Manje zastupljene voćne vrste

15. rujna 2013. gospodarskilist

3315. rujna 2013.

GOSP

ODAR

SKI S

AVJE

TNIK

mali

Manje zastupljene voćne vrste

U posljednje se vrijeme, na policama trgovina mogu naći i plodovi manje poznatih voćaka. Prodaju se po visokim cijenama, a mnoge od njih mogle bi se uzgajati i kod nas. Osim njih, postoje i voćke koje su se nekada uzga-jale, a danas su gotovo pale u zaborav. U ovom će prilogu biti opisane neke od njih, kako bismo upoznali njihova svojstva i time potaknuli na razmišlja-nje “izvan okvira”, one koji žele uzgojiti poneku egzotičnu voćku, ili možda čak pokrenuti ozbiljniju proizvodnju.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

15. rujna 2013.34 gospodarskilist

Acerola

15. rujna 2013.

Neke od ovih voćnih vrsta, kao što je aronija, polako ali sigurno postaju “uobičajene” voćke u kon-tinentalnom dijelu jer pod utjeca-jem medija sve više ljudi upoznaje njihovo blagotvorno djelovanje na zdravlje, što stvara tržište i potiče uzgoj.

Druge još uvijek čekaju svoje mjesto u uzgoju koje imaju u dru-gim zemljama. Tako je, na primjer, u Austriji bazga odavno prestala biti korov i postala unosan izvor pri-hoda za mnoge uzgajivače. U po-sljednjih su nekoliko godina i kod nas zasađene određene površine pod ovom voćkom, ali to ni izdale-ka nije ono što bismo s obzirom na klimu i tlo mogli ostvariti. Haskap tek krči put prema potrošačima, a goji već pravi prve korake u uzgoju.

Zaboravljena oskoruša opjevana je u narodnim pjesmama, ali je u uz-goju isčezla. Nasuprot tome, u Nje-mačkoj, Češkoj i drugim zemljama postoje čitavi sajmovi posvećeni ovoj voćki skromnih zahtjeva, rakija od njezinih plodova doseže vrtogla-

Velika prednost ovih voćaka je u tome što imaju nešto skromnije zahtjeve prema klimi i tlu, a ta-kođer su i otporne na bolesti i štetočine. No, to ne bi trebalo shvatiti doslovno, jer ono što ne stvara poteškoću za uzgoj na okućnici, može stvarati teškoće kada neku od ovih vrsta želimo uzgajati na većim površinama.

Acerola (Malpighia emarginata) potječe iz Meksika i zimzeleni je grm ili drvo koje u prirodi naraste najviše do visine od 6 m, premda su najčešći primjerci visoki 2-3 m.

Bogatstvo vitaminaU usporedbi s narančom, količi-

na vitamina C u ovom je voću veća

Manje poznate i nove voćke – osvježenjeu ponudi voća i prilika za pokretanje posla

Stoga se za svaki ozbiljniji uz-goj treba obratiti stručnjacima koji će pomoći postaviti stvari na pravi način od samog početka kako se početno uzbuđenje ne bi pretvorilo u razočaranje. Vjerujemo da će i informacije u ovom prilogu pomoći da se to ne dogodi.

za nevjerojatnih 32 puta, a količina magnezija, kalija i vitamina B5, dvostruko veća. Zbog toga se od acerole pri-premaju mnogi vitaminski pripravci ili napitci koji se sve više traže na tržištu.

Često se uzgaja i kao bonsai zbog lijepog razgranjavanja i atrak-tivnog izgleda.

List je prekriven dlačicama koje mogu izazvati alergijske reakcije ili smetnje u dišnim putevima, pa tre-ba biti oprezan u kontaktu s ovom biljkom.

Cvjetovi su promjera 1 – 2 cm, ružičaste boje i skupljeni su u cva-tove sastavljene od tri do pet cvje-tova.

Cvate gotovo cijele godine, pa se na istoj biljci mogu istodobno naći i cvjetovi i plodovi. Plod je različite veličine (1-4 cm), a zreo je već tri do četiri tjedna nakon cvatnje, pa se tijekom godine može ostvariti velik broj berbi.

Plod se odlikuje velikom količi-nom vitamina C (čak do 3 g na 100 g), a osim vitamina C, u plo-du se nalazi i dosta provitamina A, vitamina iz B kompleksa, dok su od minerala najznačajniji željezo, kalcij i fosfor. Sadržaj šećera u plodu je nizak, svega 3 do 5 %. Acerola je niskokalorič-no voće koje u 100 g ploda ima svega 32 kcal.

ve cijene, a drvo služi za izradu namještaja namijenjenog samo znalcima koji ne pitaju za cijenu.

Mediteransko područ-je otvara još više moguć-nosti za uzgoj “novih” vrsta voćaka, i to od onih koje se zasada mogu naći tek na pone-koj okućnici kao što su kaki, nešpo-la i žižula do onih malo egzotičnijih kao što je acerola koju, uz odgova-rajuću zaštitu preko zime, možemo pokušati uzgojiti.

Atraktivan izgled, bogatstvo mi-nerala, vitamina i, posebno, anti-oksidansa čine plodove ovakvih voćaka ne samo ugodnim osvježe-njem nego i pravim izvorom zdrav-lja. Faramaceutska je industrija to već prepoznala i ponudila brojne pripravke izrađene od uvoznih siro-vina. Nema nikakvog razloga da u budućnosti domaći proizvođači ne zamijene uvoz organiziraju li se na pravi način i tržištu ponude dovolj-no plodova odgovarajuće kakvoće.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK


3515. rujna 2013.

Plodovi se mogu prerađivati u si-rup ili džem.

LjekovitostNjihova se konzumacija preporu-

ča kod kroničnog umora ili kao po-moć kod različitih virusnih infekcija, zacjeljivanja rana, liječenja bolesti

može izazvati i alergijsku reakciju, i to prvenstveno onih koji su aler-gični na lateks. Stoga osobe koje imaju teškoća s alergijama ne smiju uzimati acerolu niti njezine priprav-ke, prije nego li se posavjetuju s li-ječnikom.

Uzgoj acerole izvan tropskog po-jasa znatno je otežan, jer ova biljka traži stalnu temperaturu od 28 do 30 °C. Preferira kiselkasto laganije tlo, a odrasle biljke mogu podnijeti i kratkotrajnu sušu. Korijenje je plit-ko, zbog čega je jako osjetljiva na vjetar. Ponekad se može nabaviti u obliku lončanice koju je moguće uzgojiti i izvan tropskog pojasa, ali uz uvjet da joj se tijekom zime osi-gura zaštita od niskih temperatura i dovoljno svjetla. Tada rađa samo u toplijem dijelu godine.

Prof. dr. sc. Tomislav JemrićZavod za voćarstvo

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

BoysenberryBoysenberry (Rubus ursinus) ja-

godasto je voće slično malini i kupi-ni, a nastao je 1920-ih godina križa-njem maline, kupine i loganberryja (također križanac). Ime je dobio po svom tvorcu Rudolphu Boysenu.

