednost drugomu, a uisto vrijeme tražeći od prevoditelja da se povodi za “smislom” originalnogteksta. Kako bi u tomu procesu sačuvao “duboki smisao” originalnogteksta ili priče, prevoditelju je dozvoljeno mijenjati površinski tekst. Iakose radi o raščlambi odabranih dijelova iz Marulićeva opusa na engleskomu svjetlu Ecove metodologije i upute, ovaj rad nastoji pokazati kakopažljivim senzibilitetom prema geniju jezika na koji se prevodi Marulićevapoezija iz 16. stoljeća, da te pjesme mogu nadvisivati povijesne znatiželjete pokazivati profinjenost složenog pjesničkog diskursa i estetskog uspona.

Vladimir BubrinToronto, Canada

MARKO MARULIĆ’S CROATIAN POETRY IN ENGLISHIN THE LIGHT OF UMBERTO ECO’S THEORY

OF TRANSLATION

The fortune of Marko Marulić in English translation is slight. Of hisCroatian works only Judita has been translated fully into English to date,while his other worthy Croatian writings remain untranslated. This isparadoxical because during his life time and later Marulić was known inEngland and other parts of Europe through his Latin works. As well, En-glish boasts of a rich tradition of producing new translations of leadingclassical and older literary works practically with each successive genera-tion. Although the little that we have of Marulić in English translation isgenerally well-crafted, new approaches need to be explored to makeMarulić appealing and relevant to the modern reader. Umberto Eco’stheory of translation, as outlined in his recently published Experiences inTranslation (Toronto, 2001), offers translators, including potential transla-tors of Marulić, with a methodological basis and practical guidance inmeeting the challenges of that complex task. According to Eco, translationis a species of the genus interpretation, governed by certain principles

11

proper to translation. This “semiotic task” is not about comparing two lan-guages, but about the interpretation of a text in two different languages,thus involving a shift between cultures. Eco distinguishes between twotypes of translation, source-oriented and target-oriented (also referred to as“denotative” and “connotative”), preferring the latter, while at the sametime requiring the translator to be guided by the “sense” of the originaltext. In the process, in order to preserve a “deep” sense of the original textor story the translator is entitled to change the surface one. Through ananalysis of selected passages from Marulić translated into English in thelight of Eco’s methodology and guidelines, the present paper endeavoursto show that with a sensitive attention to the genius of the target languageMarulić’s 16th century Croatian poems can rise above the perception of be-ing mere historical curiosities, and be appreciated for the sophistication oftheir poetic discourse and aesthetic effect.

Ruggero CattaneoUniversità Cattolica del S. Cuore, Milano

NAPOMENE O STILU MARULIĆEVE INSTITUCIJE

Razloge uspjeha Institucije valja svakako tražiti i u stilskoj dotje-ranosti teksta. Ugledavši se na antičke i srednjovjekovne uzore anegdo-talnog pripovijedanja, Marulić oblikuje niz moralno-poučnih cjelina,primjenjujući na njih retorički instrumentarij da bi postigao što većuraznolikost boja i tonova te komunikativnu učinkovitost. Njegov latinskijezik prianja na građu, prilagođujući se željenim izražajnim efektima, atekstovnu homogenost osigurava težnja k pripovjednoj tečnosti i umjerenornatus. Detaljna raščlamba takvih postupaka provedena je ovdje napoglavlje De sacerdotibus honorandis (III, 5).

Usporedbom s poglavljem Kempenčeve Imitacije posvećenim istojtemi, De dignitate sacramenti et statu sacerdotali (IV, 5), odmah sezamjećuje stilski razmak u upotrebi latinskog medija. Retoričkom do-rađenosti, zavisno složenim sintaktičkim ustrojstvom i širim dahomdiskursa, Institucija “ublažava”, reklo bi se, u odnosu na Imitaciju,mistično-asketsku liniju, pa ostvaruje s čitateljem prisnost bližu talijanskojkršćansko-humanističkoj duhovnosti, kakvu je mogao naći npr. u Petrarke.S druge pak strane, latinski djeluje kao snažan poticaj u nastajanjuhrvatskoga proznog izraza, o čemu svjedoči krajnja vjernost izvorniku uNaslidovanju, a takvo “treniranje” proze po uzoru na latinski nastavljat ćese kroz stoljeća, krčeći put standardizaciji.

12

Vinko GrubišićUniversity of Waterloo, Kanada

SVETI JERONIM PREMA DESET GOVORA ZA SVETOGA JERONIMAPETRA PAVLA VERGERIJA I INSTITUCIJI MARKA MARULIĆA

Petar Pavao Vergerije Stariji (1370-1444) mnogo je poznatiji po svojimdjelima De ingenuis moribus et liberalibus studiis adulescentiae (O ple-menitom vladanju i slobodnim studijima mladića) te Vita Petrarcae (ŽivotPetrarkin) nego po Deset govora za Svetoga Jeronima. Ipak, Vergerije jemeđu prvim renesansnim piscima koji je naglasio da sigurno ne bi bilomoguće s onakvim užitkom čitati Sveto pismo da sv. Jeronim nije čitaoCicerona i druge poganske pisce.

Marko Marulić (1450-1524) dobro je bio upoznat s djelima sv.Jeronima, napisao je kratki svečev životopis pod naslovom Vita diuiHieronymi presbyteri (objavljen tek 1994) te često spominjanu kratkupolemiku In eos qui beatum Hieronymum Italum fuisse contendunt (Protivonih koji smatraju da je sv. Jeronim bio Italac), no u ovom je esejuuglavnom riječ o Marulićevim odnosima prema sv. Jeronimu u njegovudjelu Instutucija (De institutione bene uiuendi per exempla sanctorum), ukojemu Marulić veoma često navodi primjere iz Jeronimova života i iznjegovih djela.

Vergerije se obraća redovnicima i svećenicima, a Marulić sveće-nicima, redovnicima, redovnicama, ali i svjetovnjacima. Obojica suiznosili razne primjere iz Jeronimove poniznosti, požrtvovnosti, asketizma,ali također njegova znanja i mudrosti.

Obojica, Vergerije i Marulić, spominju glasoviti Jeronimov san, kao ipripitomljenog o Jeronimu i njegovoj braći poslušnog lava. Što se tičesvečevih posmrtnih čudesa, obojica spominju Augustinovo viđenje Jero-nima nakon njegove smrti.

Vergerijevi i Marulićevi odnosi pokazuju i dosta velike razlike, štopoglavito proizlazi iz različite naravi njihovih djela: Vergerije je držaogovore za blagdan sv. Jeronima (30. rujna), dok je Marulićeva Institucijatekst za čitanje i meditaciju, pun različitih primjera iz života svetaca,prema kojemu bi čitatelji i sami trebali urediti svoj život.

13

Neven JovanovićFilozofski fakultet, Zagreb

INSTITUCIJA KAO PARALELNO SEGMENTIRANOELEKTRONIČKO IZDANJE

Marulićeva je Institucija (De institutione bene vivendi) između 1507.i 1987. na izvornom jeziku (latinskom), u cijelosti ili djelomično, objav-ljena najmanje 18 puta. Želimo li prirediti izdanje Institucije koje ćemaksimalno poštovati “autorovu posljednju volju”, posao je relativnojednostavan: kako autografa nema, tekst ćemo prirediti uzimajući u obzirdva mletačka izdanja iz 1507, te bazelsko iz 1513. Međutim, što ako naszanima čitanje teksta Institucije – ako nas zanima kakve su sve Instituciječitaoci imali na raspolaganju tijekom ovih 480 godina života djela, i izkakvih su tekstova čitaoci stjecali predodžbe o Maruliću i o Instituciji? Štoako nas zanimaju, recimo, razlike između kelnskih izdanja Institucije -onoga iz 1530, onoga iz 1609. i onoga iz 1686? Što ako nas zanima odnossolingenske Institucije iz 1540, pariške iz 1586. i antverpenske iz 1601?Pokazat ću da je za takva istraživanja - za proučavanje većeg brojaparalelnih inačica teksta - elektronički format mnogo prikladniji odkonvencionalnog tiskanog. Ujedno ću na uzorku teksta istražiti i kakve ikolike razlike između pojedinih izdanja Institucije uopće možemo oče-kivati.

Branko JozićMarulianum, Split

MARULIĆ I PITANJE ANTIJUDAIZMA

Jedna od uvijek aktualnih tema jest antijudaizam. Sa židovstvom, kojese još u antici optuživalo za ateizam i amixia, kršćanstvo kao njegov he-terodoksni izdanak od svojih je početaka zapodjenulo nemilosrdnu po-lemiku, predbacujući mu ubojstvo “Začetnika života”. Pavlovi izričaji daBog nije odbacio svoga naroda, da je njihov posrtaj spasenje poganima ida će se naposljetku cio Izrael spasiti nisu uspjeli otkloniti teške kršćanskeoptužbe. Prevladalo je mišljenje kako je proigravši svoje pravo sinovstva,židovski narod postao slugom mlađeg naroda, kršćanskoga.

U srednjem vijeku unatoč svojoj narodnoj i političkoj mnogostrukosti,Zapad je bio ujedinjen jedinstvenom vjerom u Krista, u jednoj Crkvi pa sesve heterodoksno / nekršćansko doživljavalo kao izvanjsku ugroženost.Osobito s križarskim vojnama toleranciju zamjenjuju sve učestaliji eufori-ja, svakojake optužbe i zlostavljanja.

Na odnos prema Židovima znatno su utjecala dva društveno-povijesnafenomena: 1. razvoj urbanih središta s novom klasom “građana” posve-

14

ćenih trgovini, čime su se gotovo isključivo bavili Židovi; 2. reformaCrkve koja je rezultirala nastankom prosjačkih redova i Inkvizicije. Da bise očuvalo jedinstvo pokretane su propovjedničke kampanje. No, brojobraćenja bio je malen i zbog vjernosti Židova prema otačkoj vjeri itradiciji, i zbog misijskih metoda, no ponajviše jer se njihovo obraćenjeprotivilo financijskim interesima knezova i biskupa, koji su zakonskimmjerama obraćenja učinili gotovo nemogućima.

Prisutnost Židova u gradu pod Marjanom značajnije počinje upravo uMarulićevo vrijeme, nakon njihova protjerivanja iz Španjolske i Portugala.Da se Marulić zanimao za pitanje “židovstva”, potvrđuje i njegova zbirkaexcerpta iz raznih djela Repertorium gdje je zabilježio i optužujućamišljenja o Židovima. Unatoč tome, pribjegavajući tipologiji on se nijeustručavao starozavjetne, dakle židovske likove prikazati kao figurenovozavjetnih likova i kršćanske uzore kreposti.

