LINIJE SREE

67

znala da nisu zadovoljavali Natine i Vitove kriterije, nije ih dovodila kui.

Jedno popodne tokom ruka, nekoliko mjeseci po-slije zabavljanja s Miloem, Vito je upita da li namjera-va dovesti Miloa kui da ga oni upoznaju. Suzana is-pusti viljuku od iznenaenja. Vitovo pitanje znailo je da su oni preko svojih kanala provjerili Miloevu po-dobnost i da Milo zadovoljava njihove kriterije.

Branislav Kova

68

15. ema boljeg pogleda na Mostar nego sa Bjelu-ina. Smjeteno na istonoj, lijevoj strani Ne-

retve brdo Bjeluine izdignuto je i nadneseno nad Mo-star. Dovoljno je udaljeno da se sa njega vidi daleko uz i niz Neretvu, ali jo uvijek blizu da se gotovo mogu prepoznati lica ljudi na ulicama. Tu na brdu, na jedinoj maloj zaravni, smjestila se Saborna crkva Svete Trojice. Suzanina porodica generacijama ivi dolje ispod Bjelu-ina. Veina udaja i enidbi u porodici obavljena je tu u crkvi Svete Trojice. Zato je elja njene porodice bila da se svadba obavi u toj crkvi. Suzaninom ocu to je bi-lo posebno vano. Jedinica, Suzana mu je bila i sin i ker. Milo nije volio velike ceremonije, ali se saglasio da vjenanje bude u crkvi. Kad su prve subote po Ilin-danu njih dvoje izali iz crkve sunce se ve bilo diglo iznad Bjeluina. Mostar je leao ispod njih, a zrak je jo uvijek imao jutarnju svjeinu. Milo zastade na ste-penicama i stisnu Suzaninu ruku. Kad ona zastade on se spusti za jednu stepenicu i primae usne njenim. I ar njenih usana i miris njene kose i njenog vrata bili su sada drugaiji. Svjeina jutarnjeg mostarskog zraka uini njene mirise jo zamamnijim. Milo bi rijetko glasno izgovarao rijei kojima bi naglaavao da je voli. On je nju, zaista, iskreno volio i inilo mu se suvinim

N

LINIJE SREE

69

da joj to stalno govori. Suzana mu je esto prigovarala da je krt na rijeima. Tada, poslije poljupca na stepe-nitu, osjetio je jaku potrebu da joj to kae:

Volim te ree tiho i pogleda je u oi. Jaina nje-govog glasa bila je podeena tako da je samo ona raz-govjetno ula njegove rijei.

Zauvijek? tiho upita ona. Oboje su u tome momentu znali da je sva ceremo-

nija i zaklinjanje u crkvi bilo za druge, a da je je ovo momenat samo za njih dvoje.

Zauvijek! ree Milo naglasivi rije uvijek kao da naglaava da shvata znaenje i duinu pojma uvijek.

I ja tebe tiho ree Suzana. On je jo jednom poljubi, a onda povede niz crkve-

no stepenite. Dok su ili iz crkve kolona automobila zastade na

malom proirenju odakle se vidjelo kako Neretva svje-tluca izmeu kua. Sunce je ve bilo dovoljno visoko pa su se zraci reflektovali od rijene talase. Kad se gle-da prema dolini taj bljesak Neretve izaziva i ovjek ne moe, a da ne obrati panju na rijeku. Milo zaustavi pogled na Neretvi i tad mu se pojavi Neirin lik. Vidio je samo njenu glavu, onako kako ju je vidio posljednji put na Starom mostu. Crna polukratka kosa, zataknuta na lijevoj strani iza uha, duge ike gotovo do oiju i crne, vlane oi bile su iste kakvih se sjea. Ali izraz li-ca bio joj je drugaiji, onda je bila ozbiljna bez i jedne linije na licu, a sada je imala izraenu smijavicu od ivi-ce nosa do kraja usana. Kao da e da prsne u smijeh.

Suzana ga povue za ruku, on se pomae i slika ne-stade.