Plod je okruglast, sličan kupi-ni, krupan (oko 8 g), po boji nešto svijetliji od kupine (između maline i kupine) tamne crvenkasto-crne boje.

Jedni kažu da je vrlo je sočan i po okusu sličan malini s prizvukom oporosti, drugi da je po okusu sli-čan divljoj kupini, samo je po veliči-ni ploda nekoliko puta veći.

Plodovi boyse-nerryja su pogodni za konzerviranje i prera-du u pekmez i sl.

SadnjaBoysenberry, kao i

ostalo jagodasto voće koje je srodno malini i kupini, traži vrlo sun-čane položaje koji su zaštićeni od vjetra. Može uspijeva-ti i u polusjeni, ali tada plodovi ne mogu postići kvalitetu kao na sun-čanim položajima. Za kvalitetne plodove tlo mora biti dobro pripre-mljeno s dosta komposta i humusa. Dobro podnosi različite tipove tala, te relativno dobro uspijeva i kad se korov ne plijevi oko njega. Ipak, potrebno je redovito plijeviti korov, kako bi plodovi bili kvalitetiniji i urod veći.

Bujnog je rasta, te je za uspje-šan uzgoj boysenberryja potrebna

armatura (stupovi i žice) za koje će se izboji vezivati. Takvim načinom plodovi će biti izloženiji suncu, plo-dovi neće biti zaprljani od zemlje, čime će se smanjiti mogućnost tru-leža plodova, te će olakšati berbu. Razmak između grmova treba biti jedan do dva metra, između redova dva metra. Saditi se može u jesen ili u proljeće. Bolje je saditi u jesen zbog boljeg ukorijenjivanja. Ako se ujesen sade jednogodišnje sadni-ce, prvi rod se može očekivati već iduću sezonu.

Boysenberry je od maline do-bio slatkoću i cvjetnu aromu, dok je prizvuk vina i oporosti dobio od kupine i loganberryja. U svakom slučaju, plod je ugod-nog i osvježavajućeg okusa i zavidne veličine u odnosu na malinu i kupinu.

Ubrani plod brzo gubi okus, stoga ga treba što prije kon-zumirati ili preraditi. Neki ga ne vole konzumirati u svježem stanju zbog kiselosti i velikih sjemenki, pa ga radije troše u prerađenom obliku. Plodovi su lijepe crvene boje i nalikuju trešnji, po čemu je ova biljka vjerojatno i dobila naziv ‘’trešnja s Barbadosa’’. Osim ovog naziva može se naći i pod imenom ‘’ame-rička višnja’’.

jetara itd. Sok acerole posebno se rabi kao osvježenje pilota, astrona-uta i atletičara izloženih velikom fi-zičkom naporu. Također, jača dišni sustav i pomaže stvaranju kolage-na, koji je ključan za zdrav i lijep izgled kože. Pomaže regulaciji krv-nog i očnog tlaka.

Iznenađujuće je, da je do danas napravlje-no relativno malo znanstvenih istra-živanja njezinog djelovanja na ljudsko zdravlje. Do sada objavlje-

ni rezultati potvrđuju njezin koristan učinak na regulaciju šećera u krvi, smanjenje rasta tu-morskih stanica i uklanjanje štetnih radikala iz stanica. Postoje podaci koji pokazuju da i kora, lišće i drugi dijelovi biljke imaju fungicidna svoj-stva.

Potrebno je upozoriti da kon-zumacija acerole kod nekih ljudi

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

15. rujna 2013.gospodarskilist

36 15. rujna 2013.

Tayberry

Još jedan križanac maline i ku-pine je tayberry, koji se odlikuje izrazito velikim plodovima i visokim urodom. Plodovi su sočni, ugod-nog, slatkastog, lagano oporog i aromatičnog okusa. Pogodni su za konzumaciju u svježem stanju, ili preradu u pekmeze i druge pro-izvode, a moguće ih je i smrzavati. Masa ploda je od 5 g do 11 g.

Ukupni prinos po biljci može biti i do 3,5 kg (ovisi o razma-ku sadnje), tj. 24 t po hektaru. Javljaju se u skupinama 5 do 7 plodova. Boja im varira od pur-purno crvene, do tamno ljubi-časte kada prezriju, te laganog do visokog sjaja.

Tayberry je samooplodna vrsta i nije mu potreban oprašivač.

UzgojBoysenberry treba redovito nata-

pati, posebice nakon cvatnje i kada plod počinje rasti. Kako bi se sma-njila opasnost od pojave gljivičnih bolesti, natapanje treba izvesti pri bazi grma, da se izbjegne viso-ka vlažnost u krošnji. To se može izvesti, primjerice, pomoću sustava „kap po kap“. Gnojidbu i dodavanje komposta treba obavljati u radijusu unutar 30-ak cm od grma. Grmove boysenberrya često treba zaštititi i od ptica pomoću mreža kojima ih se prekriva.

Preporuča se grane prije zime odvezati i polegnuti na zemlju, te prekriti slojem (20-ak cm) slame ili

sijena ili nekim drugim prikladnim izolacijskim materijalom. Tako će se izboje zaštititi od hladnog vre-mena tijekom zimskog mirovanja.

Grmovi boysenberrya su prilično izdržljivi na nepovoljne uvjete, te su otporniji je na bolesti i sušu nego kupina.

RazmnožavanjeBoysenberry se najjednostavnije

razmnožava povaljenicama. Krajem srpnja odabire se jedan slabobujan dugi izboj koji se savije i zakopa u tlo na dubinu 15-20 cm. U proljeće se slobodno može odvojiti od maj-činskog gram, jer se tijekom zime ukorijenio.

Boysenberry rađa u lipnju i srpnju na jednogodišnjim iz-bojima, no s obzirom da rađa jednom godišnje, sezona mu vrlo kratko traje. Na jednom odraslom grmu može se nabra-ti u prosjeku do 4,5 kg plodova (ovisno o sorti, načinu uzgoja i sl.).

ženije položaje, te time dati pro-zračnost grana (manje vlage, ma-nje bolesti), kao i bolju osunčanost plodovima. Najpraktičniji je uzgoj na žici (kao vinograd).

Lako se razmnožava povaljeni-cama sredinom rujna, a reznicama sredinom listopada (može i tijekom zime do sredine ožujka, ako tlo nije smrznuto ili natopljeno s previše vode).

Tayberry je pogodan za sadnju na različitim tlima. Pogoduju mu sunčani položaji na plodnim ocje-ditim tlima, ali može uspijevati i na sjenovitim položajima.

U slučaju uzgoja na laganim kar-bonatnim tlima, potrebno je dodati

Srednje su tvrdi, dugulja-sto-koničnog oblika, što se može zaključiti i po dimen-zijama ploda koje iznose od 35 do 50 mm u dužinu, te 17 do 23 mm u širinu. Rano počinje dozrijevati (početak srpnja), a berba je višekrat-na, jer plodovi dozrijevaju kroz duže vrijeme, do sredi-ne kolovoza, pa čak i do po-četka listopada, ako je toplo vrijeme. S obzirom da im se peteljka čvrsto drži za plod, a plod je vrlo mekan kada je

potpuno zreo berba je otežana, pa nije moguća upotreba mehanizaci-je. Zbog ovih razloga Tayberry nije zaživio u intenzivnom uzgoju, pa ga uglavnom uzgajaju mali proizvođa-či ili hobisti u kućnim vrtovima.