Ipak, s kršćanskom vizijom povijesti spasenja neka poglavlja izravnoposvećena pitanju Židova intonirao je apologetski. Ostajući samo naideološkoj razini, on zastupa opća mjesta iz vjekovne kršćansko-židovskepolemike. Tvrdokorni Židovi prema Bogu su nezahvalni; neprihvaćanje iosuda Krista uzrok je i njihova sadašnjega teškog stanja, a prijeti im ibuduća, od svih najljuća kazna. No, on ne optužuje samo Židove, nego uistom kontekstu na vidjelo iznosi i nevjernost samih kršćana, što nedvo-smisleno ukazuje na njegov kriterij prosudbe i intenciju njegova pisanja:promicanje duhovnosti i ispravnog odnosa prema Bogu.

Francisco Javier Juez y GálvezKomplutsko sveučilište, Madrid

TRAGOVIMA ŠPANJOLSKOGA PRIJEVODAMARULIĆEVE CARMEN DE DOCTRINA DNIC

Na temelju prethodnih maruloloških istraživanja – zaslugom KarlaBudora, Charlesa Bénéa i dr. – znamo o postojanju jednoga (nepotpunoga)prijevoda u španjolsku ritmičku prozu Marulićeve Carmen de doctrinaDNIC od fra Ludovika od Granade pod naslovom Versos de M. Marulo...i o njegovoj istaknutoj sudbini, češće preko “prevedenih preprijevoda” natreće jezike, u Europi i svijetu.

Unatoč svemu, nije se obratila dovoljna pozornost na kronologiju,lokaciju, tekst i druge okolnosti ni prvoga ni potonjih objavljivanjaGranadinih Versos de M. Marulo. U prijašnjim se radovima te pojedinostine objašnjuju; jedino se navodi da su Versos tiskani u okviru Memorial dela vida cristiana i Adiciones al Memorial de la vida cristiana; ništa boljenije ni u nedavnim izdanjima sabranih djela fra Ludovika od Granade.

15

POR LAS SENDAS DE LA TRADUCCIÓN ESPAÑOLADEL CARMEN DE DOCTRINA DNIC DE MARKO MARULIĆ

Gracias a las pesquisas previas de la marulología –Karlo Budor,Charles Béné- sabemos de la existencia de la traducción (incompleta) porobra de Fray Luis de Granada (1504-1588) del Carmen de doctrina DNICde Marko Marulić en prosa rítmica española con el título de Versos de M.Marulo... y de su notable fortuna, a menudo a través de retraducciones aterceras lenguas, por Europa y el mundo.

Sin embargo, no se ha prestado la atención suficiente a la cronología,la ubicación, el texto y otras circunstancias tanto de la primera como deulteriores publicaciones de los Versos de M. Marulo, que en estudiosanteriores no se determinan con claridad –se suele citar sin muchos másdetalles que se publicaron en el Memorial de la vida cristiana y lasAdiciones al Memorial de la vida cristiana-; no resuelven tampoco estosextremos las ediciones recientes de opera omnia de Fray Luis.

Bratislav LučinMarulianum, Split

OD MARGINALIJA DO MATICE:MARUL, KATUL I TROGIRSKI KODEKS PETRONIJA

Početkom 2005. otkrio sam da prijepis Klaudijanova Feniksa na krajuglasovitog Trogirskog kodeksa (Codex Traguriensis) potječe od Maru-lićeve ruke. U tom sam trenutku raspolagao reprodukcijama samo nekolikostranica, pa sam pretpostavke o drugim tragovima Marulićeve ruke ukodeksu morao temeljiti na podatcima iz sekundarne literature. Pribavivšiu međuvremenu fotografije čitava kodeksa, sada mogu iznijeti čvrstoutemeljene podatke, koji mahom potvrđuju pretpostavke iznesene u CMXIIII, ali ih i proširuju novim spoznajama.

Marulićeve marginalije zatječu se na nekoliko mjesta uz Tibulove iPropercijeve pjesme u kodeksu; uz tekst Petronijeva Satirikona nalaze sedva marginalna naslova što ih je nesumnjivo unijela njegova ruka, avjerojatno su njegove i brojne vitičaste oznake posve slične onima kojimaje isticao važna mjesta u knjigama iz svoje knjižnice. No pravo iznena-đenje nudi odsječak rukopisa s Katulovim stihovima: gotovo uz svakupjesmu Marulić je ispisao na margini kratku popratnu bilješku (neku vrstuuvoda ili sažetka), a u Katulov tekst unio je brojne ispravke, upisujući ihizmeđu redaka, ili preko izvornog zapisa, ili također na margini (premagruboj procjeni, takvih intervencija ima na stotine). U tom se poslu služioizdanjem Katula što ga je priredio i opširnim komentarom popratiopadovanski humanist Paladije Fusko (Palladius Fuscus, Palladio Negri,1450-1520), a objavljeno je u Mlecima 1496. Splićanin je uglavnom

16

preuzimao uvodne dijelove Fuskova komentara, ali ne doslovno, negokrateći i parafrazirajući; nekoliko rubnih bilježaka (a možda i intervencijau tekst) samostalna su Marulićeva tvorevina.

Osamdesetih godina 15. st. Fusko boravi u Trogiru (prijateljevao je sKoriolanom Cipikom), a od 1493. do 1516. je u Zadru. Nema podatka dasu se on i Marulić upoznali, no u prilog mogućem dodiru govore dvije po-slanice što ih je Maruliću 1498. uputio Marco Antonio Grineo koji je, kaoi njegov otac Gilberto, u to vrijeme boravio u Trogiru i Splitu, a obojicabijahu bliski Fuskovi prijatelji. Dosad u nas posve nepoznate, poslanice sui inače zanimljive jer uvećavaju broj Marulićevih korespondenata iotkrivaju neke važne biografske pojedinosti. K tomu, one potječu baš izvremena kada se Marulić intenzivno bavio Katulom (što se u jednoj ispominje!). Napose je intrigantan podatak da je splitski humanist studi-ozno čitao stihove rimskog pjesnika ljubavnih, satiričnih i lascivnihsastavaka upravo krajem 15. i početkom 16. st., tj. u vrijeme kada je – posvemu što znamo – pisao svoju Instituciju!

Osim što u neslućenoj mjeri mijenjaju našu percepciju Marulićevaodnosa prema antičkom naslijeđu, marginalije u trogirskom kodeksupokazuju nam ga u eminentno humanističkoj ulozi komentatora i teksto-loški osviještenog recipijenta klasičnih pisaca. Napokon, ali nipoštonajmanje važno, one uvećavaju Marulićevu književnu ostavštinu zanekoliko dragocjenih – makar i ne posve izvornih – stranica latinske proze.

Činjenica – o kojoj odsad ne bi smjelo biti dvojbe – da je Marulić biovlasnikom glasovitoga kodeksa uvelike mijenja i dopunja dosadašnjespoznaje o njegovoj povijesti. Kodeks očito nije bio u posjedu obiteljiCipiko neprekidno od sredine 15. do sredine 17. st., kao što se dosadmislilo, nego se barem nekoliko desetljeća nalazio u Marulićevim rukama.Otkud je u njih došao, još je zagonetka, no zato se može predložiti rekon-strukcija “postmarulićevske” njegove povijesti: podatak da su se dvijepripadnice splitske obitelji Alberti – kojoj je pripadala i Marulićeva majka– udale za dva Cipika, navodi na pretpostavku da je rukopis dospio uTrogir kao dio Marulićeve ostavštine. Ludovika de Albertis, udovicaJeronima Lukarića (čiju je smrt Marulić opjevao), udala se za MihovilaCipika, a Bunava Alberti za njegova brata, učenoga Hektora († oko 1550),dosad najranijega potvrđenog vlasnika rukopisa. Od Hektora nadaljekodeks je neprestano u vlasništvu obitelji Cipiko.

Trogirski se rukopis, dakle, pokazuje dokumentom od prvorazrednevažnosti za poznavanje Marulićeva humanističkog profila; sam se Marulić,pak, ukazuje kao ključna osoba u povijesti jednog od najglasovitijih inajzagonetnijih kodeksa s djelima klasičnih pisaca. Nije stoga pretjeranoreći da marginalije u trogirskom kodeksu uvode Marulića u maticu europ-skoga humanizma.

17

Dragica MalićZnanstvena savjetnica u miru, Zagreb

OD RJEČNIKA PREMA TEKSTU(U SABRANIM DJELIMA MARKA MARULIĆA)

Sabrana djela Marka Marulića u izdanju Splitskoga književnogakruga izuzetno su značajan izdavački projekt, i kao međunarodna i kaohrvatska kulturna i znanstvena pojava. Međutim, za našu domaću kulturnujavnost posebno su značajna Marulićeva hrvatska djela, pa će do njihovaponovnog izdavanja prije ili poslije sigurno doći. Stoga će trebati poraditina tome da ta ponovljena izdanja tekstovno budu što bolja, da se maksi-malno približe Marulićevu prvotnom, originalnom iskazu. Cjelina nijeupitna – to je za većinu Marulićevih djela odavno učinjeno. U pitanju supojedinosti, a one su često bitne za određivanje suptilnostî Marulićevaiskaza, odnosno one mogu ukazati na prepisivačka odstupanja od Maruli-ćeva prvotnog teksta. A upravo je njih teško jednoznačno razriješiti. Uzroktome je nejednoznačna hrvatska latinička grafija, u kojoj se ispreplećurazni grafijski sustavi kao posljedica supostojanja različitih grafijskihpisarskih škola. Marulić je najvjerojatnije pisao jednim svojim ustaljenimgrafijsko-ortografijskim sustavom, ali Marulićevih hrvatskih autografa(zasad!) nema, a svaki je prepisivač imao svoje grafijsko-ortografske“navike”, koje su se neminovno probijale u njegovu prepisivačkom poslu.U izdanju kao što su Sabrana djela Marka Marulića, koje ide za tim dapruži što ispravnije čitanje Marulićevih tekstova i koje je u svojoj osnovikritičko, tj. opremljeno mnogobrojnim bilješkama, kao i rječnicima uzsvaku pojedinu knjigu iz navedene edicije, već se iz toga popratnogaparata može – na temelju današnjih spoznaja o odlikama starohrvatskelatinice – zaključiti podosta o pogreškama što su se uvukle u pojedinačitanja (interpretacije) Marulićevih tekstova.

Čitajući navedene rječnike u Sabranim djelima Marka Marulićauočila sam podosta takvih pogrešaka. Primjerice, temeljni je onodobnipisarski stav bio da se posuđenice pišu originalnom grafijom, bez obzirana stupanj odomaćenosti. A upravo taj stupanj odomaćenosti (glasovne,tvorbene, morfološke) pokazuje da riječi napisane npr. devotia, devotiun,angel, angelski, uangelie, uangelschi... treba i čitati (pa onda i pisati!)“odomaćeno”, tj. devocija, devocijun, an’jel, an’jelski, van’jel’je,van’jelski... Tako i umj. Israel, israelski, Jerusolim/Jerosolim, jeru-solimski/jerosolimski, Esau, Mojses, Josue... treba čitati Izrael, izraelski,Jeruzolim/Jerozolim, jeruzolimski/jerozolimski, Ezav, Mojzes i vjerojatnoJošue... Dalje, inicijalni h često ima nultu glasovnu vrijednost, pa ako jehistina, honim, himiti, humorenie, huminie = istina, onim, imiti,umoren’je, umin’je..., onda nema razloga da i humiglien, humiglienie,

18

humiglienstuo ne bude umiljen, umiljen’je, umiljenstvo, a vlastita imenakao Hieronim, Hierosolim... neće biti Hijeronim, Hijerosolim, negoJeronim, Jerozolim... Ako je u Marulićevu jeziku na temelju najpretežnijegrafije utvrđen refleks ar za slogotvorni r, onda pojedinačne (ili jedine)primjere s er u čitanju ne treba prenositi kao er jer potječu iz prepisivačevedrugačije pisarske škole. Itd., itd. Ovo je samo letimičan uzorak problemakojima se treba pozabaviti u nekim budućim transkripcijama Marulićevihhrvatskih djela na koje ukazuje već i površno čitanje uz njih pridodanihrječnikâ.