Branislav Kova

70

Neretva prozbori Milo. Lijepa je ree Suzana i privi se uz njega. Milo je jo jednom tog dana pomislio na Neiru i

na sliku koja mu se jutros pojavila. Je li to stvarno ne-kako Neira bila prisutna? Ili su se, zbog jakog osjea-nja, u njegovoj glavi na momenat otvorile sve kutije sree pa i kutija u kojoj je bila Neira.

Godinama kasnije ta kutija u njegovoj glavi je osta-la zatvorena, i samo ju je nekoliko puta Milo otvarao.

Pet godina poslije svadbe, kad je postavljao novu policu za knjige u njihovom stanu, sluajno otvori knji-gu koju je dobio na poklon od Neire. jer volim, pisalo je na kraju posvete.

Nije odmah mogao da se sjeti kada i zato mu je ona poklonila tu knjigu. U posveti nije bilo datuma. Vjerovatno nije ni vezano za neki vaan datum. A onda mu se bistro pokaza momenat kad mu je ona poklanjala knjigu. Bilo je to poslije njihove prve zajednike noi u stanu njene tetke u sarajevskom naselju Grbavica. Ve-inu stvari koje su ga vezivale za Neiru davno je bacio. Ostavio je samo pet slika na kojima je bila Neira. Bile su u kartonskoj kutiji od cipela u kojoj Suzana i on dr-e slike koje nisu dovoljno dobre da budu u paljivo sloenim foto-albumima, koje je ureivala Suzana. On je ve davno iz te kutije odvojio sve slike gdje je Neira bila sama ili samo s njim i bacio ih. Ostalo je samo tih pet slika na kojima je Neira bila zajedno sa ostalim drutvom. Nije se mogao sjetiti kada je posljednji put pogledao te slike.

Dok je ostavljao knjigu na policu pojavi mu se sli-ka njihovog rastanka, kao da se u njegovoj glavi otvori neka druga kutija sa slikama. U njegovom sjeanju su

LINIJE SREE

71

postojale dvije slike tog dogaaja. Jedna sa ozbiljnim Neirinim licem i druga sa onim prikrivenim smijekom, koji je vidio na dan Suzanine i svoje svadbe. Nije vie bio siguran koja je prava slika, a koju je on domislio kasnije. ta, u stvari, znai prava slika? Onda kad su se rastali, Neira je bila toliko daleko da on nije mogao da vidi izraz njenog lica. On je i tada zamislio njen lik, u mislima stvorio sliku i pohranio je u kutiju u svojoj glavi. Na kraju je zatvorio kutiju, kao to se zatvara stvarna kutija sa pravim papirnim slikama. Na vrhu ku-tije ostavio je dvije slike koje podsjeaju na njihov ra-stanak na Starom mostu, a ispod njih pohranio sliku momenta kad mu je Neira poklonila knjigu.

Branislav Kova

72

16. ek kad je dobila tree pismo od Damira, kad je trei put dolazei s posla zatekla Damirovo pi-

smo na trpezarijskom stolu i majku sjedei preko puta s upitnim pogledom, Neira odlui da mu odgovori. Napi-sala mu je ta radi na poslu, spomenula nekoliko zajed-nikih prijatelja koje je vidjela, i na kraju zavrila e-ljom da mu ne bude puno teko u vojsci. Miloa nije spominjala.

Naredno pismo mu je poslala tek kad su se opet na-kupila tri njegova pisma. U posljednjem pismu on joj je napisao da, poto nije koristio redovno odsustvo, do-lazi iz vojske petnaest dana ranije. Javio joj se odmah po povratku iz vojske i pozvao je da doe na slavlje koje je prireivao klub povodom njegovog povratka. Neira je pristala da doe. Velika sala kluba je bila puna gostiju. Damir se trudio da nakratko popria sa svim gostima. Neira je znala veinu gostiju i nije se osjeala usamljeno. Na kraju veeri Damir joj prie i predloi da je otprati kui. Usput su priali o gostima sa slavlja. Damir poelje da joj predloi da se vide neku od nared-nih veeri, ali pred njenom zgradom, iz straha da ga ne odbije, na brzinu je poljubi u obraz i poelje joj laku no.

T