Uzgoj na žiciIzboji su bujni i čvrsti, sa

slabim bodljama. Kod mladih polugrmova izboji se više sire, dok kod starijih imaju uspravniji rast, uglavnom bez postranih izboja. Iako izboji ne trebaju potporu, zbog navedenih razloga pre-poruča se ipak postavljanje potpore, jer time možemo širiti polugrm i grane dovoditi na polo-

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK


3715. rujna 2013.

Mrazevi ne predstavljaju pro-blem jer cvjeta kasno, te je sto-ga pogodan za uzgoj na mjesti-ma gdje zbog mrazeva druge voćke ne uspijevaju. Također, tayberry podnosi vrlo niske temperature tijekom zime, čak do -25 °C. Zbog otpornosti na bolesti, po-

sebice na kasnu žutu hrđu, a i niskih zahtjeva za brigom tije-kom godine, tayberry je vrlo pogodna vrsta za uzgoj na ma-njim površinama ili u kućnim vrtovima.

komposta kako bi se popravilo tlo, i to preporučljivo prije same sadnje. Kompost će tako, osim hranjiva, osigurati i zadržavanje vlage u zoni korijena što će omogućiti tayberryju

da uspješno i obilato rodi i za vrije-me sušnih ljeta.

Sadnja ukorijenjenih sadnica se također obavlja polovinom listo-pada, jer je tlo još uvijek toplo, te sadrži dovoljno vlage, pa se korijen bolje prima i raste. Sadnja se može produžiti čak i do ožujka pod istim uvjetima kao i za reznice.

Ovisno o mogućnostima vrta, našim željama, te sadnicama koje imamo, saditi ih možemo s razma-kom između redova od 1,2 do 4 m, a unutar reda na razmak 1 m.

Nakon sadnje sadnicu treba prikratiti na dobar, kvalitetan pup na 25-30 cm visine kako bi oja-čao korijen i time dugoročno osi-gurali bolji rast, prinos i kvalitetu tayberryja.

Mini kiviMini kivi (Actinidia arguta) oku-

som je vrlo sličan običnom kiviju, a i na presjeku slično izgleda, ali je veličinom puno manji i nema dlači-ce. Mini kivi je nekima poznat kao bavarski kivi, sibirski kivi, mini kivi, „baby kivi“, koktel kivi, desertni kivi i sl

Iako dobro podnosi kasne mra-zeve, ipak nužno je da za vrijeme porasta mladica ne bude mraza ti-jekom 150 dana, jer bi moglo doći do smrzavanja mladica i pupova. Stoga se često uzgaja na padina-ma na 600 do 800 m nadmorske visine, iako bez problema uspijeva i na nižim položajima.

Umjereno s gnojidbomMini kivi treba saditi na sunčana

mjesta na ocjeditom blago kiselom tlu. Uzgoj će biti uspješan i na la-gano zasjenjenim položajima ili tlu neutralne pH reakcije, ali će biti smanjeni urod. Mini kivi prorodi 3 do 4 godine nakon sadnje, ali neki ozbiljniji urod može se očekivati tek

nakon 6 do 8 godina. Bit-no je da biljke budu zašti-ćene od jakog vjetra. Tako se na okućnicama može saditi uz južni zid kuće, iza ograde ili koje druge prepreke.

Gnojidba treba biti umjerena. Slaba gnojid-ba smanjit će vegetativni rast, ali može dovesti i do pojave žućenja lišća. Pre-komjerna gnojidba duši-kom pak može izazvati slabu cvat-nju i plodove smanjene sočnosti. Također će biti pojačani vegetativni rast, a biljka može nespremna do-čekati zimske niske temperature.

Rast je vrlo bujan, te u prirodnim uvjetima može se popeti na stabla visine do 30 metara.

Na pergolama lakša berbaU uzgoju taj potencijal se može

iskoristiti u širenju na pergolama, tj. brajdama kao i običan kivi. Ta potpora mora biti čvrsta i stabilna zbog vrlo brzog

rasta (izboj može narasti i do 6 m u jednoj sezoni). Uzgojem na per-golama olakšat ćemo sve zahvate, pa i berbu.

Plodovi se beru tijekom listopa-da i početkom studenoga. U fazi zrelosti vrlo se lako odvajaju od biljke. Kako često znaju i sami ot-pasti kada dozriju, mogu se brati i ranije, te pustiti da sazriju odvojeni od biljke. Urod ovisi o starosti biljke i načinu uzgoja, ali je obično 25-30 kg po grani.

Mini kivi je vrlo pogodan za uzgoj u kontinentu s obzirom da podnosi zimske temperatu-re i do -30 °C. Štoviše, za uspje-šan uzgoj vrlo su bitne niske zimske temperature tijekom zimskog mirovanja, kako bi se aktivirali rodni pupovi za idu-ću sezonu.

zbog vrlo brzog Plod je veličine 2-2,5 cm, zelene boje, bez dlačica, veličine bobi-ce grožđa. Meso ploda je kao

kod običnog kivija, također zelene boje. Ovisno o sorti

može imati i crvenkaste boje bilo u kožici bilo u mesu. Može se koristiti na razne načine – sirov,

kuhan, sušen, prerađen u pekmeze i sl.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK


38 15. rujna 2013.

Haskap(modra kozokrvina)

Haskap ili modra kozokrvina (Lo-nicera caerulea) je grm s plodovi-ma koji bojom i veličinom liče na borovnicu. Neki ju često nazivaju i sibirska borovnica, no to je po-grešno. Naziv sibirska borovnica se često koristi za aroniju, haskap i još neke vrste. Sve te vrste ima-ju svoje jedinstvene nazive koji ih bolje opisuju. Stoga naziv sibirska borovnica treba izbjegavati za bilo koju vrstu, jer samo može dovesti do zabune. Haskap se još naziva i

LjekovitostHaskap je bogat antioksi-dansima, vitaminima (vita-min C) i željezom. Zbog tih svojstava je vrlo dobar kod poboljšanja krvne slike, vi-sokog tlaka te probavnih po-remećaja. Bobice haskapa uz navedene prednosti imaju i protuupalna i protualargij-ska svojstva.

Mini kivi je dvodomna biljka, te je vrlo bitno da su zastupljene

Natapanje je vrlo važno jer ne-dostatak vode uzrokuje opa-danje lišća i gubitak plodova. Zahtijeva velike količine vode tijekom sezone, ali ne i stagni-rajuće vode jer može doći do gušenja korijena, a time i do propadanja cijele biljke. U ljeti je potrebno natapati kako bi se nadomjestila voda koja ne-dostaje uslijed vrućih i sušnih dana.

i ženske i muške biljke u uzgoju, iako postoje i samooplodne ženske biljke. Jedna muška biljka može uspješno oprašiti šest ženskih bilja-ka. Kao oprašivač može se koristiti i muška biljka običnog kivija.