Smiljka MalinarFilozofski fakultet, Zagreb

JEZIK SVAKODNEVICE U MARULIĆEVIM HRVATSKIM DJELIMA

Marulićeva djela pisana hrvatskim jezikom poslužit će kao korpus zajezično istraživanje, koje će, polazeći od pojma svakodnevice kao inter-pretativnog ishodišta, analizirati oblike, mogućnosti i postignuća Maru-lićeva jezika na onim razinama i područjima koji ga najviše povezuju sasaobraćajnim jezikom njegova vremena.

Svakodnevica, kojoj je novi historizam dao dignitet predmeta znan-stvenoga proučavanja, obuhvaća čovjekovu neposrednu životnu praksu iiskustvo, njegovu ambijentalnu uklopljenost, njegovu uključenost u spletdruštvenih odnosa. U Marulićevu slučaju doseg tog pojma odredit ćespecifične odlike vremena i sredine u kojima je živio. Naše istraživanjeobuhvatit će leksik i frazeologiju. U sklopu analize leksika razvrstat ćemopojedine termine u semantička polja, ovisno o referentnom području nakoje se odnose, istražiti njihove uzajamne funkcionalno-značenjske od-nose, sagledati ih iz dijakronijske perspektive te ispitati koliko su prisutnii prošireni u drugim tekstovima Marulićeva vremena. Pri obradifrazeoloških jedinica u središtu pozornosti bit će ovaj posljednji aspekt,kao i njihove dijastratijske i dijafazijske karakteristike. PromatranjeMarulićeva leksika u kontekstu šireg jezičnog uzusa omogućit će pre-ciznije određenje njegova osobnog, autorskog jezika.

19

Miroslav PalametaVatikan

MARULIĆEVA TROPOLOGIJAU SVJETLU PATRISTIČKE TRADICIJE (III)

Rad Marulićeva tropologija u svjetlu patrističke tradicije (III) za-okupljen je ponajprije alegorijskim diskursom u proznom završetkuDavidijade, naslovljenim Tropologica Davidiadis expositio, uz pjevanjaVII, VIII, IX, i X. odnosno njegovim dodirima i otklonima od latinskihtekstova u kojima su se sveti oci i crkveni mislioci zaokupljali interpre-tacijom biblijskih zgoda o kralju Davidu. Iz tog kuta kane se utvrditi noviizvori, potvrditi već poznati na koje se autor oslanjao i osvijetliti naravMarulićeve alegoreze u spomenutom dijelu teksta.

U radu će se posebna pozornost posvetiti utvrđivanju prisutnosti iintenziteta alegorijskog diskursa u samom spjevu od početka do kraja X.pjevanja, ističući najtransparentnija mjesta. Stoga će se interpretirati onidijelovi spjeva u kojima se razvidno donose duhovni smislovi odgo-varajućih doslovnih značenja, ali i one amplifikacije s biblijskim sadr-žajem koji nisu dio fabule iz Davidova života, a u kojima referencijalnajezična funkcija nedvojbeno upućuje na kontekst patrističke tradicije imističnih značenja. Također će se analizirati i ona rijetka mjesta svjesnonapravljenih proturječnosti biblijskoj odnosno povijesnoj istini u spjevu,koja postaju logična ako se dešifriraju kao alegorijski kod.

Uzgredno će se u izlaganju pokušati odgovoriti i na to kako je Marulićrješavao problem ubiciranja biblijskih toponima. Međutim, temeljitije ćese preispitati značenje ključnih sadržaja iz proemija, koji se inače frag-mentira kroz tih deset pjevanja, kao što su opus arcanisque sacratummysteriis, e puris sacrati fluminis undis ili colitis Iordanis fluminis undas,ovjeravajući ih u kontekstu spomenute tradicije, s nakanom da se utvrdijesu li Marulićeva kontrastiranja s antičkim pjesništvom formalne naraviili su ipak relevantna za vrsno određenje spjeva.

Mladen ParlovTeološki fakultet, Split

MARULIĆEV GOVOR O SVECIMA

Suvremena je antropologija iznjedrila govor o pet modela osoba, i toprema vrsti vrijednosti koju određena osoba drži odlučujućom za vlastitiživot: 1) osoba koju zanimaju ponajprije “vrijednosti ugode”; 2) osobakoja teži za “vrijednostima korisnosti” (homo oeconomicus); 3) Heroj, tj.osoba čiji je život obilježen “vitalnim” vrijednostima, povezanima s

20

unutarnjom čvrstinom, hrabrošću i spremnošću na žrtvu za druge; 4) Genij,tj. osoba koja živi za “kulturne” vrijednosti, poput Umjetnika koji živi zaLjepotu, Mudraca za spoznanje, Zakonodavca za Pravo; 5) Svetac, tj.osoba za koju su “religiozne” vrijednosti najveće.

Grčka je kultura zapadnoj uljudbi kao najveći ideal ljudskog savr-šenstva predložila model Heroja i Mudraca. Oba ih nalazimo u likuSokrata, začetnika intelektualističkog morala koji svoj vrhunac ima unaučavanju Platona i Aristotela. Biće je sretno ako djeluje u skladu sasvojom biti. Čovjekova se bit pak nalazi u njegovu razumu, a time se iintelektualne kreposti izdižu iznad moralnih. Najveći je ideal kontem-placija logosa, najvišeg razuma-nous-a. Ljudsko se savršenstvo nalaziukorijenjeno u filozofskoj mudrosti po kojoj se čovjek, sam po sebi,snagom određene moralne i intelektualne askeze-vježbanja, spoznajnosuobličuje Najvišem Biću. Naravno, da je ovakva vrsta savršenstvarezervirana za mali broj: za intelektualno nadarene te za bogate. Za drugenema nade. Uz ovakav aristokratski moral antičkog mudraca, nalazimo imoral utemeljen na liku Heroja čiji je najistaknutiji predstavnik Herkul.Živjeti znači djelovati kao čovjek. Junačka hrabrost i jakost često dovodedo smrti za određenu vrijednost, koja vrijedi sama po sebi, primjerice,umrijeti za vlastite prijatelje, za domovinu, za slavu itd. U oba slučaja, iHeroj i Mudrac, moraju vlastito savršenstvo postići sami te njihova srećaovisi o njima samima. Bog ne igra nikakvu ulogu u njihovu životu. Bog jetek konačni uzrok, konac svega, no ostaje ravnodušan na uspjeh ilineuspjeh Heroja i Mudraca.

U vrijeme cvatućeg humanizma i renesanse, u učenim su krugovimananovo oživjeli spomenuti ideali iznova oživljene klasike. Pjesnici sanjajuo lovorovim vijencima i Parnasu na koji se valja uspeti pod svaku cijenu.U prvi plan stupaju učitelji zemaljske mudrosti, Sokratovi i Platonoviučenici. Kao nikada prije čovjek otkriva sebe te ostaje zadivljen vlastitimsposobnostima, osobito intelektualnim.

Svojim je djelima Marulić dio onoga što nazivamo humanizam irenesansa. No, istodobno čini se da u svojim djelima detektira opasnostikoje se mogu izroditi iz projekta zvanog “čovjek bez Boga”. Na temeljuvlastitoga iskustva zna kolika je snaga grijeha u čovjeku te da se čovjek nemože uistinu ostvariti bez Boga. Svojim djelima, osobito Institucijom teDijalogom o Herkulu, ukazuje na put kojim je moguće ostvariti autentičnikršćanski i ljudski život. Jednom riječju, ukazuje na put kreposti koja vodiIsusu Kristu te koja u Kristu ima svoj izvor i uzor. Marulićevi sveci suponajprije svjedoci življenja pojedine kreposti, a time i poticaj čitateljimada ih nasljeduju. U Posveti Jerolimu Ćipiku, kojom je popratio Institucijuveli: “Neka se šuti o moći negda prebogatih kraljeva i jakosti presnažnih

21

junaka! Više su bili kadri naši siromašci. Neka se šuti o oštroumnostifilozofa! Istinu su istražili samo oni koji su vjerovali Bogu”. Marulić želiizložiti, kako veli u Predgovoru Institucije “evangelicarum virtutum, idest, Christianae perfectionis exemplis”.

Antun Pavešković,Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

MIMETIZAM MARULIĆEVE INSTITUCIJE

Već uobičajena genreovska označnica Institucije kao moralno di-daktičnog djela sugerira stanovitu oglednost a time nužno i mimetičnost,budući da ovaj tip literature uvijek pretpostavlja neki uzorit model kojitreba nasljedovati. U konkretnom slučaju riječ je o dvostrukom modelu,apstraktnom i njegovoj konkretizaciji. Apstraktan model jest sam idealkršćanskoga kreposna življenja, a njegova konkretizacija zgode iz životasvetaca, starozavjetnih i novozavjetnih osoba i crkvenih otaca. Mimetič-nost, imanentna dramskom ali i proznom fabuliranju, razvija kompe-ticijsku napetost glavnih likova oko nekoga dobra koja se ne mora iscrp-ljivati samo u okvirima svijeta djela, nego se može “prelijevati” i izvannjih, primjerice tako da se aspiranti spram određena dobra podrazu-mijevaju, ali ne uvode izravno u svijet djela. Tada se uspostavlja odnosizmeđu lika i recipijenta književnine, a kada je riječ o nefabularnimuradcima, u koje spada i homiletička literatura, čijim se aspektom, dijelomili naprosto genreovskom realizacijom može smatrati i moralno didaktičkispis, takav je odnos i normalan, budući da se autonomija takva artefakta neuspostavlja unutar svijeta djela kao fikcije, nego se fikcionalni aspektisamoga djela dopunjuju utilitarnima, s recipijentom i kao ciljanominstancijom i konstruiranim mimetičkim dvojnikom. Girardov hermene-utički model vidi samo djelo kao odraz sukoba mimetičkih žudnji, dokGans djelo smatra neiscrpivom i nedohvatljivom stvarnošću spram kojesvaki njegov konzument uspostavlja odnos periferije spram mimetičkogsredišta. Unutar ova dva mimetička modela ispituje se Marulićevo shva-ćanje svetosti, odnosno način kako se sama kategorija svetoga životakristalizira unutar mimezisa kao ogledne situacije u samome djelu teodnosa između u djelu uspostavljena modela i predmnijevana horizontaočekivanja čitatelja.