RazmnožavanjeUspješno se razmnožava sjeme-

nom, ukorijenjavanjem reznica ili cijepljenjem na podlogu koja može biti mini kivi ili običan kivi. Kod raz-množavanja sjemenom, bitno je da to sjeme ne bude od plodova koji su dobiveni oprašivanjem polenom

s običnog kivija, jer je takvo sjeme sterilno.

Važni uročnici bolesti i drugih problema od kojih je važno zaštititi mini kivi su Phytophthora, Botrytis, Sclerotinia te nematode, tripsi, sa-vijači i sl. No, ti uzročnici ne čine velike štete i ne pojavljuju se često. Kod mladih biljaka veliki problem mogu biti mačke. Izboji mini kivija otpuštaju miris sličan mirisu mačje trave, pa se mačke često stružu o samu biljku ili pak raskapaju oko korijena čime potpuno unište mla-de biljke.

kamčatska bobica, kamčatska borovnica ili mayberry.

UzgojHaskap je listopadni grm koji

može narasti od 1 do 3 metra i obično do 1,5 metra u širinu.

Vrlo je otporan na niske tempe-rature. Tako tijekom zime, haskap može podnijeti vrlo niske tempera-ture – čak i do -45 °C. U skladu s porijeklom, i cvat podnosi tempera-ture ispod 0 °C (čak do -10 °C) te

kamčatska bobica, kamčatska

vrlo dobro podnosi i kasne proljetne

mrazeve.Grmovi ha-

skapa sade se na sunčanim po-

ložajima s dobro dre-niranim (ocjeditim), ali

vlažnim tlom slabo kise-le do neutralne reakcije(pH 5,5

do 7) i bogatim organskim tvarima. Može podnijeti i druga tla i polusje-nu, ali tada slabije rađa. Razmak u redu treba biti 1 do 1,5 m, a 3 metra između redova. Nije samooplodna voćka, te stoga treba saditi barem dvije sorte zajedno, a preporuča se i tri do četiri različite sorte u jednom nasadu, koje su međusobno kom-patibilne (cvatnja u isto vrijeme).

Plod haskapa je bobica dugulja-stog oblika i plavoljubičaste boje. Bobica je promjera 0,5 do 1 cm i duga 2 do 3 cm. Meso je tamnolju-bičaste boje, teksture slične kiviju, a ugodan i slatkast okus podsjeća na borovnicu. Kod nas dozrijeva u svibnju, a može se konzumirati si-rov ili prerađen u sok, džem, žele ili voćno vino. Često se koristi i kao dodatak fermentiranim mliječnim proizvodima (voćni jogurt). U pu-nom rodu, grm haskapa može dati 3 do 5 kg bobica.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK


3915. rujna 2013.

U Japanu su cijene haskapa vrlo visoke, a u uzgoju ne zahtijeva-ju mnogo � zičkog rada. Stoga se često tijekom radnog vijeka sade male plantaže kao � nan-cijska sigurnost za “stare dane”. Nešto kao mali prirodni miro-vinski fond za dodatne prihode.

Uspješno se razmnoža sjemenom, te poluzrelim i zrelim reznicama. S ob-zirom da haskap nije sa-mooplodan, kod razmno-žavanja sjemenom treba očekivati sadnice neujed-načenih svojstava. Stoga se preporuča razmnoža-vanje ukorijenjivanjem po-luzrelih reznica u srpnju i

kolovozu, ili zrelih reznica u stude-nom.

BrusnicaBrusnica (Vaccinum vitis-idea)

je zimzeleni grm koji ima ljekovita svojstva. Plodovi brusnice zbog svog sadržaja imaju vrlo pozitivan učinak na ljudsko zdravlje.

Voće za dijabetičareSadrži minerale (kalij), organske

kiseline, tanin, željezo, vitamine A i C, a bogat je i antioksidansima (an-tocijanima i bioflavonoida) i biljnim vlaknima. Bioflavonoidi djeluju kao prirodni antibiotik, tako što uravno-težuju gljivice i bakterije u organiz-mu. Posebice pomažu kod infek-cija urinarnog i probavnog trakta, regulirajući bakteriju Escherichiu coli, te uzročnika čira na želucu (Helicobacter pylori). Plodovi bru-snice pomažu i kod dijabetesa, jer njihova konzumacija smanjuje razi-nu šećera u krvi. Plodovi brusnice pomažu i kod smanjenja djelovanja stresa, te su vrlo pogodni u preven-ciji bolesti srce i krvnih žila. Osim plodova koji se mogu konzumirati u svježem, suhom ili prerađenom (sok, pekmez, džem, umak i sl.) stanju, ljekoviti su i listovi od kojih se kuha čaj. Ako se žele koristiti li-stovi, onda ih treba brati nakon ber-be plodova.

Uzgoj nije osobito zahtjevan

Grm je nizak, oko 30 cm, tankih stabljika i iz-boja. Listovi su sitni i zimzeleni. Cvijet se nala-zi u grozdovima na vrho-vima izboja. Bijele je do ružičaste boje zvonoli-kog oblika.

Brusnica raste na sun-čanim ili polusjenovitim položajima. Zahtijeva kiselo (pH 4 do 5) ocje-dito tlo, bez zadržavanja suvišne vlage, ali s dovoljnom ko-ličinom oborina (ili natapanja). Tlo mora biti stalno vlažno, jer ako kori-jen ostane u suhom tlu, biljka će se vrlo brzo osušiti i uvenuti. Uspijeva u hladnijim predjelima i na višim nadmorskim visinama (do 1500 m). Zimi podnosi i do -40 °C, a dobro podnosi i proljetne mrazeve.

Traži kiselo tloKod gnojidbe treba voditi raču-

na da brusnica zahtijeva kiselo tlo, stoga se preporuča upotrebljavati samo kisela gnojiva, te svake go-

dine treba dodavati treset oko sva-kog grma.

Brusnicu treba saditi, ako su sadnice golog korijena, u gre-dice visine 30 cm. Kontejnirane sadnice se mogu saditi tijekom cijele godine, ali treba paziti da odmah bude osigurano nata-panje. Razmak između sadnica treba biti 30 do 40 cm, a raz-mak između redova 80 do 90 cm. Mogu saditi i gušće unutar reda, ali tada između redova treba biti više mjesta.

stovi, onda ih treba brati nakon ber-be plodova.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK


40 15. rujna 2013.

Zbog veće veličine grma i du-žine izboja, američka brusnica se sadi na veće razmake od eu-ropske.

Goji

Prostor između redova tre-ba održavati urednim redovi-tom košnjom ili malčiranjem borovim iglicama, kiselim tre-setom ili piljevinom crnogo-rice. Tako će se smanjiti rast korova, ali ujedno i osigura-vati dovoljna kiselost potreb-na za normalan rast i razvoj korijenovog sustava.