22

Cvijeta PavlovićFilozofski fakultet, Zagreb

JUDITINE METAMORFOZE (MARULIĆ – GAVRAN – SENKER)

Predmet analize su tri hrvatske obrade biblijske legende o Juditi:Marko Marulić: Judita (1501), Miro Gavran: Judita (2001) i Boris Senker:Pobjednica Judit (2002-2004). One preoblikuju lik starozavjetne junakinjeu kompleksnim zahvatima, gdje do izražaja dolazi nastojanje da se za-dovolji čitateljev/gledateljev horizont očekivanja, ali je podjednakonaglašena i autorska erudicija koja se poigrava tradicionalnom fabulom.Tri obrade ostvarene su u tri književne forme: epu, romanu i drami (tj.prikazanju). Postupci pripovijedanja i prikazivanja u kontekstu tradicijeodređenih književnih vrsta rasvjetljuju estetičke formacije renesanse ipostmodernizma i odgovaraju na pitanje kroz kakve je metamorfozemorala proći Judita da bi ostala zanimljiv sadržaj kroz vjekove. Bit ćeobrađen i problem žene-lika, junakinje-tragetkinje, koja izmiče ulozi žrtvei uzima ulogu pobjednice. Posebnost svih hrvatskih Judita, uz karakter kojijoj priskrbljuje izdvojenost i samoću, jest prostor provokativnosti koji suautori znali obilato iskoristiti.

Gorana StepanićFilozofski fakultet, Zagreb

PRVI IZA PETRARKE. RECEPCIJSKI I PERCEPCIJSKI PUTOVIMARULIĆEVE ZBIRKE

IN EPIGRAMMATA PRISCORUM COMMENTARIUS

In epigrammata priscorum commentarius, jedino Marulićevo djelokoje još čeka objavljivanje u cijelosti, do nas je došlo u razmjerno velikombroju rukopisa, a uspostavu konačnog teksta uvelike je olakšalo Novako-vićevo otkriće autografa u oxfordskoj Bodleiani 1995. godine. Postojećirukopisi prenosili su tekst u cijelosti ili samo jedan njegov dio (Lučićevprijepis iz Vatikanske knjižnice), a razlamanje i kompiliranje teksta još jevidljivije u postojećim parcijalnim izdanjima, od kojih neka donose samonatpise (Lučić 1673, CIL), neka uglavnom paratekstove i tekstualnaintermezza (Kukuljević 1869, Šrepel 1901, Lučin 2005), dok neka od njihdonose dio natpisa s komentarom (Ljubić 1876). Pritom je, i u izdanjimateksta i u interpretacijama, naglasak uglavnom na onome segmentu djelakoje tematizira solinske rukopise, ili pak na opisu grada Splita, a autore jeuglavnom zanimao Marulićev starinarski angažman te lokalpatriotskiodnos prema solinskoj baštini. Humanistički diskurz paratekstova i nekihkomentara nije se u potpunosti u postojećoj literaturi zaobišao, no svakako

23

je manje obrađen od epigrafskog aspekta djela. U izlaganju će se, stoga,posebna pozornost posvetiti motivskom repertoaru paratekstova po-svećenih Dmini Papaliću (prvi uvod, uvod u komentar solinskih natpisa,peroracija), kao i detaljima iz nekih komentara, kako bi se ustanovilo ukojim točkama Marulićev odnos prema starinama i povijesti dodiruje mislii tekstove njegovih talijanskih humanističkih prethodnika (Petrarca,Vergerije, Poggio), te u kojoj mjeri Marulić kao komentator drevnihspomenika može prihvatiti drugost antičke kulture i zanemariti svojudominantnu ulogu kršćanskog moralizatora.

Mirko TomasovićZagreb

“PISANKA” (1637) AUGUSTINA VLASTELINOVIĆAIZ SARAJEVA, MARULIĆEVA METRIČKOG SLJEDBENIKA

Riječ je o ovećoj poslanici stanovitoga Augustina Vlastelinovića izSarajeva, upućenoj “stricu svomu”, biskupu fra Jerolimu Varešaninu. Opošiljatelju ne postoje gotovo nikakvi podatci, dosle utvrđeni, osimindikacija iz rečenog teksta. Tekst, međutim, svjedoči da je AugustinVlastelinović školovani bosanski mladić s iznenađujućom vještinom utvorbi dvostruko srokovanih dvanaesteraca, i to onih kakvi su u Maru-lićevoj Juditi ( s prijenosnom, četverostrukom rimom). Štoviše, AugustinVlastelinović u leksiku i retorici slijedi Marulićeve stope. Znano je da sustih Judite prihvatili hrvatski pjesnici XVI. stoljeća splitskoga i zadar-skoga kruga, da je prešao u XVII. stoljeće (rabio ga je i Pavao RitterVitezović), Vlastelinovićeva Pisanka dokument je o recepciji Marulićevehrvatske poezije i u Bosni. Pisanka uz to zaslužuje pozornost i kaopjesnički tekst uvjerljivoga versifikatorskog rukopisa sa završnim mono-rimskim ukrasom, dosta rijetkim u starijemu hrvatskom pjesništvu, štoukazuje na možebitnu baroknu osjetljivost toga nepoznatog pjesnika. Taosjetljivost vjerojatno mu je došla preko onodobnih dubrovačkih knji-ževnika.

Tamara TvrtkovićHrvatski institut za povijest, Zagreb

MARKO MARULIĆ U DJELU IVANA TOMKA MRNAVIĆA

Kontroverzni Šibenčanin Ivan Tomko Mrnavić (1580-1637) u svomopsežnom historiografskom djelu De Illyrico Caesaribusque Illyricis, kojeje sačuvano samo u rukopisu, na latinskom jeziku u sedam knjiga opisuje

24

Ilirik (koji obuhvaća pokrajine Skitiju, Trakiju, Makedoniju, Dardaniju,Tesaliju, Epir, Dakiju, Dalmaciju i Panoniju) te donosi biografije careva“ilirskog” porijekla. Tematikom nalik mnogo slavnijem djelu Il Regnodegli Slavi dubrovačkog benediktinca Maura Orbinija (a i nastala sugotovo istovremeno), Mrnavićevo se djelo, gotovo po svim karakte-ristikama, uklapa u tradiciju hrvatskog baroknog slavizma.

Jedna od značajki djela tog razdoblja jest i oslanjanje na književneautoritete te, citiranjem dužih ili kraćih odlomaka iz njihovih djela,osiguravanje vjerodostojnosti vlastitu radu. U dugačkom popisu (oddvjesta dvanaest navedenih izvora) citirani su mnogobrojni antički,srednjovjekovni i novovjekovni autori. Za razliku od Orbinija, Mrnavićčesto citira i naše autore, a među njima i Marka Marulića kojeg i veomacijeni. U referatu će biti iznesena sva mjesta na kojima se Marulić u ovomrukopisu spominje, a posebno će se analizirati dijelovi Mrnavićeva tekstau kojima se nalaze citati ili parafraze nekih Marulićevih tekstova. Naosnovi toga pokušat će se zaključiti koja su se djela domaćih autora, sposebnim osvrtom na Marulića, “nalazila na stolu” Ivana Tomka Mrnavićadok je pisao svoj, kako se čini, literarno-historiografski prvijenac.

25

PODATCI O SUDIONICIMA ZNANSTVENOGA SKUPA

Dr. don Ivan BodrožićTeološki fakultet, Split

Rodio se 1968. u Svibu kod Imotskoga. Dvije godine filozofsko-teološkog studija pohađao je na Teologiji u Splitu, a ostale četiri na Sve-učilištu Santa Croce u Rimu, gdje je i diplomirao 1994. Poslijediplomskistudij nastavio je na Papinskom institutu za patrologiju “Augustinianum”, nakojemu je doktorirao obranivši disertaciju Numerologija u sv. Augustina2000. godine. Objavio je do sada 4 knjige: Euharistija - od povijesti dovječnosti (2002), Srce na putu spasenja (2004), Svećeniče, upoznaj svojedostojanstvo (2005), Zrcalo neba (2006). Također je autor više znanstvenihčlanaka s područja patrologije i drugih teoloških disciplina.

Dr. Vladimir BubrinToronto

Diplomirao je na Sveučilištu u Torontu, gdje je doktorirao na Odsjekuza slavenske jezike i književnosti. Radove je objavljivao u Slovak Studies,Slovak quarterly Most, Canadian Slavonic Papers, Canadian-AmericanSlavic Studies i drugim časopisima i novinama. Godinama poučavahrvatski u Hrvatskoj školi u Torontu. Na engleski prevodi djela hrvatskeknjiževnosti, osobito poeziju. Živi i radi u Torontu, u Kanadi.

Mr. Ruggero CattaneoUniversità Cattolica del S. Cuore, Milano

Ruggero Cattaneo rođen je u Milanu 1975. god. Prvi susret s hrvat-skim jezikom duguje leksikografskim djelima Ivana Androvića (1876-1954), što ih je slučajno pronašao u knjižari rodnoga grada. Nakonklasične gimnazije, diplomirao je 2000. god. klasičnu filologiju na Kato-ličkome fakultetu u Milanu, s disertacijom o Lastrićevu TestimoniumBilabium. Otada surađuje na katedri Hrvatskog i srpskog jezika i knji-ževnosti istoga fakulteta te vodi tečaj hrvatskog jezika i kulture Hrvatskezajednice u Milanu. Godine 2005. priredio je i objavio talijanski prijevodPovijesti hrvatske književnosti akademika Dubravka Jelčića. Živi i radi uMilanu kao predavač klasičnih jezika u Gimnaziji.

26

Dr. Vinko GrubišićSveučilište Waterloo, Kanada

Lingvist i književnik, redoviti profesor na Sveučilištu Waterloo,Ontario, Kanada, Odjel Germanistika i Slavistika, Katedra za hrvatskijezik i kulturu. Bavi se proučavanjem hrvatske renesanse u kontaktu sdrugim literaturama. Među inima objavio i više radova o Maruliću (osvrtna prijevod Judite H. Coopera, studiju o Maruliću na sjevernoameričkomkontinentu, …) u Hrvatskoj reviji, u Annali Slavi de Napoli i u ColloquiaMaruliana.

Dr. Neven JovanovićFilozofski fakultet, Zagreb

Latinist, asistent je na Katedri za latinski jezik i rimsku književnostOdsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. OsimMarulićem, bavi se hrvatskim pravnim piscima 18. stoljeća, te problemimaizdavanja novolatinskih tekstova. Objavio više studija o Maruliću ugodišnjaku Colloquia Maruliana. Doktorirao je s temom Problemi uspo-stave novolatinske stilistike na primjeru Marulićeva Evanđelistara.Područje interesa: stilistika, književna i uporabna latinska proza, didaktikalatinskog jezika, humanistička informatika.