Plodovi sazrijevaju u kolo-vozu i rujnu, a beru se ručno ili grabljicama (kao za borovnice). Bo-bice se beru kada su svjetlo crvene ili tamno crvene boje. Ako se uberu prerano mogu ostati gorke. Svije-tlije bobice tijekom čuvanja nakon nekoliko tjedana poprime tamno crvenu boju. Kao i kod sveg voća, kada bobice same padaju s grma, znači da su prezrele i nisu dulje za čuvanje, već ih treba odmah konzu-mirati ili preraditi. Plodovi se mogu čuvati 3 do 5 tjedana na temperatu-ri od 0 do 7 °C, a smrznute brusnice se mogu čuvati i nekoliko mjeseci.

Plantažni nasadi koji obiluju povoljnim količinama vode (neka-dašnja močvarna područja), berbu

obavljaju plavljenjem polja. Nai-me, svaka bobica brusnice u sebi ima četiri mjehurića zraka. Kako se polje i grmovi poplave tako bobice isplivaju. Tada strojevi prolaze i tre-su grančice kako bi se zreli plodovi odvojili od stabljike. Kako plodovi plutaju, strojno se pokupe, ocijede i sortiraju.

Može se razmnožavati sjeme-nom, ali preporuča se razmnožava-njem podzemnim izbojcima koji se zakorijenjuju i razvijaju mladice. Ta-kođer brusnica razvija izbojke koji se povijaju i ukorijenjuju. Nakon što se izboji ukorijene, mogu se odvoji-ti od matične biljke i presaditi.

Za razliku od europske bru-snice (Vaccinum vitis-idea), američka brusnica (Vaccini-um macrocrapon) ima veće grmove i plodove. Američka brusnica stvara izdanke duži-ne i do 2 metra koji se ukori-janjuju i daju mlade izboje na kojima se javljaju cvatovi. Te izbojke se može usmjeravati (da ne smetaju u međured-nom prostoru) ili ih se može

uzdignuti i pričvrstiti na naslon (ar-maturu) kako bi se plodovi zadržali čistima, olakšala berba, a i kako iz-boji ne bi smetali za prolazak izme-đu redova.

Brusnica nema štetnika ni bolesti koje bi radile značajnije štete. Sto-ga zaštita uglavnom nije potrebna. Može se koristiti preventivno zim-sko prskanje bakrenim preparatima prije kretanja vegetacije.

puta više nego aronija), vitaminom C, vitaminima B-kompleksa, amino-kiselinama i željezom.

Goji se može uzgajati kao grm ili kao drvo, a može narasti i do 3 me-tra visine. Grm L. chinensis naraste nešto niže od L. barbarum.

Preporuča se saditi na jesen, ali može i u proljeće. Goji zahtije-va sunčane položaje sa ocjeditim tlom, blago kisele do neutralne re-akcije (pH 6 do 7,5). Može uspije-vati i na kiselijim tlima (pH 5 do 5,5) i polusjenovitim položajima, ali je tada prirod i rast smanjen.

Uvjeti za uzgojIako je tolerantan na sušu, u po-

dručjima gdje tijekom godine ima sušnih razdoblja, nužno je osigu-rati natapanje, kako bi se postigao zadovoljavajući urod. Na teškim i hladnim tlima s visokom razinom

Goji bobice je naziv za dvi-je vrste - Lycium barbarum i Lycium chinensis. Na hrvat-skom se još nazivaju i vučje bobice. Goji bobice su vrlo dobre za krvožilni sustav, di-jabetes, jetru i bubrege, a posebice za reguliranje kole-sterola.

Snižavaju kolesterolPrema nekim istraživanji-

ma Goji bobice dovode razi-nu kolesterola na normalnu razinu u roku 24 sata nakon

konzumacije 100 g ploda. Plodovi

goji bo-bica su b o g a t i antioksi-dansima

(1 i pol

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK


4115. rujna 2013.

Svježe bobice su sočne i imaju slatkasti okus, a sušene pod-sjećaju na grožđice. Stoga se u trgovini najčešće mogu naći sušeni plodovi. Zbog brze oksidacije plodova pri berbi, preporuča se otresanje bobi-ca umjesto berbe.

podzemne vode neće uspijevati i ima velikih teškoća s asfikcijom (gušenjem) korijena. Zimi podnosi temperature i do -15 °C.

Ovisno o uzgojnom obliku raz-mak unutar reda bi trebao biti 1 do 1,5 metara a između redova 2 do 2,5 metra. Cvate na jednogodišnjim izbojima sitnim ljubičastim cvjeto-vima. Cvate tijekom cijelog ljeta, te se u isto vrijeme na biljci mogu naći cvjetovi, nezreli i zreli plodovi.

Plod je narančaste do crvene boje, izduženog ovalnog oblika, duljine 1 do 2 cm. Svaka bobica sadrži 10 do 60 sjemenki. Plod do-zrijeva od srpnja do listopada, pa je

potrebno organizirati berbu sve do prvih mrazeva. Nakon berbe plodo-vi brzo oksidiraju, pa nisu pogodne za prodaju u svježem stanju, ali se mogu konzumirati u svježem stanju.

Rezidbu treba obaviti u rano pro-ljeće prije kretanja vegetacije. Ta-kođer treba paziti da rezidba bude slaba do umjerena, kako bi se osi-gurao primjeren prinos. Prejaka re-zidba gojia uzrokovat će jaki vege-tativni rast te time značajno smanjiti urod te godine.

RazmnožavanjeNema zabilježenih značajnijih

štetočinja (insekata i bolesti) koje

bi radile štetu. Pri primjeni bakre-nih preparata treba biti iznimno oprezan i smiju se koristiti isključivo prije kretanja vegetacije. Ako su se pupovi već počeli otvarati bolje je preskočiti prskanje, jer bakreni pre-parati mogu izazvati fitotoksičnost (listovi posmeđe i otpadnu).

Može se razmnožavati sjeme-nom, zelenim i zrelim reznicama. Razmnožavanje sjemenom ide re-lativno lagano, no daje potomstvo neujednačenih svojstava. Raz-množavanje zelenim reznicama je moguće tijekom lipnja i srpnja, a zrelim u studenom. Za ukorije-njivanje reznica je bitno da uvijek imaju vlage.

Stoga se preporuča da se posu-de s reznicama prekriju najlonom i redovito zamagljuju, kako bi se održala relativna vlažnost zraka od 85%. Ako se reznice prekrivaju naj-lonom, potrebno je redovito provje-travati zrak svakih nekoliko dana da se izbjegne trulež reznica.

DudDud ili murva nekada se u našim

krajevima mnogo uzgajao, prven-stveno zbog lišća, ali i zbog ploda. Lišće se koristilo najviše za hranu leptira dudovog svilca, čije gusjeni-ce zapredanjem kukuljica stvaraju niti za jednu od najfinijih tkanina – svilu. Danas se dud rijetko može naći na okućnicama.

Višestruko koristanPostoje tri glavne vrste duda –

bijeli (Morus alba), crveni (Morus rubra) i crni (Morus nigra). Razlika među njima je, naravno, u boji plo-da.

Okusu ploda vrlo je sladak i s vrlo malo kiseline, veličina je 1,5 do 2 cm, a bere se od lip-nja do kolovoza. Osim što se može jesti u svježem stanju, vrlo je pogodan za pripremu sokova i sirupa te pekmeza, marmelada i želea, ali i rakije (dudovača).

Plodovi duda se također mogu i sušiti kako bi ih se mo-glo konzumirati i tijekom zime. Svježi plodovi duda su vrlo kratke trajnosti i osjetljivi su na transport, te ih je potrebno vrlo brzo nakon berbe kon-zumirati, ili pripremiti na neki od navedenih načina. Listovi duda se mogu koristiti za hra-nidbu domaćih životinja, po-sebice povećavaju mliječnost.

Zdravstvena vrijednost duda

Plodovi duda osim antocijana koji vežu slobodne radikale u orga-

nizmu, pomaže i kod drugih zdrav-stvenih smetnji.

Čaj od dudovog lišća pomaže kod dijabetesa. Sirup crnog duda može se koristiti i za iskašljavanje,

Bijeli dud ima plodove bijele do ružičaste boje, crveni ima plodo-ve crvene boje, dok je crni dud izrazito tamne, ljubičaste do crne boje. Prema hranjivoj vri-jednosti, razlike postoje, a naj-važnija je, da crni dud kao i dru-go tamno jagodasto voće ima vrlo visok sadržaj antocijana.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK


42 15. rujna 2013.

Nešpola

Iako se nešpola ili japanska mušmula (Eriobotryia japonica) in-tenzivno uzgaja u razvijenim voćar-skim zemljama s mediteranskom klimom, u našim mediteranskim krajevima manje je zastupljena i nije zauzela veće i značajnije mje-sto u uzgoju, vjerojatni razlog je

Plodovi nešpole su ovalnog, za-obljenog ili kruškolikog oblika, žute, narančaste, ili rjeđe crven-kaste boje, te veličinom, obli-kom i bojom sliče manjim mare-licama. Iako su plodovi nešpole na prvi pogled neugledni, vrlo su sočni i ukusni s osvježavaju-ćom aromom, a najslađi su kad su mekani i žuti.

bolesti dišnih organa, za grlo, te kao laksativ. Kora stabla do-bra je protiv crijevnih namet-nika, te ima antibakterijska i fungicidna svojstva. Ipak kao i kod svega ostalog u konzumaciji duda treba biti umjeren, jer veće količine mogu dovesti do lakših trovanja, halucinacija i probavnih smetnji.

Dugovječna i otporna voćkaDud preferira sunčane položaje

te ne voli pregustu sadnju. Stablo može narasti i do 20 m s jako ra-zvijenom prirodno kuglastom kroš-njom. Dudovi se često sade kao drvoredi uz put i ograde zbog svoje dugovječnosti, ali i korijena koji ra-ste duboko, te ne smeta pri površini

Goran Fruk, dipl. ing. agr.Zavod za voćarstvo

Agronomski fakultet u Zagrebu

nedovoljna informiranost i ne-poznavanje ove voćne vrste.

Zimska cvatnjaNešpola je suptropska voć-

na vrsta porijeklom iz jugoistoč-ne Azije, zimzelena dekorativna vrsta koja se može pronaći uglavnom na okućnicama gdje raste u obliku pojedinačnih sta-bala.

Stablo nešpole može narasti do 10 metara visine, a najče-šće naraste oko 3-4 m. Krošnja prirodno formira oblik kugle, a ukoliko se želi formirati uzgojni oblik, preporuča se oblik vaze.Nešpola cvate u vrijeme kada

većina ostalih vrsta miruje - od listo-pada do siječnja, a plodovi dozrije-vaju vrlo rano već u svibnju, te se time tržište osigurava svježim plo-dovima ove vrste na početku nove turističke sezone, što se može sma-trati i osnovna prednost uzgoja ove voćne vrste.

Traži toplinu i sunceZa normalan rast i razvoj nešpola

traži puno topline i sunca, a dobro podnosi visoke ljetne temperature i sušu. Iako je suptropska voćna vrsta, dosta dobro podnosi i nisku temperaturu (može podnijeti čak do - 10 oC), ali je osjetljiva na hlad-nije sjeverne vjetrove, pa je treba saditi na mjestima zaklonjenijim od vjetra. Stoga naši klimatski uvjeti ustvari ne pretpostavljaju zapreku za njen uzgoj.

Nešpola isto tako nije zahtjevna prema tlu, ali najbolje uspjeva na

za uređenje travnjaka i staza. Tako-đer se zbog takvog korijenja može saditi i uz rubove obradivih povr-šina. U umjerenom i suptropskom području stablo je listopadno, dok je u tropskom području zimzeleno.

Podnosi tla slabije kvalitete, iako traži duboka i ocjedita tla neutralne reakcije, ali podnosi i kisele do bla-go alkalne reakcije. Kada se dobro prilagodi i primi, dobro podnosi sušu. Tijekom zime podnosi tempe-rature i do -23 °C. Može se uzgajati do 3000 m nadmorske visine. Miko-rizom se smanjuje potreba za gnoje-

nje do čak 75%. Rezidba se pro-vodi po potrebi i ovisno o svrsi uzgoja. Dud može biti jednodo-mna ili dvodomna biljka, a ako je jednodomna, oprašivači nisu potrebni, jer je samooplodan.

RazmnožavanjeRazmnožava se sjemenom,

reznicama ili cijepljenjem. Za razmnožavanje sjemenom, pre-

poruča se čišćenje i sijanje sjeme-na odmah po berbi, jer je stratifika-cija sjemena dugotrajna. Sjemenke bijelog duda se stratificiraju čak do nekoliko mjeseci. Reznice se uzi-maju od starijih odrvenjelih izboja, režu se na 20 do 30 cm (3 pupa) i odmah stavljaju na ukorjenjivanje.

Nametnici i štetnici ne rade zna-čajne štete, zato je dud pogodan za ekološki uzgoj.

Dudov sok pomaže kod afti, astme, bronhitisa, čire-va u ustima, hipoglikemije, hipertenzije, probavnih smetnji, slabosti, i upalnih stanja.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK


4315. rujna 2013.

izboju. Rezidbom također treba uvi-jek odstraniti tanke i oboljele izboje, jer se na taj način spriječava širenje zaraze fuzikladijem.

Iako je nešpola najčešće zastu-pljena kao pojedinačno stablo, ukoliko se planira ići u intenzivniju proizvodnju, prilikom sadnje treba voditi računa o razmaku budući da formira dosta veliko stablo. Razmak

između sadnica može biti od 5x4 pa do 6x5 metara ovisno o bujnosti sorte i odabiru uzgojnog oblika.

Nešpola se kod nas najčešće razmnožava generativno pomoću sjemena, jer sjeme klija vrlo brzo i u velikom postotku, dok se za intenzi-van uzgoj razmnožava vegetativno.