Mr. Branko JozićMarulianum, Split

Rodio se 1960. Magistrirao na Augustinianumu u Rimu 1991. Od1995. radi u Marulianumu. Objavio knjigu Problem religijske netole-rancije (1995); zajedno s Bratislavom Lučinom knjigu BibliografijaMarka Marulića. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997) (1998); nekolikoknjiga prijevoda te više članaka s religijsko-filozofskog i kulturološkogpodručja.

Dr. Francisco Javier Juez y GálvezKomplutsko sveučilište, Madrid

Rodio se u Madridu 1962. Završio klasičnu filologiju 1984. naKomplutskom sveučilistu, gdje je i doktorirao 1993. Odlikovan nagradom“Fundacije Pastor za klasične studije” za najbolju memoria de licenciatura1985. Pohađao je razne tečajeve i specijalizacije na mnogim europskimsveučilištima. Suauktor je više leksikografskih i književnopovijesnih djela,kao što je Marko Marulić (1450-1524) (Madrid 2000). Uredio je i preveo

27

niz djela s latinskog i drugih jezika, napose iz hrvatskog pjesništva. Zatematski Marulićev broj časopisa Studia Croatica (Buenos Aires 2002)dobio je Nagradu “Davidias” Društva hrvatskih književnika. Povjerenikvelikih Marulićevih izložbi u Nacionalnim knjižnicama u Lisabonu (2001)i u Madridu (2002) i dr. Slavistične i balkanističke studije objavio je ušpanjolskoj i stranoj periodici. Marulologiji je posvetio više priloga,objavljenih u Colloquia Maruliana, Eslavística Complutense, StudiaCroatica, Calamus Renascens, Mundo Eslavo.

Mr. Bratislav LučinMarulianum, Split

Rodio se u Splitu 1956. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru,magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1986. radi kaourednik u Književnom krugu Split, a od 1995. voditelj je Marulianuma.Suurednik (s M. Tomasovićem) godišnjaka Colloquia Maruliana, glavniurednik edicije Sabrana djela Marka Marulića. Područja interesa:hrvatski latinizam, opus Marka Marulića, recepcija Erazma Rotterdamskogu hrvatskoj književnoj kulturi. S Brankom Jozićem objavio knjiguBibliografija Marka Marulića. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997), Split1998. Priredio izbor iz Marulićeva opusa na španjolskom jeziku podnaslovom Marko Marulić (1450-1524), edición española: F. J. JuezGálvez, Ediciones clásicas, Madrid 2000, te izbor na hrvatskom podnaslovom Marko Marulić, Duhom do zvijezda, Mozaik knjiga, Zagreb2001. S Darkom Novakovićem za ediciju Sabrana djela priredio i preveoMarulićeve Latinske stihove (2005).

Dr. Dragica MalićZnanstvena savjetnica u miru, Zagreb

Rođena je u Zagrebu1934, gdje je završila osnovno, srednje i fakultet-sko obrazovanje. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirala je1970. i doktorirala 1986. godine s temama iz jezičnopovijesne proble-matike. Od prvoga radnog dana 28. travnja 1960. do posljednjega predumirovljenje 27. prosinca 2004. radila je u današnjem Institutu za hrvatskijezik i jezikoslovlje, gdje je od zvanja asistentice napredovala do znan-stvene savjetnice. Radila je na poslovima suvremenoga hrvatskog knji-ževnog jezika i njegove povijesti, te povijesne leksikografije, a više jegodina bila i voditeljica pripadnih institutskih projekata. Ipak joj jetemeljni znanstveni interes vezan uz jezičnu povijest. Bavi se starimhrvatskim tekstovima na sva tri hrvatska pisma, ali u središtu su jojznanstvenoga interesa najstariji hrvatski latinički spomenici, a u posljednje

28

vrijeme osobito problemi srednjovjekovne hrvatske latiničke grafije.Osmislila je i posljednje tri godine vodila projekt rječnika hrvatskogaknjiževnog srednjovjekovlja pod naslovom Hrvatski rječnik do Marulića injegovih suvremenika, koji će ubuduće – vezano uz nov način prijav-ljivanja znanstvenih projekata i institutske kadrovske potencijale – moratidonekle izmijeniti koncepciju, a time vjerojatno i naslov.

Dr. Smiljka MalinarFilozofski fakultet, Zagreb

Redovita je profesorica u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakul-teta u Zagrebu gdje vodi kolegije Povijesna gramatika talijanskog jezika idijalektologija Italije te Povijest talijanskog jezika. Objavila više radova omarulićevskoj tematici (Marulićev prijevod prvog pjevanja “Božanstvenekomedije”; Stumačen’je Kata po Marku Marulu; Una versione croata dei“Disticha Catonis”), od kojih je posljednja knjiga Od Marulića do Marina(Ex libris, Zagreb 2002).

Dr. Miroslav PalametaCittà del Vaticano

Rodio se 1949. Redoviti je profesor na Pedagoškom fakultetu Sve-učilišta u Mostaru, gdje predaje Teoriju književnosti, i na Filozofskomfakultetu u Splitu. Autor je nekoliko knjiga i niza znanstvenih tekstova.Pisao i piše o usmenoj narodnoj, suvremenoj i starijoj hrvatskoj knji-ževnosti, kulturnoj prošlosti i hrvatskoj likovnoj baštini srednjeg vijeka(stećci, romanička i gotička likovnost, minijature, pečati, …). Trenutno jeveleposlanik Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici.

Dr. don Mladen ParlovTeološki fakultet, Split

Rođen je 1964. u Ričicama kod Imotskog. Diplomirao na Katoličkombogoslovnom fakultetu u Zagrebu – Teologija u Splitu, 1990. Na Papin-skom sveučilištu Gregorijana u Rimu 1996. doktorirao na područjuteologije duhovnosti tezom: Il mistero di Cristo - modelo di vita cristianasecondo Marco Marulić. Na istom je sveučilištu (1997) postigao i magi-sterij iz dogmatske teologije. Ravnatelj je Nadbiskupskog sjemeništa uSplitu te docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Objavio je knjige:Otajstvo Krista - uzor kršćanskog života prema Marku Maruliću (2001);Život i djelo don Ilije Ujevića (2001); Speculum virtutis: Marko Marulić injegova teološko-duhovna misao (2003), Svećenik – Čovjek Božji (2002);

29

također je priredio i preveo više knjiga drugih autora te objavio višeznanstvenih radova s područja povijesti kršćanske literature i kršćanskognauka.

Dr. Antun Pavešković,Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Rođen u Dubrovniku; diplomirao i magistrirao na Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zadru. Stalno jezaposlen u Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU u Zagrebu.Honorarno predavao na fakultetima u Zadru, Splitu, na Filozofskomfakultetu Družbe Isusove i Hrvatskim studijima u Zagrebu.

Dr. Cvijeta PavlovićFilozofski fakultet, Zagreb

Rođena 1970. u Zagrebu; viša je asistentica na Odsjeku za kompara-tivnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bavi sekomparativnom povijesti hrvatske književnosti s posebnim naglaskom naveze s francuskom i njemačkom književnosti. Doktorirala je 2003. stemom Pripovjedni postupci Šenoine epske poezije. Sudionica je brojnihmeđunarodnih znanstvenih skupova, objavljuje radove u uglednim znan-stvenim publikacijama (Narodna umjetnost, Umjetnost riječi, Književnasmotra, Croatian Medical Journal i dr.).

Dr. Gorana StepanićFilozofski fakultet, Zagreb

Rodila se 1973. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997.diplomirala komparativnu književnost i latinski jezik. Iste se godinezaposlila kao znanstvena novakinja na projektu Neolatina Croatica.Magistrirala 2001. i doktorirala 2005. s temom Hrvatsko pjesništvo nalatinskom u sedamnaestom stoljeću: stilske tendencije i žanrovski inventar.Radi kao asistentica na Odsjeku za klasičnu filologiju. Objavila je nizznanstvenih i stručnih članaka o hrvatskim latinistima (Marulić, Vičić,Vitezović, B. Bošković, Bruerević, Čobarnić). Bavi se i prevođenjem sklasičnog i humanističkog latinskog (Toma More: Utopija).

30

Akademik Mirko TomasovićZagreb

Rodio se 1938. u Splitu, podrijetlom je iz sela Kučića pokraj Omiša,po struci komparatist i romanist. Diplomirao je i doktorirao na Filo-zofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje i radi od 1971. do umirov-ljenja. Umirovljen u statusu redovitog profesora na Odsjeku za kompara-tivnu književnost i pročelnik Katedre za komparativnu povijest hrvatskeknjiževnosti. Osim strukom bavi se i prepjevanjem poezije s romanskihjezika. S tih područja objavio je tridesetak knjiga. Član je uredničkogodbora Sabranih djela Marka Marulića. O »ocu hrvatske književnosti«objavio je mnogobrojne članke, osvrte, studije, rasprave te knjige: MarkoMarulić, Plavca nova (priredio zajedno s T. Maroevićem) (1971); Zapisi oMaruliću i drugi komparatistički prilozi (1984); Marko Marulić Marul(monografija) (1989); Marko Marulić, Judita (priredio) (1991); MarcoMarulić Marulus (1994); Marko Marulić, Hrvatski latinisti (zajedno sDarkom Novakovićem) (1994); Sedam godina s Marulom (1996); MarkoMarulić/Marcus Marulus (1996); Marko Marulić, Judita (priredio zajednos Milanom Mogušem) (1996); Marko Marulić Marul (monografija) (1999)(Nagrada “Judita” Društva hrvatskih književnika); Nove godine s Marulom(2000); Marko Marulić: Antologija (2000); Marulološke rasprave 2000-2001 (2002) (Nagrada “J. Benešić” MH Đakovo i DHK-ogranak sla-vonsko-baranjsko-srijemski); Pjesme o Lauri; antologijski izbor iz “Kan-conijera” (prepjevao i priredio), Vila Lovorka (2004) (Nagrada “Judita”Društva hrvatskih književnika). Dobitnik je Nagrade Splitsko-dalmatinskežupanije za 2005.

Dr. Tamara TvrtkovićHrvatski institut za povijest, Zagreb

Rođena je 1971. godine u Zagrebu, gdje je završila Klasičnu gimna-ziju. Studij klasične filologije završila je 1994. na Filozofskom fakultetu uZagrebu. Godine 2000. obranila je magistarski rad pod naslovom Komikasvakodnevice u antičkom epigramu, a 2006. doktorsku disertaciju podnaslovom “De Illyrico Caesaribusque Illyricis Ivana Tomka Mrnavića itradicija hrvatskog baroknog slavizma”. Radila je u osnovnoj školi iKlasičnoj gimnaziji, a od 1996. honorarno predaje latinski jezik studenti-ma Pravnog fakulteta. Od 1997. radi u Hrvatskom institutu za povijest naodjelu Hrvatska latinistička historiografija.

31

IZDANJA INSTITUCIJE

(* = ulomak, ulomci, pokraćena verzija; ** = adaptacija; *** = izdanjazabilježena u literaturi, za koja nema potvrde; kurzivom = izdanja za-bilježena u arhivskim izvorima, također nepotvrđena)

Latinski izvornikVenetiis, 1498.Venetiis, 1499.Venetiis, 1501.Venetiis, 1506 (more

Veneto) = 1507.Venetiis, 1506 (more

Veneto) = 1507.Venetiis, 1507.Venetiis, 1508.<s. l.>, 1509.***Venetiis, 1510.Basileae, 1513.Parisiis, 1513.***Basileae, 1518.***Venetiis, 1521.Coloniae, 1530.Coloniae, 1531.Coloniae, 1536.Salingiaci, 1540.Coloniae, 1540.Antverpiae, 1540.***Basileae, 1555.*Antverpiae, 1577.Antverpiae, 1579.Antverpiae, 1584.Parisiis, 1585.Parisiis, 1586.Antverpiae, 1593.Antverpiae, 1601.Coloniae, 1609.Coloniae, 1686.Zagreb, 1969.*

Zagreb, 1986.*Split, 1986-1987.Split, 1995.*

Talijanski prijevodVenetia, 1563.Venetia, 1569.Venetia, 1574.Venetia, 1580.Bergamo, 1583.Venetia, 1586.Venetia, 1593.Venetia, 1597.Venetia, 1601.Venetia, 1606.***Venetia, 1609.Venetia, 1610.

Njemački prijevodiCöllen, 1568.*Dilingen, 1582.Dilingen, 1583.Dilingen, 1594.Dilingen, 1602.Dilingen, 1614.Augspurg, 1697.*

Portugalski prijevodLisboa, 1579.Lisboa, 1579.

Francuski prijevodiDouai, 1585.Paris, 1587.

Douai, 1595.Douai, 1596.Douai, 1599.Douay, 1604.Douai, 1696.***

Japanski prijevodKatsusa, 1591.**

Češki prijevodPraha, 1621.*

Hrvatski prijevodiZagreb, 1924.*Zagreb, 1944.*Zagreb, 1969.*Split, 1971.*Split, 1979.*Zagreb, 1986.Split, 1986-1987.Zagreb, 2000.*Zadar, 2001.*Zagreb, 2001.*

Španjolski prijevod<s. l.>, <s. a.>***Madrid, 2000.*Buenos Aires, 2002.*

Engleski prijevodZagreb, 1999.*

33

UPUĆIVANJE U INSTITUCIJU

Tebi, najizvrsniji kardinale… prikazujem ovaj darak, koji ipak – kadprosudiš s kolikim ga je uspjehom autor već otprve izradio, zatim kako gaje različitom i mnogovrsnom građom i značajnim mislima dotjerao, kojimnadalje umijećem uma te ozbiljnošću, oštroumnošću i ljepotom pridodanihzaključaka uresio, s kolikim napokon žarom istinske pobožnosti i težnjomda se svima koristi dovršio – ne treba smatrati kakvim malenim ili preziravrijednim darkom, nego doista izvrsnim i izvanrednim djelom.

John Fowler u poslanici kardinalu Karlu Boromejskom, u svomizdanju Institucije (Antverpen, 1577).

I živ i mrtav [Marulić] nastojao je da bude od koristi kršćanskomnarodu više nego je nekoć rimskom puku bio Valerije Maksim kojeg je našMarko Marulić (veoma dostojan toga istog imena iliti naziva Maximus)veoma oponašao i žanrom sadržaja i ljupkošću govora, a dostojanstvom iizvrsnošću stvari toliko nadvisio koliko vječni život nadvisuje ovaj našsmrtni i koliko sva božanska dobra stalna i trajna nadmašuju ova prolaznai trenutna.

John Fowler u poslanici kardinalu Karlu Boromejskom, u svom izdanjuInstitucije (Antverpen, 1584).

Osim Časoslova Ksaverski se na putovanjima uglavnom služio jed-nom knjigom, u kojoj su sadržani primjeri iz Pisma i životopisi svetaca,zbirkom raznovrsnih tema i izreka veoma plodonosnom za propovijedanjei poučavanje, kojoj naslov bijaše: Djelo Marka Marulića o upućivanju upobožan život po primjerima sabranima iz Staroga i Novog zavjeta te izautora sv. Jeronima prezbitera, sv. Grgura pape, Euzebija cezarejskogbiskupa, Ivana Kasijana pustinjaka, kao i nekih drugih koji su napisaliživotopise svetaca, Köln, 1531, u mjesecu siječnju.

Georg Schurhammer u: Epistolae S. Francisci Xaverii, aliaque eiusscripta, ed. G. Schurhammer et J. Wicki, Monumenta historica Soc. Jesu,Romae, 1945, T. II, str. 99.

Kad bi sam putovao, vodio je računa samo da sa sobom uzme maliputni časoslov i svoje duhovno štivo, zbirku primjera Marka Marulića tesvoje misno ruho.

Georg Schurhammer, Franz Xaver, sein Leben und seine Zeit, Bd. II/2,Herder, Freiburg-Basel-Wien, 1963, str. 427.

35

Za razliku od sustavnih moralki (institutiones morales), koje se baš uMarulićevo doba počinju izdvajati iz skolastički oblikovana cjelovitogteološkog sustava, Institucija se služi novim, narativnim metodskim postup-kom i književnom ilustracijom. Pouka joj je na prvom mjestu; zato izbjegavarasprave, jasno izlaže i majstorski osvjetljuje etička načela. S druge strane,suprotno takozvanim ispovjedničkim priručnicima (summae confessionales),koji su izlagali i rješavali moralne slučajeve u službi ispovjedne prakse, Insti-tucija pronalazi svoj put u čvrstoj simbiozi preceptivne eksplikacije ipripovjedačke slikovitosti, odnosno u asocijativnoj refleksiji nad životnomstvarnošću i konkretnim moralnim obvezama.

Drago Šimundža, Glavna obilježja i kulturno-povijesno značenje Maru-lićeve Institucije. Marko Marulić, Institucija I, Književni krug Split 1986,str. 39.

Sigurno je ipak da se Institucija nalazi na Indeksu španjolskoga inkvi-zitora Bernarda de Sandovala y Rojasa, kardinala i nadbiskupa Toleda, koji jeobjavljen 1612. u Madridu. […] U svakom slučaju, Marulićeva Institucijanalazi se u tzv. drugom razredu zabranjenih knjiga, tj. među izdanjima ukojima samo neki ulomci trebaju biti izbrisani (expurgandi). […]

Treba li stavljanje Institucije na Indeks zabranjenih knjiga u Špa-njolskoj i u Portugalu, čemu je prethodila [prevoditeljska] autocenzura ušpanjolskoj Nizozemskoj, pripisati djelovanju kakvih gorljivih inkvizitora?Ili je određeno da se ona provede na temelju zahtjeva teologa u Douaiu, uzeventualnu podršku isusovca del Rija, koji se nije slagao s nekim nijan-sama Marulićeva učenja? To bi se činilo vjerojatnim kad ne bismo znali daje Marulićeva Institucija bila na meti inkvizitora puno prije 1612. Činje-nicu je tek nedavno otkrio Giulio Catoni, koji je u Dijecezanskom arhivu uSieni pronašao dokument što dokazuje da je primjerak Institucije (upravomletačko izdanje) Inkvizicija zaplijenila 1564. kod jednoga sienskogknjižara, te je ona bila spaljena zajedno s Machiavellijevim djelima kojasu se slučajno našla kod istoga knjižara. […]

Institucija je dakle zaplijenjena i spaljena u Sieni u isto vrijeme,točnije 1563, kada je Remigio Nannini, ugledni teolog kojem je papa PioV. dao u zadatak da priredi kritičko izdanje djela sv. Tome Akvinskoga, uVeneciji objavio svoj talijanski prijevod Marulićeva djela, sa svim inkri-miniranim pasusima o laži, koji se – valja to istaknuti – nalaze u svimponovljenim izdanjima toga prijevoda sve do 1610.

Leo Košuta, Fortune et infortunes d’un livre de Marko Marulić; le Deinstitutione bene vivendi per exempla sanctorum (Venise, 1507). – LesCroates et civilisation du livre, Paris, Presses civilisation de’Université deParis-Sorbonne, 1986.

37

Marulićeva Institucija počiva na uvjerenju koje je zakonodavno zacjelokupnu književnu produkciju egzempla od antike naovamo: na uvje-renju da se povijest na smislen način može sažeti u snop vertikala i takoiskoristiti za sigurnu prosudbu budućnosti. Kao kršćanin, Marulić je uz tododatno uvjeren da takvo okomito razvrstavanje povijesne građe i uspo-stava reda u njoj mora otkriti i božansku ruku Tvorčevu u pozadini svijeta.Epizode iz svetačkih života, zgode u kojima se očituju njihove kreposti, sjedne su strane dokaz uređenosti svijeta, a s druge primjer čitaocu kako bise sam imao vladati u svojem zemaljskom životu.

Darko Novaković, Generički kontekst Marulićeve Institucije. MarkoMarulić, Institucija II, Književni krug Split 1987, str. 25.

Institucija je mnoštvo svojih čitatelja privukla lakoćom s kojom inačeraznovrsnu građu povezuje u lanac srodnosti, uspostavljajući gotovo ne-vidljive spone između doktrinarnih dijelova teksta i vrlo prikladno ispri-čanih primjera. […] Na taj način u Marulićevu tekstu oslobodile su se svesvete figure dosadne srednjovjekovne sentencioznosti i ušle u novustrategiju i u kreativni suodnos sa svim elementima knjige. CjelovitostInstitucije nije ovdje ostvarena moralizatorskim nadogradnjama nego onapoput ponornice teče ispod teksta – nudeći u svakom trenutku, u svakomprimjeru i u svakom komentaru osjećaj cjeline. Razmrvljenosti suvre-menoga duhovnog krajolika Marko je Marulić ponudio cjelovitost. Nje-gova kritičnost prema vlastitom vremenu razabire se upravo u toj progra-matskoj aluzivnosti na suvremenu krizu. Ta kritičnost u svom je vremenu,a i dugo nakon piščeve smrti, bila jamstvo uspjeha knjige.

Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske književnosti; II. knjiga: Odhumanističkih početaka do Kašićeve ilirske gramatike 1604, Antibarbarus,Zagreb 1997, str. 171.

De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, već je odavnozamijećeno, pokazuje očitu srodnost s djelom De modo bene vivendi adsororem, koje je pripisano sv. Bernardu. Osim sličnosti naslova može sezapaziti isti postupak: posrijedi je upućivanje u kršćanski život; istaprogresija u 70-ak poglavlja, koliko obuhvaćaju te dvije institucije:anonimni auktor slijedi kršćaninov život, otkrivanje vjere, praksu bogo-slovnih kreposti, da bi završio s posljednjim stvarima. […]

Ta nas izvanjska svojstva ne smiju zavarati, jer publika kojoj se Ma-rulić obraća jest nova publika. De modo bene vivendi ad sororem, kao štoje razvidno iz naslova, bijaše namijenjen redovnici; nasuprot tome, kao štoće postupiti Erazmo u svojem Enchiridion iz 1506. obraćajući se dvorja-niku, i kao što će učiniti sv. Franjo Saleški u svojem Uvodu u sveti život,Marulić se obraća ne samo svećenstvu, nego i svjetovnjacima.