Ljekovita svojstvaIzniman i delikatesan okus plo-

dova nešpole rezultat je toga što ovi plodovi u sebi ujedinjuju okus bre-skve, limuna i manga. Osim za kon-zumaciju u svježem stanju, koriste se za pripremu pekmeza, džemova, slatkih sirupa, likera, pripremu pita i

Stabla nešpole su dosta osjet-ljiva na fuzikladij, stoga bez odgovarajuće zaštite teško će se uzgojiti zdravi plodovi, a isto tako jednom oboljela nešpola se teško može izliječit od fu-zikladija, odnosno krastavosti ploda. Iz tog razloga, posebno je važno prskati i zaštiti nešplo-lu u razdoblju od jeseni do pro-ljeća, jer su tada najpovoljniji uvjeti za širenje bolesti.

dobro dreniranim ilovastim tlima, a za sigurnu i redovitu rodnost po-željno je osigurati i natapanje.

Vrlo je važno redovito orezivati stablo, posebno odmah nakon ber-be plodova, jer se na taj način pror-jeđuje krošnja, kako bi se osigurala prozračnost i osvjetljenost unutraš-njosti izboja i listova. Isto tako, re-zidbu je potrebno obaviti i u jesen s ciljem odstranjivanja postranih, se-kundarnih izboja na glavnom izboju koji nosi cvjetište. Ukoliko se ne pri-mijeni ovaj zahvat, tada bi se na tim sekundarnim izbojima razvijali sitni plodovi na štetu onih na glavnom

dr. Ovisno o uvjetima uzgoja može se dogoditi da su plodovi preslatki za konzumaciju u svježem stanju, ali onda su izvrsni za preradu.

Možda najznačajnija svojstva nešpole, zbog čega se od davnih vremena sadi i kultivira, jesu sama prirodno-ljekovita i prehrambena svojstva plodova, te dijelom i listo-va. Posebno je koristan sirup od nešpole koji se koristi za ublažava-nje kašlja i grlobolje. Ipak, potrebno je naglasiti da sjemenke nešpole sadrže cijanogene glikozide, te samo pretjerana konzumacija plo-dova sa sjemenkama može dovesti do cijanidnog trovanja.

Drvo nešpole je vrlo čvrsto i ko-risti se za izradu manjih predmeta. Poznato je da se od drveta nešpole izrađuju najbolja ravnala.

U nekim sredozemnim zemlja-ma (Italija, Španjolska) uzgaja se plantažno i plodovi se mogu kupiti na tržnicama. Hrvatska nikako nije iskoristila tu mogućnost, a mnogi kontinentalci i ne znaju koja je to voćka i kako izgleda. Zbog toga bi bilo vrijeme da se na tome započne više i bolje raditi, jer ukusni plodovi nešpole bi vrlo lako mogli naći mje-sto na stolovima, kao prvi plodovi voća u proljeće i rano ljeto.

Treba napomenuti da nešpola (nešpula, japanska mušmula, loquat) nije isto što i mušmu-la (Mespilus germanica), iako se često te dvije vrste miješaju zbog sličnog naziva.

Nešpola je zanimljiva i pomalo neuobičajena voćka, kojoj je jesensko pa i zimsko razdoblje ono pravo aktivno životno raz-doblje. Zbog svojih dekorativ-nih osobina i ukusnih plodova, preporuča se više saditi i kulti-virati, kako bi time postala vrlo lijep � oralni ukras i segment brojnih okućnica u našemu me-diteranskom podneblju.

ŽižulaŽižula ili kineska datulja (Zizyphus

jujuba) izrazito je dekorativna voćka koja je kod nas odavna poznata uz-duž jadranskog primorja, ali danas je malo raširena, tek kao ukras u dvorištima ili parkovima. Nažalost, u kontinentalnom dijelu naše zemlje sasvim je nepoznata, iako bi se mo-gla uzgajati, posebno u vinogradar-skim područjima.

Raste prirodno kao trnoviti grm ili u obliku stabla s tankim visećim

i povijenim granama koje su obrasle bodljama (kod pitomih sorti bodlje su rijetke, a kod divljih vrlo izražene).

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

gospodarskilist

44

Otporna je na sušu i niske tem-perature, međutim kako je na-pada dosta velik broj štetnika i bolesti, u intenzivnim nasadi-ma treba provoditi zaštitu 5-6 puta tijekom vegetacije.

Uobičajeni razmaci sadnje u nasadima su 4-5x5-6m, ali su u posljednje vrijeme u zemljama gdje se žižula intenzivno uzga-ja popularni nasadi žižule u gu-stom sklopu s razmakom od 2-3 x 3-4 metra. Najčešće se uzgaja u obliku popravljene vaze ili popravljene piramide s visinom debla 70 do 80 cm, a može se uzgajati i kao grm, iako odabir uzgojnog oblika ovisi o broj-nim čimbenicima. Takvim nači-nom uzgoja, u punoj rodnosti može se očekivati prirod od 30 do 50 kg po stablu.

Stablo naraste do prosječne visi-ne od 5 do 8 m, a na dobrom tlu i do 10 m.

Otporna na sušuŽižula dobro uspijeva u toplim i

sunčanim područjima, a odlikuje se otpornošću prema visokim tempe-raturama (više od 40 °C). Najbolje uspijeva na osvijetljenim položaji-ma s prosječnom godišnjom tem-peraturom zraka iznad 8 °C.

Kao voćka skromnih zahtjeva, žižula se može uzgajati na lakšem, suhom i kamenom tlu, ali ne pod-nosi alkalna i karbonatna tla. Naj-bitnije je da je tlo toplo i propusno. Iako žižula tolerira siromašna tla i sušu, za postizanje viših prinosa i kvalitetnijih plodova poželjno je da u tlu ima dosta organske tvari i da je osigurano navodnjavanje u kritič-nim fenofazama. Osjetljiva je prema hladnim sjevernim, a često i južnim vjetrovima, pa treba posebno obra-titi pažnju na odabir mikrolokacije za sadnju ili treba podizati vjetro-zaštitne pojaseve.

Općenito se može reći da je ži-žula dosta prilagodljiva voćna vrsta, jednostavna za uzgoj i najpogodni-ja za područja gdje su druge voćne vrste slabije raširene (aridna i se-miaridna područja).

Berba i čuvanjeU ranoj fazi razvoja plodovi su

zelene boje, dok plodovi koji su zreli, poprimaju svijetlo smeđu do crvenkasto smeđu boju, a na povr-šini su sjajni i nalikuju maslinama. Kod potpuno zrelih plodova kora se nabora i meso omekša, pa izgle-daju kao malene datulje, kojima su tada i po mirisu i po okusu slične.

Plodovi teže od 5 g (sjemenjaci) do 20 g (kultivirane sorte) i zrele plodove jako napadaju ptice.

doc. dr. sc. Martina Skendrović Babojelić

Zavod za voćarstvoAgronomski fakultet u Zagrebu

Visokoenergetsko voćeU suhim plodovima ima oko 18 % vode, 60 % šećera i oko 5 % bjelančevina. Posebno je vri-jedno što plodovi sadrže više od 800 mg vitamina C na 100 g ploda. Plodove žižule smatraju dobrim afrodizijacima.

gospodarskilist

44 15. rujna 2013.

smanjile moguće štete od niskih temperatura na početku vegetacije, a njome uklanjaju izboji koji su sla-bo razvijeni, i oštećeni ili nepovolj-nog položaja.