39

Prvo i najvažnije mjesto Marulić daje primjerima, uvjeren da su primjeriučinkovitiji od savjeta. […] Iako naoko nije tako, Marulić raskida s tradicio-nalnom hagiografijom. “Žića svetaca” bila su usredotočena na osobe, s ciljemda ih prikažu kao iznimna stvorenja. Marulić se dosljedno ograničuje naprimjere koje su oni dali u pojedinim trenutcima života, i to iz perspektivebiblijskog naučavanja. Stoga u Marulića nema ni riječi o štovanju koje im seiskazivalo, o hodočašćima ni o svetim moćima što se pokazivahu hodo-časnicima. […]

No sve to bogatstvo, sva ta znalačka kompozicija bili bi, bez sumnje,nedostatni da sami učine Instituciju tako raširenim djelom, kad se ne binjezin auktor prepoznavao na svakoj stranici. Marulić se ne zadovoljujetime da samo podastre uzore, on oslovljava kršćanina, on ga čini dionikomu svojoj vlastitoj vjeri, on ga poziva da slijedi naučavanje Sv. pisma.

Nije oklijevao kritizirati kler, predbacujući nekim pastirima da uživa-ju čitati antičke pjesnike a zanemaruju Sv. pismo. Okomljuje se na onepripadnike klera koji su odabrali svećenički život privučeni bogatstvom ičastima. Ne štedi ni visoki kler, te navevši primjere prelata koji su pritje-cali u pomoć siromašnima, podsjeća biskupe da su crkovna dobra vla-sništvo siromašnih. Napokon, podsjeća samoga papu da je učitelj, kojegaon predstavlja, bio prije svega siromašan.

Charles Béné, L’Institutio de Marulić revisitée; essai sur les raisons d’unsuccès (= Ponovni pristup Marulićevoj Instituciji; ogled o razlozimauspjeha). Colloquia Maruliana VII (1998), str. 173-175).

U renesansi i baroku kompozicijskom osmišljenošću, dorađenošćuizlaganja i s asocijacijama na antičku kulturu, zadovoljavala je biranoopćinstvo i pobožne duše, u reformatorskom ozračju imala je aktualnenatuknice. Istodobno je Institucija svojemu tvorcu stvarala kult učena ipobožna pisca (“author tam pius doctusque”).

Mirko Tomasović, Marko Marulić Marul (monografija), Erasmus Nakla-da; Književni krug Split Marulianum; Zavod za znanost o književnostiFilozofskog fakulteta, Zagreb – Split, 1999, str. 63.

Iste godine, kad je otvoren kolegij isusovaca u Mainzu, 1568. po-javljuje se na tržištu i prvi njemački prijevod Marulićeve Institucije podnaslovom Der Catholischer Christen Spiegel (Katoličko kršćansko ogle-dalo) […]. Marulićeva Institucija, koja je tri godine poslije osnutkaDružbe Isusove po službenom odabiru u Padovi 1542. godine postalaobvezatna lektira isusovcima, postaje i štivom isusovcima u Mainzu, nosada u njemačkom prijevodu, da bi im poslužila za obnovu i jačanje Kato-ličke crkve u nadbiskupiji.

Franz Leschinkohl, Der Catholischer Christen Spiegel - Katoličko kršćan-sko ogledalo, Colloquia Maruliana IX (2000), str. 360-361.

Naslovnica njemačkog prijevoda Institucije iz 1568. Isto izdanje navedeno u Katalogu Frankfurtskog sajma knjiga 1568.

41

Još jedna osobitost toga djela u odnosu na onodobnu oduševljenostantikom jest njegov oslon, u skladu s pokretom Devotio moderna i kršćan-skim humanizmom, na biblijske izvore i kršćansku antiku, da bi se sve-tačke figure povezale sa svetopisamskim naukom. Svrha za kojom se na tajnačin bjelodano teži jest obrana i proslavljenje kršćanske antike, za koju sesmatra da je nadmoćna poganskoj antici i njezinim “lažnim bogovima”.Ipak, premda su na početku mane antičkih heroja odbačene, ipak će sepojavljivati kao fina nit koja služi da se istaknu zasluge kršćanskih junakate da se diskurs usmjeri prema pohvali kreposti i potrazi za mudrošću. […]

Osim toga, ukazuje se kako valja cijeniti duboku originalnost struk-ture ove zbirke, koja raskida s predstavljanjem svetaca slijedom sveopćegacrkvenog svetačkog kalendara, kojemu pretpostavlja moralnu klasifikacijuprema vrsti kreposti, prizivajući hagiografske motive usredotočene na vi-tae sanctorum više nego na popise miracula, a pri svemu tome u fakturikoja se neskriveno ponosi svojom elegancijom. S druge pak strane Insti-tucija se udaljuje i od srednjovjekovne tradicije takozvanih tabulae exem-plorum koje se nalaze na kraju legendarija, i to primjerima koji sadržekritiku svećenstva, a ne samo laika.

Brenda Dunn-Lardeau, L’originalité de l’écriture hagiographique huma-niste et pré-tridentine dans le De bene beateque vivendi institutione perexempla sanctorum (1498) de Marko Marulić. Colloquia Maruliana X(2001), str. 76.

Sudionici proslave 555. Marulićeva rođendana 2005. (akademik Nenad Cambi, predsjednik Književnoga kruga Split;mr. Božo Biškupić, ministar kulture RH; dr. Petar Selem,predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu;dr. Ivo Sanader, predsjednik Vlade RH; akademik Mirko Tomasović; Jakša Fiamengo, književnik; mr. Bratislav

Lučin,voditelj Marulianuma; dr. Dragan Primorac, ministar znanosti, prosvjete i športa RH; Zvonimir Puljić, gradonačelnik Splita)

43

UTVRDA ČAČVINA

Oko 8 kilometara sjeveroistočno od Trilja, nad istoimenim selom,ostaci su srednjovjekovne utvrde Čačvine (705 metara nad morem).Odličan pregled Sinjskog polja, južnih padina planine Kamešnice i većegdijela Zamosorja, omogućavao je njenim posadama uspješnu kontroluprotoka robe i putnika od Trilja prema istoku. Ovaj prirodni prolaz bio jeglavnom poveznicom Cetinske krajine s jugozapadnom Bosnom, a osobitonakon izgradnje antičke ceste koja je povezivala Tilurium s naseljima okodanašnjeg Buškog blata. Istim pravcem se prometovalo tijekom antike isrednjega vijeka, što potvrđuju različiti arheološki nalazi raspoređeni dužtrase.

Najraniji spomen Čačvine (Zezinaz) potječe iz 1371. godine, a različitioblici istog imena zabilježeni su u pisanim povijesnim vrelima i na zemljo-vidima načinjenim od 16-18. stoljeća (Chechwen, Kakumary alias Zazuiny,Zazvuna, Cacuina, Cacuinua, Charwina, Cassinae, Zauzuina). Tijekomsrednjeg vijeka tvrđavom i okolnim područjem upravljali su Nelipići, cetinskiban Matko Talovac, grofovi Celjski, Stjepan Vukčić Kosača, knez PavaoŠpirančić, Matko Talovac te Poljičani i Kaštelani podređeni hrvatsko-ugarskom kralju Matijašu Korvinu.

Turci osvajaju Čačvinu oko 1513. godine. Za Kandijskog rata, 1648.godine, potjerani su s Klisa, stoga obnavljaju tvrđave oko rijeke Cetine.Nakon vojnih poraza, 1686. godine povlače se iz Sinja te, kratkotrajno, sČačvine koja im je vraćena odlukom mira u Sremskim Karlovcima 1699.godine. Od tada, pa do konačnog povlačenja, ona predstavlja važnouporište Osmanlija u cetinskom kraju. Početkom malog – sinjskog ratadomaći krajišnici privremeno oslobađaju Čačvinu. Odlukom Požarevačkogmira 1718. godine, tvrđava ostaje u posjedu Mletačke Republike. NakonAnte Grabovca-Katića, njome su upravljali Grgur Cambi i Ivan Marijadella Costa. Udaljena od novoutemeljene granice Čačvina postupno gubivojno značenje, te je uskoro napuštena.

Pastoralna djelatnost Katoličke crkve u naseljima istočno od rijekeCetine nije se sasvim ugasila tijekom osmanske vladavine, a već potkraj17. stoljeća Venecija dodjeljuje zemlje svojim podanicima istočno odCetine naseljavajući Poljičane, bosanske i hercegovačke katolike čijipotomci danas žive na ovom području.

Prilagođen litici na kojoj počiva, sklop tvrđave izdužen je u pravcuzapad-istok, a tlocrtom podsjeća na ključ. Čine ga dvije oble kule, bede-mima ograđeno dvorište između njih, te prostorije na zapadnijoj stijeniTabiji. Visinom i sačuvanošću ističe se istočna kula oblog plašta što

44

obavija stariju heksagonalnu jezgru s cisternom za kišnicu. Obje kulenekada su bile zakrovljene i drvenim konstrukcijama podijeljene na višekatova.

U kulama i na istraženom dijelu platoa pronađeni su fragmenti freskooslikane žbuke, kasnoantički mramorni kapitel, koštani dijelovi samo-strela, keramičke lule, pršljeni, kamene i željezne topovske kugle različitihkalibara, kalupi za lijevanje metala, kasnosrednjovjekovna željeznaostruga, željezne strelice, alatke, čavli i klinovi za povezivanje drvenekonstrukcije. Način i standard života nekadašnjih posada također osli-kavaju prikupljeni ulomci keramičkog i staklenog posuđa načinjenogtijekom kasnog srednjeg vijeka i razdoblja turske vladavine.

Ljubomir Gudelj

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika

45

PoËetak litavskoga prijevoda Judite

http://marulianum.storia.unipd.it

47

COLLOQVIA MARVLIANA XV(Književni krug Split – Marulianum, 2006)

SADRŽAJCONTENTS

Charles Béné: Encore une traduction de Marulić: Die himmlische Weissheit(La Sagesse Céleste) / Još jedan prijevod Marulića: Die HimmlischeWeissheit (Nebeska mudrost)

Amir Kapetanović: Leksik Marulićeve Suzane / The Lexis of Marulić’sSuzana

Dragica Malić: Neke razlike među poznatim rukopisima MarulićevaNaslidovanja / Some Differences among Known Manuscripts of Marulić’sNaslidovanje / Imitation of Christ

Lahorka Plejić Poje: Anka Satira: O naslovu / Anka Satira: Concerning theTitle

István L™kös: Naracija, akcija, prostor i vrijeme u strukturi Marulićeve Judite/ Narration, Action, Place and Time in the Structure of Marulić’s Judita

Miroslav Palameta: Marulićeva Tropologija u svjetlu patrističke alegoreze(II.) / Marulić’s Tropology in the Light of Patristic Allegoresis (II.)

Mladen Parlov: Marulićev govor o Duhu Svetome u kontekstu kasno-srednjovjekovne pneumatologije / Marulić’s Discourse about the HolySpirit in the Context of Late Medieval Pneumatology

Neven Jovanović: Prolegomena za retoriku Marulićeve splitske ekipe /Prolegomena to the Rhetoric of Marulić’s Split Set

Carmina Latina amicorum Maruli (N. Jovanović edidit)Branko Jozić: Vizija ujedinjene Europe u pripadnika splitskoga

humanističkog kruga / A Vision of a United Europe in Members of theSplit Humanist Circle

Ivo Sanader: Marulić u Litvi, Judita na litavskom (Zapis sa službenogdržavnog posjeta Republici Litvi) / Marulić in Lithuania, Judith inLithuanian (Account from the State Visit to the Republic of Lithuania)

Marko Maruličiaus: Istorija apie švent∂j∂ našlƒ Judit∂, kroatiškomeilee·m sude·ta

Mirko Tomasović: »Staroslavni začinjavac« (Matoš o Maruliću) / TheVenerable Maker (Matoš on Marulić)

Francisco Javier Juez y Gálvez: Marko Marulić (1450-1524) y el humanistaespañol Juan Lorenzo Palmireno (1524-1579) (I) / Marko Marulić (1450-1524) i španjolski humanist Juan Lorenzo Palmireno (1524-1579) (I)

48

Bratislav Lučin: Novi prilozi za recepciju Institucije: Alonso de Villegas,Pedro Calderón de la Barca i njegovi izvori / New Contributions to theReception of De Institutione: Alonso de Villegas, Pedro Calderón de laBarca and his Sources

Vinko Grubišić: Marulićevo i Erazmovo tumačenje evanđeoske prispodobeo zlim najamnicima u vinogradu / Explanations of a Gospel Parable byMarko Marulić and by Erasmus of Rotterdam

Bratislav Lučin: Nepoznati talijanski prijevod Marulićevih Quinquagintaparabolƒ / An Unknown Italian Translation of Marulić’s Quinquagintaparabolƒ

K r o n i k a

Ivo Sanader: Svečano otvorenje spomenika Marku Maruliću koji jeizradio akademski kipar Slavomir Drinković

Mirko Tomasović: Charles Béné de Grenoble, un marulologue exemplaire(Riječ na proslavi 555. rođendana Marka Marulića)

Nagrade Dana hrvatske knjige 2005.Obrazloženje nagrade JuditaObrazloženje nagrade DavidiasObrazloženje nagrade Slavić

B i b l i o g r a f i j e

Branko Jozić: Bibliografija Marka Marulića 2005.Marulološka bibliografija Charlesa Bénéa (1990-2005)

R e c e n z i j e, p r i k a z i, o s v r t i

Branko Jozić: Zbornik radova o Marku Maruliću u povodu 550. obljetnicerođenja i 500. obljetnice njegove Judite 1450.-1501.-2001.

Mirko Tomasović: Majka Marka Marulića nije bila Talijanka!Bratislav Lučin: Charles Béné (1919-2005): In memoriam

49

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGEPravilnik

Nagradu Dana hrvatske knjige dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika –pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Tri su nagrade: “Judita”, “Davidias”, “Slavić”Nagrade su godišnje.Nagrade se dodjeljuju u Splitu na Dan hrvatske knjige – 22. travnja tekuće

godine.“Judita” – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolju knjigu ili studiju o

hrvatskoj književnoj baštini, a posebno o humanističko-renesansnoj.“Davidias” – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji prijevod djela iz

hrvatske književne baštine na strane jezike ili za najbolju knjigu od-nosno studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini.

“Slavić” – Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji autorski knjigomobjavljeni prvenac.

Sva djela (prvotisak) koja se predlažu za nagrade moraju biti objavljena od 1.siječnja do 31. prosinca prethodne godine.

Nagrade se sastoje od novčanog dijela: “Judita” – 10.000 kuna, “Davidias” –10.000 kuna, “Slavić” – 2.500 kuna i povelja.

Nagrade uručuju: ministar kulture Republike Hrvatske i predsjednik Društvahrvatskih književnika.

Gradonačelnik Splita sve nagrađenike daruje zlatnikom grada Splita.Odluku o nagrađenim djelima odnosno o autorima nagrađenih djela donosi

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige.Upravni odbor Društva hrvatskih književnika imenuje Povjerenstvo Nagrade

Dana hrvatske knjige – na rok od četiri godine.Povjerenstvo je u radu i odlučivanju samostalno.Povjerenstvo bira tajnika – na rok od četiri godine.Tajnik organizira i vodi rad Povjerenstva te po potrebi, a obvezatno jednom

godišnje, o radu Povjerenstva izvješćuje Upravni odbor Društva hrvat-skih književnika i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Ako je djelo člana Povjerenstva među prijedlozima za nagradu, onda taj članne sudjeluje u radu Povjerenstva prilikom glasovanja.

O svakoj nagradi odluka se donosi većinom glasova.Kad je nagrađenik strani državljanin, o dodijeljenoj nagradi treba ga iz-

vijestiti najmanje trideset dana prije same dodjele.

50

Povjerenstvo odlučuje i o autorima obrazloženja o nagradama.Troškove rada Povjerenstva, novčane iznose nagrada, izradbu povelja,

organizaciju dodjele nagrada i honorar autorima obrazloženja osiguravaMinistarstvo kulture Republike Hrvatske.

Sve navedene troškove Društvo hrvatskih književnika prijavljuje Mini-starstvu kulture kao dio svoje redovne godišnje djelatnosti.

*

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige:Mirko Tomasović, Bratislav Lučin, Tonko Maroević, Nikola Batušić

Tajnik Povjerenstva Nagrade Dana hrvatske knjige:Srećko Lipovčan

NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGEDo sada nagrađeni:

1997.Judita — Pavao Pavličić: Studije o Osmanu, ZAZNOK, Zagreb 1996.Davidias — István L™kös: A horvát irodalom története, Nemzeti

Tankönyvkiadó, Budapest 1996.Slavić — Maro Pitarević: Harlekin, Ceres, Zagreb 1996.

1998.Judita — Branimir Glavičić: Marulićev latinski rječnik, Književni krug

Split, 1997.Davidias — Ján Jankovič: Chorvátska literatúra v slovenskej kultúre I,

Ústv svetovej literatúry SAV, Bratislava 1997.Slavić — Romeo Mihaljević: Anđeoska konverzacija, Mozaik knjiga,

Zagreb 1997.

51

1999.Judita — Radoslav Katičić: Litterarum studia, Matica hrvatska, Zagreb

1998.Davidias — Joanna Rapacka: Zaljubljeni u vilu, Književni krug Split,

1998.Slavić — Ana Brnardić: Pisaljka nekog mudraca, SKUD “Ivan Goran

Kovačić”, Zagreb 1998.

2000.Judita — Mirko Tomasović: Marko Marulić Marul, Erasmus Naklada,

Zagreb ; Književni krug Split-Marulianum, Split ; Zavodza znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu1999.

Davidias— Fedora Ferluga Petronio: Grčko-latinski izvori u JunijaPalmotića, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka 1999.

Slavić — Dražen Stojčić: Zabranjeno područje, Svjetla grada, Osijek1999.

2001.Judita — Šime Jurić: Iz muzeja hrvatske knjige, Matica hrvatska,

Zagreb 2000.Davidias— Krystyna Pieniažek: Pjesničko stvaralaštvo Antuna Branka

Šimića (prevela Jadranka Nemeth Jajić), Matica hrvatskaZagreb 2000.

Slavić — Igor Štiks: Dvorac u Romagni, Durieux, Zagreb 2000.

2002.Judita — Milan Moguš: Rječnik Marulićeve Judite, Institut za jezik i

jezikoslovlje, Zagreb 2001.Davidias— Luciana Borsetto: za prijevod Marulićeve Judite na talijanski,

Hefti, Milano 2001.Slavić — Gordan Nuhanović: Liga za opstanak, Pop & Pop, Zagreb

2001.

52

2003.Judita — Nikola Batušić: Starija kajkavska drama, Disput, Zagreb 2002.Davidias— Francisco Javier Juez y Gálvez: za monografsko izdanje

časopisa Studia Croatica, Buenos Aires, 145/2002.Slavić — Franc Rotter: Croatia liberata, Hrvatsko štamparsko društvo,

Gradišće 2002.

2004.Judita — Dunja Fališevac: Kaliopin vrt II; studije o poetičkim i ideolo-

škim aspektima hrvatske epike, Književni krug Split, 2003.Davidias— Vanda Mikšić: Points d’exclamation, Caractères, Pariz 2003.Slavić — Slađana Bukovac: Putnici (roman), Meandar, Zagreb 2003.

2005.Judita — Mirko Tomasović: Vila Lovorka, Književni krug Split, 2004.Davidias— Silvio Ferrari: L”elegia veneziana” di Kranjčević, Il crollo del

Campanele, 1902, Edizioni San Marco dei Giustiniani,Genova 2004.

Slavić — Suzana Abspoel Đođo: Snajperist, Meandar, Zagreb 2004.

U povodu Dana hrvatske knjige, a u sklopu Marulićevih dana, Društvohrvatskih književnika je dodijelilo i tri Zahvalnice:

Bratislavu Lučinu: za iznimni prinos u proučavanju hrvatske književnebaštine; Zagreb – Split, 22. travnja 1998.

Mirku Tomasoviću: za iznimni prinos u proučavanju hrvatske književnebaštine; Zagreb – Split, 22. travnja 1999.

Ivi Frangešu: za iznimni prinos u proučavanju hrvatske književne baštine;Zagreb – Split, 22. travnja 2000.

53

SADRŽAJ

Kalendar zbivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Šesnaesti međunarodni znanstveni skup o Marku Maruliću:Pet stoljeća Institucije (1506-2006) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Sažetci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Podatci o sudionicima znanstvenoga skupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Izdanja Institucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Upućivanje u Instituciju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Utvrda Čačvina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Marko Maruličiaus: Istorija apie švent∂j∂ našlƒ Judit∂,kroatiškom eilee·m sude·ta (početak litavskoga prijevoda Judite) 45

Colloquia Maruliana XV – sadržaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

Nagrada Dana hrvatske knjige . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Pravilnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Do sada nagrađeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

Znanstveni, književni i izdavački program Marulićevih dananovčano su pomogli:

Ministarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Županija splitsko-dalmatinskaPoglavarstvo grada Splita

Izdavač:Književni krug Split — Marulianum

Ispod ure 3, Split

Za izdavača:Nenad Cambi

Ovu knjižicu uredili:Branko Jozić i Bratislav Lučin

Tisak:»Dalmacija papir« — Split

Naklada:300 primjeraka

56