Plodovi žižule se koriste svježi, sušeni, prerađeni ili konzervirani, a imaju izraženu hranjivu i dijeto-terapeutsku vrijednost, visoku ka-loričnost, te izvrstan okus i aromu. Meso ploda je blijedo-žućkasto, ugodna vinsko-kiselkasta okusa, vrlo aromatično.

Od svježih plodova žižule mogu se pripremati marmelade i sokovi, ili se plodovi mogu kandirati, dok se u medicini koriste za liječenje visokog krvnog tlaka, želučanih i crijevnih te-

goba, te raznih upalnih sta-nja i svrbeži kože. Ljeko-vita svojstva imaju lišće i

kora žižule. Plodovi, lišće i kora su tra-ženi u farmaceut-

skoj industriji za proizvod-nju lijekova i

čajnih pripra-vaka

Žižula je vrlo atraktivna voćka, zbog iznimne hranjive vrijednosti plodova, adaptabilnosti i vremena dozrijevanja, čiji se plodovi sve više traže u prehrambenoj i farmaceut-skoj industriji. Za napomenuti je, da sve mediteranske zemlje u posljed-nje vrijeme užurbano podižu suvre-mene nasade žižule, čija potražnja stalno raste, stoga i kod nas, žižula zaslužuje u budućnosti puno veću pažnju.

Vrijeme dozrijevanja i berbe ovi-si o sorti, nadmorskoj visini, tlu, klimatskim uvjetima i o namjeni. Najčešće se beru tijekom rujna i listopada, a optimalni rok berbe se određuje temeljem boje kožice, boje mesa, tvrdoće ploda i kemij-skog sastava (škrob, šećeri, kise-line i voda). Zreli plodovi se mogu čuvati na sobnoj temperaturi svega nekoliko dana, ali u hladnjači tri do četiri mjeseca.

Iako je razmnožavanje sjeme-nom relativno vrlo lagano i uspješ-no, žižula se uglavnom razmno-žava vegetativno – izdancima, reznicama i cijepljenjem na sjeme-njake. Kao podloge koriste se sje-menjaci same žižule (Z. jujuba.) ili sjemenjaci kisele žižule (Z. acidojujuba).

Obzirom da je porijeklom iz Kine, postoji velik broj sorata (preko 700), koje imaju plo-dove različite veličine, oblika i kvalitete, a samo nekoliko sorti ima veći gospodarski značaj. Prema namjeni sor-te žižule se dijele na stolne, za sušenje, za preradu, kao ukrasne i na sorte kombinirane namjene.

Važno je redovito provoditi rezid-bu u mirovanju i vegetaciji. Ljetna rezidba je najbolja kada se formi-ra uzgojni oblik čime se osigurava bolja osvijetljenost krošnje, a time i kvalitetniji izboji. Zimska se rezid-ba provodi što kasnije, kako bi se

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

Indijanska banana

Indijanska banana (Asimina tri-loba) listopadno je drvo sjevernog umjerenog pojasa. Naziva se još i paw-paw i zanimljiva je kao jedin-stvena i neobična voćka piramidal-nog oblika ravnog debla s bujnim tamno-zelenim visećim listovima, koji na jesen postaju zlatno-sme-đe boje. Jednogodišnje biljke je potrebno dobro zalijevati i držati djelomično u hladu. Nakon toga rast ubrzava i drveće u pravilu tre-ba više sunca, pa za pet do sedam godina naraste 2-3 metara u visinu. Kod nas se pokazala pogodnom za uzgoj, jer je otporna na dva velika problema: mraz i tuču.

Tlo i uzgojNajbolje raste na plodnom, do-

bro dreniranom i kiselom (pH 5,5-7,0) tlu, a slabije podnosi teška, mokra i lužnata tla. Kod sadnje voć-kica preporučeni razmak je 4 m, a između redova 3 m. Smjer redova sjever-jug.

Cvjeta u travnju, a cvjetovi su u boji i po-javljuju se pojedinačno, te mogu doseći do 5 cm u promjeru. Prirodni oprašivači su razni kuk-ci i muhe, a može se oprašivati i ručno četki-

cama. Plodovi dozrijevaju od kolovoza do listopada i težine su od 50-500g, te veličine 7-15 cm.

Visoka razina prirodnih spoje-va u stablu čine ga vrlo otpornim na kukce i druge štetočine kojih u našim krajevima i nema. Gnojidba se može obaviti u proljeće, a za zdravi snažan rast primijeniti. Nije nužno redovito zalijevanje tijekom sušnih razdoblja.

Ljekovitost biljkePlod je najbolje jesti svjež kad je

potpuno zreo,a tada je tropskog, slatkog, sočnog okusa, te voćnog i cvjetnog mirisa. Kožica ploda je tvrda, zelena,a pri dozrijevanju postaje žuta i crvena. Kada plod prerežemo u unutrašnjosti se na-lazi meso bijelo-žute boje meko i slatko, sadrži puno vitamina mine-rala, aminokiselina, posebno kal-cija i željeza, te veliku energetsku vrijednost. Unutar ploda nalaze se

dva reda smeđih sjemenki koje su duge i do 3 cm. Listovi i grančice sadrže aktivnu tvar asimicin koji je antikancerogena tvar i koristi se za proizvodnju lijekova protiv raka – i prema nekim istraživanjima je 10.000 puta jači od kemoterapije

Kulinarstvo i čuvanjeKada su potpuno zreli, plodovi mogu

stajati na sob-noj temperatu-ri oko dva-tri dana, dok u hladnjaku mogu stajati tjedan dana. Primarna na-

mjena plodova je konzumacija

u svježem stanju. Može se koristiti kao

dodatak u raznim slatkim desertima i receptima s malo to-pline tj. kuhanja ili pečenja(voćni napici,sladoled,voćna salata).

ZBOG SVOJIH ANTIKARCINO-GENIH SVOJSTAVA SIGURNO ĆE BITI JAKO TRAŽENA KAO SUHO VOĆE ILI HLADNO PREŠANI SOK.

Hrvatska je jedna od prvih zema-lja gdje se i ndijanska banana sadi masovno i to sadnicama starim 13 godina koja odmah daju rod, a po-tencijal je takav da bi se ovo egzo-tično voće moglo izvoziti i u SAD, u kojima je iznimno tražena radi lje-kovitih svojstava.

Moguće je nabaviti sadnice sta-re 13 godina koje odmah rode, te 4 godišnje koje će prve plo-dove imati 2015.

cama. Plodovi dozrijevaju od kolovoza do listopada i težine su od 50-500g, te veličine 7-15 cm.

i nema. Gnojidba se može obaviti u proljeće, a za zdravi snažan rast primijeniti.

Kada su potpuno zreli, plodovi mogu

stajati na sob-noj temperatu-

mjena plodova je konzumacija

u svježem stanju. Može se koristiti kao

15. rujna 2013.

Documents

Manje zastupljene voćne vrste